Ernest Hemingway Starac I More (BH)

Anđelka Rihtarić • Snježana Ferenčić • Nada Babić
HRVATSKI JA VOLIM 5
1
Izdavač
Profil International
Zagreb, Kaptol 25
Za izdavača
Daniel Žderić
Direktorica školskih izdanja

Matilda Tomas
Glavna urednica
Petra Stipaničev
Urednica
Nada Babić
Pomoćnica urednice
Marija Odak
Recenzentica
Vesna Novak
Naslovnica
Boris Ljubičić
Prijelom
Goran Vukašinović
Ovaj priručnik usklađen je s udžbenikom i radnom bilježnicom

Hrvatski ja volim 5 koje je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
odobrilo za uporabu u osnovnoj školi rješenjem
KLASA: UP/I°-602-09/07-03/00279
URBROJ: 533-12-07-2
Zagreb, ožujak 2007.
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
ISBN 978-953-12-0592-4
1. izdanje, 2007.
Tisak
Profil
2
Anđelka Rihtarić • Snježana Ferenčić • Nada Babić
Hrvatski ja volim 5
priručnik uz udžbenik hrvatskoga jezika za peti razred osnovne škole
PROFIL
3
4
Sadržaj
Predgovor...............................................................................................6
Kako ćete se služiti ovim priručnikom........................................7
Hrvatski jezik u prošlosti i sadašnjosti.......................................................9

Hrvatski jezik i dvojezičnost....................................................................19
Veliko početno slovo u imenima kontinenata, država, naroda
i naseljenih mjesta....................................................................................26
Jednoznačnost i višeznačnost riječi..........................................................35
Promjenjive i nepromjenjive riječi...........................................................42
Prilozi.......................................................................................................51
Prijedlozi..................................................................................................61
Veznici, usklici i čestice...........................................................................71
Sklonidba.................................................................................................82
Nominativ.................................................................................................93
Akuzativ.................................................................................................102
Genitiv....................................................................................................110
Dativ i lokativ.........................................................................................119
Instrumental...........................................................................................127
Vokativ...................................................................................................135
Pridjevi...................................................................................................143
Sklonidba pridjeva ................................................................................153
Stupnjevanje pridjeva.............................................................................162
Brojevi....................................................................................................171
Zamjenice...............................................................................................182
Glagoli....................................................................................................190
Predikat u rečenici..................................................................................201
Subjekt u rečenici...................................................................................211
Subjektivno i objektivno pripovijedanje................................................220
Subjektivno i objektivno opisivanje osobe............................................229
Pripovijedanje u prvoj i trećoj osobi .....................................................238
Stvaralačko prepričavanje......................................................................248
Prilozi priručniku...................................................................................256
Popis literature ......................................................................................265
5
Cijenjena učiteljice, cijenjeni
učitelju hrvatskoga jezika!
Gospodine,
Zahvaljujem Ti za riječ
U mom materinskom jeziku živi
sve viđeno
mišljeno
i osjećano
Što imenujući izgovaram
I uzvraćeno njime slušam
Kao nepresušni izvor ljepote
Kao iskaz pripadnosti hrvatskom
narodu.
Nada Iveljić, Zahvala za riječ
Uvjerena sam da znate iz vlastita iskustva, ne samo po svojoj ulozi poučavatelja nego i po ulozi poučavanoga, da se
dobar učitelj ili dobra učiteljica ponajprije rađa, a potom se – vlastitim marom i žarom – stvara.
I to u svakom nastavnom satu, u svakom nastavnom danu, stalno. Učiteljstvo je poziv, ne samo posao, to pak znači
da imamo potrebu da budemo svaki dan drukčiji, zanimljiviji, bolji, a to nije uvijek ni lako, ni jednostavno, ni izvedivo.
Zato pamtimo i ponavljamo ono što smo dobro učinili, razmjenjujemo iskustva s kolegicama i kolegama, osluškujemo i
promatramo svoje učenike kad ih školsko zvono ostavlja ravnodušnima, ne čuju ga, dok traje upravo naš sat… Postoji li
učiteljica ili učitelj koji ne pamte, s osobitim ponosom, ovakvu zgodu?
Ima li učiteljice ili učitelja koji su imali uspješne sate, a da se za njih nisu pripremali?
Možda, tek da kao iznimke potvrde pravilo. Dobar sat, kao i svaki uspješan posao, posljedica je ili plod pripremanja,
proučavanja i temeljita rada. Zato čuvamo svoje priprave, zato ih dopunjujemo ili proširujemo. Zato se radujemo
kolegičinoj ili koleginoj dobroj pripravi, ne da bismo je vjerno slijedili, nego da bismo se njome obogatili prilagođujući
je sebi i svomu radu. Svaki dobar učitelj, svaka dobra učiteljica kao da osjeća onu Heraklitovu misao: Dvaput ne možeš
ugaziti u istu rijeku. Dva puta se ne može po istoj pripravi predavati jer je drugu put jednostavno drukčije!
Upravo zato naši priručnici nisu puki obrasci nego zbirke ideja, nedovršene zbirke ideja koje čekaju Vašu ruku, Vaše
bilješke, Vaše primjedbe i zapažanja.
U Vašim je rukama priručnik uz udžbenik HRVATSKI JA VOLIM. Pročitate li pozorno stranice koje vam
predstavljaju te priručnike uočit ćete jasnu nit od početnoga citata do zadnje rubrike Zanimljivosti. Sve je to namijenjeno
Vama, učiteljici ili učitelju što može i hoće više od uobičajenoga.
S povjerenjem Vam dajemo prijedloge za obradu nastavnoga gradiva hrvatskoga jezika, vjerujući da ćete vi svojim
radom i svojim pristupom dati ono najpotrebnije svakom udžbeniku, svakom priručniku, svakoj učionici – osobni pečat!
Da taj pečat sjaji i traje, od srca vam želi
Nada Babić
Svoje prijedloge i pitanja šaljite nam na hrvatski.ja.volim@profil.hr.
6
Kako ćete se služiti ovim priručnikom
Na prvoj stranice svake nastavne jedinice nalaze se općeniti podatci koje propisuje Hrvatski nacionalni
obrazovni standard i Nastavni plan i program za hrvatski jezik: nastavna tema, ključni pojmovi i obrazovna
postignuća.
Naš priručnik nudi obrazovne zadatke i tip sata kojim se određena tema ili nastavna jedinica može predstaviti
učenicima tako da ju oni najlakše shvate i, s njom zajedno, ostvare odgojne i socijalizirajuće ciljeve.
U artikulaciji sata ponuđene su tri motivacije, jedna je za one koji će u svome izlaganju slijediti udžbenik, druga je
povezuje nastavu jezika i nastavu književnosti, a treća upućuje na različite oblike rada.
Obrada, ključni dio nastavnoga sata razdijeljen je u tri koraka, svaki korak ima jasan cilj koji u konačnici vodi do
ispunjenja svrhe toga sata.
Zamijetit ćete i nastavne listiće, u priručničkom su dijelu prikazani s rješenjima, a na kraju priručnika ponuđeni su u
obliku prilagođenu za preslikavanje.
Znamo da se uvijek može drugačije, zato nudimo još jednu inačicu pristupa nastavnoj jedinici, svojevrsni drugi
način kojemu smo dali ime prema njegovu sadržaju ili načinu (pristupu) temi.
U priručniku nudimo i prijedloge za integraciju ili unutarpredmetno povezivanje navodeći područja našega
predmeta i njihove teme.
Primjeri za korelaciju ili međupredmetno povezivanje dani su po asocijativnoj vezi jer ćete ih provoditi u
dogovoru s kolegicama i kolegama koji poučavaju druge predmete. Svi su ti prijedlozi zapravo određene teme i ključni
pojmovi iz Nastavnoga plana i programa za navedeni predmet.
Zrnce više počesto nudi i „treći način”, poziva na drugačiji pristup radu ili temi, a može biti i putokaz za dodatnu
nastavu hrvatskoga jezika.
Naći ćete i naše prijedloge za domaću zadaću, a bilo bi korisno dopisati i vlastite.
Željeli bismo da Vas obraduju zanimljivosti na kraju svake priručničke jedinice, da vam odškrinu vrata katkad
drugačijemu pogledu na znanost o jeziku, da katkad ponude zanimljivo štivo, da vas katkad uvuku u dijalog s napisanim.
Dnevna priprava i plan ploče odnose se na pristup udžbeničkoj građi i udžbeničkim primjerima, no budući da
znamo da ćete ih prilagođavati svojim potrebama – pripremili smo ih i na CD-u u Wordu.
7
Autorice su podijelile posao tako da su priručničke jedinice napisale ovako:
Anđelka Rihtarić:
Prilozi; Prijedlozi; Pridjevi; Sklonidba pridjeva; Stupnjevanje pridjeva; Zamjenice; Glagoli; Predikat u
rečenici; Subjekt u rečenici.
Snježana Ferenčić:
Hrvatski jezik u prošlosti i sadašnjosti; Hrvatski jezik i dvojezičnost; Veliko početno slovo u imenima
kontinenata, država, naroda i naseljenih mjesta; Jednoznačnost i višeznačnost riječi; Promjenjive i
nepromjenjive riječi; Sklonidba; Nominativ, Akuzativ; Genitiv; Dativ i lokativ; Instrumental; Vokativ.
Nada Babić:
Veznici, usklici i čestice; Brojevi; Subjektivno i objektivno pripovijedanje; Subjektivno i objektivno
opisivanje osobe; Pripovijedanje u prvoj i trećoj osobi; Stvaralačko prepričavanje.
8
Hrvatski jezik u prošlosti i
sadašnjosti
Povede ti me i gdje nisam bio,
na vrhu gore i na kraju gata,
U kolibici, u kući od zlata
Svuda je u meni glas tvoj žuborio.
Vladimir Nazor, Hrvatski jezik
HNOS
Tema: 14. Hrvatski jezik – prošlost i sadašnjost
Ključni pojmovi: hrvatski književni jezik; uloga književnoga jezika u nacionalnoj kulturi i javnoj
djelatnosti.
Obrazovna postignuća: razlikovati zavičajni i književni jezik; osvijestiti postojanje različitih narodnih
govora i potrebu njihova njegovanja; razvijati svijest o važnosti pravilnoga pisanja i govorenja hrvatskim
književnim jezikom.
HRVATSKI JOŠ VIŠE VOLIM
Izborne teme: Hrvatski govori: ikavski, ekavski, (i)jekavski.
Tip sata:
• obrada
ZADATCI I CILJEVI
Ključni pojmovi ove nastavne jedinice:
• hrvatski književni jezik
• uloga književnoga jezika u nacionalnoj kulturi i javnoj djelatnosti
Obrazovni zadatci
• Razlikovati zavičajni govor i književni jezik.
• Osvijestiti postojanje različitih zavičajnih govora i potrebu njihova njegovanja.
• Razvijati svijest o vrijednosti pravilnoga pisanja i govorenja hrvatskim književnim jezikom.
Odgojni i socijalizirajući ciljevi

• Razvijati svijest o potrebi učenja i njegovanja materinskoga jezika.
• Poticati čitateljske navike i ljubav prema knjizi.
• Razvijati svijest o bogatstvu i vrijednosti nacionalnoga jezika i kulture.
• Osvijestiti jednakovrijednost svih hrvatskih govora i narječja.
• Jačati samopouzdanje i samostalnost.
• Učvrstiti poznavanje i primjenu razgovornih pravila.
• Poticati stvaralačke mogućnosti učenika u jeziku kao sredstvu izražavanja.
9
ARTIKULACIJA SATA
Motivacija
a) Učenicima pokazujemo pretisak Sv. Rožalije Antuna Kanižlića ili koju drugu staru knjigu u izvorniku ili
pretisku, ovisno o mogućnostima. Potaknemo ih da kažu svoj stav o knjizi i čitanju. Upitamo ih imaju li
kakvo iskustvo sa starim knjigama, jesu li koju držali u ruci. Time induktivno, nenametljivo razvijamo
afirmativan odnos prema knjizi. Upitat ćemo učenike kako se valja ponašati prema knjizi, a posebice prema
staroj i trošnoj knjizi, a zatim ćemo ih uputiti na koji će način prelistati ili pogledati knjigu koju smo donijeli
u učionicu ili koju im namjeravamo pokazati u školskoj ili kojoj drugoj knjižnici.
b) Upitat ćemo učenike po kojim se vrijednostima prepoznaje bogatstvo jednoga naroda. Kakvu ulogu u
tome imaju kulturne vrijednosti, primjerice pismenost i književnost?
c) Upitat ćemo učenike jesu li im draže knjige ili igračke. Što čine pomoću jednih, a što pomoću drugih?
Imaju li knjige i igračke išta zajedničko?
Obrada
1. korak: Hrvatski jezik u prošlosti i sadašnjosti
U ovom je koraku cilj učenike uvesti u povijest hrvatskoga jezika, bogatstvo njegove pisane riječi, njegove
mijene i raznolikost, ali i neprekidnost i jedinstvenost. Na tekstu ulomka iz spjeva Sveta Rožalija učenici
spoznaju razlike između hrvatskoga jezika u prošlosti i suvremenoga književnoga jezika koje se očituju u
bilježenju slova, u pojedinim riječima i njihovim oblicima. Tumačenje teksta ne treba ići do svake
pojedinosti; najbolje je da učenicima pojasnimo onoliko detaljno koliko su spremni prihvatiti.
2. korak: Hrvatski jezik, hrvatska narječja i hrvatski govori

U riječima ponuđenima u obliku stripa učenici prepoznaju obilježja triju hrvatskih narječja. Obnavljaju
znanje o zavičajnome govoru te o hrvatskim narječjima i hrvatskim govorima. Po potrebi objasnimo da su
sva hrvatska narječja i govori obuhvaćeni imenom hrvatski jezik. Primjerice, Marko Marulić 1501. godine
piše Juditu čakavskim idiomom, ali sâm kaže da je ispjevana „u versih harvacki“. U Istarskome razvodu (14.
st.) jezik kojim je pisan također se izrijekom naziva hrvatskim. Govornici različitih narječja, bez obzira
kojim narječjem govore, na upit kojim jezikom govore, svoj će jezik nazvati hrvatskim. Pojam jezik u tom je
surječju nadređen pojmu govor odnosno narječje.
3. korak: Književni jezik. Razgovorni jezik.

U trećem se koraku obrazlaže pojam razgovornoga jezika te književnoga jezika. Pritom valja naglasiti da se
književni jezik ne smije poistovjećivati s jezikom književnosti, ali ni s narječjem. Hrvatski se književni jezik
temelji na štokavskome narječju i jekavskome govoru, ali im nije istovjetan.
Hrvatski još više volim

Učenike upoznajemo da osim ikavskoga, ekavskoga i jekavskoga govora, postoje i govori u kojima se
ostvaruju različiti izgovori glasova [i]/[je]/[e] kakav je, primjerice, ikavsko-ekavski govor. Saznaju o pisanju
i izgovoru glasova ostvarenih na mjestu staroslavenskoga jata (dvoglasnika ie), o čemu će više učiti u
osmome razredu.
Na kraju, obrazlažemo razliku između književnoga jezika i jezika književnosti. S obzirom na to da književnojezične
funkcionalne stilove učenici uče tek u osmome razredu, ovdje ne govorimo o beletrističkome stilu, već ih upućujemo
da u jezik književnosti, osim riječî iz književnoga jezika, ulaze riječi iz narječja, razgovornoga jezika, odnosno svih
jezičnih slojeva koji mogu poslužiti kao građa književnomu djelu.
Usustavljivanje
a) Učenici u bilježnice zapisuju riječi: kuća, stol, prozor, ručnik, kupaonica, juha, rajčica, pijetao, magarac.
Uz te riječi zapisuju istoznačne riječi iz zavičajnoga govora ili iz drugih narječja. Zatim međusobno
zamjenjuju bilježnice i dopisuju riječi koje učenik s kojim su razmijenili bilježnicu nije napisao. Na kraju
slijedi objava rezultata i razgovor.
b) Rješavanje zadataka u radnoj bilježnici.
10
DRUGI NAČIN
Istražimo i zaključimo
Za ovdje predložen način rada potreban je dvosat. Učenici rade u skupinama. Ako se učenici prvi put
susreću s radom u skupinama, potrebno je više pozornosti posvetiti organizaciji rada, poštivanju pravila rada
u skupinama i međusobnim odnosima. Pritom je osobito bitno da je učiteljica/učitelj dobro
pripremila/pripremio svaki korak obrade nastavne jedinice.
Učenicima je zadatak pročitati tekst u udžbeniku i riješiti nastavne listiće. Najprije rade samostalno, zatim u
paru te na kraju surađuju svi članovi skupine.
Nastavni listić: Hrvatski jezik u prošlosti i sadašnjosti, 1/I.
Odgovori na pitanja. (Pritom se smiješ služiti udžbenikom i svim priručnicima kojima raspolažeš.)
Kada je nastao spjev Sveta Rožalija Antuna Kanižlića?
Kojim je jezikom pisan?
Po čemu zaključujete da je pisan upravo tim jezikom?
Zaključi.
Tema kojom se naša skupina bavi glasi:
a) Suvremeni (današnji) hrvatski jezik
b) Hrvatski jezik u prošlosti i sadašnjost
c) Jezik djece i mladih.
Nastavni listić: Hrvatski jezik u prošlosti i sadašnjosti, 1/II.
Koja su hrvatska narječja i hrvatski govori?
Po čemu ih prepoznajemo?
Što je zavičajni govor?
Kojim jezikom govore govornici različitih hrvatskih narječja?
Zaključi.
a) Povijest hrvatskoga jezika
b) Hrvatski jezik u prošlosti i sadašnjosti
c) Hrvatski govori, narječja i zavičajni govor.
Nastavni listić: Hrvatski jezik u prošlosti i sadašnjosti, 1/III.
Što je književni jezik?
Zašto je potreban?
Što je hrvatski književni jezik i kada se njime služimo?
Na kojem se narječju i govoru temelji hrvatski književni jezik?
Zaključi.
b) Hrvatski književni jezik
11
Nastavni listić: Hrvatski jezik u prošlosti i sadašnjosti, 1/IV.
Što je razgovorni jezik?
Kada se njime služimo?
Kako se naziva jezik kojim se služimo u službenim prigodama?
Što je jezik književnosti?
Zaključi.
b) Razgovorni jezik i jezik književnosti
Svaka skupina ima različita pitanja s obzirom na ostale skupine.
Unutar skupina učenici najprije samostalno odgovaraju na pitanja. Zatim rade u parovima tako da propituju
jedni druge i razgovaraju o mogućim odgovorima. Nije nužno da se moraju usuglasiti u odgovorima; ako
imaju dva različita odgovora, i to treba prihvatiti.
Nakon zapisivanja odgovora u bilježnicu, učenici rade u skupinama. Parovi izlažu svoje odgovore jedni
drugima i dolaze do zajedničkih zaključaka. Svaki član skupine na kraju bi ovoga dijela rada trebao znati
odgovore na postavljena pitanja. To ne znači da odgovori moraju biti precizni i potpuno točni; bitno je da su
učenici do njih došli samostalnim radom i međusobnim razgovorom.
Slijedi rotacija učenika po skupinama. Primjerice, imenujemo li skupine slovima A, B, C i D, unutar skupine
svaki će učenik dobiti po jednu oznaku: A1, A2, A3, A4. Rotacija znači da će se svi učenici čija oznaka
sadržava broj 1 okupiti u jednoj skupini, svi učenici koji imaju broj 2 u drugoj skupini i tako redom. Učenik
kojega unaprijed odredimo, primjerice koji ima oznaku A, govorit će ostalim učenicima u novookupljenoj
skupini o temi koju je njegova matična skupina obradila. Najprije će najaviti temu, a zatim postaviti pitanja
te izvijestiti o odgovorima do kojih su članovi matične skupine došli. Učenici će razgovarati o pitanjima i
odgovorima, izreći vlastito mišljenje te zapisati odgovore. Učenici mogu razgovarati o zadanim pitanjima jer
im gradivo nije nepoznato; s njime su se susreli čitajući tekst u udžbeniku i tražeći odgovore na pitanja
zadana matičnoj skupini. Zapisani odgovori mogu biti istovjetni onima koje je učenik predstavio u ime svoje
skupine, a mogu se i razlikovati.
Zatim se učenici vraćaju svatko svojoj skupini i izvješćuju o radu s drugim učenicima i o ishodima do kojih
su došli. Po potrebi korigiraju svoje odgovore prihvaćajući razmišljanja drugih učenika.
Završni je dio rada u skupinama objava rezultata. Svaka skupina izvješćuje o rezultatima rada. Odgovaraju
na zadana pitanja. Učenicima iz drugih skupina dopušteno je tražiti objašnjenje ili dopuniti ponuđene
odgovore, a učiteljica/učitelj ima nadzornu i po potrebi pomagačku ulogu: dopunit će nedorečenosti,
objasniti ono što je ostalo nejasno ili ispraviti netočnosti.
Učenike ćemo pozvati da uzmu olovku u boji (grafitnu ili penkalu) te da uz sve odgovore ili dijelove
odgovora koji su točni stave kvačicu ili „smješka”, a netočnosti podcrtaju valovitom crtom ili nacrtaju
„mrštka”.
Na kraju svi učenici zapisuju najbitnije podatke odnosno podatke koje do tada nisu zapisali ili ih nisu
potpuno točno protumačili.
INTEGRACIJA (unutarpredmetno povezivanje)

Jezično izražavanje i stvaranje
– pisanje pjesme ili sastavka na narječju
12
KORELACIJA (međupredmetno povezivanje)
Priroda
7. Čovjekove životne potrebe i prehrambene navike
Ključni pojmovi: biološko (prirodno), društveno (socijalno) i misaono biće; hrana i hranjive tvari, pravilna
prehrana.
Povijest
3. Civilizacije prvih pisama
Ključni pojmovi: civilizacija, pismo, zakonik, faraon, piramide, biblioteka.
Sat razrednoga odjela

Posjet knjižnici
Razgovor o čitanju i potrebi čitanja u ljudskome životu
ZRNCE VIŠE
Nastavni listić: Hrvatski jezik u prošlosti i sadašnjosti, 2
Dopuni.
Govor koji osoba usvaja u svojem zavičaju naziva se _____________________.

S obzirom na uporabu upitnih riječi kaj, ča i što, postoje tri hrvatska narječja: ________________,
________________ i ________________.
Prema izgovoru glasova i, je i e u nekim riječima, razlikujemo tri hrvatska govora: ______________
(mjesto), ______________ (mesto) i ______________ (misto).
I hrvatska narječja i hrvatski govori pripadaju istomu jeziku koji se naziva
_______________ jezikom.
Jezik kojim se služimo u svakidašnjici razgovarajući s članovima obitelji, prijateljima i osobama iz bliže
okoline naziva se _______________ jezikom.
Propisani oblik jezika koji služi sporazumijevanju svih govornika jedne zajednice naziva se
_______________ jezikom. U Republici Hrvatskoj službeni je jezik
_______________ _______________ jezik.
Hrvatski književni jezik temelji se na ______________ narječju i ______________ govoru.
DOMAĆA ZADAĆA
Napisati sastavak pod naslovom Obiteljski razgovori u kojemu je zadatak uporabiti što više riječi iz
razgovornoga jezika i/ili zavičajnoga govora. Uz sastavak napisati mali rječnik zavičajnoga govora.
ZANIMLJIVOSTI
Sve što ima oblik podložno je promjeni. Zato je razumljivo da se i jezik mijenja. Jezik se mijenja kad se bar
jedna njegova jedinica, pod određenim uvjetima, preoblikuje, a to preoblikovanje ne utječe na sadržaj
poruke.

Tijek jezičnih promjena nazivamo poviješću jezika. Taj se tijek utvrđuje uvijek poredbom podataka, i to tako
da analiza potvrdi pravilo da jedinice a i b daju jedinicu c, ali ne i obrnuto, pa se više ne zna da li je tamo
gdje stoji jedinica c prije stajalo a ili b. Neobrativost odnosa među jedinicama temelj je povijesnom
proučavanju jezika. Stoga je povijest svakoga jezika, kao i povijest uopće, neprekidan slijed neobrativih
promjena.

Jezična se povijest u razdoblju pisanih spomenika utvrđuje također poredbenom metodom koja se temelji na
neobrativosti promjena. Ona se u pisanim tekstovima može lakše prepoznati i dokumentirati.
13
Ilustracije radi poslužit ćemo se tekstom starohrvatske pjesme Poj željno, napisane u drugoj polovici 14.
stoljeća. Jedan ulomak u transkribiranu obliku glasi:
Moja jedina ljubo i dragosti

ki isplnjuješi vse želje
tvojih čistih radosti,
željno te, dobro, molju:
ne othodi me.
Taj bi ulomak u suvremenom književnom jeziku glasio:
Moja jedina ljubavi i dragosti

koji ispunjuješ sve želje
tvojih čistih radosti
željno te, dobro, molim:
ne odlazi od mene.
Usporedbom tih dvaju tekstova može se utvrditi da je u toku šest stoljeća došlo do određenih promjena na
fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj razini. Međutim, iz samih se tekstova, iako su datirani, ne
može razabrati koji je od njih jezično stariji. To se utvrđuje poredbenom analizom.
Milan Moguš
Kult svete Rožalije počeo se širiti nakon 1624., kad je, prema pobožnoj legendi, zaustavila pomor od kuge
na Siciliji. Od tada se svetičin lik pridružuje drugim svecima, zaštitnicima protiv kuge: sv. Roku, sv.
Sebastijanu, sv. Karlu Boromejskom. Tema svetice koja se povlači u osamu te postaje zaštitnicom nije
vezana samo uz „svete moći” koje su donesene u Trnavu baš kad je tamo boravio Kanižlić (kako su pisali D.
Prohaska, pa i T. Matić), nego većma zbog toga što je ona postala općom i legendarnom zaštitnicom protiv
kuge u Hrvatskoj i u Slavoniji. Kuga je harala Slavonijom 1729. i 1730. (tzv. Pestis syrmiensis); vratila se
opet nakon 10 godina i poharala 1739. i 1740. Požegu, kada je u gradu umrlo oko 1300 stanovnika, u
Kaptolu sâmom 300. Zato je u Požegi, kad je opasnost minula, 1749., podignut Kužni pil, nazvan pilom
Presvetog Trojstva, kao zahvala zbog prestanka strašne pošasti, koja se više nije vratila. Kult svete Rožalije
širili su osobito crkveni redovi: kip svetice nalazi se npr. u Belcu, u crkvi Gospe Sniježne, u Virovitici u
franjevačkoj crkvi; u Ivancu je postojala bratovština svetice. Na Kužnom pilu u Osijeku, koji je podignut
1730. kip sv. Rožalije postavljen je 1784. kad su središnjem skupu zaštitnika pridodana još 4 kipa na nižem
obodu spomenika. Vjerojatno je te, 1784. godine, i Kanižlićevo djelo pomoglo te se svetičin lik našao u
skupini novih zaštitnika, te tako zaokružio ovaj jednistveni skulpturalni ansambl u Slavoniji.
Josip Bratulić
Među književnicima u Slavoniji druge polovice 18. st. važno mjesto pripada i Antunu Kanižliću.

Njegov je život omeđen dvama za Slavoniju značajnim događajima: rodio se u godini karlovačkoga mira,
kojim se njegov zavičaj konačno oslobodio Turaka; umro je kada je objavljena Ratio educationis totiusque
rei literarie, kojom je država uzela na sebe cjelokupno školstvo u Hrvatskoj i Ugarskoj. Kanižlić je svoje
javno djelovanje započeo četrdesetih godina 18. st. sudjelujući u pripremanju kratkih tiskanih tekstova
(„Abecevica”), namijenjenih opismenjavanju stanovništva u požeškom kraju; nastavio je to djelovanje
pripremajući i objavljujući knjižice za vjerski odgoj puka (molitvenici, katekizam), a ostavio je i jedno
pjesničko djelo, Svetu Rožaliju (...).
Josip Vončina
14
Dva stoljeća, sedmo i osmo, u hrvatskoj povijesti uobičajilo se nazivati „tamnima”. Početkom sedmoga je
postojala Salona, rimska i kršćanska. Do nas su došle onodobne pisane vijesti iz nje i o njoj. A onda se nižu
desetljeća iz kojih nema upravo ništa. Niti vijesti iz Dalmacije, nekada rimske provincije, ni o njoj. U
djelima povjesničara onoga vremena obzorje je suženo. Bizantski ne vide dalje na zapad nego do Dugoga
zida, na kojem se branio Carigrad od barbarskih naleta iz Trakije. A sa Zapada pogled ne seže dalje prema
istoku nego do Furlanije i Istre. Da nam nisu srećom očuvana čuda sv. Dimitrija Solunskoga s autentičnim
suvremenim podacima, ne bismo ništa znali o tome kako su na početku 7. stoljeća Slaveni i Avari opsjedali i
ugrožavali Solun, niti o tome u kakvim su vezama bili njegovi građani sa slavenskim vladavinama što su se
uspostavile u njegovu neposrednom zaleđu. O avarskim pak osvajanjima i slavenskom naseljavanju na
Peloponezu i u Dalmaciji saznaje se nešto tek iz mnogo mlađih spisa, iz tzv. Monembazijske kronike s kraja
9. ili iz 10. te iz djelâ cara Konstantina Porfirogeneta iz polovice 10. stoljeća. Tek pod sam kraj 8. stoljeća u
vezi s franačkim osvajanjima pod Karlom Velikim, kad je srušeno avarsko carstvo, a franačka se vlast
protegnula na bivšu rimsku Panoniju i na znatne dijelove Dalmacije, javljaju se u franačkim analima
najranije suvremene vijesti što se izravno odnose na hrvatsku povijest. U vremenu od tridesetih godina 7.
stoljeća pa do devedesetih 8. doista tapkamo u mraku. Iz toga su vremena arheološki nalazi vrlo mršavi. Nije
dakle čudo što se o tim dvama stoljećima govori kao o „tamnima”.
Radoslav Katičić
Bilješke:
15
DNEVNA PRIPRAVA
Hrvatski ja volim 5
Učiteljica, učitelj _________________________ Razredni odjel 5. ______ Redni broj sata _____
Hrvatski jezik u prošlosti i sadašnjosti

HNOS, NPIP:
Tema: 14. Hrvatski jezik – prošlost i sadašnjost
Ključni pojmovi: hrvatski književni jezik; uloga književnoga jezika u nacionalnoj kulturi i javnoj
djelatnosti.
Obrazovna postignuća: razlikovati zavičajni i književni jezik; osvijestiti postojanje različitih
narodnih govora i potrebu njihova njegovanja; razvijati svijest o važnosti pravilnoga pisanja i
govorenja hrvatskim književnim jezikom.
Prethodna znanja: književni jezik; zavičajni govor; narječje.
TIP SATA OBLICI RADA NASTAVNE METODE NASTAVNA SREDSTVA

uvodni čelni usmeno izlaganje udžbenik radna bilježnica
obrada samostalni heuristički razgovor nastavni listići prozirnica
vježba u skupinama demonstracija plakat CD fotografija
ponavljanje u parovima čitanje i rad na tekstu priručni materijali: časopisi,
provjeravanje dramska igra tiskanice, dječji pisani radovi
kombinirani
ODGOJNI I SOCIJALIZIRAJUĆI CILJEVI
Razvijati svijest o potrebi učenja i njegovanja materinskoga jezika.
Poticati čitateljske navike i ljubav prema knjizi.
Razvijati svijest o bogatstvu i vrijednosti nacionalnoga jezika i kulture.
Osvijestiti jednakovrijednost svih hrvatskih govora i narječja.
Jačati samopouzdanje i samostalnost.
Učvrstiti poznavanje i primjenu razgovornih pravila.
Poticati stvaralačke mogućnosti učenika u jeziku kao sredstvu izražavanja.
OBRAZOVNI ZADATCI
Razlikovati zavičajni govor i književni jezik.
Osvijestiti postojanje različitih zavičajnih govora i potrebu njihova njegovanja.
Razvijati svijest o vrijednosti pravilnoga pisanja i govorenja hrvatskim književnim jezikom.
DOMAĆA ZADAĆA
Napisati sastavak pod naslovom Obiteljski razgovori u kojemu je zadatak uporabiti što više riječi iz
razgovornoga jezika i/ili zavičajnoga govora. Uz sastavak napisati mali rječnik zavičajnoga govora.
PRIMJEDBE I ZAPAŽANJA
LITERATURA
Barić, Eugenija [i dr.] (1995.): Hrvatska gramatika, Zagreb: Školska knjiga; Ham, Sanda (2002.): Školska gramatika
hrvatskoga jezika, Zagreb: Školska knjiga; Silić, Josip – Pranjković, Ivo (2005.): Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije
i visoka učilišta, Zagreb: Školska knjiga; Težak, Stjepko – Babić, Stjepan (2005.): Gramatika hrvatskoga jezika. Priručnik
za osnovno jezično obrazovanje (15. izdanje), Zagreb: Školska knjiga.
16
Artikulacija sata
uvodni dio
Učenicima pokazujemo pretisak Sv. Rožalije Antuna Kanižlića ili koju drugu staru knjigu u izvorniku
ili pretisku, ovisno o mogućnostima. Potaknemo ih da kažu svoj stav o knjizi i čitanju. Upitamo ih
imaju li kakvo iskustvo sa starim knjigama, jesu li koju držali u ruci. Time induktivno, nenametljivo
razvijamo afirmativan odnos prema knjizi. Upitat ćemo učenike kako se valja ponašati prema knjizi, a
posebice prema staroj i trošnoj knjizi, a zatim ćemo ih uputiti na koji će način prelistati ili pogledati
knjigu koju smo donijeli u učionicu ili koju im namjeravamo pokazati u školskoj ili kojoj drugoj
knjižnici.
1. korak: Hrvatski jezik u prošlosti i sadašnjosti

U ovom je koraku cilj učenike uvesti u povijest hrvatskoga jezika, bogatstvo njegove pisane riječi,
njegove mijene i raznolikost, ali i neprekidnost i jedinstvenost. Na tekstu ulomka iz spjeva Sveta
Rožalija učenici spoznaju razlike između hrvatskoga jezika u prošlosti i suvremenoga književnoga
jezika koje se očituju u bilježenju slova, u pojedinim riječima i njihovim oblicima. Tumačenje teksta
ne treba ići do svake pojedinosti; najbolje je da učenicima pojasnimo onoliko detaljno koliko su
spremni prihvatiti.
2. korak: Hrvatski jezik, hrvatska narječja i hrvatski govori
U riječima ponuđenima u obliku stripa učenici prepoznaju obilježja triju hrvatskih narječja. Obnavljaju
znanje o zavičajnome govoru te o hrvatskim narječjima i hrvatskim govorima. Po potrebi objasnimo da
su sva hrvatska narječja i govori obuhvaćeni imenom hrvatski jezik. Primjerice, Marko Marulić 1501.
godine piše Juditu čakavskim idiomom, ali sâm kaže da je ispjevana „u versih harvacki“. U Istarskome
razvodu (14. st.) jezik kojim je pisan također se izrijekom naziva hrvatskim. Govornici različitih
narječja, bez obzira kojim narječjem govore, na upit kojim jezikom govore, svoj će jezik nazvati
hrvatskim. Pojam jezik u tom je surječju nadređen pojmu govor odnosno narječje.
3. korak: Književni jezik. Razgovorni jezik.
U trećem se koraku obrazlaže pojam razgovornoga jezika te književnoga jezika. Pritom valja naglasiti
da se književni jezik ne smije poistovjećivati s jezikom književnosti, ali ni s narječjem. Hrvatski se
književni jezik temelji na štokavskome narječju i jekavskome govoru, ali im nije istovjetan.
usustavljivanje
Učenici u bilježnice zapisuju riječi: kuća, stol, prozor, ručnik, kupaonica, juha, rajčica, pijetao,
magarac. Uz te riječi zapisuju istoznačne riječi iz zavičajnoga govora ili iz drugih narječja. Zatim
međusobno zamjenjuju bilježnice i dopisuju riječi koje učenik s kojim su razmijenili bilježnicu nije
napisao. Na kraju slijedi objava rezultata i razgovor.
Rješavanje zadataka u radnoj bilježnici.
17
PLAN PLOČE
Hrvatski jezik u prošlosti i sadašnjosti
– tri hrvatska narječja: kajkavsko, čakavsko i štokavsko

– prema izgovoru glasova i, je i e, razlikujemo tri hrvatska govora: jekavski (mjesto), ekavski (mesto) i
ikavski (misto)
– zavičajni govor – govor koji osoba usvaja u svojemu zavičaju
– razgovorni jezik – jezik kojim se služimo u svakidašnjici razgovarajući s članovima obitelji, prijateljima
i osobama iz bliže okoline
– književni jezik – propisan oblik jezika koji služi sporazumijevanju svih pripadnika određene jezične
zajednice
– hrvatski književni jezik
• propisan oblik jezika koji služi sporazumijevanju svih pripadnika hrvatske jezične zajednice
• službeni jezik u Republici Hrvatskoj
• temelji se na štokavskome narječju i jekavskome govoru
– hrvatski književni jezik ≠ štokavsko narječje
– hrvatski književni jezik ≠ jezik književnosti
hrvatski književni jezik

hrvatski jezik hrvatska narječja
hrvatski govori
18
Hrvatski jezik i dvojezičnost
Prava je domovina, zapravo, jezik.
Wilhelm von Humboldt
HNOS
Tema: 15. Hrvatski jezik i dvojezičnost
Ključni pojmovi: materinski jezik, drugi jezik, dvojezičnost, službeni jezik, manjinski jezik.
Obrazovna postignuća: razlikovati materinski i drugi jezik, razumjeti razliku između jednojezičnoga i
dvojezičnoga ovladavanja hrvatskim jezikom, razumjeti ulogu službenoga jezika, razumjeti ulogu
manjinskoga jezika.
Izborne teme: Hrvatski govori: ikavski, ekavski, (i)jekavski; Manjinski jezici u mojoj sredini;
Dvojezične osobe u mojoj okolini.
Tip sata:
• obrada
ZADATCI I CILJEVI
• materinski jezik
• drugi jezik
• dvojezičnost
• službeni jezik
• manjinski jezik
Obrazovni zadatci
• Razlikovati pojmove materinski jezik i drugi jezik.
• Spoznati razliku između jednojezičnoga i dvojezičnoga ovladavanja hrvatskim jezikom.
• Razumjeti ulogu službenoga jezika.
• Razumjeti ulogu manjinskoga jezika.
• Razvijati jezične djelatnosti: slušanje, govorenje i pisanje.
• Razvijati rječnik: poznavati značenje i uporabu riječi.

• Razvijati svijest o vrijednosti materinskoga jezika i kulture.
• Poticati samopoštovanje i samoprihvaćanje te poštovanje i prihvaćanje drugih jezika i kultura.
19
ARTIKULACIJA SATA
Motivacija
a) Potaknut ćemo učenike da u obliku „asocijativnoga sunca” zabilježe svoje asocijacije vezane uz riječ
jezik, a zatim i uz svezu riječi materinski jezik. Povest ćemo razgovor o tome što je materinski jezik i može li
čovjek imati dva materinska jezika.
b) Motivirani pjesmom Kad moja majka govori Marinka Kovačevića (Dveri riječi 5) učenici promišljaju
zašto se prvi jezik s kojim čovjek u životu dolazi u dodir naziva materinskim jezikom. Što novorođenčetu
znači majka? Kako djeca uče prve riječi? Koju ulogu u tome imaju majke, koju očevi, a koju ostale osobe iz
djetetova okruženja?
c) Upitat ćemo učenike jesu li im poznati gradišćanski Hrvati te što znaju o njima.
Obrada
1. korak: Materinski jezik. Prvi jezik.
Učenici su u 4. razredu učili o književnome jeziku i zavičajnom govoru. Vjerojatno su čuli i za naziv
materinski jezik, no ovdje se s njim prvi put službeno susreću u okviru nastave hrvatskoga jezika. Potičemo
ih na razgovor o tome što je materinski jezik i zašto se upravo tako zove.
Pojam prvoga jezika možemo najaviti tako da upitamo učenike može li osoba imati dva materinska jezika te
što se događa s osobama koje istodobno odrastaju u okruženju dvaju jezika, jednoga kojim govore u krugu
obitelji i drugoga koji uče u školi i kojim se sporazumijevaju u javnim prigodama.
2. korak: Službeni jezik. Manjinski jezik.

Učenici se upoznaju s pojmom nacionalne manjine, manjinskim jezikom te službenim jezikom. Saznaju da
je u Republici Hrvatskoj službeni jezik hrvatski književni jezik, a službeno pismo latinica.
3. korak: Dvojezičnost
U trećem koraku definiran je i obrazložen pojam dvojezičnosti. Dvojezičnost ponajprije vežemo uz
pripadnike narodnih zajednica i manjina koji osim službenim jezikom zemlje u kojoj žive, govore i jezikom
zajednice kojoj pripadaju.
Poželjno je s učenicima porazgovarati o govoru njihove obitelji te ih upitati razlikuje li se taj govor od
književnoga jezika koji uče u školi. Na temelju toga možemo im objasniti da su svi ljudi na neki način
dvojezični, jer na jedan način govore u krugu obitelji, a na drugi u javnosti. U nekim je slučajevima razlika
između obiteljskoga i javnoga govora veća, a u nekima manja. Pritom uvodimo još dva pojma: obiteljski
govor te zavičajni govor , od kojih je posljednje navedeni učenicima poznat iz 4. razreda.

Učenike upoznajemo s hrvatskim književnim jezicima koji su se razvili tijekom povijesti među Hrvatima u
Gradišću (na tromeđi Austrije, Mađarske i Slovačke), Moliseu (Italiji) te u Rumunjskoj.
Usustavljivanje
a) Učenici rade u parovima. Naizmjence jedno drugomu postavljaju pitanja iz rubrike Ovo sada znam.
DRUGI NAČIN
Prevedi i objavi
Uvodno učenike pitamo jesu li kada bili na kakvu koncertu. Kako su se osjećali? Koju glazbu vole, na kakve
bi koncerte željeli ići?
Učenici zatim samostalno čitaju uvodni tekst u udžbeniku. Nakon toga rade u parovima. Tekst „prevode” na
književni jezik i zapisuju u bilježnice.
Slijedi objava rezultata i osvrt na rad.
Dalje slijedi rad prema udžbeniku.
20
– pisanje pjesme ili sastavka na obiteljskom ili zavičajnom govoru
Književnost
– tekstovi na zavičajnom govoru

Glazbena kultura
1. PJEVANJE
Pjesme:
Slobodan izbor učitelja i učenika.
Ključni pojmovi: pjesma kao takva.
Povijest
11. Seoba naroda
Ključni pojmovi: barbari, seoba naroda, pad Zapadnoga Rimskoga Carstva.

Tolerancija
ZRNCE VIŠE
Nastavni listić: Hrvatski jezik i dvojezičnost
Dopuni.
Prvi jezik koji dijete u životu usvaja naziva se ______________ jezik.

Ako dijete živi u obitelji ili društvu u kojemu je izloženo i drugim jezicima, umjesto naziva materinski jezik
može se uporabiti i naziv ______________ jezik. To je onaj jezik kojemu je čovjek u vrijeme svojega
odrastanja bio najviše izložen i kojim se najlakše sporazumijeva.
Jezik koji služi svim jezičnim potrebama jednoga društva (pokrajine, zemlje, države) naziva se
______________ jezik. Svi su se članovi toga društva obvezni u službenim prigodama služiti
______________ jezikom.
Jezik narodne zajednice ili manjine naziva se ______________ jezikom.
DOMAĆA ZADAĆA
Istražiti kako ljudi u učenikovu kraju (ponajprije djedovi, bake i osobe njihova godišta) nazivaju mjesece u
godini. Uz svaki naziv treba zapisati tko ga je izrekao te kada je i gdje rođena osoba koja ga je izrekla.
ZANIMLJIVOSTI
Gradišćanskohrvatski jezik razlikuje se od službenoga hrvatskoga jezika kojim govorimo u Republici
Hrvatskoj. Stoga su gradišćanski Hrvati dvojezični: govore svojim književnim jezikom, a mnogi su naučili i
službeni hrvatski jezik.

Osim toga, ovisno o zemlji u kojoj žive, oni govore i jezikom te zemlje: njemačkim (ako žive u Austriji),
slovačkim (ako žive u Slovačkoj) te mađarskim (ako žive u Mađarskoj). Po tome možemo reći da su i
trojezični.

Osim u Gradišću, Hrvati u većim zajednicama žive i u Rumunjskoj te Italiji. Rumunjski Hrvati dijele se u tri
21
skupine. Najbrojniji su karaševski Hrvati ili Krašovani, nazvani prema mjestu Karaševu, te Hrvati u Rekašu
i Keči. Sačuvali su hrvatski jezik kao jezik svakidašnjega sporazumijevanja u rodnim mjestima.

U talijanskoj pokrajini Molise [Molize] u mjestima Kruču, Mundimitru i Štifiliću žive moliški Hrvati koji su
onamo doselili u 15. st. I oni su razvili poseban književni jezik – moliškohrvatski, na kojemu objavljuju
knjige i novine Riča živa.

Više o moliškim Hrvatima može se saznati na njihovim mrežnim stranicama: www.mundimitar.it.
• Razvoj razumijevanja u djece: Utjecaj poučavanja na razvoj razumijevanja u djece nije tako velik
kako poučavatelji nerijetko misle

U središtu je Piagetove1 teorije pretpostavka da se djetetovo mišljenje razlikuje od mišljenja zrelijeg
pojedinca. Prema Piagetu sva se djeca razvijaju istim stupnjevitim slijedom prije nego što dosegnu razinu
zrele racionalne misli. Struktura dječjeg mišljenja na svakom je stupnju različita, za svu je djecu ista u
određenom stupnju, a različita od one u djece i odraslih u drugim stupnjevima. Za Piageta razvoj se ne
sastoji u ustrajnom prikupljanju korak-po-korak naučenih stvari. Misaoni razvoj uključuje mnoge
intelektualne preokrete u mnogim životnim točkama, a svaki od njih sadržava važne promjene u ustroju
inteligencije. Svaka razvojna faza rađa drukčiji način razmišljanja o svijetu koji nadomješta onaj prijašnji.

Iz ove teorije proizlazi nekoliko važnih tvrdnji o dječjim sposobnostima za učenje. Učinci nekog učenja na
djetetovu spoznaju i razumijevanje mijenjaju se ovisno o djetetovu razvojnom stupnju. Dok malo dijete uči
ili ga se poučava kako riješiti problem, kako odgovoriti na neko složeno pitanje ili kako izvesti neki rutinski
postupak (brojenje ili zbrajanje), takva će iskustva utjecati na dijete bitno različito od onoga koje će
doživjeti u kasnijem stupnju razvoja. Sadržaj i značenje onog što djeca uče izravno je ovisno o njihovu
razvojnom stupnju.

To znači da se mijenja i utjecaj gradiva kojem ga poučavaju roditelji i učitelji u ovisnosti o djetetovom
razvojnom stupnju. (...) Petogodišnje dijete možemo naučiti recitirati brojke od jedan do pet, ali to ne znači
da ono razumije pojam broja. Učenje napamet (ponavljanjem i uvježbavanjem) i otkrivanje toga da svojstva
neke skupine predmeta ostaju nepromijenjena unatoč promjenama u njihovoj pojavnosti – jedan od
preduvjeta za shvaćanje pojma broja – zasebni su svjetovi. Kada poučavamo malo dijete u brojanju pa
kasnije njegovo eventualno poimanje brojeva pripisujemo poučavanju, prema Piagetu, padamo u zamku
„magičnog mišljenja“. Učinili smo nešto s djetetom. S vremenom dijete se mijenja i uči. Stoga mislimo da
su naši postupci izazvali djetetov razvoj. Ne, kaže Piaget: djetetovo razumijevanje proizlazi iz
samoreguliranih postupaka koje ono izvodi na predmetima u svojoj fizičkoj okolini.
David Wood
Bilješke:
22
DNEVNA PRIPRAVA
Hrvatski ja volim 5
Učiteljica, učitelj _______________________ Razredni odjel 5. _______ Redni broj sata ______

HNOS, NPIP:
Tema: 15. Hrvatski jezik i dvojezičnost
Ključni pojmovi: materinski jezik, drugi jezik, dvojezičnost, službeni jezik, manjinski jezik.
Obrazovna postignuća: razlikovati materinski i drugi jezik, razumjeti razliku između jednojezičnoga i
dvojezičnoga ovladavanja hrvatskim jezikom, razumjeti ulogu službenoga jezika, razumjeti ulogu
manjinskoga jezika.
Prethodna znanja: hrvatski književni jezik; uloga književnoga jezika u nacionalnoj kulturi i javnoj djelatnosti.

kombinirani
Razvijati svijest o vrijednosti materinskoga jezika i kulture.
Poticati samopštovanje i samoprihvaćanje te poštovanje i prihvaćanje drugih jezika i kultura.
OBRAZOVNI ZADATCI
Razlikovati pojmove materinski jezik i drugi jezik.
Spoznati razliku između jednojezičnoga i dvojezičnoga ovladavanja hrvatskim jezikom.
Razumjeti ulogu službenoga jezika.
Razumjeti ulogu manjinskoga jezika.
Razvijati jezične djelatnosti: slušanje, govorenje i pisanje.
Razvijati rječnik: poznavati značenje i uporabu riječi.
DOMAĆA ZADAĆA
Istražiti kako ljudi u učenikovu kraju (ponajprije djedovi, bake i osobe njihova godišta) nazivaju
mjesece u godini. Uz svaki naziv treba zapisati tko ga je izrekao te kada je i gdje rođena osoba koja ga
je izrekla.
LITERATURA
23
Artikulacija sata
uvodni dio
Potaknut ćemo učenike da u obliku „asocijativnoga sunca” zabilježe svoje asocijacije vezane uz riječ
jezik, a zatim i uz svezu riječi materinski jezik. Povest ćemo razgovor o tome što je materinski jezik i
može li čovjek imati dva materinska jezika.
1. korak: Materinski jezik. Prvi jezik.

Učenici su u 4. razredu učili o književnome jeziku i zavičajnom govoru. Vjerojatno su čuli i za naziv
materinski jezik, no ovdje se s njim prvi put službeno susreću u okviru nastave hrvatskoga jezika.
Potičemo ih na razgovor o tome što je materinski jezik i zašto se upravo tako zove.
Pojam prvoga jezika možemo najaviti tako da upitamo učenike može li osoba imati dva materinska
jezika te što se događa s osobama koje istodobno odrastaju u okruženju dvaju jezika, jednoga kojim
govore u krugu obitelji i drugoga koji uče u školi i kojim se sporazumijevaju u javnim prigodama.
2. korak: Službeni jezik. Manjinski jezik.

Učenici se upoznaju s pojmom nacionalne manjine, manjinskim jezikom te službenim jezikom.
Saznaju da je u Republici Hrvatskoj službeni jezik hrvatski književni jezik, a službeno pismo latinica.
3. korak: Dvojezičnost
U trećem koraku definiran je i obrazložen pojam dvojezičnosti. Dvojezičnost ponajprije vežemo uz
pripadnike narodnih zajednica i manjina koji osim službenim jezikom zemlje u kojoj žive, govore i
jezikom zajednice kojoj pripadaju.
Poželjno je s učenicima porazgovarati o govoru njihove obitelji te ih upitati razlikuje li se taj govor od
književnoga jezika koji uče u školi. Na temelju toga možemo im objasniti da su svi ljudi na neki način
dvojezični, jer na jedan način govore u krugu obitelji, a na drugi u javnosti. U nekim je slučajevima
razlika između obiteljskoga i javnoga govora veća, a u nekima manja. Pritom uvodimo još dva pojma
obiteljski govor te zavičajni govor , od kojih je posljednje navedeni učenicima poznat iz 4. razreda.
usustavljivanje
a) Učenici rade u parovima. Naizmjence jedno drugomu postavljaju pitanja iz rubrike Ovo sada znam.
24
PLAN PLOČE
materinski jezik prvi jezik
prvi jezik koji dijete u životu drugi naziv za materinski jezik;

usvaja koristi se u dvojezičnim sredinama
– službeni jezik – jezik koji služi svim jezičnim potrebama jednoga društva (pokrajine, zemlje, države);
njime se pripadnici toga društva služe u javnome govoru
– službeni jezik i pismo u Republici Hrvatskoj: hrvatski književni jezik i latinica
– manjinski jezik – jezik narodne zajednice ili manjine
– dvojezičnost – služenje dvama jezicima
– obiteljski govor – govor kojim govore članovi obitelji i koji se razlikuje od službenoga jezika
– zavičajni govor – govor kojim govore osobe iz zajedničkoga zavičaja
25
Veliko početno slovo
u imenima kontinenata, država, naroda i naseljenih mjesta
Na karti smo svijeta možda sasvim mali
Al' u srcu plamen žeže nas i kuje
U slova od vjere, u vatru što pali
Gromki govor puka iz kojeg se čuje

Gdje nutarnjim glasom Žakan Juri zre:
Vita, vita! Štampa naša gori gre!
Jakša Fiamengo, Vita, vita
HNOS
Tema: 13. Veliko početno slovo u nazivima kontinenata, država, zemalja, naroda i naseljenih mjesta
Ključni pojmovi: veliko početno slovo u nazivima kontinenata, država, zemalja, naroda i naseljenih
mjesta.
Obrazovna postignuća: primijeniti pravila o pisanju velikoga početnoga slova u nazivima kontinenata,
država, zemalja, naroda i naseljenih mjesta na primjerenim primjerima u skladu s pravopisom.

Izborne teme: Nazivi država u sklonidbi; Poštivanje izvornih imena stanovnika i naseljenih mjesta.
Tip sata:
• obrada
ZADATCI I CILJEVI
• veliko početno slovo u nazivima kontinenata, država, zemalja, naroda i naseljenih mjesta
Obrazovni zadatci
• Primijeniti pravila o pisanju velikoga početnoga slova u nazivima kontinenata, država, zemalja, naroda i
naseljenih mjesta na primjerenim primjerima u skladu s pravopisom.
• Spoznati razliku između jednočlanoga i višečlanoga imena.

• Razvijati svijest o vrijednosti materinskoga jezika i kulture.
• Poticati samopoštovanje i samoprihvaćanje te poštovanje i prihvaćanje drugih jezika i kultura.
• Osvijesti potrebu usvajanja pravopisne norme radi uporabe u svakodnevnom pisanju i čitanju.
• Osvijestiti potrebu primjene pravopisne norme u drugim nastavnim predmetima (geografiji, povijesti...).
26
• Naučiti služiti se pravopisom (snalaziti se u pravopisnome rječniku) u skladu s obrazovnim postignućima i dobi.
27
ARTIKULACIJA SATA
Motivacija
a) Učenici će u bilježnice zapisati kontinente, države i gradove koje bi rado posjetili. Zatim će svoje želje
reći suučeniku uz kratko objašnjenje zašto žele putovati na zamišljena mjesta. Učenik će spomenuta mjesta
zapisati i u svoju bilježnicu. Isto će se ponoviti i u drugom smjeru. Učiteljica/učitelj će razgovarati sa
svakim od učenika i upitati ga o željama suučenika s kojim je razgovarao (odredištima i razlozima posjeta).
Na takav se način osim poznavanja pravopisa potiče slušanje s razumijevanjem i govorenje.
b) Iz štiva Djedovo slovo Miroslava Slavka Mađera (Dveri riječi 5) učenici trebaju prepisati sve imenice
koje se pišu velikim početnim slovom te ih razvrstati u skupine prema onomu što imenuju (primjerice:
imena ljudi, imena životinja, imena rijeka...).
c) Upitat ćemo učenike jesu li ikada razmišljali o svojim predcima; gdje su živjeli njihovi pradjedovi i
prabake, šukundjedovi i šukunbake, odakle potječu...?
Obrada
1. korak: Pisanje imena kontinenata, država i naroda
Nakon uvodne strip-sličice u udžbeniku – razgovora četiriju životinja o njihovu podrijetlu, u prvome koraku
učenici spoznaju da se kontinenti, države i narodi pišu velikim početnim slovom. Država i narod koji su dani
kao primjer povezani su s kontinentom.
2. korak: Pisanje jednočlanih i višečlanih imena

Učenici se upoznaju s pisanjem jednočlanih i višečlanih imena naseljenih mjesta, država i kontinenata.
Saznaju da se sve riječi u višečlanome imenu naseljenoga mjesta, države i kontinenta pišu velikim početnim
slovom osim prijedloga i veznika. U slučaju da učenici nisu učili nepromjenjive vrste riječi (preciznije,
prijedloge i veznike), dovoljno je izraziti se opisno („riječi koje izriču odnose među riječima” i „riječi koje
povezuju druge riječi”).
3. korak: Pisanje imena stanovnika naseljenih mjesta i imena kontinenata

U trećem koraku učenici se upoznaju s pisanjem imena stanovnika naseljenih mjesta i kontinenata. Naglasak
ovoga koraka je na svladavanju pravopisnoga pravila o pisanju velikoga slova. U korak je uklopljen i način
tvorbe imena stanovnika i stanovnica te je pojašnjeno gubljenje završetka -in u muškome rodu množine i
dodavanje završetka -i. Riječ je o slovničkoj zakonitosti (tvorbi riječi), a ne o pravopisnome pravilu o
pisanju velikoga i maloga slova pa naglasak ne treba biti na tome dijelu gradiva. Pravilo je ipak uvršteno
radi cjelovitoga uvida u zahvaćeno gradivo.

Učenike upoznajemo s pravilom da se u izvođenju imena stanovnika hrvatskih mjesta u obzir uzima ime
kojim se stanovnici određenoga mjesta sami nazivaju. Osim imena stanovnika, u književnome se jeziku
poštuje i ime mjesta u onome obliku u kojemu je ustaljeno među stanovnicima.
Usustavljivanje
Igra zamišljenom lopticom
Učenici stanu u krug i „dobacuju“ jedno drugom zamišljenu lopticu pritom izgovarajući jednočlano ili
višečlano ime kontinenta, države ili naseljenoga mjesta. Osim spomenutih imena, prema dogovoru smiju
izgovoriti i imena ljudi, nadimke, imena voda, gora i drugo s čime su se već susretali u nastavi hrvatskoga
jezika. Broj mogućih pojmova ne smije biti preširok kako bi ponavljanje i usustavljivanje bilo usredotočeno
na ciljanu skupinu pravopisnih pravila i time svrhovito.
„Loptica” se dobacuje tako da se s ispruženoga – najčešće lijevoga – dlana odrješitim pokretom suprotne
ruke „odgurne” „loptica” u smjeru osobe kojoj je namijenjena. Pritom osobu kojoj šaljemo „lopticu”
obvezno gledamo u oči i izgovaramo ime koje treba pravopisno razriješiti.
Učenik kojemu je zamišljena loptica upućena ponavlja izgovoreno ime i to tako da uz svaku izgovorenu riječ
daje znak kako se riječ piše; ako se piše velikim početnim slovom, učenik će prekriženim rukama dotaknuti svoja
28
ramena (na način na koji djevojčice u igri pokretima ruku često prate pjevanje ili izgovaranje dječjih brojilica);
ako se riječ piše malim slovom, učenik će rukama dotaknuti koljena. Ostali učenici pratitit će točnost odgovora
pa ako je učenikov odgovor točan, „zapucketat“ će prstima, a ako nije točan, jednom će glasno pljesnuti dlanom
o dlan te – ako žele komentirati u čemu je odgovor netočan – dignut će ruku u zrak.
Podignuta ruka znak je učeniku da postoji primjedba ili pitanje koje valja razjasniti vezano uz njegov
odgovor. Učenik će prozvati učenika koji ima primjedbu, čuti njegovo objašnjenje ili pitanje i zatim na njega
odgovoriti odnosno prihvatiti ispravak svojega odgovora. Zatim će ponoviti postupak pljeskanja i
izgovaranja riječî. Učenici će točan odgovor potvrditi „pucketanjem“ prstima. Nakon što je točno
odgovorio, učenik šalje zamišljenu lopticu dalje izgovarajući novo ime.
Osim za ponavljanje pravopisnih pravila, ova je igra vrijedna za uspostavljanje i njegovanje razgovornih pravila.
Ako se dobro izvede, njezini su učinci izrazito povoljni za cjelokupnu nastavu hrvatskoga jezika.
Stoga valja pripaziti da se otpočetka poštuju pravila igre što ujedno znači uspostavu i poštivanje razgovornih
pravila. Pritom je presudna uloga učitelja/učiteljice koji/koja svojim primjerom svjedoči o pravilima koja
želi uspostaviti. Svakom učeniku valja omogućiti da izgovori svoje pitanje i/ili obrazloženje do kraja,
učenike valja upozoriti na vrijeme kako nitko ne bi zlorabio ni svoje ni tuđe strpljenje, a osobitu pozornost
valja obratiti na to da učenici jedni drugima ne oduzimaju riječ i ne omalovažavaju tuđe mišljenje.
DRUGI NAČIN
Suradničko putovanje
Učenici uz pomoć atlasa pišu sastavak Vrtoglavo putovanje. Osim zanimljive priče, zadatak je u sastavku
uporabiti što više imena naselja, kontinenata, država te naroda. Uz stvarne zemlje i gradove, učenici smiju
zabilježiti i zamišljena imena gradova, država i kontinenata.
Nakon pisanja slijedi čitanje sastavaka te zapisivanje imenâ u bilježnice. Učenici uz pomoć
učitelja/učiteljice komentiraju najzanimljivija imena te obrazlažu kako su ih napisali. Na temelju vlastitih
zapažanja u usmjerenome razgovoru donose zaključke o pisanju velikoga slova u imenima država,
naseljenih mjesta, kontinenata i naroda.
Slijedi rad u parovima. Učenici međusobno zamijene bilježnice i jedni drugima isprave sastavke s obzirom
na pisanje velikoga i maloga slova. Ispravljaju olovkom (tintom) u boji, a kako bi produbili osjećaj
odgovornosti za ono što rade, učenik se na kraju sastavka koji ispravlja i potpisuje (primjerice: Pregledala i
ispravila: Iva Ivić; Pregledao i ispravio: Mario Marić).
Slijedi razgovor o pogrješkama i točnosti ispravaka, najprije u parovima, a zatim u skupinama od četiri
člana. Na kraju se pred svim učenicima rješavaju pitanja koja su ostala nerazjašnjena.
INTEGRACIJA (uutarpredmetno povezivanje)

Jezik
10. Nepromjenjive vrste riječi: prilozi, prijedlozi, veznici, čestice, usklici
14. Hrvatski jezik – prošlost i sadašnjost
3. Pripovijedanje u prvoj i trećoj osobi
7. Pisanje velikoga početnoga slova
Književnost
2. Obilježja pripovjednoga teksta
3. Fabula i dijelovi fabule

Povijest
4. Uspon stare Grčke
Ključni pojmovi: egejske civilizacije, Heleni, mitologija ili mitovi, polis, kolonizacija.
8. Republika i Carstvo
Ključni pojmovi: senat, konzul, diktator, legija, Rimsko Carstvo.
9. Hrvatski prostor u antičko doba
Ključni pojmovi: romanizacija, provincije, grčki i rimski gradovi, kulturni spomenici (Arena i forum).
11. Seoba naroda
29
Ključni pojmovi: barbari, seoba naroda, pad Zapadnoga Rimskoga Carstva.
Geografija
2. Razmještaj kontinenata i oceana
Ključni pojmovi: kontinenti, oceani, polutka.
3. Zemlja u svemiru
Ključni pojmovi: svemir, zvijezde, planeti, prirodni sateliti, Mjesečeve mijene.
IZBORNE TEME
1. Zavičaj na topografskoj karti
ZRNCE VIŠE
Nastavni listić: Veliko početno slovo u imenima kontinenata, država, naroda i naseljenih mjesta
Zaokruži riječi koje se pišu velikim početnim slovom.
SINJ
SINJANKA
SINJSKI KRAJ
SENJ
SENJANIN
SENJSKA BURA
KANAĐANIN
KANADA
KANADSKI
KANAĐANKIN
SJEVERNA AMERIKA
SJEVEROAMERIKANAC
SJEVEROAMERIČKI
SJEVEROAMERIKANČEV
NOVI VINODOLSKI
SVETI FILIP I JAKOV
STARI MIKANOVCI
SEVERIN NA KUPI
DUGI RAT
DVOR NA UNI
Zaključi tako da dopuniš tvrdnje.
Imena država, kontinenata, naseljenih mjesta i naroda pišu se ______________ početnim slovom.
Pridjevi izvedeni od vlastitih imenica koji završavaju na -čki,-ćki, -ski i -ški, pišu se ______________
početnim slovom, a oni koji završavaju na -ov, -ev, -ljev i -in pišu se ______________ početnim slovom.
U višečlanim se imenima kontinenata, država i naseljenih mjesta sve riječi pišu ______________ početnim
slovom osim riječi koje povezuju druge riječi te onih koje izriču odnose među riječima. One se pišu
______________ početnim slovom.
30
DOMAĆA ZADAĆA
Sa starijim ljudima iz svoga zavičaja porazgovarajte o starim imenima polja, njiva, potoka, zaselaka, obitelji.
Živiš li u većem gradu, taj će zadatak biti teže obaviti jer je teško pronaći osobe koje su od davnine ostale
živjeti na istome mjestu. Izgradnjom velikih zgrada, one su uglavnom preseljene. Ipak, pokušaj pronaći neku
zanimljivost o gradskome naselju u kojem živiš, saznati o kojem zatrpanom potoku ili porušenom voćnjaku
te njihovim imenima.
ZANIMLJIVOSTI
• Od Venecije do Mletaka i natrag

Jedan se čitalac zamislio nad riječima Mleci, Mlečanin, Mlečići, mletački, pored kojih u novije vrijeme sve
češće čuje riječ Venecija, Venecijanac, venecijanski. On se zamislio nad neobičnim izgledom riječi Mleci,
Mlečić pa pita odakle upravo potječe takav njihov oblik i zašto ih još upotrebljavamo u književnom jeziku
kad većinom govorimo: „Putujem ovih dana u Trst i Veneciju.” Ali priznaje da bi mu bilo nezgodno
Shakespeareovu dramu „Mletački trgovac” nazvati modernijim nazivom „Venecijanski trgovac”.

Da bismo odgovorili na pitanja o podrijetlu tih riječi koje su nastale prema stranom nazivu Venetiae (f. pl.),
potrebno je razgledati malo naše starije tekstove. Od 13. do 17. stoljeća naći ćemo u starim tekstovima
oblike Beneci, gen. Benetaka, Benečanin (čovjek iz Mletaka), benetački. Zgodni su nam ovi primjeri iz
Monumenta croatica: „Da oće kralj franački i Benetci pomoći. – Gdi su sada Benetki uzidani.” Po njima
razabiremo da se na početku riječi suglasnik v zamijenio suglasnikom b. Takve zamjene poznate su nam
zbog sličnosti izgovora na cijelom našem jezičnom području. Tako imamo narodski glagol berdokati za
dovikivanje „wer da?” pa prezime Bogner prema njemačkom Wagner. (...)

Skupina Bn izjednačuje se po nazalnosti u Mn pa u tekstovima imamo potvrde za Mneci, Mnečani npr. u M.
Divkovića, P. Posilovića, A. Kanižlića (U Mnecih). Ali kao što od mnogi (...) postaje denazalizacijom
drugoga suglasnika mlogi (...), tako onda i od Mneci, Mnečani postaje najnovije Mleci, Mlečani, Mlečići,
mletački. Potvrdâ za to ima na svim stranama: „Tada Mlečani Klis obsidoše (A. Kačić). – Dalmaciju Mlečići
otrgli od Hrvatske (A. Pavlinović). – Dragi mi je u Mletke pošao (Nar. pjesma). – Mleci cvijet, a Carigrad
svijet (Nar. posl.).”

(...) zbog primjene nekoliko glasovnih zakona došlo je do znatnog udaljavanja riječi Mleci prema stranom
originalu. (...) Zbog toga što imaju kontinuitet, one se pravilno upotrebljavaju i danas.

Ali, poznato je, u današnje vrijeme lako svladljivih prostora sve više prevladava običaj da gradove i naselja
nazivamo izvornim imenom kakvo imaju u jeziku svojega naroda. Tako pored starijih izuzetaka, kao što su
Rim, Prag, Beč, Mleci, Pariz, Carigrad, prema našem načinu preuzimanja, u današnjem poslovnom, pa onda
i književnom jeziku upotrebljavamo obično originalne nazive: Salzburg, München, Bordeaux, Los Angeles,
New York, Istanbul, pa slično tome, s našim nastavcima dakako, imamo i Veneciju, Venecijance, i pridjev
venecijanski. Tako smo dobili dvostrukost: Mleci, mletački – Venecija, venecijanski. Ovo drugo nam je
obično za sve ono što je novije u našoj upotrebi, što je povezanije sa samim gradom: venecijansko staklo,
venecijanska noć, putujem u Veneciju, ali za sve ono što je starije, što je povezanije sa starom Mletačkom
republikom [treba: Republikom, nap. S.F.], ostajemo pri nazivima kakve su upotrebljavali naši stari:
„Mlečani su kupili Dalmaciju za 100.000 dukata. – Jeste li gledali u Hrvatskom narodnom kazalištu
„Mletačkog trgovca”?”
Ljudevit Jonke
• Sokratovska tradicija

Poučavanje kroz dijalog, bilo da je riječ o dijalogu između dvoje ljudi ili istodobnoj izmjeni misli više ljudi,
vrlo je stara europska tradicija. Jedan od prvih primjera sustavnog poučavanja tom metodom zabilježen je
prije više od 2000 godina. Riječ je o Platonovom prikazu rada njegova učitelja Sokrata koji je svoje učenike
poučavao posebnom vrstom dijaloga. U početku bi se Sokrat pravio neznalicom kako bi naveo učenika da
31
otvoreno iznese svoja uvjerenja o nekom predmetu. Sokrat bi tada obično nizom pitanja pokazao učeniku da
on zapravo ne zna o tome tako mnogo kako mu se to u početku činilo. Uhvatio bi učenika u proturječju ili
prividnom apsurdu. Kad bi učenika doveo u sumnju, Sokrat bi nastavio uvjeravati u vlastitu istinu
(Sokratovu), pozivajući učenika da izrazi svoje slaganje ili neslaganje s njim služeći se pritom argumentima,
primjerima ili općim mišljenjima o predmetu rasprave.

Za suvremenog čitatelja sokratovski dijalog može izgledati kao umjetni i dramatski neuvjerljiv. Pišući o
Sokratu, Platonu je bio cilj da prikaže određeno filozofsko stajalište. Stoga je u didaktičke svrhe obično
učenika prikazivao kao sporedan lik dok je Sokrat uvijek izlazio pobjednikom. Ipak, ta prastara priča
uključuje niz ključnih ideja o poučavanju koje je preživjelo do današnjih dana. Na prvom mjestu Sokrat i
njegov učenik prikazani su kao suradnici, partneri u istraživanju prirode stvari, u kojem oboje mogu mnogo
naučiti. To je u suprotnosti s drugim modelom učitelja i učenika u kojem je učitelj sveznalica u pojedinom
području te pokušava prosvijetliti učenika neznalicu. Sokrat je uvijek tvrdio da posjeduje samo jednu vrstu
mudrosti: spoznaju o tome da malo zna. I druge je želio uvjeriti da moraju otkriti dubinu svog neznanja prije
nego što počnu graditi trajniji i točniji pogled na svijet. Tako je, prema Platonu, Sokrat demokratski lik
budući da je bio spreman učiti kao i poučavati, spreman razgovarati s učenikom ravnopravno, bez obzira
govori li s bogatašem ili s robom. Sokrat naravno nije izjednačen sa svojim učenikom po znanju, a njegovi
učenici ne postavljaju mnoga pitanja.

Druga glavna ideja koja proizlazi iz sokratovskih dijaloga jest da u raspravi možemo kritički provjeravati
svoje zamisli, pronalazeći njihove slabosti i pogreške. U europskoj misli upotreba razgovora ponekad dobiva
oblik rasprave, suprotstavljanja ili čak spora u kojem se suprotstavljena gledišta uspoređuju, a zatim se
prosuđuje njihova ispravnost. Glavna je misao da se neslaganje ili sukob mogu riješiti razgovorom umjesto
svađom. Možemo dopustiti da se naše ideje unište, ali da pritom ne uništimo sebe. Stara tradicija rasprave
uključuje i demokratski ideal suradnje kojim se izrađuje zajedničko razumijevanje, ali i kritički ideal
rasprave kao neosobno ishodište provjere ideja. Sokrat opisuje sebe na jednom mjestu kao „babicu istine“.
Tom metaforom želi objasniti kako istančanim propitivanjem pomaže učeniku da „porodi“ novi uvid u
problem. Sokrat također vjeruje da je samo „budio“ ideje, koje su učeniku urođene, ali spavaju u njegovu
umu. Takvo shvaćanje učenja rijetko bi danas bilo obranjivo. Danas se češće drži da sokratovska pitanja
navode učenika na stvaranje novog shvaćanja ili razumijevanja. U svakom slučaju, polazi se od shvaćanja da
je učenik aktivan sudionik, koji ima svoj udio u procesu artikulacije problema i njegovu rješavanju.
Richard Fox
• Poticanje razgovora

Premda se čini da mnoge teškoće otežavaju vođenje razredne rasprave, ne treba misliti da je dobra rasprava
nemoguć čin za učitelja. Matthew Lipman, začetnik pristupa poučavanja filozofije za djecu u osnovnoj školi,
primjerice, temelji svoj pristup na raspravama i posebno napisanim pričama. Pokazao je da ako se promijene
razredna pravila u ono što naziva „zajedništvom preispitivanja“, razredi mogu prihvatiti i uključiti se u
plodnu raspravu tijekom jednog sata, pa i duže.

