Strukture Vezbe PDF

Algebarske strukture
bilješke s vježbi asistenta Filipa Najmana

ak. god. 2011./12.
natipkali i uredili
Aleksandar Milivojević i Sanjin Ružić
1
(skripta ne može zamijeniti vježbe)

Sadržaj
1 Grupe 3
1.1 Osnovni pojmovi i primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
1.2 Podgrupe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.3 Preslikavanje grupa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
1.4 Automorfizmi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
1.5 Cikličke grupe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
1.6 Grupe permutacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
1.7 Normalne podgrupe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
1.8 Kvocijentne grupe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
1.9 Konačno generirane Abelove grupe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
1.10 Unutrašnji automorfizmi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
2 Prstenovi 35
2.1 Osnovni pojmovi i primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
2.2 Ideali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
2.3 Faktorizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
2.4 Polinomi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
2.5 Kineski teorem o ostacima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
2
1
Grupe
1.1 Osnovni pojmovi i primjeri

Definicija. G = (G, ·), gdje · : G × G → G, je grupa ako vrijede sljedeća svojstva:
(G1) (x · y) · z = x · (y · z), ∀x, y, z ∈ G (asocijativnost),
(G2) (∃e ∈ G) e · x = x · e = x, ∀x ∈ G (postojanje neutralnog elementa),
(G3) (∀x ∈ G)(∃x−1 ∈ G) x · x−1 = x−1 · x = e (postojanje inverznog elementa).
Ako G zadovoljava uvjet x · y = y · x, ∀x, y ∈ G, onda je G komutativna (Abelova) grupa.

Inače je G nekomutativna (ne-Abelova) grupa.
Napomena.
(1) e je jedinstven.
(2) x−1 je jedinstven.
(3) (x · y)−1 = y −1 · x−1 .
Napomena. (G, ·) je grupoid ako vrijedi: (∀x, y ∈ G) x · y ∈ G. Za grupoid u kojem vrijedi

asocijativnost kažemo da je polugrupa (asocijativni grupoid). Ukoliko u polugrupi postoji
neutralni element kažemo da je to monoid. Naposlijetku, monoid s inverznim elementom
nazivamo grupom.
Zadatak 1.1. Odredite koja od danih struktura je grupa:
Rješenje.
a) Skupovi brojeva sa operacijom zbrajanja.
• (N, +)
zatvorenost vrijedi (zbrajanjem dva prirodna broja opet dobijemo prirodni broj)
asocijativnost vrijedi
3
1.1. OSNOVNI POJMOVI I PRIMJERI 4
neutralni element ne postoji (u N) (0 ∈

/ N)
⇒ (N, +) je polugrupa.
• (N0 , +)
zatvorenost vrijedi
neutralni element postoji (0 ∈ N0 )
uzmimo a ∈ N0 , tražimo y ∈ N0 takav da vrijedi
a+y =y+a=0
⇒ y = −a ∈ / N0 za a 6= 0
⇒ (N0 , +) je monoid.
• (Z, +)
zatvorenost vrijedi
neutralni element postoji
inverzni element postoji
⇒ (Z, +) je grupa.
• (Q, +), (R, +), (C, +) su takoder grupe.
Z⊂Q⊂R⊂C
⇒ (Z, +) je podgrupa od (Q, +) (oznaka: (Z,+) ≤ (Q, +))
Napomena. Često se izostavlja operacija (kada se podrazumijeva). “Z je grupa”.
b) Skupovi brojeva sa operacijom množenja.
• (N, ·)
zatvorenost vrijedi (množenjem dva prirodna broja opet dobijemo prirodni broj)
neutralni element postoji (1 ∈ N)
uzmimo a ∈ N, tražimo y ∈ N takav da vrijedi
a·y =y·a=1
1
⇒y= ∈ / N za a 6= 1
a
⇒ (N, ·) je monoid.
• (Z, ·) takoder monoid.
• (Q, ·) takoder monoid (0 nema inverz).
Napomena. Pripaziti na zatvorenost. Npr. (Q∗ , +) nije ni grupoid! (Q∗ = Q\{0})
• (Q+ , ·) je grupa. (Q+ = {q ∈ Q | q > 0})

• (Q− , ·) nije ni grupoid. (Q− = {q ∈ Q | q < 0})
• (R∗ , ·) i (C∗ , ·) su grupe.

• (R, ·) i (C, ·) su monoidi. (0 nema inverz)
c) Skupovi brojeva sa operacijom oduzimanja.
• (N,−) nije zatvoreno ⇒ niti grupoid.

• (Q,−) nije asocijativno ⇒ grupoid.
d) m ∈ N, mZ = {m · x | x ∈ Z} = {. . . , −2m, −m, 0, m, 2m, . . . }

(mZ, +) je grupa. (mZ, +) ≤ (Z, +)
Napomena. Sve podgrupe od Z su ovog oblika.
e) m ∈ N, Zm = {0, 1, . . . , m − 1}. a,b ∈ Zm , definiramo operaciju +m : Zm × Zm → Zm sa
a +m b = a + b (mod m)
(Zm , +m ) je (komutativna) grupa.
Na primjer, za m = 4 imamo sljedeću (Cayleyevu) tablicu zbrajanja modulo m:
+4 0 1 2 3
0 0 1 2 3
1 1 2 3 0
2 2 3 0 1
3 3 0 1 2
0 je neutralni element. Za n ∈ Zm inverz je m − n (jer n +m (m − n) = 0 (mod m)).
f) (Z∗m , ·m ) analogno definiramo (množenje modulo m).

Z∗m = {1, 2, . . . , m − 1}.
⇒ (Z∗m , ·m ) je grupa ako i samo ako je m prost broj.
g) R2 = {(x, y) | x ∈ R, y ∈ R}. (x1 , y1 ) + (x2 , y2 ) = (x1 + x2 , y1 + y2 )

⇒ (R2 , +) je grupa ravnine. Analogno Rn , Cn (∀n ∈ N) ; R∞ .
R∞
0 = {(x1 , . . . ) | xi ∈ R, xi = 0 osim za konačno mnogo i-ova}
⇒ R∞
0 je grupa.
h) (C∗ , ·) je grupa. (x1 , y1 ) · (x2 , y2 ) = (x1 x2 − y1 y2 , x1 y2 + x2 y1 )

(S 1 , ·) je grupa kružnice. (S 1 = {z ∈ C | |z| = 1} ili S 1 = {(x,y) ∈ R2 | x2 + y 2 = 1})
Kn =S{z ∈ C | z n = 1} je grupa n-tih korijena jedinice.
K= ∞ j=1 Kj je grupa korijena jedinice.
i) Neka je S skup, P(S) partitivni skup skupa S.
• (P(S), ∪)
zatvorenost vrijedi
neutralni element postoji (∅ ∈ P(S))
za A ⊆ S ne postoji X ⊆ S takav da vrijedi A ∪ X = X ∪ A = ∅
⇒ (P(S), ∪) je monoid.
• (P(S), ∩)
zatvorenost vrijedi
neutralni element postoji (S ∈ P(S))
za A ⊆ S ne postoji X ⊆ S takav da vrijedi A ∩ X = X ∩ A = S
⇒ (P(S), ∩) je monoid.
• (P(S), \) je grupoid.
• (P(S), 4) je grupa.
j) (S S , ◦) je monoid (sa S S označavamo {f : S → S}, pri čemu je S skup). Zaista, zatvorenost
operacije ◦ i asocijativnost očito vrijede, a neutral je funkcija id. Inverz općenito ne postoji
za proizvoljnu funkciju f , jer f ne mora biti bijekcija.
k) (B(S), ◦), pri čemu je B(S) = {f : S → S | f bijekcija} jest (nekomutativna) grupa.
Napomena. Ako je S = {1, 2, . . . , n}, onda B(S) označavamo i sa Sn (to je skup permu-
tacija n-članog skupa).
l) Sa Dn označavamo grupu simetrija pravilnog n-terokuta (dihedralna grupa).

m) Neka je V vektorski prostor.
Tada označavamo GL(V ) = {f : V → V | f regularan linearan operator}.
(GL(V ), ◦) je grupa (vidi sljedeći primjer).
n) GL(n, R) = {A ∈ Mn (R) | det(A) 6= 0}.
(GL(n, R), ·) je grupa.
• zatvorenost: A, B ∈ GL(n, R).
det(AB) = (Binet-Cauchy) = det(A)det(B) 6= 0 ⇒ AB ∈ GL(n, R)
• asocijativnost: općenito vrijedi za matrice (Linearna algebra 1 )

• neutral: jedinična matrica In
1 1 1
• inverz: A( Ã) = ( Ã)A = In ⇒ Ã = A−1 .
det(A) det(A) det(A)
−1
Primijetimo A = (A−1 ) ⇒ A−1 ∈ GL(n, R)
Napomena. U Linearnoj algebri 2 je uspostavljen izomorfizam algebri
Φ : L(V ) → Mn , Φ(A) = [A]ee , pa odmah slijedi da je i (GL(V ), ◦) grupa.
o) (SL(n, R), ◦) je grupa. (SL(n, R) = {A ∈ Mn (R) | det(A) = 1})

A,B ∈ SL(n, R) ⇒ det(AB) = (Binet-Cauchy) = det(A)det(B) = 1 · 1 = 1 ⇒ AB ∈ SL(n,
R). Ostala svojstva slijede kao gore.
Uočimo (SL(n, R), ◦) ≤ (GL(n, R), ◦). ♦
Propozicija. Neka je G grupa, i a, b, c ∈ G. Ekvivalentno je:
(i) a = b,
(ii) ca = cb,
(iii) ac = bc.
Dokaz. (i) ⇒ (ii) : Pomnožimo jednakost a = b slijeva sa c ⇒ ca = cb.

asoc.
(ii) ⇒ (iii) : ca = cb ⇒ (množimo slijeva sa c−1 ) ⇒ c−1 (ca) = c−1 (cb) ⇒ (c−1 c)a = (c−1 c)b ⇒
ea = eb ⇒ a = b. Sad množimo zdesna sa c i dobijemo ac = bc.
(iii) ⇒ (i) : Pomnožimo ac = bc zdesna sa c−1 i slično kao gore dobijemo a = b.
Zadatak 1.2. Ako u polugrupi (S, ·) postoje lijeva i desna jedinica, dokažite da su one nužno
jednake.
Rješenje. Označimo s l lijevu jedinicu i s d desnu jedinicu. Tada vrijedi
l = (d je desna jedinica) = ld = (l je lijeva jedinica) = d.
Zadatak 1.3. Nadite primjer polugrupe s dvije lijeve jedinice. Dokažite da tada ne postoji
desna jedinica.
Rješenje. Neka je S neki skup, i definirajmo množenje elemenata tog skupa na sljedeći način:
xy = y, ∀x, y ∈ S.
Zatvorenost skupa s obzirom na ovakvo množenje je očita, a kako je i (xy)z = yz = x(yz) ∀x,
y, z ∈ S, skup S zajedno s ovom operacijom čini polugrupu. Uočimo sad da je svaki element
skupa S lijeva jedinica. Pretpostavimo da postoji neka desna jedinica d, i neka su a, b ∈ S dva
proizvoljna, različita elementa. Tada je
a = ad = d = bd = b,
dakle kontradikcija. ♦
Zadatak 1.4. U monoidu (S, ◦) neki element a ima i lijevi i desni inverz. Dokažite da su oni
(inverzi) jednaki.
Rješenje. Označimo sa al lijevi inverz od a, sa ad desni. Tada imamo
al = al e = al aad = ead = ad .
Zadatak 1.5. Dokažite da ako a ∈ S ima 2 različita lijeva inverza, onda nema desni inverz.
Rješenje. Označimo sa al1 i al2 ta dva različita lijeva inverza, i pretpostavimo da postoji desni
inverzad . Tada imamo
e = al1 a = al2 a ⇒ al1 aad = al2 aad ⇒ al1 = al2 .
Zadatak 1.6. Neka je (G, ◦) komutativna polugrupa takva da
(∃a ∈ G)(∀x ∈ G)(∃yx ∈ G) x = ayx .
Dokažite da je G monoid.
Rješenje. Želimo pokazati da postoji obostrani neutral.

Uzmemo x = a ⇒ (∃ya ∈ G) a = aya = (komutativnost) = ya a.
Tvrdimo da je ya jedinica (neutral). Neka je x ∈ G proizvoljan. Tada imamo
x = ayx = (aya )yx = (ya a)yx = ya (ayx ) = ya x =⇒ x = ya x = xya ,
dakle ya je jedinica. ♦
Zadatak 1.7. Neka je G polugrupa. Pretpostavimo da vrijedi sljedeće
(∃e ∈ G) ex = x, ∀x ∈ G & (∀x ∈ G)(∃y ∈ G) yx = e.
Dokažite da je G je grupa.
Rješenje.
• Prvo dokazujemo da za y ∈ G takav da yx = e vrijedi xy = e.

Za svaki y ∈ G postoji w ∈ G takav da wy = e. Sada imamo
xy = e(xy) = (wy)(xy) = w(yx)y = w(ey) = wy = e.
• Za a ∈ G, po (i), postoji b ∈ G takav da ba = ab = e.

Tvrdnja: ae = a.
ae = a(ba) = (ab)a = ea = a
1.2. PODGRUPE 9
Dakle, za svaki x ∈ G postoji obostrani inverz i e je neutral, pa smo time dokazali da je G

grupa. ♦
Napomena. Upravo smo pokazali da ako postoji lijeva jedinica i lijevi inverz s obzirom na tu
jedinicu, onda je G grupa. Analogno, ako postoji desna jedinica i desni inverz s obzirom na tu
jedinicu, G je grupa. Sljedeći primjer pokazuje kako postojanje lijeve jedinice i desnog inverza
s obzirom na tu jedinicu ne povlači da je G grupa.
Definirajmo xy = y. Tada je svaki element lijeva jedinica. Fiksirajmo neki e ∈ G i uočimo da
je e desni inverz za svaki x ∈ G (xe = e).
Za x 6= y vrijedi xz = z = yz, pa po Propoziciji G nije grupa.
Potenciranje ima smisla u grupi, zbog asocijativnost (a · a) · a = a · (a · a). Stoga definiramo
an = |a · a ·{z. . . · a}
n puta
.
Zadatak 1.8. Neka u grupi (G, ◦) vrijedi
(∀a ∈ G) a−1 = a (⇔ a2 = e).
Dokažite da je tada grupa Abelova.

Rješenje. (ab)(ab) = e = aa = aea = a(bb)a = (ab)(ba) / · (ab)−1 slijeva
⇒ ab = ba. ♦
Napomena. (ab)−1 = b−1 a−1 .
1.2 Podgrupe
Definicija. Neka je (G, ◦) grupa, te H ⊆ G takva da je (H, ◦) grupa. Tada se H zove
podgrupa od G, što označavamo s H ≤ G.
Teorem. (kriterij podgrupe)
Ekvivalentno je:
(i) H ≤ G,
(ii) (∀a, b ∈ H) ab ∈ H & a−1 ∈ H,
(iii) (∀a, b ∈ H) ab−1 ∈ H.
Napomena. Ovaj teorem nam daje efektivni način odredivanja podgrupe koji ćemo najčešće
(pogotovo (ii)) koristiti u daljnjim zadacima.
Svaka grupa ima barem 2 podgrupe: {e} i G.
Definicija. Neka su S, T ⊆ G. Označavamo:

• S −1 = {a−1 | a ∈ S},
1.2. PODGRUPE 10
• ST = {ab | a ∈ S, b ∈ T }.
Propozicija. H ≤ G ⇔ HH −1 ⊆ H (slijedi iz prethodnog Teorema (iii)).

Propozicija. H1 ≤ G, H2 ≤ G ⇒ H1 ∩ H2 ≤ G.
Napomena. Općenito ne vrijedi da je H1 ∪ H2 ≤ G.
Propozicija. (tranzitivnost relacije “biti podgrupa”) H ≤ G, K ≤ H ⇒ K ≤ G.
Primjer. (Z, +) ≤ (Q, +) ≤ (R, +) ≤ (C, +) ≤ (H, +) (Hamiltonovi kvaternioni )
√
Zadatak 1.9. Neka je G = {a + b 2 | a, b ∈ Q , a2 + b2 > 0}.
Dokažite (G, ·) ≤ (R∗ , ·).
Rješenje. Dokazujemo redom:

√ √ √
• zatvorenost: (a + b 2)(c + d 2) = (ac + 2bd) + (ad + bc) 2, a kako je x2 + y 2 > 0 ⇔ x
| {z } | {z }
∈Q ∈Q
√
i y nisu istovremeno 0, za x, y ∈ Q, zaključujemo da je (ac + 2bd) + (ad + bc) 2 ∈ G, jer
ac + 2bd i ad + bc ne mogu istovremeno biti 0.
• asocijativnost: nasljeduje se iz R.
√
• jedinica: 1 = 1 + 0 2 ⇒ 1 ∈ G.
√
• inverz: prvo uočimo a + b 2 = 0 ⇔ a = 0 i b = 0. Naime, jedan smjer je trivijalan, a
√ √ √ a
obratno, a + b 2 = 0 ⇒ a = −b 2. Dakle, ili je b = 0 ili je 2 = − ∈ Q, što nije,
b
dakle b = 0, pa onda i a = 0.
Sada imamo
√
√ −1 1 a−b 2 a −b √
(a + b 2) = √ = 2 = + 2
a+b 2 a − 2b2 |a2 {z
− b2} |a2 − 2
{z2b }
∈Q ∈Q
a −b
te i nisu istovremeno 0 (jer a i b nisu istovremeno 0), dakle
a2
√ − b2 a2 − 2b2
(a + b 2)−1 ∈ G. ♦
Napomena. Ponekad nam može biti lakše dokazati da je G grupa tako da dokažemo da je
podgrupa nečeg što znamo da je grupa, nego da provjeravamo aksiome.
Zadatak 1.10. Dokažite da se niti jedna grupa G ne može napisati kao unija dvije prave
podgrupe.
Rješenje. Pretpostavimo da se G može prikazati kao unija dvije prave podgrupe H1 i H2 , tj.
G = H1 ∪ H2 , gdje su H1 , H2 ≤ G i H1 , H2 6= {e}, G.
1.2. PODGRUPE 11
Tada postoji a ∈ H1 \ H2 i postoji b ∈ H2 \ H1 (jer H1 6= G, H2 6= G i H1 ∪ H2 = G).
a · b ∈ G ⇒ a · b ∈ H1 ili a · b ∈ H2 .
• a · b ∈ H1
a ∈ H1 ⇒ a−1 ∈ H1
a−1 · (a · b) = e · b = b ∈ H1 ⇒⇐.
|{z} | {z }
∈H1 ∈H1
• a · b ∈ H2
b ∈ H2 ⇒ b−1 ∈ H2
b−1 = a · e = a ∈ H2 ⇒⇐.
(a · b) · |{z}
| {z }
∈H2 ∈H2
Kontradikcija s pretpostavkom. ♦
Zadatak 1.11. (Z, +). Dokažite:
a) (nZ, +) ≤ (Z, +), ∀n ∈ N0
b) To su jedine podgrupe od Z.
Rješenje.
a) a, b ∈ nZ ⇒ (∃x, y ∈ Z) a = nx, b = ny.

a + b = nx + ny = n(x + y) ∈ nZ
Inverz od a = nx je a−1 = −nx ∈ nZ.
⇒ (nZ, +) ≤ (Z, +).
b) Uzmimo proizvoljnu podgrupu H ≤ Z. Trivijalna podgrupa n = 0 ⇔ H = {0}. Pretposta-

vimo H 6= {0}.
Tvrdnja 1. H ∩ N 6= ∅.
x ∈ H proizvoljan, x 6= 0 (takav x postoji jer H 6= {0}).
x>0⇒x∈N∩H
ili x < 0 ⇒ −x ∈ N ∩ H.
N ∩ H je podskup od N ⇒ ima minimum, n0 = min{N ∩ H}.

