Zadatak: U slučaju da neka europska drzava – članica Vijeća Europe i stranka Europske

konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda iskaze namjeru da u svoje zakonodavstvo
uvede zabranu kretanja za strane drzavljane i propiše obvezu njihovog udaljavanja sa svojeg
drzavnog područja. Europski Sud za ljudska prava mogao bi je podsjetiti na nedopuštenost
takvog poteza pozivanjem na koje odredbe konvencije ili njenih protokola ?

Odgovor: St. 1. čl.2. Protokola 4. uz Konvenciju propisuje slobodu kretanja za svatkoga tko se
zakonito nalazi na području neke drzave. Uz to, nadalje čl.4. Protokola 4 uz Konvenciju
propisuje zabranu kolektivnog protjerivanja stranaca.

Uzimajući u obzir odredbe st1. čl 2. i čl.4. Protokola 4 uz Konvenciju postavljanje ograničenja

u slobodi kretanja strancu pojedincu, bez ispunjenja propisanih uvjeta iz st.3. i st.4. članka 2.
Protokola 4. uz Konvenciju, kao i namjera drzave članice da propiše obvezu kolektivnog
protjerivanja stranca zabranjene su odredbama Konvencije i predstavljaju kršenje preuzetih
obveza predmetne drzave.

Zadatak: Pretpostavimo da je pred Europskim sudom razmatran predmet u kojem je tuzitelj

nezaposleni muškarac drzave A koja je članica EU, pozvao na odredbu Povelje za koju smatra
da je prekršena u konkretnom slučaju.Rijeć je o jednostranom slučaju kojom je jednostranom
mjerom drzave A tuzitelju bilo zabranjeno da se na području te drzave bavi poslom čuvanja
djece i to s obrazlozenjem da ta drzava mora dati prednost nezaposlenim osobama zenskog
spola koje su za taj posao kvalificiranije od muškaraca.

Odgovor: St1. čl.81. Glave 3 Povelje propisuje zabranu diskriminacije na temelju spola. Uz to
članak 83. Glave 3 Povelje normira ravnopravnost zena i muskaraca u svim podrucjima,
ukljucujuci zaposljavanje, rad i placanje.

Odluka drzave A predstavlja zabranu diskriminacije koje proizlazi iz st.1. čl.81 Glave 3 Povelje,
kao i čl.83. Glave 3 Povelje kojim se osigurava ravnopravnosti zene i muskarca u pogledu
zapošljavanja i rada. Time je tuzitelju onemoguceno obavljanje posla cuvanja djece te je
doveden u neravnopravan polozaj u pogledu zapošljavanja i rada.

Zadatak: Osoba A.B. drzavljanin drzave X koja je članica Vijeća Europe, pred nacionalnim
sudom pokušala ostvariti zaštitu svojih prava. Nakon što je najviši nacionalni sud u posljednjem
stupnju dana 15. siječnja donio konačnu presudu s kojom A.B. nije bio zadovoljan, odvjetnik
ga je savjetovao da podnese prituzbu Europskom Sudu za ljudska prava. Tuzba Sudu je
ulozena u listopadu 2014. godine. Sto konvencijsko pravo predviđa u takvom slučaju ?

Odgovor: St.1. Članak 34 Konvencije propisuje uvjete pod kojima sud moze razmatrati
predmet „nakon što su iscrpljena sva raspoloziva domaca pravna sredstva, sukladno
općeprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i unutar razdoblja od 6 mjeseci od dana
donosenja konačne odluke“. Iz navedene tuzbe tuzbeni zahtjev upucen je nakon proteka roka
od 6 mjeseci te sud nece razmatrati zahtjev vec ce ga u skladu s st.1. čl.34. Konvencije odbaciti
kao nedopušten.

Zadatak. Vijeće Europskog suda za ljudska prava donijelo je presudu u predmetu u kojem je
utvrđena povreda čl.10. Konvencije od strane drzave Y. Pravni zastupnici drzave Y u sporu
pred Sudom odmah su novinarima dali izjavu da ne smatraju kako je presuda pravična jer
čl.10., prema njihovom mišljenju nije protumačen u skladu s dotadašnjom praksom Suda. Po
tom se je vaznom pitanju u drzavi Y zaim povela burna i dugotrajna rasparava, da bi nakon 2
mjeseca vlada drzave Y uputila zahtjev Sudu za davanjem savjetodavnog mišljenja glede tog
predmeta. Kako bi u tom slučaju trebao reagirati europski sud za ljudska prava ?

Odgovor: St.1. čl. 47. Konvencije propisuje davanje savjetodavnog mišljenja Suda , no kako
je stavkom 2 u navedenom članku navedeno da se mišljenja ne smiju odnositi na pitanja
vezana za sadrzaj ili domašaj prava i sloboda određenih u odjeljku 1 konvencije i dodatnih
protokolima, a uzimajući u obzir da se preusda odnosi na povrede čl.10 koji pripada odjeljku 1
Konvencije, Sud je duzan u skladu čl.48. odlučiti da takav zahtjev nije unutar njegove
nadleznosti

Zadatak: Osoba A.B. drzavljanin drzave X koja je članica Vijeća Europe, pred nacionalnim
sudom pokušala ostvariti zaštitu svojih prava. Nakon što je najviši nacionalni sud u posljednjem
stupnju dana 15. siječnja donio konačnu presudu s kojom A.B. nije bio zadovoljan, odvjetnik
ga je savjetovao da podnese prituzbu Europskom Sudu za ljudska prava. Tuzba Sudu je
ulozena 12. srpnja iste godine. Sto konvencijsko pravo predviđa u takvom slučaju ?

Odgovor: St.1. Članak 34 Konvencije propisuje uvjete pod kojima sud moze razmatrati
predmet „nakon što su iscrpljena sva raspoloziva domaca pravna sredstva, sukladno
općeprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i unutar razdoblja od 6 mjeseci od dana
donosenja konačne odluke“. Iz navedene tuzbe tuzbeni zahtjev upucen je u roku od 6 mjeseci
te ce Sud razmatrati uzeti predmet u razmatranje, sukladno st.1. čl.34. Konvencije.

Zadatak: Drzava X, jedna od zemalja članica Vijeća Europe, posljednjih je godina imala ubrzani
gospodarski rast. Otvorena su nova radna mjesta, koja su velikim djelom popunili drzavljani
tzv. trećih zemalja tj onih zemalja koje nisu članice Vijeća Europe.

U brojnim raspravama glede migrantske radne snage i polozaja imigranata uopće, povela se
debata i po pitanju primjenjuju li se u drzavi X odredbe Konvencije na strance, tj. drzavljane
tzv. trećih zemalja.

Odgovor: Čl.14 konvencije propisuje da ce uzivanje prava i sloboda koje su priznate

konvencijom osigurati svima bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, ukljucujuci i po
nacionalnog podrijetla ili drugih okolnosti, te sukladno tome drzavljani trecih drzava imaju sva
prava i slobode priznate konvencijom dok se nalaze na podrucju pod juristikcijom drzave
članica, koje su im sukladno sukladno čl 1. Kovencije, duzne osigurati ta prava i slobode
određene u odjeljku 1. Konvencije.