Zajedništvo preispitivanja oponaša sustav demokratske rasprave, temeljen na osnovnim pravilima,
uzajamnom poštovanju, davanju razloga i toleranciji različitih mišljenja. Učitelj je još uvijek odgovoran za
osiguravanje tih razumnih i demokratskih postupaka. Sadržaj i smjer rasprave, međutim, najvećim su
dijelom pod kontrolom sudionika rasprave. Lipmanova (1993.) Filozofija za djecu, koja se upotrebljava u
radu s djecom starijom od 4 godine, sada se poučava u više od 30 različitih zemalja, nudi izvrstan model
kako djeca mogu učiti kroz kritičku i kreativnu raspravu u podržavajućoj i samoregulirajućoj grupi.
Alternativni pristup slobodnom razgovoru u razredu jest razdvajanje razreda na manje grupe. Tu se ponovno
mora shvatiti da davanje veće kontrole djeci podrazumijeva i njihovu mnogo veću odgovornost za prosudbe
o tome što je relevantno i ispravno. Odluka o tome kada omogućiti rad u malim grupama dio je učiteljeve
uloge.
Richard Fox
32
DNEVNA PRIPRAVA
Hrvatski ja volim 5
Veliko početno slovo u imenima kontinenata, država, naroda i naseljenih mjesta
HNOS, NPIP:
Tema: 13. Veliko početno slovo u nazivima kontinenata, država, zemalja, naroda i naseljenih mjesta
Ključni pojmovi: veliko početno slovo u nazivima kontinenata, država, zemalja, naroda i naseljenih mjesta.
Obrazovna postignuća: primijeniti pravila o pisanju velikoga početnoga slova u nazivima kontinenata, država, zemalja,
naroda i naseljenih mjesta na primjerenim primjerima u skladu s pravopisom.
Prethodna znanja: veliko slovo na početku rečenice; veliko slovo – višečlana vlastita imena; veliko slovo (višečlana
vlastita imena voda, gora, naseljenih mjesta u zavičaju poznatih učeniku); veliko slovo (posvojni pridjevi od vlastitih imena
na -ov, -ev, -in).

ponavljanje u parovima čitanje i rad na tekstu priručni materijali: časopisi, tiskanice,
provjeravanje dramska igra dječji pisani radovi
kombinirani

Razvijati svijest o vrijednosti materinskoga jezika i kulture.
Poticati samopoštovanje i samoprihvaćanje te poštovanje i prihvaćanje drugih jezika i kultura.
Osvijesti potrebu usvajanja pravopisne norme radi uporabe u svakodnevnom pisanju i čitanju.
Osvijestiti potrebu primjene pravopisne norme u drugim nastavnim predmetima (geografiji, povijesti...).
Naučiti služiti se pravopisom (snalaziti se u pravopisnome rječniku) u skladu s obrazovnim postignućima i dobi.
OBRAZOVNI ZADATCI
Primijeniti pravila o pisanju velikoga početnoga slova u nazivima kontinenata, država, zemalja, naroda i
naseljenih mjesta na primjerenim primjerima u skladu s pravopisom.
Spoznati razliku između jednočlanoga i višečlanoga imena.
DOMAĆA ZADAĆA
Sa starijim ljudima iz svoga zavičaja porazgovarajte o starim imenima polja, njiva, potoka, zaselaka, obitelji.
Živiš li u većem gradu, taj će zadatak biti teže obaviti jer je teško pronaći osobe koje su od davnine ostale živjeti
na istome mjestu. Izgradnjom velikih zgrada, one su uglavnom preseljene. Ipak, pokušaj pronaći neku
zanimljivost o gradskome naselju u kojem živiš, saznati o kojem zatrpanom potoku ili porušenom voćnjaku te
njihovim imenima.
LITERATURA
33
Artikulacija sata
uvodni dio
Učenici će u bilježnice zapisati kontinente, države i gradove koje bi rado posjetili. Zatim će svoje želje
reći suučeniku uz kratko objašnjenje zašto žele putovati na zamišljena mjesta. Učenik će spomenuta
mjesta zapisati i u svoju bilježnicu. Isto će se ponoviti i u drugom smjeru. Učiteljica/učitelj će
razgovarati sa svakim od učenika i upitati ga o željama suučenika s kojim je razgovarao (odredištima i
razlozima posjeta). Na takav se način osim pravopisa provjerava slušanje s razumijevanjem i
govorenje.
1. korak: Pisanje imena kontinenata, država i naroda

Nakon uvodne strip-sličice iz udžbenika – razgovora četiriju životinja o njihovu podrijetlu, u prvome
koraku učenici spoznaju da se kontinenti, države i narodi pišu velikim početnim slovom. Država i
narod koji su dani kao primjer povezani su s danim kontinentom.
2. korak: Pisanje jednočlanih i višečlanih imena
Učenici se upoznaju s pisanjem jednočlanih i višečlanih imena naseljenih mjesta, država i kontinenata.
Saznaju da se sve riječi u višečlanome imenu naseljenoga mjesta, države i kontinenta pišu velikim
početnim slovom osim prijedloga i veznika. U slučaju da učenici nisu učili nepromjenjive vrste riječi
(preciznije, prijedloge i veznike) dovoljno je izraziti se opisno („riječi koje izriču odnose među
riječima” i „riječi koje povezuju druge riječi”).
3. korak: Pisanje imena stanovnika naseljenih mjesta i imena kontinenata
U trećem koraku učenici se upoznaju s pisanjem imena stanovnika naseljenih mjesta i kontinenata.
Naglasak ovoga koraka je na svladavanju pravopisnoga pravila o pisanju velikoga slova. U korak je
uklopljen i način tvorbe imena stanovnika i stanovnica te je pojašnjeno gubljenje završetka -in u
muškome rodu množine i dodavanje završetka -i. Riječ je o slovničkoj zakonitosti (tvorbi riječi), a ne o
pravopisnome pravilu o pisanju velikoga i maloga slova pa naglasak ne treba biti na tome dijelu
gradiva. Pravilo je pak uvršteno radi cjelovitoga uvida u zahvaćeno gradivo.
usustavljivanje
Učenici stanu u krug i „dobacuju“ jedno drugom zamišljenu lopticu pritom izgovarajući jednočlano ili
višečlano ime kontinenta, države ili naseljenoga mjesta. Osim spomenutih imena, prema dogovoru
smiju izgovoriti i imena ljudi, nadimke, imena voda, gora i drugo s čime su se već susretali u nastavi
hrvatskoga jezika.
34
PLAN PLOČE
Veliko početno slovo u imenima kontinenata, država,

naroda i naseljenih mjesta
Europa Europljani Republika Hrvatska Hrvati

Južna Amerika Južnoamerikanci Republika Čile Čileanci
KONTINENT STANOVNICI DRŽAVA NAROD

KONTINENTA
– imena kontinenata, stanovnika kontinenata, država i naroda pišu se velikim početnim slovom
Požega Slavonski Brod

Ogulin Brod na Kupi
Otočac Lički Osik
JEDNOČLANA IMENA VIŠEČLANA IMENA

NASELJENIH MJESTA NASELJENIH MJESTA
– imena naseljenih mjesta pišu se velikim početnim slovom

– višečlano ime – ime sadržava više od jedne riječi
– svi se članovi višečlanih imena naseljenih mjesta i država pišu velikim početnim slovom
– iznimka: riječi koje povezuju druge riječi (veznici) i riječi koje izriču odnose među riječima (prijedlozi) –
pišu se malim početnim slovom
Sveti Filip i Jakov (mjesto) (i – povezuje riječi Filip i Jakov )

Hum na Sutli (mjesto) (na – izriče odnos između Huma i Sutle)
Vukovar Vukovarac, Vukovarka Vukovarci

Biograd na Moru Biograđanin, Biograđanka Biograđani
Pula Puljanin, Puljanka Puljani
– imena stanovnika naseljenih mjesta pišu se velikim početnim slovom

– imena muškoga roda imaju nastavak -ac ili -(j)anin, a imena ženskoga roda imaju -ka
ili -(j)anka
Pozor!
NIJE DOBRO: DOBRO JE:
Dubrovčanini Dubrovčani
Osječanini Osječani
– u množini imenica muškoga roda gubi se nastavak -in i dodaje -i
35
Jednoznačnost i višeznačnost
riječi
Hrvatski jezik je
Moja prva
I jedina
Bajka.
Duško Lončar, Hrvatski jezik
Hrvatski jezik je
.
HNOS
Tema: 1. Jednoznačnost i višeznačnost riječi
Ključni pojmovi: osnovno značenje riječi; preneseno značenje riječi; jednoznačnost i višeznačnost riječi.
Obrazovna postignuća: razlikovati osnovno značenje riječi i preneseno značenje poznatih riječi;
oprimjeriti nekoliko višeznačnih riječi; prikladno primjenjivati višeznačne riječi u jezičnim djelatnostima
(slušanju, čitanju, govoru, razgovoru i pisanju).

Izborne teme: Riječi iz stranih jezika; Ne mogu se sve strane riječi prevesti na hrvatski – ili ipak mogu?
Tip sata:
· obrada
ZADATCI I CILJEVI
· osnovno značenje riječi
· preneseno značenje riječi
· jednoznačnost i višeznačnost riječi
Obrazovni zadatci
· Razlikovati osnovno značenje riječi i preneseno značenje poznatih riječi.
· Oprimjeriti nekoliko višeznačnih riječi.
· Prikladno primjenjivati višeznačne riječi u jezičnim djelatnostima (slušanju, čitanju, govoru, razgovoru i pisanju).
· Razvijati jezične djelatnosti: slušanje, govorenje i pisanje.
· Razvijati rječnik: poznavati značenje i uporabu riječi.

· Razvijati svijest o potrebi učenja i njegovanja materinskoga jezika.
· Poticati čitateljske navike i ljubav prema knjizi.
· Razvijati svijest o vrijednosti čitanja, knjige i književnosti.
· Jačati samopouzdanje i samostalnost.
· Učvrstiti poznavanje i primjenu razgovornih pravila.
· Poticati stvaralačke mogućnosti učenika u jeziku kao sredstvu izražavanja.
36
ARTIKULACIJA SATA
Motivacija
a) Upitat ćemo učenike kakva značenja ima riječ SUNCE. (Riječ namjerice pišemo velikim tiskanim
slovima kako bi se izbjeglo precizno značenje izrečeno velikim odnosno malim početnim slovom.)
U razgovoru dolazimo do zaključaka:
Sunce – zvijezda i središnje nebesko tijelo Sunčeva sustava
sunce – 1.) Sunčeva svjetlost; 2.) mila, voljena osoba (riječ odmilica).
b) U pjesmi Naranča Dobriše Cesarića (Dveri riječi 5) učenici pronalaze riječi koje osim temeljnoga
značenja, imaju još neko značenje. Razgovaramo o mogućim značenjima tih riječi te o razlogu njihova
javljanja u pjesmi.
c) Upitat ćemo učenike jesu li kada boravili na starom tavanu ili u nekom drugom prostoru u kojemu se
nalaze stare odložene stvari? Privlači li ih takav prostor? Zašto? Kakve osjećaje takav prostor budi?
Obrada
1. korak: Osnovno i preneseno značenje riječi
Na primjeru riječi baciti učenici spoznaju da riječi mogu imati osnovno i preneseno značenje. Saznaju da se
okružje riječi koje pomaže otkriti prenesena značenja naziva surječje ili kontekst te da se riječi koje imaju
samo osnovno značenje nazivaju jednoznačnim riječima.
2. korak: Nastajanje prenesenoga značenja riječi

Na primjeru riječi glava učenici spoznaju da preneseno značenje riječi nastaje na temelju sličnosti jedne
stvari, bića ili pojave s drugom stvari, bićem ili pojavom.
3. korak: Novostvorena prenesena značenja i ustaljena prenesena značenja

U trećem koraku učenici na temelju rečenice u kojoj je ostvarena personifikacija spoznaju da svaka riječ
može dobivati mnoga prenesena značenja što će ovisiti o mašti onoga koji riječima pridaje nova značenja.
Osim riječi s novim prenesenim značenjima postoje i riječi s ustaljenim prenesenim značenjima te njih
nazivamo višeznačnim riječima.
Značenje riječi pronalazimo u rječniku.
Usustavljivanje
a) Učenici rade u parovima. U bilježnice zapisuju niz pojmova koji ih okružuju, ali tako da ih bilježe opisno,
u prenesenom značenju (metafori), u obliku jedne ili više riječi (gornja granica broja riječi: jedna rečenica).
Zatim učenici zamjenjuju bilježnice i na temelju zapisanih riječi pokušavaju odgonetnuti o kojemu se
predmetu, biću ili pojavi radi. Imenuju pojmove na koje ih zabilježene riječi asociraju.
Ponovno međusobno razmjenjuju bilježnice. Uz točna rješenja odnosno uz pojmove koje su i sami zamislili
bilježe dvije kvačice, uz one pojmove koje nisu zamislili ali su prihvatljivi kao moguća rješenja bilježe
jednu kvačicu, a uz pojmove koje ne mogu ili ne žele prihvatiti, ne bilježe ništa, već samo dopisuju pojam
koji su zamislili.
Zatim u parovima komentiraju dobivene rezultate i izabiru nekoliko pojmova čija su im se prenesena
značenja najviše svidjela. Čitaju ih pred svim učenicima u odjelu.
Poželjno je učenike uputiti da pišu različitim bojama kako bi lakše pratili slijed različitih odgovora.
DRUGI NAČIN
U potrazi za značenjem
Učenicima ponudima dva niza riječi. Zadatak je uz svaku riječ napisati njezino značenje ili značenja.
1. niz: zemlja, kugla, kruh, zvijezda, blago, kuća

2. niz: bicikl, suncobran, olovka, televizor, grablje
37
U razgovoru učenici iznose svoja zapažanja o riječima: što znače, koliko značenja imaju, te zaključuju koji
je niz bogatiji značenjima – prvi ili drugi. Pretpostaviti je da će riječima u prvome nizu učenici otkriti više
značenja nego riječima u drugome nizu (riječi prvoga niza apstraktnije su i sveobuhvatnije, dok riječi u
drugome nizu imenuju konkretne predmete iz svakidašnje uporabe te je i njihova jezična uporaba pretežito
sužena).
Na primjerima bicikl („dvokolno vozilo na nožni pogon”) i zemlja („tlo”; „zemljište”; „država”; „planet”)
učenici spoznaju da riječi mogu imati jedno značenje i više značenja.
Dalje slijedi rad prema udžbeniku.

1. Subjektivno i objektivno iznošenje događaja
2. Subjektivno i objektivno opisivanje
4. Stvaralačko prepričavanje
10. Slušanje i interpretativno čitanje književnih tekstova
Književnost
7. Preneseno značenje u književnome djelu
Medijska kultura
3. Animirani film

Likovna kultura
4. Površina – Grafička modelacija
Ključni pojmovi: skupljeno-raspršeno, grafička modelacija, strukturne linije.
Glazbena kultura
1. Oblikovanje glazbenoga djela
Ključni pojmovi: dvodijelna pjesma, rečenica, period, trodijelna pjesma, fraza, motiv.
ZRNCE VIŠE
Nastavni listić: Jednoznačnost i višeznačnost riječi

a) stajaća voda, stajaćica
1. Opisima pridruži njihova značenja. b) prozirna tekućina bez boje, okusa i
mirisa
1. voda ____ c) voda primjerena za piće
2. međunarodne vode ____ d) otopina različitih mirisnih tvari u
3. živa voda ____ alkoholu; mirisna voda
4. mrtva voda ____ e) tekuća voda, tekućica
5. bočata voda ____ f) voda koja služi u vjerskim obredima
6. kolonjska voda ____ g) voda koja dolazi iz izvora, koja izvire
7. otpadne vode ____ h) morske površine kojima slobodno plove
8. izvorska voda ____ brodovi svih država
9. pitka voda ____ i) slankasta voda nastala miješanjem s
10. blagoslovljena voda ____ morem
j) voda koja se nakon uporabe ispušta iz
domaćinstava i industrijskih pogona
2. Zaključi i precrtaj suvišno.
Riječ voda jednoznačna je / višeznačna je riječ.
38
DOMAĆA ZADAĆA
Napiši sastavak pod naslovom Stari tavan i pritom oživi predmete koji se nalaze na njemu (uporabi
personifikaciju).
ZANIMLJIVOSTI
• Značenje vs. označivanje
Klasično razlikovanje između značenja (u užem smislu) i označivanja potječe od Fregea (1892.). Frege je
upozorio na to, da dva različita izraza, npr. „Jutarnja zvijezda” Danica i „Večernja zvijezda” Večernjica,
mogu upućivati na isti objekt referencije, u ovom slučaju na planet Veneru. A svejedno sadržaj tih dvaju
izraza može biti različit. „Jutarnja zvijezda” npr. nije sinonim za „Večernju zvijezdu”, jer jednom je posrijedi
ime planeta Venere kada se gleda jutrom prije izlaska sunca, dok se „Večernjom zvijezdom” misli na isti
planet, kad se pojavi na nebu nakon sunčeva zalaska. Frege je svakako pod ‘značenjem’ podrazumijevao
objekt referencije (na koji ‘upućujemo’ u smislu ‘pokazivati’), dok je sadržaj kakva znaka definirao kao
‘smisao’. U današnjoj se semantici ta terminologija izmijenila. Što je Fregeu bilo ‘značenje’, danas se
uglavnom zove ‘označivanje’.
Friedrich Nöth, Priručnik semiotike
• Ostala značenja značenja
Ogden i Richards razlikuju ništa manje nego 23 značenja ‘značenja’, od kojih neka, npr. značenje kao
‘namjera’, ‘emocija’ i ‘esencija’, zapravo i nisu značenja u smislu semantike. (...) Pokušaja da se razgraniče
takovrsna značenja u najširem smislu od značenja u pravom smislu laća se Pelc (1982.) time što uspostavlja
razliku između semiotičnih i nesemiotičnih značenja. Semiotična bi tu značenja bila ona, koja su povezana s
bilo kojim znakom, ne samo s riječima, rečenicama i tekstovima, nego i sa simptomima, signalima,
simbolima, prikazbenim slikama ili kipovima. Nesemiotičan je naprotiv pojam značenja koji se tek
metaforički odnosi na nešto neznakovljivo, otprilike kad govorimo o značenju ljudskoga opstanka,
radnjama, žrtvama, patnjama, značenju života i povijesti.
Ibidem
• preneseno značenje – figurativno ili nepravo značenje; značenje koje za neku riječ nije glavno (barem ne
historijski osnovno) ali se može kao takvo uzeti mutatis mutandis. Najosnovniji tipovi prenesenog značenja
riječi su metafora* i metonimija*; zahvaljujući tome što riječ, usporedo sa svojim glavnim značenjem, ima i
niz semantičkih nijansa, sekundarnih značenja, tj. takvih oznaka pojave koje se podrazumijevaju, mi
možemo u svrhu karakteristike osnovne pojave upotrijebiti riječ tako da izdvojimo njezinu sekundarnu
oznaku. Takvo upotrebljavanje sekundarnog značenja (sekundarne oznake) riječi u svrhu određivanja neke
druge pojave koje se podrazumijevaju, mi možemo u svrhu karakteristike osnovne pojave upotrijebiti riječ
tako da izdvojimo njezinu sekundarnu oznaku. Takvo upotrebljavanje sekundarnog značenja (sekundarne
oznake) riječi u svrhu određivanja neke druge pojave, prenošenje te oznake na drugu pojavu, naziva se
preneseno značenje riječi. Ono dakle nastaje kada riječ ne upotrebljavamo više u njezinu realnom značenju,
nego kad jedno od njezinih sekundarnih svojstava prenosimo na drugu, novu pojavu da bismo dopunili
njezinu karakteristiku; značenje koje se naknadno, metaforički pridaje nekoj riječi koja ima drugo osnovno
značenje, koje je prije postojalo; metaforička upotreba riječi (npr. kad se umjesto „čovjek” kaže „lisac” ili
„vuk”, a umjesto „žena” – „anđeo” ili „cvijet”).
Rikard Simeon
Bilješke:
39
DNEVNA PRIPRAVA
Hrvatski ja volim 5
Jednoznačnost i višeznačnost riječi

HNOS, NPIP:
Tema: 1. Jednoznačnost i višeznačnost riječi
Ključni pojmovi: osnovno značenje riječi; preneseno značenje riječi; jednoznačnost i višeznačnost riječi.
Obrazovna postignuća: razlikovati osnovno značenje riječi i preneseno značenje poznatih riječi; oprimjeriti
nekoliko višeznačnih riječi; prikladno primjenjivati višeznačne riječi u jezičnim djelatnostima (slušanju, čitanju,
govoru, razgovoru i pisanju).
Prethodna znanja: riječ; niz riječi.

kombinirani
Razvijati svijest o vrijednosti čitanja, knjige i književnosti.
OBRAZOVNI ZADATCI
Razlikovati osnovno značenje riječi i preneseno značenje poznatih riječi.
Oprimjeriti nekoliko višeznačnih riječi.
Prikladno primjenjivati višeznačne riječi u jezičnim djelatnostima (slušanju, čitanju, govoru, razgovoru i
pisanju).
DOMAĆA ZADAĆA
Napiši sastavak pod naslovom Stari tavan i pritom oživi predmete koji se nalaze na njemu (uporabi
personifikaciju).
LITERATURA: Barić, Eugenija [i dr.] (1995.): Hrvatska gramatika, Zagreb: Školska knjiga; Ham, Sanda (2002.):
Školska gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb: Školska knjiga; Silić, Josip – Pranjković, Ivo (2005.): Gramatika hrvatskoga
jezika za gimnazije i visoka učilišta, Zagreb: Školska knjiga; Simeon, Rikard (1969.): Enciklopedijski rječnik lingvističkih
naziva, Zagreb: Matica hrvatska; Skok, Petar (1971.-1973.): Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, uredili
akademici Mirko Deanović i Ljudevit Jonke, sv. 1-3, Zagreb: JAZU; Težak, Stjepko – Babić, Stjepan (2005.): Gramatika
hrvatskoga jezika. Priručnik za osnovno jezično obrazovanje (15. izdanje), Zagreb: Školska knjiga.
40
Artikulacija sata
uvodni dio
Upitat ćemo učenike jesu li kada boravili na starom tavanu ili u nekom drugom prostoru u kojemu se
nalaze stare odložene stvari. Privlači li ih takav prostor? Zašto? Kakve osjećaje takav prostor budi?
1. korak: Osnovno i preneseno značenje riječi

Na primjeru riječi baciti učenici spoznaju da riječi mogu imati osnovno i preneseno značenje. Saznaju
da se okružje riječi koje pomaže otkriti prenesena značenja naziva surječje ili kontekst te da se riječi
koje imaju samo osnovno značenje nazivaju jednoznačnim riječima.
2. korak: Nastajanje prenesenoga značenja riječi

Na primjeru riječi glava učenici spoznaju da preneseno značenje riječi nastaje na temelju sličnosti
jedne stvari, bića ili pojave s drugom stvari, bićem ili pojavom.
3. korak: Novostvorena prenesena značenja i ustaljena prenesena značenja

U trećem koraku učenici na temelju rečenice u kojoj je ostvarena personifikacija spoznaju da svaka
riječ može dobivati mnoga prenesena značenja što će ovisiti o mašti onoga koji riječima pridaje nova
značenja. Osim riječi s novim prenesenim značenjima postoje i riječi s ustaljenim prenesenim
značenjima te njih nazivamo višeznačnim riječima.
Značenje riječi pronalazimo u rječniku.
usustavljivanje
a) Učenici rade u parovima. U bilježnice zapisuju niz pojmova koji ih okružuju, ali tako da ih bilježe
opisno, u prenesenom značenju (metafori), u obliku jedne ili više riječi (gornja granica: jedna
rečenica). Zatim učenici zamjenjuju bilježnice i na temelju zapisanih riječi pokušavaju odgonetnuti o
kojemu se predmetu, biću ili pojavi radi. Imenuju pojmove na koje ih zabilježene riječi asociraju.
Ponovno međusobno razmjenjuju bilježnice. Uz točna rješenja odnosno uz pojmove koje su i sami
zamislili bilježe dvije kvačice, uz one pojmove koje nisu zamislili ali su prihvatljivi kao moguća
rješenja bilježe jednu kvačicu, a uz pojmove koje ne mogu ili ne žele prihvatiti, ne bilježe ništa, već
samo dopisuju pojam koji su zamislili.
Zatim u parovima komentiraju dobivene rezultate i izabiru nekoliko pojmova čija su im se prenesena
značenja najviše svidjela. Čitaju ih pred svim učenicima u odjelu.
Dok zapisuju pojmove, poželjno je učenike uputiti da pišu različitim bojama kako bi lakše pratili slijed
različitih odgovora.
41
PLAN PLOČE
Jednoznačnost i višeznačnost riječi
– riječi mogu imati osnovno i preneseno značenje
– osnovno značenje riječi baciti – „zamahom ruke udaljiti od sebe“, „hititi“
– ostala značenja: „površno pogledati“, „na brzinu se odjenuti“, „ostaviti“ i dr.
– dodatna značenja riječi baciti ne pronalazimo samo u samoj riječi, nego u njezinoj vezi s drugim riječima
u rečenici
– preneseno značenje – dodatno značenje riječi
– surječje ili kontekst – okružje riječi koje nam pomaže otkriti preneseno značenje riječi
– jednoznačne riječi – riječi koje imaju samo osnovno značenje
ljudska glava glava zelja
glava obitelji GLAVA glava čavla
glava poduzeća
– preneseno značenje riječi nastaje na temelju sličnosti jedne stvari, bića ili pojave s drugom stvari,
bićem ili pojavom
– personifikacija ili poosobljivanje – pjesničko sredstvo kojim biljkama, životinjama, stvarima i pojavama
dajemo ljudske osobine, a neživim predmetima osobine živih bića
Primjer:
Kiša je prala snene krovove.
– višeznačne riječi – riječi koje osim osnovnoga značenja imaju više ustaljenih prenesenih značenja
– značenje riječi nalazimo u rječniku
42
Promjenjive i nepromjenjive
riječi
Ne znamo da l' smo gradili mi njega
Il on je nama svoju dušu dao.
Vladimir Nazor, O jeziku
I jedina
HNOS
Tema: 2. Promjenjive i nepromjenjive vrste riječi
Ključni pojmovi: promjenjive i nepromjenjive riječi; osnova riječi; nastavak.
Obrazovna postignuća: razumijevati temeljnu ulogu promjenjivih i nepromjenjivih riječi u hrvatskome
jeziku; zapažati, imenovati i razlikovati poznate promjenjive i nepromjenjive riječi; dijeliti riječi na osnovu
i nastavak u primjerima bez glasovnih promjena i umetaka.
Tip sata:
· obrada
ZADATCI I CILJEVI
· promjenjive i nepromjenjive riječi
· osnova riječi
· nastavak
Obrazovni zadatci
· Razumijevati temeljnu ulogu promjenjivih i nepromjenjivih riječi u hrvatskome jeziku.
· Zapažati, imenovati i razlikovati poznate promjenjive i nepromjenjive riječi.
· Dijeliti riječi na osnovu i nastavak u primjerima bez glasovnih promjena i umetaka.
· Razvijati jezične djelatnosti: slušanje, govorenje i pisanje.
· Razvijati rječnik: poznavati značenje i uporabu riječi.

· Razvijati svijest o potrebi učenja i njegovanja materinskoga jezika.
· Poticati čitateljske navike i ljubav prema knjizi.
· Jačati samopouzdanje i samostalnost.
· Učvrstiti poznavanje i primjenu razgovornih pravila.
· Poticati stvaralačke mogućnosti učenika u jeziku kao sredstvu izražavanja.
· Spoznati potrebu i vrijednost pomaganja drugima u nevolji.
43
ARTIKULACIJA SATA
Motivacija
a) Učenici rješavaju nastavni listić.
Nastavni listić: Promjenjive i nepromjenjive riječi, 1
Pročitaj pjesmu Zvonimira Baloga.
Olovka
Jedna olovka skupa,

posve nova
i tupa,
neprekidno je cvilila
da bi se šiljila,
pa joj se jedan šiljo smilio
i non-stop je
olovku šiljio,
šiljio,
šiljio,
šiljio,
šiljio
i šiljio.
Na kraju, kad je shvatila
kako se skratila,
silno je patila.
Srce joj i danas
od uzbuđenja zalupa
kad se sjeti divnih dana
dok je bila tupa.
Pronađi u kojim se oblicima javlja riječ olovka u ovoj pjesmi pa dopuni tvrdnje tako da precrtaš
nepotrebno i napišeš ono što nedostaje.
Zadana riječ javlja se u 2/3/4 oblika koji glase ___________________. Zajednički dio u tim oblicima glasi
_______________, a razlika je u glasu kojim riječ počinje / kojim riječ završava. Prema vrsti, riječ
olovka je _______________. Možemo zaključiti da su imenice riječi koje se mijenjanjaju / ne mijenjaju.
b) Iz štiva Još jedan džep Prežihova Voranca (Dveri riječi 5) učenici prepisuju riječ majka u svim oblicima u
kojima se javlja.
c) Upitat ćemo učenike jesu li ikada nešto izgubili. Kako su se tada osjećali? Jesu li izgubljeno i pronašli?
Jesu li pritom imali pomoć?
Obrada
1. korak: Promjenjive riječi
Učenici najprije spoznaju da imenice mogu mijenjati oblik. Saznaju da se riječi čiji se oblik mijenja nazivaju
promjenjivim riječima. Zatim uočavaju da se osim imenicama oblik mijenja i glagolima, pridjevima,
zamjenicama i brojevima te da te vrste riječi pripadaju promjenjivim riječima.
44
2. korak: Osnova i nastavak riječi
Učenici uočavaju da se u promjenjivim riječima ne mijenja cijela riječ, nego jedan njezin dio. Saznaju da se
promjenjivi dio riječi naziva nastavak, a nepromjenjivi osnova te da sve promjenjive riječi imaju osnovu i
nastavak.
3. korak: Nepromjenjive riječi

U trećem koraku učenici uočavaju da postoje riječi čiji se oblik ne mijenja. Saznaju da se takve riječi
nazivaju nepromjenjive riječi te da je u hrvatskome jeziku pet vrsta nepromjenjivih riječi: prilozi, prijedlozi,
veznici, usklici i čestice (riječce). Spoznaju da iako ne mijenjaju vlastiti oblik, nepromjenjive riječi utječu na
promjenu oblika promjenjivih riječi.
Usustavljivanje
a) Učenici u obliku samostalnoga rada još jednom čitaju lekciju u udžbeniku, a zatim rade u parovima tako
da ispituju jedno drugo uz pomoć pitanja i odgovora iz odjeljka Ovo sada znam.
DRUGI NAČIN
Promijeni promjenjivo
Učenici rade u parovima. Dobivaju niz riječi (primjerice: polje, trava, nebo, kiša, sunce, hodati, djevojčica,
i, jer, ali, ne, pa, uvijek, danas, sinoć). Zadatak je napisati sastavak u kojemu će uporabiti zadane riječi te im
pritom promijeniti oblik. Slijedi čitanje sastavaka i razgovor o oblicima riječi. Upitat ćemo učenike kojim su
riječima uspjeli promijeniti oblik, a kojima nisu. Je li se promjenom oblika promijenilo i značenje riječi?
Pritom valja pripaziti da učenici promjenu oblika ne shvate kao tvorbu nove riječi (primjerice, trava –
travica). Ako se to dogodi, valja učenike upitati znače li obje riječi isto (primjerice trava i travica) te radi li
se o istoj riječi ili se radi o dvjema riječima od kojih svaka ima svoje značenje.
INTEGRACIJA(unutarpredmetno povezivanje)
KORELACIJA(međupredmetno povezivanje)
Njemački jezik, prva godina učenja, peta godina učenja
8. Doživljaji: stvarni doživljaji, mašta, pustolovine

Odgoj za humanost: Pomoć prijatelju u nevolji
45
ZRNCE VIŠE
Nastavni listić: Promjenjive i nepromjenjive riječi, 2
Pročitaj početak pjesme Zvonimira Baloga Rasvirana Monika pa odgovori na pitanja.
Rasvirana Monika
U jednoj zemlji upoznao sam Moniku

koja je uvijek sa sobom nosila harmoniku
i bez obzira da li išla sporo ili žurila
neprekidno je po njoj klavijaturila.
I kad je u školu išla Monika
preko nje bijaše harmonika
što ne znači da je matematika nije veselila,
ona je harmonikom i zbrajala i dijelila.
Sve je simpatije u školi osvojila
kad vidješe kako je pomoću tipaka brojila.
1. a) Podcrtaj i prepiši oblike riječi škola, Monika i harmonika.

(Kreni od naslova. Ako se neki oblik ponavlja, i ti ga ponovi.)
______________________________________________________________
b) Dopuni tvrdnje tako da precrtaš ono što je suvišno te napišeš ono što nedostaje.
Imenice su promjenjiva / nepromjenjiva vrsta riječi.

Promjenjive su one riječi čiji se _____________ mijenja, a ____________ ostaje nepromijenjeno.
Promjenjivi dio riječi naziva se _____________, a nepromjenjivi dio riječi ___________.
Svaka promjenjiva riječ ima __________ i ___________.
c) Okomitom crtom odvoji osnovu od nastavka. Iznad osnove napiši O, a iznad nastavka N.
kuća kućama zvijezda zvijezdom vidim vide brza brzu
drugi drugoga ona one visoka visoke sedmi sedmoga
d) Zadane riječi razvrstaj prema vrsti kojoj pripadaju.
NAZIV imenice
VRSTE
RIJEČI
kuća
kućama
Dopuni tvrdnju.
Osim imenica, promjenjive su riječi ________, ________, ________ i _______.
46
2. a) Pokušaj mijenjati i ove riječi: i, uvijek, da, li, ili.
Jesi li uspjela / uspio? Mogu li se one mijenjati?
________________________________________________________________
Dopuni.
Riječi koje ne mogu mijenjati svoj oblik nazivaju se ___________________ riječi. To su ________,
________, ________, ________ i ________.
b) Dopuni rečenice.
Najljepše je za ljetne žege sjesti na __________ (klupa) pod _________ (orah).

U ________ ________ (naša zemlja) mnogo je prirodnih ljepota.
Odgovori na pitanje.
Jesu li riječi na i u promjenjive riječi? _________________________________
Zaključi pa dopuni tvrdnju.
Iako same ne mijenjaju oblik, nepromjenjive riječi utječu na promjenu oblika _______________ riječi.
DOMAĆA ZADAĆA
Napiši sastavak pod naslovom Izgubljeno pa nađeno. Sastavak možeš temeljiti na vlastitu doživljaju, na
događaju o kojemu si čuo ili ga možeš zamisliti.
ZANIMLJIVOSTI
• Svijet kvalitete
Središnji je pojam teorije izbora američkoga psihologa Williama Glassera svijet kvalitete. Već od prvih
trenutaka, recimo od rođenja, pamtimo sve ugodne trenutke svrstavajući ih u svoj ‘svijet kvalitete’; za
većinu nas taj se svijet sastoji od slika i iako ne zauzima velik dio našega pamćenja, on je najvažniji dio
našega života. Cijeli svoj život pokušavamo ostvariti i što duže zadržati slike toga svijeta. Najvažnije slike u
našemu svijetu kvalitete su slike ljudi; poslušat ćemo i vjerovati ljudima iz toga svijeta jer smo se
osvjedočili da su dio nečega zbog čega se osjećamo ugodno.

Kad nas ljudi slušaju i obraćaju pozornost na ono što radimo, osjećamo se dobro, jer imamo stanovitu moć.
Upravo stoga je toliko bitna uloga brižnih roditelja u svačijem životu (kad se kaže ‘brižnih’, ne misli se
‘pretjerano brižnih’, onih koji pretjeranošću nadomještaju izbivanje i zapostavljanje u nekim drugim
trenutcima); brižan je roditelj koji sluša i čuje svoje dijete i koji mu pomaže podrškom i ohrabrenjem u
potrebi. Takvom skrbi roditelji ulaze u djetetov svijet kvalitete.

Na isti način, iako u drukčijim okolnostima, i učitelji ulaze u učenikov svijet kvalitete. Zbog toga je odlika
dobroga učitelja, nastavnika-voditelja, da zna slušati i čuti; nastavnik-šef ne voli slušati, nema vremena, ni
strpljenja, a i boji se da bi time narušio svoj autoritet. On u svakome trenutku želi pokazati da on jedini zna
najbolje i da je on središte moći. Nastavnik-voditelj upravo time što omogućuje i drugomu da se izrazi, pa i
onomu tko se po uspjehu, ili nekim sposobnostima, smatra najslabijim u jednome odjelu, upravo po volji da
svakoga učenika čuje i prepozna u njemu njegovu vrijednost, postaje istinsko i trajno središte moći. No on
ne zlorabi tu svoju moć; dovoljno je da ona postoji kao zalog međusobnoga povjerenja.
• Kakve nastavnike učenici ‘puštaju’ u svoj svijet kvalitete?

o nastavnika koji često vodi razredne rasprave
o koji nije jedini govornik na nastavi
o koji je blizak učenicima, ne postavlja se ‘iznad’ njih
47
o koji ne prijeti i ne kažnjava učenike
o koji se zna našaliti
o koji dopušta dramatizacije nastavnih sadržaja
• Bajkoviti svijet Ivane Brlić-Mažuranić

Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića (1913.) prvi je roman Ivane Brlić-Mažuranić. Realističke je
motivacije, ali sa značajkama bajke, tj. s posebnim odnosom prema stvarnosti koji se sastoji u apstrahiranju i
stilizaciji stvarnoga svijeta. Spojivši u njemu pripovjednu jednostavnost i živost s humanističkim viđenjem
svijeta, Šegrt Hlapić postao je ne samo prvim hrvatskim dječjim romanom već ujedno i njegovim
prototipom.

Prije šegrta Hlapića, Ivana Brlić-Mažuranić objavila je 1902. zbirku pripovijedaka i pjesama za djecu
Valjani i nevaljani, a 1905. i drugu srodnu knjigu Škola i praznici. Jedinu samostalnu pjesničku zbirku Slike
objavila je 1912.

U nedovršenom povijesnom romanu Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata (1937.), koji je napisala na temelju
očeva istraživanja o Dubrovčaninu Melek-Jaši, potkralju indijske provincije na prijelazu iz XV. u XVI.
stoljeće, šenoinski model povijesnoga romana prilagodila je dječjemu svijetu i inicirala model dječje
povijesne proze.

Njegujući ezopovski tip basne (Dječja čitanka o zdravlju, 1927.; Srce od licitara, 1938.; Basne i bajke,
1943.) obogatila je inače skromnu nacionalnu tradiciju toga književnoga oblika.

Književni vrhunac ostvarila je u zbirci od osam bajki u kojima radnju pokreću likovi preuzeti iz slavenske
mitologije (Priče iz davnine, 1916.). Posluživši se oblikom bajke, pomoću fantastike stvara autonomni svijet
davnine u kojemu se mitska slika svijeta spaja sa secesijski stiliziranom slikom vremena, prostora, likova i
događaja. U Basnama i bajkama (1943.) unosi istočnjačke motive i strukturira ih prema narodnoj bajci.

U esejima i člancima (Knjiga mladima, 1923.; Mir u duši, 1930.) tematizira socijalna i egzistencijalna
pitanja, tumači vlastita životna načela i književna uvjerenja.
Hrvatska enciklopedija
• Izazov učitelju
Svako dijete, učitelj, škola ili svaki razred su drukčiji. Ljudsko ponašanje nikad nije potpuno predvidljivo.
To čini posao učitelja krajnje teškim, ali ne i nemogućim. Doista, ako ga možete vidjeti intelektualno
zahtjevnim i izazovnim – to bolje za vas. Nema jedinstvenog načina poučavanja, ali neki činitelji
povećavaju vaše izglede da uspijete kao učitelj.

Važno je zapamtiti da je život u razredu rijetko onakav kakvim vam se može činiti na prvi pogled i da ako
želite biti uspješan učitelj, trebate ojačati vezu između rada u razredu i učeničkog učenja. Da biste to učinili,
potrebno je prilagoditi se istraživačkom odnosu prema vlastitom poučavanju. Drugim riječima, potrebno je
da steknete uvid i razumijevanje u razred, učenike, rad, učenje, u same sebe i odnose među tim elementima.
Ako to ne učinite, ostat ćete slijepi za stvarni život u učionici i vaš će uspjeh kao učitelja biti umanjen.
Anne D. Cockburn
48
DNEVNA PRIPRAVA
Hrvatski ja volim 5
Promjenjive i nepromjenjive riječi

HNOS, NPIP:
Tema: 2. Promjenjive i nepromjenjive vrste riječi
Ključni pojmovi: promjenjive i nepromjenjive riječi; osnova riječi; nastavak.
Obrazovna postignuća: razumijevati temeljnu ulogu promjenjivih i nepromjenjivih riječi u
hrvatskome jeziku; zapažati, imenovati i razlikovati poznate promjenjive i nepromjenjive riječi; dijeliti
riječi na osnovu i nastavak u primjerima bez glasovnih promjena i umetaka.
Prethodna znanja: riječ; vrste riječi; imenice; glagoli; pridjevi.

kombinirani
Spoznati potrebu i vrijednost pomaganja drugima u nevolji.
OBRAZOVNI ZADATCI
Razumijevati temeljnu ulogu promjenjivih i nepromjenjivih riječi u hrvatskome jeziku.
Zapažati, imenovati i razlikovati poznate promjenjive i nepromjenjive riječi.
Dijeliti riječi na osnovu i nastavak u primjerima bez glasovnih promjena i umetaka.
DOMAĆA ZADAĆA
Napiši sastavak pod naslovom Izgubljeno pa nađeno. Sastavak možeš temeljiti na vlastitu doživljaju,
na događaju o kojemu si čuo ili ga možeš zamisliti.
LITERATURA
Barić, Eugenija [i dr.] (1995.): Hrvatska gramatika, Zagreb: Školska knjiga; Ham, Sanda (2002.):
Školska gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb: Školska knjiga, Silić, Josip – Pranjković, Ivo (2005.):
Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta, Zagreb: Školska knjiga; Težak, Stjepko –
Babić, Stjepan (2005.): Gramatika hrvatskoga jezika. Priručnik za osnovno jezično obrazovanje (15.
izdanje), Zagreb: Školska knjiga.
49
Artikulacija sata
uvodni dio
Upitat ćemo učenike jesu li ikada nešto izgubili. Kako su se tada osjećali? Jesu li izgubljeno i pronašli?
Jesu li pritom imali pomoć?
1. korak: Promjenjive riječi

Učenici najprije spoznaju da imenice mogu mijenjati oblik. Saznaju da se riječi čiji se oblik mijenja
nazivaju promjenjivim riječima. Zatim uočavaju da se osim imenicama oblik mijenja i glagolima,
pridjevima, zamjenicama i brojevima te da te vrste riječi pripadaju promjenjivim riječima.
2. korak: Osnova i nastavak riječi

Učenici uočavaju da se u promjenjivim riječima ne mijenja cijela riječ, nego jedan njezin dio. Saznaju
da se promjenjivi dio riječi naziva nastavak, a nepromjenjivi osnova te da sve promjenjive riječi imaju
osnovu i nastavak.
3. korak: Nepromjenjive riječi

U trećem koraku učenici uočavaju da postoje riječi čiji se oblik ne mijenja. Saznaju da se takve riječi
nazivaju nepromjenjive riječi te da je u hrvatskome jeziku pet vrsta nepromjenjivih riječi: prilozi,
prijedlozi, veznici, usklici i čestice (riječce). Spoznaju da iako ne mijenjaju vlastiti oblik,
nepromjenjive riječi utječu na promjenu oblika promjenjivih riječi.
usustavljivanje
a) Učenici u obliku samostalnoga rada još jednom čitaju lekciju u udžbeniku, a zatim rade u parovima
tako da ispituju jedno drugo uz pomoć pitanja i odgovora iz rubrike Ovo sada znam.
50
PLAN PLOČE
Promjenjive i nepromjenjive riječi
Hlapić je mislio da se Bundaš izgubio.

Bundaš je dotjerao guske do Hlapića.
Hlapić je uzeo gusku, a Bundašu je rekao da bi ga želio nagraditi.
Hlapić Bundaš guska

Hlapića Bundaša gusku
– promjenjive riječi – riječi kojima se mijenja oblik:

• imenice
• pridjevi
• zamjenice
• brojevi
• glagoli
voda plivam druga ona

vodu plivaš drugu onu
– nastavak – promjenjivi dio riječi

– osnova – nepromjenjivi dio riječi
– sve promjenjive riječi imaju osnovu i nastavak
Ni Marko ni Hlapić ne znaju gdje su Bundaš i guske.
– nepromjenjive riječi – riječi čiji se oblik ne mijenja:

• prilozi
• prijedlozi
• usklici
• veznici
• čestice
Blizu je bila jedna velika voda. Uz vodu je Marko uvijek pasao guske.
Uz pašnjak je bila Markova kuća. Markova je majka već bila kod kuće.
– iako se nepromjenjivim riječima u rečenici ne mijenja oblik, one mogu utjecati na promjenu oblika
promjenjivih riječi
51
Prilozi
Znam, da moji pradjedovi
cijelim svijetom gospođahu;
a ja jezik da njihovi
u ropskome tajim strahu?
Dimitrija Demeter, Pjesma Hrvata iz Grobničkoga polja
HNOS
Tema:
Ključni pojmovi: pojam priloga (prilozi mjesta, vremena, načina), prijedloga, veznici, čestice usklici.
Obrazovna postignuća: prepoznati priloge, česte prijedloge, veznike, čestice da, ne, li i usklike u
rečenici; pravilno rabiti prijedloge s(a), k(a), pravilno rabiti priloge gdje, kamo, kuda, pravilno rabiti veznike,
čestice, usklike u govorenju i pisanju.

Izborne teme: Prilozi ovdje, tu, ondje; ovako, tako, onako itd.; Prilog ili pridjev.
Tip sata:
• obrada
ZADATCI I CILJEVI
• pojam priloga
• prilozi mjesta, vremena, načina
Obrazovni zadatci
• Prepoznati priloge i razumjeti njihovo značenje.
• Razumjeti najčešće okolnosti glagolske radnje: mjesto, vrijeme i način.
• Razumjeti da su prilozi nepromjenjive riječi.
• Prepoznati i razlikovati najčešće vrste priloga – mjesne, vremenske, načinske – na temelju pitanja na koja
odgovaraju.
• Razlikovati i pravilno rabiti mjesne priloge gdje, kamo i kuda.
• Pravilno rabiti priloge u pisanju i govorenju.

• Razvijati jezične sposobnosti i komunikacijske vještine koje će učenicima omogućiti sustavno i postupno
usvajanje gramatičkih norma.
• Razvijati sposobnosti razumijevanja odnosa među stvarima, bićima i pojavama.
• Razvijati sposobnosti uočavanja i razumijevanja različitih spona, veza koje povezuju ljudi, stvari, pojave.
• Razvijati vještinu preciznoga jezičnog izražavanja.
• Razvijati analitičko jezično razmišljanje.
• Jačati ljubav prema jeziku i razvijati odgovornost za vlastite jezične izbore.
52
ARTIKULACIJA SATA
Motivacija
a) Napisat ćemo na ploču jednu jednostavnu neproširenu rečenicu, primjerice: Ona je putovala.
Napomena: Neka glagol u rečenici bude neprijelazan, tako da učenicima ne otvara pitanja za predmet radnje.
Rečenicu ćemo napisati bez ikakvih objašnjenja te ćemo zamoliti učenike da kažu što ih sve zanima u vezi s
tom rečenicom, da postave pitanja. Pitanja će najčešće glasiti: Kamo je putovala? Kuda je putovala? Kada
je putovala? Koliko je putovala? Zašto je putovala? Kako je putovala? Ta ćemo pitanja u obliku
asocijativnoga sunca zabilježiti uokolo glagola je putovala.
KUDA?
KAMO? KADA?
Ona je putovala.
KOLIKO? KAKO?
ZAŠTO?
Pošto uokolo glagola napišemo učenička pitanja u obliku jedne riječi, zamolit ćemo učenike da ponude
odgovore na ta pitanja – u obliku samo jedne riječi, primjerice: Kada? – jučer, danas, jutros, nedavno,
davno… ili Kamo? – daleko, blizu, nedaleko, tamo, nekamo…
Te ćemo riječi zabilježiti uz pitanja u asocijativnome suncu.
Ovakvom smo motivacijom učenike višestruko uveli u bit obrade priloga:

– usmjerili smo ih da pitanja za priloge postavljaju isključivo uz glagol u rečenici
– uputili smo ih da sami postavljaju pitanja za priloge
– uputili smo ih da sami pronađu priloge koje znaju
– uveli smo ih u činjenicu da je prilog jedna riječ.
b) Obrada se priloga može nastaviti na književnu interpretaciju pjesme Valovi Mladena Bjažića, čitanka
Dveri riječi 5. U pjesmi od 20 stihova ima čak 18 priloga. Njihovim gomilanjem pjesnik uglavnom
predočuje puhanje i snagu vjetra, a najvećim su dijelom to načinski prilozi. Nakon književne raščlambe
gomilanja priloga kao stilskoga sredstva, pristupit ćemo jezičnoj raščlambi priloga kao vrste riječi.
c) Ponudit ćemo učenicima nastavni listić u kojemu istaknute skupove riječi trebaju zamijeniti jednom
riječju.
53
Nastavni listić: Prilozi, 1
Istaknute skupove riječi zamijeni jednom riječju.
Cvijeće raste kraj prozora.

Cvijeće raste _______________.
Plešu kao pravi profesionalci.

Plešu _______________.
Uz vrata drijema mačka.

______________ drijema mačka.
Pjevala je poput slavuja.

Pjevala je _______________.
Od jučer ništa nisam pojeo.

_______________ ništa nisam pojeo.
Nakon što učenici riješe listiće, čitaju svoja rješenja. Potom rečenice zabilježimo na ploču pišući sve riječi
koje su učenici predložili u svojim listićima, primjerice: Plešu savršeno, lijepo, profesionalno,
očaravajuće… Uza svaku ćemo rečenicu potom napisati pitanje na koje odgovaraju riječi što su ih učenici
pisali, primjerice: Plešu savršeno, lijepo, profesionalno, očaravajuće… KAKO plešu?
Obrada
1. korak: Prilozi
Učenici na temelju motivacijskoga uvoda i primjera na ploči i u udžbeniku usvajaju pojam priloga: izriču
okolnosti glagolske radnje, prilažu se glagolima, nepromjenjive su riječi.
2. korak: Vrste priloga

Na temelju primjera učenici uočavaju najčešće vrste priloga: vremenske, načinske i mjesne. Upoznaju
pitanja na koja odgovaraju različite vrste priloga i usvajaju ih kao upitne priloge. Uočavaju razliku u
značenjima mjesnih priloga gdje, kamo i kuda.
3. korak: Prilog je jedna riječ. Razlikovanje priloga od pridjeva.

Učenici na temelju primjera uočavaju da je prilog uvijek jedna riječ. Razumijevaju razliku između priloga i
pridjeva.

Učenici uočavaju da, osim mjesnih, vremenskih i načinskih priloga, postoje i druge vrste priloga: količinski,
uzročni, ostali.
Usustavljivanje
Svaki učenik u svoju bilježnicu napiše jednu jednostavnu rečenicu. Nakon toga učenici u klupi zamijene
bilježnice. U bilježnice upisuju što više upitnih priloga u vezi s napisanom rečenicom. Nakon što upišu
pitanja u bilježnicu svoga kolege, učenici te bilježnice zamjenjuju s bilježnicama učenika ispred ili iza sebe.
Sada učenici upisuju odgovore na upitne priloge i slažu rečenice s prilozima. Tada vraćaju bilježnice
njihovim vlasnicima. Vlasnici bilježnica provjeravaju jesu li rečenice dobro oblikovane i jesu li sve
uporabljene riječi prilozi. Potom te priloge razvrstavaju prema vrstama: mjesni, vremenski, načinski.
54
DRUGI NAČIN
Kako smo se dogovorili?
Za uvod u obradu priloga možemo odigrati jednostavnu dramsku vježbu koja će učenike otvoriti za različite
načine govornoga izražavanja i ujedno ih uvesti u razumijevanje načinskih priloga. Upravo načinske priloge
učenici najteže razlikuju od pridjeva jer je najveći dio tih priloga nastao od pridjeva srednjega roda.
Igra se tako da jedan učenik iziđe iz razreda dok se učenici u razredu ne dogovore kako će odgovarati na
pitanja učenika koji je izišao. Način odgovaranja može biti primjerice: bezbrižno, zabrinuto, umorno,
pospano, nestrpljivo, nezainteresirano, zaljubljeno itd.
Kad se učenici dogovore na koji će način odgovarati, učenik ulazi i postavlja pitanja pojedinim učenicima u
razredu i učiteljici/učitelju. Oni mu moraju odgovoriti na način kako je dogovoreno, što znači da nije važan
sadržaj, nego način odgovaranja. Zadatak je učenika koji je izišao što prije pogoditi koji je način
odgovaranja razred dogovorio. Pitanja koja postavlja mogu biti svakojaka. Kad učenik pogodi dogovoreni
način odgovaranja, iz razreda izlazi onaj učenik kojega je zadnjega pitao te se razred dogovara za novi način
odgovaranja. Tada se igra novi krug pogađanja.
Nakon što se odigra nekoliko krugova igre, može se započeti s obradom gradiva. Pitat ćemo učenike kako
smo sve odgovarali na pitanja te odgovore zabilježiti na ploču.
Obrada se dalje nastavlja od prvoga koraka.

5. Pisanje i izgovor prijedloga, priloga, veznika i čestica
– pisanje i govorenje: pravilno oblikovanje rečenica
Književnost
10. Tematska i vrstovna podjela lirskih pjesama
Mladen Bjažić, Valovi
Vjeronauk
1. Ja i drugi – zajedno
Ključni pojmovi: zajednica, vjeronaučna zajednica, razlike i sličnosti među ljudima, međusobna povezanost.
Engleski jezik, peta godina učenja, druga godina učenja

2. Dom i oko njega
4. Kako provodimo slobodno vrijeme
Njemački jezik, peta godina učenja, druga godina učenja

4. Slobodno vrijeme i aktivnosti koje pozitivno utječu na razvoj mladoga čovjeka

Kako učiti
Ja jedan dio sam cjeline
ZRNCE VIŠE
Nastavni listić: Prilozi, 2
55
U pjesmi Mladena Bjažića ima sedam priloga. Podcrtaj ih i pokraj stiha u kojemu se nalaze napiši
kojoj vrsti pripadaju. Ne zaboravi da je prilog uvijek jedna riječ!
Uspavanka
Zvjezdanim nebom plove

Maleni sateliti.
S njima ćeš jednoga dana
Do zvijezda poći i ti.
A sada spavaj, čedo,

Dok grade brze rakete.
S Venere, Jupitera, Marsa
Slat ćeš mami pakete.
Al spavaj, milo, spavaj,

Narasti prije treba,
Da bi se vinuti mogo
U beskraj modroga neba.
U snu ćeš brzo doći

Na Mjesec blistavi, sjajni,
Tamo ćeš otkriti mnogo,
čitavo brdo tajni.
A jutrom, kad svane zora,

pričat ćeš tada meni
Kud su te vodili noćas
Putovi tvoji sneni.
Mladen Bjažić
DOMAĆA ZADAĆA
1. Opiši kako učiš. Uporabi različite priloge te ih podcrtaj u tekstu. Iznad svakoga napiši kojoj vrsti pripada.
2. Riješiti zadatke u radnoj bilježnici.
ZANIMLJIVOSTI
Kiša se u pjesništvu veoma često javlja, bilo kao motiv bilo kao tema. Uz mnoge poznate pjesme o kiši, u
hrvatskome je pjesništvu mnogo manje poznatih pjesama u kojima je kiša motiv ili tema. U prilogu
priručniku nalazi se osam manje poznatih pjesama s motivom kiše koje nam mogu poslužiti u redovnoj ili
dodatnoj nastavi.
Hrvatska imenica kiša je od kis-ja, dakle, od korijena glagola kisnuti (daždjeti). Posrijedi je praslavenski
korijen *kys (postati kiseo, stisnuti se, postati mokar, pokisnuti). Indoeuropski korijen je *qut, koji je u
baltoslavenskim jezicima *kuts, pa je tako u letonskom kusuls (vir); otuda poveznica voda-kiša-dažd, a sam
dažd kao drevna hrvatska riječ za kišu, zapravo je iz praslavenskog doba *duždi, što daje
starocrkvenoslavensko dъždь, te hrvatsko dažd; pretpostavlja se u osnovi pridjev dus; prema Vasmeru
postoji srodstvo između slavenske riječi dažd-dožd i pojma sitna kiša, norveški dusk-regn (švedski regn
56
dusk): „rosulja“, odnosno isti oblik i u staroislandskom. Ali moguće je da je i *dus-dius (indoeuropska
pertpostavka), za oblačno nebo, loše vrijeme, što dijelom potvrđuje i staroindijski i gotski.
• Kiša u indoeuropskim jezicima

– starogrčki – ho hyetos, ho ombros (njem. Platzregen – pljusak), brohe (dažd)
– novogrčki – brohe
– latinski – pluvia, imber
– francuski – pluie
– talijanski – pioggia
– španjolski – lluvia
– njemački – Regen
– engleski – rain
– švedski – regn (i islandski i ostali skandinavski jezici)
– gotski – rign
– ruski – dožd.
U osnovi indoeuropske riječi za kišu su pojmovi: voda – tijek/tok, vlaga. Grčki oblik ombros i latinski imber
znače „kišni pljusak“.
• Kišobran
Kišobran je gotovo po svemu oponašak suncobrana. Naravno, osim po onome protiv čega je; naime: on je
pomagalo protiv kiše, a ne protiv sunčevih zraka. I nastao je vjerojatno mnogo kasnije (uz mogućnost da se
vrlo davno upotrebljavao mjestimice i povremeno u obje svrhe, i to u hladnijim i kišovitijim dijelovima prvo
sredozemnih zemalja, a onda i atlantskog područja) osobito u razdoblju iz 16. st., dok je najvjerojatnije da je
taj štitnik na dalekome Istoku (od Japana, preko Kine do Indije) imao dvojnu/dvostruku uporabu od davnine.

Predpostavlja se da su šeširi s proširenim obodom ili krilima – kao različita ženska pokrivala za glavu –
mogli biti preteče kišobrana, jer su od njih lako postajali samostalni štitnici s drškom.

I prvi su kišobrani bili od drveta ili kože, zatim od gusto spletene slame, katkad i preko kostura od spletena
šiblja (kao pleteni od slame sačuvali su se najdulje u Abesiniji).

Sve u svemu, puna razlika između kišobrana i suncobrana nastupa mnogo kasnije (kod zapadnjaka tek u 18.
st.). A u Kini i Japanu takvi su se štitnici – upotrebljivi i protiv kiše kao i sunca – izrađivali od davnine s
gornjim dijelom od posebno obrađena papira.

Zaključno se može reći, kišobrani su izrađivani:

– od biljnih vlakana: tanke daščice, pruće, šiblje, slama, drvena kora;

– od kože, papira, platna, svile;

– danas: od najlona i celofana.
Po postanku, kišobran je novina u hrvatskom jeziku. Naziv je načinjen tek u 19. st. (u Šuleka, prema
njemačkom Regenschirm), a u istom stoljeću bit će da je načinjena i riječ suncobran, vjerojatno prema
njemačkom Sonnenschirm.
Tomislav Ladan
57
DNEVNA PRIPRAVA
Hrvatski ja volim 5
Prilozi
HNOS, NPIP:
Tema: 10. Nepromjenjive vrste riječi: prilozi, prijedlozi, veznici, čestice, usklici
rečenici; pravilno rabiti prijedloge s(a), k(a), pravilno rabiti priloge gdje, kamo, kuda, pravilno rabiti
veznike, čestice, usklike u govorenju i pisanju.
Prethodna znanja: nepromjenjive riječi; glagoli; pridjevi.

uvodni čelni usmeno izlaganje udžbenik, čitanka
obrada samostalni heuristički razgovor radna bilježnica
vježba u skupinama demonstracija nastavni listići prozirnica
ponavljanje u parovima čitanje i rad na tekstu plakat CD fotografija
provjeravanje dramska igra ili vježba priručni materijali: časopisi,
kombinirani tiskanice, dječji pisani radovi

Razvijati jezične sposobnosti i komunikacijske vještine koje će učenicima omogućiti sustavno i postupno
Razvijati sposobnosti razumijevanja odnosa među stvarima, bićima i pojavama.
Razvijati sposobnosti uočavanja i razumijevanja različitih spona, veza koje povezuju ljudi, stvari, pojave.
Razvijati vještinu preciznoga jezičnoga izražavanja.
Razvijati analitičko jezično razmišljanje.
Jačati ljubav prema jeziku i razvijati odgovornost za vlastite jezične izbore.
OBRAZOVNI ZADATCI
Prepoznati priloge i razumjeti njihovo značenje.
Razumjeti najčešće okolnosti glagolske radnje: mjesto, vrijeme i način.
Razumjeti da su prilozi nepromjenjive riječi.
Prepoznati i razlikovati najčešće vrste priloga – mjesne, vremenske, načinske – na temelju pitanja na koja
odgovaraju.
Razlikovati i pravilno rabiti mjesne priloge gdje, kamo i kuda.
Pravilno rabiti priloge u pisanju i govorenju.
DOMAĆA ZADAĆA
1. Opiši kako učiš. Uporabi različite priloge te ih podcrtaj u tekstu. Iznad svakoga napiši kojoj vrsti pripada.
LITERATURA
Težak, Stjepko – Babić, Stjepan (2005.): Gramatika hrvatskoga jezika. Priručnik za osnovno jezično obrazovanje (15.
izdanje), Zagreb: Školska knjiga. Ham, Sanda (2002.): Školska gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb: Školska knjiga; Silić,
Josip – Pranjković, Ivo (2005.): Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta. Zagreb: Školska knjiga; Barić,
Eugenija [i dr.] (1995.): Hrvatska gramatika. Zagreb: Školska knjiga.
58
Artikulacija sata
uvodni dio
Napisat ćemo na ploču jednostavnu neproširenu rečenicu Ona je putovala. Zamolit ćemo učenike da
postave pitanja u vezi s rečenicom. Ta ćemo pitanja zabilježiti u obliku asocijativnoga sunca.
KUDA?
KAMO? KADA?
Ona je putovala.
KOLIKO? KAKO?
ZAŠTO?
Pošto uokolo glagola napišemo učenička pitanja u obliku jedne riječi, zamolit ćemo učenike da ponude
odgovore na ta pitanja – u obliku samo jedne riječi. Te ćemo riječi zabilježiti uz pitanja u
asocijativnome suncu.
1. korak: Prilozi
Učenici na temelju motivacijskoga uvoda i primjera na ploči i u udžbeniku usvajaju pojam priloga:
izriču okolnosti glagolske radnje, prilažu se glagolima, nepromjenjive su riječi.
Gdje?
Kada? vrijeme radnje Kamo? mjesto radnje Kako? način radnje
Kuda?
Riječi kojima izričemo okolnosti glagolske radnje nazivaju se prilozi.
Kako je putovala? – ugodno

Kako učiš? – smireno prilozi se prilažu glagolima
Uvijek se veselim kiši.

Kad padne kiša, uvijek sam radostan. prilozi su nepromjenjive riječi
2. korak: Vrste priloga
Na temelju primjera učenici uočavaju najčešće vrste priloga: vremenske, načinske i mjesne. Upoznaju
pitanja na koja odgovaraju različite vrste priloga i usvajaju ih kao upitne priloge. Uočavaju razliku u
značenjima mjesnih priloga gdje, kamo i kuda.
Vrste priloga
– vremenski prilozi izriču vrijeme glagolske radnje
– načinski prilozi izriču način glagolske radnje
– mjesni prilozi izriču mjesto glagolske radnje
– upitni prilozi su upitne riječi na koje prilozi odgovaraju: kada, otkada, dokada, kako, gdje, kamo, kuda,
odakle, dokle...
Valja razlikovati značenje mjesnih priloga gdje, kamo i kuda:
Gdje – izriče mjesto radnje, gdje se što nalazi ili događa: Gdje sjediš? Sjedim ovdje.
Kamo – izriče cilj kretanja: Kamo trčiš? Trčim onamo.
Kuda – izriče put kretanja: Kuda trčiš? Trčim ovuda.
59
3. korak: Prilog je jedna riječ. Razlikovanje priloga od pridjeva.
Učenici na temelju primjera uočavaju da je prilog uvijek jedna riječ. Razumijevaju razliku između priloga i
pridjeva.
Planinarimo uvijek. Planinarimo svake nedjelje. → Kada?

Kiša jako pada. Kiša pada kao iz kabla. → Kako?
 ↓ ↓
 PRILOZI NISU PRILOZI
– prilog je uvijek jedna riječ
Toplo sunce toplo sije.

 
PRIDJEV PRILOG
 ↓ ↓
– pridijeva se imenici – prilaže se glagolu

– Kakvo je što? – Kako se nešto radi?
– promjenjiva riječ – nepromjenjiva riječ
usustavljivanje
Svaki učenik u svoju bilježnicu napiše jednu jednostavnu rečenicu. Nakon toga učenici u klupi
zamijene bilježnice. U bilježnice upisuju što više upitnih priloga u vezi s napisanom rečenicom. Nakon
što upišu pitanja u bilježnicu svoga kolege, učenici te bilježnice zamjenjuju s bilježnicama učenika
ispred ili iza sebe. Sada učenici upisuju odgovore na upitne priloge i slažu rečenice s prilozima. Tada
vraćaju bilježnice njihovim vlasnicima. Vlasnici bilježnica provjeravaju jesu li rečenice dobro
oblikovane i jesu li sve uporabljene riječi prilozi. Potom te priloge razvrstavaju prema vrstama: mjesni,
vremenski, načinski.
60
PLAN PLOČE
Prilozi
KUDA?- tuda, ovuda, onuda,

svukuda, nikuda…
KAMO? – ovamo, tamo, KADA? – jučer, tada, danas

onamo, nekamo, nikamo... tada, nedavno….
Ona je putovala.
KOLIKO? – dugo, malo, KAKO?- nekako, svakako,

toliko, previše… pješice, tako, ovako…
ZAŠTO? - zato
Gdje?
Kada? → vrijeme radnje Kamo? → mjesto radnje Kako? → način radnje
Kuda?
Riječi kojima izričemo okolnosti glagolske radnje nazivaju se prilozi.
Kako je putovala? – ugodno

Kako učiš? – smireno → prilozi se prilažu glagolima
Uvijek se veselim kiši.

Kad padne kiša, uvijek sam radostan. → prilozi su nepromjenjive riječi
Vrste priloga
– vremenski prilozi izriču vrijeme glagolske radnje
– načinski prilozi izriču način glagolske radnje
– mjesni prilozi izriču mjesto glagolske radnje
– upitni prilozi su upitne riječi na koje prilozi odgovaraju: kada, otkada, dokada, kako, gdje, kamo, kuda,
odakle, dokle...
Valja razlikovati značenje mjesnih priloga gdje, kamo i kuda:
Gdje – izriče mjesto radnje, gdje se što nalazi ili događa: Gdje sjediš? Sjedim ovdje.
Kamo – izriče cilj kretanja: Kamo trčiš? Trčim onamo.
Kuda – izriče put kretanja: Kuda trčiš? Trčim ovuda.
Planinarimo uvijek. Planinarimo svake nedjelje. → Kada?

Kiša jako pada. Kiša pada kao iz kabla. → Kako?
 ↓  ↓
PRILOZI NISU PRILOZI
– prilog je uvijek jedna riječ
Toplo sunce toplo sije.
 
PRIDJEV PRILOG
↓ ↓
– pridijeva se imenici – prilaže se glagolu
– Kakvo je što? – Kako se nešto radi?
61
– promjenjiva riječ – nepromjenjiva riječ
62
Prijedlozi
I slatko „kaj“, i „što“ i „ča“ Te tvori –
kad uspavanku majka čedu pjeva,
kad s ljuta gnjeva ljudsko čelo sijeva,
il mir se gnijezdi u svakoj mu pori.
Stanislav Geza Milošić, Domovina Hrvata, sonet II.
HNOS
Tema:
rečenici; pravilno rabiti prijedloge s(a), k(a), pravilno rabiti priloge gdje, kamo, kuda, pravilno rabiti veznike,
čestice, usklike u govorenju i pisanju.

Izborne teme: Pravilna uporaba prijedloga uz pojedine padeže; Prijedlozi i padeži u medijima (dobri i
pogrješni primjeri); Jednostavni i složeni prijedlozi; Prilozi i prijedlozi – pisanje; Prilog ili prijedlog.
Tip sata:
· obrada
ZADATCI I CILJEVI
· pojam prijedloga
Obrazovni zadatci
· Prepoznati česte prijedloge i razumjeti njihovu ulogu u rečenici.
· Razumjeti da su prijedlozi nesamostalne riječi.
· Razumjeti da su prijedlozi nepromjenjive riječi i da stoje pred imenicama.
· Uočiti da prijedlozi određuju oblik imenici pred kojom stoje.
· Pravilno rabiti prijedloge s(a) i k(a) u govorenju i pisanju.
· Razlikovati prijedloge od priloga.

· Razvijati jezične sposobnosti i komunikacijske vještine koje će učenicima omogućiti sustavno i postupno
· Razvijati sposobnosti razumijevanja odnosa među stvarima, bićima i pojavama.
· Razvijati sposobnosti uočavanja i razumijevanja različitih spona, veza koje povezuju ljudi, stvari, pojave.
· Razvijati vještinu preciznoga jezičnoga izražavanja.
· Razvijati analitičko jezično razmišljanje.
· Jačati ljubav prema jeziku.
· Razvijati sposobnost i vještinu jasnoga i jednoznačnoga jezičnog izražavanja.
63
ARTIKULACIJA SATA
Motivacija
a) Zamolit ćemo kojega spretnijega učenika iz razreda da uzme svoju pernicu i stavlja ju na što različitija
mjesta u učionici. Kako stavi pernicu na koje mjesto, prozvat će po jednoga učenika da kaže gdje se nalazi
pernica.
Tako ćemo dobiti rečenice s prijedlozima, primjerice:
Pernica je na ormaru.
Pernica je pod klupom.
Pernica je ispred ploče.
Pernica je iza stolca.
Pernica je u torbi.
Pernica je ispod klupe.
Pernica je iznad Majine glave.
Dok igra traje, učiteljica/učitelj bilježi na ploču rečenice kojima učenici opisuju odnos pernice i ostalih
predmeta. Kad igra završi, upitat ćemo učenike da razmisle o tome što su oni opisivali u svojim rečenicama.
Tako ćemo ih u razgovoru dovesti do pojma odnosa između stvari.
Napomena: Inačica ove igre jest da učenici iz razreda zadaju upute jednomu učeniku kamo da stavi pernicu. Te ćemo upute
bilježiti na ploču te ćemo opet dobiti rečenice s prijedlozima, primjerice:
Stavi pernicu na ormar.

Stavi pernicu pod klupu.
Stavi pernicu ispred ploče.
itd.
b) Za uvod u obradu prijedloga može nam poslužiti tekst Djetinjstvo Tina Kolumbića, čitanka Dveri riječi 5.
Početak je teksta dobar predložak za uočavanje razlike između samostalnih i nesamostalnih riječi.
U uvodu uočavamo podatke:
– o dvorištu koje se nalazi pred kućom
– o izdjeljanome brodiću koji će zaploviti u drvenome vjedru
– o prozoru koji se nalazi na kući.
U razgovoru s učenicima dolazimo do zaključka da dvorište, kuću, brodić, vjedro i prozor možemo nacrtati
jer kad čujemo te riječi, u mislima stvaramo slike. No koje nam riječi govore o odnosu dvorišta i kuće,
brodića i vjedra, prozora i kuće? Izdvajamo riječi pred, u, na te zaključujemo da bez njih ne bismo znali u
kakvim odnosima nacrtati dvorište i kuću, brodić i vjedro, kuću i prozor. One su nam, dakle, bitne za
izricanje odnosa među stvarima. No možemo li nacrtati same te riječi? Imaju li one svoje samostalno
značenje? Zaključujemo da su to riječi koje nemaju svoga samostalnoga značenja te nastavljamo obradu od
drugoga koraka.
c) Zamolit ćemo učenike da iziđu u prostor i podijele se u parove. Neka se dogovore tko je u paru osoba A, a
tko osoba B. Zatim ćemo im reći neka slijede upute koje im dajemo.
Zadavat ćemo upute prema kojima će se učenici postavljati u međusobne odnose, a u rečenicama uputa imat
ćemo mnogo prijedloga.
Upute mogu biti ovakve:

Molim osobe A i B da stanu jedna pokraj druge.
Neka osoba A stane iza osobe B.
Neka se osoba B šeće oko osobe A.
Neka osoba A uzme za ruku osobu B.
Neka osobe A i B hodaju jedna uz drugu.
Neka osoba B hoda ispred osobe A.
64
Neka osoba A dovede osobu B do njezine klupe.
Neka osoba B sjedne na svoj stolac.
Neka osoba A krene bez osobe B prema svojoj klupi.
Neka osoba A sjedne na svoje mjesto.
Kad svi sjednu na svoja mjesta, razgovarat ćemo o tijeku vježbe i pitati učenike što smo zapravo određivali
uputama. U razgovoru ćemo doći do pojma odnosa između osoba i stvari. Neke ćemo upute zabilježiti na
ploču.
Obrada
1. korak: Samostalne i nesamostalne riječi
Učenici na temelju primjera na ploči i u udžbeniku uočavaju da postoje samostalne riječi – one koje imaju
svoje stalno značenje što ga razumijemo i izvan rečenice te nesamostalne riječi – one koje nemaju
samostalnoga značenja, nego im značenje razumijemo unutar rečenice.
2. korak: Prijedlozi
Na temelju primjera učenici uočavaju da su prijedlozi nesamostalne riječi kojima se izriču odnosi među
riječima u rečenici te usvajaju najčešće prijedloge. Uočavaju da su prijedlozi nepromjenjive riječi koje stoje
pred imenicama te da utječu na oblik imenice pred kojom stoje. Razumijevaju da su prijedlozi važne riječi u
oblikovanju i značenju rečenice.
3. korak: Prijedlozi s(a) i k(a). Razlikovanje prijedloga od priloga.

Učenici na temelju primjera uočavaju da se prijedlozi s i k mogu pojaviti u oblicima bez naveska i s njime.
Uočavaju kada se javljaju u kojem obliku.
Na temelju rečenica s primjerima učenici uočavaju kako razlikovati prijedlog od priloga i u onim
slučajevima kada su to iste riječi.

Učenici uočavaju da prijedlozi mogu stajati pred svim imenskim riječima: uz to što najčešće stoje pred
imenicama, prijedlozi mogu stajati pred zamjenicama, pridjevima i brojevima.
Usvajaju i pojam prijedložnoga izraza.
Usustavljivanje
1. Učenici naizmjence čitaju pitanja i odgovore iz rubrike Ovo sada znam.
2. Učenici rade u paru: jedan učenik u svoju bilježnicu napiše šest imenica, a drugi napiše šest prijedloga.
Kada to učine, zadatak im je zajednički napisati što više rečenica u kojima će uporabiti zadane imenice i
prijedloge u što više kombinacija. Neki parovi glasno čitaju rečenice koje su oblikovali, a ostali učenici
komentiraju te predlažu i druge mogućnosti ako to par nije učinio.
DRUGI NAČIN
Vruće – hladno
Igra koju ćemo odigrati kao uvod u obradu prijedloga omiljena je među učenicima te dobi pa će ju igrati s
velikim veseljem istodobno rabeći prijedloge i osvješćujući njihovo značenje u komunikaciji.
Razred se podijeli u dvije ekipe te jedan predstavnik svake ekipe iziđe van iz učionice dok učenici skrivaju
jedan dogovoreni predmet na neko mjesto u učionici. Predstavnici koji izlaze van mogu i ne moraju znati o
kojemu je predmetu riječ – ako ne znaju koji je to predmet, igra će biti uzbudljivija i napetija. U svakome
slučaju, ako učenici imaju otprije iskustvo ove igre, uspješnija je ako predstavnici ne znaju o kojemu je
predmetu riječ.
Kad učenici sakriju predmet, u učionicu se vraćaju predstavnici njihovih ekipa. Njihov je cilj što prije
pronaći skriveni predmet. Traže ga tako da postavljaju pitanja protivničkim ekipama, a članovi protivničke
ekipe mogu im odgovoriti samo s Vruće! (ako pitanje vodi do predmeta) i Hladno! (ako pitanje ne vodi do
predmeta). Sve dok pojedini predstavnik dobiva odgovore Vruće!, ima pravo postavljati pitanja, a kad dobije
odgovor Hladno!, pravo na postavljanje pitanja dobiva protivnički igrač.
65
Tijekom postavljanja pitanja predstavnici ne smiju hodati po učionici – pitanja postavljaju stojeći li sjedeći
na mjestu koje sami odaberu na početku igre. Kad jedan predstavnik za vrijeme postavljanja pitanja zaključi
da zna gdje je skriveni predmet, odlazi do toga mjesta i traži ga. Ako ga pronađe, pobjednik je, a ako ga ne
pronađe, izgubio je.
U igri će se tijekom postavljanja pitanja pojaviti mnogo rečenica s prijedlozima jer su prijedlozi ovdje
gotovo jedino sredstvo pobližega određivanja mjesta skrivenoga predmeta, tj. sredstvo za pobjedu u igri. Tu
ćemo činjenicu kasnije, u obradi gradiva, isticati u razgovoru s učenicima te će oni osvijestiti kako su
prilozi, premda malene i nesamostalne riječi, veoma važno jezično sredstvo.
Kad završimo igru (možemo igrati jedan ili više krugova igre, ovisno o brzini kojom su predstavnici ekipa
pronašli predmet), na ploču ćemo zabilježiti neke od rečenica koje su predstavnici postavljali. Mogu to biti,
primjerice, najduhovitija pitanja, pitanja koja su dovela do pobjede, najsmješnija pitanja, najnemogućija
pitanja itd. Tako ćemo dobiti, primjerice, ovakve rečenice:
Je li predmet ispod ormara?