Tvrdnja 2. H ⊇ n0 Z.
Neka je a proizvoljan element iz n0 Z ⇒ a = n0 x, x ∈ Z.
Z = N ∪ {0} ∪ −N, x može biti ∈ N, ∈ {0} ili ∈ −N.
∈H ∈H ∈H
• x ∈ N ⇒ a = xn0 = n0 + n0 + . . . + n0 ∈ H.
z}|{ z}|{ z}|{
| {z }
x puta
• x = 0 ⇒ a = 0, znamo da je 0 ∈ H (neutral) ⇒ a ∈ H.
1.2. PODGRUPE 12
(1◦ )
• x ∈ −N ⇒ (−x)n0 ∈ H ⇒ −(xn0 ) ∈ H.
Tvrdnja 3. H ⊆ n0 Z.
Pretpostavimo suprotno ⇒ (∃x ∈ H) x ∈ / n0 Z ⇒ n0 - x. BSOMP x > 0 (inače uzmemo
−x). Teorem o dijeljenju s ostatkom daje:
x = qn0 + r, 0 < r < n0 . (r 6= 0 jer n0 - x)
x − qn0 ⇒ r ∈ H.
r = |{z}
|{z}
∈H ∈H
r ∈ N ∩ H i r < n0 , a to je kontradikcija s činjenicom da je n0 minimalni takav broj. ♦
Zadatak 1.12. (G, ·) grupa, H, K ≤ G. Ekvivalentno je:

a) HK ≤ G
b) HK = KH.
Napomena.
(1) HK = {hk | h ∈ H, k ∈ K}
(2) HK = KH je jednakost skupova.
Rješenje.
a) ⇒ b)
a)
• x ∈ HK ⇒ x−1 ∈ HK, x−1 = h1 k1 ⇒ x = (x−1 )−1 = (h1 k1 )−1 = k1−1 h−1
1 ∈ KH
|{z} |{z} |{z} |{z}
∈H ∈K ∈K ∈H
⇒ HK ⊆ KH.
• x ∈ KH ⇒ x = k2 h2 , k2 ∈ K, h2 ∈ H ⇒ x−1 = (k2 h2 )−1 = h−1 −1

2 k2 ∈ HK
−1
a) ⇒ (x−1 ) = x ∈ HK ⇒ HK ⊇ KH.
⇒ HK = KH.
b) ⇒ a)
• Najprije dokažimo da (∀x, y ∈ HK) xy ∈ HK.

x, y ∈ HK ⇒ (∃k1 , k2 ∈ K, h1 , h2 ∈ H) x = h1 k1 , y = h2 k2 .
xy = (h1 k1 )(h2 k2 ) = h1 (k1 h2 )k2 . Zbog pretpostavke HK = KH vrijedi k1 h2 ∈ KH ⇒
k1 h2 ∈ HK ⇒ (∃k3 ∈ K, h3 ∈ H) k1 h2 = h3 k3 .
⇒ h1 (k1 h2 )k2 = (h1 h3 ) (k3 k2 ) ∈ HK.
| {z } | {z }
∈H ∈K
• Još trebamo pokazati da (∀x ∈ HK) x−1 ∈ HK.

x ∈ HK, x = h1 k1 . x−1 = k1−1 h−1
1 ∈ KH = HK.
1.2. PODGRUPE 13
⇒ HK ≤ G. ♦
Zadatak 1.13. (G, ·) grupa. Skup Z(G) = {a ∈ G | ax = xa, ∀x ∈ G} se naziva centar

grupe. Dokažite da je Z(G) ≤ G.
Rješenje.
• a, b ∈ Z(G)
(ab)x = a(bx) = a(xb) = (ax)b = x(ab) ⇒ ab ∈ Z(G).
• a ∈ Z(G), znamo ax = xa / · a−1 slijeva i zdesna

⇒ a−1 axa−1 = a−1 xaa−1 ⇒ xa−1 = a−1 x ⇒ a−1 ∈ Z(G).
⇒ Z(G) ≤ G. ♦
Zadatak 1.14. (G, ·) je grupa od 8 elemenata sa svojstvom da (∀x ∈ G) x2 = e. Dokažite:
a) G je Abelova grupa,
b) G ima podgrupu od 4 elementa.
Rješenje.
a) Već dokazano u zadatku 1.8.
b) a, b ∈ G, e 6= a 6= b 6= e. a, b ∈ H ⇒ ab ∈ H, gdje je H ≤ G.
Tvrdnja: H = {e, a, b, ab} ≤ G.
• x ∈ H ⇒ x2 = e / · x−1 ⇒ x = x−1 ∈ H.
?
• x, y ∈ H, xy ∈ H
· e a b ab
e e a b ab
a a e ab b
b b ab e a
ab ab b a e
⇒ Iz tablice vidimo da vrijedi (∀x, y ∈ H) xy ∈ H.
⇒ H ≤ G. ♦
1.3. PRESLIKAVANJE GRUPA 14
1.3 Preslikavanje grupa

Definicija. Neka su (G, ·), (H, ∗) grupe. Preslikavanje f : G → H sa svojstvom
f (a · b) = f (a) ∗ f (b), ∀a, b ∈ G,
zove se homomorfizam grupa G i H.

Ako je f još i injekcija, zove se monomorfizam. Ako je f još i surjekcija, zove se epimorfizam.
Ako je f još i bijekcija, zove se izomorfizam. Ako je G = H , zove se endomorfizam. Ako
je G = H i f bijekcija, zove se automorfizam.
Propozicija. Neka su G, H grupe, eG i eH jedinice u G i H te f : G → H homomorfizam
grupa. Tada vrijedi
f (eG ) = eH .
f homo-
Dokaz. a ∈ H. eH · f (a) = f (a) = f (eG · a) = f (eG ) · f (a) / · f (a)−1 zdesna
⇒ eH = f (eG ).
Napomena. Treba biti oprezan s oznakama. f −1 (a) 6= f (a)−1 .
| {z } | {z }
inverz funkcije inverz elementa f (a)
Propozicija. Neka su G i H grupe, f : G → H homomorfizam grupa. Tada vrijedi
f (x)−1 = f (x−1 ), ∀x ∈ G.
Dokaz. f (x) · f (x)−1 = eH = f (eG ) = f (x · x−1 ) = f (x) · f (x−1 ) / · f (x)−1 slijeva

⇒ f (x)−1 = f (x−1 ).
Propozicija. Neka su G i H grupe, f : G → H homomorfizam grupa, L ≤ G, K ≤ H. Tada
vrijedi:
(i) f (L) = {f (l) | l ∈ L} ≤ H,
(ii) f −1 (K) = {g ∈ G | f (g) ∈ K} ≤ G.
Dokaz.
(i) • x, y ∈ f (L) ⊆ H ⇒ (∃l1 , l2 ∈ L) f (l1 ) = x, f (l2 ) = y.
f homo-
xy = f (l1 ) · f (l2 ) = f (l1 · l2 ) ∈ f (L).
P rop.
• x−1 = f (l1 )−1 = f ( l1−1 ) ∈ f (L)
|{z}
∈L
⇒ f (L) ≤ H.
(ii) Tvrdimo da je f −1 (K) ≤ G.
homo-
• Neka su x, y ∈ f −1 (K). Kako je tada f (x), f (y) ∈ K, imamo f (xy) = f (x) f (y) ∈
|{z} |{z}
∈K ∈K
K ⇒ xy ∈ f −1 (K).
• Neka je sad x ∈ f −1 (K). Tada je f (x−1 ) = f (x)−1 ⇒ f (x)−1 ∈ K ⇒ f (x−1 ) ∈ K ⇒

|{z}
∈K
x−1 ∈ f −1 (K).
⇒ f −1 (K) ≤ G.
Definicija. Neka su G, H grupe, i f : G → H homomorfizam. Tada skup {x ∈ G | f (x) = eH }

zovemo jezgra od f , i označavamo sa Ker f . Skup {f (x) | x ∈ G} zovemo slika od f i
označavamo sa Im f .
Propozicija. Neka je f : G → H homomorfizam grupa. Tada je:
(i) Ker f ≤ G,
(ii) Im f ≤ H.
Dokaz.
(i) Ker f = f −1 ({eH }), pa kako je {eH } ≤ H, po prethodnoj propoziciji (ii) slijedi Ker f ≤ G.
(ii) Im f = f (G), pa opet po prethodnoj propoziciji (i) (i zbog G ≤ G) imamo Im f = f (G) ≤

H.
Zadatak 1.15. Neka su G, H grupe i f : G → H homomorfizam. Dokažite:
f monomorfizam ⇔ Ker f = {eG }.
Rješenje.
⇒ Znamo da je f (eG ) = eH , dakle eG ∈ Ker f , a kako je f injekcija, zaključujemo da za
nijedan x 6= eG , x ∈ G ne može vrijediti f (x) = eH . Dakle, Ker f = {eG }.
⇐ Želimo pokazati da f (x) = f (y) ⇒ x = y. Uzmimo zato x, y ∈ G takve da f (x) = f (y),
i dobijemo
f (x) = f (y) ⇒ f (x)f (y)−1 = f (y)f (y)−1

| {z } | {z }
=f (x)f (y −1 )=f (xy −1 ) =f (yy −1 )=f (eG )
⇒ f (xy −1 ) = f (eG ) = eH
⇒ xy −1 = eG (zbog Ker f = {eG })
⇒ x = y.
Zadatak 1.16. Promatramo H = ({−1, 1}, ·).
a) Dokažite da je H ≤ (R∗ , ·).
b) Odredite sve homomorfizme f : R∗ → H.

Rješenje.
a) Direktnom provjerom ustanovimo xy ∈ H te x−1 ∈ H, ∀x, y ∈ H.
b) Neka je f : R∗ → H homomorfizam. Tada je f (x) ∈ {−1, 1}, ∀x ∈ R∗ . Neka je x ∈ R∗ .

Promatrajmo slučajeve:
√ √ √ 2
• x > 0 ⇒ f (x) = f ( x)f ( x) = f ( x) > 0 ⇒ f (x) = 1
• x < 0 ⇒ f (x) = f (−x) f (−1) = f (−1)
| {z }
=1 (−x>0)
Kako za f (−1) imamo dva izbora (1 ili −1), ovisno o tom izboru dobijemo dvije funkcije-
kandidati za rješenje:
• f1 (x) = 1, ∀x ∈ R∗
• f2 (x) = sgn(x), ∀x ∈ R∗
f1 je očito homomorfizam, a kako općenito vrijedi sgn(xy) = sgn(x)sgn(y), to je i f2 je

homomorfizam. ♦
Zadatak 1.17. Neka je (G, ∗) konačna grupa i f : G → (C∗ , ·) homomorfizam grupa sa

svojstvom da
(∃x0 ∈ G) f (x0 ) 6= 1.
a) Dokažite da je g : G → G definiran sa g(x) = x0 ∗ x bijekcija (ne nužno izomorfizam! ).

X X
b) Korištenjem (a) odredite f (x) i f (x).
x∈G x∈G\{eG }
Rješenje.
x0 −1 slijeva
a) Dokažimo najprije injektivnost. g(x) = g(y) ⇒ x0 ∗ x = x0 ∗ y ⇒ x = y.
Dakle g je injekcija. No, kako su domena i kodomena jednakobrojni konačni skupovi (G),
injektivnost od g povlači da je g i bijekcija.
b) •
g bijekcija
X X X
f (x) = f (g(x)) = f (x0 ∗ x)
x∈G x∈G x∈G
X X
= f (x0 )f (x) = f (x0 ) f (x)
x∈G x∈G
X
⇒ (1 − f (x0 )) f (x) = 0
| {z }
6=0 x∈G
X
⇒ f (x) = 0
x∈G
X X
• f (x) = f (x) − f (eG ) = −1
| {z }
x∈G\{eG } x∈G
| {z } =eC∗ =1
=0
♦
Definicija. Kažemo da su grupe G i H izomorfne ako postoji izomorfizam f : G → H. Tada

pišemo G ∼
= H.
Napomena.
(1) f u definiciji izomorfnosti grupa nije nužno jedinstven.
(2) Relacija “biti izomorfan” je relacija ekvivalencije.
Zadatak 1.18. Dokažite da grupe (R∗ , ·) i (C∗ , ·) nisu izomorfne.
Rješenje. Pretpostavimo suprotno, tj. da postoji izomorfizam f : C∗ → R∗ .

⇒ f (1) = 1. Označimo a = f (i). Uočimo a 6= 1 jer je f bijekcija. Sad imamo:
f (−1) = f (i · i) = f (i)f (i) = a2

a∈R∗ , a6=1
⇒1 = f (1) = f (−1)f (−1) = a2 a2 = a4 ⇒ a4 = 1 ⇒ a = −1
⇒f (−1) = a2 = 1 ⇒ f (−1) = f (1)
što je u kontradikciji sa pretpostavkom da je f bijekcija. ♦
Zadatak 1.19. Dokažite da su grupe (Z4 , +4 ) i (Z5 \{0}, ·5 ) izomorfne.
Rješenje. Z4 = {0, 1, 2, 3}, Z5 \{0} = {1, 2, 3, 4}.

Neka je f : Z4 → Z5 \{0} homomorfizam. Odmah vidimo da mora vrijediti f (0) = 1 (neutral
se preslikava u neutral).
Stavimo f (1) = 2. Slijedi
f (2) = f (1 +4 1) = f (1) ·5 f (1) = 2 ·5 2 = 4

f (3) = f (2 +4 1) = f (2) ·5 f (1) = 4 ·5 2 = 3
⇒ f je bijekcija ⇒ f je izomorfizam. ♦
Napomena. Mogli smo i uočiti da je 1 generator (v. predavanja) od (Z4 , +4 ) i da je 2
generator od (Z5 \{0}, ·5 ), dakle zapravo je riječ o cikličkim grupama oblika Z4 = {e, a, a2 , a3 }
i Z5 \{0} = {e, b, b2 , b3 }, pa je homomorfizam definiran sa f (a) = b ujedno izomorfizam.
Zadatak 1.20. Dokažite da postoje barem dvije različite (neizomorfne) grupe reda 4 (tj. imaju
po 4 elementa).
1.4. AUTOMORFIZMI 18
Rješenje. Pogledajmo (Z4 , +4 ) i (Z2 × Z2 , +2 ), pri čemu je Z2 × Z2 = {(x, y) | x, y ∈ Z2 } i

(x1 , y1 ) +2 (x2 , y2 ) = (x1 +2 x2 , y1 +2 y2 ).
Tvrdimo da ove dvije grupe nisu izomorfne. Pretpostavimo suprotno, tj. da postoji izomorfizam
f : Z4 → Z2 × Z2 . Odmah uočimo da onda mora biti f (0) = (0, 0). Označimo f (1) = (x1 , y1 ),
pa dobijemo
f (2) = f (1 +4 1) = f (1) +2 f (1) = (x1 , y1 ) +2 (x1 , y1 ) = (x1 +2 x1 , y1 +2 y1 ) = (0, 0) = f (0),
što je kontradikcija sa pretpostavkom da je f bijekcija. ♦
Napomena. Postoje točno dvije grupe reda 4 (do na izomorfizam), i one su reprezentirane
grupama iz prethodnog zadatka.
1.4 Automorfizmi
Zadatak 1.21. Dokažite da je (Aut G, ◦) grupa.
Rješenje. Prisjetimo se, Aut G = {f : G → G | f izomorfizam}, a ◦ je operator komponiranja.
Da bi pokazali da je (Aut G, ◦) zaista grupa, možemo proći po aksiomima za grupu (zatvorenost,
asocijativnost, neutral, inverz), ali nekad je lakše dokazati da je neki skup grupa tako da
pokažemo da je podgrupa nekog nadskupa. Zato pokažimo da je Aut G ≤ B(G) (prisjetimo se,
B(G) je skup svih bijekcija iz G u G). Dokazujemo po kriteriju podgrupe (ii):
• Neka su ϕ, ψ ∈ Aut G, g, h ∈ G proizvoljni. Imamo
ψ homo- ϕ homo-
ϕ ◦ ψ(gh) = ϕ(ψ(gh)) = ϕ(ψ(g)ψ(h)) = ϕ(ψ(g))ϕ(ψ(h))
= ϕ ◦ ψ(g) ϕ ◦ ψ(h) ⇒ ϕ ◦ φ je homomorfizam.
Kako je kompozicija bijekcija opet bijekcija, imamo da je i ϕ◦ψ : G → G takoder bijekcija,
dakle ϕ ◦ ψ izomorfizam ⇒ ϕ ◦ ψ ∈ Aut G.
• Još trebamo provjeriti ϕ−1 (gh) = ϕ−1 (g)ϕ−1 (h).
ϕ ∈ Aut G ⇒ ϕ bijekcija ⇒ (∃g1 , h1 ∈ G) ϕ(g1 ) = g, ϕ(h1 ) = h
ϕ homo-
⇒ ϕ−1 (gh) = ϕ−1 (ϕ(g1 )ϕ(h1 )) = ϕ−1 (ϕ(g1 h1 )) = g1 h1 = ϕ−1 (g)ϕ−1 (h)
⇒ ϕ homomorfizam.
Inverz bijekcije je opet bijekcija, dakle i ϕ−1 bijekcija ⇒ ϕ−1 izomorfizam ⇒ ϕ−1 ∈ Aut G.
⇒ Aut G ≤ B(G). ♦
1.5 Cikličke grupe

Definicija. G grupa, S ⊆ G. hSi je podgrupa od G generirana sa S.
\
hSi = H
H≤G
S⊆H
1.5. CIKLIČKE GRUPE 19
Vrijedi da je hSi = {xni11 · xni22 · . . . · xnikk | xi1 , xi2 , . . . , xik ∈ S, n1 , n2 , . . . , nk ∈ Z}.

