Professional Documents
Culture Documents
110СЛД емоу Korh nptcKphiiieiiiioifio моднтвк ero eno кишоу гогке iipieib
KIKO Пр*ВеДНКМ ДДр|» YbCTbllb.
U tome je zapisu najznatnija razlikost od teksta Daničićeva u godini.
Dok je ondje zapisauo &џнл t. j . 6751 ili 1243, ovdje se čita 8f?K
t. j . 6762 ili 1254 ili još bolje 1253, jer je pridodana indikcija 11,
koja samo uz posljednji račun pristaje. To znači, da je po zapisu
peterburškoga rukopisa život sv. Save imao biti dovršen medju sep
tembrom i decembrom godine 1253. Meni se ovaj datum čini po-
dobniji istini, nego li 1243, koja je godina gotovo preblizu sviem
oniem dogodjajima, o kojih pominje Domentijan. Ta Domentijan ne
govori samo o smrti sv. Save (1237) nego još kako „no ЛЂТЂХВ H«-
кодн1|«\ћ" (sr. Daničić živ. sv. Sim. i sv. Save, str.'' 333) prenese
Vladislav njegovo tielo u Mileševu i kako ovdje „ne no мноз-к временн"
izložiše sv. moći sredi crkve. Svemu je tomu, kako rekoh, godina
1243 odveć na blizu, a naprotiv g. 1264, kad no isti Domentijan
napisa i dovrši život sv. Simeona, odveć daleko. Za to ja volim
godinu, koju donosi rukopis peterburški.
Sada priedjimo k samomu tekstu. Razumije se, da nemaju u svoj
književnosti starosrpskoj dva rukopisa, ma bilo upravo sveto pismo,
što bi se rieč po rieč slagali. Ne može se dakle očekivati ni u životu
sv. Save, koji bješe po sviem znacima puno čitan i prepisivan, daće
se bar dva rukopisa na rieč podudarati. To valja i za peterburški
tekst, kad se poredi s Daničićeviem. . Ali kad je već jedan tekst
štampan i to onako razumno, kao sva izdanja Daničićeva, bilo bi po
mojem mišljenju lako i suvišno ustavljati se na malenkostima. Na
suprotiv sve, što je i koliko znatnije, gdje se razlikuje peterburški
tekst od bečkoga (štampanoga) to sam pobilježio i stavljam ovdje
redom. (
Po najprije rekoh, da u rukopisu nekoliko listova nestaje. A i oni
što jesu, bjehu svakojako premetani te me nije malo vremena stojalo,
dok ih stavili u red. Još i sada prekida list 9 riečima: Bb ред>
светм?љ YpbiiopH . . sr. u štampanom izdanju str. 128 redak 6 zgora.
Sliedeći za tiem list 10 nastavlja istom oviem r i e č i m a : . . . лнко
УГОДО вмвшеге еже ннкопнже ви;коу . . sr. u štamp. izd. str. 1.30 red 12
zgora. Rkp. 1. 211 dočima riečima: прншкдшоу Kb рдвоу скогемоу...
sr. štamp. izd. str. 332 red 11 zgora; a sliedeći list rkp. 212 na
stavlja istom riečima: KIKO СМНД скоего IIOY'TG H ДВЂШ, sr. U štamp.
izdanju str. 335 red. 7. zgora. Inače je rukopis podpun, samo su
listovi 206—221 s gornje strane za više redaka podrezani.
Spomena vriedne razlikosti jesu ove:
Štamp. izd. str. 131 r. 11 zdola ima: iioyrb BeiuiKb н прострд1а
о у с ћ т в о р н нш» —- naš rkp. jamačno bolje: о у с т р о н UMI. H грлџ,
(u st. izd. mnoštveni broj) Bb men тврћдк. в-егин cb^a.
Stamp. izd.. str. 138 red. 6 zdola mjpsto: тдко же нд грдд* BSHSb
.пор^едк ima u našem tekstu: тдко же нд грдд« поредћ вл!Ш> прмшге..
Štamp. izd. 139 red 3 zgora, cielo mjesto u našem tekstu razum-
ljivije : chBpbiiieHi: же вмстд ©ви црквм н оукрдшем; КСЂМН потр*вдмн
KRITIČKI DODATCI. 13
* U zbirci rukopisa Hludova dolazi pod br. 212 takodjer život sv. Save
u izvodu Teodosijevu (ali se ime njegovo ne pominje), a za životom
slieđi „pohvala" na obojicu naših svetitelja, kojoj je upravo onaki
početak, kako ga ja nadjoh u p.eterb. rukopisu. Ovo je dakle nova
potvrda za tekst Teođosijeva panegirika. Ali konac pohvale u Hludova
ne podudara se s tekstom peterburškim. Znamenito je ipak, da se i
ovdje pominje „вдшед втл-вн род|> в нда» јрркствовдтн влдгстстно
ктвержднтд н na снпротнвмд кцшн ПОБЋД« ем« ©TL ?срнстд нс-
просљфд . . .". Još ću spomenuti, da se i u XXIX knjizi Glasnika na
na str. 166 govori u rukopisu u Pljevljima, u kojem ima pohvala
sv. Savi i Simeunu.
KRITIČKI DODATCI. 21