Je li predmet iznad prozora?
Nalazi li se predmet u mojoj torbi?
Mogu li premet vidjeti s ovoga mjesta?
itd.
Obradu ćemo nastaviti od prvoga koraka.

– pisanje i govorenje: pravilno oblikovanje rečenica
– pravopis i pravogovor: pravilna uporaba prijedloga
Književnost
Tin Kolumbić, Djetinjstvo
Vjeronauk
2. Pravila dobrih odnosa, poštovanja i zajedništva
Ključni pojmovi: pravila, kvalitetni međuljudski odnosi.
Engleski jezik, peta godina učenja, druga godina učenja

2. Dom i oko njega
4. Moj svijet i oko njega – svakodnevne radnje, opisivanje svojega mjesta / grada / domovine i usporedba
sa zemljama engleskoga govornog područja
Njemački jezik, peta godina učenja, druga godina učenja

4. Slobodno vrijeme i aktivnosti koje pozitivno utječu na razvoj mladoga čovjeka

Odnosi u mojoj obitelji
Kakve odnose želimo graditi u našemu razredu
66
ZRNCE VIŠE
Nastavni listić: Prijedlozi
1. U pjesmi Nikole Milićevića ima devet prijedloga: na, u, bez, s, među, bez, za, bez, kroz. Na prazne
crte upiši odgovarajuće prijedloge.
Sloboda
Što je ptica ____ kavezu
____ prostranstva i ____ zraka?
Ko da ste joj odrezali
njena mala krila laka.
Samo van ______ prozor gleda

oka tužna, nevesela.
O kako bi sretna bila
Kad bi nekud poletjela.
I tu hranu što joj daju,

sve bi rado žrtvovala.
Sve što ima ____ tom svijetu
____ slobodu sve bi dala.
Spavala bi ______ lišćem
i sklopila sretne oči,
pa neka je zima bije
i neka je kiša moči.
Živjela bi zadovoljno
___ malo hrane, malo vode,
al nikako i nikada
nema sreće ____ slobode.
Nikola Milićević
2. U pjesmi je i šest priloga. Pronađi ih i napiši.
– načinski prilozi: _______________________________

– vremenski prilozi: _____________________________
– mjesni prilog: ________________________________
DOMAĆA ZADAĆA
1. Prepričati u trećoj osobi priču Djetinjstvo Tina Kolumbića. U tekstu zaokružiti prijedloge.
67
ZANIMLJIVOSTI
O uporabi prijedloga u jezičnim savjetnicima
Samo se dva prijedloga u suvremenom hrvatskom književnom jeziku slažu s trima padežima: prijedlog u i
prijedlog za. U dijelu priobalnih govora može se čuti prijedlog u uz imenice u genitivu s glagolima kretanja:
Poći u doktora, ići u prijateljice. U književnom jeziku takva prijedložna veza nije dopuštena, jer se izriče
dativom bez prijedloga: Idem doktoru / prijateljici.

Prijedlog za pogrješno je rabiti za iskazivanje cilja. Neće biti pravilno: Letimo za Ameriku, Plovimo za
Rotterdam, nego: u Ameriku, u Rotterdam. U rečenicama gdje neće biti glavno istaknuti cilj kretanja, već
samo smjer, možemo upotrebljavati prijedlog prema: Krenuli smo prema Otrantskim vratima. Prijedlog za
ne valja predlagati pred infinitiv već pred glagolsku imenicu ako iza prijedloga slijedi određen glagolski
oblik. Stoga ne valja: To su cipele samo za gledati, ne za nositi – već treba: To su cipele samo za gledanje, a
ne za nošenje.

Prijedlog kroz ne valja upotrebljavati u značenju sredstva. Vezu kroz i akuzativ treba zamijeniti
instrumentalom bez prijedloga: postići nešto kroz prevaru / postići nešto prevarom. I u vremenskom
značenju treba izbjegavati ovaj prijedlog. Ne treba: kroz cijelu godinu / kroz dva dana /kroz jutro. Prijedlog
kroz tada ili izostavljamo: cijele godine / cijelo jutro ili taj odnos izričemo drugim prijedlozima – u
posljednje doba obljubljenim tijekom ili prijedlozima za, preko, u: tijekom cijele godine / preko cijele godine
/ za dva dana; preko jutra / u jutro (ujutro) / za jutra.

Prijedlogom iz ne iskazujemo građu, sastav, tvar od koje je što sastavljeno. Prema tome pogrješno je: kuća iz
drva, stol iz mjedi – već treba takav značenjski odnos izricati prijedlogom od – od drva, od mjedi. Kada se
rečenicom iskazuje kakvom je radnjom predmet izrađen od neke građe, tada možemo upotrijebiti prijedlog
iz: isklesan iz crna mramora, izliven iz mjedi.

Prijedlog kod predlaže se samo uz genitiv, no ne treba ga upotrebljavati uz glagole kretanja kada imenica
znači cilj kretanja: krenuti kod roditelja / ići kod znanaca. Kada glagol ne označuje kretanje, prijedložna
veza kod + imenica u genitivu može ostati: živjeti kod roditelja / prenoćiti kod prijatelja.
Što se tiče prijedložnih odnosa, instrumental je vjerojatno najsloženiji padež. S obzirom na zanimljive
višeznačnosti toga padeža u hrvatskoj padežnoj sintaksi i problemi prijedloga uz taj padež vrlo su
raznovrsni.

Prijedlog s uz imenice u instrumentalu može značiti različite odnose: društvo (s tobom), način (s lakoćom),
vrijeme (sa zadnjim snijegom). U književnom jeziku prijedlog s ne smijemo rabiti kada je riječ o sredstvu
vršenja radnje. Tada se služimo instrumentalom bez prijedloga: komuniciramo telefaksom i telefonom,
putujemo prometalima. Iznimka je kada prijedlog s stoji uz nepromjenjivu riječ ili sintagmu: Zaraditi s
vlastitih deset prstiju. Ni uz objekte u instrumentalu ne treba s: baviti se slikarstvom, zanimati se grafikom.

Uz glagole tipa početi, svršiti, nastaviti bolje je rabiti objekt u akuzativu nego prijedložni izraz u
instrumentalu. Bolje: Počeli smo nastavu nego Počeli smo s nastavom. Pogotovo ne valja uzimati objekte u
instrumentalu uz te glagole bez prijedloga s, iako se na žalost može čuti: Kad će početi nastavom?

U značenju vremenske okolnosti vršenja radnje prijedlog s ispred imenica u instrumentalu ne treba
izostavljati. Ne valja: Oporavit ćemo se vremenom, jer imenica vrijeme ovdje nije sredstvo, već okolnost
(slijed, tijek vremena).

U administrativno-poslovnom stilu za izricanje sredstva u prenesenom smislu upotrebljava se prijedlog
putem, kao i nepotreban rusizam posredstvom. Kad se govori o ustanovama, osobama kao sredstvima radnje
u prenesenom smislu, funkcionalna stilistika administrativno-poslovnog stila preporučuje umjesto prijedloga
putem prijedlog preko: Ostvarili smo to preko Unprofora, iako se prijedložni odnos putem + genitiv imenice
gotovo ustalio u općoj i medijskoj govornoj konvenciji.
68

Uporaba prijedloga kroz + akuzativ u istoj ulozi pogrješna je, jer je suprotna osnovnome značenju prijedloga
kroz, a njome se ne kazuje ništa što se nije kazivalo prijedlogom preko. Ovjereno je dakle: To smo postigli
preko ministarstva/veze, a ne kroz ministarstvo/vezu.
Nebojša Koharović
Primarno je značenje prijedloga bez izuzimanje, dakle negiranje postojanja društva ili sredstva, npr. Otišao
je sam, bez ijednog prijatelja; Ozdravio je bez lijekova, tako da stoji u izravnoj opreci s prijedlogom s/sa u
istom značenju. Može dolaziti i u rečenicama u kojima ima značenje načina: Napustila ga je bez ijedne
riječi, ili uz pojedine izričaje: Pobijedio je bez imalo muke.

Budući da bez izražava odsutnost onoga što inače već postoji, zamjenica iza njega mora biti potvrdna. Tako
nećemo reći: Vratili su se bez ničega, nego Vratili su se bez ičega.

Međutim, najčešće su pogrješke u upotrebi prijedloga bez u konstrukcijama složenim s prijedlogom sa: sa i
bez, sa ili bez. Svaki od tih prijedloga otvara mjesto riječi u drugom padežu (sa stoji uz instrumental, a bez
uz genitiv), pa je pogrješno reći: Neki su došli s prijateljima, a neki bez. Ispravno je: Neki su došli s
prijateljima, a neki bez njih ili bez prijatelja. Ili: Na skijanje možete doći sa svojom opremom ili bez, treba:
Sa svojom opremom ili bez nje, bez opreme.

Hrvatski razgovorni jezik također obiluje doslovnim prijevodima iz njemačkoga, kadšto i iz francuskoga
jezika. Tako se njemačka sveza ohne zu prevodi kao bez da i znači odsutnost onog što se rečenicom kazuje.
Umjesto Progovorio je bez da ga je itko pitao, treba reći Progovorio je, a da ga nitko nije pitao / premda
neupitan ili Progovorio je bez pitanja.

Prijedlog bez ponekad ćemo naći i ispred veznika ako u značenju izuzimanja, pa upozoravamo i na tu
pogrješnu upotrebu: Neću doći na posao bez ako se mora, treba reći osim ako se mora.
Vanja Švačko
Da bi se pravilno govorilo, pomažu i osnovni jezični priručnici: gramatike i rječnici. Nama još uvijek
nedostaju neki od tih osnovnih priručnika, rječnici prije svega, a posebno rječnici u kojima se navode nužne
dopune uz pojedine riječi. Tu bi se onda uvijek moglo provjeriti u kojemu padežu stoji dopuna uz koju riječ.
Ne bi se onda, vjerojatno, događalo da čujemo rečenice kao ova:

U svezi novoga mandata UNPROFOR-a.

Znalo bi se da se u standardnom hrvatskome jeziku tako ne može reći jer je pogrješno.

Od dviju bliskoznačnih riječi veza i sveza izabrana je riječ sveza. Taj je izbor moguć i pravilan. Ono što u toj
rečenici nije dobro, činjenica je da je uz riječ sveza zadržana dopuna u genitivu koja je u hrvatskom jeziku
pogrješna. Pravilna dopuna uz riječi sveza i veza jest u instrumentalu, dakle u vezi s čime, pa onda i u svezi s
čime i:

U svezi s novim mandatom UNPROFOR-a.
Marija Znika
Bilješke:
69
DNEVNA PRIPRAVA
Hrvatski ja volim 5
Prijedlozi
HNOS, NPIP:
Tema: 10. Nepromjenjive vrste riječi: prilozi, prijedlozi , veznici, čestice, usklici
Obrazovna postignuća: prepoznati priloge, česte prijedloge, veznike, čestice da, ne, li i usklike u rečenici;
pravilno rabiti prijedloge s(a), k(a), pravilno rabiti priloge gdje, kamo, kuda, pravilno rabiti veznike, čestice,
usklike u govorenju i pisanju.
Prethodna znanja: promjenjive i nepromjenjive riječi; imenice; prilozi.

provjeravanje dramska igra ili vježba priručni materijali: časopisi, tiskanice,
kombinirani dječji pisani radovi

Razvijati jezične sposobnosti i komunikacijske vještine koje će učenicima omogućiti sustavno i postupno
Razvijati sposobnosti razumijevanja odnosa među stvarima, bićima i pojavama.
Razvijati sposobnosti uočavanja i razumijevanja različitih spona, veza koje povezuju ljudi, stvari, pojave.
Razvijati vještinu preciznoga jezičnoga izražavanja.
Jačati ljubav prema jeziku.
Razvijati sposobnost i vještinu jasnoga i jednoznačnoga jezičnog izražavanja.
OBRAZOVNI ZADATCI
Prepoznati česte prijedloge i razumjeti njihovu ulogu u rečenici.
Razumjeti da su prijedlozi nesamostalne riječi.
Razumjeti da su prijedlozi nepromjenjive riječi i da stoje pred imenicama.
Uočiti da prijedlozi određuju oblik imenici pred kojom stoje.
Pravilno rabiti prijedloge s(a) i k(a) u govorenju i pisanju.
Razlikovati prijedloge od priloga.
DOMAĆA ZADAĆA
1. Prepričati u trećoj osobi priču Djetinjstvo Tina Kolumbića. U tekstu zaokružiti prijedloge.
LITERATURA
izdanje), Zagreb: Školska knjiga; Ham, Sanda (2002.): Školska gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb: Školska knjiga; Silić,
70
Artikulacija sata
uvodni dio
Zamolit ćemo učenike da iziđu u prostor i podijele se u parove. Neka se dogovore tko je u paru osoba A, a tko osoba B. Zatim
ćemo im reći neka slijede upute koje im dajemo.
Zadavat ćemo upute prema kojima će se učenici postavljati u međusobne odnose, a u rečenicama uputa imat ćemo mnogo
prijedloga. Neke rečenice zabilježit ćemo na ploču.
Maja i Iva stajale su jedna pokraj druge. Ivan je stao uz prozor.

Marija je hodala ispred Dore. Luka je sjeo na svoj stolac.
1. korak: Samostalne i nesamostalne riječi
Učenici na temelju primjera na ploči i u udžbeniku uočavaju da postoje samostalne riječi – one koje imaju svoje stalno značenje
što ga razumijemo i izvan rečenice te nesamostalne riječi – one koje nemaju samostalnoga značenja, nego im značenje
razumijemo unutar rečenice.
Maja, Iva, prozor, stolac – imaju svoje samostalno značenje → samostalne riječi
pokraj, uz, ispred, na – nemaju samostalno značenje → nesamostalne riječi
2. korak: Prijedlozi
Na temelju primjera učenici uočavaju da su prijedlozi nesamostalne riječi kojima se izriču odnosi među riječima u rečenici te usvajaju
najčešće prijedloge. Uočavaju da su prijedlozi nepromjenjive riječi koje stoje pred imenicama te da utječu na oblik imenice pred kojom
stoje. Razumijevaju da su prijedlozi važne riječi u oblikovanju i značenju rečenice.
Ivan – uz prozor → odnos Ivana i prozora
Marija – ispred Dore → odnos Marije i Dore
Luka – na stolac → odnos Luke i stolca
– nesamostalne riječi kojima se izriču odnosi među riječima u rečenici – prijedlozi
– najčešći prijedlozi: na, o, po, pri, prema, u, iz, od, bez, pokraj, kraj, kod, s, k, niz, pred, među, između, nakon, usprkos...
Ivan stoji → uz prozor

→ pokraj prozora – prijedlozi se predlažu imenicama i određuju njihov oblik
→ pred prozorom
Ivan stoji uz prozor.

Uz kuću raste cvijeće. – prijedlozi su nepromjenjive riječi
Stisnula se uz majku.
3. korak: Prijedlozi s(a) i k(a)
Učenici na temelju primjera uočavaju da se prijedlozi s i k mogu pojaviti u oblicima bez naveska i s njime. Uočavaju kada se
javljaju u kojemu obliku.
Prijedlog s javlja se u dva oblika: s i sa

– s prijateljicom, s lovcem, s mamom, s bratom... → temeljni oblik prijedloga, najčešći
– sa sestrom, sa šeširom, sa Zrinkom, sa Željkom... → ispred riječi koje počinju glasovima s, š, z ili ž
– sa psom, sa pšenicom, sa Ksenijom... ispred riječi koje počinju suglasničkom skupinom u kojoj je glas s, š, z ili ž
I prijedlog k ima oblike k i ka:

– k prijateljima, k sestri… → temeljni oblik
– ka Katarini, ka gimnaziji → ispred riječi koje počinju glasovima k ili g
– glas a koji se navezuje na završetak riječi naziva se navezak
Razlikovanje prijedloga od priloga

Na temelju rečenica s primjerima učenici uočavaju kako razlikovati prijedlog od priloga i u onim slučajevima kada su to iste
riječi.
Ivan stanuje blizu Luke. Stanujem blizu.

↓ ↓ ↓ ↓
prijedlog imenica glagol prilog
usustavljivanje
1. Učenici naizmjence čitaju pitanja i odgovore iz rubrike Ovo sada znam.
2. Učenici rade u paru: jedan učenik u svoju bilježnicu napiše šest imenica, a drugi napiše šest prijedloga. Kada to učine,
zadatak im je zajednički napisati što više rečenica u kojima će uporabiti zadane imenice i prijedloge u što više kombinacija.
Neki parovi glasno čitaju rečenice koje su oblikovali, a ostali učenici komentiraju te predlažu i druge mogućnosti ako to par nije
učinio.
71
PLAN PLOČE
Prijedlozi
Maja i Iva stajale su jedna pokraj druge. Ivan je stao uz prozor.

Marija je hodala ispred Dore. Luka je sjeo na svoj stolac.
Maja, Iva, prozor, stolac – imaju svoje samostalno značenje → samostalne riječi
pokraj, uz, ispred, na – nemaju samostalno značenje → nesamostalne riječi
Ivan – uz prozor → odnos Ivana i prozora

Marija – ispred Dore → odnos Marije i Dore
Luka – na stolac → odnos Luke i stolca
– nesamostalne riječi kojima se izriču odnosi među riječima u rečenici – prijedlozi
– najčešći prijedlozi: na, o, po, pri, prema, u, iz, od, bez, pokraj, kraj, kod, s, k, niz, pred, među, između,
nakon, usprkos...
Ivan stoji → uz prozorø

→ pokraj prozora – prijedlozi se predlažu imenicama i određuju njihov oblik
→ pred prozorom
Ivan stoji uz prozor.

Uz kuću raste cvijeće. – prijedlozi su nepromjenjive riječi
Stisnula se uz majku.
Prijedlog s javlja se u dva oblika: s i sa

– s prijateljicom, s lovcem, s mamom, s bratom... → temeljni oblik prijedloga, najčešći
– sa sestrom, sa šeširom, sa Zrinkom, sa Željkom... → ispred riječi koje počinju glasovima s, š, z ili ž
– sa psom, sa pšenicom, sa Ksenijom... → ispred riječi koje počinju suglasničkom skupinom u
kojoj je glas s, š, z ili ž
I prijedlog k ima oblike k i ka:

– k prijateljima, k sestri… → temeljni oblik
– ka Katarini, ka gimnaziji → ispred riječi koje počinju glasovima k ili g
– glas a koji se navezuje na završetak riječi naziva se navezak
Razlikovanje prijedloga od priloga
Ivan stanuje blizu Luke. Stanujem blizu.

↓ ↓ ↓ ↓
prijedlog imenica glagol prilog
72
Veznici, usklici i čestice
Uistinu, bez samostalnosti i neodvisnosti narod ne može biti narodom,
osobom; nego je samo puk, množina čeljadi.
Ante Starčević, Stranke u Hervatskoj
HNOS
Tema:

Izborne teme: Uporaba evo, eto, eno; Priča nastala iz onomatopeje (učenički ostvaraji); Zvuk u filmu.
Tip sata
• obrada
ZADATCI I CILJEVI
• veznici
• čestice
• usklici
Obrazovni zadatci
• Prepoznati veznike, usklike i čestice da, ne, li u rečenici.
• Razvijati leksički sloj: poznavanje i uporabu veznika, usklika i čestica.
• Razvijati sintaktički sloj: izgovor i pisanje veznika, usklika i čestica.
• Razvijati pravopisni sloj: pisanje veznika, usklika i čestica.
• Razvijati jezične djelatnosti: slušanje i govorenje.

• Sustavno uvoditi učenike u spoznaje o važnosti, vrijednosti i ljepoti hrvatskoga jezika.
• Razvijati svijest o nužnosti učenja slovnice hrvatskoga jezika budući da znanje o jeziku umnogome utječe na
razvijanje sposobnosti jezičnoga izražavanja.
• Razvijati kulturu razgovora.
• Poticati i razvijati snošljivost.
73
ARTIKULACIJA SATA
Motivacija
a) Razgovor o nepromjenjivim vrstama riječi. Učenici u usmjerenom razgovoru otkrivaju podrijetlo i
značenje riječi: prijedlog, prilog, veznik, usklik i čestica. Otkrit će da prve četiri riječi mogu povezati s
glagolima (predložiti, priložiti, (po)vezati, uskliknuti), a petu riječ ne mogu (čestica – vrlo mali, sitan
predmet; djelić).
b) U usmenoj brojilici iz Kastva (Dveri riječi 5), nazvanoj Mladi glazbari, postoji mnoštvo onomatopejskih
usklika. Svi ti usklici oponašaju zvukove narodnih glazbala onako kako ih je doživio nepoznati narodni
pjesnik. Ti su usklici, s druge strane, izraz zajedničkog doživljaja zvuka gusala, tamburice ili frule. Cijela
brojilica ili samo jedan njezin dio može biti izvrsna motivacija za razgovor o usklicima. Na sličan način
učiteljica/učitelj može improvizirati malu igru tako da jedan učenik postavlja pitanje na koje mu drugi
odgovara samo različito intoniranima glasovima (a, e, i, o, u), a ostali će učenici „prevoditi” odgovor.
Primjerice, prvi učenik pita drugoga: „Kakva je bila jučerašnja utakmica?” Drugi odgovara: „U!” Ovisno o
izgovoru drugoga učenika, ostali će učenici znati je li utakmica bila dobra ili loša.
c) S učenicima se može povesti usmjereni razgovor o glasanju ptica jer će učenici zasigurno znati imenovati
ili oponašati glasanje nekih ptica, primjerice vrabaca, lastavica, golubova, galebova, vrana i drugih. Pri
zapisivanju učeničkih ostvaraja na ploču učiteljica/učitelj može usmjeravati učenike da glasanje imenuju
različitim riječima, primjerice glagolima: živkati, gugutati; imenicama: živkanje, gugutanje ili
onomatopejskim riječima (usklicima): živ-živ, gu-gu… Ovo ujedno može biti i motivacija za čitanje Pjesme
o pticama Dubravka Horvatića.
Obrada
1. korak: Veznici povezuju riječi
Čitanjem rečenica navedenih u prvomu koraku, učenici uočavaju da se jednom te istom riječju povezuju
dvije riječi, ali i dvije rečenice. Tako zaključuju da su veznici riječi koje povezuju riječi i rečenice. Slijedi
primjer s veznikom pa. Ovdje učiteljica/učitelj može oprimjeriti rečenice i s drugim veznicima, primjerice
iste te rečenice mogu se povezati veznikom te ili se preoblikovati drugim veznicima:
Ptice nemaju zube te ih ne moraju prati. Dolete, a cvrkuću.

Ptice nemaju zube, zato ih ne moraju prati. Dolete ako cvrkuću.
Ptice nemaju zube, dakle ne moraju ih prati. Dolete jer cvrkuću.
Značenje rečenica u prvom stupcu nije se bitno promijenilo što nije slučaj sa značenjem rečenica u drugomu
stupcu. Učenicima se ne trebaju objašnjavati razlozi promjene značenja, bitno je da oni uoče, prepoznaju i
shvate novo značenje rečenice. Također, učenike valja navesti da uoče da zarez uvijek dolazi ispred nekih
veznika, a ispred nekih ne dolazi. Ni ovdje ne treba tražiti da učenici znaju pravopisna pravila o zarezu u
rečenici, neka su od njih dana u rubrici Hrvatski još više volim.
Naravno, ne smije se zaboraviti utvrditi učeničko znanje o veznicima kao nepromjenjivim riječima, tako da
ćemo u svakom primjeru pokazati da se veznik ne mijenja: iako veznik može promijeniti mjesto u rečenici,
njegov će oblik ostati uvijek isti.
2. korak: Usklicima izričemo osjećaje

Učenici tumače svoje odgovore na pitanje postavljeno u udžbeniku: Možeš li zaključiti kakva je
raspoloženja svaka ptica na žici? Iako ni jedna ptica na žici nema isti položaj tijela, ipak ta činjenica nije
ključna za „prepoznavanje” njezinoga raspoloženja, nego je temeljno raspoloženje naglašeno usklikom: Gle,
gle! (radoznalost), Hm… (nezadovoljstvo), Ajme… (zabrinutost) i tomu slično. Učenici otkrivaju da su
usklici izraz raspoloženja, osjećaja, da se njima doziva ili oponaša kakav zvuk, tj. da oni „osjećajno oboje”
rečenicu.
I u ovome koraku mogu se mijenjati usklici u istim rečenicama da bi učenici zapazili kako je usklik
„izdvojen” iz rečenice i kako je, zapravo, sam usklik jedna rečenica (rečenica u rečenici).
74
Brr, uskoro će biti još hladnije. Brr! Uskoro će biti još hladnije.
Uskoro će biti još hladnije, brr! Uskoro će biti još hladnije. Brr!
Uskoro će biti, brr, još hladnije!
Ovdje je zanimljivo potaknuti učenike da pokažu kojim se usklicima oni dozivaju i odzivaju, kojim
usklicima izražavaju svoje osjećaje. Tražit će se samo usklici, a ne imena onih kojima se obraćaju,
primjerice: Hej! (ne: Hej, Pero!). Učenicima je potrebno napomenuti da nekim usklicima nije mjesto u
uljuđenu ophođenju (Pih! Fuj! Šmrc! Fijuu!).
Naravno, i u ovome koraku cilj je pokazati da su usklici nepromjenjive riječi koje izriču osjećaje ili
raspoloženja.
Dobro je potaknuti djecu (osobito onu iz seoskih sredina) da navedu onomatopejske usklike kojima dozivaju
ili tjeraju životinje (Mic-mic! Šic!; Pi-pi-pi! Iš!). To može biti i povodom za rad na maloj razlikovnoj gramatici
ili zavičajnom rječniku.
3. korak: Čestice oblikuju ili preoblikuju rečenicu

I ovdje, kao u prethodnim koracima, treba najprije pokazati da je riječ o nepromjenjivim riječima, a potom
da čestice oblikuju ili preoblikuju (mijenjaju) rečenice:
Nitko me od njih ne vidi. Vidi li me tko od njih?

Zar me nitko ne vidi?
Da bi se ovo još zornije pokazalo, može se učenicima ponuditi jedna rečenica i nekoliko čestica koje će joj – kad joj
se pridodaju – promijeniti značenje, primjerice:
Petar pliva. (zar, neka, li, ne) Zar Petar pliva?

Petar ne pliva.
Pliva li Petar?
Neka Petar pliva.
Ovim ili sličnim primjerom može se zorno pokazati da česticama oblikujemo ili preoblikujemo rečenice
dajući im donekle izmijenjeno ili posve drugačije značenje.
Osobito je bitno posvetiti pozornost trima česticama – jesnoj, niječnoj i upitnoj, kako s obzirom na njihovu
učestalost tako i na njihovu uporabu u govorenju i pisanju.

U rubrici Hrvatski još više volim dovoljno je obratiti pozornost na izgovor rečenica u kojima se pojavljuje
čestica god.
Znaš li štogod o riječima? Što god znaš o riječima, reci.

Gdje god da sam bila, pitala sam. To sam gdjegod i pitala.
Usustavljivanje
U pjesmi Na Divljem zapadu Luke Paljetka lako se može uočiti pet različitih usklika, potom tri veznika (i,
pa, a; prilogu kad ne ćemo isticati vezničku ulogu u rečenici) te dvije čestice (ne, zar; česticu se ovdje ne
ćemo spominjati).
Pjesma je zasićena usklicima pa valja krenuti od njih.
Učenicima se podijele nastavni listići s pjesmom u kojoj su usklici otisnuti masnijim slovima. Pored svake
označene riječi (svakoga usklika) učenici napišu što je tom riječju izrečeno.
75
Nastavni listić: Veznici, usklici, čestice
1. Na crtu pored svakoga stiha napiši što, po tvome mišljenju, izražavaju masnije otisnute riječi.
Na Divljem zapadu
Luko Paljetak
Jaše staru kobilu Oklahoma Kid,

a ta stara kobila ima slabi vid.
Jaše staru kobilu Oklahoma Kid

i u prvoj ulici udari u zid.
Reče staroj kobili Oklahoma Kid:

- Čuj ti, stara kobilo, zar te nije stid?
Jaše mladu kobilu Oklahoma Džim,

i na glavnoj ulici sudari se s njim.
Svoj revolver izvadi Oklahoma Džim,

Nacilja i opali tri metka: – pim-pim! ___________________________
Svu ulicu pokrije gusti crni dim.

Šerif zatim dojaše na konju: – klim-klim! ___________________________
___________________________
___________________________
___________________________
– Uh, ništa se ne vidi! – šerif reče njima. ___________________________

– Uh, ništa se ne vidi od tog strašnog dima! ___________________________
Vikne zatim: – Pušite! Što stojite tu! –

Svi stadoše puhati u taj dim: – pu-pu… ___________________________
Kad je dima nestalo u toj cijeloj stiski,

Oklahoma Kid i Džim sjede, piju viski.
Naočale kupi tad Oklahoma Kid,

Pa sad stara kobila ima dobar vid.
Jaše mladu kobilu Oklahoma Džim,

Oklahoma Kid, haj-lo! jaše skupa s njim. ___________________________
2. Zaokruži veznike u ovoj pjesmi. Ima ih više, one koji se ponavljaju zaokruži svaki put kada se
veznik pojavljuje u pjesmi.
3. Prepiši rečenice u kojima se pojavljuju čestice. Jedna se te ista čestica pojavljuje dva puta, prepiši
obje rečenice u kojima je zapažaš.
________________________________________________________________________
________________________________________________________________________
________________________________________________________________________
76
Pretpostavljamo da će učenici, kad je riječ o usklicima, u najvećoj mjeri odgovoriti točno iako će se njihovi
odgovori i razlikovati. Tu je dobro primijetiti da se jedan te isti usklik može različito shvatiti, ovisno o
surječju, ali i o iskustvu i navikama slušatelja, odnosno govornika. Stoga je osjećaje ili duševna stanja – u
uglađenu govoru – bolje izricati samoznačnim riječima.
Potom ćemo ih uputiti da zamijete rečenični znak koji dolazi iza takvih riječi. Lako ćemo povezati novi
pojam USKLIK s rečeničnim znakom USKLIČNIKOM. Učenici će ponoviti što su usklici i što se njima
izriče, kako se mogu dijeliti.
Učiteljica/učitelj može pitati učenike je li i riječ Pušite! usklik jer i iza nje stoji uskličnik, a i stih kaže da je
šerif viknuo. (Vikne zatim: – Pušite!)
Ovdje se može lako potvrditi da su usklici nepromjenjive riječi za razliku od, primjerice, glagola (Pušite!).
Također, prigoda je porazgovarati i s učenicima o čestim usklicima njihovih vršnjaka: Vau! Ups! Auč! i
mnogih drugih koji pripadaju žargonu te ih se može rabiti u društvu vršnjaka, ali ne u razgovoru s odraslima.
Pri razgovoru o veznicima u pjesmi dobro je osvijestiti da veznici, u ovom slučaju, povezuju rečenice.
Rješavanje zadatka o česticama zapravo je provjera pamćenja: koliko su učenici zapamtili da su riječi zar i
ne čestice.
DRUGI NAČIN
Stavi pravu riječ na pravi papirić
Ovom se gradivu može pristupiti i problemsko-stvaralački:
Učiteljica/učitelj na ploču napiše po šest veznika, usklika i čestica. Svaka skupina riječi neka bude napisana
drugom bojom (primjerice:
veznici: i, ali, ili, jer, ako, premda;

usklici: joj, uf, hej, eno, oho, ah;
čestice: da, ne, li, zar, neka, god).
Podijeliti učenike u četiri ili šest skupina. Svaka skupina dobije tri papirića u bojama krede kojom su
napisane skupine veznika, usklika i čestica te jedan bijeli papir.
Učenici u skupinama oblikuju jednu smislenu rečenicu u kojoj će biti jedna riječ iz svake skupine na ploči, i
to na papiriću one boje kojom su napisane riječi na ploči. Primjerice: rečenica u kojoj će biti jedan veznik s
ploče treba biti napisana na plavom papiru, rečenica u kojoj će biti jedan usklik na žutome i sl.).
Na bijelom papiru trebaju oblikovati jednu ili dvije rečenice u kojima će biti po jedna riječ iz svake skupine
(rečenice koje će im tomu poslužiti imat će napisane na papirićima različitih boja, sad će ih trebati udružiti
odnosno povezati). Rečenice mogu biti i u dijaloškom obliku.
U heurističkom razgovoru učenici će shvatiti što je zajedničko riječima svake skupine. Uz pomoć
učiteljice/učitelja oblikovat će tvrdnje koje se odnose na riječi iz svake skupine.
Na kraju će u rubrici Ovo sada znam provjeriti točnost svojih zapažanja a u radnoj bilježnici svoje
novostečeno znanje.

8. Rečenični znakovi
Književnost
5. Lik u književnom djelu
Medijska kultura
3. Animirani film
(primjerice, onomatopejski zvukovi u animiranom filmu)
77
Engleski jezik, druga godina učenja, peta godina učenja
1. Ja, moja obitelj i prijatelji – predstavljanje i opis sebe, članova uže i šire obitelji i prijatelja, njihove
tjelesne i karakterne osobine, ponavljanje starih i usvajanje novih naziva za zanimanja.
Njemački jezik, druga godina učenja

2. Obitelj: imenovanje i predstavljanje članova šire obitelji
Njemački jezik, peta godina učenja

1. Obitelj: život u obitelji, snošljivost (tolerancija) među članovima obitelji, razgovor o bližnjima
Povijest
3. Civilizacije prvih pisama
Ključni pojmovi: civilizacija, pismo, zakonik, faraon, piramide, biblioteka.
Vjeronauk
1. Kada i gdje se pojavljuje molitva
Ključni pojmovi: molitva, praznovjerje, molitvene geste, načini čovjekova obraćanja Bogu, kršćanske
molitve
(Usklici u molitvi: Hosana! Aleluja! Amen!)
DOMAĆA ZADAĆA
Napisati priču zasićenu onomatopejskim usklicima.
ZRNCE VIŠE
Izborna tema: Priča nastala iz onomatopeje može se ostvariti kako je predloženo u rubrici Drugi način.
Najprije se zajednički odrede bića i pojave čije glasanje i zvukove lako možemo oponašati: domaće životinje
(pas, mačka, perad, stoka), divlje životinje (zvijeri, ptice, gmazovi, kukci), prirodne pojave (kiša, vjetar,
more, šuma). Učenike podijelimo u nekoliko skupina (svaka skupina treba imati isti broj učenika) kojima
podijelimo „uloge” domaćih, divljih životinja, prirodnih pojava. Svaka skupina navodi onomatopejske riječi
– usklike za svoju skupinu pišući svaki usklik na posebni komadić papira (primjerice: ovca: Beee – beee…
Be…be…; medvjed: Brund - brund… Mrumm…; vjetar: Huuuu- uuu- uu… Fijuuu…). Nakon desetak
minuta oblikujemo nove skupine tako da novu skupini čini po jedan učenik prethodne skupine. Na taj ćemo
način dobiti skupinu u kojoj su zastupljeni onomatopejski usklici za sva bića i pojave koje su učenici naveli.
Zadatak nove skupine jest oblikovati dijalog između bića i pojava tako da njihove rečenice obiluju usklicima
koje su učenici napisali. Bit će dovoljno da učenici poredaju, jedan ispod drugoga, svoje papiriće s
napisanim usklicima i oblikuju dijalog.
Primjerice:
PČELA: Zzz… zuuj…zzz… Gle, kako miriše cvijeće… Bit će meda.
KIŠA: E, neće. Pljus…pljus…Šššš… Bježi, bježi, sva ćeš biti mokra!
VJETAR: Huuuj…huuuuu…hu… Otpuhat ću te, kišo!
Ovakvi dijalozi neka budu poticaj za priču zasićenu onomatopejskim riječima.
Izborna tema: Uporaba evo, eto, eno može se povezati s nastavnom jedinicom o prilozima, tj. s uporabom
mjesnih priloga (ovdje, tu, ondje; ovamo, tamo, onamo; ovuda, tuda, onuda).
Naime, česticama evo, eto, eno upozorava se i pokazuje kojoj je osobi bliže ono na što se upozorava: evo -
bliže govornoj osobi, eto – bliže sugovornoj osobi, eno – podalje od govorne i sugovorne osobe.
Vježba: Učenici u manjim skupinama (troje ili četvero) izgovaraju rečenice:
Evo, ovuda su prolazili. Točno ovom ulicom.

Eto, u tomu su parku stali i odmorili se.
Eno kuda će nastaviti put.
78
Eno ptice koju tražiš!
Eto sivoga goluba, nije mu krilo slomljeno!
Evo, vidiš da su mi ruke prazne.
Kad jedan učenik izgovori jednu rečenicu, ostali učenici trebaju pogledati u smjeru na koji „upozoravaju”
čestice. Učenicima su dopuštene i geste kojima će, svjesno ili nesvjesno, potkrijepiti sadržaj rečenice.
Učenici koji nisu u skupini procjenjuju je li učenik govornik dobro izgovorio rečenicu i jesu li učenici
sugovornici dobro shvatili poruku.
ZANIMLJIVOSTI
U Gramatici hrvatskosrpskoga jezika (autori: Ivan Brabec, Mate Hraste, Sreten Živković, izdavač: Školska
knjiga, Zagreb 1966.) čestice se – kao vrsta riječi – ne spominju. O riječima li, da, eda, neka govori se u
dijelu u veznicima: „Za isticanje služe još drugi veznici: Zar stoji u upitnoj rečenici: Zar nećete doći? Amo
idu još: li, da li, eda li. Ta" je uznosni veznik: Ta" njega svi znamo. Ala ide u uzvične veznike: Ala si dobar!
Ovamo spadaju: a, ala, da, e, li, nu. Da spada u potvrdne veznike: Da, doći ću na red. Ovamo spadaju: da,
dabogme, dakako, dašto. Želju ističemo veznicima: da, eda, neka.”
U Gramatici hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta (autori: Josip Silić, Ivo Pranjković, izdavač:
Školska knjiga, Zagreb 2005.) veznici se dijele na konjunktore (veznici koji povezuju surečenice
nezavisnosloženih rečenica: i, pa, te, n i, niti…) i subjunktore (veznici koji povezuju rečenice
zavisnosloženih rečenica: da, što, jer, ako, kad, dok, čim, iako…). Riječi ili skupovi riječi kojima se rečenice
povezuju u tekstu nazivaju se konektori (međutim, naprotiv, nasuprot tome…).

I istoj se Gramatici čestice dijele na upitne (li, zar, da), pojačajne ili intenzifikatore (bar, barem, makar,
god, ma, ta …) usporedne ili gradacijske (mnogo, puno, malo, vrlo, veoma…), poticajne (neka, hajde,
daj, de…), jesno-niječne (da, ne), prezentativi (evo, eto, eno), samostalne čestice ili modifikatori (na
razini teksta: možda, vjerojatno, doista, stvarno…).

Usklici se u istoj Gramatici nazivaju uzvicima (kao i u Školskoj gramatici hrvatskoga jezika, autorice Sande
Ham, Školska knjiga, 2002.). J. Silić i I. Pranjković usklike dijele ne uzvike u užem smislu, tj. one koji
izražavaju divljenje, prijekor, sumnjičavost, bol, strah i sl. (ah, oh, uh, o, ha, jao…), zapovjedne uzvike, tj.
one koji služe za uspostavljanje komunikacijskoga čina (hej, ej, oj, iš, điha, šic…) i onomatopeje, tj. uzvike
koji oponašaju zvukove ili šumove u prirodi (bum, tras, bub, pljas, pljus, buć…).
Pojam „ptičjega govora ili jezika” u folkloru mnogih naroda podrazumijeva poseban dar ljudi da razumiju o
čemu govore ptice, a to se onda prenosi kao proroštvo, prijetnja, obavijest ili savjet. Do toga se dara dolazi
kao nagradu za pomoć ptici, božanskom nadarbinom ili jedenjem čudotvorne biljke. Islanđani su vjerovali
da s nošenjem jastrebova jezika pod jezikom, čovjek stječe razumijevanje ptičjega jezika. Taj se motiv može
sresti od Arabije do Islanda, kod starih Kelta, Hindusa i Slavena.
U seriji knjiga Mudra sova (Pitalice iz prirode, Zagonetke iz prirode, Prirodoslavlje) književnik Jozo Vrkić
(putopisac i prirodoljubac) donosi zanimljiva pitanja i još zanimljivije odgovore. Ova pitanja i odgovore
lako možemo povezati s usklicima (glasanjem životinja).

Kad vuga pjeva „ju gliu’’, što naši ljudi u tome njezinu pjevu čuju?

Narodu su ptice uvijek bile mile pa im rado oponašaju pjev. Zvižduk zlatne vuge „ju gliu’’ ljudi čuju kao
„Ajd, Ivo, po gljivu!’’ A kad ševa pri tlu pjeva, čini seseljaku da ga potiče u poslu: „Sij! Sij! Ori! Ori! Dok
mu u velikoj visini svojim glasom „zvoni’’: „Idem Bogi, idem Bogi!’’ U proljeće kad debeo pokrivač
postane suvišan, sjenica nam cvrkuće: „Skrij gunj! Skrij gunj! Skrij gunj!’’, a u jesen izmijeni. „Vuci gunj,
vuci gunj, vuci gunj!’’ Poslije, zimi crna žuna po drvetu bubnja: „Kurila bi’ oganj, nemam drrrv!’’
79
Zašto potok žubori i slap šumi?
Žubor i šum nastaju uglavnom od mjehurića. Nastanak im prati slab zvuk, a rasprskavanje stvara puno veću
buku.

Svako biće ima neku malu tajnu. Tako je teško razumjeti zašto se ptica ruga kad ljudi kišu?
Nitko ne zna zašto mnoge ptice rugalice osobito rado oponašaju kako se ljudi smiju ili kako ljudi kišu.
Oponašaju li dupini ljudski govor?

Zabilježeno je da su dupini svojevoljno oponašali ljudski govor. Pripovijeda se kako je jednom zgodom
dupin tako vjerno oponašao glas nekoga čovjeka da je njegova žena prasnula u smijeh, a onda je dupin stao
oponašati ženin smijeh da se tad njezin muž nasmijao od srca, pa je onda dupin oponašao njegov grohot dok
žena naprosto nije izgubila dah od smijeha.
Dupini se zvucima škakljaju u moru.
Bilješke:
80
DNEVNA PRIPRAVA
Hrvatski ja volim 5

HNOS, NPIP:
Tema: 10. Nepromjenjive vrste riječi: prilozi, prijedlozi, veznici, čestice, usklici
Prethodna znanja: niječnica ne; promjenjive i nepromjenjive riječi.
TIP SATA OBLICI RADA NASTAVNE NASTAVNA SREDSTVA

uvodni čelni METODE udžbenik radna bilježnica
obrada samostalni usmeno izlaganje nastavni listići prozirnica
vježba u skupinama heuristički razgovor plakat CD fotografija
ponavljanje u parovima demonstracija priručni materijali: časopisi,
provjeravanje čitanje i rad na tekstu tiskanice, dječji pisani radovi
kombinirani dramska igra
Sustavno uvoditi učenike u spoznaje o važnosti, vrijednosti i ljepoti hrvatskoga jezika.
Razvijati svijest o nužnosti učenja slovnice hrvatskoga jezika budući da znanje o jeziku umnogome
utječe na razvijanje sposobnosti jezičnoga izražavanja.
Razvijati kulturu razgovora.
Poticati i razvijati snošljivost.
OBRAZOVNI ZADATCI
Prepoznati veznike, usklike i čestice da, ne, li u rečenici.
Razvijati leksički sloj: poznavanje i uporabu veznika, usklika i čestica.
Razvijati sintaktički sloj: izgovor i pisanje veznika, usklika i čestica.
Razvijati pravopisni sloj: pisanje veznika, usklika i čestica.
Razvijati jezične djelatnosti: slušanje i govorenje.
DOMAĆA ZADAĆA
Napisati priču zasićenu onomatopejskim usklicima.
LITERATURA
izdanje), Zagreb: Školska knjiga; Ham, Sanda (2002.): Školska gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb: Školska knjiga.
81
Artikulacija sata
uvodni dio
Povesti s učenicima usmjereni razgovor o glasanju ptica jer će učenici zasigurno znati imenovati ili oponašati
glasanje nekih ptica. Pri zapisivanju učeničkih ostvaraja na ploču učiteljica/učitelj može usmjeravati učenike da
glasanje imenuju različitim riječima, primjerice glagolima: živkati, gugutati; imenicama: živkanje, gugutanje ili
onomatopejskim riječima (usklicima): živ-živ, gu-gu…
1. korak : Veznici povezuju riječi

Čitanjem rečenica navedenih u prvomu koraku, učenici uočavaju i zaključuju da su veznici riječi koje povezuju
riječi i rečenice. Slijedi primjer s veznikom pa. Ovdje učiteljica/učitelj može oprimjeriti rečenice i s drugim
veznicima, primjerice iste te rečenice mogu se povezati veznikom te ili se preoblikovati drugim veznicima,
primjerice:

Značenje rečenica u prvom stupcu nije se bitno promijenilo što nije slučaj sa značenjem rečenica u drugomu
stupcu. Zarez se piše ispred veznika: a, ali, nego, no, već.
2. korak: Usklicima izričemo osjećaje

Učenici tumače svoje odgovore na pitanje postavljeno u udžbeniku: Možeš li zaključiti kakva je raspoloženja
svaka ptica na žici? Iako ni jedna ptica na žici nema isti položaj tijela, ipak ta činjenica nije ključna za
„prepoznavanje’’ njezinoga raspoloženja, nego je temeljno raspoloženje naglašeno usklikom. Učenici otkrivaju
da su usklici izraz raspoloženja, osjećaja, da se njima doziva ili oponaša kakav zvuk, tj. da oni na „osjećajno
oboje’’ rečenicu. I u ovome koraku mogu se mijenjati usklici u istim rečenicama da bi učenici zapazili kako je
usklik „izdvojen’’ iz rečenice i kako je, zapravo, sam usklik jedna rečenica (rečenica u rečenici).
Brr, uskoro će biti još hladnije. Brr! Uskoro će biti još hladnije.
Uskoro će biti još hladnije, brr! Uskoro će biti još hladnije. Brr! Uskoro će biti, brr, još
hladnije!
3. korak: Čestice oblikuju ili preoblikuju rečenicu
Da bi se to još zornije pokazalo, može se učenicima ponuditi jedna rečenica i nekoliko čestica koje će, kad se
rečenici pridodaju, promijeniti njezino značenje, primjerice:
Petar pliva. (zar, neka, li, ne) Zar Petar pliva? / Petar ne pliva. / Pliva li Petar? / Neka Petar pliva.
Ovako se zorno pokazuje da česticama oblikujemo ili preoblikujemo rečenice dajući im donekle izmijenjeno ili
posve drugačije značenje.
Objašnjavanje upitne, jesne i niječne čestice.
Vidi li me tko od njih? Da, netko me od njih vidi. Nitko me od njih ne vidi.
usustavljivanje
Veznici su nepromjenjive riječi koje povezuju riječi ili rečenice.
Usklici su nepromjenjive riječi kojima izričemo osjećaj ili raspoloženje, doziv ili zvuk u prirodi.
Čestice su nepromjenjive riječi kojima oblikujemo ili preoblikujemo rečenice dajući im donekle
izmijenjeno ili posve drugačije značenje.
82
PLAN PLOČE
Ptice ne moraju odgovarati mami i tati.

↓
riječ i povezuje dvije imenice
One mogu sjediti na žicama i ne odgovaraju zato mami i tati.

↓
riječ i povezuje dvije rečenice

VEZNICI - nepromjenjive riječi koje povezuju riječi ili rečenice.

Ispred veznika a, ali, nego, no, već uvijek pišemo zarez.
Brr, uskoro će biti još hladnije.  → OPONAŠANJE DRHTANJA

Ajme, moram se spremati na jug!  → ZABRINUTOST
Joj! Zar baš nitko od njih ne vidi što mi je pod krilom? → POVRIJEĐENOST
Mic-mic! Šic! Pi-pi-pi! Iš! – riječi kojima dozivamo ili tjeramo životinje.
Pih! Fuj! Šmrc! Fijuu! – trebamo izbjegavati ove riječi u uljuđenu ophođenju.
USKLICI - nepromjenjive riječi kojima izričemo osjećaj ili raspoloženje, doziv ili zvuk u prirodi.
Vidi li me tko od njih?

↓
riječju li postavili smo pitanje

UPITNA ČESTICA
Da, netko me od njih vidi. Nitko me od njih ne vidi.

 ↓  ↓
riječju da dali smo potvrdan odgovor riječju ne zanijekali smo odgovor
 ↓  ↓
JESNA ČESTICA NIJEČNA ČESTICA
ČESTICE – nepromjenjive riječi kojima oblikujemo ili preoblikujemo rečenice dajući im donekle
izmijenjeno ili posve drugačije značenje.
83
Sklonidba
Naš jezik, kroz veke star,
Je mudrosti pun ormar;
Da ti pamet ta jezik
I prez škole i prez knjig!
Mate Meršić Miloradić, Naš jezik
HNOS
Tema: 4. Sklonidba imenica
Ključni pojmovi: sklonidba/deklinacija; nazivi padeža: nominativ, akuzativ, genitiv, dativ, lokativ,
instrumental, vokativ; padežna pitanja.
Obrazovna postignuća: razumijevati temeljnu ulogu padeža u hrvatskome jeziku; znati padežne nazive; u
rečenici prepoznavati padeže u njihovim temeljnim značenjskim ulogama; u određivanju padeža služiti se proširenim
padežnim pitanjima (tj. cijelom rečenicom s upitnom zamjenicom i glagolom); u govoru i pismu rabiti padežne oblike
(s provedenim glasovnim promjenama) u skladu s normom; ovladati uporabom padeža uz pojedine prijedloge u skladu
s normom; prepoznati jednake oblike riječi u različitim padežima.

Izborne teme: Zbirne imenice (tvorba, značenje, slaganje s predikatom); Duga i kratka množina; Imenice koje
imaju samo množinu/jedninu; Imenice koje množinu zamjenjuju zbirnim imenicama; Imenice koje množinu tvore
zamjenskim (supletivnim) osnovama; Nazivi država i sklonidba; Brojevne imenice; Akuzativ i genitiv uz glagol
nemati; Navezak; Nepostojano a, e; Palatalizacija; Sibilarizacija i imenice koje ne provode sibilarizaciju; Jotacija;
Pravilna uporaba prijedloga uz pojedine padeže; Ništični nastavak.
Tip sata:
• obrada
ZADATCI I CILJEVI
• sklonidba/deklinacija
• nazivi padeža: nominativ, akuzativ, genitiv, dativ, lokativ, instrumental, vokativ
• padežna pitanja
Obrazovni zadatci
• Razumijevati temeljnu ulogu padeža u hrvatskome jeziku.
• Znati padežne nazive.
• Služiti se proširenim padežnim pitanjima (tj. rečenicom s upitnom zamjenicom i pomoćnom riječju).
• Prepoznati imenske riječi.
• Dijeliti imenske riječi (ponajprije imenice) na osnovu i nastavak u primjerima bez glasovnih promjena i umetaka.
• Razvijati rječnik: poznavati značenje i uporabu riječi.

84
• Razvijati pravilne prehrambene navike i svijest o zdravoj hrani.
ARTIKULACIJA SATA
Motivacija
a) Učenici rješavaju nastavni listić.
Nastavni listić: Sklonidba, 1
1. Pročitaj ulomak iz romana Pipi Duga Čarapa Astrid Lindgren.
Pipi ponosno krene dalje. Zaustavi se ispred prodavaonice bombona. Tamo je stajala čitava gomila djece
zanesena predivnim slatkišima koji su ukrašavali izlog. Velike kutije pune crvenih, modrih i zelenih
bombona, dugi nizovi čokolada, čitavi bregovi guma za žvakanje, a najizazovnije su bile lizalice. Nije bilo
nimalo čudno što se maloj djeci, koja su promatrala svu tu krasotu, s vremena na vrijeme otimao težak
uzdah. Naime, ona nisu imala novaca. Niti prebijene pare.
– Pipi, hoćemo li u ovaj dućan? – oduševljeno predloži Toni i povuče Pipi za haljinu.
– Da, u ovaj dućan moramo svakako ući – naglasi Pipi.
I onda uđu.
– Molim vas osamnaest kilograma bombona – zatraži Pipi mašući zlatnikom. Prodavačica samo zine. Nije
bila naviknuta da netko kupuje toliko bombona odjednom.
– Misliš valjda osamnaest bombona? – upita.
– Rekla sam da želim osamnaest kilograma bombona – ponovi Pipi i položi zlatnik na tezgu.
I prodavačica bude odmah spremna da uspe bombone u velike papirnate vreće.
1. a) Dopuni rečenice.
Pipi se zaustavi ispred ______________ bombona. Zatim uđe u ______________

i zatraži _________________ osamnaest kilograma bombona. ______________
je bila jako iznenađena te je upitala: „Misliš valjda osamnaest bombona?” Pipi je odgovorila
_________________ da želi osamnaest kilograma bombona te položi zlatnik na tezgu. Zlatnik je obradovao
______________ te je odmah krenula poslužiti Pipi.
b) Mijenjaju li upravo napisane riječi svoj oblik?

_________________________________________________________________
_________________________________________________________________
c) Mijenjaju li značenje?
_________________________________________________________________
_________________________________________________________________
d) Kako se nazivaju riječi koje mijenjaju oblik?

_________________________________________________________________
e) Kojoj vrsti riječi pripadaju napisane riječi?

_________________________________________________________________
2. Dopuni.
Svaka promjenjiva riječ ima ________________ i ________________. Osim imenica, promjenjive su riječi
______________, ______________, ____________ i ______________.
85
b) U štivu Koza Zlatka Isaaca Bashevisa Singera [Ajzaka Baševisa Zingera] (Dveri riječi 5) učenici
pronalaze riječ Zlatka u oblicima u kojima se javlja. Određuju vrstu riječi te kakva je riječ s obzirom na
promjenjivost oblika: promjenjiva ili nepromjenjiva. Zatim određuju osnovu riječi te njezine nastavke.
c) Upitat ćemo učenike koja im je najdraža namirnica. Kojim obrokom počinje njihov dan? Jedu li redovito
zajutrak? Koliko često jedu slatikiše? Kako im se sviđa čokolada? Što znaju o čokoladi?
Obrada
1. korak: Ponavljanje: Vrsta riječi, rod, broj. Osnova i nastavak riječi.
Učenici ponavljaju gramatički opis riječi. Na primjeru imenice čokolada ponavljaju da se radi o općoj
imenici ženskoga roda u jednini. Uočavaju da riječ čokolada mijenja oblik te da pripada promjenjivim
riječima. Samostalno traže sve oblike riječi čokolada u tekstu te određuju osnovu i nastavak u svakom
pojedinom obliku te riječi.
2. korak: Padeži i sklonidba

Učenici saznaju da se imenice mogu mijenjati po padežima te da se promjena riječi po padežima naziva
sklonidba ili deklinacija. Također saznaju da se neke vrste riječi mogu sklanjati te da u hrvatskome jeziku
postoji sedam padeža.
Prvi put se susreću s nazivima padeža i padežnim pitanjima (u obliku strip-sličice), a pozornost treba
usmjeriti na riječ koja se mijenja (mačka). Učenicima su predočeni svi oblici riječi mačka s namjerom da
sami razluče osnovu od nastavka (gradivo svladano u lekciji Promjenjive i nepromjenjive riječi). Pritom ih
valja upozoriti da se nastavci u nekim padežima ponavljaju (druga strip-sličica u udžbeniku).
Napomena: U sklonidbi riječi mačka predviđeno je zadržati se na jedninskome sklonidbenome obrascu zbog toga čto se u
množini u sklonidbi riječi mačka događa glasovna promjena te stoga imenica mačka nije prikladna za uvod u množinsku
sklonidbenu paradigmu.
Na kraju ovoga koraka saznaju da se osim imenica sklanjaju brojevi, zamjenice i pridjevi te da se sve
spomenute vrste riječi nazivaju imenskim riječima jer su imenice najbitnije među njima. Dobro je upoznati
učenike da će se najprije baviti sklonidbom imenica, a zatim i sklonidbom drugih imenskih riječi.
3. korak: Proširena padežna pitanja

U trećem koraku učenicima su još jednom predstavljeni padeži s proširenim padežnim pitanjima (upitnom
zamjenicom i pomoćnom riječju) te sklonidbeni obrasci triju imenica u jednini: brod, čokolada i more, čime
su obuhvaćena sva tri roda.

Učenici su već usvojili slovničko pravilo da svaka promjenjiva riječ ima osnovu i nastavak. S obzirom na to
da većina imenica muškoga roda završava na zatvornik, u nominativu i akuzativu jednine (u posljednjem
ako znače što neživo) naizgled nemaju obličnoga nastavka. U odjeljku Hrvatski još više volim učenike
upoznajemo s pojmom ništičnoga nastavka i to na primjeru imenice brod (N/A jd. brodØ). Time se
otklanjaju eventualne sumnje u dotadašnje spoznaje te se još jednom potvrđuje već usvojeno pravilo da
svaka promjenjiva riječ ima osnovu i nastavak (pa i ona kojoj nastavak na prvi pogled nedostaje).
Pojam ništičnoga nastavka predviđen je kao izborna tema, no nastavna praksa u nekim je primjerima
pokazala da ga jednostavno i brzo prihvaćaju svi učenici, bez obzira na sposobnosti i interes za predmet.
Usustavljivanje
a) Učenici rade u parovima. Zadatak je usvojiti padežne nazive i proširena padežna pitanja te sklanjati
imenicu po svim padežima u jednini.
Da bi zapamtili imena padeža, mogu se poslužiti nekim jezičnim „podsjetnikom”. Primjerice, to može biti
pitanje: „Što nadgleda NAGeDaLIV?” Valja ih potaknuti da i sami pokušaju osmisliti neki sličan podsjetnik.
Nakon usvajanja padežnih naziva, učenici se međusobno ispituju: Jedan učenik postavlja prošireno padežno
pitanje, najprije za nešto živo; primjerice: Tko postoji? Drugi odgovara, primjerice: Slon (postoji). Koga
nema? – Slona (nema). I tako dalje. Dobro je da učiteljica/učitelj zada jednostavne i učenicima poznate
imenice u kojima ne dolazi do glasovnih promjena kako bi učenici lakše svladali početnu paradigmu. Pitanja
86
valja oblikovati samo pomoću jedne upitne zamjenice (u skladu s imenicom na koju se pitanje odnosi: ili tko
ili što), a ne valja ih rabiti obje odjednom.
DRUGI NAČIN
Postavi pravo pitanje
Učenici samostalno rješavaju nastavni listić.
1. Dopuni rečenice tako da sliku zamijeniš tekstom ili tako da riječ u zagradi staviš u odgovarajući
oblik.
Uz postelju je ostala nepročitana ___________________ .

Na dlan mi je sletjela malena ________________ .
Na fotografiji se nalazi moja _______________ .
Na visokom crkvenom tornju ugledao sam veliko _______________ .

Na Božić uvijek palimo božićnu __________________ .
I danas moram nahraniti našu _______________ .
Pod strehom više nema nijedne _____________ (lastavica).

Volim piti sok od _____________ (naranča).
Upute našega _____________ (učitelj) treba pozorno slušati.
Uputio sam pogled najljepšoj _____________ (djevojčica) u razredu.

Dobacio sam _______ (Ivo) loptu.
Taj dječak se opasno približio ______ (rub).
Svoju je mačku pokušao okupati u _____________ (voda).

Igrali smo nogomet na tek pokošenoj ____________ (livada).
Za tri mjeseca ponovno ću biti u zimskom ____________ (kaput).
Sutra sa _____________ (sestra) idem u zoološki vrt.

Volim se igrati _____________ (lopta).
Pišem _____________ (olovka), a brišem _____________ (gumica).
Hoćeš li me naučiti vesti, _____________ (baka)?

_____________ (sestrica) moja, sretan ti rođendan!
Oj, _____________ (more) duboko!
Nastavni listić: Sklonidba, 2 – nastavak
87
2. Zadane rečenice preoblikuj u upitne tako da riječ koju si upravo napisala/napisao bude odgovor na
tvoje pitanje. Odgovor napiši u zagradama.
_________________________________________________________________
_________________________________________________________________
_________________________________________________________________
_________________________________________________________________
_________________________________________________________________
_________________________________________________________________
_________________________________________________________________
_________________________________________________________________
_________________________________________________________________
_________________________________________________________________
_________________________________________________________________
_________________________________________________________________
_________________________________________________________________
_________________________________________________________________
_________________________________________________________________
_________________________________________________________________
_________________________________________________________________
_________________________________________________________________
3. Od kojih rečenica nije moguće oblikovati upitne rečenice kojima bi traženi oblici riječi bili
odgovor?
_________________________________________________________________
_________________________________________________________________
_________________________________________________________________
Pošto su učenici pokušali samostalno riješiti zadatke, rade u parovima i uspoređuju rezultate. Valja ih
upozoriti da pritom ne brišu svoje odgovore, nego da uporabe olovku (ili penkalu) druge boje tako da mogu
razlikovati odgovore do kojih su došli samostalnim radom od odgovora do kojih su došli radom u paru.
Učenike je uputno upozoriti da se takav postupak ne primjenjuje radi učiteljskoga nadzora i ocjenjivanja,
nego kako bi sami spoznali koliko trenutno znaju i na što će trebati obratiti pozornost u budućem radu.
Nakon rada u parovima slijedi objava rezultata.
Osim na učenička rješenja, u prvome zadatku učiteljica/učitelj će učeničku pozornost usmjeriti i na vrstu
riječi koje nedostaju te će ih upitati jesu li riječi koje su napisali promjenjive ili nepromjenjive. Kada se
ukaže potreba, dobro je priupitati i o ostalim slovničkim sastavnicama (rodu, broju). U drugome zadatku
naglasak će biti na pravilnome oblikovanju rečenica te na uporabi upitne zamjenice tko? uz značenje „živo”
i što? uz značenje „neživo”.
Treći zadatak treba dovesti do spoznaje da postoje oblici riječi uz koje se ne može postaviti pitanje. Zasad
nije potrebno spominjati da je riječ o vokativu, no dobro je uputiti učenike da odgonetnu značenje zadanih
riječi u rečenici (da izriču doziv odnosno izravno obraćanje).
Nakon rješavanja nastavnih listića te objave i komentara rezultata, slijedi obrada novoga gradiva: sklonidbe i
padeža. Rad se može nastaviti prema udžbeniku.

88
9. Slušanje, izgovor i pisanje riječi s provedenim glasovnim promjenama
11. Slušanje književnih i neknjiževnih tekstova
Engleski jezik, peta godina učenja
7. Zdravlje i kako ga sačuvati – ponavljanje i proširivanje: hrana, dnevni obroci, razgovor o zdravoj
prehrani i zdravome načinu života, usporedba hrane i prehrambenih navika u nas i u zemljama engleskoga
govornog područja, bavljenje športom/tjelesnim aktivnostima, higijena, kod liječnika, najčešće tegobe

6. Briga za zdravlje: ukazivanje na zdravi život, zdrava prehrana, opasnosti po zdravlje koje donosi
moderna civilizacija
Priroda
7. Čovjekove životne potrebe i prehrambene navike
Ključni pojmovi: biološko (prirodno), društveno (socijalno) i misaono biće; hrana i hranjive tvari, pravilna
prehrana.

Prehrambene navike
ZRNCE VIŠE
Dopuni tvrdnje.
Promjena riječi po padežima naziva se ________________.

U hrvatskome jeziku ________________ je padeža.
(napiši broj)
To su ___________________________________________________ i ________.
Riječi koje se mogu sklanjati nazivaju se _______________________ riječi. To su
_________________________________________________________________.
DOMAĆA ZADAĆA
U bilježnicu napiši sklonidbu imenicâ kuća i sestra tako da ih sklanjaš po svim padežima u jednini. Zadatak
izvrši sljedećim slijedom: najprije napiši naziv padeža, zatim prošireno padežno pitanje te na kraju
odgovarajući oblik riječi.
Osnovu podcrtaj jednom bojom (primjerice modrom), a nastavak zaokruži i osjenčaj drugom (primjerice
narančastom).
ZANIMLJIVOSTI
I hrvatska i tuđa vlastita imena mijenjaju se po našim sklonidbenim obrascima, od njih tvorimo odnosne i
opisne pridjeve. Treba imati na umu da se u sklonidbi stranih imena, ili pri tvorbi opisnih i posvojnih
pridjeva, spajaju tuđa i naša jezična obilježja te su za pisanje različitih oblika riječi izvedenih od tuđih
vlastitih imena potrebne posebne upute. Sve se upute mogu naći u Hrvatskom pravopisu.

Ako se skupa upotrijebi muško ime i prezime, redovito se sklanjaju i jedno i drugo, a determinativni dijelovi
ostaju nepromijenjeni (Ardelio Della Bella; Della Bellin riječnik).
89

Ne treba zaboraviti da se determinativni članovi pišu velikom ili malim početnim ovisno o izvornom
pisanju.
• Kratka povijest čokolade

Put do čokolade počinje zrnom kakaa koji raste u toploj i vlažnoj klimi. Bere se i prži pa mrvi u „čokoladni
liker”. Termin navodi na krivi zaključak, jer zapravo se radi o krutoj i još uvijek nezaslađenoj tvari. Od ovog
trenutka kreće se s dodavanjem sladora, arome, emulgatora i dodavanjem ili oduzimanjem kakaova maslaca,
tj. prirodne masnoće kakaa.

Zrno kakaa plod je biljke kakaovca koju čovječanstvo pozna već tisućama godina.

Stablo kakaovca u divljini je visoko oko 20 metara i živi do 150 godina dok su stabla koja se uzgajaju na
plantažama visoka 5 – 10 metara. Stablo kakaovca tek nakon pet godina daje plod, a maksimalni urod
postiže između 10. i 25. godine starosti.
Koliko je stara čokolada?

Otkriće do kojega su došli znanstvenici pokazuje da je ovisnost o čokoladi 1000 godina starija nego što se
dosad pretpostavljalo. Ljubav prema čokoladi razbuktala se prije otprilike 2600 godina kada je drevni narod
Maya u glinenim loncima počeo pripremati napitke od kakaa, tvrde američki znanstvenici iz tvrtke Hereshey
Foods iz Pennsylvanije i teksaškoga sveučilišta u Austinu.

„Zastupljenost kakaa u posudama pronađenim u Colhi pokazuje da je riječ o dokazima koji su gotovo tisuću
godina stariji od onih iz Rio Azula [drevnoga grada Maya]”, rekao je Jeffrey Hurst iz tvrtke Hereshey Foods
za znanstveni časopis „Nature”.

Znanstvenici su analizirali talog iz posuda pronađenih na arheološkom nalazištu u Colhi u sjevernom
Belizeu i otkrili da sadržava tragove teobromina, spoja kojega ima u biljkama kakaa. Pretpostavljaju da su te
posude služile za prelijevanje mješavine kakaa kako bi se stvorila gusta pjena koju su Maye osobito cijenile.
„Sada znamo da Maye imaju dugu neprekinutu povijest pripremanja i konzumiranja tekuće čokolade od
vremena prije otkrića Amerike i tijekom cijeloga razdoblja španjolskih osvajanja”, dodao je Hurst.

Asteci su posebno štovali boga poljodjelstva i stvaranja Quetzalcoatla kojega su usko povezivali s
kakaovcem. Mit kaže kako je Quetzalcoatl bio vrtlar u raju te je ljudima podario kakaovac pokazavši im
kako ga uzgojiti te kako se koristiti zrnjem. Njegovi štovatelji smatrali su kako će se Quetzalcoatl jednoga
dana vratiti na Zemlju, a ispijanjem čokolade nastojali su ubrzati njegov povratak. Prema stablu kakaovca
odnosili su se osobito pažljivo smatrajući ga njegovom zemaljskom ostavštinom.

Prva čokolada koja se mogla jesti, a ne samo piti, nastala je 1849. godine u Engleskoj, gotovo tristo godina
nakon prve dopreme kakaovca u Europu. Trideset godina kasnije, 1879., proizvedena je i prva mliječna
čokolada, u Švicarskoj, zemlji koja je i danas na glasu kao zemlja vrhunske čokolade.
www.ffos.hr
• Čokolada u Hrvatskoj
Čokolada se u Hrvatskoj počela proizvoditi u Zagrebu u tvornici Union, koju je 1911. podigao Julije König,
a potkraj 20-ih godina 20. st. proizvodila se i u Požegi (tvrtka Nestlé u tvornici Stock). Početkom 30-ih
godina 20. stoljeća u Union je iz Požege došao Pavao Kapetanić, koji je kao prvi hrv. majstor te struke vodio
proizvodnju čokolade daljnjih četrdesetak godina. Tada je počela i izradba izvornih hrv. čokoladnih
proizvoda Bajadera i Griotta. U Zagrebu su se osnovale i nove tvornice (Grič i Mirim). Za II. svj. rata
proizvodnje čokolade nije bilo. Nakon rata zagrebačke su se tvornice fuzionirale u Union i 1950. spojile s
tvornicom keksa i vafla „Josip Kraš” (bivši „Bizjak”) u novo poduzeće pod tim imenom (od 1992. Kraš d.
d.). Tvornica u Požegi nastavila je rad pod imenom Zvečevo, a č. se 60-ih godina počela proizvoditi u
Kanditu u Osijeku.
90
Hrvatska enciklopedija
• Oštećenja, smanjena sposobnost i hendikep

Ako netko zbog oštećenja ima teškoće koje prekidaju njegovo funkcioniranje kao jedinke, govorimo o
smanjenim sposobnostima; ako takve smanjene sposobnosti otežavaju obavljanje socijalne uloge, govorimo
o hendikepu. Na primjer, ljudi s tjelesnim oštećenjem (ozljede donjeg dijela kralježnice) osuđeni su na
invalidska kolica, koja prekidaju njihovo funkcioniranje kao jedinke (u smislu pokretljivosti). No ako svijet
u kojem žive nema uviđavnosti za invalidska kolica, njihove su sposobnosti izrazito smanjene, tj. zbog
svojih smanjenih sposobnosti oni su hendikepirani. Ako im je kretanje u invalidskim kolicima omogućeno,
hendikepirajući učinci smanjenih sposobnosti, koji proizlaze iz tjelesnog oštećenja, nestaju ili su jako
smanjeni.

Na primjer, ja sam kratkovidan (tj. imam oštećenje vida) i nosim naočale. One mi omogućuju funkcioniranje
kao jedinke i za mene se ne može reći da sam smanjenih sposobnosti. Međutim, zbog svog nesavršenog vida
ne bih mogao biti pilot, ma koliko to želio. Prema tome, što se tiče profesionalnog letenja, ja sam
hendikepiran.