Za grupu G kažemo da je ciklička ukoliko je generirana jednim elementom, tj.
(∃a ∈ G) G = h{a}i = hai .
Propozicija. Z(a) = {z ∈ Z | az = e}. Z(a) ≤ (Z, +).

Dokaz.
• x, y ∈ Z(a)
ax = ay = e. ax+y = ax · ay = e · e = e ⇒ x + y ∈ Z(a).
• x ∈ Z(a)
e = e−1 = (ax )−1 = a−x ⇒ −x ∈ Z(a).
⇒ tvrdnja.
Znamo da je Z(a) = nZ ili Z(a) = {0}.
Definicija. Red elementa a ∈ G, oznaka |a| je

n, ako je Z(a) = nZ
|a| =
+∞, ako je Z(a) = {0}.
Napomena. Red je najmanji prirodan broj n takav da je an = e.

Primjer. Z6 = {0, 1, 2, 3, 4, 5} s operacijom +6 .
|2| = 3 (2 +6 2 +6 2 = 0)
|5| = 6 (5 +6 5 +6 5 +6 5 +6 5 +6 5 = 0) ⇒ h5i = Z6
Propozicija.
• |a| = ∞ ⇒ hai = {. . . , a−2 , a−1 , e, a1 , a2 , . . .} ∼

= (Z, +)
• |a| = n ⇒ hai = {e, a, a2 , a3 , . . . , an−1 } ∼
= (Zn , +n )
“Neprimjeri”
1) (Q, +) nije ciklička grupa.

p
Pretpostavimo suprotno, tj. = Q, p ∈ Z, q ∈ N, p i q relativno prosti.
q
( )
p 2p p p 2p np
= . . . , − , − , 0, , ,... = n∈Z
q q q q q q
1 1 np
Uzmimo ∈ Q. Po pretpostavci = , za neki n ∈ Z.
2q 2q q
1
⇒ np = ⇒ kontradikcija ⇒ (Q, +) nije ciklička grupa. Čak štoviše, nije ni konačno
|{z} 2
∈Z

p1 p2 pk
generirana. (Zaista, neka je , ,..., proizvoljan konačan skup racionalnih brojeva.
q 1 q 2 q
k
1 p1 p2 pk
Tada 6∈ , ,..., . Ovdje je bilo bitno da je q1 q2 · · · qk +1 relativno
q 1 q2 · · · qk + 1 q1 q2 qk
prost sa svim qi , i ∈ {1, 2, . . . , k}.)
2) (Z × Z, +), gdje je + operacija zbrajanja po koordinatama ((a, b) + (c, d) = (a + b, c + d)),

nije ciklička grupa.
Pretpostavimo suprotno, tj. h(a, b)i = Z × Z. h(a, b)i = {(ka, kb) | k ∈ Z}
(1, 0) mora biti element skupa {(ka, kb) | k ∈ Z}.
⇒ (1, 0) = (ka, kb), k ∈ Z. ka = 1 ⇒ k 6= 0. kb = 0 ⇒ b = 0.
⇒ h(a, b)i = h(a, 0)i = Z × Z.
(0, 1) ∈ Z × Z = h(a, 0)i = {(ka, k · 0) | k ∈ Z}
⇒ (∃k ∈ Z) (0, 1) = (ka, k · 0)
⇒ ka = 0 i k · 0 = 1 kontradikcija.
Zadatak 1.22. Podgrupa cikličke grupe je ciklička.
Rješenje. Neka je G ciklička grupa i H ≤ G proizvoljna podgrupa. G = hai = {e, a, a2 , . . . , an−1 }
ili G = {. . . , b−2 , b−1 , e, b1 , b2 , . . .}.
M = {m ∈ N | am ∈ H} ⇒ ∃m0 = min M .
Tvrdnja: ham0 i = H
• ⊆ očito (ham0 i je najmanja podgrupa od G koja sadrži am0 , dok je H neka podgrupa
koja sadrži am0 .)
• ⊇ x ∈ H ⇒ x ∈ G = hai ⇒ (∃l ∈ Z) al = x. BSOMP l > 0. Teorem o dijeljenju s

ostatkom: dijelimo l sa m0
⇒ l = q · m0 + r, 0 ≤ r < m.
q·m0 −1
al = aq·m0 +r = a
|{z}
q·m0 r r r
al ).
| {z } ·a ⇒ a ∈ H (a = |(a {z ) } · |{z}
∈H ∈H ∈H ∈H
r
a ∈ H, r < m0 ⇒ r = 0 (zbog m0 = min M )
⇒ x = al = aq·m0 = (am0 )q ∈ ham0 i . ♦
Zadatak 1.23. a) Odredite sve generatore cikličke grupe (Z12 , +12 ).
b) Odredite sve generatore proizvoljne konačne cikličke grupe G.
c) Odredite sve generatore proizvoljne beskonačne cikličke grupe G.

Rješenje.
a) h0i = {0}
h1i = {0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11} = Z12 ⇒ 1 je generator od Z12 .
h2i = {0, 2, 4, 6, 8, 10} =6 Z12 ⇒ 2 nije generator od Z12 .
h3i = {0, 3, 6, 9}
h4i = {0, 4, 8}
h5i = {0, 5, 10, 3, 8, 1, 6, 11, 4, 9, 2, 7} = Z12 ⇒ 5 je generator.

h6i = {0, 6}
h7i = {0, 7, 2, 9, 4, 11, 6, 1, 8, 3, 10, 5} = Z12 ⇒ 7 je generator.
h8i = {0, 8, 4} = h4i
h9i = {0, 9, 6, 3} = h3i
h10i = h2i
h11i = Z12 ⇒ 11 je generator.
=⇒ 1, 5, 7 i 11 su generatori od Z12 . Svi generatori x zadovoljavaju da je najveći zajednički
djelitelj (x, 12) = 1, tj. x i 12 su relativno prosti.
b) hai = {e, a, a2 , a3 , . . ., an−1 }

Slutnja: ak je generator ⇐⇒ (k, n) = 1.

• ⇒ Pretpostavimo suprotno, tj. ak = G i (k, n) = d > 1. Tada je
k = k1 d, 1 ≤ k1 < k,
n = n1 d, 1 ≤ n1 < n.

Dalje, ak = G ⇒ |ak | = n (= |a|) ⇒ ak = {e, ak , . . . , a(n−1)k }.
Uočimo sada an1 k = an1 dk1
= ank1 = (an )k1 = ek1 = e, pa kako je
n1 < n slijedi da
{e, ak , . . ., a(n−1)k } =
6 G ⇒ ak 6= G (jer

k|G|
k
= n, a pokazali smo | a | < n), što je
kontradikcija s pretpostavkom. Dakle, a = G ⇒ (k, n) = 1
• ⇐ Pretpostavimo (k, n) = 1. Promotrimo A = {e, ak , a2k , . . ., a(n−1)k }.
Tvrdnja: u skupu A nema ponavljanja ⇔ u skupu {k, 2k, . . ., (n−1)k} nema višekratnika
od n.
Pretpostavimo suprotno, tj. (∃ 1 ≤ l ≤ n − 1) n | lk. Ako n | lk i (n, k) = 1 ⇒ n | l ⇒
kontradikcija, pa je ak generator od G.
c) hai = {. . . , a−2 ,
a−1, e, a1 , a2 , . . .}. Očiti generatori su a i a−1
.
Ako je |k| > 1, ak = {. . . , a−2k , a−k , e, ak , a2k , . . .} ⇒ a ∈

/ ak ⇒ ak 6= hai . ♦
Zadatak 1.24. a) Odredite sve podgrupe cikličke grupe (Z12 , +12 ).
b) Odredite sve podgrupe cikličke grupe reda n.
Rješenje.
a) Iz prošlog zadatka vidimo da su sve podgrupe:
- {0} i Z12
- h2i = h10i = {0, 2, 4, 6, 8, 10} (∼
= (Z6 , +6 ))
- h3i = h9i = {0, 3, 6, 9} (∼
= (Z4 , +4 ))
- h4i = h8i = {0, 4, 8} (∼
= (Z3 , +3 ))
- h6i = {0, 6} (∼
= (Z2 , +2 ))
b) hai= {e, a, a2 , . . ., an−1 }. Sve prave k

podgrupe će biti generirane s a , gdje je (k, n) 6=
n
a ∼

k
1. = Zn1 , gdje je n1 =
(n, k)
Napomena. Vrijedi |a| = | hai |.
Zadatak 1.25. Neka su m, n ∈ N takvi da je (m, n) = 1, te neka su G i H cikličke grupe reda

m, odnosno n. Dokažite da je grupa G ⊕ H ciklička (G ⊕ H je direktan produkt grupa (v.
predavanja, 3. potpoglavlje)).
Rješenje. Kako su G, H konačne cikličke grupe, imamo da postoje a ∈ G, b ∈ H takvi da
G = hai = {e, a, a2 , . . . , am−1 } i H = hbi = {e, b, b2 , . . . , bn−1 }.
Tvrdnja: G ⊕ H = h(a, b)i
Kako je G ⊕ H = {(x, y)| x ∈ G, y ∈ H}, vidimo da je |G ⊕ H| = mn. Dalje, kako je sigurno
h(a, b)i ≤ G ⊕ H, tvrdnja će slijediti ako dokažemo | h(a, b)i | = |G ⊕ H| (podgrupa konačne
grupe s istim brojem elemenata je ta cijela grupa). Po prethodnoj napomeni znamo da je
| h(a, b)i | = |(a, b)|, pa tražimo najmanji k ∈ N takav da je (a, b)k = (e, e).
|a|=m
(a, b)k = (ak , bk ) = (e, e) ⇒ ak = e ⇒ m | k
|b|=n
bk = e ⇒ n | k
Vrijedi m | k i n | k jer su m i n najmanji prirodni brojevi takvi da je am = e, odnosno bn = e.
Sada m | k, n | k, (m, n) = 1 ⇒ mn | k. Dakle, najmanji k s traženim svojstvom je k = mn,
pa je | h(a, b)i | = |(a, b)| = mn ⇒ G ⊕ H je ciklička grupa. ♦
Primjer. Promatramo Z2 × Z3 = {(a, b) | a ∈ Z2 , b ∈ Z3 }, pri čemu je (a1 , b1 ) + (a2 , b2 ) =
(a1 +2 a2 , b1 +3 b2 ). Kako su Z2 i Z3 cikličke, te (|Z2 |, |Z3 |) = (2, 3) = 1, po prethodnom zadatku
zaključujemo da je i Z2 × Z3 ciklička. Direktnom provjerom vidimo da je Z2 × Z3 = h(1, 1)i.
A što ako promatramo direktan produkt dviju grupa reda m i n, ali takav da je (m, n) > 1?
Označimo d = (m, n) > 1, pa imamo (uz iste oznake kao u prethodnom zadatku)
mn mn mn n m n m
(a, b) d = (a d ,b d ) = ((am ) d , (bn ) d ) = (e d , e d ) = (e, e).
Dakle |(a, b)| ≤ mn
d
< mn ⇒ (a, b) ne može generirati cijelu grupu ( h(a, b)i naprosto nema
dovoljno elemenata).
Teorem. (Lagrange)
Neka je G konačna grupa i H ≤ G. Tada |H| | |G|.
Navedimo nekoliko posljedica Lagrangeovog teorema:
(1) Ako je |G| = p, p prost, onda G nema pravih podgrupa. Naime, ako je H ≤ G, teorem
povlači da je ili |H| = 1 ili |H| = p, pa je H jedna od trivijalnih podgrupa ({eG }, G).
(2) Za a ∈ G vrijedi |a| | |G|. To slijedi iz činjenice da je |a| = | hai | i hai ≤ G.
(3) Ako je |G| = p (p prost), onda ∀a ∈ G, a 6= e vrijedi hai = G. Naime, a 6= e ⇒ |a| > 1, pa
kako je hai ≤ G i | hai | = |a| > 1, imamo |a| = | hai | = p ⇒ hai = G.
Dakle, u konačnoj grupi prostog reda, svaki element osim jedinice je generator.
1.6. GRUPE PERMUTACIJA 23
k
(4) ∀a ∈ G vrijedi a|G| = e (jer po (2) imamo |a| | |G| ⇒ |G| = k|a| ⇒ a|G| = ak|a| = (a|a| ) =
ek = e).
(5) Znamo da je (Z∗p , ·p ) grupa ako je p prost, i da je |Z∗p | = p − 1. Po (4) imamo ap−1 = 1.
Prevedemo li ovu jednakost iz (Z∗p , ·p ) u Z, dobijemo
ap−1 ≡ 1 (mod p) (Mali Fermatov teorem)
(6) Definirajmo skup Um = {k ∈ {1, 2, . . . , m − 1} | (k, m) = 1} (uočimo da je ovo upravo

Z∗m ako je m prost). Pokaže se da je (Um , ·m ) grupa. Zatim, uočimo da je po definiciji
|Um | = ϕ(m), pri čemu je ϕ Eulerova funkcija koja prirodnom broju n pridružuje broj
prirodnih brojeva koji su strogo manji od n i relativno prosti s njim. Sada po (2) imamo
xϕ(m) = x|Um | = 1, ∀x ∈ Um . Prevedemo li ovu jednakost u Z, dobijemo
∀x ∈ {1, 2, . . . , m − 1} takav da (x, m) = 1 vrijedi xϕ(m) ≡ 1 (mod m). No, ovo vrijedi i za
x > m, (x, m) = 1. Naime, ∃k ∈ N takav da x − km ∈ {1, 2, . . . , m − 1} ⇒ (x − km)ϕ(m) ≡
1 (mod m). Raspišemo li (x − km)ϕ(m) , vidimo da je jedini pribrojnik koji nije višekratnik
od m upravo xϕ(m) , pa kako je m ≡ 0 (mod m) slijedi x − kmϕ(m) ≡ 1 (mod m) ⇒ xϕ(m) ≡
1 (mod m). Dakle,
∀x ∈ N (x, m) = 1 ⇒ xϕ(m) ≡ 1 (mod m) (Eulerov teorem)
Uočimo da je Mali Fermatov teorem specijalan slučaj Eulerovog (za m prost).
Propozicija. Neka je G grupa, a ∈ G element reda n (tj. |a| = n), te f : G → H monomorfizam
grupa. Tada je |f (a)| = n.
Dokaz. Želimo dokazati da su e, f (a), f (a)2 , . . . , f (a)n−1 medusobno različiti. Pretpostavimo
zato da je f (a)k = f (a)l , za neki k 6= l, k, l ∈ {0, 1, . . . , n − 1}, pa imamo
f homo- f injekcija |a|=n
f (a)k = f (a)l ⇒ f (a)k−l = eH ⇒ f (ak−l ) = eH = f (eG ) ⇒ ak−l = eG ⇒
n|k−l ⇒k =l
2 n−1
Dakle, e, f (a), f (a) , . . . , f (a) su zaista medusobno različiti. Kako je f (a)n = f (an ) =
f (eG ) = eH , zaključujemo da je |f (a)| = n.
Korolar. Ako je f : G → H izomorfizam konačnih cikličkih grupa, onda f preslikava generator
u generator.
1.6 Grupe permutacija

Prisjetimo se, permutacija reda n je bijekcija s {1, 2, . . . n} na {1, 2, . . . n}.
(B({1, 2, . . . , n}), ◦) zovemo grupom permutacija reda n. Operacija ◦ je, naravno, komponiranje
| {z }
Sn
(permutacije su funkcije!). Dalje, vrijedi |Sn | = n!. Napomenimo da ćemo permutaciju σ
zapisivati na sljedeći način:

1 2 ... n
σ=
σ(1) σ(2) . . . σ(n)
Zadatak 1.26. Izračunajte u S5 :

1 2 3 4 5 1 2 3 4 5
a)
2 3 1 4 5 2 1 4 3 5
−1
1 2 3 4 5
b)
4 1 5 2 3
c) Je li ◦ komutativna operacija?
Rješenje.
a) Jednostavno pratimo u što će se pojedini element iz {1, 2, 3, 4, 5} preslikati. Na primjer, 1

se preslikava u 2, što se zatim preslika u 3. Dakle,

1 2 3 4 5 1 2 3 4 5
(1) = 3
2 3 1 4 5 2 1 4 3 5
Tako radimo za preostala 4 broja, i dobijemo

1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5
=
2 3 1 4 5 2 1 4 3 5 3 2 4 1 5
b) Iščitavamo u što će se pojedini broj preslikati, i dobijemo

−1
1 2 3 4 5 1 2 3 4 5
=
4 1 5 2 3 2 4 5 1 3
c) Nije. Na primjer (radi jednostavnosti gledamo permutacije u S3 ):

1 2 3 1 2 3 1 2 3
=
1 3 2 2 1 3 3 1 2

1 2 3 1 2 3 1 2 3
6= =
2 1 3 1 3 2 2 3 1
Definicija. Permutaciju σ ∈ Sn sa svojstvom da postoje i1 , i2 , . . . , ik ∈ {1, 2, . . . , n} takvi

da σ(i1 ) = i2 , σ(i2 ) = i3 , . . . , σ(ik−1 ) = ik , σ(ik ) = i1 , a σ(j) = j, ∀j 6∈ {i1 , i2 , . . . , ik } zovemo
ciklus.
Teorem. Svaka permutacija se može napisati kao kompozicija (kažemo, produkt) ciklusa.
Primjer.

1 2 3 4
• je ciklus. Zaista, uzmemo i1 = 1, i2 = 3, i3 = 2 i provjerimo da je
3 1 2 4
zadovoljena definicija ciklusa.

1 2 3 4
• nije ciklus. Vidimo da 1 i 2 “zatvaraju krug”, ali 3 i 4 nisu fiksne točke,
2 1 4 3
pa definicija ne može biti zadovoljena.

1 2 3 4
• nije ciklus. Opet, 1 i 3 “zatvaraju krug”, ali 2 i 4 nisu fiksne točke.
3 4 1 2
Napomena. Cikluse ćemo jednostavnije označavati s (i1 i2 . . . ik ). Tako, na primjer, imamo:

1 2 3 4
= (1 3 2 4)
3 4 2 1

1 2 3 4
= (1 3 2)
3 1 2 4
Primijetimo, fiksne točke ne pišemo.
Teorem. Disjunktni ciklusi komutiraju.
Zadatak 1.27. Napišite sljedeće permutacije kao produkt (disjunktnih) ciklusa.

1 2 3 4 5 6
a)
2 5 1 3 4 6

1 2 3 4 5 6
b)
5 6 1 4 3 2

1 2 3 4 5
c)
2 1 4 3 5
Rješenje.
a) Uočimo da je ova permutacija sama po sebi ciklus, i to (1 2 5 4 3).

1 2 3 4 5 6
b) = (1 5 3) (2 6)
5 6 1 4 3 2

1 2 3 4 5
c) = (1 2) (3 4) ♦
2 1 4 3 5
Napomena. Iz definicije ciklusa je jasno da je
(i1 i2 . . . ik−1 ik ) = (i2 i3 . . . ik i1 ) = . . . = (ik i1 . . . ik−2 ik−1 ) .
Zadatak 1.28. Izračunajte red ciklusa (i1 i2 . . . ik ).

