Zbog toga, za razliku od otporničkih, kapacitivnih, elektromagnetnih i pijezoelektričnih

senzora, optoelektronski senzori nemaju galvanske i magnetne veze, već samo optičke. U tom
smislu optoelektronski senzori često se označavaju samo kao optički senzori.

Zahvaljujući optičkom signalu postignuti su: galvansko razdvajanje, jednostavnije šeme

priključivanja, kompatibilnost mjerenja i prenosa signala, zaštita od šumova, mogućnost
mjerenja fizikalnih veličina kako u oblasti malih tako i u oblasti velikih vrijednosti,
standardizacija izlaznog signala, te visok kvalitet statičkih i dinamičkih karakteristika. Optički
senzori u funkcionalnom pogledu su fleksibilniji, pouzdaniji i univerzalniji od klasičnih
senzora, jer se mogu upotrijebiti u svim uslovima djelovanja jakog magnetnog polja, visoke
temperature, električnih šumova i hemijske korozije. Zbog dobrih osobina optički senzori
prisutni su u automatskoj regulaciji tehnoloških procesa, robotici, avio tehnici, vojnoj tehnici,
medicini, specijalnim mjerenjima u elektroenergetici, termotehnici itd. Manje dobre osobine
optičkih senzora odnose se na složenost izrade, obradu signala, osjetljivost na mehaničke
vibracije, te na relativno visoku cenu

Optički senzori se mogu upotrijebiti u svim uslovima djelovanja jakog magnetnog polja,
visoke temperature, električnih šumova i hemijske korozije, pa su mnogo fleksibilniji i
pouzdaniji od klasičnih senzora. Loše osobine su: složenost izrade, obrade signala, zahtijevaju
optičku vidljivost između prijemnika i predajnika, osjetljivost na mehaničke vibracije i
relativno visoka cijena.