No, hendikep može postojati i bez uzročne veze sa smanjenim sposobnostima zbog tjelesnog oštećenja.
Aspekti hendikepa koji proizlaze iz društvenih ili kulturalnih razlika ne podrazumijevaju nedostatak (tj.
oštećenje u djetetu), već takav nepovoljan položaj proizlazi iz samih razlika. U Pravilniku se, na primjer,
razlikuju djeca s teškoćama u učenju, tj. djeca koja mnogo teže uče od većine svojih vršnjaka, i djeca koja su
u nepovoljnom položaju samo zbog toga što je „jezik ili narječje kojim govore u svojoj obitelji različit od
jezika kojim se govori i poučava u školi“. Takvo gledište može se proširiti i na ostale kulturalne norme kao
moguće hendikepirajuće uvjete.
Phil Baylis
• Što je samostalno učenje?
Zašto čitate ovo poglavlje? Je li vam to obvezna ili izborna literatura? Možda ste ga sami odlučili pročitati iz
nekih osobnih razloga. Čitate li ga po svojoj slobodnoj volji, može se reći da samostalno učite. No, što ako
je ovo poglavlje obvezatna literatura? Isključuje li to automatski samostalno učenje?
Ne isključuje, ako je vaša definicija samostalnosti ono što ja nazivam samostalnošću pri izboru sredstava ili
kontrolom rada nad strategijama koje upotrebljavate kako biste zadatak izvršili bez učiteljeva nadzora. U
tom smislu, vjerojatno i ovog časa učite samostalno, čak i ako ovo poglavlje morate pročitati ili je vaš glavni
razlog učenja predstojeći ispit koji uključuje sadržaj ovoga poglavlja. Prema tom viđenju, učitelj potiče
samostalno učenje poučavajući učenike nezavisnom učenju. Na primjer, učitelj može poučavati svoje
učenike upotrebi različitih strategija pisanja bilježaka. Učenici potom rade samostalno, što znači da sami
odlučuju koju će od tih strategija upotrijebiti pri samostalnom čitanju obvezatne (i druge) literature.
Premda važna, kontrola nad vlastitim strategijama učenja ograničena je vrsta samoodređenja koja vjerojatno
nije tako korisna kako tvrde zagovornici samostalnosti u školi. I drugi oblici izbora mogu se smatrati
samostalnošću pri izboru sredstava: odlučivanje o tome koji ćemo od zadanih zadataka najprije riješiti,
hoćemo li knjigu prikazati usmeno ili pismeno (ali ne i hoćemo li je uopće prikazati), pa čak i hoćemo li
riješiti parne ili neparne matematičke zadatke na nekoj stranici. Sve su to načini jačanja osjećaja
samoodređenja, no ni jedan od njih ne vodi smislenom napretku stvarne učeničke samostalnosti. Šire
definicije uključivale bi kontrolu nad razlozima za vlastito učenje: to je ono što ja nazivam samostalnošću
pri određivanju svrhe.
Susan Bobbitt Nolen
91
DNEVNA PRIPRAVA
Hrvatski ja volim 5
Sklonidba
HNOS, NPIP:
Ključni pojmovi: sklonidba/deklinacija; nazivi padeža: nominativ, akuzativ, genitiv, dativ, lokativ, instrumental, vokativ;
padežna pitanja.
Obrazovna postignuća: razumijevati temeljnu ulogu padeža u hrvatskome jeziku; znati padežne nazive; u rečenici
prepoznavati padeže u njihovim temeljnim značenjskim ulogama; u određivanju padeža služiti se proširenim padežnim
pitanjima (tj. cijelom rečenicom s upitnom zamjenicom i glagolom); u govoru i pismu rabiti padežne oblike (s provedenim
glasovnim promjenama) u skladu s normom; ovladati uporabom padeža uz pojedine prijedloge u skladu s normom;
prepoznati jednake oblike riječi u različitim padežima.
Prethodna znanja: imenice, opće imenice, vlastite imenice; jednina – množina; muški, ženski, srednji rod; promjenjive i
nepromjenjive riječi; osnova riječi; nastavak.

kombinirani
Razvijati pravilne prehrambene navike i svijest o zdravoj hrani.
Povezivati povijesne, zemljopisne, jezične i kulturološke činjenice u cjelovit sustav znanja.
OBRAZOVNI ZADATCI
Razumijevati temeljnu ulogu padeža u hrvatskome jeziku.
Znati padežne nazive.
Služiti se proširenim padežnim pitanjima (tj. rečenicom s upitnom zamjenicom i pomoćnom riječju).
Prepoznati imenske riječi.
Dijeliti imenske riječi (ponajprije imenice) na osnovu i nastavak u primjerima bez glasovnih promjena i
umetaka.
DOMAĆA ZADAĆA
U bilježnicu napiši sklonidbu imenicâ kuća i sestra tako da ih sklanjaš po svim padežima u jednini. Zadatak izvrši
sljedećim slijedom: najprije napiši naziv padeža, zatim prošireno padežno pitanje te na kraju odgovarajući oblik riječi.
Osnovu podcrtaj jednom bojom (primjerice modrom), a nastavak zaokruži i osjenčaj drugom (primjerice
narančastom).
LITERATURA
92
Artikulacija sata
uvodni dio
Upitat ćemo učenike koja im je najdraža namirnica. Kojim obrokom počinje njihov dan? Jedu li
redovito zajutrak? Koliko često jedu slatikiše? Kako im se sviđa čokolada? Što znaju o čokoladi?
1. korak: Ponavljanje: Vrsta riječi, rod, broj. Osnova i nastavak riječi.
Učenici ponavljaju gramatički opis riječi. Na primjeru imenice čokolada ponavljaju da se radi o općoj
imenici ženskoga roda u jednini. Uočavaju da riječ čokolada mijenja oblik te da pripada promjenjivim
riječima. Samostalno traže sve oblike riječi čokolada u tekstu te određuju osnovu i nastavak u svakom
pojedinom obliku te riječi.
2. korak: Padeži i sklonidba

Učenici saznaju da se imenice mogu mijenjati po padežima te da se promjena riječi po padežima
naziva sklonidba ili deklinacija. Također saznaju da se neke vrste riječi mogu sklanjati te da u
hrvatskome jeziku postoji sedam padeža.
Prvi put se susreću s nazivima padeža i padežnim pitanjima (u obliku strip-sličice), a pozornost treba
usmjeriti na riječ koja se mijenja (mačka). Učenicima su predočeni svi oblici riječi mačka s namjerom
da sami razluče osnovu od nastavka (gradivo svladano u lekciji Promjenjive i nepromjenjive riječi ).
Pritom ih valja upozoriti da se nastavci u nekim padežima ponavljaju (druga strip-sličica u udžbeniku).
Na kraju ovoga koraka saznaju da se osim imenica sklanjaju brojevi, zamjenice i pridjevi te da se sve
spomenute vrste riječi nazivaju imenskim riječima jer su imenice središnje među njima. Dobro je
upoznati učenike da će se najprije baviti sklonidbom imenica, a zatim i sklonidbom drugih imenskih
riječi.
3. korak: Proširena padežna pitanja

U trećem koraku učenicima su još jednom predstavljeni padeži s proširenim padežnim pitanjima
(upitnom zamjenicom i pomoćnom riječju) te sklonidbeni obrasci triju imenica u jednini: brod,
čokolada i more, čime su obuhvaćena sva tri roda.
usustavljivanje
a) Učenici rade u parovima. Zadatak je usvojiti padežne nazive i proširena padežna pitanja te sklanjati
imenicu po svim padežima u jednini.
Da bi zapamtili imena padeža, mogu se poslužiti nekim jezičnim „podsjetnikom”. Primjerice, to može
biti pitanje: „Što nadgleda NAGeDaLIV?” Valja ih potaknuti da i sami pokušaju osmisliti neki sličan
podsjetnik. Nakon usvajanja padežnih naziva, učenici se međusobno ispituju: Jedan učenik postavlja
prošireno padežno pitanje, najprije za nešto živo; primjerice: Tko postoji? Drugi odgovara, primjerice:
Slon (postoji). Koga nema? – Slona (nema). I tako dalje. Dobro je da učitelj zada jednostavne i
učenicima poznate imenice u kojima ne dolazi do glasovnih promjena kako bi učenici lakše svladali
početnu paradigmu.
PLAN PLOČE
93
Sklonidba
opća imenica
čokolada ženski rod
jednina
čokolada
čokoladu
čokolade
čokoladi
čokoladom
OSNOVA NASTAVAK
– imenice se mijenjaju po PADEŽIMA

– SKLONIDBA ili DEKLINACIJA - promjena riječi po padežima
– u hrvatskome jeziku postoji SEDAM padeža:
naziv padeža padežna pitanja pomoćna riječ primjer
NOMINATIV Tko što postoji? mačka

AKUZATIV Koga što vidim? mačku
GENITIV Koga čega nema? mačke
DATIV Komu čemu prilazim? mački
LOKATIV (o) Kome (o) čemu mislim? mački
INSTRUMENTAL (s) Kime (s) čime putujem? mačkom
VOKATIV (oj! ej! - poziv) mačko
– za svaki padež postoje dvije upitne riječi, ali pitanje se oblikuje pomoću jedne od njih: ako imenica znači
nešto živo, rabi se upitna riječ tko?, a ako znači nešto neživo, rabi se što?
– u različitim padežima može se javiti jednak nastavak riječi
– IMENSKE RIJEČI – riječi koje se mogu sklanjati:

– imenice
– pridjevi
– zamjenice
– brojevi
94
Nominativ
Postoje i ljudi što ne znaju riječi
Kao što ih ima koji riječi vole.
Iskrenosti izraz riječ katkad priječi,
Preiskrene riječi često opet bole.
Ante Marinović Uzelac, Riječi
HNOS
prepoznavati padeže u njihovim temeljnim značenjskim ulogama; u određivanju padeža služiti se proširenim padežnim pitanjima
(tj. cijelom rečenicom s upitnom zamjenicom i glagolom); u govoru i pismu rabiti padežne oblike (s provedenim glasovnim
promjenama) u skladu s normom; ovladati uporabom padeža uz pojedine prijedloge u skladu s normom; prepoznati jednake oblike
riječi u različitim padežima.
Izborne teme: Zbirne imenice (tvorba, značenje, slaganje s predikatom); Duga i kratka množina; Imenice koje imaju samo
množinu/jedninu; Imenice koje množinu zamjenjuju zbirnim imenicama; Imenice koje množinu tvore zamjenskim (supletivnim)
osnovama; Nazivi država i sklonidba; Brojevne imenice; Akuzativ i genitiv uz glagol nemati; Navezak; Nepostojano a, e ;
Palatalizacija; Sibilarizacija i imenice koje ne provode sibilarizaciju; Jotacija; Pravilna uporaba prijedloga uz pojedine padeže;
Duga množina (umetci -ov- i -ev-); Nepčanici; Sibilarizacija; Nepostojano a; Kraćenje skupa ije u je; Promjena osnove.
Tip sata:
• obrada
ZADATCI I CILJEVI
• nominativ
Obrazovni zadatci
• Usvojiti padežni naziv.
• Razumijevati ulogu i značenje nominativa u rečenici.
• Prepoznati riječ u nominativu.
• Dijeliti imenice u nominativu na osnovu i nastavak.
• Obogaćivati rječnik: poznavati značenje i uporabu riječi.

• Razvijati kulturu snošljivosti i prihvaćanja različitosti.
• Povezivati povijesne, zemljopisne, jezične i kulturološke činjenice u cjelovit sustav znanja.
95
ARTIKULACIJA SATA
Motivacija
a) Učenicima je zadatak napisati 4 – 5 jednostavnih izjavnih rečenica u kojima će izreći neku radnju te
vršitelja radnje. Valja ih uputiti da vršitelj radnje pritom može biti u značenju „živo” i „neživo”.
Na primjer:
Luka je uspješno preskočio potok.

Lišće pada s drveća.
Učenici zatim rade u paru. Međusobno zamijene bilježnice. Zadatak im je prepoznati i podcrtati vršitelja
radnje u rečenici učenika čiju su bilježnicu preuzeli, a zatim izjavne rečenice preoblikovati u upitne tako da
podcrtana riječ bude odgovor na pitanje postavljeno upitnom rečenicom.
Na primjer:
Tko je uspješno preskočio potok? (Luka)

Što pada s drveća? (lišće)
Učenici najprije u parovima razgovaraju o ishodima samostalnoga rada, a zatim slijedi razgovor u kojem su
pozvani sudjelovati svi učenici u odjelu.
b) U pjesmi Velebit Zvonimira Baloga (Dveri riječi 5) učenici pronalaze riječi kojima je izrečen vršitelj
radnje.
c) Učenike ćemo upitati vole li zimu. Kakvu zimu više vole – toplu, bez snijega ili hladnu, sa snijegom? Jesu
li kada proveli zimu na moru? A u planinama? Što im je draže?
Obrada
1. korak: Značenje nominativa
Učenici na jednostavnim i bliskim primjerima iz pjesme Pada snijeg, pada snijeg spoznaju da je nominativ
padež imenovanja te da je on osnovni padež u kojemu se riječi pamte i pojavljuju u rječnicima.
2. korak: Kako prepoznati nominativ?

U ovome koraku cilj je obrazložiti ulogu nominativa u rečenici te kako prepoznati nominativ. U rečenici se
imenicom u nominativu često izriče vršitelj radnje. Osim po značenju, nominativ se prepoznaje i tako da se
pomoću upitnih riječi tko? za živo i što? za neživo oblikuju padežna pitanja.
3. korak: Nastavci u nominativu

Učenici uočavaju nominativne nastavke imenicâ različitih rodova u jednini i množini.

U obliku strip-sličice postavljen je problemski zadatak čije je rješenje slovničko pravilo o dugoj i kratkoj
množini te o umetku -ov- (-ev-). Vezano uz uporabu umetka -ev- učenici upoznaju nepčanike (o kojima će
učiti u osmom razredu, prema redovitomu programu).
U svezi s kratkom množinom učenike upućujemo na pojavu promjene glasa u osnovi riječi – glasovnu
promjenu, koju valja razlučiti od promjene glasa na svršetku riječi – obličnoga nastavka.
Na jednostavnim primjerima upoznaju sibilarizaciju, nepostojano a, kraćenje skupa ije u je, a na kraju se
upoznaju i s promjenom osnove riječi.
Usustavljivanje
a) Živim u kruzima koji se šire
Učenici najprije rade u parovima. U međusobnom razgovoru oblikuju i zapisuju pet pitanja na temu
nominativa, kao i odgovore na njih. Međusobno se ispituju sa svrhom provjere usvojenosti i razumijevanja
novoga gradiva. Pritom se smiju služiti bilješkama u bilježnici, udžbenikom i drugim priručnicima koji su
96
im na raspolaganju. Ako nisu sigurni kako glase odgovori na sva pitanja koja im se nameću, zapisuju svoje
dvojbe.
Zatim učenici rade u četveročlanim skupinama (suradnja dvaju učeničkih parova). Najprije međusobno
postavljaju pitanja i odgovaraju na njih. Pritom bi svaki učenik morao dobiti prigodu i pitati i odgovarati.
Jedni drugima objavljuju i svoje dvojbe i neriješena pitanja te ih razgovorom pokušavaju riješiti.
Nerazjašnjena pitanja zapisuju kako bi ih pokušali razriješiti na sljedećoj razini – razgovoru među
skupinama. Ujedno pripremaju pitanja za koja smatraju da imaju odgovore kako bi ih uputili učenicima iz
drugih skupina.
Završno slijedi razgovor među skupinama. Svaka skupina izabere dva-tri pitanja (točan broj utvrđuje
učiteljica/učitelj usklađujući ga s vremenom koje im stoji na raspolaganju) i unaprijed utvrđenim slijedom
postavlja ih učenicima drugih skupina. Bitno je da učiteljica/učitelj utvrdi redoslijed postavljanja pitanja i
odgovaranja.
Da bi ovakva nastava bila uspješna, osobitu pozornost valja posvetiti njegovanju razgovornih pravila. Dobro
je da učenik koji postavlja pitanje ustane te se imenom obrati učeniku kojemu želi postaviti pitanje. I
prozvani učenik ustaje te odgovara na pitanje. Uputno je učenike ohrabriti da bez straha kažu ako ne znaju
odgovor te zatraže pomoć od suučenika u skupini. Riječ je o novome gradivu te neznanje i nerazumijevanje
nije nikakva sramota. Ako nijedan učenik iz skupine kojoj je upućeno pitanje ne zna odgovor, obvezno
odgovara učenik koji je pitanje postavio tako da pritom obrazloži odgovor onima koji ga nisu znali. Pritom
sve učenike valja poticati na postavljanje vlastitih pitanja vezanih uz temu kako bi saznali i shvatili ono što
im je u lekciji ostalo nejasno. Također, učiteljica/učitelj će na temelju učeničkih pitanja procijeniti koliko su
učenici razumjeli gradivo te će tijek rada usmjeriti u skladu s tom spoznajom. Osobito valja paziti da se
osigura dovoljno vremena da se iznesu sve učeničke nedoumice i odgovori na njih. Uputno je da nejasne
dijelove gradiva najprije pokušaju razriješiti učenici u međusobnom razgovoru, a tek na kraju
učiteljica/učitelj daje konačno obrazloženje.
Napomena: Pri prvome susretu učenika s ovakvim oblikom rada, od učitelja/učiteljice se osobito traži strpljenje i upornost u
vođenju ovakva načina rada, za čije je svladavanje često potrebna veća energija nego za svladavanje samoga gradiva. No, pošto
učenici jednom prihvate ovakav oblik nastave, poučavanje postaje znatno svrhovitije i učinkovitije nego u formalnom obliku
nastave, a učenje postaje prava radost.
b) Učenici u obliku samostalnoga rada još jednom čitaju lekciju u udžbeniku, a zatim rade u parovima tako
da ispituju jedno drugo uz pomoć pitanja i odgovora iz rubrike Ovo sada znam.
c) Rješavanje zadataka u radnoj bilježnici.
DRUGI NAČIN
Postavi prava pitanja, pronađi pravi put
Učenici samostalno rješavaju nastavni listić.
Nastavni listić: Nominativ, 1
1. Pročitaj pjesmu Ljubav Zvonimira Baloga.
_______________ svinja u žir, ______________________________

_______________ miš u sir. ______________________________
_____________ u miša mačka, ______________________________

bez revera ___________ značka. ______________________________
Ploča, kažu, ________ s kredom, ______________________________

četvrtak ___________ sa srijedom. ______________________________
Naokolo _____________ ______________________________

s vrtom da ___________ kuće. ______________________________
Za lokomotivom _________ vagon, ______________________________

_________ ga neki ekspresni nagon. ______________________________
97
Leptiri ___________ sa cvijećem, ______________________________
drva ___________ za drvećem. ______________________________
Upravo _______ naljepnicu ______________________________

_________ za bilježnicu. ______________________________
Ime _________ za prezime ______________________________

u ljubavi da __________. ______________________________
Za violinu ___________ gudalo ______________________________

i ono ___________. ______________________________
U pjesmi podcrtaj riječi kojima je izričena radnja (stanje ili zbivanje), a zatim prepoznaj vršitelja te
radnje. Ako je vršitelj izrečen, zaokruži riječ kojom je izrečen; ako vršitelj radnje nije izrečen, u
zagradi napiši kako bi glasio da je izrečen. Ako nema vršitelja radnje odnosno ne možeš ga
prepoznati, u zagradi stavi znak X.
2. Kojoj vrsti riječi pripadaju zaokružene riječi?

_________________________________________________________________
3. Uz stihove napiši pitanja kojima će zaokružena riječ biti odgovor. Pitanja oblikuj pomoću upitne
riječi tko? za živo i što? za neživo.
Na primjer: Tko se zaljubio u žir? (svinja)
4. Dopuni tvrdnje tako da precrtaš nepotrebno i napišeš ono što nedostaje.
Imenice _________________________________________ i ___________ nalaze se u jednini, kao i

zamjenica __________, a imenice _____________ i _________
u množini. Četiri/Pet/Šest imenica ženskoga je roda, četiri/pet/šest su muškoga roda, dok su __________
imenice srednjega roda. (napiši broj)
Nastavni listić: Nominativ, 1 – nastavak
5. Zaokruži je li tvrdnja točna ili netočna.
Svim smo zaokruženim imenicama nekoga ili nešto imenovali. TOČNO NETOČNO
6. Još jednom promotri imenice koje su u jednini pa zaokruži je li tvrdnja točna ili netočna.
U takvu obliku navedene imenice možemo pronaći i u rječniku. TOČNO NETOČNO
Nakon što su učenici pokušali samostalno riješiti zadatke, rade u parovima i uspoređuju rezultate. Valja ih
uputiti da ne brišu svoje prvobitne odgovore, nego da uporabe olovku (ili penkalu) druge boje tako da mogu
razlikovati odgovore do kojih su došli samostalnim radom od odgovora do kojih su došli radom u paru.
Učenike je uputno upozoriti da se takav postupak ne primjenjuje radi učiteljskoga nadzora i ocjenjivanja,
nego kako bi sami spoznali put koji su prošli da bi stigli do zadovoljavajućega rješenja.
Nakon rada u parovima slijedi objava rezultata na razini razrednoga odjela.
Nakon rješavanja radnih listića te objave rezultata i osvrta na njih, slijedi obradba novoga gradiva:
nominativa. Rad se može nastaviti prema udžbeniku.
98
Jezik
12. Subjekt
Književnost
8. Lirsko pjesništvo
6. Moj svijet i oko njega – svakodnevne radnje, opisivanje svojega mjesta/grada /domovine i usporedba sa
zemljama engleskoga govornog područja – atmosferske prilike, običaji, kultura, ponavljanje i proširivanje
rječnika vezanoga uz biljke i životinje – opisivanje mjesta, pojava, životinja

7. Kod kuće i u inozemstvu: prirodne ljepote i znamenitosti domovine i zemalja njemačkoga govornog
područja, putovanja, upoznavanje novih krajeva i njihovih značajnih obilježja
ZRNCE VIŠE
Nastavni listić: Nominativ, 2
Dopuni tvrdnje.
__________________ je osnovni padež. Sve imenske riječi osnovni oblik imaju u

__________________. U tom se obliku imenske riječi pamte i pronalaze u
__________________.
To je padež ___________________ bića, stvari i pojava. Njime često izričemo
_______________ radnje.
Osim prema ____________, prepoznajemo ga tako da pomoću upitnih riječi ____________ za živo i
____________ za neživo oblikujemo ____________
____________ pitanje.
DOMAĆA ZADAĆA
Napisati sastavak pod naslovom Što me raduje? te u njemu potražiti i podcrtati sve imenice u nominativu.
ZANIMLJIVOSTI
• Postavljanje pitanja
Malo je zanimanja koja se mogu usporediti s poučavanjem u kojima jedna osoba postavlja toliko pitanja na
koja već zna odgovore! Postavljanje pitanja je jedno od ključnih umijeća u poučavanju i bilo je podvrgnuto
mnogim analizama.

Pri promatranju različitih vrsta pitanja, važno je razlikovati zatvorena pitanja (gdje postoji jedan
nedvosmislen odgovor) od otvorenih pitanja (gdje je više odgovora prihvatljivo). Druga važna razlika je
između pitanja nižega reda (u kojima se traže činjenice) i pitanja višega reda (u kojima se traži razmišljanje i
kritičko prosuđivanje prije odgovora). Istraživanja poučavanja u razredu pokazuju da je većina pitanja koja
učitelji postavljaju nižeg reda i zatvorena. Morgan i Saxton (1991) tvrde da bi učitelji trebali rabiti više
otvorenih pitanja ili pitanja višeg reda žele li poticati učeničko razumijevanje i razmišljanje.

Istraživanja isto tako pokazuju da je važno da kada učitelji postavljaju otvorena pitanja i pitanja višeg reda
99
učenici imaju više vremena za razmišljanje o odgovoru, prije nego učitelj zaključi da je odgovor
neprihvatljiv. Dati učenicima dovoljno vremena da razmisle vodi znatno boljim odgovorima.

U postavljanju pitanja važno je usklađivanje pitanja s razinom učeničkog razumijevanja. Posebna zamka za
učitelje je previše usko shvaćanje točnog odgovora. To može dovesti do odbacivanja kao pogrešnih onih
odgovora koji su mnogo puta točni. Učenici često provode mnogo vremena pokušavajući prepoznati vrstu
odgovora koju učitelj želi čuti. Nasuprot tome, mnogi autori zagovaraju da učitelji provedu više vremena
razmišljajući o tome što učenikov odgovor pokazuje o učenikovu trenutnom razumijevanju te da nastave s
podukom od te točke. Ta zamisao o nastavljanju poučavanja na ono što učenici razumiju leži u srcu
konstruktivističkog pristupa učenju, koje je usmjereno na to kako učenici stvaraju novo razumijevanje
povezujući novo iskustvo s postojećim.

Vrlo važan zadatak za učitelje je i diferencijacija, koja se odnosi na mogućnost provođenja aktivnosti učenja
koje su prilagođene različitim razinama sposobnosti učenika u istom razredu. Kerry (1993.) u istraživanju o
razvoju umijeća postavljanja pitanja u razredu tvrdi da je učinkovita uporaba pitanja (usmenih i pismenih)
ključna za postizanje diferencijacija među učenicima. Naime, umješna upotreba znanja o tome kada, kako i
kome postavljati određena pitanja može pružiti različite razine izazova i kognitivnih zahtjeva za učenika, a
može također dopustiti učenicima da se zaokupe pitanjem koje odgovara njihovim potrebama.

Drugi važan aspekt postavljanja pitanja je potreba da se učeniku dade pozitivno potkrjepljenje kad god
učenik točno odgovori na pitanje. To uključuje ne samo pohvalu (riječima dobro, ili dobro učinjeno) kada je
odgovor točan, već je i podržavajuće i ohrabrujuće kad je odgovor skoro točan ili kad se učenik trudio.
Redovita upotreba pohvala pomoći će učenicima da steknu samopouzdanje. Nasuprot tome neprijateljski
stav ili, što je još gore, omalovažavanje i podrugivanje vjerojatno će učenike zakočiti i otupiti od daljnjeg
sudjelovanja u radu. Mnogo je već toga napisano o umijeću upotrebe potkrjepljenja u razredu. Uspješno
baratanje učitelja pitanjima i odgovorima vjerojatno je jedan od oblika poučavanja koji najviše utječe na
uspostavu razredne klime u kojoj učenici izgrađuju pozitivnu sliku o sebi i u kojoj su motivirani da aktivno
sudjeluju u školskim zadatcima.
Chris Kyriacou
Bilješke:
100
DNEVNA PRIPRAVA
Hrvatski ja volim 5
Nominativ
HNOS, NPIP:
rečenici prepoznavati padeže u njihovim temeljnim značenjskim ulogama; u određivanju padeža služiti se
proširenim padežnim pitanjima (tj. cijelom rečenicom s upitnom zamjenicom i glagolom); u govoru i pismu
rabiti padežne oblike (s provedenim glasovnim promjenama) u skladu s normom; ovladati uporabom padeža uz
pojedine prijedloge u skladu s normom; prepoznati jednake oblike riječi u različitim padežima.

kombinirani
Razvijati kulturu snošljivosti i prihvaćanja različitosti.
OBRAZOVNI ZADATCI
Usvojiti padežni naziv.
Razumijevati ulogu i značenje nominativa u rečenici.
Prepoznati riječ u nominativu.
Dijeliti imenice u nominativu na osnovu i nastavak.
Obogaćivati rječnik: poznavati značenje i uporabu riječi.
DOMAĆA ZADAĆA
Napisati sastavak pod naslovom Što me raduje? te u njemu potražiti i podcrtati sve imenice u nominativu .
LITERATURA
hrvatskoga jezika, Zagreb: Školska knjiga; Silić, Josip – Pranjković, Ivo (2005.); Gramatika hrvatskoga jezika za
gimnazije i visoka učilišta, Zagreb: Školska knjiga, Težak, Stjepko – Babić, Stjepan (2005.): Gramatika hrvatskoga jezika.
Priručnik za osnovno jezično obrazovanje (15. izdanje), Zagreb: Školska knjiga.
101
Artikulacija sata
uvodni dio
Učenike ćemo upitati vole li zimu. Kakvu zimu više vole – toplu, bez snijega ili hladnu, sa snijegom?
Jesu li kada proveli zimu na moru? A u planinama? Što im je draže?
1. korak: Značenje nominativa

Učenici na jednostavnim i bliskim primjerima iz pjesme Pada snijeg, pada snijeg spoznaju da je
nominativ padež imenovanja te da je on osnovni padež u kojemu se riječi pamte i pojavljuju u
rječnicima.
2. korak: Kako prepoznati nominativ?

U ovome koraku cilj je obrazložiti ulogu nominativa u rečenici te kako prepoznati nominativ. U
rečenici se imenicom u nominativu često izriče vršitelj radnje. Osim po značenju, nominativ se
prepoznaje i tako da se pomoću upitnih riječi tko? za živo i što? za neživo oblikuju padežna pitanja.
3. korak: Nastavci u nominativu

Učenici uočavaju nominativne nastavke imenicâ različitih rodova u jednini i množini.
usustavljivanje
a) ,,Živim u kruzima koji se šire”

nominativa, kao i odgovore na njih. Ispituju se međusobno.
postavljaju pitanja i odgovaraju na njih. Jedni drugima objavljuju i svoje dvojbe i neriješena pitanja te
ih razgovorom pokušavaju riješiti. Nerazjašnjena pitanja zapisuju kako bi ih pokušali razriješiti na
sljedećoj razini – razgovoru među skupinama. Ujedno pripremaju pitanja za koja smatraju da imaju
odgovore kako bi ih uputili učenicima iz drugih skupina.
Završno slijedi razgovor među skupinama. Svaka skupina izabere dva pitanja i unaprijed utvrđenim
slijedom postavlja ih učenicima drugih skupina. Na kraju se rješavaju preostale dvojbe vezane uz novo
gradivo.
b) Učenici u obliku samostalnoga rada još jednom čitaju lekciju u udžbeniku, a zatim rade u parovima
102
PLAN PLOČE
Nominativ
Snijeg pada. Što pada?

Ljudi se vesele. Djeca se vesele. Tko se veseli?
Sanjke jure. Što juri?
– nominativ – padež imenovanja

– osnovni padež
– u nominativu se riječi pamte i pojavljuju u rječnicima
Konjić juri kroz snijeg. – Tko juri kroz snijeg?

Sanjke također jure kroz snijeg. – Što također juri kroz snijeg?
– u rečenici često ima ulogu vršitelja radnje

– osim prema značenju, pronalazimo ga postavljajući pitanja pomoću upitnih riječi tko (za živo) ili
što (za neživo)
Nastavci u nominativu
jd. mn.
m. r. dan dani
ž. r. zgoda, ljubav zgode, ljubavi
s. r. mjesto, polje mjesta, polja
OSNOVA NASTAVAK OSNOVA NASTAVAK
– imenice muškoga roda koje završavaju na zatvornik u N jd. imaju ništični nastavak
– kod imenica ženskoga roda uobičajen je nastavak -a (u jednini) i -e (u množini)
– kod imenica srednjega roda uobičajeni su nastavci -o i -e (u jednini) i -a (u množini)
– neke imenice ženskoga roda također završavaju na zatvornik i imaju ništični nastavak u jednini (ljubav,
radost), a nastavak -i u množini (ljubavi, radosti )
103
Akuzativ
Radosnu vijest širi, piruje i moli,
Puna su ga zvona, liječi nas i boli,
Kaže nam da Bog je ova naša knjiga
Iz koje ko milost na sve nas se proli.
Jakša Fiamengo, Slovim i glagoljam
HNOS
prepoznavati padeže u njihovim temeljnim značenjskim ulogama; u određivanju padeža služiti se proširenim padežnim pitanjima
(tj. cijelom rečenicom s upitnom zamjenicom i glagolom); u govoru i pismu rabiti padežne oblike (s provedenim glasovnim
promjenama) u skladu s normom; ovladati uporabom padeža uz pojedine prijedloge u skladu s normom; prepoznati jednake oblike
riječi u različitim padežima.
osnovama; Nazivi država i sklonidba; Brojevne imenice; Akuzativ i genitiv uz glagol nemati; Navezak; Nepostojano a, e; Palatalizacija;
Sibilarizacija i imenice koje ne provode sibilarizaciju; Jotacija; Pravilna uporaba prijedloga uz pojedine padeže,
Imenice ženskoga roda koje završavaju na zatvornik; Akuzativ imenica kojima imenujemo biljke.
Tip sata:
• obrada
ZADATCI I CILJEVI
• akuzativ
Obrazovni zadatci
• Razumijevati ulogu i značenje akuzativa u rečenici.
• Prepoznati riječ u akuzativu.
• Dijeliti imenice u akuzativu na osnovu i nastavak.
• Poticati suradnički odnos i timski rad.
ARTIKULACIJA SATA
104
Motivacija
a) U obliku pantomime učenici pokazuju zamišljenu radnju te predmet radnje.
Na primjer:
Čitam knjigu.
Pišem pismo.
Sviram violinu.
b) Učenici čitaju pjesmu Riba u proljeće Li Tai Poa (Dveri riječi 5) te odgovaraju na pitanja:
Koga zamišljamo u čamcu? U čamcu zamišljamo ribara.
Što je popila proljetna zemlja? Proljetna zemlja popila je snijeg.
Što siše pčelica? Pčelica siše pelud.
Što je hitnuo zamišljeni ribar? Zamišljeni ribar hitnuo je mrežu.
c) Učenike ćemo upitati što znaju o pretjeranom izlaganju suncu. Treba li se od sunca zaštiti? Na koji način?
Obrada
1. korak: Značenje akuzativa
Učenici na primjerima iz stripa uočavaju predmet radnje i vršitelja radnje. Saznaju da je predmet radnje ono
što je radnjom obuhvaćeno te da se oblik u kojemu imenske riječi izriču predmet radnje naziva akuzativom.
2. korak: Kako prepoznati akuzativ?

U ovome koraku cilj je obrazložiti ulogu akuzativa u rečenici, kako ga prepoznati te kako ga razlikovati od
nominativa. U rečenici se imenicom u nominativu često izriče vršitelj radnje, a imenicom u akuzativu
predmet radnje. Osim prema značenju, akuzativ se prepoznaje i tako da se pomoću upitnih riječi koga? za
živo i što? za neživo oblikuju padežna pitanja.
3. korak: Nastavci u akuzativu

Učenici uočavaju akuzativne nastavke imenicâ različitih rodova u jednini i množini. Prepoznaju da neke
riječi u akuzativu ne mijenjaju oblik, nego zadržavaju oblik koji imaju u nominativu: imenice muškoga roda
kada izriču nešto neživo, imenice ženskoga roda u množini te sve imenice srednjega roda.
Utvrđuju razlikovanje nominativa i akuzativa u slučajevima u kojima riječi u tim padežima imaju jednake
oblične nastavke. To su imenice muškoga roda koje znače nešto neživo, imenice ženskoga roda u množini te
sve imenice srednjega roda. Učenici spoznaju da se u takvim primjerima padež ne prepoznaje prema obliku,
nego prema značenju te još jednom utvrđuju da se riječju u nominativu pretežito izriče vršitelj radnje, a
riječju u akuzativu predmet radnje.

Osim nabrojenih imenica, i imenice ženskoga roda čija osnova završava na zatvornik imaju jednake oblične
nastavke u nominativu i akuzativu.
Imena biljaka, iako imaju značenje „živo”, sklanjaju se kao imenice koje znače „neživo” (primjerice, vidim
hrast, a ne vidim *hrasta).
Na jednostavnim i učestalim primjerima učenici uočavaju glasovnu promjenu nepostojanoga a.
Usustavljivanje
a) „Živim u kruzima koji se šire”
Učenici najprije rade u parovima. U međusobnome razgovoru oblikuju i zapisuju pet pitanja na temu
akuzativa, kao i odgovore na njih. Međusobno se ispituju sa svrhom provjere usvojenosti i razumijevanja
dvojbe.
105
Nerazjašnjena pitanja zapisuju kako bi ih pokušali razriješiti na sljedećoj razini – razgovorom među
drugih skupina.
Završno slijedi razgovor među skupinama. Svaka skupina izabere dva – tri pitanja (točan broj utvrđuje
odgovaranja.
im je u lekciji ostalo nejasno. Također, učiteljica/učiteljica će na temelju učeničkih pitanja procijeniti koliko
su učenici razumjeli gradivo te će tijek ovakvoga rada usmjeriti u skladu s tom spoznajom. Osobito valja
paziti da se osigura dovoljno vremena da se iznesu sve učeničke nedoumice i odgovori na njih. Uputno je da
nejasne dijelove gradiva najprije pokušaju razriješiti učenici u međusobnom razgovoru, a tek na kraju
Napomena: Pri prvome susretu učenika s ovakvim oblikom rada, od učiteljice/učitelja se osobito traži strpljenje i upornost u
vođenju jer je za početno svladavanje metode često potrebna veća energija nego za svladavanje samoga gradiva. No, pošto učenici
jednom prihvate ovakav oblik nastave, poučavanje postaje znatno svrhovitije i učinkovitije nego u formalnom obliku nastave, a
učenje postaje prava radost.
DRUGI NAČIN
Pantomimom do spoznaje
Učenicima dajemo zadatak da pantomimom odgovore na pitanje Što radiš?. Pritom radnja koju prikazuju
treba uključivati i određeni predmet radnje. Učenicima pojašnjavamo da uz radnju koju obavljaju imaju
zadaću prikazati i kakav predmet, pojavu ili osobu na koju je radnja usmjerena (primjerice čekati prijatelja
ili gledati utakmicu). Pritom nije nužno spominjati izraz predmet radnje. Preporuka je da učenicima zorno
prikažemo kako pantomima treba izgledati, bilo tako da to omogućimo učeniku koji to želi ili pak tako da
sami pantomimom prikažemo zamišljenu radnju i predmet radnje (primjerice, čitanje knjige).
Dogovorenim redoslijedom učenici dolaze pred ploču (ili neko drugo dogovoreno mjesto) i pantomimom
prikazuju što su zamislili. Ostali učenici odgonetaju. Preporučuje se da učenici ne govore u glas, nego da se i
u ovoj prigodi poštuju razgovorna pravila.
Učenik koji odgonetne rješenje, zapisuje rečenicu na ploču. Rečenicu preoblikuje u skladu s imenom osobe
koja je izvodila pantomimu. Dakle, ne će zapisati Jedem jabuku., nego, primjerice, Ivana jede jabuku.
Nakon što je na ploči dovoljno primjerodavnih rečenica, slijedi obradba novoga gradiva. Upitat ćemo
učenike koju ulogu imaju pojedine riječi u rečenici. Kojim riječima izričemo radnju, a kojima vršitelja
radnje? Zatim ćemo ih upitati što je izrečeno riječima koje dosad nismo protumačili s obzirom na njihovu
ulogu u rečenici. Dopustit ćemo učenicima da samostalno prepoznaju da je riječ o predmetu radnje.
Zatim ćemo definirati predmet radnje (ono što je radnjom obuhvaćeno). Nakon toga upoznat ćemo učenike s
činjenicom da se padež kojim se izriče predmet radnje naziva akuzativ.
Na primjerima kao što su Djevojčica zove djevojčicu. ili Prijatelj traži prijatelja. objasnit ćemo razliku
između nominativa i akuzativa.
Rad se može nastaviti prema udžbeniku.

106
Jezično izražavanje
Medijska kultura
5. Kazalište

7. Zdravlje i kako ga sačuvati – ponavljanje i proširivanje: hrana, dnevni obroci, razgovor o zdravoj prehrani i
zdravome načinu života, usporedba hrane i prehrambenih navika u nas i u zemljama engleskoga govornog
područja, bavljenje športom/tjelesnim aktivnostima, higijena, kod liječnika, najčešće tegobe

6. Briga za zdravlje: ukazivanje na zdravi život, zdrava prehrana, opasnosti po zdravlje koje donosi
moderna civilizacija

Kako sačuvati zdravlje?
ZRNCE VIŠE
Nastavni listić: Akuzativ
Dopuni tvrdnje.
____________ je padež izricanja predmeta radnje. Prepoznajemo ga tako da pomoću upitnih riječi
_________ za živo i __________ za neživo oblikujemo
_______________ ______________ pitanje. Neke imenice imaju iste oblike u
____________ i akuzativu. Razlikujemo ih po tome što se akuzativom izriče
____________ radnje, a nominativom ____________ radnje.
DOMAĆA ZADAĆA
Napiši deset navika kojima se ponosiš i deset navika koje bi željela/želio promijeniti. Zatim još jednom
pročitaj napisano pa podcrtaj sve imenice koje su u akuzativu.
ZANIMLJIVOSTI
• Izravno poučavanje
Izravno poučavanje najbolje se upotrebljava za prijenos znanja, za pokazivanje, pričanje, modeliranje,
demonstraciju. Nikad nije sámo dovoljno da osigura dublje razumijevanje, rješavanje problema, kreativnost
ili grupni rad.

Ključni stupnjevi izravnog poučavanja su:

– upoznavanje učenika s jasno izraženim ciljevima

– izlaganje, pokazivanje/opisivanje/pričanje kratko i jasno

– omogućivanje uvježbavanja praćena povratnim informacijama

– omogućivanje različitih načina postignuća

– osiguranje dugoročnog pregleda.
107

Učitelji čine neke od tih radnja cijelo vrijeme, a sve od tih aktivnosti samo neko vrijeme. Izravno
poučavanje gubi svoju učinkovitost u stupnju u kojemu se bilo koja gore spomenuta aktivnost preskače ili
loše izvodi. Budući da je izravno poučavanje najčešće primjenjivana nastavna metoda, vrlo je važno da se
ispravno primjenjuje te da se upotrebljava onda kada je to prikladno.

(...)

Za niz tema raspravite s drugim učiteljima o metodama poučavanja koje namjeravate upotrijebiti. Posebice
razmotrite gdje je nužno upotrijebiti izravno poučavanje, a gdje ga valja izbjegavati. Raspravite s učiteljima
posebne značajke izravnog poučavanja, uključivši:

– osiguranje različitosti

– osiguranje učeničke vježbe

– osiguranje povratnih informacija.

(...)

Izravno poučavanje nije svemoguće oruđe, premda neki učitelji misle da jest. Djeca mogu mnogo toga
naučiti slušajući, promatrajući i vježbajući. No postoji i mnogo toga što nikad ne će naučiti iz tih aktivnosti.
Chris Kyriacou
Bilješke:
108
DNEVNA PRIPRAVA
Hrvatski ja volim 5
Akuzativ
HNOS, NPIP:
rečenici prepoznavati padeže u njihovim temeljnim značenjskim ulogama; u određivanju padeža služiti se
proširenim padežnim pitanjima (tj. cijelom rečenicom s upitnom zamjenicom i glagolom); u govoru i pismu
rabiti padežne oblike (s provedenim glasovnim promjenama) u skladu s normom; ovladati uporabom padeža uz
pojedine prijedloge u skladu s normom; prepoznati jednake oblike riječi u različitim padežima.
Prethodna znanja: imenice, opće imenice, vlastite imenice; jednina – množina; muški, ženski, srednji rod;
promjenjive i nepromjenjive riječi; osnova riječi; nastavak.

provjeravanje dječji pisani radovi
kombinirani
Poticati suradnički odnos i timski rad.
OBRAZOVNI ZADATCI
Razumijevati ulogu i značenje akuzativa u rečenici.
Prepoznati riječ u akuzativu.
Dijeliti imenice u akuzativu na osnovu i nastavak.
DOMAĆA ZADAĆA
Napiši deset navika kojima se ponosiš i deset navika koje bi želio/željela promijeniti. Zatim još jednom pročitaj
napisano pa podcrtaj sve imenice koje su u akuzativu.
LITERATURA
109
Artikulacija sata
uvodni dio
a) U obliku pantomime učenici pokazuju zamišljenu radnju te predmet radnje.
Na primjer:
Čitam knjigu.
Pišem pismo.
Sviram violinu.
1. korak: Značenje akuzativa
Učenici na primjerima iz stripa uočavaju predmet radnje i vršitelja radnje. Saznaju da je predmet
radnje ono što je radnjom obuhvaćeno te da se oblik u kojemu imenske riječi izriču predmet radnje
naziva akuzativom.
2. korak: Kako prepoznati akuzativ?
U ovome koraku cilj je obrazložiti ulogu akuzativa u rečenici, kako ga prepoznati te kako ga
razlikovati od nominativa. U rečenici se imenicom u nominativu često izriče vršitelj radnje, a
imenicom u akuzativu predmet radnje. Osim prema značenju, akuzativ se prepoznaje i tako da se
pomoću upitnih riječi koga? za živo i što? za neživo oblikuju padežna pitanja.
3. korak: Nastavci u akuzativu

Učenici uočavaju akuzativne nastavke imenicâ različitih rodova u jednini i množini. Prepoznaju da
neke riječi u akuzativu ne mijenjaju oblik, nego zadržavaju oblik koji imaju u nominativu: imenice
muškoga roda kada izriču nešto neživo, imenice ženskoga roda u množini te sve imenice srednjega
roda.
Utvrđuju razlikovanje nominativa i akuzativa u slučajevima u kojima riječi u tim padežima imaju
jednake oblične nastavke. To su imenice muškoga roda koje znače nešto neživo, imenice ženskoga
roda u množini te sve imenice srednjega roda. Učenici spoznaju da se u takvim primjerima padež ne
prepoznaje prema obliku, nego prema značenju te još jednom utvrđuju da se riječju u nominativu
pretežito izriče vršitelj radnje, a riječju u akuzativu predmet radnje.
usustavljivanje
akuzativa, kao i odgovore na njih. Ispituju se međusobno.
sljedećoj razini – tijekom razgovora među skupinama. Ujedno pripremaju pitanja za koja smatraju da
imaju odgovore kako bi ih uputili učenicima iz drugih skupina.
Završno slijedi razgovor među skupinama. Svaka skupina izabere dva do tri pitanja i unaprijed
utvrđenim slijedom postavlja ih učenicima drugih skupina. Na kraju se rješavaju preostale dvojbe
vezane uz novo gradivo.
tako da ispituju jedno drugo uz pomoć pitanja i odgovora iz odjeljka Ovo sada znam.
PLAN PLOČE
110
Akuzativ
Pas je usnuo san. Što je pas usnuo?
Kada se pas probudio, tražio je snijeg. Što je pas tražio kada se probudio?
Spavajući na suncu, mogao je dobiti sunčanicu. Što je mogao dobiti spavajući na suncu?
Vrabac želi pozvati liječnika. Koga vrabac želi pozvati?
– akuzativ – padež izricanja predmeta radnje

– predmet radnje – ono što je radnjom obuhvaćeno
Pas je možda dobio sunčanicu i vrabac želi pozvati liječnika.

Što je pas možda dobio? Koga vrabac želi pozvati?
RADNJA PREDMET RADNJE

dobiti sunčanicu
pozvati liječnika
– osim prema značenju, akuzativ u rečenici možemo prepoznati i oblikovanjem pitanja pomoću upitne riječi
koga (za živo) i što (za neživo)
KOGA vidim? dupina / dječaka / lastavicu / sestru / dijete / mače

ŠTO vidim? šešir / dvorac / loptu / čokoladu / more / selo
Nastavci u akuzativu
jednina
m. r. ž. r. s. r.
A (Koga/što vidim?) dupina / šešir lastavicu / čokoladu djetešce / more
množina
m. r. ž. r. s. r.
A (Koga/što vidim?) dupine / šešire lastavice / čokolade djetešca / mora
Razlikovanje akuzativa i nominativa

– neke riječi u akuzativu ne mijenjaju oblik, nego zadržavaju oblik koji imaju u nominativu:
• imenice muškoga roda u jednini kada izriču nešto neživo (šešir, dvorac, kolač...)
• imenice ženskoga roda u množini (učenice, kuće, sestre...)
• sve imenice srednjega roda
– u takvim primjerima akuzativ od nominativa razlikujemo prema značenju postavljajući odgovarajuća
padežna pitanja
Mornari čiste brod. ŠTO čiste mornari? PREDMET RADNJE A

Brod plovi morima. ŠTO plovi morima? VRŠITELJ RADNJE N
Dupin voli more. ŠTO dupin voli? PREDMET RADNJE A

More se blista na suncu. ŠTO se blista na suncu? VRŠITELJ RADNJE N
111
Genitiv
Radosnu vijest širi, piruje i moli,
Puna su ga zvona, liječi nas i boli,
Kaže nam da Bog je ova naša knjiga
Iz koje ko milost na sve nas se proli.
Jakša Fiamengo, Slovim i glagoljam
HNOS
Ključni pojmovi: sklonidba/deklinacija; nazivi padeža: nominativ, akuzativ, genitiv, dativ, lokativ, instrumental,
vokativ; padežna pitanja.
rečenici prepoznavati padeže u njihovim temeljnim značenjskim ulogama; u određivanju padeža služiti se proširenim
padežnim pitanjima (tj. cijelom rečenicom s upitnom zamjenicom i glagolom); u govoru i pismu rabiti padežne oblike
(s provedenim glasovnim promjenama) u skladu s normom; ovladati uporabom padeža uz pojedine prijedloge u skladu
s normom; prepoznati jednake oblike riječi u različitim padežima.

Izborne teme: Zbirne imenice (tvorba, značenje, slaganje s predikatom); Duga i kratka množina; Imenice koje
imaju samo množinu/jedninu; Imenice koje množinu zamjenjuju zbirnim imenicama; Imenice koje množinu tvore
zamjenskim (supletivnim) osnovama; Nazivi država i sklonidba; Brojevne imenice; Akuzativ i genitiv uz glagol
nemati; Navezak; Nepostojano a, e; Palatalizacija; Sibilarizacija i imenice koje ne provode sibilarizaciju; Jotacija;
Pravilna uporaba prijedloga uz pojedine padeže; Dijelni genitiv; Glasovne promjene u genitivu; Nepostojano a i
kraćenje skupa ije u je.
Tip sata:
• obrada
ZADATCI I CILJEVI
• genitiv
Obrazovni zadatci
• Razumijevati ulogu i značenje genitiva u rečenici.
• Prepoznati riječ u genitivu.
• Dijeliti imenice u genitivu na osnovu i nastavak.

112
ARTIKULACIJA SATA
Motivacija
a) U obliku pantomime učenici pokazuju:
1) čega nema:
Na primjer:
Nema vjetra.
Nema zabave.
Nema loših ocjena.
2) od čega je nešto napravljeno:

Na primjer:
kula od karata
snjegović od snijega
staza od kamenčića
b) U uvodnim ulomcima štiva Na ladanju Antuna Gustava Matoša (Dveri riječi 5) učenici pronalaze one
oblike imenica koji odgovaraju na pitanja koga? (za živo) i čega? (za neživo).
c) Učenike ćemo upitati vole li slušati starije osobe kako pripovijedaju o dogodovštinama iz djetinjstva.
Imaju li prigode čuti takve priče? Vole li i sami pripovijedati što im se dogodilo?
Obrada
1. korak: Značenje genitiva. Kako prepoznati genitiv?
Učenici na primjerima iz stripa uočavaju značenjâ i uloge istaknutih imenica. Saznaju da su sve imenice u
istome padežu – genitivu, no unatoč tomu imaju različite uloge. To je stoga što je genitiv padež s
najbrojnijim značenjima: pretežito izriče pripadnost (posvojnost), građu, djelomičnost i izostanak, a može
izricati i mjesto, vrijeme, uzrok, svojstvo i drugo. S obzirom na brojna značenja, genitiv se najlakše
prepoznaje pomoću upitnih riječi koga? za živo i čega? za neživo.
2. korak: Nastavci u genitivu. Kako razlikovati genitiv i akuzativ?

Učenici prema nastavcima uspoređuju riječi u nominativu, akuzativu i genitivu jednine i množine. Uočavaju
jednake nastavke u genitivnim i akuzativnim oblicima nekih imenica. Stoga je sljedeći cilj pomoći
učenicima da utvrde u kojim oblicima akuzativ i genitiv imaju jednake oblične nastavke te kako razlikovati
jedan od drugoga. Zaključuju da imenice muškoga roda koje znače nešto živo imaju isti oblik u genitivu i
akuzativu; osim prema značenju (akuzativom se izriče predmet radnje, a genitivom pripadnost,
djelomičnost, izostanak...), dva se padeža razlikuju u padežnim pitanjima, točnije u pomoćnoj riječi pomoću
koje oblikujemo padežno pitanje.
3. korak: Prijedlozi s genitivom

Učenici na jednostavnim i učestalim primjerima spoznaju uporabu prijedloga od i kod uz imenice u genitivu.

Objašnjava se pojam dijelnoga genitiva te glasovne promjene u genitivu: nepostojano a i kraćenje skupa ije
u je.
Usustavljivanje
113
genitiva, kao i odgovore na njih. Međusobno se ispituju sa svrhom provjere usvojenosti i razumijevanja
dvojbe.
Nerazjašnjena pitanja zapisuju kako bi ih pokušali razriješiti na sljedećoj razini – razgovoru među
drugih skupina.
učiteljica/ućitelj usklađujući ga s vremenom koje im stoji na raspolaganju) i unaprijed utvrđenim slijedom
odgovaranja.
sve učenike valja poticati na postavljanje vlastitih pitanja vezanih uz temu kako bi saznali i objasnili ono što
im je u lekciji ostalo nejasno. Također, će učiteljica/učitelj na temelju učeničkih pitanja procijeniti koliko su
učenici razumjeli gradivo te će tijek ovakvoga rada usmjeriti u skladu s tom spoznajom. Osobito valja paziti
da se osigura dovoljno vremena da se iznesu sve učeničke nedoumice i odgovori na njih. Uputno je da
nejasne dijelove gradiva najprije pokušaju razriješiti učenici u međusobnom razgovoru, a tek na kraju
Napomena: Pri prvome susretu učenika s ovakvim oblikom rada, od učiteljice/učitelja se osobito traži strpljenje i upornost u
vođenju ovakva načina rada, za čije je svladavanje često potrebna veća energija nego za svladavanje samoga gradiva. No, pošto
učenici jednom prihvate ovakav oblik nastave, poučavanje postaje znatno svrhovitije i učinkovitije nego u formalnom obliku
nastave, a učenje postaje prava radost.
DRUGI NAČIN
Pantomimom do spoznaje
Učenicima dajemo zadatak da pantomimom odgovore na pitanje Koga nema? ili Čega nema? te na pitanje
Od čega je što?. Preporuka je da učenicima zorno prikažemo kako pantomima treba izgledati, bilo tako da to
omogućimo učeniku koji već ima ideju i želi ju ostvariti ili pak tako da sami pantomimom prikažemo
zamišljeni pojam (primjerice, kula od karata). Prije prikazivanja učenici najavljuju na koje će pitanje
odgovoriti.
Dogovorenim redoslijedom učenici dolaze pred ploču (ili neko drugo prikladno mjesto) i pantomimom
prikazuju što su zamislili. Ostali učenici odgonetaju. Preporučuje se da učenici ne govore u glas, nego da se i
u ovoj prigodi poštuju razgovorna pravila.
Učenik koji odgonetne rješenje, primjer zapisuje na ploču.
Nakon što je na ploči dovoljno primjera, slijedi obrada novoga gradiva.
Rad se može nastaviti prema udžbeniku.

114
Književnost
4. Načini pripovijedanja
Medijska kultura
1. Mediji
5. Kazalište
6. Moj svijet i oko njega – svakodnevne radnje, opisivanje svojega mjesta/grada/domovine i usporedba sa

ZRNCE VIŠE
Nastavni listić: Genitiv
Dopuni tvrdnje tako da napišeš ono što nedostaje te precrtaš nepotrebno.
_____________ je padež izricanja _____________ (posvojnosti), ____________,

____________, ____________ (nemanja) te mjesta, vremena, uzroka, svojstva i drugoga. Prepoznajemo ga
tako da pomoću upitnih riječi ____________ za živo i _____________ za neživo oblikujemo
______________ _______________ pitanje. Imenice ____________ roda koje znače živo/neživo imaju iste
oblike u ____________ i genitivu. Osim prema značenju, razlikujemo ih postavljajući različita padežna
pitanja: Koga vidim? za _____________ te Čega nema? za ____________.
DOMAĆA ZADAĆA
Podijeli stranicu u bilježnici na dva stupca. U naslovu jednoga stupca napiši U današnjem svijetu nema
dovoljno..., a u naslovu drugoga stupca: U današnjem svijetu ima previše... pa ispuni stupce tako da dovršiš
rečenice.
Zatim odgovori na pitanje: Koja vrsta riječi prevladava u tvojim odgovorima?
Na kraju podcrtaj sve imenice u genitivu jednine te zaokruži sve imenice u genitivu množine. Za imenice
muškoga roda uporabi narančastu boju, za imenice ženskoga roda modru, a za imenice srednjega roda
zelenu, ili pak rasporedi boje prema vlastitoj želji, no tada ne zaboravi napraviti „legendu” što si kojom
bojom označila/označio.
ZANIMLJIVOSTI
Red i učenje
Red i kontrola dvije su najveće muke mladih učitelja. Iz vlastitih školskih dana sjećamo se učitelja koji su
gubili kontrolu nad razredom. Možemo se prisjetiti buntovničkog ponašanja, pa čak i vlasti gomile. Bez
obzira jesmo li bili aktivni sudionici ili bešćutni promatrači razredne tučnjave, sjećamo se buke, kaosa,
zafrkavanja učitelja i učeničkih prijetnja učiteljima. Pomisao da smo na kraju tog lanca zaista je
zastrašujuća. „Hoću li ih moći kontrolirati?” pitanje je koje često postavljaju mladi učitelji i još su češće
zbog njega zabrinuti. I u pravu su.

To je iznimno važno pitanje, i ne samo za učitelja. Učitelji, naravno, moraju voditi brigu o svojoj osobi, egu
115
i položaju. Kaos u razredu je ponižavajući. Učitelji ne cijene kolege koji ne mogu kontrolirati razred. No, s
učeničke točke gledišta, u opasnosti je mnogo više od položaja i mišljenja vršnjaka. Da bi djeca mogla u
školi išta naučiti, potrebna im je radna okolina u kojoj dosljedno vlada red. Treba im omogućiti da rade na
podržavajući i svrhovit način. Djeca moraju znati što rade i zašto. Njihove aktivnosti valja dosljedno
podržavati svim sredstvima. Svaka prijetnja redu u razredu izravna je prijetnja učenju.

Većina učitelja shvaća tu jednostavnu misao i naporno radi kako bi tijekom učenja osigurali i održali red. I
većina učenika razumije to pravilo. Provedeno je mnogo istraživanja o tome kakve učitelje učenici smatraju
dobrima. Vrlo visoko na popisu učeničkih kriterija dobrog poučavanja sposobnost je održavanja čvrste
kontrole nad sadržajem predavanja i nad kontrolom u razredu. Učenici obično ne vole nered. U pravilu,
učitelji, učenici i ravnatelji škola slažu se da su red i kontrola jako poželjni i u svakom slučaju više ih cijene
od nereda i gubitka kontrole. (...)

Pitanje uspostavljanja i održanja reda obično se postavlja s određenom tjeskobom. U takvom stanju lako je
pretpostaviti da je red svrha samom sebi. Red u učionici nuždan je preduvjet za učenje i to treba stalno imati
na umu. Samo određene vrste reda i kontrole pridonose učenju. (...)

Nije potrebno posebno isticati da je, barem u demokratskim društvima, cilj obrazovanja pripremiti djecu za
zreo i samostalan život u društvu. Prema tome, djeca u školi moraju naučiti samokontrolu i samodisciplinu.
Naravno, moraju steći i mnoge sposobnosti, naučiti činjenice i postupke. No, moraju naučiti i sami misliti,
rješavati probleme i upravljati svojim vremenom i radom. Sve što učitelj radi u ime reda i kontrole mora biti
u skladu s tim dugoročnim ciljevima. Nevješti učitelji nikad ne uspijevaju stvoriti sustav reda i kontrole.
Neki stvore sustav reda kojim se postižu samo kratkoročni ciljevi. Učenici rade ono što im se kaže. Pristojni
su i tihi, no ne moraju preuzeti odgovornost ni za što drugo osim za izvršavanje učiteljevih zapovijedi. U
obrazovanju nije prihvatljiv takav oblik reda.

Najsposobniji učitelji stvaraju sustav reda i kontrole koji određuje uvjete za disciplinirano učenje, od djece
traži preuzimanje odgovornosti za ono što rade i potiče razvoj samostalnosti. (...)

Uspješni učitelji znaju da su početne faze života u novom razredu najvažnije za uspostavu dobrog i
dugoročnog radnog odnosa. Uspješni učitelji imaju jasnu strategiju postizanja kratkoročnih i dugoročnih
ciljeva. Imaju jasne i specifične planove i posve im je jasno u što će uložiti najviše napora.

Najvažniji dugoročni cilj opće strategije uspješnih učitelja je poticanje i razvoj osobnog postignuća i
samostalnosti. Zahvaljujući tomu, učenici sve više preuzimlju odgovornost za svoj rad i napredak te
samostalno postavljaju vlastite izazovne ciljeve radi napretka u učenju. Kratkoročni cilj je poučiti djecu
brojnim pravilima ponašanja u učionici, što je temelj stvaranja kasnijih ciljeva. Opća strategija uključuje
postupan prijelaz s poučavanja cijelog razreda uobičajenim aktivnostima na razvoj samostalnosti pojedinca.

Sažetak:
– Za uspješno učenje najvažniji je red u učionici.
– Učenici cijene red i učitelja koji ga održava.
– Red i kontrola mogu se okrenuti i protiv učenja.
– Uspješni učitelji održavaju red u procesu učenja.
Charles Desforges
Sukladnost genitiva s drugim padežima, naglasak i izgovor
116

Osim s akuzativom, genitiv je na prvi pogled sukladan s još nekim padežima:
– genitiv mn. muškoga roda s genitivom jednine
– genitiv mn. većine imenicâ ženskoga roda s nominativom jednine, a genitiv jd. s nominativom množine
– genitiv jd. imenicâ srednjega roda s nominativom i akuzativom množine te genitivom množine.
(v. tablicu)
m. r. ž. r. s. r.
G jd. liječnika N jd. lastavica G jd. mora
G mn. liječnikâ G mn. lastavicâ N/A mn. mora
G jd. lastavice G mn. morâ
N mn. lastavice
Ako zanemarimo znak iznad slova a i e, navedeni oblici jednaki su u pismu, ali izgovorom se razlikuju.
Završni glas u genitivu jednine imenica ženskoga roda (čokolade, lastavice, žene..) te u genitivu množine
svih imenica (liječnika, lastavica, mora) izgovara se dulje od glasova u ostalim oblicima.

Završno a u G mn. svih rodova i završno e u G jd. ž. r. izgovaraju se dugo i silazno (glas kao da pada).

Pri pisanju se takav izgovor bilježi jednim od dvaju mogućih nadslovaka: crticom ili znakom :
čokolade/čokolad, purana/puranâ.
Upravljanje učiteljskim vremenom

Učenici svakodnevno postavljaju učiteljima mnoštvo zahtjeva. Prema našem opažanju velik broj tih zahtjeva
je nepotreban ili im valja drukčije pristupiti, kako bi se oslobodilo učiteljevo dragocjeno vrijeme. Činilo nam
se da se to može prikladno učiniti prebacivanjem dijela učiteljskog autoriteta grupi i to tako da djeca ne
smiju tražiti pomoć od učitelja sve dok grupa nije iscpila sve mogućnosti u traženju rješenja zadatka.
Neville Benett
Bilješke:
117
DNEVNA PRIPRAVA
Hrvatski ja volim 5
Genitiv
HNOS, NPIP:
padežna pitanja.

kombinirani

OBRAZOVNI ZADATCI
Razumijevati ulogu i značenje genitiva u rečenici.
Prepoznati riječ u genitivu.
Dijeliti imenice u genitivu na osnovu i nastavak.
DOMAĆA ZADAĆA
Podijeli stranicu u bilježnici na dva stupca. U naslovu jednoga stupca napiši U današnjem svijetu nema dovoljno..., a u
naslovu drugoga stupca: U današnjem svijetu ima previše... pa ispuni stupce tako da dovršiš rečenice.
Zatim odgovori na pitanje: Koja vrsta riječi prevladava u tvojim odgovorima? Na kraju podcrtaj sve imenice u genitivu
jednine te zaokruži sve imenice u genitivu množine. Za imenice muškoga roda uporabi narančastu boju, za imenice
ženskoga roda modru, a za imenice srednjega roda zelenu, ili pak rasporedi boje prema vlastitoj želji, no tada ne zaboravi
napraviti „legendu” što si kojom bojom označio/označila.
LITERATURA
118
Artikulacija sata
uvodni dio
Učenike ćemo upitati vole li slušati starije osobe kako pripovijedaju o dogodovštinama iz djetinjstva.
Imaju li prigode čuti takve priče? Vole li i sami pripovijedati što im se dogodilo?
1. korak: Značenje genitiva. Kako prepoznati genitiv?

Učenici na primjerima iz stripa uočavaju značenjâ i uloge istaknutih imenica. Saznaju da su sve
imenice u istome padežu – genitivu, no unatoč tomu imaju različite uloge. To je stoga što je genitiv
padež s najbrojnijim značenjima: pretežito izriče pripadnost (posvojnost), građu, djelomičnost i
izostanak, a može izricati i mjesto, vrijeme, uzrok, svojstvo i drugo. S obzirom na brojna značenja,
genitiv se najlakše prepoznaje pomoću upitnih riječi koga? za živo i čega? za neživo.
2. korak: Nastavci u genitivu. Kako razlikovati genitiv i akuzativ?
Učenici prema nastavcima uspoređuju riječi u nominativu, akuzativu i genitivu jednine i množine.
Uočavaju jednake nastavke u genitivnim i akuzativnim oblicima nekih imenica. Stoga je sljedeći cilj
pomoći učenicima da utvrde u kojim oblicima akuzativ i genitiv imaju jednake oblične nastavke te
kako razlikovati jedan od drugoga. Zaključuju da imenice muškoga roda koje znače nešto živo imaju
isti oblik u genitivu i akuzativu; osim prema značenju (akuzativom se izriče predmet radnje, a
genitivom pripadnost, djelomičnost, izostanak...), dva se padeža razlikuju u padežnim pitanjima,
točnije u pomoćnoj riječi pomoću koje oblikujemo padežno pitanje.
3. korak: Prijedlozi s genitivom

Učenici na jednostavnim i učestalim primjerima spoznaju uporabu prijedloga od i kod uz imenice u
genitivu.
usustavljivanje
genitiva, kao i odgovore na njih. Ispituju se međusobno.
119
PLAN PLOČE
Genitiv
Pas želi sagraditi dvorac od snijega. Od čega pas želi sagraditi dvorac? građa
Nema snijega. Čega nema? izostanak
Savjete dobroga liječnika treba slušati. Savjete koga treba slušati? pripadnost
– genitiv – padež izricanja pripadnosti, građe, djelomičnosti, nemanja (izostanka)

– može izricati i mjesto, vrijeme, uzrok i dr.
– predmet radnje – ono što je radnjom obuhvaćeno
– s obzirom na brojna značenja, genitiv se u rečenici prepoznaje oblikovanjem pitanja pomoću upitne
riječi koga (za živo) i čega (za neživo).
KOGA nema? dupina / dječaka / lastavice / sestre / djetešca / mačeta

ČEGA nema? šešira / snijega / lopte / čokolade / mora / sela
Nastavci u genitivu
jednina množina
m. r. ž. r. s. r. m. r. ž. r. s. r.
G (Koga/čega šešira / purana čokolade polja šeširâ / puranâ čokoladâ poljâ

nema?)
Razlikovanje genitiva i akuzativa

– imenice muškoga roda koje znače nešto živo imaju isti oblik u genitivu i akuzativu
– osim prema značenju, razlikuju se postavljanjem odgovarajućih padežnih pitanja: Koga nema? (za
genitiv) i Koga vidim? (za akuzativ)
– pitanja imaju istu upitnu riječ (koga), ali razlikuju se po pomoćnim riječima (nema – vidim)
Prijedlozi s genitivom
– genitiv s prijedlogom od izriče građu: dvorac od snijega, šešir od slame, kapa od vune
NIJE DOBRO DOBRO JE
šešir od djeda djedov šešir
kuća od prijatelja prijateljeva kuća
– prijedlogom iz ne izričemo građu

NIJE DOBRO DOBRO JE
stolac iz drva drven stolac, stolac od drva
stol iz kamena kamen stol, stol od kamena
– genitiv bez prijedloga od izriče pripadnost: savjet mojega liječnika

– umjesto posvojnoga genitiva preporučljivo je, kada je god to moguće, uporabiti posvojni pridjev
savjet liječnika > liječnikov savjet
skok dupina > dupinov skok
– genitiv s prijedlogom kod izriče mjesto, a ne izriče cilj
DOBRO JE NIJE DOBRO DOBRO JE

Nalazim se kod prijatelja. Idem kod prijatelja. Idem prijatelju.
MJESTO – s prijedlogom kod CILJ – bez prijedloga kod
120
Dativ i lokativ
Da ga iščupate?
Čemu!
I bez njega,
mislit ću na njemu.
Pajo Kanižaj, Moj jezik
HNOS
Obrazovna postignuća: razumijevati temeljnu ulogu padeža u hrvatskome jeziku; znati padežne
nazive; u rečenici prepoznavati padeže u njihovim temeljnim značenjskim ulogama; u određivanju padeža
služiti se proširenim padežnim pitanjima (tj. cijelom rečenicom s upitnom zamjenicom i glagolom); u
govoru i pismu rabiti padežne oblike (s provedenim glasovnim promjenama) u skladu s normom; ovladati
uporabom padeža uz pojedine prijedloge u skladu s normom; prepoznati jednake oblike riječi u različitim
padežima.
množinu/jedninu; Imenice koje množinu zamjenjuju zbirnim imenicama; Imenice koje množinu tvore zamjenskim
(supletivnim) osnovama; Nazivi država i sklonidba; Brojevne imenice; Akuzativ i genitiv uz glagol nemati; Navezak;
Nepostojano a, e; Palatalizacija; Sibilarizacija i imenice koje ne provode sibilarizaciju; Jotacija; Pravilna uporaba prijedloga
uz pojedine padeže; Sibilarizacija u dativu i lokativu; Iznimke u provođenju sibilarizacije.
Tip sata:
• obrada
ZADATCI I CILJEVI
• dativ
• lokativ
Obrazovni zadatci
• Usvojiti padežne nazive.
• Razumijevati ulogu i značenje dativa i lokativa u rečenici.
• Prepoznati riječ u dativu.
• Prepoznati riječ u lokativu.
• Dijeliti imenice u dativu i lokativu na osnovu i nastavak.
121
• Razvijati ekološku svijest o povezanosti svih živih bića.
ARTIKULACIJA SATA
Motivacija
a) Učenici u obliku asocijatvnoga sunca odgovaraju na pitanja: Komu dajem? i Čemu prilazim?
Dajem Prilazim
b) U pjesmi Cijeli svijet Vlatka Majića (Dveri riječi 5) učenici prepoznaju riječi kojima je izrečeno mjesto te
riječi kojima je izrečen primatelj.
c) Učenike ćemo upitati kakav je njihov odnos prema prirodi. Što čine u svojoj svakidašnjici kako bi
doprinijeli njezinoj zaštiti i očuvanju?
Obrada
1. korak: Značenja dativa i lokativa
Učenici na jednostavnim primjerima uočavaju značenjâ i uloge istaknutih imenica. Zapažaju da naizgled isti
oblik imenice jednom znači primatelja, a drugi put mjesto. Saznaju da iako je riječ o jednome obliku, ne radi
se i o istome padežu: ako je oblikom imenice izrečeno mjesto, riječ je o lokativu, a ako je izrečen primatelj,
riječ je o dativu.
Osim primatelja, dativom se izriče i usmjernost (cilj). Lokativom se, osim mjesta, izriče i tema, način i
vrijeme.
2. korak: Nastavci u dativu i lokativu

Učenici prema nastavcima uspoređuju riječi u nominativu, dativu i lokativu te još jednom utvrđuju kako
razlikovati dativ i lokativ.
3. korak: Prijedlozi s dativom i lokativom

Učenici saznaju da lokativ uvijek dolazi s jednim od prijedloga (u, na, o, po, pri) dok dativ uglavnom dolazi
bez prijedloga iako katkad može doći i s prijedlogom.

Na jednostavnim i učestalim primjerima učenici spoznaju sibilarizaciju u dativu nekih imenica te iznimke u
provedbi sibilarizacije. Ilustracijom im je objašnjeno podrijetlo i značenje naziva lokativ.
Napomena: Prijedlog prema uobičajeno se svrstavao u mnogim gramatikama uz lokativ, no u novijim ga gramatikama svrstavaju
uz dativ. Već i zbog toga nema potrebe opterećivati jedanaestogodišnjake neriješenim pitanjima ili podatcima koji se u različitim
gramatikama različito tumače.
U Nastavnom planu i programu za hrvatski jezik (MZOŠ, kolovoz 2006.) među obrazovnim postignućima uz temu Sklonidba
(nastavno područje Jezik, 35. str., 4. točka), između ostaloga, stoji: ovladati uporabom padeža uz pojedine prijedloge u skladu s
normom; prepoznati jednake oblike u različitim padežima (istaknula N.B.). Također, uz temu Pisanje i izgovor, prijedloga,
priloga, veznika i čestica (nastavno područje Jezično izražavanje, 36. str., 5.točka) u obrazovnim postignućima, između ostaloga
stoji: prepoznavati i razlikovati akuzativ i lokativ (na, o, pri, u) (istaknula N.B.). Smatramo da se nespominjanjem razlikovanja
dativa i lokativa u obrazovnim postignućima željelo izbjeći opterećivanje učenika sličnostima/različitostima u značenjima dativa i
lokativa, stoga smo prijedlog prema naveli u ovoj rubrici.
122
Ususavljivanje
Učenici najprije rade u parovima. U međusobnom razgovoru oblikuju i zapisuju pet pitanja na temu lokativa
i dativa, kao i odgovore na njih. Međusobno se ispituju da provjere usvojenost i razumijevanje novoga
gradiva. Pritom se smiju služiti bilješkama u bilježnici, udžbenikom i drugim priručnicima koji su im na
raspolaganju. Ako nisu sigurni kako glase odgovori na sva pitanja koja im se nameću, zapisuju svoje dvojbe.
Nerazjašnjena pitanja zapisuju kako bi ih pokušali razriješiti na sljedećoj razini – razgovorom među
drugih skupina.
odgovaranja.
im je u lekciji ostalo nejasno. Također, učiteljica/učitelj će na temelju učeničkih pitanja procijeniti koliko su
učenici razumjeli gradivo te će tijek ovakvoga rada usmjeriti u skladu s tom spoznajom. Osobito valja paziti
da se osigura dovoljno vremena da se iznesu sve učeničke nedoumice i odgovori na njih. Uputno je da
nejasne dijelove gradiva najprije pokušaju razriješiti učenici u međusobnom razgovoru, a tek na kraju učitelj
daje konačno obrazloženje.
Napomena: Pri prvome susretu učenika s ovakvim oblikom rada, od učiteljice/učitelja se osobito traži strpljenje i upornost jer je
za početno svladavanje metode često potrebna veća energija nego za svladavanje samoga gradiva. No, pošto učenici jednom
prihvate ovakav oblik nastave, poučavanje postaje znatno svrhovitije i učinkovitije nego u formalnom obliku nastave, a učenje
postaje prava radost.
DRUGI NAČIN
Napiši podsjetnik
Učenici pišu kratak izmišljeni podsjetnik na čudnovata mjesta u kojima su boravili te pismima koja su
odanle pisali i upućivali ih svojim prijateljima i bližnjima. Uz svako mjesto koje se nađe u podsjetniku,
zapisuju što su odanle poslali (pismo, razglednicu, dopisnicu ili e-poruku) te komu. Slijedi čitanje popisa i
razgovor o zabilježenom.
Učiteljica/učitelj će izabrati nekoliko primjerodavnih rečenica i na temelju njih obraditi novo gradivo.
INTEGRACIJA(unutarpredmetno povezivanje)
123
Književnost

Priroda
15. Uzgoj i zaštita biljaka i životinja
Ključni pojmovi: tlo, gnojidba, zaštita biljaka, seosko gospodarstvo i farma, zaštita domaćih životinja.
Geografija
16. Prirodna bogatstva i očuvanje okoliša
Ključni pojmovi: sirovine, rude, obnovljivi i neobnovljivi izvori energije, preradba otpada.
ZRNCE VIŠE
Nastavni listić: Dativ i lokativ
Dopuni tvrdnje tako da napišeš ono što nedostaje te precrtaš nepotrebno.
_____________ je padež izricanja ______________ i _______________ (cilja), a

____________ izriče ___________, a može izricati i temu, vrijeme i način. Dativ prepoznajemo
postavljanjem pitanja ____________ za živo i ____________ za neživo, a lokativ postavljanjem pitanja
____________ za živo i _____________ za neživo. ___________ uvijek dolazi s jednim od prijedloga:
_____________ i
___________. ___________ pretežito dolazi bez prijedloga.
DOMAĆA ZADAĆA
Prepusti se mašti pa napiši sastavak o čudnovatim mjestima koje si posjetila/posjetio te se prisjeti komu si se
sve s tih odredišta javila/javio.
Zatim još jednom pozorno pročitaj sastavak pa jednom bojom zaokruži sve imenice u dativu (primjerice
zelenom), a drugom bojom sve imenice u lokativu (primjerice modrom). Ne zaboravi napraviti „legendu”
što si kojom bojom označila/označio.
ZANIMLJIVOSTI
124
Dativ i lokativ
Lokativ je padež koji se uvijek slaže s jednim od prijedloga: u, na, o, po, pri. Lokativ je u rečenici
uvijek s prijedlozima i nikada ne može biti bez njih. (...)

Sve imenice u jednini imaju jednake nastavke za dativ i lokativ. Dativ i lokativ jednine u svih se imenica
razlikuju po tom što je lokativ uvijek s jednim od prijedloga: u, na, o, po, pri. Lokativni prijedlozi ne mogu
biti s dativom. Prema tomu, dativ i lokativ jednine ne razlikuju se u nastavcima, nego prijedlozima s kojima
se slažu. Zbog toga padežno pitanje za lokativ usklađujemo s jednim od prijedloga: u komu, čemu?, na
komu, čemu?, po komu, čemu?, pri komu, čemu? (...)

Lokativ nikada ne može biti bez svojih prijedloga, što znači da je lokativ prijedložni izraz, a dativ može biti
sam ili s prijedlozima k, prema, nasuprot, unatoč, usprkos.
Sanda Ham
Jedina prava kritika je kritika iz ljubavi.

Ne osjećate li ljubav iz kritičarevih riječi, nemojte ni slušati.
Mnogi ljudi ne shvaćaju da niti mogu niti smiju, bez obzira na snagu moći i prisile, kontrolirati druge; jedino
što možemo sustavno nadzirati jesmo mi sami. Kada netko učini ono što smo htjeli da učini, učinio je to jer
je sam tako izabrao, jer mu je to donijelo zadovoljenje neke od njegovih potreba.
Najveći izvor prisile jest pretjerana i stalna kritika. Previše vremena trošimo da ljudima kažemo kako ono
što čine ne čine dobro, kako su trebali učiniti nešto drugo od onoga što su učinili i kako njihovi planovi za
budućnost nisu dobri. Kada kritiziramo, u prednosti smo i po tome jer govorimo o nečemu što se već
dogodilo, a to samo povećava ljutnju i frustraciju onih koje kritiziramo.

Kako uputiti kritiku?
Uvijek počinjemo s onim što je dobro učinjeno, s čime smo zadovoljni, zašto smo zadovoljni, koje su dobre
osobine i dobri rezultati osobe koja je to učinila. Ne treba pretjerivati u hvali, ali treba naći dovoljno
pozitivnih primjerenih riječi koje će sugovornika ohrabriti, uliti mu samopouzdanje i osjećaj vrijednosti. Tek
kada smo postigli tu ugodu kod sugovornika, prelazimo na ono čime nismo zadovoljni. Ma kako težak
propust bio, i tu treba zadržati smirenost. Treba objasniti što je loše učinjeno, što se očekuje, kako to valja
napraviti i u kojem roku.