Rješenje. Pitamo se koliko puta moramo komponirati ovu funkciju (samu sa sobom) da bi
dobili id. Vidimo:
(i1 i2 . . . ik )2 = (i1 i2 . . . ik ) (i1 i2 . . . ik ) = (i1 i3 i5 . . .)

(i1 i2 . . . ik )3 = (i1 i4 i7 . . .)
..
.
(i1 i2 . . . ik )k = (i1 ) (i2 ) · · · (ik )
Dakle | (i1 i2 . . . ik ) | = k. ♦
Zadatak 1.29. Izračunajte u S4 :
a) (1 2 3)(4 3 2)(1 3)(2 4)
b) (1 2 3)−1
Rješenje.
a) Pratimo u što će slikati svaki element iz {1, 2, 3, 4}, imajući na umu da ciklus djeluje kao
identiteta na “nespomenute” elemente:
1→1→3→2→3
3→3→1→1→2
2→4→4→3→1
Dakle (1 2 3)(4 3 2)(1 3)(2 4) = (1 3 2). Odavde slijedi (a lako i provjerimo) da je 4 fiksna
točka.
b) Svaki broj će se preslikati u broj lijevo od sebe u ciklusu. Dakle 1 → 3, 2 → 1, 3 → 2, pa

imamo (1 2 3)−1 = (1 3 2). ♦
Zadatak 1.30. Nadite element najvećeg reda u Sn , n = 1, 2, . . . , 10.
Rješenje.
S1 = {id} ⇒ najveći red je 1.

S2 = {id, (1 2)} ⇒ najveći red je 2.
S3 = {id, (1 2), (1 3), (2 3), (2 3 1), (3 1 2)} ⇒ najveći red je 3.
Dalje ćemo promatrati samo duljine ciklusa na koje se neka permutacija može rastaviti. Tako,
na primjer, permutacije iz S4 možemo rastaviti na 1 + 1 + 1 + 1, 2 + 1 + 1, 2 + 2, , 3 + 1 i 4, tj.
cikluse gdje su svi duljine 1, ili na jedan ciklus duljine 2 i dva ciklusa duljine 1, ili na jedan ciklus
duljine 3 i jedan duljine 1, itd. Sad medu tim rastavima tražimo onaj koji će dati permutaciju
najvećeg reda. Uočimo da će taj red biti upravo najmanji zajednički višekratnik sumanada u
rastavu. Dakle, element najvećeg reda u S4 će biti bilo koji ciklus duljine 4, npr. (1 2 3 4).
1.7. NORMALNE PODGRUPE 27
Pogledajmo sad S5 . Mogući rastavi su 1+1+1+1+1, 2+1+1+1, 2+2+1, 3+1+1, 3+2, 4+1, 5.
Vidimo da će najveći red imati permutacija koja je produkt jednog ciklusa duljine 3 i jednog
ciklusa duljine 2, npr. (1 2 3)(4 5).
komut.
((1 2 3)(4 5))k = e ⇒ (1 2 3)k (4 5)k = e
Kako (1 2 3) i (4 5) ne mogu biti jedno drugome inverz, imamo

|(1 2 3)|=3
(1 2 3)k = e ⇒ 3|k
|(4 5)|=2
(4 5)k = e ⇒ 2|k
dakle k = N ZV (2, 3) = 6, što smo i očekivali. Tako dalje dobivamo red 6 za S6 (ciklus duljine
6), red 12 za S7 (4 + 3), red 15 za S8 (5 + 3), red 20 za S9 (5 + 4), i red 30 za S10 (5 + 3 + 2). ♦
Definicija. Permutacija σ je parna ako ima paran broj inverzija (parova (i, j) takvih da i < j,
σ(i) > σ(j) ), to jest
Y σ(j) − σ(i)
i(σ) = = 1.
1≤i<j≤n
j − i
Ako permutacija nije parna, onda je neparna i i(σ) = −1.

Propozicija. i : (Sn , ◦) → ({−1, 1}, ·) je homomorfizam grupa.
i homo-
Napomena. i(σ −1 ) = i(σ)−1 = i(σ).
Propozicija. Ciklus (i1 i2 . . . ik ) je paran ⇔ k neparan.

1 2 3 4 5 6 7
Zadatak 1.31. Odredite parnost permutacije σ = .
3 4 6 2 7 1 5
Rješenje. Rastavljamo permutaciju σ na produkt disjunktnih ciklusa:
σ = (1 3 6)(2 4)(5 7), pri čemu je (1 3 6) je paran, a (2 4) i (5 7) su neparni.
i homo-
⇒ i(σ) = i((1 3 6)) · i((2 4)) · i((5 7)) = 1 · (−1) · (−1) = 1
⇒ σ je parna permutacija. ♦
An = grupa parnih permutacija (alternirajuća grupa). Iz činjenice da je i homomorfizam i

i(σ) = 1, za paran σ, odmah slijedi An ≤ Sn .
1.7 Normalne podgrupe

Neka je G grupa i H neka njezina podgrupa. Tada za svaki g ∈ G \ H skupovi H i gH imaju
isti broj elemenata, tj. f : H → gH, f (x) = gx je bijekcija.
Uvodimo lijeve, odnosno desne klase (vidi predavanja).

1.7. NORMALNE PODGRUPE 28
Na predavanjima se pokaže da je broj lijevih klasa jednak broju desnih klasa, odnosno jednak
indeksu od H u G (oznaka [G : H]).
Definicija. Kažemo da je podgrupa N ≤ G normalna ako vrijedi
xN x−1 = N, ∀x ∈ G.
Tu činjenicu označavamo sa N E G.
Napomena. Ekvivalentno je xN x−1 = N i xN x−1 ⊆ N, ∀x ∈ G.
Primjeri:
1) {e}, G E G
2) Svaka podgrupa Abelove grupe je normalna.
3) A3 E S3 .
Dokaz. S3 = {id, (1 2), (1 3), (2 3), (1 2 3), (1 3 2)}, A3 = {id, (1 2 3), (1 3 2)}.
Neka je σ ∈ S3 . Tvrdnja: (∀τ ∈ A3 ) στ σ −1 ∈ A3 .
i homo- τ ∈A
i(στ σ −1 ) = i(σ) · i(τ ) · i(σ −1 ) = i(σ)2 · i(τ ) = i(τ ) = 3 1.
⇒ στ σ −1 ∈ A3 ⇒ A3 E S3 .
Propozicija. Neka je φ : G → H homomorfizam grupa. Tada je Ker φ E G.

Dokaz. Neka je x ∈ G. Tvrdnja: x Ker φ x−1 ⊆ Ker φ.
?
Neka je k ∈ Ker φ. xkx−1 ∈ Ker φ.
φ homo- φ homo-
φ(xkx−1 ) = φ(x) · φ(k) ·φ(x−1 ) = φ(x) · φ(x−1 ) = φ(x) · φ(x)−1 = e.
|{z}
e
⇒ xkx−1 ∈ Ker φ.
Zadatak 1.32. Jedine normalne podgrupe od S3 su {id}, S3 i A3 .

Rješenje. Neka N E G sadrži barem jednu transpoziciju (⇔ N 6= {id}, A3 ) (Transpozi-
cija je ciklus duljine 2). BSO (1 2) ∈ N . Tada je i (1 3)(1 2)(1 3)−1 ∈ N . Imamo
−1 −1
(1 3)(1 2)(1 3) = (1)(2 3) = (2 3) ∈ N . Takoder (1 3) = (2 3)(1 2)(2 3) ∈ N. Dakle N
sadrži id, (1 2), (2 3), (1 3), tj. barem 4 elementa. Sad iz Lagrangeovog teorema slijedi
|N | > 4 i |N | | |S3 | = 6 ⇒ |N | = 6 ⇒ N = S3 . ♦
Napomena. {id, (1 2)} ≤ S3 , {id, (1 2)} 5
6 S3 .
Vrijedi i općenitija tvrdnja: An ESn . Za n > 4 grupa An nema netrivijalnih normalnih podgrupa
(An je prosta grupa).
Dokaz ove tvrdnje:
i : Sn → ({−1, 1}, ·) je homomorfizam grupa.
P rop.
Ker i = {x ∈ Sn | i(x) = 1} = An E Sn .
1.8. KVOCIJENTNE GRUPE 29
1.8 Kvocijentne grupe

Neka je N E G. G/N = {skup klasa gN, g ∈ G} — elementi od G/N su skupovi!
ozn.
gN = [g].
Na tim skupovima se definira operacija ∗:
xN ∗ yN = (xy)N.
(G/N, ∗) je grupa (vidi predavanja).
Napomena. G/N G (to su skupovi sa potpuno različitim tipovima elemenata!). (x−1 )N =

(xN )−1 .
Primjer. S3 /A3 = ? = {σA3 | σ ∈ S3 }.
Prvo, idA3 = A3 .
Isto tako (1 2 3)A3 = A3 i (1 3 2)A3 = A3 . Ovo smo i očekivali, jer su id, (1 2 3), (1 3 2) ∈ A3 .
Dakle zasad smo pronašli jedan element kvocijente grupe (A3 ).
Dalje, (1 2)A3 = (1 2) · {id, (1 2 3), (1 3 2)} = {(1 2), (2 3), (1 3)}. Vidimo još da je (1 3)A3 =
(1 2)A3 .
Dakle u kvocijentnoj grupi se još nalazi (1 2)A3 .
⇒ S3 /A3 = {A3 , (1 2)A3 }.
Zadatak 1.33. Dokažite da je Z(G) E G.
Rješenje.
xZ(G)x−1 = {xgx−1 | g ∈ Z(G)} = {gxx−1 | g ∈ Z(G)} = {g | g ∈ Z(G)} = Z(G).
♦
Dokazali smo da je Ker φ E G (φ : G → H, φ homo- ). Vrijedi li Im φ E H?
Ne! Protuprimjer: φ : ({−1, 1}, ·) → (S3 , ◦). Definiramo φ(1) = id, φ(−1) = (1 2). Ovako
definiran φ je homomorfizam, a Im φ = {id, (1 2)} 5 S3 .
Zadatak 1.34. G = Z, N = 4Z. Je li 4Z E Z? Što je Z/4Z?
Rješenje. Z je komutativna grupa ⇒ svaka podgrupa je normalna.

Z/4Z = {x + 4Z | x ∈ Z} (Napomena. Primjetimo kako u kvocijentnoj grupi uvijek koristimo
grupovnu operaciju!)
0 + 4Z = {. . . , −8, −4, 0, 4, 8, . . .}.
1 + 4Z = {. . . , −7, −3, 1, 5, 9, . . .}.
2 + 4Z = {. . . , −6, −2, 2, 6, 10, . . .}.
3 + 4Z = {. . . , −5, −1, 3, 7, 11, . . .}.
4 + 4Z = {. . . , −4, 0, 4, 8, 12, . . .} = 0 + 4Z.
⇒ Z/4Z = {4Z, 1 + 4Z, 2 + 4Z, 3 + 4Z}.
def.
(2 + 4Z) + (3 + 4Z) = ((2 + 3) + 4Z) = 5 + 4Z = 1 + 4Z.
1.9. KONAČNO GENERIRANE ABELOVE GRUPE 30
Z/4Z = {[0], [1], [2], [3]}.

⇒ Z/4Z ∼
= (Z4 , +4 ) (φ(x + 4Z) = x je izomorfizam). ♦
Rekli smo da An , n ≥ 5 nema pravih normalnih podgrupa.
Zadatak 1.35. Što je A4 /H; H = {e, (1 2)(3 4), (1 3)(2 4), (1 4)(2 3)}, H E A4 ?
1
|A4 | |S |
2 4 12
Rješenje. Langrangeov teorem daje |A4 /H| = = = = 3.
|H| H 4
Posljedica Lagrangeovog teorema (3) (|A4 /H| = 3 što je prost broj)
⇒ A4 /H je ciklička.
⇒ A4 /H ∼ = (Z3 , +3 ). ♦
Zadatak 1.36. G/Z(G) ciklička ⇒ G Abelova.

Rješenje. G/Z(G) = haZ(G)i, gdje je aZ(G) generator od G/Z(G), a ∈ G.
G/Z(G) = {an Z(G) | n ∈ N}. Neka su x, y ∈ G proizvoljni.
⇒ (∃ n, m ∈ Z) x ∈ an Z(G), y ∈ am Z(G).
⇒ (∃ u ∈ Z(G)) x = an u. (∃ v ∈ Z(G)) y = am v.
Sada imamo xy = an uam v = an am uv = an+m vu = am an vu = am van u = yx. ♦
1.9 Konačno generirane Abelove grupe

Definicija. Grupa G je konačno generirana ako postoji konačan skup S ⊆ G takav da
hSi = G.
Napomena. Uočimo da je hSi najmanja podgrupa od G koja sadrži S.
Na primjer, očito je svaka konačna grupa konačno generirana (hGi = G). Z ⊕ Z je primjer
beskonačne konačno generirane grupe (Z ⊕ Z = h{(1, 0), (0, 1)}i ).
U daljnim razmatranjima koristit ćemo sljedeći rezultat:
Zn ⊕ Zm ∼
= Znm ⇔ (m, n) = 1.
Teorem. Neka je G konačno generirana Abelova grupa. Tada:

(1) ∃!s, t ∈ N0 , ∃m1 , m2 , . . . , mt ∈ N takvi da m1 | m2 | . . . | mt i vrijedi
G∼ | ⊕Z⊕
= Z {z. . . ⊕ Z} ⊕Zm1 ⊕ Zm2 ⊕ . . . ⊕ Zmt
s puta - “slobodan dio”
(2) ∃!s, k ∈ N0 , p1 , p2 , . . . , pk prosti (ne nužno različiti) , s1 , s2 , . . . , sk takvi da
G∼ | ⊕Z⊕
= Z {z. . . ⊕ Z} ⊕Zp1 1 ⊕ Zp2 2 ⊕ . . . ⊕ Zpk k
s s s
s puta - “slobodan dio”

Zadatak 1.37. Odredite do na izomorfizam sve Abelove grupe reda:

a) 100
b) 1500
c) 16.
Rješenje.
a) Prvo rastavimo 100 na proste faktore, 100 = 22 ·52 . Sad, po Teoremu (2), ovisno o tome kako
grupiramo faktore 2, 2, 5, 5, dobivamo različite (tj. medusobno neizomorfne) grupe (uočimo
usput da slobodnog dijela neće biti, jer promatramo konačne grupe). Na primjer, 2 · 2 · 52
(dakle p1 = 2, s1 = 1, p2 = 2, s2 = 1, p3 = 5, s3 = 2) daje Z2 ⊕ Z2 ⊕ Z52 = Z2 ⊕ Z2 ⊕ Z25 ,
a 22 · 52 (dakle p1 = 2, s1 = 2, p2 = 5, s2 = 5) daje Z22 ⊕ Z52 = Z4 ⊕ Z25 . Tako dobivamo
sljedeću tablicu svih Abelovih grupa reda 100 (do na izomorfizam):
22 · 52 Z4 ⊕ Z25
2 · 2 · 52 Z2 ⊕ Z2 ⊕ Z25
22 · 5 · 5 Z4 ⊕ Z5 ⊕ Z5
2·2·5·5 Z2 ⊕ Z2 ⊕ Z5 ⊕ Z5
Dakle svaka Abelova grupa G reda 100 je izomorfna točno jednoj od gornjih grupa u drugom
stupcu. Pogledajmo sad što daje prikaz pomoću Teorema (1). Očito će dobivena grupa biti
izomorfna onoj dobivenoj pomoću Teorema (2), ali pokazat će se da je ovaj zapis nešto
kraći. Na primjer, iz Z2 ⊕ Z2 ⊕ Z5 ⊕ Z5 želimo “izvući” m1 , m2 . . . , mt za koje vrijedi
m1 | m2 | · · · | mt tako da dobijemo prikaz Zm1 ⊕ Zm2 ⊕ · · · ⊕ Zmt , pri čemu koristimo i
rezultat Zn ⊕Zm ∼ = Znm ⇔ (m, n) = 1 da bi “sparili” neke sumande. Tako iz Z2 ⊕Z2 ⊕Z5 ⊕Z5
uzmemo Z2 ⊕ Z5 ∼ = Z10 (jer (2, 5) = 1) i dobijemo m1 = 10, m2 = 10, dakle m1 | m2 , pa je
Z2 ⊕ Z2 ⊕ Z5 ⊕ Z5 ∼
= Z10 ⊕ Z10 .
Dalje, za Z4 ⊕ Z5 ⊕ Z5 sparimo prva dva sumanda u Z20 pa dobijemo Z4 ⊕ Z5 ⊕ Z5 ∼
= Z5 ⊕ Z20
(m1 = 5, m2 = 20). Za Z2 ⊕Z2 ⊕Z25 iskoristimo Z2 ⊕Z25 = Z50 pa je Z2 ⊕Z2 ⊕Z25 ∼
∼ = Z2 ⊕Z50
(m1 = 2, m2 = 50). I na kraju, Z4 ⊕ Z25 ∼
= 100
Z (m 1 = 100). Dodajmo i ove prikaze u gornju
tablicu:
Zapis (2) ∼
= Zapis (1)
2 2
2 · 5 Z4 ⊕ Z25 ∼
= Z100
2 · 2 · 52 Z2 ⊕ Z2 ⊕ Z25 ∼
= Z2 ⊕ Z50
22 · 5 · 5 Z4 ⊕ Z5 ⊕ Z5 ∼
= Z5 ⊕ Z20
2 · 2 · 5 · 5 Z2 ⊕ Z2 ⊕ Z5 ⊕ Z5 ∼
= Z10 ⊕ Z10
Prikazi (tj. grupe) u pojedinom retku su izomorfni, a grupe u različitim retcima su medusobno
neizmorfne.
b) 1500 = 22 · 3 · 53 . Dakle, kao i u a) dijelu, imamo za početak sljedeću tablicu:
Zapis (2)
2 3
2 ·3·5 Z4 ⊕ Z3 ⊕ Z125
2 · 2 · 3 · 53 Z2 ⊕ Z2 ⊕ Z3 ⊕ Z125
22 · 3 · 52 · 5 Z4 ⊕ Z3 ⊕ Z5 ⊕ Z25
2 · 2 · 3 · 52 · 5 Z2 ⊕ Z2 ⊕ Z3 ⊕ Z25 ⊕ Z5
22 · 3 · 5 · 5 · 5 Z4 ⊕ Z3 ⊕ Z5 ⊕ Z5 ⊕ Z5
2·2·3·5·5·5 Z2 ⊕ Z2 ⊕ Z3 ⊕ Z5 ⊕ Z5 ⊕ Z5
Na temelju zaključivanja u a) dijelu, opišimo postupak za prevodenje zapisa (2) u zapis (1):
- Uzmimo što više sumanada u zapisu (2) sa medusobno relativno prostim indeksima i spo-
jimo ih u jedan sumand za zapis (1).
- Ponovimo gornji korak, ali zanemarujući sumande u zapisu (2) koje smo prethodno uzeli.
Ponavljamo dok ne nestane sumanada u zapisu (2).
U prvom koraku odredujemo sumand Zmt iz zapisa (1). Zato za njega uzimamo što više
sumanada s medusobno relativno prostim indeksima, jer bi u suprotnom za neki Zmt−i vri-
jedilo mt−i - mt .
Pokažimo postupak na primjeru Z2 ⊕ Z2 ⊕ Z3 ⊕ Z5 ⊕ Z5 ⊕ Z5 :
- Uzmemo Z2 ⊕ Z3 ⊕ Z5 i kako je Z2 ⊕ Z3 ⊕ Z5 ∼ = Z30 dobijemo sumand Z30 u zapisu (1).
- Od zapisa (2) dalje promatramo samo Z2 ⊕ Z5 ⊕ Z5 . Opet uzmemo što više sumanada s
medusobno relativno prostim indeksima – to su Z2 i Z5 , pa kako je Z2 ⊕ Z5 ∼
= Z10 dobijemo
sumand Z10 u zapisu (1).
- Od zapisa (2) nam je ostalo samo Z5 , dakle Z5 je sumand u zapisu (1).
Dobili smo Z2 ⊕ Z2 ⊕ Z3 ⊕ Z5 ⊕ Z5 ⊕ Z5 ∼= Z5 ⊕ Z10 ⊕ Z30 . Tako dobijemo sljedeću tablicu:
Zapis (2) ∼
= Zapis (1)
2
2 ·3·5 3
Z4 ⊕ Z3 ⊕ Z125 ∼
= Z1500
2 · 2 · 3 · 53 Z2 ⊕ Z2 ⊕ Z3 ⊕ Z125 ∼
= Z2 ⊕ Z750
22 · 3 · 52 · 5 Z4 ⊕ Z3 ⊕ Z5 ⊕ Z25 ∼
= Z5 ⊕ Z300
2 · 2 · 3 · 52 · 5 Z2 ⊕ Z2 ⊕ Z3 ⊕ Z25 ⊕ Z5 ∼
= Z10 ⊕ Z150
22 · 3 · 5 · 5 · 5 Z4 ⊕ Z3 ⊕ Z5 ⊕ Z5 ⊕ Z5 ∼
= Z5 ⊕ Z5 ⊕ Z60
2·2·3·5·5·5 Z2 ⊕ Z2 ⊕ Z3 ⊕ Z5 ⊕ Z5 ⊕ Z5 ∼
= Z5 ⊕ Z10 ⊕ Z30
c) 16 = 24 . Dobijemo (uočimo da će zapis (1) biti isti kao zapis (2), jer u zapisu (2) nećemo
imati što sparivati):
1.10. UNUTRAŠNJI AUTOMORFIZMI 33
Zapis (2) ∼
= Zapis (1)
4
2 Z16 ∼
= Z16
23 · 2 Z2 ⊕ Z8 ∼
= Z2 ⊕ Z8
22 · 22 Z4 ⊕ Z4 ∼
= Z4 ⊕ Z4
2
2 · 2 · 2 Z4 ⊕ Z2 ⊕ Z2 ∼
= Z4 ⊕ Z2 ⊕ Z2
2 · 2 · 2 · 2 Z2 ⊕ Z2 ⊕ Z2 ⊕ Z2 ∼
= Z2 ⊕ Z2 ⊕ Z2 ⊕ Z2
Zadatak 1.38. Odredite kojoj konačnoj Abelovoj grupi (u standardnom obliku) je izomorfna
grupa Aut Z15 .
Rješenje. Neka je f ∈ Aut Z15 . Ranije smo vidjeli da izomorfizmi cikličkih grupa preslikavaju
generator u generator (f : Z15 → Z15 ). Nadalje, izomorfizam cikličkih grupa je odreden svojim
djelovanjem na generator. Dakle, f je odreden svojim djelovanjem na 1 (1 je generator od Z15 ).
Generatori od Z15 su svi brojevi iz {1, 2, . . . , 14} relativno prosti s 15, dakle 1,2,4,7,8,11,13,14.
Zaključujemo da postoji točno 8 elemenata u Aut Z15 . Označimo te elemente s fi (zadani s
fi (1) = i).
Pogledajmo kojoj je grupi izomorfno (Aut Z15 , ◦):
fi ◦ fj (1) = fi (j) = fi (1| + 1 +

{z. . . + 1}) = |fi (1) + fi (1) + . . . fi (1)
{z }
j puta j puta
= j ·15 fi (1) = j ·15 i = fi·15 j (1)

Dakle, (Aut Z15 , ◦) ∼
= ({1, 2, 4, 7, 8, 11, 13, 14}, ·15 ) (ovu smo grupu označavali i s (U15 , ·15 ) =
(Z× , ·
15 15 )).
Dalje, kako je fi ◦ fj (1) = j ·15 i = i ·15 j = fj ◦ fi (1), Aut Z15 je Abelova grupa. Sad, kao u
prethodnom zadatku zaključimo da postoje 3 različite Abelove grupe reda 8 –
Z2 ⊕ Z2 ⊕ Z2 , Z2 ⊕ Z4 , Z8 ,
i Aut Z15 je izomorfno točno jednoj od njih. Uočimo da je najveći red elemenata u Z2 ⊕ Z2 ⊕ Z2
jednak 2, u Z2 ⊕ Z4 je 4, a u Z8 je 8. Pogledajmo redove elemenata u Aut Z15 : |1| = 1, |2| = 4
(jer 2 ·15 2 ·15 2 ·15 2 = 24 = 1), |4| = 2, |7| = 4, |8| = 4, |11| = 2, |13| = 4, |14| = 2.
Zaključujemo Aut Z15 ∼ = Z2 ⊕ Z4 . ♦
1.10 Unutrašnji automorfizmi

Zadatak 1.39. Neka je (G, ·) grupa i g ∈ G fiksan. Dokažite da je preslikavanje fg : G → G
zadano s fg (x) = gxg −1 automorfizam (takvi automorfizmi se nazivaju unutrašnji automor-
fizmi).
Rješenje.
1.10. UNUTRAŠNJI AUTOMORFIZMI 34
• fg (xy) = gxyg −1 = gxg −1 gyg −1 = fg (x)fg (y) ⇒ fg homomorfizam.

• fg (x) = fg (y) ⇒ gxg −1 = gyg −1 ⇒ x = y ⇒ fg injekcija.
• Neka y ∈ G. Tražimo x takav da fg (x) = y. fg (x) = y ⇔ gxg −1 = y ⇔ x = g −1 yg.
Dakle, fg je surjekcija.
⇒ fg je izomorfizam. ♦
Zadatak 1.40. Definiramo Int G = {fg | g ∈ G}. Dokažite da je Int G grupa.

Rješenje. Pokazat ćemo Int G ≤ Aut G (po prethodnom zadatku znamo Int G ⊆ Aut G).
• Neka su fg , fh ∈ Int G. Imamo fg ◦ fh (x) = fg (hxh−1 ) = ghxh−1 g −1 = (gh)x(gh)−1 =
fgh (x), ∀x ∈ G ⇒ fg ◦ fh ∈ Int G
• Neka fg ∈ Int G. Pokazujemo (fg )−1 ∈ Int G.
(fg )−1 (x) = y ⇒ x = fg (y) ⇒ x = gyg −1 ⇒ g −1 xg = y
⇒ fg−1 (x) = y = (fg )−1 (x) ⇒ (fg )−1 = fg−1
⇒ (fg )−1 ∈ Int G.
⇒ Int G ≤ Aut G.. ♦
Zadatak 1.41. Definiramo ϕ : G → Int G s ϕ(g) = fg .

Dokažite da je ϕ homomorfizam i odredite mu sliku i jezgru.
Rješenje.
• ϕ(g) ◦ ϕ(h) = fg ◦ fh = (prošli zadatak) = fgh = ϕ(gh), dakle ϕ je homomorfizam.
• Po definiciji od ϕ je Im ϕ = Int G.
• Ker ϕ = {x ∈ G| ϕ(x) = id}. ϕ(x) = id ⇔ fx (y) = y, ∀y ∈ G ⇔ xyx−1 = y, ∀y ∈ G ⇔
xy = yx, ∀y ∈ G. Zaključujemo Ker ϕ = Z(G). ♦
Zadatak 1.42. Dokažite Int G E Aut G i G/Z(G) ∼ = Int G.

Rješenje. G/Z(G) ∼ = Int G direktno slijedi iz prvog Teorema o izomorfizmu (za homomorfizam
ϕ iz prošlog zadatka). Da bi dokazali Int G E Aut G, dovoljno je pokazati
α Int G α−1 ⊆ Int G, ∀α ∈ Aut G. Neka je fg ∈ Int G, i neka su α ∈ Aut G, x ∈ G proizvoljni.
Imamo
αfg α−1 (x) = αfg (α−1 (x)) = α(fg (α−1 (x))) = α(gα−1 (x)g −1 )
| {z }
∈G
α homo-
= α(g) α(α−1 (x)) α(g −1 ) = α(g)xα(g)−1 = fα(g) (x).
| {z } | {z }
=x =α(g)−1
Dakle, αfg α−1 (x) = fα(g) (x), ∀x ∈ G ⇒ αfg α−1 = fα(g) ∈ Int G
⇒ α Int G α−1 ⊆ Int G, ∀α ∈ Aut G ⇒ Int G E Aut G. ♦
2
Prstenovi
2.1 Osnovni pojmovi i primjeri

Definicija. Prsten je uredena trojka (R, +, ·) takva da
(R1) (R, +) Abelova grupa,
(R2) (R, ·) polugrupa,
(R3) (a + b) · c = a · c + b · c, ∀a, b, c ∈ R,
a · (b + c) = a · b + a · c, ∀a, b, c ∈ R.
Napomena. 2 binarne operacije:

+ → komutativna
· → ne nužno komutativna
Ako je · komutativna, imamo komutativni prsten. Neutralni element za + uvijek postoji (zo-
vemo ga nulom i označavamo 0), dok neutralni element za · ne mora postojati (ako postoji,
zovemo ga jedinicom i označavamo 1).
Propozicija.
(i) (−a) · b = a · (−b) = −(ab)
(ii) (−a) · (−b) = ab
(iii) (a + (−b)) · c = ac − bc
(iv) 0 · a = a · 0 = 0
(v) Ako postoji 1 u prstenu R i ako R ima barem 2 elementa slijedi da je 0 6= 1.
Dokaz.
(iv)
(i) Kako je a · b + (−a) · b = (a + (−a)) · b = 0 · b = 0, slijedi da je (−a) · b = −(a · b). Slično
dobijemo a · (−b) = −(a · b).
35
(i)
(ii) (−a) · (−b) = −(a · (−b)) = −(−(a · b)) = a · b.
ozn. ozn.
(iii) (a + (−b)) · c = a · c + (−b) · c = a · c + (−(bc)) = a · c − b · c = ac − bc.
(iv) a · 0 = a · (0 + 0) = a · 0 + a · 0 / − (a · 0)
⇒ 0 = a · 0.
(v) Neka postoji jedinica 1 i neka je 1 = 0. Tada je 0 = 0 · x = x, ∀x ∈ R ⇒ 0 je jedini

element u R, dakle R ima samo jedan element.
Definicija. Ako postoje a, b ∈ R takvi da a 6= 0, b 6= 0, ab = 0, onda se a i b zovu djelitelji

nule. Prsten bez djelitelja nule je integralna domena.
Definicija. Podskup nekog prstena koji je i sam prsten zovemo potprsten.
Činjenicu da je P potprsten od R označavamo s P ≤ R.
Primjer.
1) (Z, +, ·)
• komutativni prsten s jedinicom

• integralna domena
2) (Zn , +, ·)
• komutativni prsten s jedinicom

• ako je n složen, nije integralna domena; npr. u Z6 vrijedi 2 ·6 3 = 0
3) (Mn (R), +, ·), (Mn (C), +, ·)
• nisu komutativni prsteni (množenje matrica nije komutativno)

• postoji jedinica (jedinična matrica I)

1 0 0 0 0 0
• nije integralna domena; npr. · =
0 0 0 1 0 0
4) R[x] → polinomi s realnim koeficijentima u varijabli x

R[x, y] → polinomi s realnim koeficijentima u varijablama x i y
Zadatak 2.1. Neka je (R, +, ·) prsten. Element x ∈ R je nilpotentan ako postoji n ∈ N

takav da je xn = 0 (nema veze s redom elementa).
Dokažite da je ekvivalentno:
a) 0 je jedini nilpotentan element u R.
b) Ako je x2 = 0, onda je x = 0.
Rješenje.
a) ⇒ b) Očito.
(4)
b) ⇒ a) x ∈ R nilpotentan. n = min{m ∈ N | xm = 0}.
• n = 1 ⇒ x = 0.
• n ≥ 2.
n je paran; n = 2l, pri čemu je l < n.
2
x2l = 0 ⇒ (xl ) = 0 ⇒ xl = 0 što je u kontradikciji s (4).
n je neparan; n = 2l + 1, pri čemu je l + 1 < n.
·x 2
x2l+1 = 0 ⇒ x2l+2 = 0 ⇒ (xl+1 ) = 0 ⇒ xl+1 = 0 što je u kontradikciji s (4). ♦
Zadatak 2.2. Neka je R prsten, L ≤ R netrivijalan potprsten koji ima jedinicu. Ako R nema
jedinicu, onda R ima djelitelja nule.
Rješenje. L ima jedinicu pa (∃e ∈ L)(∀x ∈ L) ex = xe = x.
Ako R nema jedinicu, onda (∃x ∈ R) ex 6= x ili xe 6= x.
Pretpostavimo ex 6= x, x ∈ R \ L ⇒ ex = y, y 6= x.
e∈L
⇒ e(y − x) = ey − ex = eex − ex = ex − ex = 0. ♦
Zadatak 2.3. Neka je r ∈ R. Dokažite da je Rr = {xr | x ∈ R} potprsten.

1) (∀a, b ∈ Rr) a + (−b) ∈ Rr - podgrupa
Rješenje. Rr je potprsten ⇔
2) (∀a, b ∈ Rr) ab ∈ Rr - podpolugrupa.
Dokažimo sada 1) i 2). Neka su a, b ∈ Rr ⇒ a = xr, b = yr, za neke x, y ∈ R.
• a − b = xr − yr = (x − y) r ∈ Rr.
| {z }
∈R
• ab = (xry) r ∈ Rr.
| {z }
∈R
Zadatak 2.4. Za element x prstena kažemo da je idempotentan ako je x 6= 0, 1 i x2 = x.

Neka je (R, +, ·) komutativan prsten s jedinicom i r ∈ R idempotentan. Dokažite da je 1 − r
idempotentan.
Rješenje. (1 − r)2 = 1 − 2r + r2 = 1 − 2r + r = 1 − r. ♦
Definicija. Neka su P i R prstenovi. Preslikavanje f : P → R je homomorfizam prstenova
ako je aditivno i multiplikativno, tj. ako vrijedi
f (a + b) = f (a) + f (b) & f (a · b) = f (a) · f (b), ∀a, b ∈ P.
Definicija. Prsten R je prsten karakteristike:

2.2. IDEALI 38
• m, ako je m najmanji n ∈ N takav da |x + x +

{z· · · + x} = 0, ∀x ∈ R,
n puta
• 0, ako takav m ne postoji.
Primjer.
1) (Zm , +, ·) je karakteristike m > 0.
2) (Z, +, ·) je karakteristike 0.
Zadatak 2.5. Neka je R komutativan prsten s jedinicom karakteristike p (p prost). Pokažite

da je preslikavanje r 7−→ rp homomorfizam prstena.
Rješenje. Treba pokazati da je dano preslikavanje aditivno i multiplikativno.

p p−1
X p 0 p−k 0
X p k p−k
• (r + r0 )p = k
r · (r ) p p
= r + (r ) + r · (r0 ) = (∗)
k=0
k k=1
k

p p(p − 1) · · · (p − k + 1) (p − 1) · · · (p − k + 1)
= =p·
k 1· ·
· (k − 1)k k!
p
Znamo da je cijeli broj, a kako je p prost, to k! ne dijeli p za svaki k = 1, . . . , p − 1,
k
(p − 1) · · · (p − k + 1)
odnosno je takoder cijeli broj.
k!
p
⇒p| , ∀k = 1, . . . , p − 1.
k
Jer je R karakteristike p slijedi (∗) = rp + (r0 )p .
• (r · r0 )p = (komutativnost) = rp · (r0 )p , ∀r, r0 ∈ R.
2.2 Ideali
Ideal za prsten ∼ normalna podgrupa za grupu.
Definicija. Neka je R prsten. Potprsten I ≤ R je:
• lijevi ideal ako (∀r ∈ R)(∀x ∈ I) rx ∈ I (RI ⊆ I),
• desni ideal ako (∀r ∈ R)(∀x ∈ I) xr ∈ I (IR ⊆ I),
• obostrani ideal ako je i lijevi i desni ideal.

2.2. IDEALI 39
Činjenicu da je I ideal u prstenu R označavamo sa I E R. Uvijek postoje dva trivijalna ideala:

{0} i sam R. Za netrivijalni ideal kažemo da je pravi ideal.
Definicija. Za prsten R kažemo da je tijelo ili prsten s dijeljenjem ako svaki ne-nul element
ima multiplikativni inverz. Komutativno tijelo zovemo poljem.
Zadatak 2.6. Neka je R komutativan prsten s jedinicom (1 6= 0). Dokažite:
R je prsten s dijeljenjem ⇐⇒ R nema pravih (lijevih) ideala.
Rješenje.
⇒ (∀x ∈ R, x 6= 0)(∃x−1 ∈ R) xx−1 = x−1 x = 1.
Neka je I E R ideal takav da I 6= {0} ⇒ (∃x ∈ I) x 6= 0. Tada postoji x−1 ∈ R.
⇒ x−1 · |{z}
x ∈ I ⇒ 1 ∈ I.
∈I
(∀r ∈ R) r · |{z}
1 = r ∈ I ⇒ R ⊆ I ⇒ R = I.
∈I
Napomena. Netrivijalni ideal ne sadrži jedinicu, odnosno čim ideal I E R sadrži jedinicu tada
je I = R.
⇐ Neka je x ∈ R, x 6= 0. Želimo pokazati da ∃x−1 ∈ R.
Definirajmo I = Rx. Tvrdnja: I je ideal.
U zadatku 2.3 smo pokazali da je I ≤ R.
Neka su a ∈ I i r ∈ R proizvoljni. Po definiciji ideala trebamo pokazati da je ra ∈ I.
a ∈ I ⇒ a = r1 x, za neki r1 ∈ R.
ra = (rr1 ) x ∈ Rx = I ⇒ I je ideal. Po pretpostavci da nema pravih (lijevih) ideala slijedi da
| {z }
∈R
je I = R.
⇒ 1 ∈ I = Rx ⇒ (∃y ∈ R) 1 = yx ⇒ y = x−1 . ♦
Slično kao i normalne podgrupe, ideali nas zanimaju jer možemo “cijepati” prstenove po njima.
R/I = {x + I | x ∈ R} → klase ekvivalencije po relaciji x ∼ y ⇔ x − y ∈ I.
Na tom skupu definiramo binarne operacije zbrajanja (+) i množenja (·):
(x + I) + (y + I) = (x + y) + I,
(x + I) · (y + I) = (x · y) + I.
Skup s ovako definiranim operacijama naziva se kvocijentni prsten (v. predavanja).
Definicija. Za ideal I E R kažemo da je glavni ideal ukoliko je generiran jednim elementom,

to jest postoji x ∈ R takav da \
I = hxi = (x) = J.
JER
x∈J
Primjer. Neka je R prsten i a ∈ R. Pitamo se kako izgleda glavni ideal generiran s a.