Loše je reći: „Budi dobar!”
Osobitu pozornost valja usmjeriti na vlastite osjećaje te strogo paziti da se ne padne u zamku i ne
poistovijete čin i osoba. Netko je učinio nešto loše, no to ne znači da je on sâm loš (zbog toga je jedan od
najlošijih savjeta koji odrasli daju svojoj /ili tuđoj/ djeci: Budi dobar!).
Kad učenik ometa nastavu, mnogi se nastavnici uzrujaju. Prema teoriji izbora, takva reakcija je samo jedna
od mogućih. Nastavnik, da bi razriješio ovu poteškoću, mora izabrati upravo suprotno, mora ostati miran i
pribran te uspostaviti s učenikom takav kontakt koji će potpuno „razoružati“ učenika. Učenik će shvatiti da
njegov neposluh nije dovoljan da nadvlada nastavnika tako što će ga ‘izbaciti iz takta’. Nastavnik zadobiva
poštovanje i učenika koji stvara nered i svih ostalih učenika.
125
DNEVNA PRIPRAVA
Hrvatski ja volim 5
Dativ i lokativ
HNOS, NPIP:
padežna pitanja.
Prethodna znanja: imenice, opće imenice, vlastite imenice; jednina – množina; muški, ženski, srednji rod;
promjenjive i nepromjenjive riječi; osnova riječi; nastavak.
kombinirani
Razvijati ekološku svijest o povezanosti svih živih bića.
OBRAZOVNI ZADATCI
Usvojiti padežne nazive.
Razumijevati ulogu i značenje dativa i lokativa u rečenici.
Prepoznati riječ u dativu.
Prepoznati riječ u lokativu
Dijeliti imenice u dativu i lokativu na osnovu i nastavak.
DOMAĆA ZADAĆA
Prepusti se mašti pa napiši sastavak o čudnovatim mjestima koje si posjetila/posjetio te se prisjeti komu si se sve
s tih odredišta javila/javio. Zatim još jednom pozorno pročitaj sastavak pa jednom bojom zaokruži sve imenice u
dativu (primjerice zelenom), a drugom bojom sve imenice u lokativu (primjerice modrom). Ne zaboravi napraviti
„legendu” što si kojom bojom označila/označio.
LITERATURA: Barić, Eugenija [i dr.] (1995.): Hrvatska gramatika, Zagreb: Školska knjiga; Ham, Sanda (2002.):
Školska gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb: Školska knjiga; Silić, Josip – Pranjković, Ivo (2005.): Gramatika hrvatskoga
jezika za gimnazije i visoka učilišta, Zagreb: Školska knjiga; Težak, Stjepko – Babić, Stjepan (2005.): Gramatika hrvatskoga
jezika. Priručnik za osnovno jezično obrazovanje (15. izdanje), Zagreb: Školska knjiga.
126
Artikulacija sata
uvodni dio
Učenike ćemo upitati kakav je njihov odnos prema prirodi. Što čine u svojoj svakidašnjici kako bi
doprinijeli njezinoj zaštiti i očuvanju?
1. korak: Značenja dativa i lokativa

Učenici na jednostavnim primjerima uočavaju značenja i uloge istaknutih imenica. Zapažaju da će
naizgled isti oblik imenice jednom znači primatelja, a drugi put mjesto.
Dupini su dar moru. ČEMU su dupini dar? (primatelj) moru

Oni žive u moru. U ČEMU oni žive? (mjesto) (u) moru
Čovjek pripada zemlji. ČEMU čovjek pripada? (primatelj) zemlji

On hoda po zemlji. PO ČEMU hoda? (mjesto) (po) zemlji
2. korak: Nastavci u dativu i lokativu

Učenici prema nastavcima uspoređuju riječi u nominativu, dativu i lokativu te još jednom utvrđuju
kako razlikovati dativ i lokativ.
3. korak: Prijedlozi s dativom i lokativom

Učenici saznaju da lokativ uvijek dolazi s jednim od prijedloga (u, na, o, po, pri) dok dativ uglavnom
dolazi bez prijedloga iako katkad može doći i s prijedlogom.
usustavljivanje
dativa i lokativa, kao i odgovore na njih. Ispituju se međusobno.
PLAN PLOČE
127
Dativ i lokativ
Dupini su dar moru. ČEMU su dupini dar? (primatelj) moru

Oni žive u moru. U ČEMU oni žive? (mjesto) (u) moru
Čovjek pripada zemlji. ČEMU čovjek pripada? (primatelj) zemlji

On hoda po zemlji. PO ČEMU hoda? (mjesto) (po) zemlji
Dativ izriče primatelja i usmjerenost (cilj).
Dajem bratu. KOMU dajem? primatelj

Prilazim kući. ČEMU prilazim? usmjerenost (cilj)
Lokativ izriče mjesto, a može izricati i temu, način i vrijeme.
– dativ – padež izricanja primatelja i usmjerenosti (cilja)

– pretežito dolazi bez prijedloga, a može doći i s prijedlozima: k, nasuprot, unatoč, usprkos
– lokativ – padež izricanja mjesta
– može izricati i temu, način i vrijeme
– uvijek dolazi s jednim od prijedloga: u, na, o, po, pri
Nastavci u dativu i lokativu
jd. mn.
m. r. ž. r. s. r. m. r. ž. r. s. r.
N život zemlja more životi zemlje mora
D životu zemlji moru životima zemljama morima
L životu zemlji moru životima zemljama morima
– u rečenici dativ prepoznajemo pomoću pitanja: KOMU prilazim? (za živo) i ČEMU prilazim? (za
neživo)
– lokativ prepoznajemo pomoću sličnih pitanja: O KOME mislim? (za živo) i O ČEMU mislim? (za
neživo)
– dativ i lokativ međusobno razlikujemo po tome što lokativ uvijek dolazi s jednim od prijedloga (u,
na, o, po, pri)
KOMU/ČEMU prilazim? dupinu / brodu / lastavici / kući / suncu / djetešcu

(O) KOME/ (O) ČEMU mislim? (o) dupinu / brodu / lastavici / kući / suncu / djetešcu
128
Instrumental
Svaka zvijezda svojim svjetlom sijeva,
Svaka ptica svojim glasom spijeva,
Ti jezikom svojim zbori!
Slatkim glasom materinim
Odlikuj se među inim!
Petar Preradović, Rodu o jeziku
HNOS
padežima.
osnovama; Nazivi država i sklonidba; brojevne imenice; Akuzativ i genitiv uz glagol nemati; navezak; Nepostojano a, e;
Palatalizacija; Sibilarizacija i imenice koje ne provode sibilarizaciju; Jotacija; Pravilna uporaba prijedloga uz pojedine padeže;
Oblici prijedloga s(a) u govoru i pismu; Jotacija; Umetnuto l; Umetci u instrumentalu; Izricanje mjesta, vremena i načina.
Tip sata:
• obrada
ZADATCI I CILJEVI
• instrumental
Obrazovni zadatci
• Razumijevati ulogu i značenje instrumentala u rečenici.
• Prepoznati riječ u instrumentalu.
• Dijeliti imenice u instrumentalu na osnovu i nastavak.
• Pravilno rabiti prijedlog s(a).

129
ARTIKULACIJA SATA
Motivacija
a) Učenici pišu dvije rečenice: u jednoj osim radnje i vršitelja radnje trebaju izreći i društvo, a u drugoj
sredstvo.
b) Na temelju teksta Sredstva priopćavanja – mediji (Dveri riječi 5) učenici odgovaraju na dva pitanja: 1.)
Čime se ljudi sporazumijevaju danas, a čime su se sporazumijevali u prošlosti?; 2.) S kime se ljudi
sporazumijevaju?
c) Učenike ćemo upitati koji je njihov omiljen način zabave s prijateljima. Jesu li se susreli s primjerima da
se netko zabavlja nanoseći drugomu neko zlo? Je li zabava na tuđi račun prihvatljiva?
Obrada
1. korak: Instrumental u rečenici – značenje i prepoznavanje
Učenici na jednostavnim primjerima uočavaju značenjâ i uloge istaknutih imenica. Saznaju da se padež
izricanja društva i sredstva naziva instrumental te da se u rečenici, osim prema značenju, može prepoznati po
padežnim pitanjima oblikovanima pomoću upitnih riječi s kime (za živo) i čime (za neživo).
2. korak: Nastavci u instrumentalu

Učenici prema nastavcima uspoređuju riječi u nominativu i instrumentalu. Uočavaju nastavke imenicâ
različitih rodova u instrumentalu. Obrazloženi su završetci -lju i -ću kod imenica ženskoga roda čija osnova
završava na zatvornik (ljubavlju, mišlju, pameću,radošću), no pritom se ime glasovne promjene ne
spominje.
3. korak: Uporaba prijedloga s(a)

Učenici saznaju da se prijedlog s(a) rabi u izricanju društva, a izostaje u izricanju sredstva.

Učenici utvrđuju izgovorna pravila prijedloga s(a). Upoznaju se s glasovnim promjenama u instrumentalu te
s primjerima izricanja mjesta, vremena i načina imenicom ili prijedložnim izrazom u instrumentalu.
Usustavljivanje
a) Igra zamišljenom lopticom
Učenici stanu u krug i dobacuju jedno drugom zamišljenu lopticu izgovarajući pritom jednostavnu rečenicu
u kojoj će uporabiti najmanje jednu imenicu. „Loptica” se dobacuje tako da se s ispruženoga (pretežito
lijevoga) dlana odrješitim pokretom suprotne ruke „odgurne” u smjeru osobe kojoj prenosimo poruku. Kao i
u stvarnoj verbalnoj komunikaciji, i ovdje osobu gledamo u oči i razgovijetno i primjerene glasnoće
izgovaramo rečenicu. Učenik kojemu je „loptica” upućena ponavlja rečenicu te zatim oblikuje padežno
pitanje za imenicu u toj rečenici.
Ostali učenici pratitit će točnost oblikovanoga pitanja pa ako je padežno pitanje ispravno, zapucketat će
prstima, a ako odgovor nije točan, jednom će glasno pljesnuti dlanom o dlan te – ako žele komentirati u
čemu je odgovor netočan – dignuti ruku u zrak.
Podignuta ruka znak je učeniku da postoji primjedba ili pitanje koje valja razjasniti vezano uz njegov
odgovor. Učenik će prozvati učenika koji ima primjedbu, čuti njegovo objašnjenje ili pitanje i zatim na njega
odgovoriti odnosno prihvatiti ispravak svojega odgovora. Zatim će zaključiti kako glasi točan odgovor.
Pritom je uputno učenike potaknuti da zaključak jasno izreknu potpunom rečenicom. Primjerice:
zaključujem da padežno pitanje glasi... Učenici će točan odgovor potvrditi pucketanjem prstima. Nakon što
je točno odgovorio, učenik šalje zamišljenu lopticu dalje izgovarajući novu rečenicu.
130
Ova je igra vrijedna za uspostavljanje i njegovanje razgovornih pravila. Ako se dobro izvede, njezini su
učinci dugoročno povoljni za stvaranje suradničkoga i kreativnoga ozračja.
Stoga valja pripaziti da se otpočetka poštuju pravila igre što ujedno znači uspostavu i poštivanje razgovornih
pravila. Pritom je presudna uloga učiteljice/učitelja koji svojim primjerom svjedoči o pravilima koja želi
uspostaviti. Svakom učeniku valja omogućiti da izgovori svoje pitanje i/ili obrazloženje do kraja, učenike
valja upozoriti na vrijeme kako nitko ne bi zlorabio ni svoje ni tuđe strpljenje, a osobitu pozornost valja
obratiti na to da učenici jedni drugima ne oduzimaju riječ i ne omalovažavaju tuđe mišljenje.
Osim imenica u instrumentalu, ovom se metodom utvrđuje poznavanje i drugih padeža.
DRUGI NAČIN
Obnova znanja i imanja
Upitat ćemo učenike kada se rabi prijedlog s(a) i u kojim oblicima. Nakon ponavljanja gradiva u čelnome
obliku, učenici rade u parovima. Imaju zadatak obnoviti staro zapušteno imanje. Moraju sastaviti popis
oruđa i sredstava potrebnih za tu obnovu. Popis sastavljaju tako da imenuju radnju (pritom uporabe glagol
u budućem vremenu), predmet radnje te sredstvo (oruđe) kojim će obaviti radnju. Druga rečenica počinje
riječima To ćemo učiniti s(a) ... te ju treba dopuniti osobom koja će im u tome pomoći.
Primjer:
Kosilicom ćemo pokositi travu. To ćemo učiniti s našim očevima. Zamijenit ćemo stara prozorska stakla i
okna novim staklima i oknima. To ćemo učiniti sa stolarom i staklarom.
Kao uvod u popis učenici u nekoliko rečenica opisuju gdje se imanje nalazi, koliko je veliko, kako je došlo
do toga da ga moraju obnoviti... Učenici zajedno osmišljavaju priču, no svaki ju učenik zapisuje u svoju
bilježnicu.
Ako zapisivanje jednoga od učenika znatno usporava rad i time se gubi interes njegova para,
učiteljica/učitelj to može riješiti dopuštenjem da samo jedan učenik bilježi potpune rečenice, dok drugi
učenik, koji sporije zapisuje, vodi kraće bilješke u obliku natuknica. Učenika koji radi sporije
učiteljica/učitelj će pozvati da dovrši zadatak u okviru dopunske nastave.

2. Dom i oko njega – opisivanje doma/kuće/stana, soba, pokućstva te prostora izvan i oko njega – vrta,
ulice, prometa
4. Kako provodimo slobodno vrijeme – imenovanje izvanškolskih aktivnosti, športova, hobija

Slobodno vrijeme
ZRNCE VIŠE
Nastavni listić: Instrumental
131
1. Dopuni tvrdnje tako da napišeš ono što nedostaje te precrtaš nepotrebno.
Instrumental je padež izricanja _____________ i _____________. Prepoznajemo ga postavljanjem pitanja

______________ za živo i ______________ za neživo. Može doći s prijedlozima: ____________________ i
drugima. Prijedlog s(a) rabi se s instrumentalom kada se izriče ______________, a ne rabi se kada se izriče
______________. Uobičajen oblik prijedloga s(a) glasi ___. Oblik sa rabi se kada sljedeća riječ počinje glasom
___, ___, ___ ili ___ ili suglasničkom skupinom u kojoj je jedan od glasova ___, ___, ___ ili ___.
2. Zaokruži slovo ispred rečenica u kojima je prijedlog s(a) točno uporabljen.
a) Marija se s bratom vozi na biciklu.

b) Ljeti svakoga jutra s vodom zalijevamo vrt.
c) Jutros sam s susjedom razgovarala o prometnoj gužvi.
d) Ivan voli palačinke s orasima i čokoladom.
e) Marko se voli igrati sa loptom.
f) Jurica se rado druži sa prijateljima.
3. Netočno napisane rečenice prepiši točno.
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
4. Uporabi odgovarajući oblik prijedloga s(a).
____ prijateljem
____ sestrom
____ zvijezdama
____ čuđenjem
____ šumom
____ žirafom
____ mnom
____ pšenicom
____ ljubavlju
____ mirom
DOMAĆA ZADAĆA
Zamisli posao koji želiš obaviti i osobu koja ti u tome može pomoći. Napiši kratak sastavak o tome poslu
tako da opišeš sve radnje koje je potrebno napraviti da bi posao bio uspješno okončan. Prisjeti se svih oruđa
i sredstava kojima se pritom trebaš poslužiti.
Sama/sam odredi naslov sastavka u skladu s onim o čemu ćeš pisati.
Na primjer, zamislimo da želiš biljku cvjetnicu koja se nalazi u tvojoj sobi presaditi u veći lonac. Naslov
može glasiti: Presađivanje biljke cvjetnice, a početak ići nekako ovako: Već dugo promatram lončanicu u
svojoj sobi. Često me obraduje svojim žarkim cvjetovima, no ja joj ne uzvraćam jednakom pažnjom. Često
ju zaboravim zaliti (pa to učini moja mama). A i lonac u kojemu se nalazi svakoga joj je dana sve manji.
Mislim da je zaslužila veći lonac. Odlučila/odlučio sam ju presaditi. Kako nisam vična/vičan u tome, to bih
mogla učiniti zajedno sa svojom starijom sestrom.
132
(...)
Nakon što je sastavak napisan, pročitaj ga još jednom te u njemu potraži sve imenice u instrumentalu te ih
podcrtaj.
ZANIMLJIVOSTI
• Razlike između voditeljskoga i šefovskoga upravljanja
Šef tjera na rad. Voditelj vodi.
Šef se oslanja na autoritet. Voditelj se oslanja na suradnju.
Šef govori i misli ‘ja’. Voditelj govori i misli ‘mi’.
Šef stvara strah. Voditelj stvara povjerenje.
Šef zna kako. Voditelj pokazuje kako.
Šef izaziva nezadovoljstvo. Voditelj udahnjuje polet.
Šef okrivljuje. Voditelj rješava poteškoće.
Šef rad pretvara u napor. Voditelj rad pretvara u nešto zanimljivo

i privlačno.
William Glasser
Bilješke:
133
DNEVNA PRIPRAVA
Hrvatski ja volim 5
Instrumental
HNOS, NPIP:
padežna pitanja.
glasovnim promjenama) u skladu s normom; ovladati uporabom padeža uz pojedine prijedloge u skladu s normom; prepoznati
jednake oblike riječi u različitim padežima.

kombinirani
OBRAZOVNI ZADATCI
Razumijevati ulogu i značenje instrumentala u rečenici.
Prepoznati riječ u instrumentalu.
Dijeliti imenice u instrumentalu na osnovu i nastavak.
Pravilno rabiti prijedlog s(a).
DOMAĆA ZADAĆA
Zamisli posao koji želiš obaviti i osobu koja ti u tome može pomoći. Napiši kratak sastavak o tome poslu tako da
opišeš sve radnje koje je potrebno napraviti da bi posao bio uspješno okončan. Prisjeti se svih oruđa i sredstava
kojima se pritom trebaš poslužiti. Sam/sama odredi naslov sastavka u skladu s onim o čemu ćeš pisati. Nakon što
je sastavak napisan, pročitaj ga još jednom te u njemu potraži sve imenice u instrumentalu pa ih podcrtaj.
LITERATURA
Barić, Eugenija [i dr.] (1995.): Hrvatska gramatika, Zagreb: Školska knjiga; Ham, Sanda (2002.): Školska
gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb: Školska knjiga; Silić, Josip – Pranjković, Ivo (2005.): Gramatika hrvatskoga
jezika za gimnazije i visoka učilišta, Zagreb: Školska knjiga; Težak, Stjepko – Babić, Stjepan (2005.): Gramatika
hrvatskoga jezika. Priručnik za osnovno jezično obrazovanje (15. izdanje), Zagreb: Školska knjiga.
134
Artikulacija sata
uvodni dio
Učenike ćemo upitati koji je njihov omiljen način zabave s prijateljima. Jesu li se susreli s primjerima
da se netko zabavlja nanoseći drugomu neko zlo? Je li zabava na tuđi račun prihvatljiva?
1. korak: Instrumental u rečenici – značenje i prepoznavanje

Učenici na jednostavnim primjerima uočavaju značenjâ i uloge istaknutih imenica. Saznaju da se padež
izricanja društva i sredstva naziva instrumental te da se u rečenici, osim prema značenju, može
prepoznati po padežnim pitanjima oblikovanima pomoću upitnih riječi s kime (za živo) i čime (za
neživo).
Prijatelji se prskaju vodom. ČIME se prijatelji prskaju? sredstvo

S prijateljem je svaki posao ljepši. S KIME je svaki posao ljepši? društvo
2. korak: Nastavci u instrumentalu
Učenici prema nastavcima uspoređuju riječi u nominativu i instrumentalu. Uočavaju nastavke imenicâ
različitih rodova u instrumentalu. Obrazloženi su završetci -lju i -ću kod imenica ženskoga roda čija
osnova završava na zatvornik (ljubavlju, mišlju, pameću,radošću), no pritom se ime glasovne
promjene ne spominje.
3. korak: Uporaba prijedloga s(a)

Učenici saznaju da se prijedlog s(a) rabi u izricanju društva, a izostaje u izricanju sredstva.
usustavljivanje
Učenici stanu u krug i dobacuju jedno drugom zamišljenu lopticu izgovarajući pritom jednostavnu
rečenicu u kojoj će uporabiti najmanje jednu imenicu. „Loptica“ se dobacuje tako da se s ispruženoga
(pretežito lijevoga) dlana odrješitim pokretom suprotne ruke „odgurne“ u smjeru osobe kojoj
prenosimo poruku. Kao i u stvarnoj verbalnoj komunikaciji, i ovdje osobu gledamo u oči i razgovijetno
i primjerene glasnoće izgovaramo rečenicu. Učenik kojemu je „loptica“ upućena ponavlja rečenicu te
zatim oblikuje padežno pitanje za imenicu u toj rečenici.
Ostali učenici pratitit će točnost oblikovanoga pitanja pa ako je padežno pitanje ispravno, „zapucketat“
će prstima, a ako odgovor nije točan, jednom će glasno pljesnuti dlanom o dlan te – ako žele
komentirati u čemu je odgovor netočan – dignuti ruku u zrak.
Podignuta ruka znak je učeniku da postoji primjedba ili pitanje vezano uz njegov odgovor koje valja
razjasniti. Učenik će prozvati učenika koji ima primjedbu, čuti njegovo objašnjenje ili pitanje i zatim
na njega odgovoriti odnosno prihvatiti ispravak svojega odgovora. Ponudit će točan odgovor (pritom
rečenicu može početi riječima Zaključujem da padežno pitanje glasi...). Učenici će točan odgovor
potvrditi pucketanjem prstima. Nakon što je točno odgovorio, učenik šalje zamišljenu lopticu dalje
izgovarajući novu rečenicu.
Ova je igra vrijedna za uspostavljanje i njegovanje razgovornih pravila. Ako se dobro izvede, njezini
su učinci dugoročno povoljni za stvaranje suradničkoga i kreativnoga nastavnoga ozračja. Stoga valja
pripaziti da se otpočetka poštuju pravila igre što ujedno znači uspostavu i poštivanje razgovornih
pravila. Pritom je presudna uloga učiteljice/učitelja koji svojim primjerom svjedoči o pravilima koja
želi uspostaviti. Svakom učeniku valja omogućiti da izgovori svoje pitanje i/ili obrazloženje do kraja,
učenike valja upozoriti na vrijeme kako nitko ne bi zlorabio ni svoje ni tuđe strpljenje, a osobitu
pozornost valja obratiti na to da učenici jedni drugima ne oduzimaju riječ i ne omalovažavaju tuđe
mišljenje.
Osim imenica u instrumentalu, ovom se metodom utvrđuje poznavanje i drugih padeža.
PLAN PLOČE
135
Instrumental
Prijatelji se prskaju vodom. ČIME se prijatelji prskaju? sredstvo

S prijateljem je svaki posao ljepši. S KIME je svaki posao ljepši? društvo
– instrumental – padež izricanja društva i sredstva
Razgovaram s djedom. S KIM razgovaram? (s) djedom – društvo

Pišem olovkom. ČIME pišem? olovkom – sredstvo
– u rečenici se instrumental, osim po značenju, prepoznaje i po obliku tako da se postave pitanja pomoću
upitnih riječi s kime (za živo) i čime (za neživo)
Nastavci u instrumentalu
jd. mn.
m. r. ž. r. s. r. m. r. ž. r. s. r.
N golub voda selo golubi vode sela
I golubom vodom selom golubima vodama selima
– sve imenice u jednini pretežito imaju nastavak -om (bratom, djedom, mamom, sestrom, zrnom, selom)
– imenice m. i s. roda u množini imaju nastavak -ima
– imenice ž. roda u množini imaju nastavak -ama
– imenice muškoga i srednjega roda katkad imaju nastavak -em (prijateljem, kraljem, poljem, biljem)
– imenice ženskoga roda koje završavaju na zatvornik mogu imati nastavak -i ili -ju
(ljubavi i ljubavlju; pameti i pameću; mudrosti i mudrošću)
– glas j iz nastavka ju stapa se katkad s glasom koji mu prethodi pri čemu nastaje novi glas:
t+j>ć (pamet + ju > pameću)
Prijedlozi s instrumentalom
– instrumental može doći s prijedlozima (s/a/, među, nad, pod, pred...) ili bez njih
– prijedlog s(a) rabi se u izricanju društva, a ne rabi u izricanju sredstva
Danas je na tebi red da spužvom opereš palubu.

SREDSTVO
136
Vokativ
I ništa i nitko i nikada
Ne će
I ne može
Zatvoriti usta naša
Da divanimo
Jezikom
Didaka naših,
Jezikom
Matera naših,
Jezikom
Hrvatskim.
Vanja Radauš, Ova je zemlja hrvatska
HNOS
padežima.
Izborne teme: Zbirne imenice (tvorba, značenje, slaganje s predikatom); Duga i kratka množina; Imenice
koje imaju samo množinu/jedninu; Imenice koje množinu zamjenjuju zbirnim imenicama; Imenice koje
množinu tvore zamjenskim (supletivnim) osnovama; Nazivi država i sklonidba; Brojevne imenice; Akuzativ
i genitiv uz glagol nemati; Navezak; Nepostojano a, e; Palatalizacija; Sibilarizacija i imenice koje ne
provode sibilarizaciju; Jotacija; Pravilna uporaba prijedloga uz pojedine padeže; Razlikovanje vokativa i
nominativa; Nastavci imenica muškoga roda; Prezimena u vokativu; Nezavisnost vokativa u rečenici.
Tip sata:
• obrada
ZADATCI I CILJEVI
Ključni pojam ove nastavne jedinice:
• vokativ
Obrazovni zadatci
• Razumijevati ulogu i značenje vokativa u rečenici.
• Prepoznati riječ u vokativu.
• Prepoznati vokativ.
• Rabiti vokativ u govoru i pismu u skladu s normom.
• Dijeliti imenice u vokativu na osnovu i nastavak.
• Razlikovati jednake oblike riječi u različitim padežima.
137
ARTIKULACIJA SATA
Motivacija
a) Učenici u bilježnice zapisuju upute, molbe i savjete koje mati ili otac daju svojoj djeci i suradnicima.
Naglašujemo da pritom treba spomenuti ime osobe kojoj je poruka upućena.
b) U pjesmi Horvatska domovina Antuna Mihanovića (Dveri riječi 5) pronađi imenice kojima je izrečen
doziv odnosno izravno obraćanje.
c) Učenike ćemo upitati koji im je razred do sada bio najteži, a koji najlakši.
Obrada
1. korak: Značenje vokativa u rečenici
Nakon čitanja metodičkoga predloška (ulomka iz romana Dobar dan, tata Stjepana Tomaša), učenici na
jednostavnim primjerima iz teksta uočavaju značenje vokativa u rečenici. Njihova se pozornost usredotočuje na
riječi koje u rečenici imaju ulogu dozivanja ili obraćanja. Zatim saznaju i naziv padeža. Kao na dodatno znanje,
učiteljica/učitelj ih može uputiti na latinsko podrijetlo današnjega naziva koje je povezano s njegovim
značenjem: vocare [vokare] – dozivati, zvati.
2. korak: Vokativ se prepoznaje pomoću usklika

Učenici dobivaju nerješiv zadatak: postaviti pitanje na koje bi riječ u vokativu bila odgovor. Dolaze do
spoznaje da takvo pitanje nije moguće postaviti te da se vokativ ne prepoznaje uz pomoć padežnih pitanja,
nego uz pomoć usklika. Mnogo je usklika po kojima možemo prepoznati vokativ, a uvriježili su se oj! i ej!.
3. korak: Nastavci u vokativu

Uspoređuju se primjeri imenicâ svih rodova u nominativu i vokativu. Jedino imenice ženskoga roda u
jednini imaju dva primjera kako bi se pokazala dva učestala nastavka: -o i -e.
Imenice muškoga roda koje u vokativu završavaju na -u, imenice ženskoga roda u kojemu je vokativ jednak
nominativu te one koje završavaju na suglasnik, spominju se kao iznimke.

Opisuje se naglasno razlikovanje istoobličnih riječi u vokativu i nominativu te obrazlaže uporaba nastavka
-u u imenica kojima osnova završava na nepčanik, skupinu -št ili -žd ili skupom s nepostojanim a. Imenice
na -ar i -ir mogu u vokativu imati dvojne oblike.
Opisuje se vokativ muških i ženskih prezimena te nezavisnost vokativa i nominativa od drugih riječi u
rečenici zbog čega se oni nazivaju nezavisnim padežima.
Usustavljivanje
a) Učenicima je zadatak u polaznome lingvometodičkom predlošku (Najteži je onaj razred u koji upravo ideš)
pronaći sve imenice u vokativu i prepisati ih u bilježnicu.
(Odgovor glasi pet, a ako se u obzir uzme i naslov romana iz kojega tekst potječe, odgovor je šest.)
138
DRUGI NAČIN
Dobar dan, kako ste?
Sat počinje razgovorom o međusobnome oslovljavanju: kako učiteljice/učitelji oslovljavaju učenike, a kako
učenici učiteljice/učitelje; kako se učenici međusobno oslovljavaju, a kako učiteljice/učitelji međusobno;
postoji li razlika u oslovljavanju u obiteljskome krugu i u školi, i dr.
Slijedi igra Poštujem te iako ne znam tko si. Svrha igre je poticati usmeno izražavanje, komunikacijske
sposobnosti i vještine te usvojiti pravilnu uporabu vokativnih oblika imenica, posebice imena, prezimena i
naslova (titula).
Za igru je obvezan kružni ili polukružni raspored klupa u učionici. Učenici na klupu ispred sebe izlažu
‘pločicu’ (napravljenu od kartona ili od presavijenoga komada čvršćega papira) na kojoj su zapisali svoje
pravo ili izmišljeno ime; ime i prezime ili titulu; ime i prezime. Uz to su u zagradi napisali koliko su stari
(dob je također zamišljena) te jednu riječ koja upućuje na njihovo zanimanje.
Učenici su u ulogama koje su sami izabrali. Dogovorenim redoslijedom (to može biti abecedni redoslijed iz
imenika) obraćaju se suučeniku po izboru. Obraćajući mu se, oslovljavaju ga na način koji im se čini
prikladan za osobu koju su odabrali, na način na koji ju ne će povrijediti ili omalovažiti, bez obzira koliko
godina imala i što riječ koju je napisala na prvi pogled o njoj govori.
Razgovor počinje jednom do dvjema rečenicama kojima se izražava opća uljudnost. Primjerice, Dobar dan,
gospođo Kovačić. Kako ste? Nakon toga slijedi ispitivanje s ciljem odgonetanja zanimanja izabrane osobe.
Učenik oblikuje pitanja na koja je moguć samo jesan ili niječan odgovor. Pitanja koja postavlja s ciljem
odgonetanja zanimanja i nadalje moraju biti uljudna i ne smiju postati pukim sredstvom u ostvarivanju cilja.
Učenici su u razgovoru obvezni što češće osloviti sugovornika.
Kada drugi put dobije niječan odgovor, vođenje razgovora preuzima drugi učenik. On može postaviti pitanja
novoj osobi ili nastaviti ispitivati dotadašnju.
Nakon igre slijedi osvrt na uspješnost sporazumijevanja te na primjerenost primijenjenih načina
oslovljavanja. U tome ćemo dijelu dopustiti učenicima da izraze i obrazlože vlastito mišljenje i stavove.
Oslovljavanje je bitna sastavnica svakoga vremena (prisjetimo se samo ne tako davnih izraza Mama, mogu
li Vam pomoći? ili pak Mamica, jesu li betežni? ). Cilj opisane igre ponajprije je odgojno-socijalizirajući.
Stoga je potrebno osigurati dovoljno vremena kako bi zaživjela i polučila potrebne rezultate. Tek tada je
svrsishodno upozoriti na njezin obrazovni aspekt.
Obradu novoga gradiva možemo početi tako da upitamo kojom smo riječju ili riječima u rečenici izrekli
doziv ili izravno obraćanje. Odgovore li učenici da smo to učinili, primjerice, riječima gospođo Kovačić,
upitat ćemo ih koja pitanja trebamo postaviti da bismo kao odgovor na njih dobili spomenute riječi. Time su
učenici dobili nemoguć zadatak. Nakon što sami ili uz našu pomoć saznaju da spomenute riječi ne
odgovaraju na pitanja, nego se vezuju uz usklike izričući doziv ili obraćanje, obavijestit ćemo ih o nazivu
oblika koji imaju – vokativu.
Rad se može nastaviti i prema udžbeniku.

Medijska kultura
5. Kazalište
1. Ja, moja obitelj i prijatelji – predstavljanje i opis sebe, članova uže i šire obitelji i prijatelja, njihove
tjelesne i karakterne osobine, ponavljanje starih i usvajanje novih naziva za zanimanja

139

Bonton
ZRNCE VIŠE
Nastavni listić: Vokativ
1. Dopuni tvrdnje.
Vokativ je padež ________________ i _________________ ________________. Ne prepoznajemo ga

postavljanjem pitanja, nego pomoću ________________.
U rečenici u kojoj dolazi uvijek se odvaja ________________, a može tvoriti i zasebnu ________________
rečenicu.
2. Stavi zarez ili uskličnik gdje je potrebno.
Marija pozivam te na čaj.

Hoćeš li i ti Katarina, poći s nama?
Rado Ana ali obećala sam sestri da ću s njom u knjižnicu.
Ivana Pričekaj me, i ja idem pješice.
DOMAĆA ZADAĆA
Izvedi malo istraživanje. Obrati pozornost kako se ljudi u tvojoj bližoj i daljoj okolini međusobno
oslovljavaju. Na koji se način ophode jedan prema drugom, rabe li dovoljno često četiri „zlatne riječi”
(izvoli, hvala, molim, oprosti)? U „obzor promatranja” osim neposredne okoline možeš uvrstiti i razgovore
u sredstvima javnoga priopćivanja.
Rečenice koje si čula/čuo vjerno zabilježi. Obvezno napiši tko ih je izgovorio (ime i prezime nisu obvezni,
no poželjno je napisati dob i spol osoba te u kojem su društvenom odnosu (primjerice: majka i kći,
učiteljica/učitelj i učenik, poslovni suradnici...).
Na kraju, ako želiš, napiši i kratak osvrt na prikupljene zapise i zapažanja.
ZANIMLJIVOSTI
Upotreba znanja
Ljudi često imaju velikih teškoća u primjeni znanja koja su naučili u jednom kontekstu na probleme koji
pripadaju drugom kontekstu. Poslodavci se često žale kako mladi radnici ne mogu riješiti naizgled
jednostavne probleme s kojima se susreću na radnom mjestu. Ta su ograničenja dobro potkrijepljena
podatcima. U jednom nacionalnom ispitivanju matematičkog znanja utvrdilo se da 80%
dvanaestogodišnjaka može brzo i točno podijeliti 225 s 15. No samo 40% je moglo odgovoriti na sljedeće
pitanje: „Ako vrtlar ima 225 sadnica koje mora zasaditi u 15 gredica tako da u svakoj gredici bude jednak
broj sadnica, koliko sadnica mora staviti u svaku gredicu?” Većina učenika koji nisu znali riješiti taj zadatak
nisu znali koju računsku operaciju moraju izvesti. Kada ih se na to upozorilo, oni su rutinski dio zadatka
izveli bez teškoća.

Te teškoće ponešto djeluju iznenađujuće. Vrlo podrobna istraživanja povećavaju tu zagonetku. U jednom
istraživanju koje su proveli Saljö i Wyndhamm (1990.), a rađenom na uzorku švedskih dvanaestogodišnjaka
i trinaestogodišnjaka, traženo je od djece da izračunaju cijenu slanja paketa. Dobili su pakete, vagu te
poštansku listu s cijenama gdje je bilo označeno kolika je poštarina za paket određene težine. Primjerice,
paketi lakši od 20 grama stoje 2 krune, oni do 100 grama 4 krune i tako dalje. Svi su ispitanici bili dobri
čitači i dobro su znali osnovno računanje. Neki su imali dobre ocjene iz matematike. Ipak, mnogi od njih
nisu uspjeli točno odrediti poštarinu, a mnogo ih je imalo poteškoća pri obračunavanju njezine visine. Što su
učenici imali više školske ocjene, to su izvodili složenije postupke za izračunavanje poštarine. Očito je da su
140
u rješavanje tog jednostavnog zadatka uveli složene matematičke postupke. Neki učenici, primjerice,
nacrtali su grafikon na temelju popisa s troškovima i zatim su radili pažljive interpolacije. Razvidno je da su
imali znatnih poteškoća u prepoznavanju koje im školsko znanje, ako im je uopće potrebno, može koristiti u
rješavanju tog zadatka.

Brazilski ulični prodavači, kao što navode Nunes i suradnici (1993.), imali su sličnih poteškoća. Imajući na
umu 98% uspješnost pri uličnom računanju, Nunes i suradnici zadali su djeci uobičajen test iz matematike.
Test je sadržavao zadatke slične onima koji su im zadavani pri uličnom trgovanju, ali svedeni samo na
aritmetičke operacije. Primjerice, umjesto pitanja postavljenog na ulici „Koliko košta 10 kokosovih oraha
ako je cijena jednoga 35?”, malom smo prodavaču dali papir i olovku i tražili da izračuna „Koliko je deset x
trideset i pet?”. Na tim testovima djeca su imala mnogo više teškoća. Prosječni uradak im je pao od 98% na
ulici do 37% na „školskom testu”.

Na prvi pogled brazilska i švedska djeca imaju obrnut problem. Brazilci ne mogu prikladno primijeniti
svakodnevnu matematiku na školske zadatke dok švedska djeca ne mogu primijeniti školsku matematiku na
svakodnevne probleme. Međutim, to se pitanje može prikazati i drukčije. Možemo reći da obje grupe nisu u
stanju znanje stečeno u jednom kontekstu primijeniti u drugom kontekstu. Očekivanja koja općenito imaju
učitelji jest da problemi imaju sržnu sličnost ili da pripadaju istovrsnim problemima. Ako se uvježbava sržno
znanje, učenici bi trebali prepoznati sličnost među problemima i trebali bi ih znati riješiti. U brazilskom
slučaju sržna operacija i uličnog i školskog zadatka je množenje 10x35.

No podaci dovode u dvojbu takvo shvaćanje upotrebe znanja. Problemi se izgleda mogu odrediti barem isto
tako svojim kontekstom kao i tzv. sržnim obilježjima. Čini se da kada nešto učimo, kontekst učenja postaje
važnim dijelom onoga što učimo. Nije jednostavno odvojiti ono što znamo od konteksta u kojem je to
naučeno. Neki psiholozi drže da je znanje „smješteno”. To znači da je neodvojivo od aktivnosti, konteksta i
kulture u kojem je stečeno i u kojem se upotrebljava.

(...)

Kako bi se povećala vjerojatnost uspješne primjene znanja, potrebno je istražiti malo detaljnije, na razini
pojedinog učenika, kako dolazi do sloma u primjeni znanja. Drugo, važno je shaviti ključnu razliku između
razrednog konteksta i konteksta izvanškolskih zahtjeva. Treće, bitno je shvatiti kako učitelji mogu razviti
profesionalna umijeća u tom načinu poučavanja. (...)
Charles Desforges
Bilješke:
141
DNEVNA PRIPRAVA
Hrvatski ja volim 5
Vokativ
HNOS, NPIP:
padežna pitanja.
glasovnim promjenama) u skladu s normom; ovladati uporabom padeža uz pojedine prijedloge u skladu s normom; prepoznati
jednake oblike riječi u različitim padežima.

kombinirani
OBRAZOVNI ZADATCI
Razumijevati ulogu i značenje vokativa u rečenici.
Prepoznati riječ u vokativu.
Prepoznati vokativ.
Rabiti vokativ u govoru i pismu u skladu s normom.
Dijeliti imenice u vokativu na osnovu i nastavak.
Razlikovati jednake oblike riječi u različitim padežima.
DOMAĆA ZADAĆA
Izvedi malo istraživanje. Obrati pozornost kako se ljudi u tvojoj bližoj i daljoj okolini međusobno oslovljavaju. Na koji se način
ophode jedan prema drugom, rabe li dovoljno čestočetri „zlatne riječi” (izvoli, hvala, molim, oprosti )? U „obzor promatranja”
osim neposredne okoline možeš uvrstiti i razgovore u sredstvima javnoga priopćivanja. Rečenice koje si čula/čuo vjerno
zabilježi. Obvezno napiši tko ih je izgovorio (ime i prezime nisu obvezni, no poželjno je napisati dob i spol osoba te u kojem su
društvenom odnosu /primjerice: majka i kći, učiteljica/učitelj i učenik, poslovni suradnici.../). Na kraju, ako želiš, napiši i kratak
osvrt na prikupljene zapise i zapažanja.
LITERATURA
hrvatskoga jezika, Zagreb: Školska knjiga; Silić, Josip – Pranjković, Ivo (2005.): Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i
visoka učilišta, Zagreb: Školska knjiga; Težak, Stjepko – Babić, Stjepan (2005.): Gramatika hrvatskoga jezika. Priručnik za
osnovno jezično obrazovanje (15. izdanje), Zagreb: Školska knjiga.
142
Artikulacija sata
uvodni dio
Učenike ćemo upitati koji im je razred do sada bio najteži, a koji najlakši.
1. korak: Značenje vokativa u rečenici

Nakon čitanja metodičkoga predloška (ulomka iz romana Dobar dan, tata Stjepana Tomaša), učenici
na jednostavnim primjerima iz teksta uočavaju značenje vokativa u rečenici. Njihova se pozornost
usredotočuje na riječi koje u rečenici imaju ulogu dozivanja ili obraćanja. Zatim saznaju i naziv
padeža. Kao na dodatno znanje, učiteljica/učitelj ih može uputiti na latinsko podrijetlo današnjega
naziva koje je povezano s njegovim značenjem: vocare [vokare] – dozivati, zvati.
2. korak: Vokativ se prepoznaje pomoću usklika

Učenici dobivaju nerješiv zadatak: postaviti pitanje na koje bi riječ u vokativu bila odgovor. Dolaze do
spoznaje da takvo pitanje nije moguće postaviti te da se vokativ ne prepoznaje uz pomoć padežnih
pitanja, nego uz pomoć usklika. Mnogo je usklika po kojima možemo prepoznati vokativ, a uvriježili
su se oj! i ej!.
3. korak: Nastavci u vokativu

Uspoređuju se primjeri imenicâ svih rodova u nominativu i vokativu. Jedino imenice ženskoga roda u
jednini imaju dva primjera kako bi se pokazala dva učestala nastavka: -o i -e.
Imenice muškoga roda koje u vokativu završavaju na -u, imenice ženskoga roda u kojemu je vokativ
jednak nominativu te one koje završavaju na suglasnik, spominju se kao iznimke.
usustavljivanje
a) Učenicima je zadatak u polaznome lingvometodičkom predlošku (Najteži je onaj razred u koji
upravo ideš) pronaći sve imenice u vokativu i prepisati ih u bilježnicu.
(Odgovor glasi pet, a ako se u obzir uzme i naslov romana iz kojega tekst potječe, odgovor je šest.)
143
PLAN PLOČE
Vokativ
Mir, djeco!
Eh, Riki, Riki!
Žao mi je, Ksenija!
Fratriću, ništa te nisam pitao!
– vokativ – padež dozivanja i obraćanja sugovorniku

– ne odgovara na pitanja, nego se veže uz usklike
Nastavci u vokativu
jd. mn.
m. r. ž. r. s. r. m. r. ž. r. s. r.
N golub sestra, sestrica ljeto golubi sestre, sestrice ljeta
V golube sestro, sestrice ljeto golubi sestre, sestrice ljeta
– imenice muškoga roda najčešće imaju nastavak -e (oče, djede, golube, junače), a mogu imati i
nastavak -u (npr. prijatelju, kralju, vrapčiću, mačku)
– imenice ženskoga roda imaju nastavak -o (domovino, zvijezdo, srećo), -e (sestrice, prijateljice) ili im
je vokativ jednak nominativu (mama, Ivana, Hrvatska)
– imenice ženskoga roda katkad mogu imati nastavak -i (ljubavi, pameti)
– imenice srednjega roda i sve imenice u množini imaju jednake oblike u nominativu i vokativu
Vokativ u rečenici
– vokativ se u rečenici u kojoj dolazi uvijek odvaja zarezom

– riječ u vokativu može stajati na početku, u sredini i na kraju rečenice
Ivane, kamo ćeš ovoga ljeta?

Kamo ćeš, Ivane, ovoga ljeta?
Kamo ćeš ovoga ljeta, Ivane?
– vokativ može tvoriti i zasebnu uskličnu rečenicu
Ivane! Kamo ćeš ovoga ljeta?
144
Pridjevi
Komadić Domaje Hrvatske
Bdi
U miru zrelih maslačaka
Zrno ljepote
na Božjem dlanu.
Pero Pavlović, Komadić Domaje Hrvatske
HNOS
Tema: 5. Određeni i neodređeni oblik pridjeva
Ključni pojmovi: određeni i neodređeni oblik pridjeva u nominativu.
Obrazovna postignuća: prepoznati određeni i neodređeni oblik pridjeva u nominativu; samostalno
pronalaziti primjere određenih i neodređenih oblika pridjeva u rečenici i tekstu; pravilno rabiti neodređeni
oblik pridjeva.
Izborne teme: Prilog ili pridjev.
Tip sata:
• obrada
ZADATCI I CILJEVI
• određeni i neodređeni oblik pridjeva u nominativu
Obrazovni zadatci
• Prepoznati i razlikovati određeni i neodređeni oblik pridjeva u nominativu.
• Razumjeti da neodređeni oblik pridjeva opisuje, a određeni oblik pridjeva određuje imenicu.
• Uočiti da se određeni i neodređeni oblik pridjeva u muškome rodu jednine razlikuju po nastavcima, a u ostalim
rodovima i množini različito se naglašavaju.
• Samostalno pronalaziti primjere određenih i neodređenih oblika pridjeva u rečenici i tekstu.
• Pravilno rabiti neodređeni oblik pridjeva u govorenju i pisanju.

• Ovladati hrvatskim standardnim jezikom, tj. razvijati jezične komunikacijske sposobnosti i vještine kao temelj za
učenje tijekom čitavoga života.
• Osvijestiti važnost, vrijednosti i ljepote hrvatskoga jezika.
• Razvijati samostalnost i ustrajnost u radu.
• Razvijati njegovan i bogat jezični izraz.
• Obogaćivati rječnik i tako poboljšavati komunikacijske vještine.
• Osvješćivati važnost ustrajnoga i predanoga izgrađivanja prijateljstva.
• Biti prijatelj i imati prijatelja jedna je od najvažnijih ljudskih potreba i vrlina.
145
ARTIKULACIJA SATA
Motivacija
a) Podijelit ćemo učenike u 4 – 6 skupina. Svaka će skupina dobiti tri iste rečenice. Zadatak je svake skupine
da imenice u rečenicama pobliže opišu. Rečenice mogu biti ovakve:
Prijateljica je napisala pismo prijatelju.

Dječak je loptom razbio prozor.
Djevojčica je u rolama jurila cestom.
Kad skupine završe posao, čitaju svoje radove. Najuspjelije rečenice zabilježit ćemo na ploču.
b) Pjesma Horvatska domovina Antuna Mihanovića, čitanka Dveri riječi 5, pruža nam obilje građe za uvod
u obradu pridjeva. Posebice je za tu svrhu pogodna druga kitica ove pjesme, čije su prve dvije i zadnje dvije
kitice službena himna hrvatske države i naroda:
Vedro nebo, vedro čelo,

Blaga prsa, blage noći,
Toplo ljeto, toplo djelo,
Bistre vode, bistre oči:
Vele gore, veli ljudi,
Rujna lica, rujna vina,
Silni gromi, silni udi; –
To je naša domovina!
Nakon književne interpretacije te antologijske pjesme usredotočit ćemo se na uporabu pridjeva u drugoj
kitici. Usmjerit ćemo učeničku pozornost na gomilanje pridjeva te na nekoliko paralelizama u pjesmi koji su
ostvareni upravo uporabom pridjeva:
– paralelizam prirodnih ljepota hrvatske domovine i ljepota njezinih ljudi (bistre vode, bistre oči; rujna lica,
rujna vina)
– paralelizam blagosti domovine i blagosti njezinih ljudi (vedro nebo, vedro čelo; blaga prsa, blage noći)
– paralelizam snage hrvatske domovine i snage njezinih ljudi (vele gore, veli ljudi; silni gromi, silni udi).
c) Ponudit ćemo učenicima nastavni listić s tekstom iz kojega smo isključili pridjeve. Njihov će zadatak biti
da tekst dopune pridjevima po svome izboru.
Nastavni listić: Pridjevi, 1
Pozorno pročitaj ulomak iz romana Zabranjena vrata Zlatka Krilića. Iz teksta su izostavljeni
pridjevi. Tvoj je zadatak da na prazne crte napišeš pridjeve koje predlažeš.
U podnožju brda lijeno se protezao _______________ grad s tek ponegdje

____________ prozorima. Bila je to toliko ______________ slika da se doimala ___________. Toliko
__________ Da sam se uplašio da spavam. A onda se ipak nešto pokrenulo. U daljini, negdje od
___________ trga, počela su se primicati svjetla _____________ ______________ autobusa, a zvona
___________ crkve izbijati ponoć.
Kad učenici ispune svoje nastavne listiće, čitat će i uspoređivati svoja rješenja. Na kraju ćemo učenicima
pročitati izvorni Krilićev tekst te prokomentirati rješenja i razlike.
146
Obrada
1. korak: Obilježja pridjeva
Učenici na temelju motivacijskoga uvoda i primjera na ploči i u udžbeniku usustavljuju znanja o obilježjima
pridjeva koja su stekli do sada: promjenjive su riječi, odnose se na imenicu i izriču njezina obilježja;
razlikujemo opisne i posvojne pridjeve.
2. korak: Neodređeni i određeni oblik pridjeva

Na prikladnim primjerima učenici uočavaju razliku između neodređenoga i određenoga oblika pridjeva.
Uočavaju da neodređeni oblik opisuje, a određeni određuje imenicu. Usvajaju pitanja na koja odgovaraju
pridjevi za svaki oblik. Uočavaju da se ta dva oblika u muškome rodu jednine razlikuju nastavkom, a u
ostalim rodovima i množini naglaskom i dužinama.
3. korak: Uporaba neodređenoga oblika pridjeva

Na razini prepoznavanja učenici uočavaju da se u imenskome predikatu može uporabiti samo neodređeni
oblik pridjeva.

Učenici usustavljuju znanje o pisanju posvojnih pridjeva nastalih od vlastitih imena: pisanje posvojnih
pridjeva na -ov,-ev, -in i na -ski, ški, -čki.
Usustavljivanje
Učenici u paru usustavljuju spoznaje o neodređenome i određenome obliku pridjeva: jedan učenik kaže
neodređeni pridjev u muškome rodu jednine, drugi učenik smišlja rečenicu u kojoj će uporabiti taj pridjev, a
zatim prvi učenik smišlja rečenicu u kojoj će uporabiti određeni oblik toga pridjeva. Nakon toga drugi
učenik zadaje pridjev. Svoje rečenice bilježe u bilježnicu te na kraju sata učenici u razredu zajednički
provjeravaju jesu li usvojili gradivo.
DRUGI NAČIN
Potraga za pridjevima
Obradu pridjeva možemo započeti jednosatnom ili dvosatnom izvanučioničnom nastavom. Možemo izvesti
svoje učenike na školsko dvorište, u gradski park, na užurbani gradski trg, na obale rijeke koja protječe
našim mjestom, na brežuljak iznad našega sela, u obližnju šumu… mnogo je mjesta u blizini škole na koja
možemo odvesti svoje učenike.
Ako vam se čini da je za uvod u obradu pridjeva previše potrošiti sat ili dva izvanučionične nastave, valja
naglasiti da se taj vid nastave može uporabiti ne samo za obradu određenoga i neodređenoga oblika pridjeva,
nego i za njihovu sklonidbu i stupnjevanje; može se, zatim, povezati s nastavom jezičnoga izražavanja –
opisom otvorenoga prostora, kao i s nastavom književnosti, s posebnim naglaskom na osjetila kojima
doživljujemo svijet oko sebe, na stilska sredstva usporedbe, onomatopeje, epiteta. Imate li mogućnosti raditi
timski, taj dvosat možete povezati s nastavom likovne kulture, tjelesne i zdravstvene kulture, prirode itd.
Mnoge su mogućnosti koje nam pruža izvannastavni rad.
Za naše potrebe povest ćemo učenike u šetnju tako da ih podijelimo u skupine od po nekoliko članova
prethodno pripremivši skupinama sljedeće zadatke:
1. Promatrajte svijet oko sebe kao da ga prvi put vidite: doživite okolicu vidom, sluhom, njuhom, opipom,
okusom. Za svako osjetilo zapišite što više pridjeva koji opisuju vaš doživljaj.
2. Uspoređujte ono što promatrate, primjerice: boju neba i rijeke, boju trave i listova, boju zemlje i
kamenja; zvuk ptice i automobila, zvuk šuštanja lišća i trave; miris zemlje i vode, miris cvijeća i asfalta…
(Ovisno o tome kamo vodimo učenike, pripravit ćemo što više predmeta i pojava za usporedbu. Naglasit
ćemo da očekujemo da i oni sami pronađu pojave koje će uspoređivati.) Opišite svoje usporedbe.
3. Izdvojite u svojoj šetnji predmete i slike koje su vas se najviše dojmile. Opišite ih rabeći što više epiteta.
4. U šetnji do mjesta na koje idemo i na samome mjestu povremeno zatvorite oči i osluškujte zvukove.
Izrazite ih opisno i onomatopejski.
5. Kad dođemo na mjesto koje promatramo, sagledajte sav prostor koji vidite. Napravite plan opisa.
147
Kad se vratimo u razred, skupine izvješćuju o svome radu. Njihove ćemo radove rabiti u obradi određenoga
i neodređenoga oblika pridjeva, u obradi sklonidbe i stupnjevanja pridjeva. Iskustvo pokazuje da ono što su
iskusila zorno, djeca lakše razumijevaju, duže pamte i lakše povezuju, usustavljuju, apstrahiraju. Svoju
životnu zbilju lakše prevode u jezičnu zbilju.

– pravopis i pravogovor: pravilno pisanje i izgovaranje neodređenoga i određenoga oblika pridjeva
– razvijanje leksičkoga sloja: obogaćivanje rječnika
– pisanje: pravilno oblikovanje rečenica
Književnost
10. Tematska i vrstovna podjela lirskih pjesama
Antun Mihanović, Horvatska domovina

Vjeronauk
4. Različiti a povezani
Ključni pojmovi: dijalog, diskriminacija, različiti, ali povezani.

2. Dom i oko njega – opisivanje doma / kuće / stana, soba, pokućstva te prostora izvan i oko njega – vrta,
ulice, prometa
Njemački jezik, druga godina učenja, peta godina učenja

2. Prijatelji: društveno okruženje, značaj i vrijednost prijateljstva, problemi mladih, njihovi interesi i
potrebe
Priroda
11. Stabljika – građa i uloga
Ključni pojmovi: vrste stabljika, uloge stabljike, kapilarnost.
13. Cvijet i plod – građa i uloga
Ključni pojmovi: cvijet, cvat, oprašivanje, plod, rasprostranjivanje biljaka.

Biti prijatelj i imati prijatelja
Moje vrline i mane
148
ZRNCE VIŠE
Nastavni listić: Pridjevi, 2
1. U sljedećim rečenicama uporabi pridjeve lijep, crven, sunčan u neodređenome i određenome obliku.
U cvijetnjaku je izrastao ___________ cvijet.

Taj ___________ cvijet privlači moje poglede.
Želim obući svoj ___________ ogrtač.

U izlogu je vidjela ___________ ogrtač.
Bio je to ___________ dan.

Ovaj ___________ dan dugo ću pamtiti.
2. U nekim rečenicama potkrale su se pogrješke. Prekriži pogrješno uporabljen oblik pridjeva te

pokraj rečenice napiši njegov točan oblik.
On je dobri dječak. ________________

Marko je vjeran prijatelj.
Moj tata je spretni golman. ________________
Naš susjed je duhoviti čovjek. ________________
Ti si pravi majstor.
DOMAĆA ZADAĆA
1. Opiši stablo u svome vrtu ili parku. Uporabi neodređene i određene oblike pridjeva.
ZANIMLJIVOSTI
Povod za razgovor o određenim i neodređenim oblicima pridjeva jest rečenica:

Na redu je osmo kolo nogometnog prvenstva. Kratki pregled pripremio Jura Jurić.

U toj se rečenici krije pogrješka. Treba reći: kratak pregled. Zašto smo kratki pregled ispravili u kratak
pregled? Zato što je kratak opisni pridjev kojim se opisuje, kvalificira, izriče kakvoća neke imenice. Kako to
znamo? Ako se može pitati: Kakav pregled? i odgovoriti: Kratak pregled, pridjev je upotrijebljen u
neodređenom obliku. Takav se pridjev sklanja po imeničkoj, tzv. kraćoj sklonidbi, kao i posvojni pridjevi na
-ov, -ev, -in:
bratov, bratova, bratovu…
svečev, svečeva, svečevu…
ženin, ženina, ženinu…

Tako onda imamo i: kratak pregled, kratka pregleda, kratku pregledu…
Kraći, neodređeni oblik opisnoga pridjeva dolazi kao dio predikata:

Pregled je kratak, ili kao atribut: Slijedi kratak pregled programa.

149
Opisni pridjevi imaju i drugi, duži oblik. Taj se tvori nastavkom -i, s dužinom, a većinom dolazi i do
promjene naglaska:
sta"r čovjek – neodređeni oblik pridjeva
stâri čovjek – određeni oblik pridjeva.

Određeni se oblik pridjeva upotrebljava onda kad se može pitati: Koji? Koji čovjek? i odgovoriti: Stari
čovjek. Tim se oblikom pridjeva upućuje pomoću neke oznake na jednu jedinku, jedan predmet i izdvaja ga
se pomoću neke oznake iz mnoštva sličnih jedinki. Određeni oblik pridjeva ima zadaću odnošenja na
pojedinačni predmet.

Kada je opisni pridjev dio stručnoga naziva, mora biti u određenom obliku, npr. teški disk, tvrdi disk, meki
poluglas, tvrdi poluglas, svjetlosni snop itd.
Određeni se oblik pridjeva mijenja po zamjeničkoj ili dužoj promjeni:

teški disk, teškoga diska, teškomu disku…
U nekim se govorima razlika između određenih i neodređenih oblika pridjeva gubi, pa nastaju pogrješke. Da
bismo ih izbjegli,valja upamtiti da upotreba jednoga ili drugoga oblika pridjeva ovisi o tome što se želi reći.
Ako se nešto samo opisuje, kvalificira ili je dio predikata, a može se pitati kakav, onda treba upotrijebiti
pridjev u neodređenom obliku.
Ako se, pak, pridjevom upućuje na određenu jedinku koju se nekom oznakom želi izdvojiti od ostalih, a
može se pitati koji, onda valja upotrijebiti određeni oblik pridjeva.
Marija Znika
Ma kako to možda čudno zvučalo, igra je u stvari najvažnija ljudska djelatnost. Čovjek se samo tamo igra
gdje je on čovjek u punom značenju te riječi i samo tamo je u punini čovjek gdje se igra, kaže Friedrich
Schiller.

Sklonost prema igri bitna je čovjekova značajka. Dobio ju je stvaranjem na sliku Božju. Teolozi kažu da je
Bog Deus ludens (Bog koji se igra), a čovjek je homo ludens (biće koje se igra) – biće stvoreno na sliku
Božju. Biblijska Knjiga mudrih izreka prikazuje stvaranje svijeta kao igru stvaralačke Božje mudrosti. Na
sliku Boga Stvoritelja i čovjek je stvaralac. Na sliku Boga koji stvara u igri i čovjek stvara u igri.

Igra je izvor kulture, umjetnosti, znanosti, svega onoga što nastaje ljudskom kreativnošću. Thomas Edison,
čovjek čiji su brojni izumi postali dio naše svagdašnjice i u mnogočemu promijenili svijet, rekao je: Nikad u
životu nisam ništa radio. Sve je bilo igra.

Igrati se riječima, bojama, oblicima, brojevima, prirodnim zakonima, zvukovima, događajima, znači stvarati.
Možda ne nešto što će promijeniti svijet, ali sigurno nešto što će donijeti malo više radosti u naš život i u
život ljudi oko nas.

Igra je i više od toga. Ona je stvaralačka ne samo za svijet, nego i za nas same i za odnose s drugima.

Igrom stvaralački rastemo, učimo, razvijamo svoje sposobnosti, stječemo iskustva. Iskustva stečena u igri
najbezbolnija su iskustva – jer u igri se može griješiti bez posljedica, bez boli i bez krivice.

Igrom izgrađujemo i svoje odnose s drugima. Igrati se s kim znači, prije svega, biti s njim, imati vremena za
njega, dati mu važnost, uvesti ga u povlašteni krug onih s kojima se provodi povlašteno vrijeme – vrijeme za
igru.

One s kojima se možemo igrati, možemo i voljeti. Na koncu konca i sama ljubav je igra. Igra koja znači
radost, prisutnost, pripadnost, igra koja daje snagu, smisao, od koje se raste, u kojoj se stvara.
150
Zato, ne bojte se igre i ne žalite za vremenom potrošenim u igri. Igrajte se radeći i radite igrajući se.
Odvojite vrijeme za igru, budite s ljudima, gubite vrijeme zajedno, vi i oni s kojima živite, s kojima radite,
koje odgajate.
Nećete požaliti. Možda više igre neće donijeti revoluciju u vaš život, ali će, malo-pomalo, unijeti u nj više
veselja i opuštenosti, a vaše odnose s ljudima osvijetlit će novim svjetlom. Upoznat ćete ljude onakvima
kakvi jesu, a takve ih je, kakvi god bili, najlakše voljeti. I još bolje, osjetit ćete da su i oni isto tako u novom
svjetlu doživjeli i prihvatili vas.
s. Berislava Grabovac
Bilješke:
151
DNEVNA PRIPRAVA
Hrvatski ja volim 5
Pridjevi
HNOS, NPIP:
Tema: 5. Određeni i neodređeni oblik pridjeva
Ključni pojmovi: određeni i neodređeni oblik pridjeva u nominativu.
Obrazovna postignuća: prepoznati određeni i neodređeni oblik pridjeva u nominativu; samostalno
pronalaziti primjere određenih i neodređenih oblika pridjeva u rečenici i tekstu; pravilno rabiti
neodređeni oblik pridjeva.
Prethodna znanja: promjenjive riječi; imenice; opisni i posvojni pridjevi.


Ovladati hrvatskim standardnim jezikom, tj, razvijati jezične komunikacijske sposobnosti i vještine kao temelj za
Osvijestiti važnost, vrijednosti i ljepote hrvatskoga jezika.
Razvijati samostalnost i ustrajnost u radu.
Razvijati njegovan i bogat jezični izraz.
Obogaćivati rječnik i tako poboljšavati komunikacijske vještine.
Osvješćivati važnost ustrajnoga i predanoga izgrađivanja prijateljstva.
Biti prijatelj i imati prijatelja jedna je od najvažnijih ljudskih potreba i vrlina.
OBRAZOVNI ZADATCI
Prepoznati i razlikovati određeni i neodređeni oblik pridjeva u nominativu.
Razumjeti da neodređeni oblik pridjeva opisuje, a određeni oblik pridjeva određuje imenicu.
Uočiti da se određeni i neodređeni oblik pridjeva u muškome rodu jednine razlikuju po nastavcima, a u
ostalim rodovima i množini različito se naglašavaju.
Samostalno pronalaziti primjere određenih i neodređenih oblika pridjeva u rečenici i tekstu.
Pravilno rabiti neodređeni oblik pridjeva u govorenju i pisanju.
DOMAĆA ZADAĆA
1. Opiši kako učiš. Uporabi različite priloge te ih podcrtaj u tekstu. Iznad svakoga napiši kojoj vrsti
pripada.
LITERATURA
Artikulacija sata
152
uvodni dio
Podijelit ćemo učenike u 4 – 6 skupina. Svaka će skupina dobiti tri iste rečenice. Zadatak je svake skupine da
imenice u rečenicama pobliže opišu. Kad skupine završe posao, čitaju svoje radove. Najuspjelije rečenice
zabilježit ćemo na ploču.
Ivanina prijateljica napisala je dugo pismo dragome prijatelju.

Nestašan dječak nogometnom loptom razbio je stakleni prozor.
Malena djevojčica jurila je u novim rolama asfaltnom cestom.
1. korak: Obilježja pridjeva
Učenici na temelju motivacijskoga uvoda i primjera na ploči i u udžbeniku usustavljuju znanja o obilježjima
pridjeva koja su stekli do sada: promjenjive su riječi, odnose se na imenicu i izriču njezina obilježja; razlikujemo
opisne i posvojne pridjeve.
Ivanina → prijateljica
nestašan → dječak
nove → role
↓ ↓ 
pridjevi imenice
– pridjevi se odnose na imenice
nestašan dječak, nestašna djevojčica, nestašno dijete → promjenjivi su
Čija prijateljica? → Ivanina prijateljica – posvojni pridjevi

Kakav dječak? → nestašan dječak – opisni pridjevi
2. korak: Neodređeni i određeni oblik pridjeva
Na prikladnim primjerima učenici uočavaju razliku između neodređenoga i određenoga oblika pridjeva. Uočavaju
da neodređeni oblik opisuje, a određeni određuje imenicu. Usvajaju pitanja na koja odgovaraju pridjevi za svaki
oblik. Uočavaju da se ta dva oblika u muškome rodu jednine razlikuju nastavkom, a u ostalim rodovima i
množini naglaskom i dužinama.
Kakav je dječak? Koji dječak je razbio prozor?

Dječak je nestašan. Nestašni dječak je razbio prozor.
– opisujemo imenicu – određujemo imenicu
↓  ↓
neodređeni oblik pridjeva određeni oblik pridjeva
↓ ↓
nestašan dječak nestašni dječak
dug dan dugi dan
zaigran momčić zaigrani momčić
↓ ↓ 
– ništični nastavak – nastavak -i
3. korak: Uporaba neodređenoga oblika pridjeva
Na razini prepoznavanja učenici uočavaju da se u imenskome predikatu može uporabiti samo neodređeni oblik pridjeva.

Dječak je nestašni. Dječak je nestašan.
Dugi je dan. Dug je dan.
Momčić je zaigrani. Momčić je zaigran.
usustavljivanje
Učenici u paru usustavljuju spoznaje o neodređenome i određenome obliku pridjeva: jedan učenik kaže neodređeni
pridjev u muškome rodu jednine, drugi učenik smišlja rečenicu u kojoj će uporabiti taj pridjev, a zatim prvi učenik
smišlja rečenicu u kojoj će uporabiti određeni oblik toga pridjeva. Nakon toga drugi učenik zadaje pridjev. Svoje
rečenice bilježe u bilježnicu te na kraju sata učenici u razredu zajednički provjeravaju jesu li usvojili gradivo.
153
PLAN PLOČE
Pridjevi
Ivanina prijateljica napisala je dugo pismo dragome prijatelju.

Nestašan dječak nogometnom loptom razbio je stakleni prozor.
Malena djevojčica jurila je u novim rolama asfaltnom cestom.
Ivanina → prijateljica
nestašan → dječak
nove → role
↓ ↓ 
pridjevi imenice
– pridjevi se odnose na imenice
nestašan dječak, nestašna djevojčica, nestašno dijete → promjenjivi su
Čija prijateljica? → Ivanina prijateljica – posvojni pridjevi

Kakav dječak? → nestašan dječak – opisni pridjevi
Kakav je dječak? Koji dječak je razbio prozor?

Dječak je nestašan. Nestašni dječak je razbio prozor.
– opisujemo imenicu – određujemo imenicu

 ↓ ↓
neodređeni oblik pridjeva određeni oblik pridjeva
 ↓ ↓
nestašan dječak nestašni dječak
dug dan dugi dan
zaigran momčić zaigrani momčić
↓ ↓
– ništični nastavak – nastavak -i

Dječak je nestašni. Dječak je nestašan.
Dugi je dan. Dug je dan.
Momčić je zaigrani. Momčić je zaigran.
154
Sklonidba pridjeva
Ostat će hrvatski narod, ostat će sa stotinama, s tisućama pera i pokazati kako smo i koliko smo kroz
ovu povijest učinili da bismo opstali, da bismo bili ljudi…
Vlado Gotovac, Generali, Hrvatska se ne boji!
HNOS
Tema: 6. Sklonidba pridjeva
Ključni pojmovi: sklonidba pridjeva.
Obrazovna postignuća: prepoznavati padeže pridjevnih oblika s pomoću proširenoga padežnog pitanja
i imenice s kojom se pridjev slaže; rabiti padežne nastavke određenih i neodređenih pridjeva; uočiti jednak
glasovni sastav različitih oblika.

Izborne teme: Prilog ili pridjev.
Tip sata:
• obrada
ZADATCI I CILJEVI
• sklonidba pridjeva
Obrazovni zadatci
• Prepoznavati padeže pridjevnih oblika s pomoću proširenih padežnih pitanja i imenice s kojom se pridjev slaže.
• Razumjeti da se pridjev slaže s imenicom na koju se odnosi u rodu broju i padežu.
• Uočiti da se neodređeni pridjevi sklanjaju po imeničnoj, a određeni po pridjevnoj sklonidbi.
• Rabiti padežne nastavke određenih i neodređenih pridjeva u govorenju i pisanju.
• Uočavati jednak glasovni sastav različitih oblika, tj. uočavati da pridjevi mogu imati iste oblike za više padeža, za
dva ili za sva tri roda.
• Uočavati duže i kraće nastavke u pojedinim padežima u sklonidbi pridjeva.

• Razvijati jezične sposobnosti i komunikacijske vještine koje će učenicima omogućiti da postanu jezično
osposobljene osobe.
• Spoznavati važnost gramatičke norme.
• Osvješćivati važnost, vrijednosti i ljepote hrvatskoga jezika.
• Razvijati vlastite komunikacijske sposobnosti.
• Razvijati samostalnost i ustrajnost u radu.
• Osvješćivati važnost čitanja i razumijevanja pročitanoga.
155
ARTIKULACIJA SATA
Motivacija
a) Na početku sata upitat ćemo učenike sjećaju li se priče koju su čitali pri uvodnoj obradi pridjeva. Dio
učenika sigurno će se sjetiti da je to bila priča Dobro Stablo. Reći ćemo im da sada želimo provjeriti koliko
se pojedinosti sjećaju iz te priče. Postavit ćemo im ista pitanja koja u polaznome crtežu u udžbeniku
postavljaju radoznali psići okupljeni oko velikoga psa koji im čita priču:
Koga je volio mali Dječak?

Tko je bio pun ljubavi za maloga Dječaka?
Kuda se Dječak penjao?
Gdje je Dječak volio zaspati?
Odgovore ćemo zabilježiti na ploču. Tada ćemo zamoliti učenike da otvore udžbenike i usporede svoje
odgovore s odgovorima u udžbeniku. Rečenice na ploči i udžbeniku poslužit će nam za obradu.
b) Pjesma Stari mladić Paje Kanižaja u čitanci Dveri riječi 5 može nam poslužiti kao uvod u obradu
sklonidbe pridjeva. Počet ćemo s raščlambom samoga naslova pjesme – može li mladić biti – star? Kakvo
značenje ima izraz stari mladić? Tko ili što je taj stari mladić? Odgovor ćemo potražiti u pjesmi.
Zatim ćemo zamoliti učenike da u odabranim stihovima odrede padež istaknutim imenicama:
Zeleno sljemensko oko

S ljutnjom gleda u mutnu Savu.
Devetsto godina star

Sijeda ga brada ne krasi.
Bijeli Zagreb grad

Iza zelenog brijega viri.
Kad učenici odrede padež istaknutim imenicama, zamolit ćemo ih da nađu pridjeve koji opisuju te imenice:
zeleno sljemensko oko,

mutnu Savu,
sijeda brada,
bijeli Zagreb,
zelenog brijega.
Upitat ćemo ih jesu li i pridjevi u istom padežu kao i imenice na koju se odnose. Usporedit ćemo i jedan isti
pridjev u različitim padežima:
zeleno oko (N) i

zelenog brijega (G).
c) Učenici petoga razreda u dobi su kad im kućni ljubimci mnogo znače i veoma se vezuju za njih. Stoga će
se veseliti kad ih zamolimo da pismeno opišu svoga kućnog ljubimca. Ako ga nemaju, neka opišu ljubimca
kojega žele imati.
Nakon što učenici napišu kratki opis svoga ljubimca, čitaju svoje radove. Budući da će se u razredu
zasigurno naći više učenika koji će opisati svoga psa, na ploču ćemo bilježiti njihove rečenice u kojima se
opisuje ista životinja, primjerice:
Volim svoga velikog smeđeg psa Tikija.
Često šećem sa svojim veselim psom uz rijeku.
Moj nestašni pas voli skakati.
Mama je jučer ulovila moga živahnog Mobija kako skače po njezinu cvijeću.
156
Tako ćemo na ploči imati rečenice u kojima su različiti pridjevi uz istu imenicu te ćemo promatrati njihov
odnos.
Obrada
1. korak: Pridjev se slaže s imenicom u rodu, broju i padežu
Na primjerima rečenica na ploči i u udžbeniku učenici promatraju odnos pridjeva i imenice na koju se on
odnosi. Uočavaju da se pridjev i imenica slažu u rodu, broju i padežu. Stoga ćemo rod, broj i padež pridjevu
odrediti tako da ih odredimo imenici. Kad pridjev stoji sam, postavit ćemo ista pitanja za određenje roda,
broja i padeža kao i imenici.
2. korak: Imenična sklonidba pridjeva

Učenici uočavaju da postoje dvije sklonidbe pridjeva: imenična sklonidba za neodređeni i pridjevna za
određeni oblik pridjeva. U udžbeniku proučavaju imeničnu sklonidbu. Težište u obradi ne će biti na učenju
sklonidbenoga obrasca pridjeva, nego na pravilnoj uporabi pridjeva uz imenicu u imeničnoj sklonidbi.
3. korak: Pridjevna sklonidba pridjeva

Na primjerima u udžbeniku učenici proučavaju pridjevnu sklonidbu. I opet je naglasak u obradi na jezičnoj
proizvodnji: učenici što više pišu i govore rečenice u kojima rabe pridjeve u različitim padežima. To znači
da učenici ne uče sklonidbu pridjeva napamet, nego govore i pišu rečenice s različitim padežnim oblicima
pridjeva, uočavajući da isti oblik pridjeva može biti u više padeža.
Učenici uočavaju da u sklonidbi pridjeva postoje duži i kraći nastavci te da je u književnome jeziku bolje
rabiti duže nastavke.