2.2. IDEALI 40
( n
)
X
1) (a) = ra + as + ma + ri asi r, s, ri , si ∈ R, m ∈ Z, n ∈ N .

i=1
( n )
X
2) Ako R ima jedinicu, onda je (a) = ri asi ri , si ∈ R, n ∈ N .

i=1
3) Ako je R komutativan prsten, onda je (a) = {ra + na | r ∈ R, n ∈ N}.
4) Ako je R komutativan prsten s jedinicom, onda je (a) = {ra | r ∈ R}.
Definicija. Za prsten R kažemo da je prsten glavnih ideala (PGI) ukoliko je svaki ideal u
R glavni. Ako je R još i integralna domena, onda za njega kažemo da je domena glavnih
ideala (DGI).
Zadatak 2.7. Pokažite da je Z prsten glavnih ideala.
Rješenje. Neka je A proizvoljan ideal u Z. Tada je posebno (A, +) ≤ (Z, +).

⇒ A = mZ za neki m ∈ N0 . mZ = {mx | x ∈ Z} = (m) .
Kako je (∀n ∈ Z) n(ma) = m(na) ∈ mZ ⇒ mZ je ideal, ∀m ∈ N0 . ♦
Definicija. Neka je R prsten i P E R. P je prost ideal ako:
(i) P 6= R,
(ii) (∀A, B E R) (AB ⊆ P ⇒ A ⊆ P ili B ⊆ P ).

( n )
X
Napomena. AB = ai bi ai ∈ A, bi ∈ B .

i=1
Teorem.
1) P 6= R
P E R je prost ideal ⇐
2) (∀a, b ∈ R) (ab ∈ P ⇒ a ∈ P ili b ∈ P ).
Obratni smjer vrijedi ako je R komutativan.
Zadatak 2.8. Odredite proste ideale u Z.
Rješenje. Svi ideali u Z su oblika (n) = nZ, n ∈ N0 (Z je prsten glavnih ideala). Imajući
na umu da je Z komutativan prsten (pa možemo koristiti i obratni smjer u teoremu), gledamo
slučajeve:
• n složen ⇒ (∃a, b ∈ N) a 6= 1 6= b, a 6= n 6= b, ab = n. Dakle imamo ab ∈ nZ, ali

a 6∈ nZ, b 6∈ nZ, što znači da nZ nije prost.
• n prost. ab ∈ pZ ⇒ ab = kp, k ∈ Z ⇒ p | a ili p | b ⇒ a ∈ pZ ili b ∈ pZ. Po teoremu

zaključujemo da je nZ prost ideal.
• n = 0, odnosno promatramo trivijalni ideal {0}. ab = 0 ⇒ a = 0 ili b = 0 ⇒ {0} je prost

ideal.
2.2. IDEALI 41
• n = 1, −1. (1) = (−1) = Z, dakle (1) i (-1) nisu prosti ideali.
Zaključujemo da su {0} i pZ (p prost) svi prosti ideali u Z. ♦
Zadatak 2.9. Pokažite da je {0} prost ideal u Mn (R), ali za n ≥ 2 ne vrijedi ab ∈ {0} ⇒ a ∈
{0} ili b ∈ {0}.
Rješenje. {0} je očito ideal u Mn (R). Pokažimo da je prost. Pretpostavimo da su A, BEMn (R)
i AB ⊆ {0} (to jest, AB = {0}). Iskoristit ćemo sljedeću lemu:
Lema. Jedini ideali u Mn (R) (R prsten) su oblika Mn (I), gdje je I E R.
Kako je R polje, slijedi da su jedini ideali u R trivijalni, to jest {0} i R (zaista, 0 =
6 x∈I ⇒
1 = x−1 x ∈ I ⇒ I = R). Dakle, A, B ∈ {{0}, Mn (R)}. A i B ne mogu oba biti Mn (R) (jer
AB = {0}) ⇒ A = {0} ili B = {0} ⇒ {0} je prost ideal.
Definirajmo sad matrice:
   
1 0 ··· 0 0 0 0 ··· 0 0
 0 0 ··· 0 0   0 0 ··· 0 0
   
a =  ... ... . . . ... ...  , b =  ... .. . . .. ..
   
. . .  .
   
 0 0 ··· 0 0   0 0 ··· 0 0 
0 0 ··· 0 0 0 0 ··· 0 1
Vidimo da je ab ∈ {0}, ali a 6= 0 i b 6= 0. ♦
Zadatak 2.10. Neka je R komutativan prsten. Dokažite:
P prost ideal ⇐⇒ R/P integralna domena.
Rješenje.
⇒ Elementi od R/P su oblika a + P , b + P , a, b ∈ R. Pretpostavimo suprotno, tj. da R/P
nije integralna domena, odnosno da postoje a + P , b + P takvi da (a + P )(b + P ) = 0 + P = P
i a + P 6= P , b + P 6= P (to jest, a 6∈ P , b 6∈ P ). Ali tada
(a + P )(b + P ) = P ⇔ ab + P = P ⇔ ab ∈ P,
što je u kontradikciji s tim da je P prost (zbog a 6∈ P , b 6∈ P ).
⇐ Opet, pretpostavimo suprotno, (∃a, b 6∈ P ) ab ∈ P . Tada su a + P i b + P djelitelji

nule u R/P . ♦
Definicija. Ideal M u R je maksimalan ako:
(i) M 6= R,
(ii) (∀N E R) (M ⊆ N ⊆ R ⇒ M = N ili N = R).

2.2. IDEALI 42
Maksimalan ideal ne mora biti jedinstven! Na primjer, (2) je maksimalan u Z, ali isto tako je
i (3). Uočimo da (4) nije maksimalan ideal u Z (jer (4) ⊆ (2) ⊆ Z).
Teorem. Svaki prsten ima maksimalan ideal. Svaki ideal je sadržan u nekom maksimalnom
idealu.
Zadatak 2.11. Neka je R komutativan prsten s jedinicom. Dokažite:
M je maksimalan ideal ⇐⇒ R/M je polje.
Rješenje.
⇒ ∗ Dokazujemo da svaki ne-nul element u R/M ima (multiplikativni) inverz u R/M (kako
je R komutativan prsten s 1, to je i R/M komutativan prsten s 1, pa će postojanje inverza biti
dovoljno da zaključimo da je R/M polje). Neka je x ∈ R takav da x + M 6= M (to jest, x 6∈ M ).
Dakle x + M je ne-nul element u R/M . Definirajmo skup:
K = {m + rx | m ∈ M, r ∈ R}.
Neka su k1 , k2 ∈ K. Tada je k1 = m1 + r1 x, k2 = m2 + r2 x. Kako je −k2 = −m2 + (−r2 )x, to

je
k1 + (−k2 ) = (m1 − m2 ) + (r1 − r2 ) x ∈ K.
| {z } | {z }
∈M ∈R
Dakle (K, +) je grupa. Dalje,
k1 k2 = (m1 + r1 x)(m2 + r2 x)
= m1 m2 + r1 xm2 + m1 r2 x + r1 xr2 x
komut.
= m1 m2 + r2 xm1 + r1 xm2 + r1 r2 x x.
| {z } | {z } | {z } | {z }
∈M ∈M (RM ⊆M ) ∈M ∈R
Dakle i k1 k2 ∈ K, ∀k1 , k2 ∈ K, što znači da je (K, +, ·) potprsten od R.

Neka je sad y ∈ R proizvoljan. Tada je
komut.
k1 y = (m1 + r1 x)y = m1 y + r1 xy = m1 y + r1 y x.
|{z} |{z}
∈M ∈R
Dakle k1 y ∈ K, ∀k1 ∈ K, ∀y ∈ R. Zaključujemo da je K ideal u R. Sad m ∈ M ⇒ m + 0R x ∈

K ⇒ m ∈ K ⇒ M ⊆ K. Ali isto je x = 0R + 1R x ⇒ x ∈ K. Kako x 6∈ M , slijedi
|{z} |{z}
∈M ∈R
M ⊂ K ⊆ R. Ali M je po pretpostavci maksimalan ideal, pa zaključujemo da je K = R.
Posebno, 1R ∈ K.
1R ∈ K ⇒ (∃m0 ∈ M, ∃s ∈ R) 1R = m0 + sx
⇒ 1R + M = m0 + sx + M = sx + M = (s + M )(x + M )
⇒ (x + M )−1 = s + M
2.2. IDEALI 43
Dakle svaki ne-nul element x + M ∈ R/M ima multiplikativni inverz, pa je R/M polje.
⇐ Pretpostavimo M ⊆ N ⊆ R, pri čemu je N neki ideal u R. Cijepanjem po M dobi-

jemo
{0} = M/M ⊆ N/M ⊆ R/M.
Kako je N ideal u R, to je i N/M ideal u R/M . R/M je po pretpostavci polje, a jedini ideali
u polju su trivijalni, pa imamo dva slučaja:
• N/M = {0} ⇒ N/M = M/M ⇒ N = M,
• N/M = R/M ⇒ N = R.
Slijedi da je M po definiciji maksimalan ideal. ♦
Zadatak 2.12. Neka je R komutativan prsten s jedinicom. Dokažite:
M max ideal ⇒ M prost ideal.
Rješenje. Korištenjem zadataka 2.10 i 2.11, imamo
M max ideal ⇒ R/M polje ⇒ R/M integralna domena ⇒ M prost ideal.
♦
Obrat ne vrijedi, što pokazuju sljedeći primjeri.
Primjer.
1) R = Z. {0} nije maksimalan ideal (čak je sadržan u svakom idealu), ali je prost.
2) R = R[x, y] prsten polinoma u dvije varijable s realnim koeficijentima. Pokažimo da će (x)
biti prost, ali ne i maksimalan ideal.
Označimo I = (x) → glavni ideal generiran s x. R[x, y] je komutativan s 1, pa znamo
(x) = xR[x, y] = {x · p(x, y) | p ∈ R[x, y]}
• I je prost.
Neka p, q ∈ R[x, y] i pq ∈ (x) ⇒
! !
X X
pq = aij xi y j bij xi y j
i,j i,j
n
! m
!
X X
= pi (y)xi qi (y)xi
i=0 i=0
pri čemu su pi (y) i qi (y) dobiveni grupiranjem po potencijama od x. Dalje imamo
pq = p0 (y)q0 (y) + (p0 (y)q1 (y) + p1 (y)q0 (y)) · x + · · ·

= p0 (y)q0 (y) + x · a(x, y) ∈ p0 (y)q0 (y) + (x)
| {z }
∈(x)
2.2. IDEALI 44
gdje je a(x, y) neki polinom iz R[x, y]. Po pretpostavci je pq ∈ (x), pa slijedi p0 (y)q0 (y) =
0, odnosno p0 (y) = 0 ili q0 (y) = 0.
(BSO) p0 (y) = 0 ⇒ p(x, y) = p1 (y) · x + p2 (y) · x2 + . . . + pn (y) · xn , dakle p(x, y) ∈
(x) ⇒ (x) je prost.
• I nije maksimalan.
Tvrdimo da R[x, y]/(x) nije polje, iz čega će slijediti da (x) nije maksimalan ideal (po
zadatku 2.11). Neka je p ∈ R[x, y]. p(x, y) = p0 (y)+x · p1 (y) + x2 · p2 (y) + . . .. Vidimo
| {z }
∈(x)
da p0 (y) odreduje kojoj će klasi pripadati p u R[x, y]/(x).
Napomena. Vrijedi analogon 1. Teorema o izomorfizmu, za prstenove. Neka je
f : P → R homomorfizam prstenova. Tada je
Ker f = {p | f (p) = 0} E P & P/Ker f ∼

= Im f.
Definirajmo sad funkciju f : R[x, y] → R[y] sa
f (p0 (y) + p1 (y)x + p2 (y)x2 + · · · ) = p0 (y).
Vidimo da je f homomorfizam, Ker f = (x), i Im f = R[y]. Po 1. teoremu o izomor-

fizmu zaključujemo
R[x, y]/(x) ∼
= R[y].
Ali R[y] nije polje (na primjer, polinom y nema (multiplikativni) inverz), pa ni R[x, y]/(x)
nije polje.
Zadatak 2.13. Odredite sve proste i maksimalne ideale u Zm (m 6= 0, 1, m ∈ N).

Rješenje. Definirajmo prvo f : Z → Z/mZ, f (x) = ostatak od x pri dijeljenju s m. Uočimo
| {z }
∼
=Zm
odmah da je f homomorfizam i da je Ker f = mZ. Dokažimo sada jednu pomoćnu tvrdnju:
Lema.
P ⊆ Z/mZ je prost ⇔ f −1 (P ) ⊆ Z je prost.
Dokaz.
⇒ Neka su x, y ∈ Z takvi da xy ∈ f −1 (P ). Imamo xy ∈ f −1 (P ) ⇒ f (xy) ∈ P ⇒ f (x)f (y) ∈
P prost
P ⇒ (BSO) f (x) ∈ P ⇒ x ∈ f −1 (P ). Dakle f −1 (P ) je prost.
⇐ Neka su x + mZ, y + mZ ∈ Z/mZ takvi da (x + mZ)(y + mZ) = xy + mZ ∈ P .

f −1 (P ) prost
To znači da je xy ∈ f −1 (P ) ⇒ (BSO) x ∈ f −1 (P ) ⇒ x + mZ ∈ P . Dakle P je prost.
Dakle, naći ćemo sve tražene P tako da nademo sve f −1 (P ) koji su prosti i sadržavaju mZ. To
su ideali oblika pZ, gdje je p prost i p | m. Dakle prosti ideali u Z/mZ su oblika pZ/mZ, za p
prost i p | m.
Na primjer, u Z/6Z prosti ideali su 2Z/6Z i 3Z/6Z.
2.3. FAKTORIZACIJA 45
Pokažimo sad da su svi ovi ideali ujedno i maksimalni (tako ćemo odrediti i sve maksimalne
ideale, jer je općenito u komutativnom prstenu s 1 skup maksimalnih ideala podskup skupa
prostih ideala). Pretpostavimo
pZ/mZ ⊆ nZ/mZ ⊆ Z/mZ
gdje je nZ/mZ neki ideal u Z/mZ. Slijedi pZ ⊆ nZ ⊆ Z ⇒ n | p ⇒ n = 1 ili n = p. U prvom

slučaju je nZ = Z, a u drugom nZ = pZ. Dakle pZ/mZ je maksimalan ideal.
♦
Možemo se pitati što dobijemo cijepanjem po tim idealima. Po 3. Teoremu o izomorfizmu (za
prstenove) imamo
(Z/mZ)/(pZ/mZ) ∼ = Z/pZ
Kako je pZ/mZ maksimalan ideal , po zadatku 2.11 zaključujemo da je Z/pZ polje. Dakle,
(Z/mZ, +, ·) je polje ⇔ m je prost.
2.3 Faktorizacija
U ovom poglavlju će R označavati (komutativnu) integralnu domenu s jedinicom.
Definicija. Neka su a, b, c ∈ R. Kažemo:
• a | b (“a dijeli b”) ako (∃x ∈ R) b = ax.
• c ∈ R je ireducibilan ako
c 6= 0, c 6∈ R× (R× = {x ∈ R | (∃y ∈ R) xy = yx = 1}, odnosno R× je skup

invertibilnih elemenata u R),
c = ab ⇒ a ∈ R× ili b ∈ R× .
• p ∈ R je prost ako
p 6= 0, p 6∈ R× ,
p | ab ⇒ p | a ili p | b.
Napomena.
(1) a | b ⇔ (b) ⊆ (a).
(2) Postoje prosti elementi i prosti ideali. Medutim, ne postoji pojam ireducibilnog ideala.
Primjer.
1) C× = C∗ (= C\{0}). Odmah iz definicije prostih i ireducibilnih elemenata je jasno da C

nema takvih elemenata (jer su svi elementi osim 0 invertibilni).
2) Promatramo Z. Uočimo Z× = {−1, 1}. Sad tražimo ireducibilne elemente, tj. c takve da
c = ab ⇒ a ili b = 1 ili − 1. Vidimo da su to svi brojevi oblika ±p, gdje je p prost prirodan
broj. Uočimo da su to ujedno i prosti elementi u Z (jasno, pojam prostog elementa u Z
odgovara “uobičajenom” pojmu prostog broja u Z).
Sljedeći teorem daje vezu izmedu prostih ideala i prostih elemenata.
Teorem. Neka je R domena i p, c ∈ R. Tada vrijedi:
(i) p je prost ⇔ (p) je prost ideal, različit od (0).
(ii) c je ireducibilan ⇔ (c) je maksimalan ideal u skupu pravih glavnih ideala.
(iii) p prost ⇒ p ireducibilan.
(iv) Ako je R domena glavnih ideala, onda je
p prost ⇔ p ireducibilan.
√
Zadatak 2.14. Promatramo (R = {a + b 10 | a, b ∈ Z}, +, ·).
a) Dokažite da je to prsten s jedinicom i integralna domena.

√
b) Definiramo N : R → Z sa N (a+b 10) = a2 −10b2 . Dokažite da je N (uv) = N (u)N (v), ∀u, v ∈
R i da je N (u) = 0 ⇔ u = 0.
c) Dokažite da je u ∈ R× ⇔ N (u) = ±1.

√ √
d) Dokažite da su elementi 2, 3, 4 + 10, 4 − 10 ireducibilni u R.
e) Dokažite da ti isti elementi nisu prosti.
f) Je li R DGI?
Rješenje.
√ √
√ su u, v ∈ R, u = a + b 10, v = c + d 10, a, b, c, d ∈ Z. Sad je u − v = (a − c) + (b −
a) Neka
d) 10 ∈ R, dakle (R, +) je grupa. Dalje,
√
uv = (ac + 10bd) + (bc + ad) 10 ∈ R.
| {z } | {z }
∈Z ∈Z
√
Dakle R je prsten, a kako je 1 = 1 + 0 √10 = 1R , to
√ je prsten s jedinicom. Pokažimo
√ sad
da je R domena.
√ Pretpostavimo (a + b 10)(c + d 10) = 0. Lagano slijedi a + b 10 =
0 ili c + d 10 = 0. Dakle R je integralna domena.
√ √ √
b) N (uv) = N ((a + b 10)(c + d 10)) = N (ac + 10bd + (ad + bc) 10) = (ac + 10bd)2 −
10(ad + bc)2 = (ac)2 + 100(bd)2 − 10(ad)2 − 10(bc)2 . S druge strane,
N (u)N (v) = (a2 − 10b2 )(c2 − 10d2 ) = (ac)2 − 10(bc)2 − 10(ad)2 + 100(bd)2 .
Dakle N (uv) = N (u)N (v). Dalje, N (u) = 0 ⇔ a2 = 10b2 . b = 0 ⇒ a = 0, a kad bi bilo
2 a
∈Q √
b 6= 0, onda bi bilo ab = 10 b⇒ 10 ∈ Q, što je kontradikcija. Dakle N (u) = 0 ⇒ u = 0.
c) Po definiciji je u ∈ R× ⇔ ∃v ∈ R t.d. uv = 1 (R je komutativan).
⇒ Neka je u ∈ R× . uv = 1 ⇒ N (uv) = N (1) = 1 ⇒ N (u) N (u) = 1 ⇒ N (u) = ±1.
| {z } | {z }
√ ∈Z ∈Z
⇐ Neka je N (u) = ±1. Označimo u = a + b 10. Sad
√ √ √
±1 = a2 − 10b2 = (a − b 10)(a + b 10) ⇒ u−1 = ±(a − b 10).
√ √ −1
√
Naime, √ ako je (a
√ − b 10)(a + b 10) = 1, onda
√ vidimo
√ da je u = a − b 10, a ako
√ je
(a − b 10)(a + b 10) = −1, onda je −(a − b 10)(a + b 10) = 1, pa je u−1 = −(a − b 10).
U svakom slučaju je u ∈ R× .
√ √
d) Izračunajmo prvo N (2) = 4, N (3) = 9, N (4 + 10) = N (4 − 10) = 6.
• Pretpostavimo sad da je 2 = uv, za neke u, v ∈ R.

2 = uv ⇒ N (uv) = N (2) = 4 ⇒ N (u)N (v) = 4.
Dakle imamo sljedeće mogućnosti:
c)
N (u) = ±1 ⇒ u ∈ R×
ili N (u) = ±2 ⇒ N (v) = ∓2
ili N (u) = ±4 ⇒ N (v) = ∓1 ⇒ v ∈ R×
Preostaje pokazati da je drugi slučaj nemoguć, pa će onda slijediti da je 2 ireducibilan.
Pogledajmo što a2 − 10b2 može biti. Primijetimo da je a2 − 10b2 ≡ a2 (mod 10), pa
imamo sljedeću tablicu:
a(mod 10) 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9
a2 (mod 10) 0 1 4 9 6 5 6 9 4 1
Dakle slučaj N (u) = ±2 je nemoguć, jer 2 ≡ 2 (mod 10) i −2 ≡ 8 (mod 10), a N (u) =
a2 −10b2 ≡ a2 (mod 10) ≡ 0, 1, 4, 5, 6, ili 9(mod 10). Zaključujemo da je 2 ireducibilan.
• 3 = uv ⇒ N (u)N (v) = N (uv) = N (3) = 9. Imamo sljedeće mogućnosti:
N (u) = ±1 ⇒ u ∈ R×
ili N (u) = ±3
ili N (u) = ±9 ⇒ N (v) = ∓1 ⇒ v ∈ R×
Opet preostaje pokazati da je drugi slučaj nemoguć. A zaista, 3 6∈ {0, 1, 4, 5, 6, 9},
dakle taj slučaj je nemoguć, pa zaključujemo da je 3 ireducibilan.
√ √
• 4± 10 = uv ⇒ N (u)N (v) = N (4 ± 10) = 6. Imamo sljedeće mogućnosti:
N (u) = ±1 ⇒ u ∈ R×
ili N (u) = ±2 (nemoguće)
ili N (u) = ±3 (nemoguće)
ili N (u) = ±6 ⇒ N (v) = ∓1 ⇒ v ∈ R×
√
Dakle 4 ± 10 su ireducibilni.
√ √
e) Primijetimo 2 · 3 = 6 = (4 + 10)(4 − 10). Pretpostavimo da je 2 prost, pa slijedi
√ √
⇒ 2 | 4 + 10 ili 2 | 4 − 10 u R.
√ √
Iz ovog možemo zaključiti N (2) | N (4 + 10) ili N (2) | N (4 − 10). Zaista, x | y u
R ⇒ y = ax, za neki a ∈ R ⇒ N (y) = N (a)N (x) ⇒ N (x) | N (y). Dakle, √ 2 prost ⇒ 4 | 6,
što nije istina. Dakle 2 nije√ prost u R. Slično √3 prost ⇒ N (3) | N (4 √
± 10) ⇔ 9 | 6, što
takoder nije istina. 4 ± 10 prost ⇒ N (4 ± 10) | N (2) ili N (4 ± 10) | N (3), to jest
6 | 4 ili 6 | 9, što ne vrijedi. Dakle nijedan od ovih elemenata nije prost.
f) Po teoremu,√u DGI su svi ireducibilni elementi ujedno i prosti. Kako to nije slučaj u R (npr.
za 2, 3, 4 ± 10), R nije domena glavnih ideala.
♦
Definicija. R je prsten jedinstvene faktorizacije ako je integralna domena te:
/ R× )(∃c1 , . . . , cn ∈ R ireducibilni) a = c1 · · · cn ,
(i) (∀a ∈ R, a 6= 0, a ∈
(ii) rastav je jedinstven do na poredak elemenata c1 , . . . , cn i do na množenje c1 , . . . , cn ele-

mentima iz R× .
Primjer.
1) Z je prsten jedinstvene faktorizacije (PJF); u njemu su prosti elementi = ireducibilni elementi

= ± prosti brojevi. (npr. svojstvo (ii) 6 = 2 · 3 = 3 · 2 = (−2) · (−3) = (−3) · (−2)).
√
2) Z[ 10] nije prsten jedinstvene faktorizacije jer ne vrijedi (ii) iz definicije (npr. postoje dva
√ rastava√broja 6, pri čemu su svi faktori u rastavu ireducibilni elementi: 6 = 2 · 3 =
različite
(4 + 10)(4 − 10))
Definicija. Neka je R komutativan prsten. Kažemo da je R Euklidov prsten ako postoji

ϕ : R \ {0} → N0 takav da
(i) a, b ∈ R, ab 6= 0 ⇒ ϕ(a) ≤ ϕ(ab)
(ii) a, b ∈ R, b 6= 0 ⇒ ∃q, r ∈ R t.d. a = qb + r sa r = 0 ili ϕ(r) < ϕ(b)

Definicija. Euklidov prsten koji je ujedno i integralna domena zovemo Euklidova domena.
Teorem. Euklidova domena je DGI.
Napomena.
(1) (ii) iz definicije Euklidovog prstena je imitacija “dijeljenja s ostatkom”.
(2) Dokaz ovog teorema je imitacija dokaza da je Z DGI.
(3) Često koristimo: R Euklidova domena ⇒ R je DGI ⇒ R je domena jedinstvene faktorizacije

i prosti elementi=ireducibilni elementi i maksimalni ideali=prosti ideali.
Zadatak 2.15. Definiramo Gaussove brojeve Z[i] = {a + bi | a, b ∈ Z}. Dokažite da čine

potprsten od C, te da uz definiciju ϕ(a + bi) = a2 + b2 postaju Euklidova domena.
Rješenje. Provjera da je Z[i] ≤ C i da je integralna domena je rutinska. Pokazujemo da je

Z[i] Euklidov prsten, iz čega će slijediti da je Euklidova domena.
• Neka su a, b ∈ Z[i] takvi da ab 6= 0. Kako je Z[i] domena, to su a, b 6= 0, pa je ϕ(a), ϕ(b) ≥

1. Sad imamo
ϕ(a) = ϕ(a) · 1 ≤ ϕ(a)ϕ(b) = ϕ(ab).
Zadnja jednakost vrijedi jer je u biti ϕ(z) = |z|2 , a znamo da vrijedi |a|2 |b|2 = |ab|2 .
Dakle, vrijedi prvi uvjet za Euklidov prsten.
• Neka su a, b ∈ Z[i], b 6= 0, a = x + yi, x, y ∈ Z. Tvrdimo da (∃q, r ∈ Z[i]) a = bq + r.

Gledamo dva slučaja:
b ∈ Z, b > 0. Teorem o dijeljenju s ostatkom u Z daje da postoje q1 , q2 , r1 , r2 takvi

da
b
x = q1 b + r1 y = q2 b + r2 , |ri | ≤ .
2
Naime, direktna primjena teorema ne daje |r| ≤ 2b već r < b, ali u slučaju r > 2b ,
možemo umjesto q uzeti q + 1, pa ćemo imati npr. x = (q + 1)b + (r − b), pa r − b
gledamo kao ostatak, i vrijedi |r − b| < 2b (npr. 8 = 2 · 3 + 2, ali isto tako 8 = 3 · 3 − 1,
gdje vrijedi | − 1| < 32 ). Dakle imamo
a = x + yi = b (q1 + iq2 ) + (r1 + ir2 ) = bq + r.

| {z } | {z }
q r
Još treba pokazati ϕ(r) < ϕ(b) (u slučaju r 6= 0).

2 2
b b b2 ϕ(b)
ϕ(r) = r12 + r22 ≤ + = = < ϕ(b).
2 2 2 2
Promatramo općeniti slučaj a = x + iy, b = x0 + iy 0 (pomoći će nam prethodni

slučaj). Želimo a = bq + r, ϕ(r) < ϕ(b).
=|b|2
z}|{
a x + iy x0 − iy 0 ab̄ 2 q bb̄ +r0
= 0 · = 2 = (1. slučaj, dijelimo ab̄ s |b| ∈ Z) =
b x + iy 0 x0 − iy 0 |b| |b|2
r0
⇒ ab̄ = qbb̄ + r0 ⇒ ϕ(r0 ) < ϕ(bb̄) = ϕ(b)2 = |b|4 . Dakle, a = qb + . Sad, kako je
b̄
|{z}
r
r0 r0 b
r= = 2 , imamo
b̄ |b|
|r0 |2 |b|2 |r0 |2 |b|4

ϕ(r) = |r|2 = 4 = 2 < 2
2 = |b| = ϕ(b).
|b| |b| |b|
Dakle, Z[i] je Euklidova domena. ♦

√
Napomena. Slično kao i za funkciju N u Z[ 10] iz zadatka 2.14, tako i za funkciju ϕ u Z[i]
vrijedi:
• ϕ(ab) = ϕ(a)ϕ(b),
• ϕ(x) = 0 ⇔ x = 0,
• ϕ(x) = 1 ⇔ x invertibilan.
Općenito govoreći, funkcija ϕ iz definicije Euklidovog prstena ne mora imati ova svojstva.
Zadatak 2.16. Jesu li ideali (2), (3), (1 + i) prosti u Z[i]? Jesu li maksimalni?
Tm
Rješenje. U zadatku 2.15 smo pokazali da je Z[i] Euklidova domena ⇒ Z[i] je DGI ⇒ Z[i] je
prosti ideali = ideali generirani prostim elementom,
PJF ⇒
max. ideali = ideali generirani ireducibilnim elementom.
DGI
Pitamo se jesu li 2, 3, 1 + i prosti = ireducibilni elementi.
• 3 = (a + bi)(c + di) / ϕ
ϕ(3) = ϕ(a + bi)ϕ(c + di) ⇒ 9 = (a2 + b2 )(c2 + d2 )
⇒ a2 + b2 ∈ {1, 3, 9}
ako je a2 + b2 = 1 ⇒ ϕ(a + bi) = 1 ⇒ a + bi ∈ Z[i]× .

ako je a2 + b2 = 9 ⇒ c2 + d2 = 1 ⇒ ϕ(c + di) = 1 ⇒ c + di ∈ Z[i]× .
a2 + b2 6= 3. (Za n ∈ Z, |n| ≥ 2 slijedi n2 ≥ 4, pa zaključujemo |a|, |b| ≤ 1. Sada se
lako direktnom provjerom vidi da a2 + b2 ne može biti jednako 3.)
⇒ 3 ireducibilan ⇒ (3) je prost i maksimalan ideal.

• 2 = (a + bi)(c + di) / ϕ
4 = (a2 + b2 )(c2 + d2 )
⇒ a2 + b2 ∈ {1, 2, 4}
ako je a2 + b2 = 1 ili 4 ⇒ a + bi ili c + di ∈ Z[i]× .

a2 + b2 = 2 ako a = ±1, b = ±1.
⇒ 2 = (1 + i)(1 − i), ϕ(1 + i) = ϕ(1 − i) = 2
/ Z[i]× ⇒ 2 nije ni ireducibilan ni prost.
⇒ 1 + i, 1 − i ∈
⇒ (2) nije ni maksimalan ni prost ideal.
Napomena. Da (2) nije maksimalan ideal možemo pokazati i pomoću činjenice a | b ⇒

(a) ⊇ (b), tj. konkretno Z[i] ⊃ (1 + i) ⊃ (2).
• 1 + i = (a + bi)(c + di) / ϕ
⇒ ϕ(1 + i) = 2 = (a2 + b2 )(c2 + d2 ) = ϕ(a + bi)ϕ(c + di)
⇒ ili ϕ(a + bi) ili ϕ(c + di) = 1 ⇒ a + bi ili c + di ∈ Z[i]× .
⇒ 1 + i je ireducibilan i prost ⇒ (1 + i) je maksimalan i prost ideal. ♦
Zadatak 2.17. Neka je p prost, p ≡ 3 (mod 4). Pokažite da je tada ideal (p) prost u Z[i].
Rješenje. Kao i u prošlom zadatku, dovoljno je pokazati da je p ireducibilan.

p = (a + bi)(c + di) / ϕ ⇒ p2 = (a2 + b2 )(c2 + d2 )
⇒ a2 + b2 ∈ {1, p, p2 }
Ako je a2 + b2 ∈ 1, p2 , onda je a + bi ili c + di ∈ Z[i]× . Može li biti a2 + b2 = p?
a2 + b2 ≡ p ≡ 3 (mod 4)
a(mod 4) 0 1 2 3
a2 (mod 4) 0 1 0 1
⇒ a2 , b2 ≡ 0, 1 (mod 4)
⇒ a2 + b2 ≡ 0, 1, 2 (mod 4), što je u kontradikciji s a2 + b2 ≡ 3 (mod 4).
⇒ p ireducibilan. ♦
Zadatak 2.18. Pokažite da su ideali (7), (11), (43) maksimalni u Z[i].
Rješenje. Slijedi direktno iz prošlog zadatka. ♦
U Euklidovoj domeni možemo tražiti najveći zajednički djelitelj dvaju elemenata.
Definicija. Neka je R komutativni prsten s jedinicom. Kažemo da je element d najveći

zajednički djelitelj elemenata a i b (kraće NZD(a, b)) ako vrijedi:
(i) d | a, d | b,
(ii) (∀c ∈ R)(c | a & c | b ⇒ c | d).

Taj element u Euklidovoj domeni uvijek i postoji.
Prisjetimo se: d | a ⇔ a ∈ (d). Euklidova domena je domena glavnih ideala, tj. svaki ideal se
može zapisati kao glavni. Pitamo se kako to učiniti.
Zadatak 2.19. d = NZD(a, b) ⇒ (a, b) = (d).
Rješenje. d | a, d | b ⇒ a, b ∈ (d) ⇒ ((d) je neki ideal koji sadrži a i b, dok je (a, b) najmanji
takav) ⇒ (a, b) ⊆ (d).
Još treba dokazati obratnu inkluziju. Kao u Z, može se dokazati da postoje λ, µ ∈ R takvi da
je d = λa + µb.
λa, µb ∈ (a, b) ⇒ λa + µb ∈ (a, b) ⇒ d ∈ (a, b) ⇒ (d) ⊆ (a, b).
⇒ (d) = (a, b). ♦
Zadatak 2.20. Jesu li ideali (3, i), (4 + 4i, 8i), (2 − i, 2 + 1) glavni u Z[i]? Prikažite ih kao
glavne.
Rješenje. Kako je Z[i] domena glavnih ideala, to su svi navedeni ideali glavni.
• (3, i)
Primjetimo i ∈ Z[i]× (jer ϕ(i) = 1) ⇒ −i · i = 1 ∈ (3, i). Po definiciji (lijevog) ideala
vrijedi (∀r ∈ R)(∀x ∈ I) rx ∈ I, pa specijalno uvrstimo x = 1 ∈ I i dobijemo (∀r ∈
R) r ∈ I, tj. R ⊆ I. Obratna inkluzija je očita, pa imamo I = R. Konkretno u našem
slučaju slijedi (3, i) = Z[i].
Napomena. Gornji rapis možemo sažeti u sljedeće: čim neki ideal sadrži invertibilan
element, taj ideal je jednak cijelom prstenu.
• (4 + 4i, 8i)
Tražimo najveći zajednički djelitelj elemenata 4 + 4i i 8i. Kako je ϕ(8i) = 64 > 32 =
ϕ(4 + 4i), to ćemo najprije podijeliti 8i sa 4 + 4i.
8i 8i 4 − 4i 32i(1 + i)
= · = =1+i
4 + 4i 4 + 4i 4 − 4i 32
⇒ 8i = (4 + 4i)(i + 1) ⇒ NZD(4 + 4i, 8i) = 4 + 4i
⇒ (4 + 4i, 8i) = (4 + 4i)
| {z }
glavni ideal
Nakon ova dva primjera, možemo se upitati postoji li neki algoritam.