Učenici usvajaju pojam poimeničenoga pridjeva te uočavaju da su imena mnogih država u hrvatskome
jeziku nastala upravo poimeničenjem pridjeva.
Uočavaju i funkcionalnost uporabe dužih nastavaka pridjeva u sklonidbi: dužim nastavcima izbjegava se
gomilanje istih suglasnika.
Usustavljivanje
Učenici u paru čitaju pitanja i odgovore u rubrici Ovo sada znam. Nakon toga naizmjence jedan drugome
zadaju pridjev i imenicu u nominativu, koju drugi učenik treba uporabiti u rečenici. Pri sklonidbi valja paziti
na oblik pridjeva u muškome rodu – je li zadan određeni ili neodređeni oblik pridjeva.
DRUGI NAČIN
Nemoguća priča
Za uvod u sklonidbu pridjeva poigrat ćemo se s učeničkom maštom i kreativnošću ispitujući njihove
mogućnosti i granice. Ovaj će sat jezičnoga izražavanja integrirati slovničko gradivo (vrste riječi), književno
gradivo (poznavanje ustroja priče ili bajke) i jezično izražavanje (stvaranje priče).
Na početku ćemo zamoliti učenike da priprave svaki po četiri papirića. Na dva papirića neka napišu po jednu
imenicu. Na druga dva neka napišu po jedan pridjev. Upućujemo ih da puste mašti na volju, neka imenice i
pridjevi budu što raznolikiji.
Nakon toga u jednu ćemo kapu ili vrećicu sabrati sve papiriće s imenicama, a u drugu sve papiriće s
pridjevima. Potom će svaki učenik iz kape uzeti jedan papirić s imenicom i jedan papirić s pridjevom ne
otvarajući ih.
Sada ih upućujemo da se slože u skupine od po tri učenika. Kad se skupine oblikuju, svaki učenik otvara
svoje papiriće s imenicom i pridjevom. Kombinacije imenice i pridjeva nastale slučajnim odabirom često će
biti nemoguće, smiješne, nespojive.
Uputit ćemo učenike da svaka skupina treba napisati priču ili bajku u kojoj će tri zadana lika biti upravo one
imenice s pridjevima koje su dobili na papirićima. Između ta tri lika trebaju odrediti koji će lik biti glavni
junak priče, koji će lik biti njegov protivnik, a koji će biti pomagač glavnomu liku. Tako će se, primjerice,
dogoditi da je glavni junak priče zaljubljeni usisavač, njegova protivnica drvena žaba, a pomagač kockasti
157
oblak. Naglašavamo učenicima da likovi u priči ili bajci trebaju djelovati u skladu sa svojim svojstvima koja
su određena pridjevima.
Premda će se u početku zadatak činiti nemogućim ili teško izvedivim, učenici brzo počinju uživati u
stvaranju priče i oslobađa se njihova kreativnost. Te su priče nerijetko duhovite i smiješne.
Nakon što skupine završe stvaranje priče, čitaju svoje radove. Druge skupine komentiraju priče svojih
kolega i biraju najbolju razrednu priču.
Rečenice iz izabrane priče poslužit će nam kao polazište za obradu sklonidbe pridjeva.
Za ovu vježbu valja planirati jedan nastavni sat.

– pravopis i pravogovor: pravilno pisanje i izgovaranje neodređenoga i određenoga oblika pridjeva u
sklonidbi
Književnost
7. Preneseno značenje u književnom djelu
Shel Silverstein, Dobro Stablo
Pajo Kanižaj, Stari mladić

Vjeronauk

ulice, prometa
potrebe
Priroda
Ključni pojmovi: tlo, gnojidba, zaštita biljaka, seosko gospodarstvo i farma, zaštita domaćih životinja.
Izborne teme
2. Kućni ljubimci

Moji kućni ljubimci
Što najviše volim čitati
158
ZRNCE VIŠE
Nastavni listić: Sklonidba pridjeva
1. Zadane pridjeve napiši u rečenicama pazeći na njihov pravilan oblik u sklonidbi.
bistar potok Prolazili smo pokraj __________ potoka.

bistri potok Osvježit ću se pokraj ovoga __________ potoka.
velik vodopad Približavamo se __________ vodopadu.

veliki vodopad Divim se tom __________ vodopadu.
šaren crtež Pričao je o nekom __________ crtežu.

šareni crtež Pričao mi je o svome __________ crtežu.
2. U ulomku iz romana Psima ulaz zabranjen Melite Rundek ima pet pridjeva. Podcrtaj ih i odredi im
padež.
Oslonjen o prozorsko staklo, Tomica je nekoliko puta pokušao prebrojiti zvijezde, ali se svaki put zabunio u
brojenju. Ili je zvijezda bilo previše ili je Tomica bio odveć neraspoložen da bi mogao prionuti na tako
zahtjevan zadatak. I tako je na kraju odustao od brojenja i samo ih je gledao kako gore titravo sjaje. Na
trenutke mu se činilo da se od zvjezdanih točkica slažu crteži različitih životinja: medvjeda, slonova, hrčaka
i pasa. Osobito pasa!
DOMAĆA ZADAĆA
1. Na temelju polazne ilustracije u udžbeniku smisliti i napisati priču. U tekstu podcrtati pridjeve i imenice
te im odrediti padež.
ZANIMLJIVOSTI
Dvostruki i trostruki nastavci u pridjevskoj deklinaciji
Problem tih pridjevskih dvostrukosti i trostrukosti nije se nametao piscima prošlog stoljeća jer je tadašnja
hrvatska književnojezična norma, zasnovana na gramatikama V. Babukića, A. Vebera i drugih gramatičara,
poznavala samo duge nastavke u genitivu (akuzativu) i dativu jednine (dobroga, boljega; dobromu, boljemu)
i instrumentalu množine (dobrimi, boljimi), a samo kraće u lokativu jednine (dobrom, boljem) te dativu
množine (dobrim, boljim), dok je lokativ u množini bio jednak genitivu (dobrih, boljih).

Prodor kraćih pridjevskih oblika otpočeo je nakon pojave Maretićeve „Gramatike“, koja je u skladu sa
svojom temeljnom jezičnom građom otvorila široke mogućnosti iskorištavanja nastavačnih dvostrukosti. U
prvoj polovici ovoga stoljeća u hrvatskoj se književnosti i publicistici davala prednost uglavnom duljim
nastavcima, ali se i pod utjecajem dijalektnih govora postupice smanjivala do te mjere da je danas obratna
situacija: češći su kraći nastavci. To posebice vrijedi za razgovorni stil i tekstove koje ne lektoriraju znalci
vjerni tradiciji.

Novija istraživanja, temeljena na ovećem korpusu književnih, novinskih, znanstvenih i poslovnih tekstova
(…) uvjeravaju nas da se može preporučivati, ali ne i strogo obavezivati:
– da u nizu pridjeva prvi bude s dužim, a ostali s kraćim nastavkom,
– da se radi blagozvučja izbjegava gomilanje istih suglasnika (velikog grada, dobrom mužu),
– da se poimeničeni pridjevi, osobito u množini, upotrebljavaju u dužem obliku, osobito kada to
omogućuje bolju jasnoću (Sreli smo se s dobrim – jednina. Sreli smo se s dobrima – množina),
– da se sinonimnost pridjevskih padeža iskorištava u stilske svrhe.
Stjepko Težak (1991.)
159
Odnosni pridjevi
U rečenicama: Otvorio je sjednicu Vrhovna državna vijeća i Analiza njegova književna djela tek se očekuje,
kriju se pogrješke koje valja ovako ispraviti: Otvorio je sjednicu Vrhovnoga državnog vijeća i Analiza
njegova književnoga djela tek se očekuje. Zašto je bilo potrebno ispravljati prvotne rečenice? Zato što su u
njima vrhovni, državni i književni odnosni pridjevi. Odnosni se pridjevi tvore nastavcima -ski, -ni. Prepoznat
ćemo ih po pitanju: Na što se odnose? ili po definiciji: koji se odnosi na. Evo još dva slična primjera: zračni
promet i gradski promet. Zračni je odnosni pridjev jer odgovara na pitanje: Na što se odnosi? Na zrak. Tako
je i gradski promet promet koji se odnosi na grad.

Odnosni pridjevi nemaju takozvanih kraćih, neodređenih oblika kakve imaju opisni pridjevi, pa se ne mogu
mijenjati po kraćoj, imeničkoj promjeni, već samo po dužoj, zamjeničkoj promjeni:
zračni, zračnoga, zračnomu…
gradski, gradskoga, gradskomu…

Odnosni pridjevi nemaju ni mogućnost komparacije, stupnjevanja. Ne može se reći: Promet je zračniji.

Ti su pridjevi često sastavni dio stručnoga nazivlja, pa tako i u našim primjerima:

Vrhovno državno vijeće; književno djelo.
Marija Znika
Rod i sklonidba latinskih riječi u hrvatskom kontekstu (Carmina Burana, Elementa Latina, Pacta
Conventa, Miscellanea i sl.)

Često čujemo ili čitamo: Zbor će izvesti Carminu Buranu, ili: Kupio sam u knjižari Elementu Latinu.
Užasno! Zašto? Zato jer Carmina Burana i Elementa Latina i Pacta Conventa i sl. nisu imenice i pridjevi
ženskoga roda u jednici, nego su to imenice i pridjevi srednjega roda u množini pa se moraju sklanjati kao
nominativi bogata sela, široka polja, a ne kao lijepa žena, sestra, djevojka.

Mora se reći i napisati: slušali smo (upoznali, izabrali, izveli) Carmina Burana, kupili smo (upoznali,
proučili) Elementa Latina.

Ako ih treba sklanjati u rečenici, najradije bih ih ostavio nepromijenjenima, same ili uz neku apoziciju ili
atribut, npr. Razgovaram o vrsnoći izvedbe Carmina Burana; uživam u kantati Carmina Burana; u
Elementa Latina brižno su izvedena gramatička pravila, korisna je upotreba udžbenika (knjige, priručnika)
Elementa Latina; ili: govoreći o tim, takvim Carmina Burana, kakva su izvedena sinoć…; raspravljamo o
Pacta Conventa koja su bila sporazum između Kolomana i hrvatskih plemena…; u spomenutim Elementa
Latina, koja možemo nabaviti u svakoj knjižari…

Istovrsni su primjeri: Kranjčević je napisao Lucida intervalla; u pjesnikovim (Kranjčevićevim) Lucida
intervalla možemo osjetiti…; bez analize Lucida intervalla nije potpuno razumijevanje…; Horacijeva
Carmina estetski su uvijek bila visoko cijenjena…; u Vrančićevim Otia ima karakterističnih autobiografskih
stihova…

Isto se tako moraju ponašati, među desecima sličnih, i: collectanea, miscellanea, acta, documenta, itd., kad
ih ostavimo u tim izvornim latinskim oblicima.
Vladimir Vratović
160
DNEVNA PRIPRAVA
Hrvatski ja volim 5
Sklonidba pridjeva
HNOS, NPIP:
Tema: 6. Sklonidba pridjeva
Ključni pojmovi: sklonidba pridjeva.
Obrazovna postignuća: prepoznavati padeže pridjevnih oblika s pomoću proširenoga padežnog pitanja i imenice s kojom
se pridjev slaže; rabiti padežne nastavke određenih i neodređenih pridjeva; uočiti jednak glasovni sastav različitih oblika.
Prethodna znanja: opisni pridjev; posvojni pridjev; određeni oblik pridjeva; neodređeni oblik pridjeva.

provjeravanje dramska igra ili vježba priručni materijali: časopisi, tiskanice,
kombinirani dječji pisani radovi

Razvijati jezične sposobnosti i komunikacijske vještine koje će učenicima omogućiti da postanu jezično osposobljene
osobe.
Spoznavati važnost gramatičke norme.
Osvješćivati važnost, vrijednosti i ljepotu hrvatskoga jezika.
Razvijati vlastite komunikacijske sposobnosti.
Razvijati samostalnost i ustrajnost u radu.
Osvješćivati važnost čitanja i razumijevanja pročitanoga.
OBRAZOVNI ZADATCI
Prepoznavati padeže pridjevnih oblika s pomoću proširenih padežnih pitanja i imenice s kojom se pridjev slaže.
Razumjeti da se pridjev slaže s imenicom na koju se odnosi u rodu broju i padežu.
Uočiti da se neodređeni pridjevi sklanjaju po imeničnoj, a određeni po pridjevnoj sklonidbi.
Rabiti padežne nastavke određenih i neodređenih pridjeva u govorenju i pisanju.
Uočavati jednak glasovni sastav različitih oblika, tj. uočavati da pridjevi mogu imati iste oblike za više padeža,
za dva ili za sva tri roda.
Uočavati duže i kraće nastavke u pojedinim padežima u sklonidbi pridjeva.
DOMAĆA ZADAĆA
1.Na temelju polazne ilustracije u udžbeniku smisliti i napisati priču. U tekstu podcrtati pridjeve i imenice te im
odrediti padež.
LITERATURA
Artikulacija sata
161
uvodni dio
Na početku sata provjerit ćemo koliko se pojedinosti učenici sjećaju iz priče Dobro Stablo. Postavit ćemo im pitanja: Koga
je volio mali Dječak? Tko je bio pun ljubavi za maloga Dječaka?
Kuda se Dječak penjao? Gdje je Dječak volio zaspati?
Odgovore ćemo zabilježiti na ploču.
1. korak: Pridjev se slaže s imenicom u rodu, broju i padežu

Na primjerima rečenica na ploči i u udžbeniku učenici promatraju odnos pridjeva i imenice na koju se on odnosi. Uočavaju da se
pridjev i imenica slažu u rodu, broju i padežu. Stoga ćemo rod, broj i padež pridjevu odrediti tako da ih odredimo imenici. Kad pridjev
stoji sam, postavit ćemo ista pitanja za određenje roda, broja i padeža kao i imenici.
Dobro Stablo bilo je puno ljubavi. N ← Tko je bio pun ljubavi?
Dječak se penjao po Dobrom Stablu. L ← Po čemu se Dječak penjao?
Volio bi zaspati pod Dobrim Stablom. I ← Pod čim bi Dječak zaspao?
Dječak je veoma volio Dobro Stablo A ← Koga je Dječak volio?
2. korak: Imenična sklonidba pridjeva

Učenici uočavaju da postoje dvije sklonidbe pridjeva: imenična sklonidba za neodređeni i pridjevna za određeni oblik
pridjeva. U udžbeniku proučavaju imeničnu sklonidbu. Težište u obradi ne će biti na učenju sklonidbenoga obrasca
pridjeva, nego na pravilnoj uporabi pridjeva uz imenicu u imeničnoj sklonidbi.
NEODREĐENI OBLIK
Dječakø je bio zaigranø.
Stablo je voljelo zaigrana dječaka.
Radovalo se zaigranu dječaku.
↓
pridjev i imenica imaju iste nastavke
imenična sklonidba
3. korak: Pridjevna sklonidba pridjeva

Na primjerima u udžbeniku učenici proučavaju pridjevnu sklonidbu. I opet je naglasak u obradi na jezičnoj proizvodnji:
učenici što više pišu i govore rečenice u kojima rabe pridjeve u različitim padežima, uočavajući da isti oblik pridjeva može
biti u više padeža. Učenici uočavaju da u sklonidbi pridjeva postoje duži i kraći nastavci te da je u književnome jeziku bolje
rabiti duže nastavke.
ODREĐENI OBLIK
Zaigrani dječakø dolazio bi svakoga dana.
Stablo je voljelo zaigranoga dječaka.
Radovalo se zaigranomu dječaku
↓
pridjev i imenica imaju različite nastavke
pridjevna sklonidba
– pridjevi u sklonidbi mogu imati duže i kraće oblike:

Promatram → zaigranoga dječaka.
→ zaigranog
Radujem se → zaigranomu
→  zaigranome dječaku.
→  zaigranom
– u književnome jeziku bolje je rabiti duže oblike
usustavljivanje
Učenici u paru čitaju pitanja i odgovore u rubrici Ovo sada znam. Nakon toga naizmjence jedan drugome zadaju pridjev i
imenicu u nominativu, koju drugi učenik treba uporabiti u rečenici. Pri sklonidbi valja paziti na oblik pridjeva u muškome
rodu – je li zadan određeni ili neodređeni oblik pridjeva.
162
PLAN PLOČE
Sklonidba pridjeva
Dobro Stablo bilo je puno ljubavi. N ← Tko je bio pun ljubavi?

Dječak se penjao po Dobrom Stablu. L ← Po čemu se Dječak penjao?
Volio bi zaspati pod Dobrim Stablom. I ← Pod čim bi Dječak zaspao?
Dječak je veoma volio Dobro Stablo A ← Koga je Dječak volio?
– pridjev i imenica slažu se u rodu, broju i padežu

– padež pridjevu određujemo prema padežu imenice
– dvije sklonidbe pridjeva:
NEODREĐENI OBLIK ODREĐENI OBLIK

Dječakø je bio zaigran. Zaigrani dječakø dolazio bi svakoga dana.
Stablo je voljelo zaigrana dječaka. Stablo je voljelo zaigranoga dječaka.
Radovalo se zaigranu dječaku. Radovalo se zaigranomu dječaku
 
pridjev i imenica imaju iste nastavke pridjev i imenica imaju različite nastavke
imenična sklonidba pridjevna sklonidba
– pridjevi u sklonidbi mogu imati duže i kraće oblike:
Promatram → zaigranoga dječaka.

→  zaigranog
Radujem se  → zaigranomu
→  zaigranome dječaku.
→  zaigranom
– u književnome jeziku bolje je rabiti duže oblike
163
Stupnjevanje pridjeva
Tak topla, tak draga,
ta reč domača,
dušu ti hrani,
kak bela pogača,
a srce ti greje,
kak lubav žareča,
najslajša moja
reči domača.
Bernarda Despot, Reč domača
HNOS
Tema: 7. Stupnjevanje pridjeva
Ključni pojmovi: stupnjevanje i stupnjevi (pozitiv, komparativ, superlativ).
Obrazovna postignuća: imenovati i prepoznavati pozitiv, komparativ i superlativ u govorenju i pisanju;
prepoznati i razumjeti njihove odnose u stupnjevanju; pravilno rabiti komparativ i superlativ najčešćih
pridjeva, moći tvoriti komparative i superlative plodnim načinima (sufiksima -iji i naj-).

Izborne teme: Jotacija; Prilog ili pridjev.
Tip sata:
• obrada
ZADATCI I CILJEVI
• stupnjevanje pridjeva
• stupnjevi: pozitiv, komparativ, superlativ
Obrazovni zadatci
• Razumjeti pojam stupnjevanja pridjeva.
• Imenovati i prepoznavati pozitiv, komparativ i superlativ u govorenju i pisanju.
• Prepoznavati i razumijevati odnose stupnjeva u stupnjevanju.
• Pravilno rabiti komparativ i superlativ najčešćih pridjeva u govorenju i pisanju.
• Moći tvoriti komparative i superlative plodnim načinima (sufiksima -iji i naj-).
• Uočiti druge načine tvorbe komparativa.
• Uočiti da se pridjevi u svim stupnjevima mijenjaju u rodu, broju i padežu.

• Osvijestiti potrebu za primjenom gramatičke norme u svakodnevnome govoru i pisanju radi preciznosti u
izražavanju.
• Razvijati jezične sposobnosti i komunikacijske vještine koje će učenicima omogućiti da postanu jezično
osposobljene osobe.
164
• Poticati uočavanje različitosti i njihovo precizno izricanje.
• Razvijati međusobnu suradnju i povjerenje.
ARTIKULACIJA SATA
Motivacija
a) Odigrat ćemo s učenicima malu jezičnu igru koja će ih potaknuti da riječi promišljaju malo drukčije od
uobičajenoga načina te da njihovo značenje opisuju pridjevima iz vlastitoga životnog iskustva, međusobno
ih uspoređujući.
Pitat ćemo ih kakve su neke riječi. Primjerice:
PITANJE MOGUĆI ODGOVOR
Kakva je riječ kuća? Ugodna.

Smislite ugodniju riječ. Dom.
Koja je najugodnija riječ? Obitelj.
Kakva je riječ bol? Teška.

Koja je teža riječ? Nesreća.
Koja je najteža riječ? Smrt.
Kakva je riječ igra? Vesela.

Koja je veselija riječ? Uživanje.
Koja je najveselija riječ? Prijatelji.
Na ploču ćemo ovako bilježiti njihove odgovore:
kuća – ugodna bol –teška igra – vesela

ugodnija: dom teža: nesreća veselija: uživanje
najugodnija: obitelj najteža: smrt najveselija: prijatelji
Tako ćemo na ploči dobiti prikaz svih triju stupnjeva.
b) Opis djevojke Save u ulomku iz pripovijetke Duga Dinka Šimunovića, koji se nalazi u čitanci Dveri
riječi 5, možemo uporabiti za uvod u obradu stupnjevanja pridjeva. Odlomak na kojemu ćemo uočiti
stupnjevanje glasi:
Nastavni listić: Stupnjevanje pridjeva, 1
Dok je bila mlada, lijepa cura bila ta Sava. Može biti da nije ljepše bilo ni u svemu Lugu, i mnogi je momak
požalio njezinu sudbinu. I pametnica je bila, da te u čudo natjera kad govori, ali eto ruku nije imala, a
siromašna da ne može siromašnija.
S učenicima ćemo razgovarati o odnosu pridjeva lijepa – ljepša i siromašna – siromašnija. Pitat ćemo ih
kako se može utvrditi da je netko ljepši ili siromašniji od koga drugoga te ćemo ih u heurističkome
razgovoru dovesti do pojma uspoređivanja po stupnju osobine i stupnjevanja.
c) Zamolit ćemo učenike da se prisjete najljepše ili najdraže slikovnice svoga ranoga djetinjstva. Neka je u
kratkom sastavku opišu, trudeći se prikazati ju što zornije. Uputit ćemo učenike da opišu njezin izgled –
oblik, boje, izgled slova, ilustracije itd. Neka ne zaborave opisati kako su se osjećali kad su ju listali ili čitali,
a kako se osjećaju danas kad ju vide ili je se sjete.
165
Nakon što završe svoj opis, učenici čitaju radove. U tekstovima će biti rečenica s pridjevima u različitim
stupnjevima i te ćemo rečenice zabilježiti na ploču.
Obrada
1. korak: Pridjevi se mogu stupnjevati
Na motivacijskim primjerima i primjerima u udžbeniku učenici uočavaju da se pridjevi mogu uspoređivati
prema stupnju obilježja koje izriču. Usvajaju pojam stupnjevanja ili komparacije pridjeva.
2. korak: Tri stupnja u stupnjevanju. Tvorba komparativa. Tvorba superlativa.

Učenici usvajaju nazive za tri stupnja pridjeva i razumijevaju njihovo značenje. Usvajaju najplodniji način
tvorbe komparativa – nastavkom -iji. Usvajaju tvorbu superlativa – predmetkom naj-. Uočavaju da se
glasovni skup ije pokraćuje u je u komparativu i superlativu.
3. korak: Ostali načini tvorbe komparativa. Pridjevi se mijenjaju u svim stupnjevima.

Na temelju jezičnoga iskustva učenici uočavaju da se ne tvore svi komparativi nastavkom -iji. U udžbeniku
ili na ploči prikazujemo ostale načine tvorbe komparativa. Naglasak pritom nije na usvajanju pravila za
tvorbu komparativa, nego na jezičnoj proizvodnji tih oblika. Učiteljica/učitelj pritom treba uočiti gdje
učenici griješe pri tvorbi komparativa i na takvim primjerima temeljiti vježbe u govorenju i pisanju.
Na primjerima učenici uočavaju da se pridjevi u sva tri stupnja mijenjaju u rodu, broju i padežu.

Učenici razumijevaju podrijetlo naziva za stupnjeve u hrvatskome jeziku.
Uočavaju i da se ne stupnjuju samo pridjevi, nego se stupnjevati mogu i načinski prilozi nastali od pridjeva.
Usustavljivanje
Učenici stoje u krugu. Jedan učenik ima lopticu i, dobacujući ju drugome učeniku u krugu, izgovara jedan
pridjev u pozitivu. Učenik koji ulovi lopticu, dobacuje ju idućemu izgovarajući komparativ toga pridjeva.
Taj učenik dobacuje lopticu sljedećemu, koji izgovara superlativ pridjeva. Idući učenik zadaje novi pridjev u
pozitivu i dobacuje lopticu sljedećemu učeniku.
DRUGI NAČIN
Svi u tri!
Za motivaciju u obradi stupnjevanja pridjeva možemo odigrati igru suradnje koja se temelji na neverbalnoj
komunikaciji. Igra Svi u tri! potiče suradnju među učenicima, iznalaženje različitih načina komunikacije i
oraspoložuje učenike blagim natjecateljskim duhom.
Zamolit ćemo učenike da iziđu u prostor i uputit ćemo ih da će se – prema našim uputama – okupljati u
trojke. Igra se igra bez riječi – mogu se sporazumijevati pantomimom, pokretima, znakovima – samo ne
riječima.
Nakon toga dajemo učenicima uputu:
Okupite se u trojke prema istoj boji majice.
Učenici se trebaju okupiti u skupine po troje s istom bojom majice: troje s crvenom majicom, troje s plavom,
troje s crnom itd. Ako ih ima više od troje s istom bojom, okupljaju se u nekoliko skupina. Cilj je igre što
prije se sporazumjeti bez riječi, jer tko ostane izvan trojke – bilo jedan, bilo dvoje – ispada iz igre.
Kad se trojke okupe, zamolimo ih da se unutar trojke poredaju po jačini boje: crvena – crvenija –
najcrvenija; zelena – zelenija – najzelenija majica itd., i dalje bez riječi. Učenici koji su ispali iz igre
prosuđuju jesu li se članovi skupina dobro poredali. Ako su se dobro poredali, nastavljaju igru, a ako nisu, i
oni ispadaju. Sve se odigrava u tišini – jedini tko može govoriti jest učiteljica/učitelj.
Nakon toga učenici se razilaze i šeću po prostoru, a mi zadajemo i druge kriterije po kojima će se okupljati u
trojke, primjerice: svi koji imaju istu boju kose, svi koji imaju istu dužinu kose, svi koji su jednako visoki,
svi koji imaju isti broj obuće itd. Svaki put ispadaju oni koji se nisu okupili u trojke. Također, svaki put
tražimo da se unutar trojki slože po stupnjevima osobine. Učenici koji su ispali imaju ulogu prosuditelja, a
svoje odobravanje pojedinim skupinama ne izriču riječima nego pljeskanjem.
166
Igra završava kad ostane samo jedna trojka (što je često nemoguće) ili kada se više igra ne može igrati zbog
nemogućnosti udruživanja po jednome kriteriju. One što su ostali proglašavamo pobjednicima i tada učenici
opet mogu govoriti.
Nakon igre učenici će izreći svoje dojmove o igri, posebice o neverbalnoj komunikaciji – kako im je bilo
sporazumijevati se bez riječi, kako su se snalazili, kako su se osjećali bez mogućnosti govora.
Potom ćemo se prisjetiti svih kriterija prema kojima su se udruživale trojke i napisat ćemo ih na ploču
ovako:
majica: crvena – crvenija – najcrvenija
zelena – zelenija – najzelenija
kosa: duga – duža – najduža
kratka – kraća – najkraća
svijetla – svjetlija – najsvjetlija itd.
Obrada se nastavlja od prvoga koraka.

6. Izgovor i pisanje riječi s glasovima ije, je (umanjenice i komparativi)
– pravopis i pravogovor: pravilno pisanje i izgovaranje komparativa i superlativa pridjeva
– opisivanje
Književnost
– priče i slikovnice iz ranoga djetinjstva
Shel Silverstein, Dobro Stablo
Dinko Šimunović, Duga
Vjeronauk

ulice, prometa

potrebe

Što smatramo najvećom vrijednošću našega razreda
Najljepša priča moga djetinjstva
ZRNCE VIŠE
Nastavni listić: Stupnjevanje pridjeva, 2
167
1. Zadane pridjeve napiši u rečenicama u odgovarajućemu stupnju. Pazi na promjenu ije – je.
lijep Je li ti ___________ sunčan ili kišan dan?

svijetao Soba na jugu ___________ je od sobe na sjeveru.
vrijedan Ljubav je ___________ od svega.
lijen Je li ljenivac ___________ na svijetu?
2. Budi lektor. Lovro je bio previše uzbuđen radi izleta i u pisanju je napravio šest pogrješaka u
pisanju pridjeva. Prekriži ih i na crte napiši točne oblike.
Svanulo je naj sunčanije subotnje jutro koje sam ikada vidio. Nisam ga mogao dočekati! Mama kaže da sam
bio nepodnošljivo ne strpljiv cijeli tjedan. Pa kako i ne bih kad danas idem s izviđačima na najlijepše
logorovanje u svome životu. Na brdu Japetiću pokraj Samobora provest ću nezaboravnih pet dana s
izviđačima. S prijateljima ću se družiti, istraživat ćemo jedno od naj zanimljivijih gorja u Hrvatskoj, natjecat
ćemo se u mnogim izviđačkim igrama. Nadam se da ću ovaj put biti sprjetniji od Matka u vezanju čvorova, a
mislim da sam u orijentaciji ipak najboljši od svih. Poželite mi sreću!
___________________ ___________________ ___________________
___________________ ___________________ ___________________
DOMAĆA ZADAĆA
1. Pismeno usporedi svoje vrline i mane s vrlinama i manama svoje najbolje prijateljice ili prijatelja. U
tekstu podcrtaj pridjeve i odredi u kojemu su stupnju.
ZANIMLJIVOSTI
Čistiji ili čišći?
Pitanje kako glasi komparativ pridjeva čist često je u zadnje vrijeme i – na žalost – mnogi griješe u
odgovoru.
Pravilo za tvorbu komparativa jednosložnih pridjeva glasi:

Jednosložni pridjevi s kratkim naglaskom (osim pridjeva du"g – du"žı, stro"g – stro"žı, ti"h – ti"šı) tvore
komparativ nastavkom –iji, primjerice:

či"st – čstijı, hro"m – hromijı, kr"t – krtijı, lo"š – lšijı, no"v – nvijı, pla"h – plhijı, pra"v – prvijı, pu"n –
pnijı, sit – stijı, sla"b – slbijı, spo"r – sprijı, sta"r – strijı, tro"m – trmijı, vje"št – vjštijı, zdra"v – zdrvijı.
(Usp. Težak – Babić, Gramatika hrvatskoga jezika)
Stoga mnogi griješe pišući čišći jer je ispravan komparativ pridjeva čist: čistiji.
Sintetičko i analitičko (opisno) stupnjevanje pridjeva

Stupnjevanje pridjeva dodavanjem nastavaka pozitivu za tvorbu komparativa i dodavanjem predmetka
komparativu za tvorbu superlativa naziva se sintetičkim stupnjevanjem pridjeva. Uz sintetičko stupnjevanje
postoji i analitičko ili opisno stupnjevanje. Opisno stupnjevanje tvori se pomoću priloga: manje – najmanje,
više – najviše. Tako se svojstvo može stupnjevati silazno, prema minimumu (manje lijep – najmanje lijep) ili
uzlazno, prema maksimumu (više lijep – najviše lijep). Opisno se stupnjevanje uglavnom ne poučava u
školama i često je nepravilno: umjesto On je više dobar. valja reći On je bolji.

Postoje, međutim, jezične situacije u kojima je opisno stupnjevanje potrebno. O njima Stjepko Težak kaže:
1. Opisni je komparativ i superlativ neizbježiv kada se svojstvo stupnjuje prema svome minimumu: On
je manje učen. Ti su najmanje učen među svima svojima.
168
2. Opisni se komparativ mora upotrijebiti ako se suprotstavljaju dva stupnjevanja u sintaktičkim
položajima koji ne otvaraju mjesto sintetičkom komparativu: Ležao je tu više mrtav nego živ čovjek.
3. Prednost ima opisni komparativ u izričajima gdje se pojavljuje kontrastni paralelizam (manje – više):
Koliko manje hrabar – toliko više glasan.
4. Opisni se pridjev može iskoristiti da bi se izbjegao nesporazum: Nisu svi vrući kesteni slađi. Tko ne
pazi na naglasak, lako bi došao u sumnju je li riječ o pozitivu (kesteni koji su normalno vrući) ili
komparativu (kesteni koji su više, jače vrući). Formulacija „Nisu svi jače vrući kesteni ujedno i
slađi“ lišava nas takve nedoumice.
5. Može se upotrijebiti opisni pridjev za isticanje apsolutnosti svojstava: „Publika je iz nekih svojih
razloga postala više zainteresirana“.
Međutim, te prodore ne bi trebalo previše proširivati i analitičkim komparativom narušavati sustav
pridjevske komparacije. Ne ćemo pisati i govoriti: Ti si više dobar, ona je više lijepa, mi smo više
marljivi nego: Ti si bolji, ona je ljepša, mi smo marljiviji.
(Usp. S. Težak, Hrvatski naš svagda(š)nji)
U najnovijim istraživanja razgovornoga jezika u Hrvatskoj došao je do izražaja jedan nov način stupnjevanja
pridjeva. Umjesto predmetkom naj-, u novije se vrijeme u razgovornome jeziku superlativ često tvori
predmetkom pre-. Tako se umjesto: To je najljepše, najstrašnije ili najbolje kaže: To je prelijepo, prestrašno
ili predobro.

Kakva će sudbina ovakve tvorbe superlativa biti, ostaje nam vidjeti s vremenom. Valjalo bi također raščlaniti
i stilsku vrijednost takvoga superlativa. Istraživači su tek zabilježili trenutno stanje.
U hrvatskom jeziku postoje četiri pridjeva koji imaju oblik komparativa, a zapravo znače pozitiv. Oni imaju
i superlativ kad se radi o odnosu barem triju predmeta. To su pridjevi:

POZITIV SUPERLATIV
donji najdonji
gornji najgornji
zadnji najzadnji
prednji najprednji

Ti pridjevi mogu tvoriti komparative, no oni su izrazito stilski obilježeni, primjerice: donjiji, gornjiji,
zadnjiji.
Držite slikovnice nadohvat ruke i stvorite običaj da ih pokazujete svom djetetu od dana kada ste ga prvi put
donijeli kući. Naslovnice su vjerojatno ilustrirane žarkim bojama, te isprva dijete možete ohrabrivati da
fokusira oči na te slike. Tijekom prvih nekoliko mjeseci života možete svoje dijete mnogo naučiti o
knjigama.

Bebe trebaju ljude: trebaju pričanje, smijeh, tople ljude koji će ih stalno uvoditi u svoje živote i nuditi im
cijeli svijet kao igralište. Dajmo im knjige koje će biti paralelne s njihovim iskustvima; knjige u kojima jezik
i ilustracije aktiviraju njihova osjetila te značenja glatko usvajaju uz pratnju odgovarajućih osjećaja.
Dorothy Butler
169
DNEVNA PRIPRAVA
Hrvatski ja volim 5
HNOS, NPIP:
Tema: 7. Stupnjevanje pridjeva
Ključni pojmovi: stupnjevanje i stupnjevi (pozitiv, komparativ, superlativ).
Obrazovna postignuća: imenovati i prepoznavati pozitiv, komparativ i superlativ u govorenju i
pisanju; prepoznati i razumjeti njihove odnose u stupnjevanju; pravilno rabiti komparativ i superlativ
najčešćih pridjeva, moći tvoriti komparative i superlative plodnim načinima (sufiksima -iji i naj-).
Prethodna znanja: određeni oblik pridjeva; neodređeni oblik pridjeva; sklonidba pridjeva.


Osvijestiti potrebu za primjenom gramatičke norme u svakodnevnome govoru i pisanju radi preciznosti u izražavanju.
Razvijati jezične sposobnosti i komunikacijske vještine koje će učenicima omogućiti da postanu jezično osposobljene
osobe.
Osvješćivati važnost, vrijednosti i ljepote hrvatskoga jezika.
Poticati uočavanje različitosti i njihovo precizno izricanje.
Razvijati međusobnu suradnju i povjerenje.
OBRAZOVNI ZADATCI
Razumjeti pojam stupnjevanja pridjeva.
Imenovati i prepoznavati pozitiv, komparativ i superlativ u govorenju i pisanju.
Prepoznavati i razumijevati odnose stupnjeva u stupnjevanju.
Pravilno rabiti komparativ i superlativ najčešćih pridjeva u govorenju i pisanju.
Moći tvoriti komparative i superlative plodnim načinima (sufiksima -iji i naj-).
Uočiti druge načine tvorbe komparativa.
Uočiti da se pridjevi u svim stupnjevima mijenjaju u rodu, broju i padežu.
DOMAĆA ZADAĆA
1. Pismeno usporedi svoje vrline i mane s vrlinama i manama svoje najbolje prijateljice ili prijatelja. U tekstu podcrtaj
pridjeve i odredi u kojemu su stupnju.
LITERATURA
izdanje), Zagreb: Školska knjiga. Ham, Sanda (2002.): Školska gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb: Školska knjiga. Silić,
Josip – Pranjković, Ivo (2005.): Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta. Zagreb: Školska knjiga. Barić,
170
Artikulacija sata
uvodni dio: Odigrat ćemo s učenicima malu jezičnu igru koja će ih potaknuti da riječi promišljaju malo drukčije od
uobičajenoga načina te da njihovo značenje opisuju pridjevima iz vlastitoga životnog iskustva, međusobno ih uspoređujući. Pitat
ćemo ih kakve su neke riječi. Primjerice:
PITANJE MOGUĆI ODGOVOR

Kakva je riječ kuća? Ugodna.
Smislite ugodniju riječ. Dom.
Koja je najugodnija riječ? Obitelj.
Na ploču ćemo zabilježiti odgovore:

kuća – ugodna bol – teška igra – vesela
1. korak: Pridjevi se mogu stupnjevati

Na motivacijskim primjerima i primjerima u udžbeniku učenici uočavaju da se pridjevi mogu uspoređivati prema stupnju
obilježja koje izriču. Usvajaju pojam stupnjevanja ili komparacije pridjeva.
– svojstva mogu biti u različitoj mjeri, odnosno stupnjevima – da bismo utvrdili stupanj toga svojstva, pojmove uspoređujemo
Uspoređivanje pridjeva po stupnju svojstva koje izriču naziva se stupnjevanje ili komparacija.
2. korak: Tri stupnja u stupnjevanju

Učenici usvajaju nazive za tri stupnja pridjeva i razumijevaju njihovo značenje.
– u stupnjevanju pridjeva razlikujemo tri stupnja:
1. stupanj ili pozitiv izriče svojstvo: crven, sretan, star
2. stupanj ili komparativ izriče isto svojstvo u većoj mjeri: crveniji, sretniji, stariji
3. stupanj ili superlativ izriče to svojstvo u najvećoj mjeri: najcrveniji, najsretniji, najstariji
Tvorba komparativa
Učenici usvajaju najplodniji način tvorbe komparativa – nastavkom -iji.
Tvorba komparativa: pozitiv + -iji
star – stariji lukav – lukaviji – komparativ se najčešće tvori dodavanjem nastavka –iji pozitivu pridjeva
nov – noviji mudar – mudriji
sit – sitiji sretan – sretniji
Tvorba superlativa
Učenici usvajaju tvorbu superlativa – predmetkom naj-.
Tvorba superlativa: predmetak naj- + komparativ
stariji – najstariji lukaviji – najlukaviji – superlativ se tvori dodavanjem predmetka naj- komparativu
noviji – najnoviji mudriji – najmudriji pridjeva
sitiji – najsitiji sretniji – najsretniji
Učenici uočavaju da se glasovni skup ije pokraćuje u je u komparativu i superlativu.

– ako pridjev u pozitivu ima glasovni skup ije, u komparativu i superlativu pokraćuje se u je: bijel – bjelji, trijezan – trjezniji
3. korak: Ostali načini tvorbe komparativa

Na temelju jezičnoga iskustva učenici uočavaju da se ne tvore svi komparativi nastavkom -iji. U udžbeniku ili na ploči
prikazujemo ostale načine tvorbe komparativa. Uočavamo gdje učenici griješe pri tvorbi komparativa i na takvim primjerima
temeljimo vježbe u govorenju i pisanju.
– komparativ pridjeva može se tvoriti i drugim nastavcima i načinima:
lak – lakši vruć – vrući grub – grublji težak – teži dobar – bolji
mek – mekši tvrd – tvrđi tup – tuplji dalek – dalji zao – gori
lijep – ljepši tih – tiši malen – manji visok – viši velik – veći
brz – brži živ – življi
Pridjevi se mijenjaju u svim stupnjevima
Na primjerima učenici uočavaju da se pridjevi u sva tri stupnja mijenjaju u rodu, broju i padežu.
m. r. mn. D. ž. r. mn. L
Divio se najsjajnijim listovima koji su rasli na mlađim granama. – pridjevi se mijenjaju u svim stupnjevima u rodu, broju i padežu
usustavljivanje
Učenici stoje u krugu. Jedan učenik ima lopticu i, dobacujući ju drugome učeniku u krugu, izgovara jedan pridjev u pozitivu.
Učenik koji ulovi lopticu, dobacuje ju idućemu izgovarajući komparativ toga pridjeva. Taj učenik dobacuje lopticu sljedećemu,
koji izgovara superlativ pridjeva. Idući učenik zadaje novi pridjev u pozitivu i dobacuje lopticu sljedećemu učeniku.
171
PLAN PLOČE
kuća – ugodna bol – teška igra – vesela

– svojstva mogu biti u različitoj mjeri, odnosno stupnjevima – da bismo utvrdili stupanj toga svojstva,
pojmove uspoređujemo
Uspoređivanje pridjeva po stupnju svojstva koje izriču naziva se stupnjevanje ili komparacija.
U stupnjevanju pridjeva razlikujemo tri stupnja:

1. stupanj ili pozitiv izriče svojstvo: crven, sretan, star
2. stupanj ili komparativ izriče isto svojstvo u većoj mjeri: crveniji, sretniji, stariji
3. stupanj ili superlativ izriče to svojstvo u najvećoj mjeri: najcrveniji, najsretniji, najstariji
Tvorba komparativa: pozitiv + -iji

star – stariji lukav – lukaviji
nov – noviji mudar – mudriji
sit – sitiji sretan – sretniji
– komparativ se najčešće tvori dodavanjem nastavka –iji pozitivu pridjeva
Tvorba superlativa: predmetak naj- + komparativ

stariji – najstariji lukaviji – najlukaviji
noviji – najnoviji mudriji – najmudriji
sitiji – najsitiji sretniji – najsretniji
– superlativ se tvori dodavanjem predmetka naj- komparativu pridjeva
lijep – ljepši – najljepši vrijedan – vrjedniji – najvrjedniji

bijel – bjelji – najbjelji trijezan – trjezniji – najtrjezniji
– ako pridjev u pozitivu ima glasovni skup ije, u komparativu i superlativu pokraćuje se u je
Komparativ pridjeva može se tvoriti i drugim nastavcima i načinima:
lak – lakši vruć – vrući grub – grublji težak – teži dobar – bolji
mek – mekši tvrd – tvrđi tup – tuplji dalek – dalji zao – gori
lijep – ljepši tih – tiši malen – manji visok – viši velik – veći
brz – brži živ – življi
Divio se najsjajnijim listovima koji su rasli na mlađim granama.

 ↓ ↓
m. r. mn. D. ž. r. mn. L
– pridjevi se mijenjaju u svim stupnjevima u rodu, broju i padežu
172
Brojevi
Zapis u živcu kamenu štono zvoni devet stoljeća na znanje, a i ponos potomstvu u naviranju: «…da
iže to poreče klni Bog i 12 apostola i 4 evanjelisti i svetaja Lucija…»
Joja Ricov, Hrvatski to sam ja
HNOS
Tema: 8. Brojevi
Ključni pojmovi: glavni i redni brojevi, sklonidba rednih brojeva.
Obrazovna postignuća: prepoznavati glavne i redne brojeve u rečenici; određivati padeže rednim
brojevima u rečenici pomoću proširenoga padežnoga pitanja, pisati brojeve u skladu s pravopisom.

Izborna tema: Brojevne imenice.
Tip sata:
• obrada
ZADATCI I CILJEVI
• glavni brojevi
• redni brojevi
• sklonidba rednih brojeva
Obrazovni zadatci
• Razlikovati glavne i redne brojeve.
• Razvijati leksički sloj: poznavanje i uporabu brojeva, razlikovati pojam broj od pojma brojka.
• Razvijati sintaktički sloj: izgovor i pisanje složenih brojeva.
• Razvijati pravopisni sloj: pisanje glavnih i rednih brojeva.
• Pravilno rabiti brojeve u govoru i pismu.

• Sustavno uvoditi učenike u spoznaje o važnosti, vrijednosti i ljepoti hrvatskoga jezika.
• Razvijati svijest o nužnosti učenja slovnice hrvatskoga jezika budući da znanje o jeziku umnogome utječe na
razvijanje sposobnosti jezičnoga izražavanja.
• Njegovati i poticati domoljublje i ljubav prema svome narodu, poštivanje drugih naroda.
173
ARTIKULACIJA SATA
Motivacija
a) Učiteljica/učitelj će pozvati neke učenike i učenice da dođu pred ploču ovim riječima: Pozorno slušajte
što govorim, pozvat ću neke učenike pred ploču, ali ih neću imenovati. Prema mojim riječima bit će sasvim
jasno koga zovem: Molim prvu dvojicu iz srednjega reda neka dođu pred ploču. Sad im se pridružite vas
dvoje iz treće klupe u prvome redu. Neka dođu i tri učenice kojima ime počinje istim slovom. Neka ustanu
svi učenici u drugom redu. Naravno, učiteljica/učitelj će prozivati prema stanju u odjelu u kojem se nalazi.
Učenici neće pogriješiti pri izlasku jer točno znaju u kojem su redu, u kojoj su klupi i koliko ih treba izići.
Nesporazum može izazvati jedino brojevna imenica dvoje, i to samo u onim sredinama gdje učenici ne znaju
da dvoje znači – dvije osobe različita spola.
b) Nastavna jedinica o brojevima može se obraditi nakon interpretacije priče Dva broja jedan Nade Iveljić
(Dveri riječi 5). Učenicima se može dati domaća zadaća čije će rješavanje biti uvod u nastavnu jedinicu o
brojevima. Tako komentiranje domaće zadaće može biti motivacijom za učenje slovničkoga gradiva o
brojevima.
c) Brojevi su vrlo zahvalno područje za integraciju s usmenom (narodnom) književnošću: brojilicama,

zagonetkama, basnama, bajkama itd. U udžbeniku je hrvatska usmena pjesma koja se pjeva u svim
krajevima Hrvatske. Učenici su u nižim razredima čuli o barem dvojici spomenutih hrvatskih velikana, a
neki se od njih nalaze na hrvatskim novčanicama te se i tom prigodom ova pjesma može povezati s
brojevima (i brojkama).
Obrada
1. korak: Brojevi su riječi kojima brojimo
Usmjerujemo učeničku pozornost na broj ptica na ilustraciji u udžbeniku (možda neki učenici ne će točno
izbrojiti ptice, tj. navest će samo one na žici, ne će ubrojiti i vrapca) naglašavajući kako brojem možemo
izreći točnu količinu. Možemo u kratkim crtama opisati položaj krila ili glave pojedine ptice na žici i tražiti
da učenici prepoznaju o kojoj je ptici riječ: Koja lastavica upravo slijeće na žicu, ima raširena krila? – Prva
lastavica. Koja je lastavica okrenula glavu u smjeru suprotnome ostalim lastavicama? – Treća lastavica. I
tako dalje.
2. korak: Razlikovanje glavnih i rednih brojeva

Učenici uviđaju razliku između rednih i glavnih brojeva i pamte ključna pitanja koja će im pomoći u
razlikovanju rednih i glavnih brojeva. Ilustracija u udžbeniku pomoći će im zaključiti da se i glavni broj
jedan i redni broj prvi sklanjaju kao pridjevi.
Nastavni plan i program ne propisuje učenje sklonidbenoga uzorka za glavne brojeve, podrazumijeva se da
učenici u govoru znaju sklanjati brojeve, stoga učenike ne treba opteretiti uzorkom (paradigmom) sklanjanja
brojeva jedan, dva, tri i četiri. Ipak, smatraju li učiteljice/učitelji potrebnim spomenuti sklonidbu glavnih
brojeva (primjerice darovitim učenicima), mogu ih uputiti na rubriku Hrvatski još više volim.
3. korak: Pisanje glavnih i rednih brojeva

Učenike poučavamo pravilnomu pisanju glavnih i rednih brojeva: to osobito naglašavamo pri pisanju
glavnoga broja šeststo i rednoga broja šesto jer se ta dva broja – nerijetko – pišu isto (što je, naravno,
pogrješno).
Mnogi učenici griješe i pri pisanju brojeva do dvadeset (*dvanajst, *trinajst i sl. te pri pisanju riječi milijun
(*milion, *miljon).
Na primjeru ilustracije u udžbeniku uz treći korak, učenicima se lako može objasniti sklonidba složenih
brojeva.

Brojevne imenice navedene su u izbornim sadržajima nastavnoga plana i programa, no kako se učenici služe
brojevnim imenicama, ovdje je prigoda da im se brojevne imenice ponude na razini prepoznavanja.
174
Usustavljivanje
Ilustracija u udžbeniku bit će dovoljna da učenici zamijete riječ koja je i imenica (tisuća - sklanja se kao
imenica žena) i broj jer izriče točnu količinu čega, a istu riječ bilježimo arapskom (1000) i rimskom brojkom
(M).
Brojevne imenice dvoje, desetero, trojica, petero u ovoj rubrici te brojevne imenice stotina i desetina
spomenute u ilustraciji trećega koraka, poslužit će da učenici spontano otkriju kako se neke brojevne
imenice upotrebljavaju samo za muškarce, a neke izriču različite rodove. Zamolit ćemo učenike da nam
kažu brojevnom imenicom broj igrača u nekim športovima: jedanaestorica – nogomet, jedan ili dvojica –
tenis, petorica - košarka, rukomet – šestorica te da na isti način kažu i za ženske športske skupine
(jedanaest, dvije, pet, šest) i, napokon, neka pretpostave da igraju mješovite skupine u kojima su i muškarci i
žene (dvoje, troje, petero, šestero…). Ovdje treba upozoriti da postoje i likovi petoro, šestoro, sedmoro, ali
da u njegovanu jeziku dajemo prednost prvim likovima.
Pitanja pomoću kojih možemo provjeriti jesu li učenici razumjeli značenje brojevnih imenica (uz ilustraciju
na kojoj je prikazano kako pas fotografira ostale životinje):
– Zašto vrabac lastavici kaže nas dvoje, a ne nas dvojica?
– Zašto vrabac za skupinu koju pas fotografira kaže njih trojica, a ne njih troje?
– Zašto lastavica kaže petero nas?
– Kako bi se trebalo reći za skupinu koju čine pas, dupin, magarac i puran: četvero ili četvorica?
Jedan učenik čita pitanje iz rubrike Ovo sada znam, a ostali učenici odgovaraju tako da odgovor oprimjere
tumačenjem ilustracije po vlastitom izboru. Naime, u svakoj ilustraciji postoji primjer za odgovor na pitanje
u ovoj rubrici.
DRUGI NAČIN
Označi broj brojkom
Slovničkomu gradivu o brojevima može se pristupiti problemski: učenicima se ponudi nastavni listić s
ulomkom teksta prema priči Dva broja jedan Nade Iveljić. U ponuđenom tekstu učenici će lako uočiti
brojeve, no u pisanju znamenaka bit će dvojbe: kako napisati riječ oba (brojka 2 ne odgovara i ne izgovara
se isto kao riječ oba), kako napisati prvi broj jedan (neki će učenici znati da se iza rednoga broja piše točka),
a neki će učenici i imenicu broj smatrati brojem.
Artikulacija sata nakon rješavanja i raščlanjivanja problema nastalih rješavanjem zadataka, u ovom slučaju,
treba krenuti od trećega koraka u udžbeniku.
Nastavni listić: Brojevi, 1
Pomno pročitaj tekst.

Dva broja jedan
Navečer su se oba broja potiho vratila na svoja stara mjesta. Shvatila su da ne vrijede toliko kao kad su
zajedno.
– Oprosti – rekao je prvi broj jedan. – Svejedno mi je na kojem sam mjestu, sad vidim da bez tebe nisam
jedanaest.
– Ne ljutim se – šapnuo je već pospano drugi broj jedan. – Ja te volim i uopće nisam ljut. Samo sam
umoran od današnje šetnje.
Damir je pošao spavati, a bilježnica je ostala rastvorena na stolu kraj prozora. Vjetrić je podizao njene
listove. Stara ulična svjetiljka pjevušila je tužnim glasom:
– Kako bih rado išla u školu, u školicu...
– Hajde, da te povezem – poviče tramvaj broj jedanaest. – Hop! Skoči! No! – šalio se on u prolazu. – Baš
zaokrećem kraj jedne škole. Samo, prestara si ti za školu.
Tada drugi broj jedan gurne laktom prvoga.

Tako mi moje šiljaste glave – reče – kada bismo imali još broj jedan, bili bismo još jači. Kakva ideja!
Čuo to treći broj jedan pa im se priključi. Sada su bili sto jedanaest.
175
a) Podcrtaj brojeve u ovome tekstu.
b) Povrh svakoga zaokruženog broja napiši odgovarajuću znamenku.

Lektira
– usmena (narodna) priča Mali nadmudrio staroga, iz knjige Hrvatske narodne šaljive priče Joze Vrkića
Jezik
– jednina i množina, kategorija broja
Izborne teme
Brojevne su imenice u izbornim sadržajima petoga razreda, dijalog u ilustraciji u udžbeniku jasno upućuje
na značenje brojevnih imenica: trojica (dupin, puran, magarac – im. m. r.; petero – imenice različita roda: ž.
r. i m.r.).
Književnost
– usmena narodna književnost: zagonetke
(Učenici trebaju prepoznati brojeve i imenovati ih: glavni i redni broj, brojevna imenica. Učiteljica/učitelj
može protumačiti i priloge četveronoške, dvonoške i tronoške i upozoriti učenike da ih ne zamjenjuju s
brojevima ili brojevnom imenicom.)
U mog ćaće devetere gaće. (KLIP KUKURUZA, LUK)
Jedno jato golubato, drugo jato golubato, a med njima blelbetan koji cvrči po vas dan. (ZUBI I JEZIK)
Kud prođe naša ovca,
ponese tristo i tri bodca. (JEŽ)
Na jednom starcu devet kožušina. (KLIP KUKURUZA)
Prvi lije, drugi pije, treći raste veselije. (KIŠA, ZEMLJA, BILJE)
Četvorica skupa hode: jedan za drugim i jedan uz drugoga, a nikad se ne dostignu. (KOTAČI)
Ujutro ide četveronoške, u podne dvonoške, navečer tronoške. (DIJETE, MLADIĆ, STARAC)

Glazbena kultura
1. Oblikovanje glazbenoga djela
Ključni pojmovi: dvodijelna pjesma, rečenica, period, trodijelna pjesma.

3. Što učimo u školi – nastavni predmeti u 5. r. OŠ, raspored sati, ponavljanje dana u tjednu, izricanja kronološkoga
vremena, ponavljanje glavnih brojeva 1 –100, čitanje osnovnih računskih operacija i telefonskih brojeva,
izricanje naredbi, engleska abeceda, slovkanje riječi
Matematika
Prirodni brojevi
Povijest
1. Što je povijest?
Ključni pojmovi: crta (lenta) vremena, povijesna razdoblja.
Geografija
6. Mjesno i pojasno vrijeme
Ključni pojmovi: mjesno i pojasno vrijeme, datumska granica.
176
Vjeronauk
2. Život i djelo apostola Petra
Ključni pojmovi: Petar, Petrova vjera, apostolski prvak, prvi rimski biskup (papa), Petrova smrt.
ZRNCE VIŠE
Učenicima ćemo ponuditi nastavni listić u kojemu će moći samostalno provjeriti svoje znanje. Zadnji je
zadatak namijenjen je onima koji žele više, njega ne ubrajamo u konačni zbroj bodova. Ako je točan,
dodajemo jedan bod ostvarenom broju bodova.
Nastavni listić: Brojevi, 2
1. Stavi „kvačicu’’ pored točno napisana nadnevka (samo su dva odgovora točna).
a) 05. 05. 2007.
b) 05. svibnja 2007.
c) 5. 5. 2007.
d) 05. svibanj 2007.
e) 5. svibnja 2007
f) 5. svibanj 2007.
g) 5. svibnja 2007.
(2 boda)
2. Stavi „kvačicu’’ pored rečenice u kojoj je točno napisan broj.

a) Ja sam učenica 5 razreda.
b) Učenik sam petoga razreda.
c) Ja pohađam 5, razred.
d) Moji su prijatelji u 5. razredu.
(2 boda)
3. Stavi „kvačicu’’ pored rečenice u kojoj je točno napisan broj.

a) Na nebu ponad bakina vinograda trepte milioni zvijezda.
b) Na nebu ponad bakina vinograda trepte milijoni zvijezda.
c) Na nebu ponad bakina vinograda trepte milijuni zvijezda.
d) Na nebu ponad bakina vinograda trepte miliuni zvijezda.
e) Na nebu ponad bakina vinograda trepte miljoni zvijezda.
f) Na nebu ponad bakina vinograda trepte miljuni zvijezda.
(1 bod)
4. Stavi „kvačicu’’ pored pravilno napisanih rečenica (ima ih tri).

a) Ulica Četvrte gardijske brigade proteže se južnom stranom našega naselja.
b) Ulica četvrte gardijske brigade proteže se južnom stranom našega naselja.
c) Ulica 4 gardijske brigade proteže se južnom stranom našega naselja.
d) Ulica 4. gardijske brigade proteže se južnom stranom našega naselja.
e) Ulica 4 Gardijske brigade proteže se južnom stranom našega naselja.
f) Ulica 4. Gardijske brigade proteže se južnom stranom našega naselja.
g) Ulica IV. gardijske brigade proteže se južnom stranom našega naselja.
(3 boda)
5. Stavi „kvačicu’’ pored pravilno napisanih rečenica (ima ih pet).

a) Tada sam prvi puta vidio divokozu izvan zoološkog vrta, u prirodi.
b) Tada sam prvi put vidio divokozu izvan zoološkog vrta, u prirodi.
c) Pogriješila sam, drugi puta ću paziti.
d) Pogriješila sam, drugi put ću paziti.
e) Najteže je prvi put skočiti s velike visine.
f) Nije lako prvi puta skočiti s velike visine.
177
g) Djed nam je jedanputa govorio o anđelima.
h) S ocem smo naišli na jedan put uz obalu.
i) Majka mi je jedanput pričala o tome.
j) I baka mi je jedan puta pričala o tome.
(5 bodova)
6. Dobro razmisli o sadržaju rečenica. Prekriži one čiji je sadržaj nelogičan.

a) Došlo je oko desetak dječaka.
b) Došla su desetorica dječaka.
c) Došlo je desetak dječaka.
d) Došlo je desetero dječaka.
(2 boda)
Ukupno 15 bodova.
13 – 15 bodova: izvrsno
12 – 14 bodova: veoma dobro
10 – 11 bodova: dobro
7 – 9 bodova: dovoljno
0 – 6 bodova: nedovoljno
DOMAĆA ZADAĆA
1. Napraviti popis vlastitoga školskog pribora (broj bilježnica, knjiga, olovaka, bojica, gumica i sl.), a sve
brojeve napisati slovima i brojkama.
ZANIMLJIVOSTI
Usmena (narodna) priča koja u sebi ima elemente bajke i brojilice može biti dobar predložak za ponavljanje
i usustavljivanje slovničkoga gradiva petoga razreda (hrvatski jezik u prošlosti i sadašnjosti, prilozi,
prijedlozi, veznici, usklici, čestice, brojevi, padeži – osobito vokativ, pridjevi – osobito stupnjevanje itd.).
Mali nadmudrio starog
Išao momčić putem. Goni on pred sobom nekoliko praščića. Susrete ga postar čovjek:
– Hvaljen Isus i Marija – javit će se stari.
– Vazda budi – odgovori mali.
– Što goniš, mali?
– Svinje, stari!
– Okle si ih potjerao, mali?
– Okle im je rep, stari!
– A kamo ih goniš, mali?
– Kud im je glava, stari!
– Mudri su mi i kod kuće, stari.
– Nu, mudar li si mi, mali.
– Ej, da vidimo tvoju mudrost... Što je jedan, mali?
– Bog na nebu, stari.
– Što je dva, mali?
– Dva oka u glavi, stari.
– Što je tri, mali?
– Tri noge u stolca, stari.
– Mudar li si, mali.
– Što je četiri, mali? – opet prihvati starac.
– Četiri sise u krave, stari.
178
– Što je pet, mali?
– Pet prstâ na ruci, stari.
– Što je šest, mali?
– Šest dana u tjednu, stari.
– Mudar li si, mali.
– Što je sedam, mali?
– Sedam nedjelja u korizmi, stari.
– Što je osam, mali?
– Osam puta vedri i oblači, stari.
– Što je devet, mali?
– Devet mjeseci žena dijete nosi, stari.
– Što je deset, mali?
– Deset Božjih zapovijedi, stari.
– Što je jedanaest, mali?
– Jedanaest mjeseci kobila ždrijebe nosi, stari.
– Što je dvanaest, mali?
– Dvanaest je mjeseci u godini, stari.
Starac će u čudu:
– Ma baš si mudar, mali!
– A da, mudrija je u mene kći, mali.
– E nije, stari.
– Nadmudriš li je, dat ću ti je, mali! – i pokaže mu kćer koja je pod putom kupus brala.
– Pripazi mi svinje, stari, dok ja vidim je li ti kći mudrija – reče momčić i otrči djevojci koja je kupus
brala.
– Dobro jutro, divojče! – javi joj se on s puta.
– Bog dâ dobro! – ona će njemu iz vrtla.
– Urodio u tebe kupus, divojče.
– Evo jest, momče.
– U mene i bolje, divojče.
– E nije, momče.
– E jest, divojče. Evo kako: usadio sam devet trsa, ukiselio sam devet bačava.
– Ala koristi, momče.
– E nije ni koristi, divojče. Što god sam ukiselio, sve se ištetilo, učinilo se u gnoj.
– Ala smrada, momče.
– E nije ni bilo smrada, divojče. Obnoć ja i brat iznesemo gnoj i iskrenemo sve na tuđi dolac.
– Ala štete, momče!
– E nije ni štete, divojče! Jak ja, jak brat, uhvatimo za kraj njive, sve pretresemo na svoju, pa se gnoj učini
u med i u grožđe.
– Ala koristi, momče!
– E i nije, divojče! Medvjedi med popili, a pčele grožđe izobale.
– Ala štete, momče!
– E i nije, divojče. Jutros sam ubio medvjeda, a pod repom mu se štije, da tvoj ćaća moje svinje svraća.
– E nije, momče!
– E jé, divojče!
Pođoše vidjeti i zbilja nađoše da stari svinje čuva onoga maloga.
Tako mali nadmudrio i kćer njegovu, pa mu je stari dade za ženu.

Manje poznate riječi: goni – vodi tjerajući pred sobom; postar – podosta, prilično star; vazda – uvijek; okle – odakle; nu – ala,
evo, gle; no; tri noge u stolca – tronožac; ćaća – otac; divojče – djevojče; vrtal – vrt; trs – stabljika vinove loze ili kupusa; ala –
gle, bit će; iskrenuti – izvrnuvši učiniti da ispadne; dolac – njiva; štije – čita; svraća – navraća; jé – jest
179
U svome čuvenom Ribanju i ribarskom prigovaranju Petar Hektorović zapisao je narodne stihove: Naš
gospodin poljem jizdi,/ jizda da mu je/ na glavi mu svilen klobuk/ sinca da mu je, u ruci mu zlatne knjige,
družba da mu je…U literaturi o piscu i djelu sve donedavna stajalo je da su to stihovi naše lirske narodne
pjesme, a danas se ti stihovi ne smatraju lirskom pjesmom nego pučkim govorničkim (retoričkim) oblikom, i
to počasnicom ili zdravicom. U govorničke oblike ubrajamo i brojilice. Brojilice su dobile takvo ime zato
što se u njima nabrajaju stanoviti zvukovni elementi koji tako ostvaruju ritmičan i akustičan ugođaj, te izvan
toga nema nikakav drugi sadržaj, iako se ne zanemaruju jezična značenja. Spominju li se brojevi u
brojilicama, obično su to brojevi od jedan do devet ili od jedan do deset, pri čemu se svakomu dalje dodanu
dijelu pridodaju prethodni dijelovi i na taj se način ostvaruje kulminacija ritmičnosti i uvježbavanje
sposobnosti zapamćivanja. Kad govornik dođe do posljednjega broja (devet ili deset), brojilica se suprotnim
slijedom vraća svomu početku. Među poznatije brojilice hrvatske usmene književnosti ubrajaju se: kastavski
Mladi glazbari; Miš mi je polje popasel; Eto moje nevolje; Naizred; Kaj sem zaslužil; Poslah Dilku na pazar;
Rano pođoh na pazar; Ja usadin žutu krušku; Molitva svetoga Martina; Jedinstvo; Bob u dolu i druge.

Evo kraćih brojilica:

PUNI MJESEC

Jedan, dva: do neba!

Tri, četiri: po sikiri!

Pet, šes: do nebes!

Sedan, osan: do pod osan!

Devet, deset: ti si, mali, puni misec.

KOZARSKO BROJENJE

Jedan, dedan, divin, disin, penga, lenga, kuga, smokva, bokva, kara, kus.

IZMETANJA

a) Jedin, dodin, diven, disen, penga, renga, smokva, drokva, rana, des.

b) Jek, duj, trin, štar, panč, šan, elfta, ohto, inja, deš.

c) Una, doj, tre, patro, činč, šase, šapte, hopto, novo, zejače.

d) Ena, vena, tota, sija, sava, raka, tika, taka, vaj, vija, vam.

e) Enci, menci, nak, menci, troja, vrata, zape, ere, vre, muzi, kere, kreč.
180
DNEVNA PRIPRAVA
Hrvatski ja volim 5
Brojevi
HNOS, NPIP:
Tema: 8. Brojevi
Ključni pojmovi: glavni i redni brojevi, sklonidba rednih brojeva.
Obrazovna postignuća: prepoznavati glavne i redne brojeve u rečenici; određivati padeže rednim
brojevima u rečenici pomoću proširenoga padežnoga pitanja, pisati brojeve u skladu s pravopisom.
Prethodna znanja: promjenjive i nepromjenjive riječi; osnova riječi; nastavak; sklonidba; sklonidba određenih pridjeva.

kombinirani

Sustavno uvoditi učenike u spoznaje o važnosti, vrijednosti i ljepoti hrvatskoga jezika.
Razvijati svijest o nužnosti učenja slovnice hrvatskoga jezika budući da znanje o jeziku umnogome
utječe na razvijanje sposobnosti jezičnoga izražavanja.
Njegovati i poticati domoljublje i ljubav prema svome narodu, poštivanje drugih naroda.
OBRAZOVNI ZADATCI
Razlikovati glavne i redne brojeve.
Razvijati leksički sloj: poznavanje i uporabu brojeva, razlikovati pojam broj od pojma brojka. Razvijati
sintaktički sloj: izgovor i pisanje složenih brojeva.
Razvijati pravopisni sloj: pisanje glavnih i rednih brojeva.
Pravilno rabiti brojeve u govoru i pismu.
DOMAĆA ZADAĆA
1. Napraviti popis vlastitoga školskog pribora (broj bilježnica, knjiga, olovaka, bojica, gumica i sl.), a
sve brojeve napisati slovima i brojkama.
LITERATURA
izdanje), Zagreb: Školska knjiga; Ham, Sanda (2002.): Školska gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb: Školska knjiga.
Artikulacija sata
181
uvodni dio
Pozovemo neke učenike i učenice da dođu pred ploču ovim riječima:
Pozorno slušajte što govorim, pozvat ću neke učenike pred ploču, ali ih neću imenovati. Prema mojim
riječima bit će sasvim jasno koga zovem: Molim prvu dvojicu iz srednjega reda neka dođu pred
ploču. Sad im se pridružite vas dvoje iz treće klupe u prvome redu. Neka dođu i tri učenice kojima
ime počinje istim slovom. Neka ustanu svi učenici u drugom redu.
1. korak: Brojevi su riječi kojima brojimo
na četiri grane
prva grana  →Tomislava kralja
druga grana → Zrinskog, Frankopana
treća grana  → Jelačića bana
četvrta grana → Radića Stjepana
2. korak: Razlikovanje glavnih i rednih brojeva
na četiri grane KOLIKO? →  četiri
prva grana KOJA PO REDU? → prva
glavni redni
dvanaest  →12 prvi → 1.
četiri→  4 drugi → 2.
Slaganje broja s imenicom u rodu, broju i padežu, uočavanje osnove i nastavka
prvi vrabac prva lastavica prvo gnijezdo

prvog, prvoga prve prvog, prvoga
prvom, prvomu, prvome prvoj prvom, prvomu, prvome
Redni brojevi imaju sva tri roda u jednini i množini, a sklanjaju kao određeni pridjevi
3. korak: Pisanje glavnih i rednih brojeva
6 šest 6. šesti, šesta, šesto

12 dvanaest 12. dvanaesti
60 šezdeset 60. šezdeseti
100 sto, stotina 100. stoti
400 četiristo, četiri stotine 400. četiristoti
600 šeststo, šest stotina 600. šeststoti
1 000 tisuća 1000. tisući, tisućiti
1 000 000 milijun 1 000 000. milijunti
dvadeset prvi ili dvadeset i prvi 21.

četiristo prvi ili četiristo i prvi 401.
usustavljivanje
Brojevi su riječi kojima brojimo, njima izričemo količinu onoga što brojimo, a mjesto u poretku
izričemo rednim brojevima. Brojevi su i promjenjive riječi (svi redni brojevi i neki glavni) i
nepromjenjive riječi.
PLAN PLOČE
Brojevi
182
1. ptica: Vezak vezla Hrvatica mlada,
vezak vezla na četiri grane,
2. ptica: prva grana Tomislava kralja,
3. ptica: druga grana Zrinskog, Frankopana,
4. ptica: treća grana Jelačića bana,
5. ptica: a četvrta Radića Stipana.
– riječi kojima se izriče točno koliko čega ima ili koje je što po redu zovu se brojevi
KOLIKO? KOJI PO REDU?

dvanaest 12 prvi 1.
četiri 4 drugi 2.
sedam 7 treći 3.
↓ ↓  ↓  ↓
glavni broj ↔ brojka redni broj ↔ brojka s točkom
Matematički znak kojim označavamo broj naziva se brojka.
N prvi vrabac prva lastavica prvo gnijezdo

G prvog, prvoga prve prvog, prvoga
D prvom, prvomu, prvome prvoj prvom, prvomu, prvome
m. r. jd. ž. r. jd. s. r. jd.
Pisanje glavnih i rednih brojeva
6 šest 6. šesti, šesta, šesto

12 dvanaest 12. dvanaesti
60 šezdeset 60. šezdeseti
100 sto, stotina 100. stoti
400 četiristo, četiri stotine 400. četiristoti
600 šeststo, šest stotina 600. šeststoti
1 000 tisuća 1000. tisući, tisućiti
1 000 000 milijun 1 000 000. milijunti
stotina, stotine, stotini, stotinom  imenice koje su po značenju brojevi nazivamo brojevne imenice
183
Zamjenice
Kada kažem hrvatski jezik
ponosim se samo svojim sobstvom, onda mislim
da sam ravnopravan sa svima, da imam domovinu, svijet.
Zvonko Kovač, Kad kažem hrvatski jezik
HNOS
Tema: 9. Zamjenice
Ključni pojmovi: osobne zamjenice; govornik, sugovornik, negovornik.
Obrazovna postignuća: prepoznati osobne zamjenice u tekstu; razumjeti pojam zamjenice kao riječi za
zamjenjivanje govornika, sugovornika i negovornika; uočiti naglašene i nenaglašene oblike osobnih
zamjenica.
Tip sata:
• obrada
ZADATCI I CILJEVI
• osobne zamjenice
• govornik, sugovornik, negovornik
Obrazovni zadatci
• Prepoznati osobne zamjenice u tekstu.
• Razumjeti da zamjenice zamjenjuju druge riječi.
• Razumjeti pojam osobne zamjenice kao riječi za zamjenjivanje govornika, sugovornika i negovornika.
• Uočiti da zamjenice u promjeni imaju dvije osnove: jednu u nominativu, drugu u ostalim padežima.
• Uočiti naglašene i nenaglašene oblike osobnih zamjenica.

• Razvijati interes za učenje slovnice hrvatskoga jezika.
• Poticati učenje standardnoga idioma radi svakodnevne stvarne komunikacije.
• Uočavati važnost uloga pojedinih sudionika u svakodnevnome sporazumijevanju.
• Osvješćivati potrebu za primjenom gramatičke norme u svakodnevnome govoru i pisanju radi poboljšanja
svakodnevne komunikacije.
• Razvijati preciznost u jezičnome izražavanju.
• Razvijati međusobnu suradnju i povjerenje.
ARTIKULACIJA SATA
Motivacija
a) Zamolit ćemo učenike da pismeno opišu jednu osobu iz svoga razreda. Može to biti njihova najbolja
prijateljica ili prijatelj, njihova susjeda/susjed u klupi, može to biti najzabavnija, najnesebičnija ili
najveselija osoba u razredu. U opisu treba što zornije prikazati tu osobu, ali ne smije ju se imenovati.
184
Kad učenici završe opis osobe, čitaju svoje radove, a ostali učenici pogađaju o kome je riječ. Nakon čitanja
razgovaramo s učenicima je li im bilo teško pisati o osobi ne spominjući njezino ime. Usredotočujemo se na
riječi kojima su zamjenjivali ime osobe koju su opisivali.
b) Kao uvod u obradu osobnih zamjenica potaknut ćemo učenike na jezičnu igru u pjesmi Loš učenik
Jacquesa Preverta (u prijevodu Bože Kukolje) u čitanci Dveri riječi 5.
U toj se pjesmi osobna zamjenica on javlja pet puta.
Podijelit ćemo učenike u pet skupina. Svakoj ćemo skupini dati zadatak da pjesmu „prepjeva“ rabeći
umjesto zamjenice on drugu zamjenicu: ja, ti, mi, vi ili oni. Osim što promijene zamjenicu, moraju voditi
brigu i o slaganju ostalih riječi u stihovima.
Kad skupine završe zadatak, čitaju svoje tekstove i uspoređuju s tekstovima drugih skupina.
c) Ponudit ćemo učenicima da riješe nastavni listić u kojemu će imenice zamijeniti drugim riječima prema
uzoru prvoga para rečenica.
Nastavni listić: Zamjenice, 1
Podcrtane imenice u rečenici zamijeni drugim riječima prema primjeru prve rečenice.
Mama me ujutro nježno probudila. Ona me ujutro nježno probudila.