Prisjetimo se odredivanja najvećeg zajedničkog djelitelja u N, odnosno Euklidovog algoritma.
NZD(130, 84) . . . 130 = 1 · 84 + 46
84 = 1 · 46 + 38
46 = 1 · 38 + 8
38 = 4 · 8 + 6
8 =1·6+2
6 =3·2+0
⇒ NZD(130, 84) = 2.
“Isto” radimo i u Z[i], pri čemu nam je parcijalni uredaj dan pomoću funkcije ϕ (a + bi “je
manji ili jednak od” c + di ⇔ ϕ(a + bi) ≤ ϕ(c + di)).
2.4. POLINOMI 53
• (2 + i, 2 − i)
2 + i = q1 (2 − i) + r1 , pri čemu su q1 , r1 ∈ Z[i].
2+i 2+i (2 + i)2 3 4

· = = + i.
2−i 2+i 5 5 5
Jer 3/5 + 4/5i ∈ / Z[i], trebamo odabrati element iz Z[i] “najbliži” ovome; to se svodi na
biranje najbližeg cijelog broja zasebno za realni i imagirnani dio (ukoliko je neki od njih
jednak z + 1/2, za neki z ∈ Z, tada je svejedno da li ćemo uzeti z ili z + 1).
Kako je 1 + i najbliži 3/5 + 4/5i, to je q1 = 1 + i.
2 + i = (1 + i)(2 − i) + r1 ⇒ r1 = −1, ϕ(r1 ) = 1 < 5 = ϕ(2 − i).
2 − i = −1 · q2 + r2 ⇒ q2 = i − 2, r2 = 0.
⇒ NZD(2 − i, 2 + i) = −1 ∈ Z[i]× ⇒ (2 − i, 2 + i) = (−1) = Z[i]. ♦
Zadatak 2.21. Zapišite (12, 5 + 14i) kao glavni ideal u Z[i].
Rješenje. ϕ(12) = 144 < 232 = ϕ(6 + 14i), pa dijelimo 6 + 14i sa 12.
6 + 14i 1 7
= + i. Sada za q1 možemo uzeti ili 0 + 1 · i ili 1 + 1 · i.
12 2 6
6 + 14i = 12(1 + i) + r1 ⇒ r1 = 2i − 6.
12 2i + 6 72 + 24i 9 3
· = = − − i ⇒ q2 = −2 − i.
2i − 6 2i + 6 −4 − 36 5 5
12 = (2i − 6)(−2 − i) + r2 ⇒ r2 = −2 − 2i.
2i − 6 −2 + 2i 8 − 16i
· = = 1 − 2i = q3 .
−2 − 2i −2 + 2i 4+4
2i − 6 = (−2 − 2i)(1 − 2i) + r3 ⇒ r3 = 0 ⇒ NZD(12, 6 + 14i) = −2 − 2i
⇒ (12, 6 + 14i) = (−2 − 2i). ♦
2.4 Polinomi
Neka je R komutativan prsten. R[x] = {(an )n∈N | an 6= 0 za konačno mnogo n ∈ N}. Polinom
možemo poistovjetiti s nizom elemenata iz R, npr. (2, 1, 3, 0, 0, . . .) ⇔ 2 + x + 3x2 .
Definicija. (an )n + (bn )n = (an + bn )nP ,

(an )n · (bn )n = (cn )n , pri čemu je cn = nk=0 ak bn−k .
Uz ovako definirano zbrajanje i množenje, (R[x], +, ·) je prsten polinoma u varijabli x sa
koeficijentima iz R.
Primjer. f (x) = x + x2 ∈ Z/2Z[x]. f = (0, 1, 1, 0, . . .).
f + f = (0 + 0, 1 + 1, 1 + 1, 0 + 0, . . .) = (0, 0, 0, 0, . . .) = 0.
f · f = (0, 1 · 0 + 0 · 1, 0 · 1 + 1 · 1 + 1 · 0, 0, 1, 0 . . .) = (0, 0, 1, 0, 1, 0, . . .)
(Lakše je pomnožiti f (x) · f (x) = (x + x2 )(x + x2 ) = x2 + 2x3 + x4 = x2 + x4 ).
2.4. POLINOMI 54
R[x, y] = (R[x]) [y] = (R[y])[x].

| {z }
kom. prsten s 1
Definicija. Neka je R komutativan prsten s jedinicom, f ∈ R[x]. Za c ∈ R kažemo da je

korijen od f ako f (c) = 0.
Napomena. f (c) = 0 ⇔ x − c | f.
Ako je R integralna domena, f ∈ R[x] ima stupanj n, tada f ima maksimalno n korijena.
n
X c
Propozicija. Neka je f ∈ R[x], f = ai xi . Ako je u = korijen od f , (c, d) = 1, tada
i=0
d
c | a0 & d | an .
11 4
Primjer. f (x) = x4 − 2x3 − 7x2 − x − ∈ Q[x]
3 3
g(x) = 3x4 − 6x3 − 21x2 − 11x − 4 ∈ Z[x]
1
g(x) = 0 ⇔ f (x) = 0. Racionalne nultočke od f , odnosno g, su iz skupa {±1, ±2, ±4, ± ,
3
2 4
± , ± }. Direktnom provjerom dobivamo da je 4 jedina racionalna nultočka.
3 3
Odredimo sada ireducibilne elemente u prstenu polinoma nad poljima C i R:
• C[x] → {x − c | c ∈ C} (konstante su invertibilni, pa po definiciji ne mogu bili ireducibilni

elementi),
• R[x] → {x − a | a ∈ R} ∪ {x2 + bx + c | b2 − 4c < 0}.
Napomena. Ovdje smo odredili ireducibilne elemente do na množenje konstantom. Na pri-

3
mjer, polinom 2x − 3 je takoder ireducibilan u C[x] (2x − 3 = |{z}
2 (x − )).
×
2
∈C[x]
Primjer. x2 − 2 je ireducibilan u Q[x], ali nije u R[x].

Teorem. (Eisensteinov kriterij)
n
X
Neka je R DJF, f ∈ R[x], f (x) = ai xi , p ireducibilan u R takav da
i=0
p | a0 , . . . , an−1 & p - an & p 2 - a0 .
Ako je NZD(a0 , . . . , an ) ∈ R× , onda je f ireducibilan u R[x].

Primjer.
1) f (x) = 2x5 − 6x3 + 9x2 − 15 ∈ Z[x]

Uzmemo p = 3. Lako se uvjeriti da p | a0 , a1 , a2 , a3 , a4 , p - a5 , p2 - a0 te NZD(a0 , . . . , a5 ) = 1.
Kako je Z Euklidova domena, to je i DJF, pa zaključujemo da je f ireducibilan element u
Z[x].
2.5. KINESKI TEOREM O OSTACIMA 55
2) g(x) = y 3 + x2 y 2 + x3 y + x ∈ Z[x, y] = (Z[x])[y].

Ukoliko polinom g promatramo kao polinom u varijabli y s koeficijentima koji su polinomi
u varijabli x, tada imamo a0 = x, a1 = x3 , a2 = x2 , a3 = 1. Element x je ireducibilan u
Z[x], x | a0 , a1 , a2 , x - a3 , x2 - a0 te NZD(a0 , . . . , a3 ) = 1. Kako je Z[x] DJF, zaključujemo
da je f ireducibilan u Z[x, y].
2.5 Kineski teorem o ostacima

Relaciju x ∼ y ⇐⇒ x − y ∈ I možemo zapisati i pomoću kongruencija s x ≡ y mod I.
I
Primjerice, x − 3 ∈ (5) ⇔ x ≡ 3 mod (5) (u teoriji brojeva x ≡ 3 (mod 5)).
Svojstva. Ako je x ≡ y (mod p) i z ≡ w (mod p), onda je

• x + z ≡ y + w (mod p),
• xz ≡ yw (mod p).
(analogno ako p zamijenimo s I)
Napomena. Ako je ak ≡ bk (mod m), onda je a ≡ b (mod p) samo ako je (k, m) = 1.

Teorem. (Kineski teorem o ostacima)
Neka su I1 , . . . , In E R takvi da su Ii i Ij relativno prosti za i 6= j (tj. Ii + Ij = R). Tada za
proizvoljne a1 , . . . , an ∈ R sustav kongruencija
x ≡ a1 mod I1 ,
x ≡ a2 mod I2 ,
..
.
x ≡ an mod In ,
ima rješenje u R (koje je jedinstveno u I1 ∩ · · · ∩ In ).
Sljedeći zadatak ćemo riješiti upravo na način kako je i dokazan teorem za općeniti sustav
kongruencija.
Zadatak 2.22. Rješite sustav kongruencija (u Z)
x ≡ 3 (mod 4),
x ≡ 2 (mod 5),
x ≡ 6 (mod 7).
Rješenje. Uvedimo sljedeće oznake: m1 = 4, b1 = 3, m2 = 5, b2 = 2, m3 = 7, b3 = 6.
m
NZD(4, 5, 7) = NZD(4, 7) NZD(5, 7) = 1. Definirajmo m = m1 m2 m3 , ni = ⇒ n1 = 35,
mi
n2 = 28, n3 = 20.
Rješavamo
yn1 ≡ 1 (mod m1 ),
odnosno tražimo n−1

1 u Z/mZ.
Kako je n1 multiplikativni inverz od n1 = 35, to je 35n−1
−1 −1
1 ≡ 1 (mod 4), tj. 35n1 + 4a = 1 za
neki a. Općenito se n−1
1 i a pronalaze Euklidovim algoritmom, ali ovdje možemo jednostavno
−1
pogoditi n1 .
35n−1 −1 −1
1 ≡ 3n1 (mod 4) ⇒ pogadamo n1 ≡ 3 (mod 4).
Dalje, n−1
2 je inverz od n2 = 28 u Z/5Z, dakle
28n−1 −1
2 ≡ 1 (mod 5) ⇒ 3n2 ≡ 1 (mod 5)
pa opet možemo pogoditi n−1

2 ≡ 2 (mod 5).
Još imamo
20n−1 −1 −1
3 ≡ 1 (mod 7) ⇒ 6n3 ≡ 1 (mod 7) ⇒ n3 ≡ 6 (mod 7).
Sad tvrdimo da je x = b1 n1 n−1 −1 −1

1 + b2 n2 n2 + b3 n3 n3 rješenje sustava. Imajući na umu da su
n2 , n3 ≡ 0 (mod 4) sadrže faktor m1 = 4, imamo
n1 n−1
1 ≡ 1 (mod 4) x ≡ b1 n1 n−1
1 (mod 4)
−1
b2 n2 n2 ≡ 0 (mod 4) ⇒ ≡ b1 (mod 4)
b3 n3 n−1
3 ≡ 0 (mod 4) ≡ 3 (mod 4)
Analogno provjerimo da je x ≡ 3 (mod 4) i x ≡ 6 (mod 7), odnosno da ovako definiran x uvijek

rješenje danog sustava kongruencija.
x = 3 · 35 · 3 + 2 · 28 · 2 + 20 · 6 · 6 = 315 + 112 + 720 = 1147
Teorem nam kaže da postoji jedinstveno rješenje modulo 140.
x ≡ 1147 ≡ 27 (mod 140) ⇒ x = 27.
Zadatak 2.23. Odredite f (x) najmanjeg stupnja koji zadovoljava
f (x) ≡ 2 + 2x (mod (1 + x + x2 ))
f (x) ≡ 3 + 5x (mod (1 + 2x + x2 )).
Rješenje. Najprije trebamo provjeriti da li su 1+x+x2 i 1+2x+x2 relativno prosti. Prisjetimo

se da vrijedi NZD(a, b) = NZD(b, a − bc), ∀a, b, c ∈ R.
NZD(1 + x + x2 , 1 + 2x + x2 ) = NZD(1 + x + x2 , x) = NZD(1 + x2 , x)

= NZD(1 + x2 − x · x, x) = NZD(1, x) = 1.
m m
Označimo m1 = 1 + x + x2 , m2 = 1 + 2x + x2 , m = m1 m2 , n1 = = m2 , n2 = = m1 .
m1 m2
Kao u gornjem zadatku, rješenje će biti oblika (2 + 2x)n1 n−1 −1
1 + (3 + 5x)n2 n2 . Odredimo n1
−1
−1
i n2 .
Iz n1 n−1 −1 −1
1 ≡ 1 (mod m1 ) imamo n1 n1 + m1 y = 1, za neki y, tj. n1 n1 + n2 y = 1.
−1
n1 i y nalazimo Euklidovim algoritmom (dijelimo n1 s n2 ).
x2 + 2x + 1 = 1 · (x2 + x + 1) + x
x2 + x + 1 = (x + 1)x + 1
x=1·x+0
Sada imamo
1 = x2 + x + 1 − x(x + 1)
= (x2 + x + 1) − (x + 1)[(x2 + 2x + 1) − 1 · (x2 + x + 1)]
= (x + 2)(x2 + x + 1) − (x + 1)(x2 + 2x + 1)
⇒ 1 ≡ −(x + 1)(x2 + 2x + 1) (mod (x2 + x + 1)) ⇒ n−1

1 = −x − 1
2 2 −1
1 ≡ (x + 2)(x + x + 1) (mod (x + 2x + 1)) ⇒ n2 = x + 2
Rješenje je oblika (2 + 2x)n1 n−1 −1

1 + (3 + 5x)n2 n2 , tj.
f (x) = 2(x + 1)(x2 + 2x + 1)(−(x + 1)) + (3 + 5x)(x2 + x + 1)(x + 2)

= 3x4 + 10x3 + 12x2 + 11x + 4
Sad nas još zanima rješenje najmanjeg stupnja. Da bi to dobili, gledamo ostatak od f pri
dijeljenju s m = (x2 + x + 1)(x2 + 2x + 1).
⇒ f (x) ≡ x3 + 2x + 1 (mod ((x2 + x + 1)(x2 + 2x + 1)))

⇒ f (x) = x3 + 2x + 1.

Strukture Vezbe PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Strukture Vezbe PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Algebarske strukture

bilješke s vježbi asistenta Filipa Najmana

(skripta ne može zamijeniti vježbe)

1.1 Osnovni pojmovi i primjeri

(G1) (x · y) · z = x · (y · z), ∀x, y, z ∈ G (asocijativnost),

(G2) (∃e ∈ G) e · x = x · e = x, ∀x ∈ G (postojanje neutralnog elementa),

(G3) (∀x ∈ G)(∃x−1 ∈ G) x · x−1 = x−1 · x = e (postojanje inverznog elementa).

Ako G zadovoljava uvjet x · y = y · x, ∀x, y ∈ G, onda je G komutativna (Abelova) grupa.

(2) x−1 je jedinstven.

(3) (x · y)−1 = y −1 · x−1 .

Napomena. (G, ·) je grupoid ako vrijedi: (∀x, y ∈ G) x · y ∈ G. Za grupoid u kojem vrijedi

Zadatak 1.1. Odredite koja od danih struktura je grupa:

a) Skupovi brojeva sa operacijom zbrajanja.

 neutralni element ne postoji (u N) (0 ∈

b) Skupovi brojeva sa operacijom množenja.

• (Q+ , ·) je grupa. (Q+ = {q ∈ Q | q > 0})

• (R∗ , ·) i (C∗ , ·) su grupe.

c) Skupovi brojeva sa operacijom oduzimanja.

• (N,−) nije zatvoreno ⇒ niti grupoid.

d) m ∈ N, mZ = {m · x | x ∈ Z} = {. . . , −2m, −m, 0, m, 2m, . . . }

e) m ∈ N, Zm = {0, 1, . . . , m − 1}. a,b ∈ Zm , definiramo operaciju +m : Zm × Zm → Zm sa

(Zm , +m ) je (komutativna) grupa.

Na primjer, za m = 4 imamo sljedeću (Cayleyevu) tablicu zbrajanja modulo m:

0 je neutralni element. Za n ∈ Zm inverz je m − n (jer n +m (m − n) = 0 (mod m)).

f) (Z∗m , ·m ) analogno definiramo (množenje modulo m).

g) R2 = {(x, y) | x ∈ R, y ∈ R}. (x1 , y1 ) + (x2 , y2 ) = (x1 + x2 , y1 + y2 )

h) (C∗ , ·) je grupa. (x1 , y1 ) · (x2 , y2 ) = (x1 x2 − y1 y2 , x1 y2 + x2 y1 )

i) Neka je S skup, P(S) partitivni skup skupa S.

l) Sa Dn označavamo grupu simetrija pravilnog n-terokuta (dihedralna grupa).

det(AB) = (Binet-Cauchy) = det(A)det(B) 6= 0 ⇒ AB ∈ GL(n, R)

• asocijativnost: općenito vrijedi za matrice (Linearna algebra 1 )

o) (SL(n, R), ◦) je grupa. (SL(n, R) = {A ∈ Mn (R) | det(A) = 1})

Propozicija. Neka je G grupa, i a, b, c ∈ G. Ekvivalentno je:

Dokaz. (i) ⇒ (ii) : Pomnožimo jednakost a = b slijeva sa c ⇒ ca = cb.

Rješenje. Označimo s l lijevu jedinicu i s d desnu jedinicu. Tada vrijedi

l = (d je desna jedinica) = ld = (l je lijeva jedinica) = d.

Rješenje. Označimo sa al lijevi inverz od a, sa ad desni. Tada imamo

e = al1 a = al2 a ⇒ al1 aad = al2 aad ⇒ al1 = al2 .

Zadatak 1.6. Neka je (G, ◦) komutativna polugrupa takva da

(∃a ∈ G)(∀x ∈ G)(∃yx ∈ G) x = ayx .

Rješenje. Želimo pokazati da postoji obostrani neutral.

x = ayx = (aya )yx = (ya a)yx = ya (ayx ) = ya x =⇒ x = ya x = xya ,

Zadatak 1.7. Neka je G polugrupa. Pretpostavimo da vrijedi sljedeće

(∃e ∈ G) ex = x, ∀x ∈ G & (∀x ∈ G)(∃y ∈ G) yx = e.

• Prvo dokazujemo da za y ∈ G takav da yx = e vrijedi xy = e.

xy = e(xy) = (wy)(xy) = w(yx)y = w(ey) = wy = e.

• Za a ∈ G, po (i), postoji b ∈ G takav da ba = ab = e.

Dakle, za svaki x ∈ G postoji obostrani inverz i e je neutral, pa smo time dokazali da je G

(∀a ∈ G) a−1 = a (⇔ a2 = e).

Dokažite da je tada grupa Abelova.

(ii) (∀a, b ∈ H) ab ∈ H & a−1 ∈ H,

(iii) (∀a, b ∈ H) ab−1 ∈ H.

Definicija. Neka su S, T ⊆ G. Označavamo:

Propozicija. H ≤ G ⇔ HH −1 ⊆ H (slijedi iz prethodnog Teorema (iii)).

Rješenje. Dokazujemo redom:

Tada postoji a ∈ H1 \ H2 i postoji b ∈ H2 \ H1 (jer H1 6= G, H2 6= G i H1 ∪ H2 = G).

Zadatak 1.11. (Z, +). Dokažite:

a) (nZ, +) ≤ (Z, +), ∀n ∈ N0

a) a, b ∈ nZ ⇒ (∃x, y ∈ Z) a = nx, b = ny.

b) Uzmimo proizvoljnu podgrupu H ≤ Z. Trivijalna podgrupa n = 0 ⇔ H = {0}. Pretposta-

N ∩ H je podskup od N ⇒ ima minimum, n0 = min{N ∩ H}.

Zadatak 1.12. (G, ·) grupa, H, K ≤ G. Ekvivalentno je:

(2) HK = KH je jednakost skupova.

neutralni element ne postoji (u N) (0 ∈

1) (Q, +) nije ciklička grupa.

b) hai= {e, a, a2 , . . ., an−1 }. Sve prave k