Rekao sam prijatelju da ću mu pomoći. Rekao sam __________ da ću
mu pomoći.
Marija i Iva pozvale su me na igranje. ____ su me pozvale na igranje.
Volim djeda. Volim ___________.
Matija i ja idemo zajedno na plivanje. ____ i ja idemo zajedno na
plivanje.
Obrada
1. korak: Zamjenice zamjenjuju druge riječi
Na temelju primjera na ploči i u udžbeniku učenici uočavaju da zamjenice zamjenjuju druge riječi te da su
promjenjive.
2. korak: Govornik, sugovornik i negovornik. Osobne zamjenice zamjenjuju govorne

osobe.
Učenici razumijevaju da u razgovoru razlikujemo govorne osobe: govornika (ja koji govorim), sugovornika
(ti, koji sa mnom razgovaraš) i negovornika (on, koji ne sudjeluje u razgovoru).
Razumijevaju da osobne zamjenice zamjenjuju govorne osobe i usvajaju osobne zamjenice u jednini i
množini.
3. korak: Različite osnove u promjeni osobnih zamjenica. Naglašeni i nenaglašeni

oblici.
Na temelju jezičnoga iskustva i primjerenoga predloška učenici uočavaju da osobne zamjenice imaju dvije
osnove: jednu u nominativu, a drugu u ostalim padežima. Pritom se od učenika ne traži usvajanje
sklonidbenoga obrasca osobnih zamjenica, nego razumijevanje i prepoznavanje različitih oblika osobnih
zamjenica u tekstu.
Na isti se način učenike vodi do prepoznavanja naglašenih i nenaglašenih oblika osobnih zamjenica – težište
se u petome razredu stavlja na prepoznavanje dužih i kraćih oblika, za koje objasnimo da su naglašeni i
nenaglašeni te kada se koji rabe.
Usustavljivanje
Učenici u paru naizmjence čitaju pitanja i odgovore iz rubrike Ovo sada znam.
Nakon toga razred se podijeli u dvije skupine koje jedna drugoj naizmjence zadaju rečenice u kojima je po
jedna osobna zamjenica. Zadatak je druge skupine da zadanu rečenicu preoblikuje tako da uporabi istu
zamjenicu u drugome broju: ako je zamjenica u jednini, preoblikuje je u množinu i obratno.
185
DRUGI NAČIN
Traži se prava rečenica
Za uvod u obradu osobnih zamjenica ponudit ćemo učenicima igru slaganja rečenica od zadanih riječi.
Oblikovat ćemo deset rečenica – svaku s jednom osobnom zamjenicom. Rečenice trebaju biti oblikovane
tako da se ne mogu slagati međusobno, to jest da postoji samo jedno točno rješenje. Moramo voditi brigu o
tome da rečenice budu jednostavne i prototipne jer nam je cilj da se učenici usredotoče na zamjenice i oko
njih okupljaju rečenice.
Rečenice ćemo kopirati uvećane te riječi izrezati tako da bude jedna na svakome papiriću. Papiriće s
riječima stavit ćemo u omotnice. Omotnica treba biti koliko i skupina koje će slagati rečenice.
Na početku sata podijelimo učenike u 5 – 6 skupina i svakoj skupini damo jednu omotnicu. Kažemo im da
im je zadatak da od riječi u omotnici slože deset rečenica. Pobjednica je skupina koja prva točno složi svih
deset rečenica.
Rečenice koje ćemo ponuditi učenicima mogu biti ove:
Ja čitam knjigu. Mi smo išli na izlet.
Ti ćeš crtati stablo. Vi ćete pisati pismo.
On je pjevao pjesmu. Oni su se šetali.
Ona je plivala u moru. One su brale cvijeće.
Ono je lovilo leptire. Ona su se smijala vicu.
U prilogu Priručniku nalaze se rečenice koje se mogu kopirati i izrezati (Nastavni listić: Zamjenice, 2).
Napomena: Ako radite u paralelnim razrednim odjelima, dobro je da za svaku omotnicu rečenice kopirate na papiru druge boje
kako biste lakše vratili riječi u pripadajuće omotnice jer ćete ih trebati i u drugim odjelima. K tome se papirići lakše uoče ako se
slučajno pomiješaju između skupina tijekom rada.
Pošto sve skupine slože rečenice, usredotočujemo se na njih. U heurističkome razgovoru vodimo učenike do
pojma govornih osoba.

2. Subjektivno i objektivno opisivanje osobe
– pravopis i pravogovor: pravilno pisanje i izgovaranje zamjenica
Književnost
Jacques Prevert, Loš učenik
186
Vjeronauk

1. Ja, moja obitelj i prijatelji – predstavljanje i opis sebe, članova uže i šire obitelji i prijatelja

1. Obitelj: život u obitelji, snošljivost među članovima obitelji, razgovor o bližnjima

Čiji sam ja prijatelj
Mi smo zajednica pojedinaca
ZRNCE VIŠE
1. Osobne zamjenice iz lijevoga stupca napiši na odgovarajuća mjesta u rečenicama.
Naći ćemo ________. vam

Već ćemo mi ________ naći! meni
Radujemo se __________. mi
Radujemo ________ se. njih
Reci ________ koliko je sati. vama
Važne stvari reci ________. ih
2. U ulomku iz pripovijetke Dva broja jedan Nade Iveljić pronađi i podcrtaj četiri osobne zamjenice.
– Kako si mi sličan! – rekao je broj jedan.

– A tek ti meni! – dodao je drugi broj jedan.
Dugo su pričali jedan drugome što znadu o svijetu, o svijetu olovaka, dječjih ručica, o strašnoj gumici za
brisanje, o putu u školu.
Mnogo se brojki nanizalo u redovima ispod njih i tako su u prvom razredu naučili brojiti do dvadeset.
DOMAĆA ZADAĆA
1. Razmisli i pismeno opiši kakav je: a) dobar učenik ili b) dobra učiteljica/dobar učitelj. U tekstu podcrtaj
osobne zamjenice.
ZANIMLJIVOSTI
Da neki samoglasnici mogu biti ujedno i riječi, to je uglavnom poznato, npr. a (veznik), i (veznik), o
(prijedlog), u (prijedlog). Manje je poznato da to mogu biti i neki suglasnici, npr. k (prijedlog), s (prijedlog).

Ima i jedna zamjenica koja u akuzativu odgovara samo jednom slovu ili glasu: to je nj. To je akuzativ
osobne zamjenice on. Vrijedi načelno za muški i srednji rod, ali praktično je uglavnom za muški rod.
Njezina uporaba nije sasvim slobodna. Nitko nam je ne zabranjuje upotrebljavati, ali postoje neka
unutarjezična ograničenja njezine uporabe. Postoje tri lika te zamjenice u akuzativu: njega, ga i nj. Mogu
npr. reći: Vidim njega (ako baš želim istaknuti, naglasiti objekt) ili pak Vidim ga (ako ga ne želim naglasiti),
187
ali nikako ne mogu reći Vidim nj (osim na ispitivanju vida, gdje se čitaju i sitna slova, među kojima je i
slovo nj). Prvi je lik naglašen, a druga su dva nenaglašena. Raspodjela nenaglašenih oblika je takva da se lik
ga upotrebljava samo bez prijedloga, a lik nj samo uz prijedloge. Kako je uporaba uz prijedloge rjeđa, a
uvijek se može zamijeniti naglašenim oblikom bez obzira na isticanje, taj je lik na rubu jezične uporabe.
Neka ga gramatike u paradigmi uopće ne spominju. Kako je u suvremenom hrvatskom književnom jeziku u
akuzativnom liku njega kratkosilazni naglasak, on prelazi na prijedlog, pa sama riječ postaje neutralna s
obzirom na istaknutost, naglašenost. S toga gledišta postaje jednakovrijedna liku nj. Ta se razlika ipak ne bi
smjela sasvim zatrti. Dobro je stoga upotrebljavati lik nj uz prijedloge po, u za, na, kroz, pred, uz itd.
Napomenimo i to da prijedlozi koji završavaju na suglasnik dobivaju pritom navezak –a, pa kažemo: kroza
nj, preda nj, uza nj jer lik nj ne tvori slog. Upotrijebi li se lik njega, navezak nije potrebno dodavati: kroz
njega, pred njega, uz njega.

Budući da se lik nj bitno razlikuje od svojega nominativa, dobro je da se takvi supletivni likovi nađu u
rječnicima.
Mile Mamić
Jedan umišljeni, slabo pismen pisac pozvao je na dvoboj Marcela Prousta.

Pružajući mu posjetnicu, rekao je prezrivo:
– Dopuštam vam da izaberete oružje koje želite.
– Odlično – uzvikne Proust. – Izabrao sam gramatiku. Vi ste već ubijeni.
Bilješke:
188
DNEVNA PRIPRAVA
Hrvatski ja volim 5
Zamjenice
HNOS, NPIP:
Tema: 9. Zamjenice
Ključni pojmovi: osobne zamjenice; govornik, sugovornik, negovornik.
Obrazovna postignuća: prepoznati osobne zamjenice u tekstu; razumjeti pojam zamjenice kao riječi
za zamjenjivanje govornika, sugovornika i negovornika; uočiti naglašene i nenaglašene oblike osobnih
zamjenica.
Prethodna znanja: promjenjive riječi; osnova i nastavak riječi; sklonidba; padeži.


Razvijati interes za učenje slovnice hrvatskoga jezika.
Poticati učenje standardnoga idioma radi svakodnevne stvarne komunikacije.
Uočavati važnost uloga pojedinih sudionika u svakodnevnome sporazumijevanju.
Osvješćivati potrebu za primjenom gramatičke norme u svakodnevnome govoru i pisanju radi
poboljšanja svakodnevne komunikacije.
Razvijati preciznost u jezičnome izražavanju.
Razvijati međusobnu suradnju i povjerenje.
OBRAZOVNI ZADATCI
Prepoznati osobne zamjenice u tekstu.
Razumjeti da zamjenice zamjenjuju druge riječi.
Razumjeti pojam osobne zamjenice kao riječi za zamjenjivanje govornika, sugovornika i negovornika.
Uočiti da zamjenice u promjeni imaju dvije osnove: jednu u nominativu, drugu u ostalim padežima.
Uočiti naglašene i nenaglašene oblike osobnih zamjenica.
DOMAĆA ZADAĆA
1. Razmisli i pismeno opiši kakav je: a) dobar učenik ili b) dobra učiteljica/dobar učitelj. U tekstu
podcrtaj osobne zamjenice.
LITERATURA
189
Artikulacija sata
uvodni dio: Učenici rješavaju nastavni listić u kojemu imenice zamjenjuju zamjenicama prema uzoru prvoga para rečenica.
Rješenja pišemo na ploču.
Mama me ujutro nježno probudila. → Ona me ujutro nježno probudila.
Rekao sam prijatelju da ću mu pomoći. → Rekao sam mu da ću mu pomoći.
Marija i Iva pozvale su me na igranje. → One su me pozvale na igranje.
Volim djeda. → Volim ga.
Matija i ja idemo zajedno na plivanje. → On i ja idemo zajedno na plivanje.
1. korak: Zamjenice zamjenjuju druge riječi

Učenici uočavaju da zamjenice zamjenjuju druge riječi te da su promjenjive.
– zamjenice su riječi koje zamjenjuju druge riječi
Ti si me pozorno slušala. Sve sam tebi ispričao.
 ↓
↓
jd. N jd. D
– zamjenice su promjenjive riječi
2. korak: Govornik, sugovornik i negovornik

Učenici razumijevaju da u razgovoru razlikujemo govorne osobe: govornika (ja, koji govorim), sugovornika (ti, koji sa mnom
razgovaraš) i negovornika (on, koji ne sudjeluje u razgovoru).
JEDNINA MNOŽINA
1. osoba – govornik: Ja sam tebi sve rekao. Mi ćemo vratiti aparat.
2. osoba – sugovornik: Ti reci meni što znaš. Vi ste dosjetljivi.
3. osoba – negovornik: On ima aparat. Oni su već otišli.
Osobne zamjenice zamjenjuju govorne osobe

Učenici razumijevaju da osobne zamjenice zamjenjuju govorne osobe i usvajaju osobne zamjenice u jednini i množini.
– osobne zamjenice zamjenjuju govorne osobe
Osobne su zamjenice:
JEDNINA MNOŽINA
1. ja 1. mi
2. ti 2. vi
3. on, ona, ono 3. oni, one, ona
3. korak: Različite osnove u promjeni osobnih zamjenica

Na temelju jezičnoga iskustva i primjerenoga predloška učenici uočavaju da osobne zamjenice imaju dvije osnove: jednu u
nominativu, a drugu u ostalim padežima.
N A G
Ja sam njegov prijatelj. Mene treba i bez mene ne može.
N D I
Ona mi se sviđa. Njoj ću sve ispričati jer volim razgovarati s njom.
N D L
Vi niste lopovi. Reći ću vam što se govori o vama.
– osobne zamjenice imaju jednu osnovu u nominativu, a druge u ostalim padežima
Naglašeni i nenaglašeni oblici

Učenike se vodi do prepoznavanja naglašenih i nenaglašenih oblika osobnih zamjenica – težište se stavlja na prepoznavanje dužih
i kraćih oblika, za koje objasnimo da su naglašeni i nenaglašeni te kada se koji rabe.
– u sklonidbi osobnih zamjenica razlikujemo duže i kraće oblike:

Ona me pozorno slušala. Tako je slušala baš mene jer joj se sviđam. → mene – me
Moram joj to reći. Teško je njoj gledati u oči i to joj govoriti. → njoj – joj
Njih ne ću uključiti u svoj plan. To bi ih samo nasmijalo. → njih – ih
– duži su oblici naglašeni, a kraći nenaglašeni
usustavljivanje
Učenici u paru naizmjence čitaju pitanja i odgovore iz rubrike Ovo sada znam. Nakon toga razred se podijeli u dvije skupine koje
jedna drugoj naizmjence zadaju rečenice u kojima je po jedna osobna zamjenica. Zadatak je druge skupine da zadanu rečenicu
preoblikuje tako da uporabi istu zamjenicu u drugome broju: ako je zamjenica u jednini, preoblikuje ju u množinu i obratno.
190
PLAN PLOČE
Zamjenice
Mama me ujutro nježno probudila. → Ona me ujutro nježno probudila.

Rekao sam prijatelju da ću mu pomoći. → Rekao sam mu da ću mu pomoći.
Marija i Iva pozvale su me na igranje. → One su me pozvale na igranje.
Volim djeda. → Volim ga.
Matija i ja idemo zajedno na plivanje. → On i ja idemo zajedno na plivanje.
– zamjenice su riječi koje zamjenjuju druge riječi
Ti si me pozorno slušala. Sve sam tebi ispričao.

↓ ↓
jd. N jd. D
– zamjenice su promjenjive riječi
JEDNINA MNOŽINA
1. osoba – govornik: Ja sam tebi sve rekao. Mi ćemo vratiti aparat.
2. osoba – sugovornik: Ti reci meni što znaš. Vi ste dosjetljivi..
3. osoba – negovornik: On ima aparat. Oni su već otišli.
– osobne zamjenice zamjenjuju govorne osobe
Osobne su zamjenice:
JEDNINA MNOŽINA
1. ja 1. mi
2. ti 2. vi
3. on, ona, ono 3. oni, one, ona
N A G
Ja sam njegov prijatelj. Mene treba i bez mene ne može.
N D I
Ona mi se sviđa. Njoj ću sve ispričati jer volim razgovarati s njom.
N D L
Vi niste lopovi. Reći ću vam što se govori o vama.
– osobne zamjenice imaju jednu osnovu u nominativu, a druge u ostalim padežima
– u sklonidbi osobnih zamjenica razlikujemo duže i kraće oblike:
Ona me pozorno slušala. Tako je slušala baš mene jer joj se sviđam. → mene – me
Moram joj to reći. Teško je njoj gledati u oči i to joj govoriti. → njoj – joj
Njih ne ću uključiti u svoj plan. To bi ih samo nasmijalo. → njih – ih
– duži su oblici naglašeni, a kraći nenaglašeni
191
Glagoli
Moj jezik nije otok već prorok
u odori ravnice s borama gora.
Saša Meršinjak, Rvatskom jeziku
HNOS
Tema: 3. Glagoli
Ključni pojmovi: glagolska osoba i broj; glagoli kretanja, govorenja.
Obrazovna postignuća: prepoznavati glagolsku osobu i glagolski broj u rečenici; uočavati i rabiti
glagole kretanja i govorenja u svim jezičnim djelatnostima.
Tip sata:
• obrada
ZADATCI I CILJEVI
• glagolska osoba i broj
• glagoli kretanja, govorenja
Obrazovni zadatci
• Uočiti da glagoli imaju glagolska obilježja: glagolsko vrijeme, osobu i broj.
• Prepoznavati glagolsku osobu i glagolski broj u rečenici.
• Uočavati i rabiti glagole kretanja i govorenja u svim jezičnim djelatnostima.
• Uočiti i razumjeti pomoćne glagole i njihovu ulogu u tvorbi glagolskih oblika.
• Razlikovati pomoćni glagol biti i pomoćni glagol htjeti.
Odgojni i socijalizirajući ciljevi:

• Ovladati hrvatskim standardnim jezikom, tj. razvijati jezične komunikacijske sposobnosti i vještine kao temelj za
• Poticati učenje standardnoga idioma radi svakodnevne stvarne komunikacije.
ARTIKULACIJA SATA
192
Motivacija
a) Podijelit ćemo učenike u šest skupina. Tri skupine dobit će jednu, a tri skupine drugu inačicu nastavnoga
listića. Obje će inačice sadržavati isti tekst, no iz jedne inačice bit će isključene sve imenice, a iz druge svi
glagoli. Skupine će imati zadatak da obnove tekst. Prije nego što počnu rješavati zadatak, upitat ćemo
učenike što pretpostavljaju: je li teže obnoviti tekst bez imenica ili bez glagola. Većina učenika odgovara da
očekuju teži zadatak pri traženju izgubljenih imenica.
Cjelovit tekst glasi ovako:

Toga je dana Maja stigla kući kasnije nego inače, umorna i mokra. Bilo je to stoga što je pratila kući Doru,
prijateljicu iz školske klupe. Naime, Dora je stanovala na rubu grada i od kuće do škole trebalo joj je više
od pola sata.
Kad im je završila nastava, veselo su izjurile na školsko dvorište, no tamo ih je dočekalo neugodno
iznenađenje: počela je padati hladna kiša. Maja je iz svoje torbe izvadila kišobran koji joj je mama ujutro
spremila, no Dora nije imala kišobrana. Maja je shvatila kako će njezinoj prijateljici biti teško i neugodno
pješačiti po kiši više od pola sata i odlučila ju je otpratiti kući. Tako su njih dvije pod jednim kišobranom
polako stigle do Dorine kuće i učvrstile svoje prijateljstvo.
Nastavni listić: Glagoli, 1
U tekstu nedostaju imenice. Pokušajte ih pronaći i napisati.
Toga je _____________ _____________stigla _____________kasnije nego inače, umorna i mokra. Bilo je to

stoga što je pratila _____________ _____________,
______________iz školske ______________. Naime, ______________ je stanovala na ______________
______________i od ______________do
______________ trebalo joj je više od pola ______________.
Kad im je završila _____________, veselo su izjurile na školsko _____________,
no tamo ih je dočekalo neugodno ______________: počela je padati hladna
______________. Maja je iz svoje ______________izvadila ______________koji joj je ___________
ujutro spremila, no _____________nije imala ____________.
______________ je shvatila kako će njezinoj ______________ biti teško i neugodno pješačiti po
______________više od pola ______________ i odlučila ju je otpratiti ______________. Tako su njih dvije
pod jednim ______________ polako stigle do Dorine ______________i učvrstile svoje ______________.
U tekstu nedostaju glagoli. Pokušajte ih pronaći i napisati.
Toga dana Maja ______________ kući kasnije nego inače, umorna i mokra. Bilo je to stoga što
______________ kući Doru, prijateljicu iz školske klupe. Naime, Dora ______________ na rubu grada i od
kuće do škole joj ______________više od pola sata.
Kad im ______________ nastava, veselo ______________ na školsko dvorište, no tamo ih
________________ neugodno iznenađenje: _________________
______________ hladna kiša. Maja ______________ kišobran iz svoje torbe koji joj ______________
mama ujutro, no Dora ______________ kišobrana. Maja
_____________ kako će njezinoj prijateljici biti teško i neugodno ______________ po kiši više od pola sata
i ______________ otpratiti ju kući. Tako ______________ polako njih dvije pod jednim kišobranom do
Dorine kuće i ______________ svoje prijateljstvo.
Napomena: U drugome nastavnom listiću ponegdje je promijenjen red riječi u rečenici kako bi učenicima što manje problema
zadavali složeni glagolski oblici (perfekt). U tekstu su također – radi lakšega razumijevanja teksta – ostavljeni pomoćni glagoli na
dva mjesta (bilo je i će biti ).
193
Bude li učenicima mjestimice veoma teško rekonstruirati tekst, učiteljica/učitelj može im pomoći
prijedlogom ili naputkom, primjerice: da se radnja zbiva u prošlosti.
Kad skupine riješe zadatak, čitaju svoje radove i uspoređuju s radovima drugih skupina. Nakon toga pitamo
učenike kojim je skupinama bilo teže. Iskustvo pokazuje – suprotno očekivanjima – da je teže rekonstruirati
tekst bez glagola nego tekst bez imenica.
b) Pjesma Pada snijeg, pada snijeg Ivana Gorana Kovačića u čitanci Dveri riječi 5 poslužit će nam za uvod
u obradu glagola. Stihovi su pjesme kratki, jednostavni i ritmični, a obiluju glagolima koji izriču zimska
događanja: pada snijeg, put zamete, vesele se ljudi i djeca, jure sanjke, zvoncad jeca, snijeg je zavlado,
pojuri konjče, jurit je milo.
Potaknut ćemo učenike da pokušaju smisliti što više glagola kojima mogu zamijeniti glagole u pjesmi.
Neke učeničke prijedloge zabilježit ćemo na ploču, a nakon što svi iznesu svoje prijedloge, razgovarat ćemo
o tome što znači napraviti izbor među mogućim riječima i koju vrijednost u pjesmi imaju upravo glagoli
koje je pjesnik izabrao.
c) Zamolit ćemo učenike da iziđu u prostor i slijede naše upute. Reći ćemo im da su upute veoma
jednostavne – sastoje se od samo četiri glagola: Hodaj. Stani. Skoči. Pljesni. Naglasit ćemo im da, premda su
upute jednostavne, ova igra zahtijeva veliku koncentraciju.
Učiteljica/učitelj daje upute slučajnim izborom i u različitome trajanju, a učenici izvršavaju zadatak. (To im
se čini veoma jednostavnim i često pitaju u čemu je stvar.)
Nakon što utvrdimo izvršavanje uputa, uvodimo novu pojedinost u igru. Reći ćemo da će se značenje dviju
uputa zamijeniti. To znači da ako kažemo Hodaj., oni trebaju stati, a ako kažemo Stani., trebaju hodati. To je
već zahtjevniji zadatak i događaju se zabune u izvršavanju uputa. Tko se zabuni, ispada iz igre.
Nakon nekog vremena igru još više otežavamo zamjenjujući i drugi par glagola: ako kažemo Skoči., treba
pljesnuti, a ako kažemo Pljesni., treba skočiti. Ovo je veoma zahtjevan zadatak i mnogi ispadaju. Dvoje
učenika koji ostanu zadnju, jesu pobjednici.
Kad završimo igru, razgovaramo s učenicima što im je bilo najteže i gdje su se zbunjivali. Zaključujemo da
je potrebna koncentracija pri razumijevanju i zamjeni značenja zadanih glagola.
Obrada
1. korak: Glagolska obilježja. Glagolsko vrijeme.
Na temelju primjera u udžbeniku ponavljamo što učenici znaju o glagolima: izriču radnju, stanje i zbivanje.
Uočavaju da su glagoli promjenjive riječi te da imaju svoja glagolska obilježja.
Na temelju primjera učenici uočavaju da glagoli imaju obilježje vremena.
2. korak: Glagolska osoba i glagolski broj

Na temelju primjera učenici uočavaju obilježja glagolske osobe i glagolskoga broja. Uočavaju da
razlikujemo tri glagolske osobe u jednini i množini.
3. korak: Pomoćni glagoli

Na temelju prikladnih primjera učenici usvajaju pojam pomoćnoga glagola. Razumijevaju da pomoćni
glagoli pomažu pri tvorbi glagolskih oblika. Uočavaju da u hrvatskome jeziku postoje dva pomoćna glagola:
biti i htjeti.
Usustavljivanje
Nakon toga rečenice iz uvodnoga teksta u udžbeniku usmeno preoblikuju s obzirom na glagolsko vrijeme:
ako su u sadašnjosti, preoblikuju ih u prošlost i budućnost; ako su u prošlosti, preoblikuju ih u sadašnjost i
budućnost; ako su u budućnosti, preoblikuju ih u sadašnjost i prošlost.
DRUGI NAČIN
194
Pomozi mi da prijeđem
Ovo je igra povjerenja i suradnje u kojoj će učenici u verbalnoj komunikaciji rabiti glagole, međusobno
surađivati i zajednički težiti prema uspjehu. Dan ranije reći ćemo im da sutra u školu donesu maramu kojom
mogu povezati oči.
Na početku sata važno je učenicima naglasiti kako se igra mora igrati disciplinirano i koncentrirano.
Učionicu treba prirediti ovako: klupe ćemo razmaknuti uza zidove kako bi se dobilo što više prostora.
Dužinom učionice po sredini stavit ćemo stolce tako da oni učionicu po sredini dijele na dva dijela. Stolce
ne ćemo složiti uredno, nego ih staviti neuredno, izokrenuto, relativno gusto, ali tako da se između njih
može proći. Stolci djeluju kao da su „nabacani“ sredinom prostora.
Učenike ćemo zamoliti da se podijele u parove i dogovore tko je osoba A, a tko osoba B. Tada će se učenici
poredati: s jedne strane uzduž učionice (paralelno sa stolcima po sredini) stoje osobe A, a s druge strane
točno nasuprot njima stoje njihovi parovi – osobe B. Tako parovi stoje jedan nasuprot drugome, svaki na
svojoj strani učionice, a između njih su stolci.
Na naš znak, osobe A maramom će si zavezati oči. Objasnit ćemo učenicima da je cilj igre da osoba A „živa
i zdrava“ stigne do osobe B. Budući da ona ima zavezane oči, jedino po čemu će se orijentirati jesu upute
njezina para – osobe B. Osoba B ne smije se micati sa svoga mjesta – smije riječima upućivati osobu A kako
da dođe do nje. Problem na putu jesu stolci – oni su „minsko polje“. Osoba A i B moraju precizno surađivati
kako osoba A ne bi dodirnula stolac u prolasku – ako ga okrzne, ispada iz igre. To znači da osoba B mora
davati precizne, jasne, glasne i razgovijetne upute, primjerice: Sada stani. Pomakni se dva koraka ulijevo.
Malo digni lijevu nogu prema naprijed i spusti ju. Sada se okreni lagano nadesno. itd. Osoba A mora
također pozorno slušati upute svoga para i pokušati ih izvršiti tako da ne „nagazi na minu“.
Ako je u razredu neparan broj učenika, učenik koji ostane bez para bit će nadzornik: njegov je zadatak
provjeravati poštuju li se pravila igre i odustaju li oni koji su dodirnuli stolac.
Igra je gotova kad prva osoba A stigne do svoga para.
Nakon toga članovi parova mijenjaju uloge: osoba A daje upute, a osoba B putuje preko „minskoga polja“.
Nakon igre razgovaramo s učenicima: kako su se osjećali za vrijeme igre, je li im bilo teže voditi prijatelja
ili nekome slijepo vjerovati, što su naučili iz igre, kakav je teret odgovornost za drugoga itd.
Kad učenici završe s iznošenjem svojih dojmova, pozornost im usredotočujemo na riječi kojima su davali
upute prijateljima. Učenici uočavaju da su najčešće i najobavjesnije riječi bile upravo glagoli.
Napomena: Ova se igra, neovisno o nastavi hrvatskoga jezika, može igrati i na satu razrednoga odjela – kao igra suradnje i
povjerenja izvrsna je za razvijanje solidarnosti, kolegijalnosti i međusobne odgovornosti učenika u razredu.

– pravopis i pravogovor:
– pravilno pisanje i izgovaranje glagolskih oblika
– pravilno pisanje i izgovaranje pomoćnih glagola
– pravilno pisanje kratica (glagolska osoba i broj)
Književnost
Ivan Goran Kovačić, Pada snijeg, pada snijeg

195
Vjeronauk

3. Što učimo u školi – nastavni predmeti u 5. razredu osnovne škole, raspored sati, ponavljanje dana u
tjednu

3. Škola: izricanje radnja u školi i u slobodno vrijeme
4. Slobodno vrijeme: izricanje aktivnosti u slobodno vrijeme, športske aktivnosti, hobiji, osobni
raspored dana, izražavanje mišljenja

Tko je moj bližnji
U zdravom tijelu zdrav je duh
ZRNCE VIŠE
1. U sljedećim rečenicama podcrtaj glagole te na crte napiši njihovu glagolsku osobu, broj i vrijeme.
OSOBA, BROJ, VRIJEME
Mama je pozvala Melitu. _______________________________
Melita i mama razgovaraju. _______________________________
Mama će otputovati od kuće. _______________________________
Melita, razumiješ li ti mene? _______________________________
Brinut ću se za obitelj. _______________________________
2. Sljedeće rečenice napisane su u sadašnjem vremenu. Tvoj zadatak ima dva dijela:
a) Napiši ih u prošlom i budućem vremenu.
b) U napisanim rečenicama zaokruži pomoćne glagole.
Melita pozorno sluša mamu.

prošlost: _________________________________
budućnost: _______________________________
One sjede jedna pokraj druge.

prošlost: _________________________________
budućnost: _______________________________
Mama, jako te volim!

prošlost: _________________________________
budućnost: _______________________________
Napomena: U Nastavnom planu i programu za hrvatski jezik (kolovoz 2006.) u temi Glagoli (3. tema u petom razredu) među
ključnim pojmovima stoji i pojam glagoli kretanja, govorenja. U obrazovnim postignućima vezano za taj ključni pojam stoji:
uočavati i rabiti glagole kretanja i govorenja u svim jezičnim djelatnostima.
196
Stoga obradu ove nastavne teme valja temeljiti upravo na glagolima kretanja i govorenja, primjerice:
- glagoli kretanja: ići, hodati, stići, putovati, odlaziti, dolaziti, micati, trčati, plesati, skakati, goniti, prolaziti, prelaziti, doći…
- glagoli govorenja: govoriti, pričati, reći, šapnuti, viknuti, zvati, pozvati, zovnuti, javiti, priopćiti, savjetovati, tumačiti,
objašnjavati, progovoriti, prigovoriti, razgovarati…
Dobro je u vježbama s učenicima zadavati glagole kretanja i govorenja, posebice za uvježbavanje odnosa prijedloga s padežima
lokativom i dativom.
DOMAĆA ZADAĆA
1. Opiši svoj hobi ili športsku aktivnost kojom se baviš. U tekstu podcrtaj glagole.
2. Ispripovijedaj zgodu u kojoj si nekome pomogla/pomogao.
ZANIMLJIVOSTI
Pojam emocionalne inteligencije relativno je nov – njegovo su prvo određenje ponudili Peter Salovey i
John Mayer, dva psihologa s američkoga sveučilišta Yale 1990. godine.

Emocionalna se inteligencija odnosi na pet osnovnih područja:

1. samosvjesnost emocija – prepoznavanje, imenovanje i razumijevanje uzroka vlastitih emocija.
Primjerice, dijete koje je samosvjesno svojih emocija neće samo reći „osjećam se loše“, već će moći izreći
osjeća li se ljuto, povrijeđeno, ljubomorno, uzbuđeno, tužno ili preplašeno itd.

2. pravilno nošenje s emocijama – razvoj samokontrole u raznim situacijama, povećanje broja odgovora na
emocionalno nabijene situacije. Primjer je samokontrole kad, umjesto da reagiramo šakom, koristimo riječi.

3. samomotivacija – razmišljanje, planiranje i rješavanje problema uz korištenje kontrole impulsa,
pojačanje tolerancije na frustraciju i razvoj odgođene nagrade dok se ne dostigne zadani cilj, s druge strane
razvoj nade i optimizma, odnosno pojačane motivacije (samomotivacije).

4. empatija – prepoznavanje i razumijevanje emocija u drugih. Ako je dijete u stanju prepoznati kako se
drugi osjećaju, dolazi do smanjenja zadirkivanja, fizičkih obračuna itd.

5. socijalne vještine – nošenje s emocijama u društvenim situacijama, razvoj skladnih odnosa s drugima,
razvoj senzibiliteta za tuđe potrebe i želje, razvoj aktivnoga slušanja i razvoj onih osobina koje volimo
pripisati „dobrom” čovjeku.

Tako sastavljen koncept emocionalne inteligencije oduševljeno je prihvaćen jer je omogućio da se
jednostavno nazovu sve one vještine koje dijete treba usvojiti kako bi izraslo u produktivnu i sretnu osobu.

Većinu tih emocionalnih vještina u svakodnevnom životu uzimamo kao nešto što se podrazumijeva i čime se
ne moramo baviti.

No je li to tako?

Očito je da nam situacija u kojoj se danas nalazimo ukazuje da to ipak nije tako te da nam emocionalne
vještine trebaju postati sastavni dio bavljenja djecom. Posebice stoga što se sve te vještine mogu naučiti.
Naime, za razliku od klasično shvaćene inteligencije (sposobnost snalaženja u novim situacijama), za koju
znamo da je većim dijelom genetski uvjetovana, kod emocionalne inteligencije ta genetska uvjetovanost nije
utvrđena u većoj mjeri, ali je za nju značajno da se ona može graditi – učiti cijeli život.

A da je iznimno važno naučiti ju u ranim godinama, ukazuje niz istraživanja koja naglašavaju da djeca s
197
visokom emocionalnom inteligencijom postižu bolji uspjeh u školi, da lakše pronalaze posao, zadržavaju ga
i postižu bolje uspjehe u njemu, odnosno osobe s visokom emocionalnom inteligencijom bolje uspijevaju u
različitim područjima svoga života – zadovoljniji su i uspješniji.

Tko treba djecu naučiti emocionalnim vještinama?

Odgojitelji i učitelji mogu reći da je to u prvome redu zadatak roditelja, a s druge strane roditelji bi mogli
navesti da je vrtić ili škola najbolji poligon za učenje socijalnih vještina.

Sigurno su u pravu oni koji tvrde da se time ne bave, barem ne dovoljno, u vrtiću i školi. Većinu tih vještina,
u onih koji su visoko emocionalno inteligentni, razvijala je obitelj. No danas je obitelj postala mala
zajednica s maksimalno 4 – 5 članova koji se vide u manjem dijelu dana, a i tako okrnjena sve manje se bavi
razvojem svih društvenih vještina. Znači da se krug zatvara i ponovno vraća te upućuje na sve koji su u
izravnom kontaktu s djetetom – odgojitelje i učitelje, ali prvenstveno roditelje.

Kada treba krenuti s razvojem emocionalnih vještina?

U odgovoru na to pitanje neka nas vodi činjenica koju su potvrdila istraživanja, da djeca koja su pokazivala
pojačanu agresiju u vrtićkoj dobi, kao tinejdžeri su skloniji delikventnom ponašanju, uzimanju droga i sl.

Kako pomoći djeci da odrastu u emocionalno zdrave osobe?

Dobra je vijest da stvarno možemo nešto učiniti i imamo tu moć da izvršimo promjenu i pomognemo našoj
djeci izrasti u emocionalno zdrave osobe.

Naizgled, najlakši način je da postanemo osobe kakvima bismo htjeli da sutra budu naša djeca. Svi smo
modeli svojoj djeci, svaki put kada smo u interakciji s djetetom, imamo mogućnost da ga naučimo, da mu
pokažemo emocionalne vještine. Zapamtimo da djeca uče gledajući nas što radimo, a ne ono što im pričamo.
Ne bojmo se svojih pogrešaka ako iz njih znamo i naučiti – time imamo mogućnost pokazati djeci da nitko
nije imun na neuspjeh, ali da imamo snage za novi početak.

(prema članku Što je emocionalna inteligencija? Sonje Pribela-Hodap, prof. psiholog; objavljeno na
www.roda.hr)
• Empatija ili suosjećanje jest sposobnost uživljavanja u emocionalna stanja drugih osoba i razumijevanje
njihova položaja (patnja, ugroženost). Empatija se može temeljiti na uočenoj ili zamišljenoj situaciji.

Osobe koje pate od nedostatka empatije usredotočene su na sebe i svoje potrebe te obraćaju malo ili nimalo
pozornosti na tuđe. Empatija može biti „ljepilo“, sredstvo koje će povezati neku skupinu da uspješno
surađuje.

Neke od tehnika za razvijanje i poboljšanje empatije jesu:
• Pazite na neverbalne pokazatelje isto kao i na verbalne. Istraživanja pokazuju da riječi iznose samo
oko 7% komunikacije. Ton i brzina govora sadrže 38% poruke, dok 55% ostaje neizgovoreno i otkriva se
govorom tijela, kao što su stav, kontakt očima, izrazi lica i sl.
• Dijelite svoje osjećaje s drugima i budite iskreni. Dobra komunikacija vodi k povjerenju.
• Vaše izgovorene i neizgovorene poruke trebaju biti istoznačne. Mislite ono što govorite da biste
održali ono što činite. To pokazuje da ste iskreni ili vjerodostojni, što gradi povjerenje.
• Kad god je moguće, idite nježnijim putem. Postoji mnogo načina da se iznese mišljenje ili kritika.
Možete biti iskreni i kritizirati, ali na pristojan način, što također povećava povjerenje. Konstruktivna kritika
povećava sposobnost empatije.
198
• Pokušajte sagledati situaciju iz perspektive druge osobe. Empatija se sastoji u tome da zamislite kako
bi bilo da ste u tuđoj koži. Trebamo vjerovati da svatko čini ono što najbolje može, imajući u vidu ono što
trenutačno ima na raspolaganju.
Upute za aktivno slušanje
1. Odlučite da ćete slušati

Na početku razgovora recite sami sebi: Sad ću slušati. Već sama ta nakana poboljšat će vašu sposobnost
slušanja.
2. Gledajte sugovornika u oči

Ukoliko govorite ne gledajući sugovornika u oči, najvjerojatnije će pomisliti kako ste nezainteresirani,
distancirani ili da nešto skrivate.
3. Ljudi procjenjuju po vašim očima

U razgovor unesite i neke neverbalne znakove, poput kimanja glavom ili govora tijela.
4. Pitajte
Razmišljajte o onome što čujete i postavljajte pitanja. Tako možete razjasniti neke stvari koje niste dobro
razumjeli, a i dajete sugovorniku do znanja da ga zaista slušate.
5. Parafrazirajte
Vlastitim riječima ponovite ono što ste čuli, primjerice: «Ako sam vas dobro razumjela, vi kažete da...»
ili: «Znači li to da...». To vam pomaže da uvidite koliko ste pozorno sugovornika slušali i razumjeli.
6. Nemojte previše govoriti

Većina ljudi radije govori nego što sluša. Koliko puta ste se uhvatili da ne slušate sugovornika, nego
razmišljate što ćete reći kada druga osoba prestane govoriti? Ako vam je cilj slušati, nemojte govoriti jer
je to nemoguće u isto vrijeme.
7. Nemojte prekidati
To se obično doživljava kao omalovažavanje, neuvažavanje i osobni napad.
8. Iskoristite šutnju
Većina ljudi teško podnosi šutnju tijekom razgovora i želi ju što prije prekinuti. Razdoblja šutnje nisu loša
jer vam mogu pomoći da razmislite ili da date drugoj osobi priliku da kaže nešto za što joj treba vremena.
9. Izbjegavajte pokrete koji ometaju

Dok slušate, ne gledajte na sat, ne listajte papire. Sve to odašilje poruku da vam nije stalo do osobe i što
ona govori, da vam je dosadno i da najvjerojatnije ne ćete čuti sve što vam kaže.
Priroda je dala čovjeku jedan jezik, ali dva uha, da bi dvaput više slušao nego govorio.
Epiktet
199
DNEVNA PRIPRAVA
Hrvatski ja volim 5
Glagoli
HNOS, NPIP:
Tema: 3. Glagoli
Ključni pojmovi: glagolska osoba i broj; glagoli kretanja, govorenja.
Obrazovna postignuća: prepoznavati glagolsku osobu i glagolski broj u rečenici; uočavati i rabiti
glagole kretanja i govorenja u svim jezičnim djelatnostima.
Prethodna znanja: glagol; prošlost; sadašnjost; budućnost; promjenjiva riječ.


Ovladati hrvatskim standardnim jezikom, tj. razvijati jezične komunikacijske sposobnosti i vještine kao
temelj za učenje tijekom čitavoga života.
Poticati učenje standardnoga idioma radi svakodnevne stvarne komunikacije.
OBRAZOVNI ZADATCI
Uočiti da glagoli imaju glagolska obilježja: glagolsko vrijeme, osobu i broj.
Prepoznavati glagolsku osobu i glagolski broj u rečenici.
Uočavati i rabiti glagole kretanja i govorenja u svim jezičnim djelatnostima.
Uočiti i razumjeti pomoćne glagole i njihovu ulogu u tvorbi glagolskih oblika.
Razlikovati pomoćni glagol biti i pomoćni glagol htjeti.
DOMAĆA ZADAĆA
1. Opiši svoj hobi ili športsku aktivnost kojom se baviš. U tekstu podcrtaj glagole.
2. Ispripovijedaj zgodu u kojoj si nekome pomogla/pomogao.
LITERATURA
Artikulacija sata
200
uvodni dio Tri učeničke skupine dobit će jednu, a tri skupine drugu inačicu nastavnoga listića. Obje će inačice
sadržavati isti tekst, no iz jedne inačice bit će isključene sve imenice, a iz druge svi glagoli. Skupine će imati
zadatak da obnove tekst.
1. korak: Glagolska obilježja
Na temelju primjera u udžbeniku ponavljamo što učenici znaju o glagolima: izriču radnju, stanje i
zbivanje. Uočavaju da su glagoli promjenjive riječi te da imaju svoja glagolska obilježja.
Zašto je Melita došla? Došla je jer ju je mama pozvala.
Što je mama učinila? Zagledala se u svoju djevojčicu.
Što se u obitelji događa prvi put? Mama odlazi na duže vrijeme.
– glagoli izriču radnju, stanje ili zbivanje
Mama gleda. Gledaj, Melita! Gledam svoju mamu.

– glagoli su promjenjive riječi
Glagolsko vrijeme
Na temelju primjera učenici uočavaju da glagoli imaju obilježje vremena.
Mama je zvala Melitu. Mama zove Melitu. Mama će zvati Melitu.

↓  ↓ ↓
PROŠLOST SADAŠNJOST BUDUĆNOST
– glagoli mogu izreći u kojem se vremenu događa radnja – glagolsko vrijeme
2. korak: Glagolska osoba i glagolski broj
Na temelju primjera učenici uočavaju obilježja glagolske osobe i glagolskoga broja. Uočavaju da
razlikujemo tri glagolske osobe u jednini i množini.
Dobro učim. → ja – govorna osoba
Dobro učiš. → ti – sugovorna osoba – glagoli mogu izreći uloge u razgovoru
Dobro uči. → on – negovorna osoba – glagolska osoba
Govorim. – jednina Govorimo. – množina

– glagolskim oblicima može se izreći i broj: jednina ili množina – glagolski broj
– razlikujemo tri glagolske osobe u jednini i množini:
JEDNINA MNOŽINA
1. osoba – ja idem 1. osoba – mi idemo
2. osoba – ti ideš 2. osoba – vi idete – skraćeno pišemo: 1. os. jd. ili 3. os. mn.
3. osoba – on ide 3. osoba – oni idu
3. korak: Pomoćni glagoli
Učenici usvajaju pojam pomoćnoga glagola. Razumijevaju da pomoćni glagoli pomažu pri tvorbi
glagolskih oblika. Uočavaju da u hrvatskome jeziku postoje dva pomoćna glagola: biti i htjeti.
Ja došla k tebi. Vi mi pomoći.

 ↓ ↓ pomoćni glagoli – pomažu
Ja sam došla k tebi. Vi ćete mi pomoći. u tvorbi glagolskih vremena
– u hrvatskome jeziku postoje dva pomoćna glagola:
– pomoćni glagol biti
– pomoćni glagol htjeti
usustavljivanje
Učenici u paru naizmjence čitaju pitanja i odgovore iz rubrike Ovo sada znam. Nakon toga rečenice iz
uvodnoga teksta u udžbeniku usmeno preoblikuju s obzirom na glagolsko vrijeme: ako su u
sadašnjosti, preoblikuju ih u prošlost i budućnost; ako su u prošlosti, preoblikuju ih u sadašnjost i
budućnost; ako su u budućnosti, preoblikuju ih u sadašnjost i prošlost.
PLAN PLOČE
201
Glagoli
Zašto je Melita došla? Došla je jer ju je mama pozvala.

Što je mama učinila? Zagledala se u svoju djevojčicu.
Što se u obitelji događa prvi put? Mama odlazi na duže vrijeme.
– glagoli izriču radnju, stanje ili zbivanje
Mama gleda. Gledaj, Melita! Gledam svoju mamu.

Mama i Melita gledaju. Gledajte, djevojke! Gledamo svoje kćeri.
– glagoli su promjenjive riječi
Mama je zvala Melitu. Mama zove Melitu. Mama će zvati Melitu.

Dobro sam učila. Dobro učim. Dobro ću učiti.
  
– glagoli mogu izreći u kojemu se vremenu događa radnja – glagolsko vrijeme
Dobro učim. → ja – govorna osoba

Dobro učiš. → ti – sugovorna osoba
Dobro uči. → on – negovorna osoba
– glagoli mogu izreći uloge u razgovoru – glagolska osoba
Govorim. – jednina
Govorimo. – množina
– glagolskim oblicima može se izreći i broj: jednina ili množina – glagolski broj
– razlikujemo tri glagolske osobe u jednini i množini:
JEDNINA MNOŽINA
1. osoba – ja idem 1. osoba – mi idemo
2. osoba – ti ideš 2. osoba – vi idete
3. osoba – on ide 3. osoba – oni idu
– skraćeno pišemo: 1. os. jd. ili 3. os. mn.
Ja došla k tebi. Vi mi pomoći.

 ↓ ↓ 
Ja sam došla k tebi. Vi ćete mi pomoći.
 
pomoćni glagoli – pomažu u tvorbi glagolskih vremena
– u hrvatskome jeziku postoje dva pomoćna glagola:

– pomoćni glagol biti
– pomoćni glagol htjeti
202
Predikat u rečenici
I dok je tako – meni pisati je
o opstanku – svom i poezije,
drevni i lijepi jeziče Hrvata.
Stijepo Mijović Kočan, Drevni i lijepi jeziče Hrvata
HNOS
Tema: 11. Predikat
Ključni pojmovi: predikat.
Obrazovna postignuća: prepoznati glagolski predikat kao temeljni dio rečenice; prepoznati glagolski
predikat u rečenici u svim glagolskim vremenima; prepoznati i rabiti glagolski predikat.
Tip sata:
• obrada
ZADATCI I CILJEVI
• predikat
Obrazovni zadatci
• Razumjeti da je rečenica skup riječi koji prenosi cjelovitu obavijest.
• Razumjeti i usvojiti pojmove služba riječi i rečenični dijelovi.
• Prepoznati glagolski predikat kao temeljni dio rečenice.
• Prepoznati glagolski predikat u rečenici u svim glagolskim vremenima.
• Prepoznati i rabiti glagolski predikat.
• Prepoznati da predikatni glagol mora imati glagolsku osobu, broj i vrijeme.
• Uočiti da predikat može stajati na svakome mjestu u rečenici.
• Razumjeti da u jednoj rečenici može biti jedan predikat.

• Poticati učenje standardnoga idioma radi svakodnevne stvarne komunikacije i primjene znanja hrvatskoga jezika
za učenje stranih jezika.
• Promicanje vrijednosti rada (osobiti naglasak na vrijednost truda i zalaganja).
ARTIKULACIJA SATA
Motivacija
203
a) Obradu predikata možemo započeti ponavljanjem znanja o glagolima. Na sredini ploče napisat ćemo riječ
GLAGOLI te zaokružiti taj pojam. Učeničke asocijacije pisat ćemo uokolo toga kruga kako bismo dobili
asocijativno sunce koje će nam prikazati do sada stečeno znanje o glagolima.
Tako naše asocijativno sunce može prikazivati sljedeće podatke:
izriču radnju, stanje i zbivanje
imaju glagolska obilježja: pomoćni glagoli: biti i htjeti

vrijeme, osobu, broj
GLAGOLI
glagolsko vrijeme: prošlo, glagolski broj:

sadašnje, buduće jednina i množina
Glagolske osobe: prva, druga i treća
b) Početak priče Djetinjstvo Tina Kolumbića u čitanci Dveri riječi 5 poslužit će nam kao vježba u
poznavanju glagola i njihovih obilježja te kao uvod u obradu predikata. U uvodnome ulomku pojavljuju se
mnogi glagoli u različitim vremenima i osobama. Uputit ćemo učenike da pročitaju prvi odlomak priče:
Nastavni listić: Predikat u rečenici, 1
Sjedim u dvorištu pred kućom i djelam brod od borove kore. Uskoro će biti gotov i zaplovit će u velikom
drvenom vjedru u kojemu majka ispire rublje. Gore na kući otvara se prozor. Majka pjeva i nešto zalijeva.
Pjesma utihne te upitam majku:
– Mama, što zalijevaš?
– Bosiljak.
– Što je to bosiljak?
– Vidjet ćeš kad procvjeta.
Predvečer izdjelao sam brod. Majka mi je dala komadić bijeloga platna za jedro. I brod je zaplovio bijelim
morem u drvenom vjedru.
Pošto pročitaju tekst, uputit ćemo učenike da u njemu podcrtaju glagole. Potom ćemo na ploču napisati sve
glagole u tablicu:
izdjelao sam sjedim će biti

je dala djelam zaplovit će
je zaplovio ispire vidjet ćeš
otvara se
pjeva
zalijeva
utihne
upitam
zalijevaš
je
procvjeta
204
Usmeno ćemo glagolima odrediti osobu i broj te ćemo tako učenike uvesti u obradu predikata.
c) Podijelit ćemo učenike u skupine i ponuditi im nastavni listić s rečenicama u kojima nedostaju predikati.
Reći ćemo im da je njihov zadatak napisati što više glagola koji mogu stajati na tome mjestu u rečenici.
U sljedećim rečenicama nedostaju glagoli. Vaš je zadatak pronaći i napisati što više glagola koji mogu
stajati na tome mjestu u rečenici.
Ivan je ______________ u zemlju. Marija _____________ ručak.

______________ _____________
______________ _____________
______________ _____________
Svi ćemo ___________ prijatelja.

___________
___________
___________
Obrada
1. korak: Rečenica
Na početku usredotočujemo učeničku pozornost na rečenicu: na temelju primjera u udžbeniku učenici
uočavaju i razumijevaju da je rečenica skup riječi ili jedna riječ koja prenosi cjelovitu obavijest.
2. korak: Predikat – temeljni rečenični dio

Na temelju primjera učenici uočavaju da je temeljni rečenični dio predikat te da se predikat izriče glagolom.
Učenicima posebice naglašavamo i objašnjavamo razliku između vrsta riječi i službe riječi u rečenici jer je
to njihov prvi susret s rečeničnim ustrojstvom. Učenici usvajaju pojam služba riječi, odnosno rečenični dio.
3. korak: Predikatna obilježja

Na temelju prikladnih primjera učenici uočavaju predikatna obilježja: predikat može stajati na svakome
mjestu u rečenici; predikatni glagol mora imati glagolsku osobu, broj i vrijeme; dijelovi predikata mogu biti
razdvojeni; jedan predikat – jedna rečenica.
Usustavljivanje
Nakon toga svaki učenik najprije napiše jednu rečenicu u bilježnicu. Tada učenici u paru zamijene bilježnice
te u zadanim rečenicama podcrtaju predikat. Vrate bilježnice jedan drugome, provjere točnost odgovora te
zadaju sljedeću rečenicu.
DRUGI NAČIN
Na sreću – na žalost
Ovo je jedna inačica igre stvaranja priče. Igre stvaranja priče najčešće se igraju tako da učenici jedan za
drugim dodaju rečenice ili riječi stvarajući priču i vodeći brigu o kompozicijskim dijelovima priče (uvod,
zaplet, vrhunac, rasplet i kraj radnje).
U ovoj inačici igre učenici, sjedeći u krugu, također stvaraju priču dodajući svaki po jednu rečenicu, ali sa
zadanim elementom: njihove rečenice moraju naizmjence započinjati izrazima na sreću ili na žalost.
Rečenice, naravno, moraju biti i smisleno povezane i ulančane u pripovijedanju. Cilj je ispričati cjelovitu
priču stalno suprotstavljajući smislove rečenica. Igra je zahtjevna i možda ne uspije od prve. No kad se
učenici uvježbaju u njoj, igraju je s velikim žarom i veseljem.
205
Tako možemo priču započeti ovako:
Na sreću, svanuo je sunčan dan.
Na žalost, izdaleka su se počeli okupljati neki crni oblaci.
Na sreću, ja sam ponijela kišobran.
Na žalost, kišobran nikako nisam mogla otvoriti.
Na sreću, u pomoć mi je priskočio neki prolaznik.
itd.
Kad završimo priču, neke od rečenica zabilježit ćemo na ploču i obradu nastaviti od prvoga koraka.

– pravopis i pravogovor: pravilno pisanje i izgovaranje glagolskih oblika
– pripovijedanje
Književnost
Tin Kolumbić, Djetinjstvo
Vjeronauk

tjednu


Moji roditelji i ja
Kako planiram dnevni raspored
ZRNCE VIŠE
206
1. U sljedećim rečenicama napiši pripadajuće predikate iz desnoga stupca. Pazi, ponegdje ćeš morati
promijeniti red riječi.
Prijatelji ____ uvijek _______. čekali smo

Sutra ______ ______ to pitanje. nisam vidio
Dugo _______ vas _______. slažu se
________ __ lijepomu vremenu sutra. riješit ćete
________ te ________ u toj gužvi. nadam se
2. Podcrtaj predikate u sljedećim rečenicama. Zatim rečenice preoblikuj u zadano vrijeme.
Svi se raduju sutrašnjemu izletu.

prošlost: _______________________________________________________
More udara o stijene.

budućnost: _____________________________________________________
Obavili ste zadatak brzo i pouzdano.

sadašnjost: _____________________________________________________
Naći ćeš nove prijatelje.

prošlost: _______________________________________________________
DOMAĆA ZADAĆA
1. Opiši svoj uobičajen radni dan. U rečenicama podcrtaj predikate.
ZANIMLJIVOSTI
Na tisuću različitih jezika, u najraznolikijim uvjetima života, iz vijeka u vijek od drevnih patrijarhalnih
pričanja u kolibama, pored vatre, pa sve do djela modernih pripovjedača koja izlaze u ovom trenutku iz
izdavačkih kuća u velikim svjetskim centrima, ispreda se priča o sudbini čovjekovoj, koju bez kraja i
prekida pričaju ljudi ljudima. Način i oblici toga pričanja mijenjaju se s vremenom i prilikama, ali potreba za
pričom i pričanjem ostaje, a priča teče dalje i pričanju kraja nema.

Tako nam ponekad izgleda da čovječanstvo od prvoga bljeska svijesti, kroz vjekove, priča samo sebi, u
milijun varijanata, usporedo s dahom svojih pluća i ritmom svoga bića, neprestano istu priču. A ta priča kao
da želi, poput pričanja legendarne Šeherzade, zavarati krvnika, odgoditi neminovnost tragičnog udesa koji
nam prijeti i produžiti iluziju života i trajanja. Ili možda pripovjedač svojim djelom treba pomoći čovjeku da
se nađe i snađe? Možda je njegov poziv da govori u ime svih onih koji nisu umjeli ili se, oboreni prije
vremena od života – krvnika, nisu stigli izraziti? Ili to pripovjedač možda priča sam sebi svoju priču, kao
dijete koje pjeva u mraku da bi zavaralo strah? Ili je cilj toga pričanja da nam osvijetli, bar malo, tamne
putove na koje nas često život baca, i da nam o tom životu, koji živimo ali koji ne vidimo i ne razumijemo
uvijek, kaže nešto više nego što mi, u svojoj slabosti, možemo saznati i shvatiti. Tako da često tek iz riječi
dobrog pripovjedača saznajemo što smo učinili, a što propustili, što bi trebalo činiti, a što ne. Možda je u tim
pričanjima, usmenim i pismenim, i sadržana prava povijest čovječanstva i možda bi se iz njih mogao bar
naslutiti, ako ne saznati, smisao te povijesti. I to bez obzira na to da li obrađuju prošlosti ili sadašnjost.

Kad je riječ o pripovijedanju koje ima za predmet prošlost, valja napomenuti da ima shvaćanja prema
kojima bi pisati o prošlosti značilo zanemariti sadašnjicu i donekle okrenuti leđa životu. Mislim da se pisci
povijesnih pripovjedaka i romana ne bi složili s tim i da bi prije bili skloni priznati da sami zapravo i ne
znaju kako ni kada se prebacuju iz onoga što se zove sadašnjost u ono što smatramo prošlošću, da s
207
lakoćom, kao u snu, prelaze pragove stoljeća. Najposlije, zar se u prošlosti kao i u sadašnjosti ne suočavamo
sa sličnim pojavama i istim problemima? – Biti čovjek, rođen bez svoga znanja i bez svoje volje, bačen u
ocean postojanja. Morati plivati. Postojati. Nositi identitet. Izdržati atmosferski pritisak svega oko sebe, sve
sudare, nepredvidive i nepredviđene postupke svoje i tuđe, koji ponajčešće nisu po mjeri naših snaga. A
povrh svega, treba još izdržati i svoju misao o svemu tome. Ukratko: biti čovjek.
Ivo Andrić
Generali, Hrvatska se ne boji!

Ja vas volim i ja se vama ponosim! I kad bih morao birati hoću li s vama umrijeti ili s generalskim strašilima
živjeti, izabrao bih smrt. Jer već odavno u svijetu postoji jedna divna rečenica jednog velikog pisca koji
kaže: U Navari se umiralo od srama. I mi Hrvati, kad bi nam uzeli ovo dostojanstvo, kad bi nam uzeli ovu
ljubav, i mi bismo umirali od srama! A oni – ta strašila – nemaju od čega umrijeti, jer nemaju ni
dostojanstva, ni ljubavi, i ne mogu imati srama! Smrt je već u njima.

Kad bi generali imali obitelj, kad bi generali imali djecu, kad bi generali imali bližnje, tada ne bi zaposjeli
ovu našu zgradu. Ali generali nemaju nikoga, ja vas uvjeravam! Jer onaj tko tuđu djecu ubija – nema djece,
jer onaj tko tuđe majke ucviljuje – nema majke; jer onaj tko tuđe domove ruši – nema doma. Generali zato
moraju znati da na ovoj zemlji za njih nema ni majki, ni djece, ni domova! Umrijet će u pustoši svog mrtvog
srca!

Sramit će ih se njihova djeca, jer su izgubili ljubav. Sramiti će ih se njihove žene jer su bili ubojice tuđe
djece. Sramit će ih se njihove obitelji, jer su uništavali tuđe obitelji.

Znate li, dragi Zagrepčani, pred kojom zgradom mi ovdje stojimo? – Pred „Hrvatskim radišom“ podignutim
zato da bi se mogli školovati siromašni hrvatski đaci, hrvatska sirotinja, da bi Hrvatska i tako napredovala i
postala moderna nacija. Tu su zgradu izgradili zajedno najhrabriji i najsiromašniji Hrvati da bi Hrvatska bila
dostojna Europe. A tko je sad u njoj? Posljednji čuvari komunizma! Ubojice hrvatskog naroda! I oni imaju
obraza da, zaposjevši naše svete građevine, naše zadužbine, govore o svom posjedu u Hrvatskoj! Oni nam
prijete da će na odlasku iza sebe ostaviti samo pustoš. Pa mi znamo da će otići jedino s onim što će ukrasti,
jer nikada ništa drugo nisu ni imali! – Jer sve što imaju, sve što jedu, sve što piju, sve što oblače – sve je
vaše! Vi to plaćate, vi za to radite, vi za to stradate! Oni će, prijete, uzeti sve. A pitam ja tu gospodu: gdje su
i čime su stekli pravo na bogatstvo, koje je Hrvatska stjecala tisuću godina? Koji su njihovi gradovi? Koji su
njihovi dvorci? Koje su njihove palače? – Neka slobodno uzmu sve što je njihovo. A mi dobro znamo da oni
ništa nemaju! Oni se ne boje uništavanja, jer se njima nema što uništiti!

Zapamtite dobro: Sve što oni žele jest da nas izjednače sa sobom. Oni žele da budemo divlji kao oni, da
budemo ubojice kao oni, da budemo bez ičega kao oni, da budemo bez morala kao oni, da sjedimo u tuđim
domovima kao oni, da živimo u tuđim gradovima kao oni. Ali mi imamo svoje gradove, mi imamo svoju
kulturu, mi imamo svoju domovinu, svoju naciju. Neka nas puste na miru! Neka odlaze odavde!

Molim vas lijepo: kakvi su to ljudi, ako uopće možemo govoriti o ljudima, koji sjede u tuđim kućama, koji
se griju na tuđim ognjištima, koji žive u tuđim gradovima, koji troše tuđi novac i jedu tuđi kruh, ubijajući
one koji im sve to daju?! – Umrli bi davno da imaju i trunku čovječnosti u sebi, umrli bi od srama, umrli bi
od poniženja, umrli bi od onoga od čega svaki pošten čovjek umire – od izgubljenog dostojanstva.

Ti demoni se već dugo kreću po povijesti kao da su besmrtni. Tako se ponašaju. Ali neka znaju da je smrt,
koja im je sada došla, definitivna. Ono što je umrlo u Moskvi, umrijet će i ovdje. Ono što umire sa
sovjetskim generalima, umrijet će i ovdje!

Moj kolega Fabrio rekao je: „Uvijek će ostati bar jedno pero i uvijek će netko reći: Ne!“ Ni govora! Ostat će
hrvatski narod, ostat će sa stotinama, s tisućama pera i pokazati kako smo i koliko smo kroz ovu povijest
učinili da bismo opstali, da bismo bili ljudi i da nikad ne bismo pristali da budemo moralna strašila, kao ovi
208
koji nam tvrde da nas štite. Samo od koga nas štite u našoj domovini? Od nas samih? – Neka nas puste na
miru! Mi ćemo sami osigurati svoju slobodu, svoju nezavisnost i svoje vrijednosti.

Ja to sigurno i konačno znam, jer vi majke, vi žene koje ste se ovdje skupile na ovom jedinstvenom skupu
kakav nikad u Europi nije održan, vi ovdje dokazujete da je Hrvatska u dubini svoga bića – ona koja je
obrazovana i ona koja nije obrazovana, ona koja je djevojačka i ona koja je majčinska – prožeta istim,
veličanstvenim načelom ljubavi i dostojanstva! Zato sam odmah i rekao da vas volim, da ću radije s vama
umrijeti nego s generalima živjeti jer znam da ću ovoj ljubavi i s ovom ljubavlju, u ovom dostojanstvu i s
ovim dostojanstvom živjeti i kad me ne bude – i to je moja radost i to je moja snaga, moja kao i svih vas!

Neka ta ljubav, neka ta snaga, neka ta hrabrost vodi Hrvatsku, onu nenaoružanu i onu naoružanu, onu mušku
i onu žensku, jer mi koji nismo naoružani nismo ništa manje hrabri, nismo ništa manje ponosni, nismo ništa
manje zaljubljeni u svoju domovinu. Ako nemamo oružja, imamo snagu onoga što nas je ovamo dovelo,
snagu svoje ljubavi, snagu svoga dostojanstva, snagu svoje spremnosti da umremo, ako ne možemo kao ljudi
živjeti. I to je ono što ne damo! Zato se ja ne bojim! To je ono po čemu je Hrvatska postojala, po čemu
postoji i po čemu će postojati! Živjeli!
Vlado Gotovac, govor održan 30. kolovoza 1991. godine

pred zapovjedništvom Pete vojne oblasti u Zagrebu,
kad Jugoslavenska narodna armija
još nije bila napustila hrvatsko tlo
Bilješke:
209
DNEVNA PRIPRAVA
Hrvatski ja volim 5
HNOS, NPIP:
Tema: 11. Predikat
Ključni pojmovi: predikat.
Obrazovna postignuća: prepoznati glagolski predikat kao temeljni dio rečenice; prepoznati glagolski
predikat u rečenici u svim glagolskim vremenima; prepoznati i rabiti glagolski predikat.
Prethodna znanja: rečenica; glagol; glagolska obilježja; osoba; broj; vrijeme.


Poticati učenje standardnoga idioma radi svakodnevne stvarne komunikacije i primjene znanja
hrvatskoga jezika za učenje stranih jezika.
Promicanje vrijednosti rada (osobiti naglasak na vrijednost truda i zalaganja).
OBRAZOVNI ZADATCI
Razumjeti da je rečenica skup riječi koji prenosi cjelovitu obavijest.
Razumjeti i usvojiti pojmove služba riječi i rečenični dijelovi.
Prepoznati glagolski predikat kao temeljni dio rečenice.
Prepoznati glagolski predikat u rečenici u svim glagolskim vremenima.
Prepoznati i rabiti glagolski predikat.
Prepoznati da predikatni glagol mora imati glagolsku osobu, broj i vrijeme.
Uočiti da predikat može stajati na svakome mjestu u rečenici.
Razumjeti da u jednoj rečenici može biti jedan predikat.
DOMAĆA ZADAĆA
1. Opiši svoj uobičajen radni dan. U rečenicama podcrtaj predikate.
LITERATURA
210
Artikulacija sata
uvodni dio
Obradu predikata započet ćemo ponavljanjem znanja o glagolima. Na sredini ploče napisat ćemo riječ GLAGOLI te
zaokružiti taj pojam. Učeničke asocijacije pisat ćemo uokolo toga kruga kako bismo dobili asocijativno sunce koje će nam
prikazati do sada stečeno znanje o glagolima (vidi plan ploče).
1. korak: Rečenica
Na temelju primjera u udžbeniku učenici uočavaju i razumijevaju da je rečenica skup riječi ili jedna
riječ koja prenosi cjelovitu obavijest.
Tata navečer dugo čita prije spavanja. Tata čita. Čita.
– rečenica je skup riječi ili jedna riječ koja prenosi cjelovitu obavijest
2. korak: Predikat – temeljni rečenični dio
Učenici uočavaju da je temeljni rečenični dio predikat te da se predikat izriče glagolom. Učenicima
posebice naglašavamo i objašnjavamo razliku između vrsta riječi i službe riječi u rečenici jer je to
njihov prvi susret s rečeničnim ustrojstvom. Učenici usvajaju pojam služba riječi, odnosno rečenični
dio.
Tata navečer dugo prije spavanja. Navečer dugo prije spavanja. Tata prije spavanja.
→ rečenice nisu razumljive – nedostaje im temeljni rečenični dio – predikat
– predikat je temeljni rečenični dio: on čini rečenicu i otvara mjesto svim ostalim rečeničnim
dijelovima
Tko čita? – On. Koliko čita? – Dugo.
čita
Kada čita? – Navečer. Gdje čita? – U krevetu.

– predikat je jezgra rečenice
3. korak: Predikatna obilježja
Učenici uočavaju predikatna obilježja: predikat može stajati na svakome mjestu u rečenici; predikatni
glagol mora imati glagolsku osobu, broj i vrijeme; dijelovi predikata mogu biti razdvojeni; jedan
predikat – jedna rečenica.
Mama stavlja stvari u kovčeg. Stavlja mama stvari u kovčeg. Mama stvari u kovčeg stavlja.
– predikat može stajati na svakomu mjestu u rečenici
Radi cijeli dan. → 3. os. jd., sadašnjost – predikatni glagol mora imati
Radimo cijeli dan. → 1. os. mn., sadašnjost glagolsku osobu, broj i vrijeme
Tata nosi naočale. Tata je nosio naočale. Tata će nositi naočale.

– predikat može biti jedna riječ ili skup riječi
Mama je u žurbi stavljala stvari u torbu. Melita se glasno nasmijala.

Hoće li tata nositi naočale? Pogledala je mamu.
– dijelovi predikata mogu biti razdvojeni – jedan predikat = jedna rečenica
usustavljivanje
Učenici u paru naizmjence čitaju pitanja i odgovore iz rubrike Ovo sada znam. Nakon toga svaki učenik najprije napiše
jednu rečenicu u bilježnicu. Tada učenici u paru zamijene bilježnice te u zadanim rečenicama podcrtaju predikat. Vrate
bilježnice jedan drugome, provjere točnost odgovora te zadaju sljedeću rečenicu.
211
PLAN PLOČE
izriču radnju, stanje i zbivanje
imaju glagolska obilježja: pomoćni glagoli: biti i htjeti

vrijeme, osobu, broj
GLAGOLI
glagolsko vrijeme: prošlo, glagolski broj:

sadašnje, buduće jednina i množina
Glagolske osobe:
prva, druga i treća
Tata navečer dugo čita prije spavanja. Tata čita. Čita.
– rečenica je skup riječi ili jedna riječ koja prenosi cjelovitu obavijest
Tata navečer dugo prije spavanja. Navečer dugo prije spavanja. Tata prije spavanja.
→ rečenice nisu razumljive – nedostaje im temeljni rečenični dio – predikat
– predikat je temeljni rečenični dio: on čini rečenicu i otvara mjesto svim ostalim rečeničnim dijelovima
Tko čita? – On. Koliko čita? – Dugo.
čita
Kada čita? – Navečer. Gdje čita? – U krevetu.
– predikat je jezgra rečenice
Mama stavlja stvari u kovčeg. Stavlja mama stvari u kovčeg. Mama stvari u kovčeg stavlja.
– predikat može stajati na svakomu mjestu u rečenici
Radi cijeli dan. → 3. os. jd., sadašnjost

Radimo cijeli dan. → 1. os. mn., sadašnjost
– predikatni glagol mora imati glagolsku osobu, broj i vrijeme
Tata nosi naočale. Tata je nosio naočale. Tata će nositi naočale.

– predikat može biti jedna riječ ili skup riječi
Mama je u žurbi stavljala stvari u torbu. Melita se glasno nasmijala.

Hoće li tata nositi naočale? Pogledala je mamu.
– dijelovi predikata mogu biti razdvojeni – jedan predikat = jedna rečenica
212
Subjekt u rečenici
Moja mala domovina
Može podnijeti i najveću misao
Pogledajte samo njen čudni lik na Zemlji
Što djeluje tako zagonetno
Kao znak pisma davno izgubljenog.
Vlado Gotovac, Domovina i misao
HNOS
Tema: 12. Subjekt
Ključni pojmovi: subjekt, više subjekata, neizrečeni subjekt.
Obrazovna postignuća: samostalno imenovati subjekt izrečen glagolskim oblikom; prepoznavati
rečenice s više subjekata kao proširene rečenice s više istovrsnih dijelova; prepoznavati rečenice s
neizrečenim subjektom.
Tip sata:
• obrada
ZADATCI I CILJEVI
• subjekt
• više subjekata
• neizrečeni subjekt
Obrazovni zadatci
• Razumjeti da je subjekt rečenični dio koji izriče vršitelja radnje u rečenici.
• Samostalno imenovati subjekt izrečen glagolskim oblikom.
• Uočiti da je subjekt uvijek u nominativu.
• Prepoznavati rečenice s više subjekata kao proširene rečenice s više istovrsnih dijelova.
• Uočiti da se subjekt najčešće izriče imenicom ili zamjenicom.
• Prepoznavati rečenice s neizrečenim subjektom.
• Uočiti da subjekt može stajati na svakome mjestu u rečenici.

• Poticati učenje standardnoga idioma radi svakodnevne stvarne komunikacije i primjene znanja hrvatskoga jezika
za učenje stranih jezika.
• Razvijati sposobnosti da se vidi i razumije i ono što nije na prvi pogled vidljivo.
• Razvijati sposobnost gledanja i s onu stranu vidljivoga.
ARTIKULACIJA SATA
213
Motivacija
a) Na ploču ćemo napisati nekoliko rečenica s neizrečenim subjektima. Rasporedit ćemo ih tako da imamo
prostora uokolo njih napisati učeničke odgovore u obliku asocijativnoga sunca.
Napisat ćemo ove rečenice:
Gledale su. Sije.
Učit će.
Kad napišemo te rečenice, u razgovoru s učenicima zaključit ćemo da se one sastoje samo od predikata.
Potom ćemo upitati možemo li na temelju predikata odrediti tko ili što bi mogao vršiti radnju u tim
rečenicama. Učeničke ćemo odgovore bilježiti na ploču u obliku asocijativnih sunaca:
Kad napišemo sve mogućnosti, pitamo učenike na temelju čega su mogli ponuditi svoje odgovore. U
razgovoru ih vodimo do zaključka da je predikat taj koji je otvorio mjesto tim riječima.
b) Pjesma Mali Eskimi Sunčane Škrinjarić u čitanci Dveri riječi 5 poslužit će nam dvojako: da provjerimo
učeničko razumijevanje slušanoga teksta i ujedno će pripremiti učenike za obradu subjekta.
Tijek rada je ovakav:

1. Najavit ćemo učenicima da ćemo im pročitati pjesmu Mali Eskimi Sunčane Škrinjarić.
2. Interpretativno čitamo pjesmu dok ju učenici pozorno slušaju.
3. Nakon toga najavit ćemo učenicima da ćemo im još jednom čitati pjesmu, ali ovaj put kiticu po
kiticu te da će nakon svake kitice morati odgovoriti na jedno pitanje. Mi ćemo im svaki put ponuditi
tri odgovora, a oni će odabrati i u bilježnicu napisati onaj koji smatraju točnim.
4. Čitamo tekst kiticu po kiticu i postavljamo pitanja:
Nastavni listić: Subjekt u rečenici, 1
U kolibi od leda
živio je dječak
po imenu:
KAG-SAK-SUK.
Nije se bojao tame
i živio je osamljen
ko sivi samotni vuk.
Pitanje: Tko je živio osamljen? a) vuk
b) dječak
c) tama
Čekao je na sunce
214
na kratko polarno ljeto
i na djevojčicu
AN-GA-TA-JUK.
Kada je najzad stiglo,
potjeraše brze sanke
i razbiše ledeni muk.
Pitanje: Što je najzad stiglo? a) sunce i ljeto
b) led i muk
c) dječak i djevojčica
Smijaše se dugo
eskimski dječak
po imenu:
KAG-SAK-SUK.
Pričao je bajku
o tuljanu i moržu
djevojčici
AN-GA-TA-JUK.
Pitanje: Tko je pričao bajku? a) djevojčica
b) tuljan
c) dječak
Točnost učeničkih odgovora provjerit ćemo tek nakon što odslušaju čitavu pjesmu. Ako učiteljica/učitelj želi
u potpunosti provjeriti koliko je učenika razumjelo pjesmu na temelju dvaju slušanja, može zamoliti učenike
da svoje odgovore bilježe na list papira koji će predati učiteljici/učitelju. Objava rezultata i u tome se slučaju
obavlja na satu, a učiteljica/učitelj obradit će sve rezultate kasnije.
Nakon provjere odgovora i njihovih mogućih ispravaka, točne ćemo odgovore u obliku rečenica zabilježiti
na ploču:
Dječak je živio osamljen.

Sunce i ljeto najzad su stigli.
Dječak je pričao bajku djevojčici.
U razgovoru učenike podsjećamo na pitanja koja smo im postavili i uvodimo ih u obradu subjekta.
c) Ponudit ćemo učenicima nastavni listić na kojemu će trebati povezati vršitelje radnje s pripadajućim
rečenicama.
U sljedećim rečenicama nedostaju riječi koje izriču vršitelje radnje. Pronađi ih i upiši na
odgovarajuća mjesta.
___________ je mirno stajao na riječnoj obali. Ivana i Anamarija

___________ su letjeli oko cvijeća. Vi
___________ pozorno promatraju proljetnu livadu. Dječak
__________________ bilježile su svoje dojmove. On
___________ će sutra opisati krajolik. Bumbari
___________ ćete pripremiti izvješće o izletu. Učenici
Pošto učenici riješe nastavne listiće, čitaju svoja rješenja. Potom ih u heurističkom razgovoru vodimo do
spoznaje da su vršitelje radnje mogli povezati s odgovarajućim rečenicama zahvaljujući predikatima u tim
rečenicama.
215
Obrada
1. korak: Subjekt – vršitelj radnje u rečenici
Pošto s učenicima ponovimo što izriče predikat i kako ga određujemo, na temelju predikata postavljamo
pitanje o vršitelju radnje izrečene predikatom. Učenici usvajaju spoznaju da je rečenični dio koji izriče
vršitelja radnje subjekt. Uočavaju da subjekt odgovara na pitanja za nominativ i stoga je subjekt uvijek u
nominativu.
2. korak: Rečenica s više subjekata. Neizrečeni subjekt.

Na temelju primjera učenici uočavaju da u rečenici može biti više subjekata. Uočavaju i da subjekt u
rečenici ne mora biti izrečen riječju te da ga se u takvim rečenicama otkriva na temelju predikatnoga
glagola, a prikazuje osobnim zamjenicama. Usvajaju naziv za takav subjekt – neizrečeni subjekt.
3. korak: Mjesto subjekta u rečenici

Na temelju prikladnih primjera učenici uočavaju da je subjekt obično na prvome mjestu u rečenici, no da
može biti i u sredini i na kraju rečenice.

Učenici uočavaju da u službi subjekta mogu biti sve imenske riječi. To znači da u službi subjekta – osim
imenica i zamjenica kao najčešćih vrsta riječi – mogu biti i pridjevi i brojevi.
Usustavljivanje
Nakon toga svaki učenik najprije napiše jednu rečenicu u bilježnicu. Tada učenici u paru zamijene bilježnice
te u zadanim rečenicama podcrtaju predikat i subjekt. Ako je subjekt neizrečen, prikazuju ga osobnom
zamjenicom. Vrate bilježnice jedan drugome, provjere točnost odgovora te zadaju sljedeću rečenicu.
DRUGI NAČIN
Ministarstvo smiješnoga hodanja
Ovo je igra kretanja koja će učenike aktivirati, potaknuti na kreativnost i stvoriti veselo ozračje u razredu.
Klupe i stolce razmaknut ćemo uza zid kako bismo dobili što više slobodnoga prostora. Za izvedbu igre
valja osigurati CD s veselom, živahnom, šaljivom glazbom – najbolja je glazba za klauniranje, cirkuska
glazba.
Igra se tako da jedan učenik zadaje način hodanja uz glazbu – on je „ministar smiješnoga hodanja“, a ostali
ga učenici oponašaju. Cilj je hodati što smješnije, uključiti što više dijelova tijela. Dok „ministar“ hoda, svi
ga se trude što vjernije oponašati. Kad „ministar“ odluči dati ostavku, tada rukom lagano takne po ramenu
nekoga od suigrača i tada taj postaje „ministar“. Svi se učenici moraju izredati u „ministarskoj službi“ i kada
zadnji ministar dadne ostavku, igra je gotova.
Važno je napomenuti da u igri sudjeluje i učiteljica/učitelj. Njezino/njegovo sudjelovanje potaknut će
zatvorenije učenike na slobodnije kretanje, a svim je učenicima veoma zanimljivo vidjeti svoju
učiteljicu/učitelja u ovakvoj neformalnoj situaciji.
Kad završimo igru, razgovaramo s učenicima o tome kako su se osjećali za vrijeme igre. U razgovoru
postavljamo i ova pitanja:
Tko je bio najbolji ministar?

Tko je najsmješnije hodao?
Tko je zadavao najteže pokrete?
Tko je najbolje pratio ritam glazbe?
itd.
Ta će pitanja od njih tražiti dogovaranje ili glasanje pri odabiru. Razred može čak i odabrati najboljega
„ministra“. Obrada se dalje nastavlja od prvoga koraka.
216
– pravopis i pravogovor: pravilno pisanje i izgovaranje glagolskih oblika i zamjeničkih oblika
Književnost
Sunčana Škrinjarić, Mali Eskimi

Vjeronauk
4. Različiti a povezani
Ključni pojmovi: dijalog, diskriminacija, različiti, ali povezani.

tjednu


Naše simpatije
Radost druženja – što nas čini sretnima
ZRNCE VIŠE
1. U sljedećim rečenicama dvjema crtama podcrtaj predikate, a jednom crtom subjekte. Ako je
subjekt neizrečen, napiši ga u zagradi pokraj rečenice.
Pozorno je promatrala svoju djevojčicu.

Djevojčica se divila zalasku sunca.
Na zapadu je sunce ostavljalo rumene tragove.
Polako je odlazilo s nebeske pozornice.
Ta ljepota ostavila ih je bez daha.
2. Rečenice iz prethodnoga zadatka preoblikuj u množinu.

_________________________________________________________________
_________________________________________________________________
_________________________________________________________________
_________________________________________________________________
_________________________________________________________________
DOMAĆA ZADAĆA
1. U čitanci pronađi u različitim tekstovima po dva primjera za rečenicu s izrečenim subjektom, s
neizrečenim subjektom i s više subjekata. Rečenice prepiši u bilježnicu.
217
ZANIMLJIVOSTI
Sunce
Temeljno značenje pojma:

– središnje nebesko tijelo našeg nebeskog sustava

– užarena (usijana) plinovita kugla

– Sunčev sustav uopće

– svjetlost i toplina Sunca.
Prenesena značenja:
– sreća
– ljubav
– dobrota
– ljepota
– snaga (u pučkoj predaji i pjesništvu)
– vladarsko – carsko ili kraljevsko veličanstvo – npr. glasoviti ukrasni nadimak francuskog kralja Luja
XIV. – Le Roi-Soleil (Kralj-Sunce).
Složenice i izvedenice od riječi Sunce (prema Akademijinu rječniku)
suncobran – štitnik od Sunca

suncogled – (cvijet: heliotropium, isto što i suncokret)
suncokret – (helianthus, heliotropium: cvijet koji se okreće prema Suncu: girasole, Sonnenblume)
suncogledac – (Gymnosophista – golomudrac), već prema Vitezoviću: „mudri ljudi indijanski, ki su
goli i bosi, na jednoj nogi, na razžarenom pesku cel dan stojeć očima Sunce gledali“;
suncogledica – gušterica koja gleda u Sunce (Lacerta helioscopa)
suncomjer – (heliometar, Sonnenmesser): mjerilo za Sunce
sunconoša – (solifer) koji donosi Sunce
suncopas – (Zodiacus, Tierkreis) – zodijak
suncopek, suncopeka – čelopek, pripeka, prižega
suncostaja – (solstitium, Sonnenstillstand, Sonnenwende)
suncovrat – suncostaja
suncozor – (suncogled, helioscop) – zrcalo u kojem se gleda Sunce (Sonnenspiegel, Sonnenglas)
sunčanik – suncokret
sunčanica – sunčana soba ili strana, sunčana žega, sunčana ura (horologium solare).
Tomislav Ladan
218
DNEVNA PRIPRAVA
Hrvatski ja volim 5
Subjekt u rečenici
HNOS, NPIP:
Tema: 12. Subjekt
Ključni pojmovi: subjekt, više subjekata, neizrečeni subjekt.
Obrazovna postignuća: samostalno imenovati subjekt izrečen glagolskim oblikom; prepoznavati
rečenice s više subjekata kao proširene rečenice s više istovrsnih dijelova; prepoznavati rečenice s
neizrečenim subjektom.
Prethodna znanja: rečenica; predikat; glagolska osoba i broj; imenica; zamjenica.

uvodni čelni METODE udžbenik, čitanka
obrada samostalni usmeno izlaganje radna bilježnica
vježba u skupinama heuristički razgovor nastavni listići prozirnica
ponavljanje u parovima demonstracija plakat CD fotografija
provjeravanje čitanje i rad na tekstu priručni materijali: časopisi,
kombinirani dramska igra ili vježba tiskanice, dječji pisani radovi

Poticati učenje standardnoga idioma radi svakodnevne stvarne komunikacije i primjene znanja
hrvatskoga jezika za učenje stranih jezika.
Razvijati sposobnosti da se vidi i razumije i ono što nije na prvi pogled vidljivo.
Razvijati sposobnost gledanja i s onu stranu vidljivoga.
OBRAZOVNI ZADATCI
Razumjeti da je subjekt rečenični dio koji izriče vršitelja radnje u rečenici.
Samostalno imenovati subjekt izrečen glagolskim oblikom.
Uočiti da je subjekt uvijek u nominativu.
Prepoznavati rečenice s više subjekata kao proširene rečenice s više istovrsnih dijelova.
Uočiti da se subjekt najčešće izriče imenicom ili zamjenicom.
Prepoznavati rečenice s neizrečenim subjektom.
Uočiti da subjekt može stajati na svakome mjestu u rečenici.
DOMAĆA ZADAĆA
1. U čitanci pronađi u različitim tekstovima po dva primjera za rečenicu s izrečenim subjektom, s
neizrečenim subjektom i s više subjekata. Rečenice prepiši u bilježnicu.
LITERATURA
219
Artikulacija sata
uvodni dio
Na ploču ćemo napisati nekoliko rečenica s neizrečenim subjektima. U razgovoru s učenicima zaključit
ćemo da se one sastoje samo od predikata. Potom ćemo upitati možemo li na temelju predikata odrediti tko
ili što bi mogao vršiti radnju u tim rečenicama. Učeničke ćemo odgovore bilježiti na ploču u obliku
asocijativnih sunaca (vidi plan ploče).
1. korak: Subjekt – vršitelj radnje u rečenici
Na temelju predikata postavljamo pitanje o vršitelju radnje izrečene predikatom. Učenici usvajaju spoznaju da
je rečenični dio koji izriče vršitelja radnje subjekt. Uočavaju da subjekt odgovara na pitanja za nominativ i
stoga je subjekt uvijek u nominativu.
PREDIKAT
Slikar je gledao prema obzorju. Slikar je gledao prema obzorju.
 ↓ ↑
Što je slikar radio? TKO je gledao
 ↓
vršitelj radnje
Rečenični dio koji izriče vršitelja radnje u rečenici naziva se subjekt.
S P S P
Djevojčica je slijedila njegov pogled. Sunce je padalo prema rijeci.
↑ ↑
TKO je slijedio pogled? ŠTO je padalo?
– subjekt je uvijek u nominativu

2. korak: Rečenica s više subjekata
Na temelju primjera učenici uočavaju da u rečenici može biti više subjekata.
Melita i slikar gledali su prema suncu. – rečenica može imati više subjekata
Umjetnik, djevojčica i njezini roditelji krenuli su prema rijeci.
Neizrečeni subjekt
Učenici uočavaju da subjekt u rečenici ne mora biti izrečen riječju te da ga se u takvim rečenicama otkriva
na temelju predikatnoga glagola, a prikazuje osobnim zamjenicama. Usvajaju naziv za takav subjekt –
neizrečeni subjekt.
Vidim. → Tko vidi? → Ja vidim.

Otvorio je oči. (on) Gledat ćemo. (mi)
– rečenice s neizrečenim subjektima
– neizrečene subjekte prikazujemo osobnim zamjenicama
3. korak: Mjesto subjekta u rečenici
Učenici uočavaju da je subjekt obično na prvome mjestu u rečenici, no da može biti i u sredini i na kraju
rečenice.
Sunce je tražilo svoj put kroz oblake. – subjekt može stajati na različitim mjestima u rečenici
Kroz guste oblake probijalo se sunce. Kroz guste oblake sunce se konačno probilo.
usustavljivanje
Učenici u paru naizmjence čitaju pitanja i odgovore iz rubrike Ovo sada znam. Nakon toga svaki učenik
najprije napiše jednu rečenicu u bilježnicu. Tada učenici u paru zamijene bilježnice te u zadanim
rečenicama podcrtaju predikat i subjekt. Ako je subjekt neizrečen, prikazuju ga osobnom zamjenicom.
Vrate bilježnice jedan drugome, provjere točnost odgovora te zadaju sljedeću rečenicu.
220
PLAN PLOČE
Subjekt u rečenici
PREDIKAT
Slikar je gledao prema obzorju. Slikar je gledao prema obzorju.
 ↓  ↑
Što je slikar radio? TKO je gledao
 ↓
vršitelj radnje
Rečenični dio koji izriče vršitelja radnje u rečenici naziva se subjekt.
Slikar je gledao prema obzorju.

 ↓ ↓
SUBJEKT PREDIKAT
S P
Djevojčica je slijedila njegov pogled. → TKO je slijedio pogled?
S P
Sunce je padalo prema rijeci. → ŠTO je padalo?
– subjekt je uvijek u nominativu
Melita i slikar gledali su prema suncu.

Umjetnik, djevojčica i njezini roditelji krenuli su prema rijeci.
– rečenica može imati više subjekata
Vidim. → Tko vidi? → Ja vidim.

Otvorio je oči. (on) Gledat ćemo. (mi)
– rečenice s neizrečenim subjektima
– neizrečene subjekte prikazujemo osobnim zamjenicama
– subjekt se najčešće izriče imenicom ili zamjenicom
Sunce je tražilo svoj put kroz oblake.

Kroz guste oblake probijalo se sunce.
Kroz guste oblake sunce se konačno probilo.
– subjekt može stajati na različitim mjestima u rečenici
221
Subjektivno i objektivno
pripovijedanje
…pripovijetka o siromaštvu, o slaboći i malenkosti Hrvatske, tuđe je bilje rasađeno po rastrganu
narodu hrvatskom samo zato da ovaj narod, izgubiv pouzdanje u se, tuđincu se tim lakše u naručaj
baci.
Ante Starčević, Predstavka županije riječke
HNOS
Tema: 1. Subjektivno i objektivno iznošenje događaja
Ključni pojmovi: subjektivno i objektivno pripovijedanje.
Obrazovna postignuća: prepoznati i razlikovati subjektivno i objektivno pripovijedanje; subjektivno i
objektivno iznositi događaje (usmeno i pisano).

Izborne teme: Subjektivno i objektivno izvješćivanje; Osnovno i preneseno značenje.
Tip sata:
• kombinirani
ZADATCI I CILJEVI
• subjektivno i objektivno pripovijedanje
Obrazovni zadatci
• Prepoznati i razlikovati subjektivno i objektivno iznošenje događaja.
• Moći jedan te isti događaj ispripovijedati subjektivno i objektivno.
• Pripovijedati subjektivno i objektivno (usmeno i pisano).
• Prepoznati i razumjeti subjektivnost i objektivnost u pripovijedanju.
• Razvijati sposobnost izražavanja misli, osjećaja i doživljaja, pripovijedajući u hrvatskom standardnom i
zavičajnom idiomu.

• Razvijati svijest o važnosti subjektivnoga odnosno objektivnoga iznošenja događaja u svakodnevnom
sporazumijevanju.
• Suzbijati sebičnost i egocentričnost u subjektivnom i objektivnom iznošenju događaja.
• Razvijati osjetljivost o važnosti osobe (svoje i druge) u kakvom događaju.
• Otkrivati mogućnost boljega sporazumijevanja služeći se različitim načinima pripovijedanja: objektivnim ili
subjektivnim.
• Prepoznati i razumjeti načelo uzajamnosti u sporazumijevanju.
ARTIKULACIJA SATA
222
Motivacija
I dijete predškolske dobi znade pripovijedati i pripovijedanjem oblikovati priču (o stvarnom ili izmišljenom
događaju), a o pripovijedanju se učilo u nižim razredima: sudjelovati u stvaranju zajedničke priče prema
zadanom poticaju oblikujući jedan ili više događaja poštujući uzročno-posljedične veze (obrazovni ciljevi u
trećemu razredu); tečno i samostalno pripovijedati o stvarnom i zamišljenom budućem događaju (obrazovni
ciljevi u četvrtom razredu).
a) U usmjerenom razgovoru s učenicima o vrapcu, lastavici, puranu, dupinu, psu ili magarcu (životinjskim
likovima u ovome udžbeniku) od učenika dobivamo informacije o pojedinostima iz života tih životinja,
naravno – onima koje su poznate prosječnu učeniku. Te ćemo pojedinosti zapisivati u dva stupca:
(primjerice: lastavičje gnijezdo na kući znak je sreće (prvi stupac), lastavice se hrane mušicama i štetnim
kukcima (drugi stupac); pas je najomiljeniji kućni ljubimac (prvi stupac), pas ima vrlo osjetljiv njuh (drugi
stupac). Razgovorom ćemo utvrditi koji su podatci provjerljivi i pouzdano točni, a koji su podatci plod
osobnog mišljenja ili učeničkih iskustava, uvjerenja i sl. Prvi ćemo stupac potom nazvati subjektivnim
(pritom objasniti da mislimo na: osobno, vlastito, pojedinačno viđenje ili gledanje i sl.), a drugi ćemo stupac
nazvati objektivnim (i objasniti da mislimo na: zajedničko i općenito viđenje ili gledanje). Objašnjenje
latinskoga podrijetla riječi subjektivno i objektivno, prije bi otežalo negoli pomoglo učeničkom
razumijevanju.
b) Ovu je nastavnu jedinicu dobro povezati s nastavom književnosti, tj. njome se nadovezati na pripovjedne
tekstove u kojima su zorni primjeri subjektivnoga i objektivnoga iznošenja događaja. U čitanci Dveri riječi
za 5. razred, za primjer subjektivnoga pripovijedanja osobito su pogodni tekstovi Udarila me ona, moja
majka B. Prosenjaka (dio u kojem Divlji konj razmišlja o Zakonu ili dio u kojemu Divlji konj sisa majku
iako to više ne treba i ne smije činiti) i Djedovo slovo M. S. Mađera (dio u kojem se pripovijeda što sve
dječak radi i kako provodi vrijeme). Za primjer objektivnoga pripovijedanja pogodni su tekstovi Orač
Dragonja, V. Nazora (uvodni dio, pripovijedanje o Dragonjinu oranju), Stol Ćirila i Metoda, J. Bratulića
(uvodni dio o izgledu i svrsi stola, o mjestu na kojemu je stol smješten). Tekstovi Djetinjstvo, T. Kolumbića i
Božićnica, M. Taritaša pogodni su za uočavanje isprepletenosti subjektivnoga i objektivnoga pripovijedanja.
c) U razgovoru s učenicima saznajemo kakvo pripovijedanje vole slušati (čitati) ili o čemu oni vole
pripovijedati: o stvarnom i prošlom događaju ili o izmišljenome i budućemu. Heurističkim razgovorom doći
ćemo do pojmova doživljaj i događaj, navesti učenike da ih objasne i razlikuju. Nakon toga, učenicima će
biti jednostavnije shvatiti što je u pripovijedanju objektivno, a što subjektivno.
Obrada
1. korak: Pripovijedanje – iznošenje događaja, tj. slijeda radnje u vremenu i prostoru
Heurističkim će razgovorom učiteljica/učitelj, skupa s učenicima, raščlaniti pripovjedni tekst u udžbeniku na
ono što pripovjedač pripovijeda: događaje – odnosno slijed događaja u vremenu i prostoru. Ovdje treba
naglasiti da se riječ događaj prije svega odnosi na ono što se dogodilo u vremenu i prostoru stvarnoga
života. Iako učenici imaju čitateljsko, slušateljsko i pripovjedačko iskustvo, dobro je ponoviti i utvrditi što
znači riječ (pojam) pripovijedati, pripovijedanje.
Vjerno i točno iznošenje ili pripovijedanje kakvoga događaja naziva se objektivno pripovijedanje.
2. korak: Pripovijedanje – iznošenje doživljaja, tj. dojma koji je na nas ostavio neki
događaj
Ponovnim i pomnim čitanjem polaznoga teksta, učiteljica/učitelj će usmjerenim razgovorom dovesti učenike
do uočavanja i razlikovanja riječi i izraza koji se odnose na događaj, odnosno na doživljaj:
DOGAĐAJ: …pod pragom vidjeli ono gnijezdo, koje je bilo s ptićima, u komadićima.
DOŽIVLJAJ: …ali smo se užasnuli kad smo pod pragom vidjeli…
Ilustracija na kojoj je prikazan razgovor triju vrabaca o događaju s lastavičjim gnijezdom može poslužiti kao
primjer za subjektivno pripovijedanje: prvi vrabac iznosi dva točna (objektivna) podatka o događaju
223
(gnijezdo na vlažnu zidu, ptice koje su priskočile u pomoć), sve ostalo njegov je dojam, tj. njegov doživljaj i
njegovo mišljenje o tome događaju. Drugi se vrabac s njim potpuno slaže iako iznosi samo jedan objektivan
podatak o događaju (na istome zidu i lani su počele graditi gnijezdo). Ovdje je dobro upozoriti učenike kako
nije dobro brzopleto i neumjesno ocjenjivati događaje o kojima ne znamo mnogo, pogotovo ne ocjenjivati
na temelju nedovoljno poznatih činjenica (drugi se vrabac, na temelju svoje krive prosudbe, vrlo ružno
izjasnio o lastavicama). I treći je vrabac subjektivan iako navodi najveći broj točnih podataka: predvidjeti
gnijezdo, priteći svojima u pomoć, prenijeti ptiće. Subjektivnost ovoga vrapca očituje se u tonu, ali i u
iznošenju vlastitoga doživljaja: Ja im se divim.
Subjektivno je pripovijedanje iznošenje osobnih zapažanja i dojmova ili osjećaja o kakvom događaju.
3. korak: Isprepletenost subjektivnoga i objektivnoga pripovijedanja

Posve objektivno pripovijedanje učenicima u dobi petoga razreda nije privlačno, oni će pri prepričavanju
takvoga pripovijedanja unositi elemente subjektivnosti. Na primjeru popularnoznanstvenoga teksta,
namijenjena upravo učenicima ove dobi, dade se lako uočiti kako je jedan dio teksta (uvjetno rečeno) više
objektivan, a drugi više subjektivan. Uz pomoć učiteljice/učitelja mogu se jednostavno izdvojiti dijelovi koji
nisu posve objektivni, tj. oni u kojima se uočava emotivni odnos pripovjedača (Svatko radosno uzbuđen
doživljuje povratak lastavica...) i posve objektivni (provjerljivi, egzaktni) dijelovi (Lastavica snese 4 – 5
jaja s crvenkastosmeđim pjegama.) Međutim, oba teksta u zadnjim rečenicama „mijenjaju ton”; subjektivni
postaje objektivan: Tako je to u živoj prirodi: svaki čovjekov zahvat kojim on mijenja postojeće stanje
izaziva lančane poremećaje., a objektivan postaje subjektivan: No ondje laste ne grade gnijezda niti izvode
porod. Kao da pokazuju: ovdje smo tek prolazni gosti.
Usustavljivanje
Treći korak u obradi zapravo je svojevrsno usustavljivanje. Nastavna jedinica Subjektivno i objektivno
opisivanje osobe, u ovome priručniku, u rubrici Drugi način nudi dva različita teksta o vidri, u jednomu
preteže objektivno, a u drugome subjektivno pripovijedanje. Pročitamo učenicima te tekstove, a oni će na
temelju prvoga slušanja iznositi svoje prosudbe (i argumentirati ih) o načinu pripovijedanja. Učenicima valja
polagano pročitati tekst još dva puta, te jednoj skupini odrediti da zapisuje samo objektivna zapažanja, a
drugoj samo subjektivna. Učiteljica/ učitelj komentirat će učeničke prosudbe.
DRUGI NAČIN
Različito o istom
Ako učiteljica/učitelj utvrdi da većina učenika u odjelu piše dobre i zaokružene sastavke, tj. da se vješto
služe subjektivnim i objektivnim iznošenjem događaja, tada je dobro ovu nastavnu jedinicu pretvoriti u
vježbu izražavanja i stvaranja.
Prvi dio vježbe sastojat će se od komentiranja tekstova iz čitanke Dveri riječi 5. Učenicima se ponudi kraći
ulomak kakva teksta iz čitanke (jedan od navedenih u primjerima za motivaciju, onaj koji nije interpretiran
na satu književnosti). Učenici rade u paru: prvi učenik podcrtava objektivno iznošenje događaja ili
objektivno pripovijedanje, a drugi učenik čini isto za subjektivno iznošenje događaja. U svoje bilježnice
prepisuju ključne dijelove rečenice koji upućuju na traženi način pripovijedanja. Uza svaki dio rečenice pišu
vlastiti komentar sa zadanim riječima: objektivno – točno, provjerljivo, vjerno; subjektivno – vlastiti
osjećaji, osobni dojam, vlastito mišljenje i sl. Potom učenici zamijene bilježnice i ustanovljuju koliko se
slažu u procjenama objektivnosti odnosno subjektivnosti. Svaki učenički par čita svoja zapažanja na glas, a
učiteljica/učitelj i ostali učenici komentiraju.
Drugi dio vježbe sastoji se od objektivnoga i subjektivnoga iznošenja događaja, usmeno i pisano. Primjerice,
učenici se trebaju prisjetiti kako je započeo jedan današnji školski sat i zapisati to u svoje bilježnice: ulazak
učiteljice/učitelja u učionicu, pozdrav, ozračje u odjelu, očekivanje učenika s obzirom na prošli sat (Čim je
zvonilo, učiteljica/učitelj je ušla/ušao u razred i pozdravila/pozdravio nas. Mi smo joj/mu odgovorili
pozdravom.). Potom će nekoliko učenika izreći na drugačiji način ono što su zapisali: dodavat će pojedinosti
u koje će unositi svoje dojmove (Čim je zatreštalo školsko zvono, učiteljica/učitelj je polagano ušla/ ušao u
razred i vedro nas pozdravila/pozdravio. Mi smo joj/mu odgovorili radosnim pozdravom. Ili: Školsko zvono
kriči i opominje sve nas da je vrijeme početka nastave, pa i naša učiteljica/naš učitelj upravo ulazi u razred
i osmjehuje nam se. I mi njoj/njemu odgovaramo takvim pozdravom.)
224
Ovakav način vježbe oslobodit će mnoge učenike „sputanosti i zakočenosti”, moći će uvidjeti da se napisana
rečenica može mijenjati, kratiti, dužiti, uljepšavati i slično. Pri takvom radu, svakomu je učeniku osobito
važna učiteljska pohvala za napredak u „prepravljanju” dobre rečenice u još bolju.

Jezik
1. Jednoznačnost i višeznačnost riječi
Književnost
1. Obilježja pripovjednog a teksta
Vjeronauk
Priroda
6. Razmnožavanje i ponašanje životinja
Ključni pojmovi: nespolno razmnožavanje, spolno razmnožavanje, briga za potomstvo; zajednice životinja
(plova, jato, krdo, stado, čopor, roj), ponašanje životinja.

10. Životinje: imenovanje i opis kućnih ljubimaca, životinja u zoološkom vrtu i na selu, glasanje nekih
životinja

8. Doživljaji iz života: doživljaji iz stvarnosti, mašta, pustolovine

6. Moj svijet i oko njega – svakodnevne radnje, opisivanje svoga mjesta/grada/domovine i usporedba sa
Povijest
7. Početci Rima
Ključni pojmovi: legenda, patriciji, plebejci, pučki tribuni, obitelj, Kapitolijsko trojstvo.
Geografija
14. Vrijeme i klima
Ključni pojmovi: vrijeme, klima, zračni omotač, temperatura, tlak.

Pripovijedamo o sebi i drugima (kultura govorenja i slušanja)
ZRNCE VIŠE
225
U radnoj bilježnici uz čitanku Dveri riječi 5 nalazi se niz zadataka uz različite tekstove koji su veoma
pogodni da se u njima ogledaju učenici u subjektivnosti i objektivnosti u pristupu događajima, krajolicima ili
osobama. Primjerice, peti zadatak uz tekst Djetinjstvo, T. Kolumbića; prvi zadatak uz tekst Sve što trebam
znati, R. Fulghama; peti zadatak uz tekst Još jedan džep, P. Voranca; četvrti zadatak uz tekst Srijedom u
Imotskom, I. I. Ramljaka; više zadataka uz tekst Kljasta Sava, D. Šimunovića; prvi zadatak uz tekst Naši
škoji, P. Ljubića; peti zadatak uz tekst Udarila me ona, moja majka, B. Prosenjaka i slično.
DOMAĆA ZADAĆA
1. Neki prijedlozi iz rubrike Zrnce više mogu poslužiti za domaću zadaću.
2. Ispripovjediti kakav događaj objektivno ili subjektivno. Pripovijedanje smije trajati najkraće tri minute,
najdulje pet minuta. Učenici se trebaju kod kuće pripremiti za govorenje/pripovijedanje: brže i sporije
govorenje, artikulacija, visina glasa, intonacija i sl., to će postići „vježbajući” pred članovima svoje obitelji.
Bit će zanimljivo saznati jesu li članovi obitelji imali iste primjedbe kao članovi odjela. Pri pripovijedanju se
ne smije služiti bilješkama ili natuknicama.
ZANIMLJIVOSTI
Poznata njemačka psihologinja Christa Meves (rođ 1925., završila studij germanistike, geografije, filozofije
i psihologije; djelovala na psihoterapeutskim institutima u Hannoveru i Göttingenu) autorica je više od
trideset popularno-znanstvenih knjiga o odgoju. Njezine su knjige premašile brojku od tri milijuna prodanih
primjeraka u Europi, a u Hrvatskoj su mnoge doživjele više izdanja. U nas su objavljene njezine knjige:
Učiti i odgajati, Pripovijedati i odgajati, Djeci s problemima treba pomoći, Promjena životnoga puta, Nove
školske nevolje, Između želja i stvarnosti, Abeceda za roditelje, Abeceda za bake i djedove, Sudbina djece u
našim je rukama, Mali vodič za psihoterapeute, Neumjerenost u neumjerenu vremenu, Radi se o našoj djeci,
Sretan je tko živi drugačije, Ohrabrenje za radost, Korijeni sreće, Odvažnost za odgoj, Naša djeca
odrastaju, Veliki upitnik, Želim živjeti, Nova slika oca itd.
U knjizi Pripovijedati i odgajati govori o suvremenim prigovorima o potrebi za (ne)pripovijedanjem bajki,

naime postavlja se pitanje koliko bajke pomažu u pripremi djece za odgoj djece u realnosti svijeta
suvremene tehnologije. „U diskusijama o bajkama u zadnjem desetljeću jedan je prigovor posebno glasan:
Mladi čovjek treba biti, dakako, odgojen za realnost našega svijeta tehnike. U svijetu bajki on se, naprotiv,
susreće s jednim nerealnim, fiktivnim svijetom, sa slikama, koje k tomu potječu iz jedne prošlosti koju je
oblikovao feudalni sistem, s jednim svijetom u kojem je – kako kažu – odvratan sistem vladavine bio nešto
posve prirodno. Postoji, štoviše, i mišljenje da su bajke stvorene od tih „vlastodržaca’’ u najmanju ruku
komponirane tako da pomoću „prividno svetih’’ sadržaja prisile duh na pravu pokornost, a time već i kod
djece suzbiju razvitak moći rasuđivanja i kritičnosti s jednim jedinim ciljem: da i sljedeću generaciju mogu
eksploatirati. Je li doista tako? Mislim da je potrebno pobrinuti se da se naši odgojitelji ne zavode tom
ideološki obojenom neistinom jer ta zabluda ima malo zajedničkoga sa stvarnošću bajki i njihovim
nastankom. Mitovi i bajke nisu proizvod isključivo jednog vremena; bajke nisu nipošto bačene u narod kao
propisani propagandni materijal (…), njihove su jezgre postojale još u pretkršćansko vrijeme. Bajke su, kao i
snovi, dio kolektivno nesvjesnog. Njihov bi se nastanak unutar povijesti čovječanstva trebao smjestiti u
vrijeme „nakon buđenja i prije pobjede svijesti’’ (istaknula Ch. M.), kako s pravom kaže istraživačica bajki
Hewig von Beit u svojoj knjizi Bajka, njen nastanak i mjesto.
(…)
Poslužimo li se metaforom, rekli bismo: Bunari k cjelovitosti životnih korelacija još su širom otvoreni.
Stoga je bajka na posve specifičan način prikladna za malu djecu jer ona ne govori samo o vanjskim
događajima već zaranja u nutarnji svijet duše (istaknula Ch. M.). Sadržaji kao, na primjer, bunar, vreteno,
pećnica su – kao ostatci dana individualne osobe koja sanja – vremenom uvjetovani simboli za duševne
datosti. Osim toga, u svakom čovjeku postoje hijerarhijske strukture. Ima u nama nešto „više’’, dobro i
svijetlo kao kraljević i kraljevna, ima u nama nešto „vladajuće’’ kao kralj i kraljica, pri čemu to bajka točno
kaže: ono što u nama vlada nije uvijek dobro (kako bi trebalo biti), već može biti i zlo kao neka vlastohlepna
kraljica-majka ili krvoločni otac-div. (...)
226
Uvučemo li dijete prerano u životne oblike suvremene odrasle osobe tako što ga npr. prerano učimo čitati i
računati, prerano i neprikladno seksualno odgajamo, prerano ga takoreći protjeramo u realnost (vanjskoga
svijeta) – bunari će se fantazija, stvaralačkih ideja, „kreativnosti’’ često nepovratno zatrpati i čovjek će
osiromašiti. Zakržljavanje fantazijske aktivnosti kod suvremenoga čovjeka bilo bi isto što i njegova
stagnacija. (…) Stoga pričanje bajki nije samo značajno odgojno sredstvo u odnosu na kasnije individualno
oblikovanje života, već ono ima i funkcionalno značenje za napredak čovječanstva unutar razvojne povijesti
svijesti, što znači njegove kulture; jer pričanje bajki čovjeku je preduvjet da svoj duševni bunar ostavi
otvorenim tako da mu se i onkraj njegova djetinjstva sačuvaju poklonjene ideje i ostanu mogućnosti novih
spoznaja.’’
Bilješke:
DNEVNA PRIPRAVA
227
Hrvatski ja volim 5
Subjektivno i objektivno pripovijedanje

HNOS, NPIP:
Tema: 1. Subjektivno i objektivno iznošenje događaja
Ključni pojmovi: subjektivno i objektivno pripovijedanje.
Obrazovna postignuća: prepoznati i razlikovati subjektivno i objektivno pripovijedanje; subjektivno i
objektivno iznositi događaje (usmeno i pisano).
Prethodna znanja: stvaran i slikovit opis; stvarni i zamišljeni događaj; samostalno stvaranje priče; usporedba.


Razvijati svijest o važnosti jezičnih znanja radi uspješnog pripovijedanja.
Zapažati zbilju oko sebe: bića, stvari i pojave i promatrati njihova obilježja radi cjelovitijega
doživljaja kako zbilje, tako i sebe sama: subjektivni i objektivni odnos prema zbilji.
Traženje slika, usporedba u vlastitom, unutarnjem, svijetu doživljaja i misli.
Uvidjeti utjecaj (važnost) misli i osjećaja na način iznošenja, opisivanja i tumačenja u pripovijedanju o
onome što nas okružuje.
Osvješćivati mogućnost pristranosti (subjektivnosti) u pripovijedanju.
OBRAZOVNI ZADATCI
Prepoznati i razlikovati subjektivno i objektivno iznošenje događaja.
Moći jedan te isti događaj ispripovijedati subjektivno i objektivno.
Pripovijedati subjektivno i objektivno (usmeno i pisano).
Prepoznati i razumjeti subjektivnost i objektivnost u pripovijedanju.
Razvijati sposobnost izražavanja misli, osjećaja i doživljaja, pripovijedajući u hrvatskom standardnom
i zavičajnom idiomu.
DOMAĆA ZADAĆA
Ispripovjediti kakav događaj objektivno ili subjektivno.
LITERATURA
Artikulacija sata
228
uvodni dio
U usmjerenom razgovoru s učenicima o vrapcu, lastavici, puranu, dupinu, psu ili magarcu
(životinjskim likovima u udžbeniku) od učenika dobivamo informacije o pojedinostima iz života tih
životinja. Te pojedinosti zapisujemo u dva stupca. Kasnije, razgovorom utvrđujemo koji su podatci
provjerljivi i pouzdano točni, a koji su podatci plod osobnog mišljenja ili učeničkih iskustava,
uvjerenja i sl.
1. korak: Pripovijedanje – iznošenje događaja, tj. slijeda radnje u vremenu i prostoru

Heurističkim će razgovorom učiteljica/učitelj, skupa s učenicima, raščlaniti pripovjedni tekst u
udžbeniku na ono što pripovjedač pripovijeda: događaje – odnosno slijed događaja u vremenu i
prostoru. Ponavljamo i utvrđujemo što znači riječ (pojam) pripovijedati, pripovijedanje:
vjerno i točno iznošenje ili pripovijedanje kakvoga događaja naziva se objektivno pripovijedanje.
2. korak: Pripovijedanje – iznošenje doživljaja, tj. dojma koji je na nas ostavio neki događaj
Ponovnim i pomnim čitanjem polaznoga teksta, usmjerenim razgovorom dovesti učenike do uočavanja
i razlikovanja riječi i izraza koji se odnose na događaj, odnosno na doživljaj:
Ilustracija na kojoj je prikazan razgovor triju vrabaca o događaju s lastavičjim gnijezdom poslužit će
kao primjer za subjektivno pripovijedanje: subjektivno je pripovijedanje iznošenje osobnih zapažanja i
dojmova ili osjećaja o kakvom događaju.
3. korak: Isprepletenost subjektivnoga i objektivnoga pripovijedanja

Na primjeru popularnoznanstvenoga teksta o lastavicama učenici zamjećuju kako je jedan dio teksta
više objektivan, a drugi više subjektivan. Uočavanjem i podcrtavanjem (zapisivanjem) dijelova koji
nisu posve objektivni, tj. onih u kojima se uočava emotivni odnos pripovjedača (Svatko radosno
uzbuđen doživljuje povratak lastavica...) i posve objektivni (provjerljivi, egzaktni) dijelovi (Lastavica
snese 4 – 5 jaja s crvenkastosmeđim pjegama.) učenici shvaćaju isprepletenost objektivnoga i
subjektivnoga u pripovijedanju.
usustavljivanje
Slušanjem ili čitanjem kraćih tekstova koji o istoj temi govore objektivno i subjektivno, učenici iznose
svoje prosudbe (i argumentiraju ih) o načinu pripovijedanja.
229
PLAN PLOČE
Subjektivno i objektivno pripovijedanje
Pripovijedanje – iznošenje doživljaja, tj. dojma koji je na nas ostavio neki događaj.
PRIPOVIJEDATI MOŽEMO:
↓ ↓ 
o onome što se dogodilo o onome što smo doživjeli
↓  ↓
o događaju o doživljaju
(stvarnom i zamišljenom) (svome ili tuđemu)
objektivno
O događajima i doživljajima možemo pripovijedati
subjektivno
Objektivno pripovijedanje – vjerno i točno iznošenje ili pripovijedanje kakvoga događaja.
Subjektivno pripovijedanje – iznošenje osobnih zapažanja i dojmova ili osjećaja o kakvom događaju.
U pripovijedanju je vrlo često isprepleteno subjektivno i objektivno.
230
Subjektivno i objektivno
opisivanje osobe
Ima jedna mala gospa Marija
Što sve mi draža biva što je starija.
Jer ona me je prvog trudna rodila,

Za ručicu me slabu prva vodila.
Antun Gustav Matoš, Gospa Marija
HNOS
Tema: 2. Subjektivno i objektivno opisivanje osobe
Ključni pojmovi: opis, subjektivni opis osobe.
Obrazovna postignuća: razlikovati subjektivni od objektivnoga opisa osobe; stvarati subjektivni opis
osobe (usmeni i pisani).
Izborne teme: Osnovno i preneseno značenje; Čitanje s razumijevanjem (književnih i neknjiževnih
tekstova).
Tip sata:
• kombinirani
ZADATCI I CILJEVI
Ključni pojmovi ove nastavane jedinice:
• opis
• subjektivni opis osobe
Obrazovni zadatci
• Opisivati osobe, ali i doživljaje, događaje, krajolike i sve što se može opisati.
• Razlikovati subjektivni od objektivnoga opisa.
• Stvarati subjektivni i objektivni opis osobe (doživljaja, događaja, krajolika i sl.).
• Stvaralačkim izražavanjem, i to u hrvatskom standardnom i zavičajnom idiomu, učenici razvijaju svoju sposobnost
izražavanja misli, osjećaja, doživljaja.
• Prepoznati i razumjeti subjektivnost i objektivnost u pripovijedanju.
• Razvijati sposobnost izražavanja misli, osjećaja i doživljaja, opisujući u hrvatskom standardnom i zavičajnom
idiomu.
• Zapažati zbilju oko sebe: bića, stvari i pojave i promatrati njihova obilježja radi cjelovitijega doživljaja kako
zbilje, tako i sebe sama: subjektivni i objektivni odnos prema zbilji.
• Traženje slika, usporedba u vlastitom, unutarnjem, svijetu doživljaja i misli.
• Uvidjeti utjecaj (važnost) misli i osjećaja na način iznošenja, opisivanja i tumačenja onoga što nas okružuje.
• Osvješćivati mogućnost pristranosti (subjektivnosti) u opisivanju.
• Razvijati društvenojezični sloj: pravila pripovijedanja, funkcionalna uporaba jezičnih izvora: ovladavanje tekstom,
njegovom povezanošću, cjelovitošću i sl.
• Razvijati pravogovorni sloj: uporabu govornih obilježja, naglašavanje, rečenična intonacija.
231
ARTIKULACIJA SATA
Motivacija
a) Učiteljica/učitelj će u heurističkom razgovoru doznati od učenika kakve osobe i kakve krajolike vole.
Usmjeravat će razgovor tako da najprije dozna od učenika duhovne osobine osoba koje im se sviđaju
(nesebični, vedri, pouzdani, dobri…), potom vanjske osobine (lijepe, nasmijane, svjetlokose, tamnokose,
dugokose, uredne, čiste…). Slična se pitanja mogu postaviti o krajolicima (planinski: travnati, šumoviti,
stjenoviti, snježni; morski: otočni, primorski, plaže, šume, stijene…). Ako više učenika spomene jedan isti
krajolik ili više istih svojstava osobe, dobro je tražiti od učenika da objasne svoj (dakle, osobni) odnos
prema sklonosti određenom obilježju ili svojstvu.
b) Učenicima se mogu ponuditi nadimci i imena ljudi te imena krajeva pa im ponuditi da „domisle” razlog
nastanka takvih imena. Tu će se lako moći uvidjeti „objektivnost i subjektivnost” u iznošenju učeničkih
argumenata. Treba voditi računa da se nikad ne ponudi nadimak koje osobe poznate učenicima ili pak
nadimak koji se odnosi na loše ili nelijepe osobine neke osobe. Imena mjesta i krajeva: Marija Bistrica,
Donja Lomnica, Banova Jaruga, Hrvatsko zagorje, Dalmatinska zagora, Novi Vinodolski… Imena i nadimci
osoba: Ivan Grozni, Brzi, Pjegica, Genijalac… Učenici će navodeći svoje razloge, na neki način, već
opisivati, a učiteljica/učitelj će komentirati je li razlog subjektivan ili objektivan.
c) Budući da je opisivanje (uz pripovijedanje i dijalog) ključni pojam u književnosti, ovu je nastavnu
jedinicu dobro obraditi nakon tekstova u kojima su opisi snažni, dojmljivi, učenicima bliski i razumljivi.
Koji su to tekstovi učiteljica/učitelj uvijek će, po reakcijama učenika, lako zaključiti (omiljeni književni
likovi, poznati krajolici – najčešće zavičajni, duhovite i vedre zgode iz prirode ili društva). U čitanci Dveri
riječi za 5. razred ima mnogo takvih tekstova, primjerice Zezancije, smijancije, ludancije Sanje Pilić i
Djedovo slovo Miroslava Slavka Mađera (subjektivno iznošenje djetetova vanjskoga i unutarnjega svijeta),
Lektira Melite Rundek (opis Tomičina ponašanja dok se opire čitanju lektire), Kljasta Sava Dinka
Šimunovića (opis Marčinkove glavice, opis Savine osobe), Na ladanju Antuna Gustava Matoša (opis
krajolika), Božićnica Milana Taritaša (opis berbe jabuka), Koza Zlatka Isaaca Bashevisa Singera (opis
snježnoga krajolika) itd.
Obrada
1. korak: Usporedba
Nakon čitanja ulomka priče Maslačak i Mrvica Sunčane Škrinjarić, heurističkim razgovorom s učenicima
učiteljica/učitelj će utvrditi što je zajedničko biljci maslačku i osobi koja ima ime Maslačak. Navođenjem
„zajedničkih” svojstava doći će do zaključka da je ime dječaka (Maslačak) nastalo uspoređivanjem
zajedničkih obilježja s biljkom (maslačak). Ovdje je dobro podsjetiti učenika kako nastaje usporedba (pojam
usporedbe učenici su usvojili u nižim razredima).
2. korak: Opis i plan opisa

Usmjerenim čitanjem učenici će tražiti pojedinosti koje opisuju Mrvicu, a učiteljica/učitelj će ih poticati da
kažu na što se te pojedinosti odnose, primjerice: okrugle oči, prćast nos detalji su koji opisuju lice; riječ
sićušna detalj je koji opisuje Mrvičin stas; riječi odlučna i ozbiljnost upućuju na Mrvičinu narav, karakter,
a bijele cipele i vrpca u kosi govore kako je Mrvica odjevena. Ovdje je dobro potaknuti učenike da nacrtaju
Mrvicu i da međusobno utvrde odgovara li crtež opisu jer učenici, zapravo, mogu nacrtati bilo kakvu
djevojčicu, no bitno je da ne izostave detalje koji su spomenuti. Vjerojatno će učenici prikazati narav
(ozbiljnost, odlučnost) crtajući pokrete tijela ili lica (ravne ili skupljene obrve, usne bez osmijeha, stisnute ili
prekrižene ruke). Opisivati znači prikazivati riječima svojstva, pojave, osobe, događaje, zbivanja i
doživljaje. Nešto od navedenoga ne može se doslovno nacrtati. To opet može biti povod za razgovor o
slikovitom objašnjenju opisivanja: riječima ocrtavati, oslikavati. Baš kao što se u crtanju ne može nacrtati
glava, a odmah potom stopalo ili nokti na rukama, tako se ni u opisivanju ne može „preskakati”. U „crtanju
riječima” daleko smo slobodniji, ali to znači da određeni red ili plan opisa mora postojati: od vanjskoga do
nutarnjega opisa osobe; od stasa prema licu; od osobnoga dojma do realnoga prikaza i sl.
232
3. korak: Objektivan i subjektivan opis
Učenici pišu asociogram uz riječi koje znače neka svojstva osobe.
visina → visok, nizak, oveći, niži; visok poput jablana, previsok

za svoje godine
stas  →sitan, krupan, snažan, nježan; snažan kao hrast, vitak kao u srne
oči → smeđe, plave, zelene, sive; zelene kao rijeka, nalik mačjima,
bistre kao potok
kosa  →duga, kratka, plava, smeđa, nalik žbunu, kao žitno klasje
divlja, ravna
prsti → dugi, kratki, mesnati, tanki; nježni, preplašeni, zaigrani
Nakon iznošenja učeničkih zapažanja, učiteljica/učitelj potiče učenike da ih razluče na objektivna i

subjektivna zapažanja.
Ilustracija u udžbeniku upućuje na razliku između subjektivnoga i objektivnoga opisa: prvi dio natpisa o
puranu zapravo je rječnička natuknica o toj ptici: latinsko ime, porodica ptica kojoj pripada te kratak opis
najuočljivijih i posebnih vanjskih obilježja purana. Natpis koji je dodao pas, primjer je subjektivna opisa, po
tom je natpisu jasno da pas purana smatra prijateljem, uz uobičajena puranova obilježja (perje, glasanje)
stavlja epitete koji ga prikazuju u najboljem svjetlu.
Ovdje je dobro učenicima napomenuti koliko je bitan izbor riječi: kako zbog izražajnosti i slikovitosti u
predočavanju opisivanjem, tako i zbog odnosa prema onomu što se opisuje. Treba poticati učenike da
najprije zapaze ono što je dobro i lijepo.

Učenicima petoga razreda najbliži je i najrazumljiviji književni opis pisan rječnikom i stilom primjerenim
njihovoj dobi. Primjeri za književni opis (osobe, krajolika, ugođaja i sl.) ponuđeni su u trećem primjeru za
motivaciju u ovoj priručničkoj jedinici. Za primjer znanstvenog (zapravo popularno-znanstvenoga opisa)
mogu poslužiti tekstovi iz udžbenika geografije i prirode (za peti razred) ili prvi tekst o vidri (u rubrici
Drugi način). Učiteljica ili učitelj može donijeti kakav novinski tekst u kojemu je opis očit ili mogu
potaknuti učenike da nakon obrade ove nastavne jedinice sami pronađu i donesu kakav novinski tekst u
kojem su zapazili opis.
Usustavljivanje
Ilustracija koja prikazuje vrapca i lastavicu zapravo je podsjetnik za subjektivno i objektivno opisivanje:
subjektivnost ili objektivnost jest način pristupanja događaju ili osobi. Učenicima se može ponuditi da s
nekoliko rečenica opišu neku dragu osobu: prvo subjektivno (neka navedu barem dvije usporedbe), a potom
objektivno: ono što su subjektivno opisali trebaju „prevesti” na objektivan način.
DRUGI NAČIN
Vedro o vidrama
Nakon pisanja asociograma navedenog u trećem koraku te kad se učiteljica/učitelj uvjeri da učenici
razlikuju subjektivni opis od objektivnoga, skupinama učenika ponude se dva teksta o vidri.
Zadatci za skupine:
prva skupina – određuje koji je tekst subjektivan, koji objektivan te to argumentira navodeći ili
podcrtavajući rečenice iz teksta
druga skupina – traži subjektivne dijelove opisa u jednomu tekstu koji se slažu s objektivnim
dijelovima opisa u drugomu tekstu
233
treća skupina – pošto svaki učenik pročita oba teksta, više se njima ne služi, nego zapisuje samo ono
što je upamtio.
Objava zaključaka počinje od treće skupine, oni iznose što su zapamtili iz jednoga, a što iz drugoga teksta. U
pravilu, djeca upamte više podataka iz subjektivnih nego iz objektivnih tekstova.
Oba su teksta iz popularno-znanstvene literature, ali su namijenjena različitoj čitateljskoj dobi.
Tekst o vidri u rubrici Zrnce više može se učenicima pročitati – kao nagrada ili zahvala – nakon završenoga
rada u skupinama.
1. tekst
Vidra
Vidre (Lutrinae) se odlikuju dugačkim i plosnatim tijelom koje počiva na niskim nogama, i spljoštenom
glavom s tupom njuškom, malenim izbuljenim očima i kratkim, okruglim uškama. Rep joj je dugačak i
postupno prema vrhu utanjen, te donekle spljošten, a dlaka kratka, kruta i sjajna. Na prednjim i stražnjim
nogama ima po pet prstiju.
Vidre stanuju u rijekama i moru pa su rasprostranjene, osim na krajnjem Sjeveru, po čitavoj Zemlji.
Majstorski plivaju i rone, mogu dugo izdržati pod vodom, i bez obzira na svoje kratke noge trče prilično
brzo. To su snažne, hrabre i smione životinje, vrlo inteligentne i prikladne za pripitomljavanje.
Na vidri je sve neobično: njezin život u vodi, njezine kretnje, način hvatanja hrane i duševne sposobnosti.
Ona svakako pripada među najprivlačnije životinje evropskoga područja. Da je pravi stanovnik vode,
razabrat ćemo odmah ako je promatramo na kopnu. Zbog kratkih nogu, vidra više gmiže nego hoda, ali
nipošto polagano. Po snijegu i ledu klizi na prilične udaljenosti, u čemu joj pomaže glatko krzno, a
povremeno i snažan rep. Vidra može upravo nevjerojatno lako okretati i svijati tijelo. Lako se uspravlja i po
nekoliko minuta stoji mirno poput kipa.
Vidrina su osjetila vrlo istančana: izvrsno vidi, čuje i njuši. Već na udaljenosti od nekoliko stotina koraka
osjetit će čovjeka ili psa, što je dovoljan razlog da što brže pobjegne u vodu. Neprekidan lov i progoni
kojima je izvrgnuta, učinili su je vrlo bojažljivom i opreznom, ali isto tako i lukavom, pa se lako može
dogoditi da lovac i po nekoliko dana vreba na nju.
Mlade vidre iz legla hrane se rado mlijekom i kruhom pa se mogu vrlo lako pripitomiti. Pitom vidra vrlo je
ljupka i dobrodušna životinja. Ubrzo upoznaje gospodara i prati ga u stopu kao vjeran pas.
Brehm, Alfred Edmund: Život životinja, Cankarjeva založba i Prosvjeta, Ljubljana – Zagreb 1989. (str. 91 – 96)
2. tekst
Vidra
Želite li ovoj divnoj „kunovki” u pohode, teško ćete je zateći kod kuće. Ta ona je rođena skitnica i
radoznalica, pa se uvijek nekuda potuca, a prostor koji smatra svojim zavičajem mjeri više desetaka
kilometara uokolo. Taj se „posjed” proteže kopnom i vodom. Zato ni vodene ni kopnene životinje nisu
sigurne od toga vječno gladnoga lovca. A vidra je vedre ćudi pa sve što radi kao da pretvara u šalu i zabavu.
Čak takav svakodnevni i (za ribu) nesmiljeni posao kao što je ribolov vidra začinja s tisuću vragolija i
majstorija. Životu u vodi prilagodila se tako da je naprosto nenadmašiva u plivanju i ronjenju. I da nije
čovjeka koji je uporno lovi – nešto zbog skupocjena krzna, nešto radi štete koju ona nanosi uzgoju riba –
vidra bi u svomu okolišu bila neopisiv gospodar. To drsko tumaralo ima nevjerojatno gipko tijelo, dugačko
kadšto i više od metra, a teško do deset kilograma. Noge su joj kratke (ali snažne), s plivaćom kožicom
među prstima – prava vesla. Dok vidra roni i prevrće se u vodi kao da u sebi ni jedne jedine kosti nema,
uške su joj zatvorene zaštitnim zaliscima, a nozdrve stisnute. Bilo u kakvim okolnostima, vidra se
izvanredno snalazi . Pa i kad led posve okuje vodu, ona će znati kako se domogne hrane od koje ju je led
odijelio. A kad utoli glad, dat će oduška svojoj razigranoj ćudi pa će ledenu plohu iskoristiti kao
klizalište.Eto, takva je vidra, ljubitelj slobodnih pokreta u neomeđenu prostoru.
Šaroliko carstvo životinja, priručnik za poznavanje prirode i biologije, Šk. knjiga – Zagreb i Delo – Ljubljana, 1972.
234
Lektira
– opisivanje glavnih i sporednih likova
Književnost
7. Preneseno značenje u književnom djelu
2. Dom i oko njega – opisivanje doma/kuće/stana, soba, pokućstva te prostora izvan i oko njega – vrta,
ulice, prometa

5. Stanovanje: imenovanje prostorija u kući i stanu, snalaženje u prostoru i vremenu

5. Moj mali svijet: moj dom, moja soba, opis prostora
Vjeronauk
3. Život i vjera ljudi u „plodnom polumjesecu”
Ključni pojmovi: Knjiga Postanka, patrijarsi, nomadi, plodni polumjesec.
Povijest
10. Pojava kršćanstva
Ključni pojmovi: kršćanstvo, apostoli, progoni kršćana, katakombe, kršćanski simboli.
Geografija
12. More
Ključni pojmovi: more, svojstva i gibanja mora.
Priroda
– cvijet i plod – građa i uloga
ZRNCE VIŠE
Ovaj je tekst zapis jednoga lovca o neobičnu susretu s vidrom. Taj se zapis može „osloniti” na tekstove iz
Drugoga načina, iako je posve drugačiji – istinski subjektivan. Tekst može poslužiti za različite zadatke:
a) izdvojiti izraze (sintagme) izrazito subjektivne i izrazito objektivne, primjerice:
subjektivno – koja mi lukavo izmiče danima; kad sam obrisao masnu bradu
objektivno – sad joj se na snijegu vidi trag; ona (vidra) je to učinila (obrisala masnu bradu)
b) ispisati izraze koji se odnose na opis vidre, primjerice: brkata glava
c) ispisati izraze koji prikazuju/opisuju pripovjedača, primjerice: odoh ljutit
d) pronaći preneseno značenje – značajku subjektivna opisa, primjerice:
vjetar više nije tresao bijeli nakit s grana, cijeli ovaj osniježeni kraj učinio mi se
bijelim stolnjakom koji je prostro Stvoritelj.
235
S vidrom za stolom
Bio snježni Božić pa su prijatelji odustali od ponoćnog lova. Zato odoh ljutit, sâm s puškom, uloviti vidru
koja mi lukavo izmiče danima, a sad joj se na snijegu vidi trag.
U sve tišoj noći vjetar više nije tresao bijeli nakit s grana, kadli ipak led zapucketa. Vidra! Lijepo joj se
nazire brkata glava pa jedva čekam da u torbici napipam streljivo. I dok sam ja tražio čime bih je ubio, ona
mi se posve približila. Jela je ribu. Oćutim i ja glad pa sam požalio što nisam uzeo hranu. Gle čuda, u torbici,
uza streljivo, napipam i smotak u kojemu je bio puranski batak. Bit će mi ga djeca spremila kako bih
božićevao i ovako samotan.
Odjedanput, cijeli ovaj osniježeni kraj učinio mi se bijelim stolnjakom koji je prostro Stvoritelj. U ovoj
bijeloj noći za istim tim stolom i ja i vidra samo kupimo mrvice hranidbenog lanca. Poput svih bića, i moji
prijatelji pripadaju božanskome stolu svih životâ, samo što oni blaguju uz vino i pjesmu. Strašno bi mi bilo
da vidrinom krvlju zamažem ovaj bijeli stolnjak, kao što će na njihovu ostati mrlje od vina.
I s batkom u ustima približim se vidri još koji korak, a i vidra se s ribom u ustima koji korak k meni
približila. I tako smo ja i vidra, sučelice za bijelim stolom, pojeli svaki svoj »božji zalogaj«: ona ribu, ja
purana. A kad sam obrisao masnu bradu, i ona je to učinila. Okrenula se i otišla, ali nije zavaravala trag,
nego ušla u svoju jamu na netajeći ulaz. Bilo je i meni vrijeme da se vratim kući, da zahvalim svojim dragim
»vidrićima« za ovaj božićni obrok kojim se krijepi i tijelo i duša. A kad sam se u zoru vratio doma, bio sam
sav bijel od inja, izvana i iznutra.
(Vlado Pleteršnik, 1934.)
Iz zbirke Bijela vrana, čudne zgode iz naše prirode Joze Vrkića
DOMAĆA ZADAĆA
Opiši blisku osobu navodeći svoja objektivna i subjektivna zapažanja. Služi se usporedbama. Ne zaboravi
napraviti plan opisa.
ZANIMLJIVOSTI
Dobar roman govori nam o svom junaku, a loš roman o svome autoru.
G. K. Chesterton
Kad su likovi zaista živi pred svojim tvorcem, potonji ne čini ništa drugo nego prati njihove postupke, riječi,
u situaciji koju mu oni sugeriraju.
L. Pirandello
Za pisanje beletristike potreban je čitav niz nadahnuća o ljudima u nekom ambijentu i zatim mnogo rada na
temelju tih nadahnuća.
A. Huxsley
Dobar opisivač treba dakle prije svega dati kratak, sugestivan dojam cjelokupnosti, a detalj mu služi tek
utoliko ukoliko pojačava taj ukupni dojam. I ponajbolji stilisti znaju posrtati, zamjenjujući opis sa
slikarskom metodom.
A. G. Matoš
Duge i krute dlake vidrina krzna masne su i odbijaju vodu. One su uistinu tako dobra zaštita da vidrina koža
nikad nije mokra. Netom rođena vidra je slijepa, gola, duga 12 cm i teška 60 grama. Mladunci nauče plivati
u dobi od 12 tjedana kad im naraste krzno otporno na vodu.

Vidra može plivati pod vodom najmanje 400 m a da ne izroni, pritom – na kratkim udaljenostima – postiže
brzinu 14 km na sat.

Gotovo 70 % vidra koje su pronađene uginule, žrtve su prometa. To su većinom mužjaci preko čijih
područja prolaze nove prometnice.
236
DNEVNA PRIPRAVA
Hrvatski ja volim 5
Subjektivno i objektivno opisivanje osobe

HNOS, NPIP:
Tema: 2. Subjektivno i objektivno opisivanje osobe
Ključni pojmovi: opis, subjektivni opis osobe.
Obrazovna postignuća: razlikovati subjektivni od objektivnoga opisa osobe; stvarati subjektivni opis
osobe (usmeni i pisani).
Prethodna znanja: opis; usporedba; subjektivno i objektivno pripovijedanje.


Zapažati zbilju oko sebe: bića, stvari i pojave i promatrati njihova obilježja radi cjelovitijega doživljaja
kako zbilje, tako i sebe sama: subjektivni i objektivni odnos prema zbilji.
Traženje slika, usporedba u vlastitom, unutarnjem, svijetu doživljaja i misli.
Uvidjeti utjecaj (važnost) misli i osjećaja na način iznošenja, opisivanja i tumačenja onoga što nas
okružuje.
Osvješćivati mogućnost pristranosti (subjektivnosti) u opisivanju.
Razvijati društvenojezični sloj: pravila pripovijedanja, funkcionalna uporaba jezičnih izvora:
ovladavanje tekstom, njegovom povezanošću, cjelovitošću i sl.
Razvijati pravogovorni sloj: uporabu govornih obilježja, naglašavanje, rečenična intonacija.
OBRAZOVNI ZADATCI
Opisivati osobe, ali i doživljaje, događaje, krajolike i sve što se može opisati.
Razlikovati subjektivni od objektivnoga opisa.
Stvarati subjektivni i objektivni opis osobe (doživljaja, događaja, krajolika i sl.).
Stvaralačkim izražavanjem, i to u hrvatskom standardnom i zavičajnom idiomu, učenici razvijaju svoju
sposobnost izražavanja misli, osjećaja, doživljaja.
Prepoznati i razumjeti subjektivnost i objektivnost u pripovijedanju.
Razvijati sposobnost izražavanja misli, osjećaja i doživljaja, opisujući u hrvatskom standardnom i
zavičajnom idiomu.
DOMAĆA ZADAĆA
Opisati blisku osobu navodeći jasna objektivna i subjektivna zapažanja.
LITERATURA
237
Artikulacija sata
uvodni dio
Usmjereni razgovor o nadimcima: kako se dobivaju ili pridijevaju, što znače, kakvi mogu biti i sl.
Svaki par učenika (prema sjedenju u zajedničkoj klupi) navodi dvije ili tri osobine osobe, muške ili
ženske, koja ima nadimak Mrvica odnosno Maslačak, primjerice: izgled, narav, ponašanje i slično.
Nakon 2 – 3 minute, parovi uspoređuju osobine koje su im pridjenuli i utvrđuju stupanj sličnosti ili
podudarnosti (Mrvica – sitna/sitan, krhka/krhak, nježna/nježan, kuštrava/kuštrav…; Maslačak –
plavokosa/plavokos; krhka/krhak, vedra/vedar; zaigrana/zaigran…)
Ovdje se lako dade uočiti tzv. horizont očekivanja o nekom pojmu (ovdje o svojstvu osobe koja ima
određeni nadimak). Zamišljajući svojstva osobe koje nose te nadimke, učenici se – na jedan način –
pripremaju za opisivanje.
1. korak: Usporedba
Nakon čitanja ulomka priče Maslačak i Mrvica Sunčane Škrinjarić, heurističkim razgovorom s
učenicima učiteljica/učitelj utvrdit će što je zajedničko biljci maslačku i osobi koja ima ime Maslačak.
Navođenjem „zajedničkih” svojstava doći će do zaključka da je ime dječaka (Maslačak) nastalo
uspoređivanjem zajedničkih obilježja s biljkom (maslačak).
2. korak: Opis i plan opisa

Usmjerenim čitanjem učenici će tražiti pojedinosti koje opisuju Mrvicu, a učiteljica/učitelj će ih
poticati da kažu na što se te pojedinosti odnose.
Uz pojmove lice, stas, narav, odjeća učenici će tražiti navode iz ulomka i objasniti kako oni zamišljaju
Mrvičin lik. Dakle, opisujemo kad riječima predočavamo, „oslikavamo, crtamo” koji lik.
Uz pomoć učiteljice/učitelja učenici će uočiti logičnost u ponuđenomu redoslijedu opisivanja S.

Škrinjarić (lice, stas, narav, odjeća). Ovdje je važno upozoriti učenike da taj redoslijed nije zadan i
nužan, nego je književničin izbor. Učenici mogu imati drugačiji redoslijed opisivanja: bitno je da on
bude jasan i razumljiv (logičan). Svaki dobar opis treba imati plan opisa.
3. korak: Objektivan i subjektivan opis
Komentirajući ilustraciju u udžbeniku, učenici će (uz pomoć učiteljice/učitelja) uočiti razliku između
subjektivnoga i objektivnoga opisa: prvi dio natpisa o puranu zapravo je rječnička natuknica o toj ptici:
latinsko ime, porodica ptica kojoj pripada te kratak opis najuočljivijih i posebnih vanjskih obilježja
purana. Natpis koji je dodao pas, primjer je subjektivna opisa, po tom je natpisu jasno da pas purana
smatra prijateljem, uz uobičajena puranova obilježja (perje, glasanje) stavlja epitete koji ga prikazuju u
najboljem svjetlu.
Ovdje je dobro učenicima napomenuti koliko je bitan izbor riječi: kako zbog izražajnosti i slikovitosti
u predočavanju opisivanjem, tako i zbog odnosa prema onomu što se opisuje. Upravo taj odnos prema
opisivanome označava se objektivnim ili subjektivnim.
usustavljivanje
Ilustracija koja prikazuje vrapca i lastavicu zapravo je podsjetnik za subjektivno i objektivno
opisivanje: subjektivnost ili objektivnost jest način pristupanja događaju ili osobi.
238
PLAN PLOČE
Subjektivno i objektivno opisivanje osobe
biljka dječak
maslačak
žut cvijet žuta kosa
Maslačak žute cipele
pjegavo lišce
ozbiljno lice
Opis je pismeno ili usmeno prikazivanje svojstava, osobina i značajki bića stvari ili pojave.
djevojčica Mrvica
okrugle oči,
lice
prćast nos
stas sićušna
vrpca u kosi
odjevena
bijele cipele
odlučna
narav
ozbiljna
Objektivan opis osobe jest nepristrano prikazivanje ili predočavanje neke osobe, usmeno ili pismeno.
Maslačak Mrvica
 ↓ ↓

Maslačak se volio praviti važan. Ali ja ne volim orahe – vikala je Mrvica.
Gluposti! – rekao je Maslačak. Ti si smiješan dječak.
…lišce vrlo ozbiljno za svoje godine… …nije gubila na ozbiljnosti…
Subjektivan opis osobe jest prikazivanje ili predočavanje neke osobe onako kako smo je doživjeli, s
obzirom na osjećaje koje ta osoba u nama budi. Subjektivan opis može biti usmeni i pismeni.
Dobar opis u sebi ima objektivnih i subjektivnih opažanja:
Mnogi su Maslačka smatrali žutim, ali to je bilo pretjerano.

 ↓ ↓ 
OBJEKTIVNO SUBJEKTIVNO
239
Pripovijedanje u prvoj i
trećoj osobi
Ako vam je težak stijeg čestitosti
utaknite ga u zemlju
gdje počivaju naše kosti.
Mi ćemo ga držati.
Božidar Prosenjak, Poruka hrvatskim sinovima i kćerima
HNOS
Tema: 3. Pripovijedanje u prvoj i trećoj osobi
Ključni pojmovi: pripovijedanje u prvoj osobi, pripovijedanje u trećoj osobi.
Obrazovna postignuća: razlikovati pripovijedanje u prvoj i trećoj osobi prema sudjelovanju u
događaju; pripovijedati o nekom događaju kao sudionik (prva osoba) i nesudionik (treća osoba).

Izborne teme: Pripovijedanje zanimljivog događaja jezikom moje bake i jezikom moje generacije;
Razgovor.
Tip sata:
• kombinirani
ZADATCI I CILJEVI
• pripovijedanje u prvoj osobi
• pripovijedanje u trećoj osobi
Obrazovni zadatci
• Prepoznati i razlikovati pripovijedanje u prvoj i trećoj osobi prema sudjelovanju u događaju.
• Moći jedan te isti događaj ispripovijedati u prvoj i trećoj osobi.
• Pripovijedati o nekom događaju kao sudionik (prva osoba) i nesudionik (treća osoba).
• Prepoznati i razumjeti u sudionika (prvu osobu) i nesudionika (treću osoba) u pripovijedanju.

• Razvijati svijest o važnosti svrsishodnoga, razumljivoga i jasnoga načina izražavanja.
• Suzbijati sebičnost i egocentričnost u iznošenju događaja pripovijedanjem u prvoj i trećoj osobi.
• Razvijati osjetljivost o važnosti osobe (svoje i druge) u kakvom događaju.
• Otkrivati mogućnost boljega sporazumijevanja služeći se različitim načinima pripovijedanja.
• Razvijati društvenojezični sloj: pravila pripovijedanja, funkcionalna uporaba jezičnih izvora, ovladavanje tekstom,
njegovom povezanošću, cjelovitošću, ozbiljnošću i sl.
240
ARTIKULACIJA SATA
Motivacija
a) Učiteljica/učitelj zamolit će učenike da se ukratko predstave, ali na neobičan način: učenik će govoriti o
sebi riječima svojih bližnjih (roditelja, brata, sestre, tete), a o svojima će govoriti u prvoj osobi onako kako
ih doživljava. Primjerice, jedna učenica može o sebi govoriti u trećoj osobi, kao što bi o njoj govorila
njezina majka: Moja kći Ana učenica je petoga razreda. Ana voli matematiku, a pisanje sastavaka joj baš i
ne ide. To je naslijedila od tate. Inače, moja Ana zna ponekad biti tvrdoglava, voli ples i stalno je u pokretu.
Potom će ista učenica govoriti o svojoj majci, ali u prvoj osobi: Ja imam petašicu Anu i maloga Petra koji je
još u vrtiću. Radim u pošti i nastojim svaki trenutak slobodnoga vremena provesti sa svojom obitelji.
Učenici ne moraju govoriti o sebi, isto se tako mogu uživjeti u neki književni ili filmski lik. Bitno je da u
kratkom vremenu, u svega nekoliko rečenica, „preskoče” iz prve u treću osobu.
b) Usporedbom dvaju proznih djela koja su obrađena u jednom tjednu može se uspješno započeti razgovor
o pripovijedanju u prvoj osobi. Za to nam mogu poslužiti i ulomci lektirnih djela za peti razred koji se
nalaze u čitanci Dveri riječi 5. Isti tekstovi mogu poslužiti kao motivacija za čitanje lektire ili uvod u
određeno književno djelo, odnosno za svojevrsno upoznavanje s književnikom čije ćemo djelo čitati,
primjerice Imaš li hobi Mire Gavrana i Zezancije, smijancije ludancije Sanje Pilić. Oba su ulomka
ispripovijedana u prvoj osobi i djeci su, između ostaloga, zbog toga vrlo bliska. Oba ta teksta, ili samo jedan
od njih, pomoći će nam da utvrdimo kako djeca doživljuju tekst ispripovijedan u prvoj osobi.
c) U heurističkom razgovoru s učenicima doznat ćemo koja pripovjedna djela više vole: ona u kojima im
pripovijeda pripovjedač (pisac, netko nama nepoznat) ili djela u kojima je autor jedan od likova (glavni lik).
Ovakav je razgovor dobro voditi nakon obrade proznoga djela u kojemu je pripovjedač u trećoj osobi. U
razgovoru možemo postavljati pitanja: Kako pripovjedač (treća osoba, netko nepoznat) znade kako se osjeća
glavni lik ili što misle ostali likovi? Kako pripovjedač znade što neki lik pomisli dok promatra neki prizor?
Je li vjerodostojnije prozno djelo u kojemu su glavni lik i pripovjedač ista osoba (pripovjedač u prvoj
osobi)?
Obrada
1. korak: Pripovjedač: ja – 1. os. jd.
Nakon slušanja štiva Dupin voli djecu učenici izvode samostalne zaključke o temi štiva i pripovjedaču. To
argumentiraju navodima iz teksta. Utvrđuju znanje o pripovjedaču – osobi koja pripovijeda. U ovome štivu
pripovjedač je u prvoj osobi jer je pripovjedač sudionik događaja, lik iz pripovjednog djela. Sve je
ispripovijedano u prvoj osobi jednine (glagolski oblici u 1. os. jd.), tj. sa stajališta sudionika u događaju,
osobe koja je događaj doživjela.
2. korak: Pripovjedač: on – 3. os. jd.

Usmjereno čitanje teksta o zgodi opisanoj u štivu Dupin voli djecu, ovaj put ispripovijedanoga u trećoj
osobi. Učenici zamjećuju da pripovjedač pripovijeda „iz daleka”, da nije sudjelovao u događaju. Ovdje je
pripovjedač – nesudionik. Zapažanje i navođenje razlika s obzirom na početni tekst.
3. korak: Razlika u pripovijedanju u prvoj i trećoj osobi

Ilustracija koja se nalazi u ovome koraku, na neki način, oslikava pripovijedanje u prvoj i trećoj osobi. Kad
pas kaže: …sve dok nisam vidio svojim očima, a magarac se pita: …a čijim bi očima i mogao vidjeti nego
svojima? – saznajemo da oba pripovjedača (u 1. i 3. os.) iznose isti događaj, ali na drukčiji način. Jedan je
pripovjedač sudionik događaja, a drugi nesudionik, zato je pripovijedanje u prvoj osobi počesto uvjerljivije i
ostavlja jači dojam nego pripovijedanje u trećoj osobi. Pripovjedač u prvoj osobi „uvlači” i čitatelja u
događaj ili priču, a pripovjedač u trećoj osobi slušatelju ili čitatelju „predstavlja” događaj.
Usustavljivanje
Učenici ukratko pripovijedaju događaj opisan u štivu Dupin voli djecu tako da „mijenjaju” pripovjedače
(dupin, stari ribar, more, sandolina) i to u prvoj i trećoj osobi.
241
DRUGI NAČIN
Hej, imam ti nešto reći…
U ovu se nastavnu jedinicu mogu uklopiti izborne teme Pripovijedanje zanimljivog događaja jezikom moje
bake i jezikom moje generacije i Razgovor. Budući da učenici petoga razreda imaju (spontano, imanentno)
iskustvo pripovijedanja u prvoj i trećoj osobi, oni će bez većih poteškoća pripovijedati u prvoj ili trećoj
osobi. Na ovome satu mogu jedni drugima pripovijedati šaljive zgode iz svoga zavičaja, upravo na
zavičajnom govoru; mogu razgovarati o temama iz bliže i dalje prošlosti (običaji, povijest, odnosi među
ljudima, poljodjelski poslovi, prehrana, odijevanje…). Naravno, takav sat podrazumijeva pripremu i učenika
i učiteljice/učitelja: pomne upute, podjelu tema i skupljanje podataka, bilježenje i učenje podataka i sl.
Slično se može postupiti s temama iz nekih predmeta (priroda, geografija, vjeronauk) gdje bi učenici iznosili
svoja znanja pripovijedajući u prvoj ili trećoj osobi (primjerice, u prirodi: učenik pripovijeda (u 1.ili 3.
osobi) o cvijetu i njegovoj građi i sl.)

Jezik
9. Zamjenice
Književnost
Lektira
Ivan Kušan, Lažeš Melita

8. Blagdani – običaji vezani uz proslavu Božića i Uskrsa u nas i u zemljama engleskoga govornog područja,
proslava Valentinova, pisanje prigodnih poruka za Valentinovo, Halloween

1. Susreti i upoznavanje: pozdravi pri susretu i opraštanju u komunikaciji s vršnjacima i odraslima,
predstavljanje i komunikacijski obrasci pri susretu
6. Briga za zdravlje: ukazivanje na zdravi život, zdrava prehrana, bavljenje športom, opasnosti po
zdravlje koje donosi moderna civilizacija
Priroda
Ključni pojmovi: tlo, gnojidba, zaštita; voće, povrće, žitarice; seosko gospodarstvo, farma, zaštita domaćih
životinja.
Povijest
2. Život ljudi u prapovijesti
Ključni pojmovi: kameno doba, metalno doba, nalazišta prapovijesnih kultura, Krapinski čovjek.
9. Hrvatski prostor u antičko doba
Ključni pojmovi: romanizacija, provincije, grčki i rimski gradovi, kulturni spomenici (arena i forum).
Geografija
15. Tipovi klime, biljni i životinjski svijet
Ključni pojmovi: vrste klima, biljni i životinjski svijet, vrste tla u Hrvatskoj.
Vjeronauk
2. Kako upoznati, razumjeti i koristiti Bibliju
242
Ključni pojmovi: svijet u kojemu je nastala Biblija, književne vrste u Bibliji (povijesne knjige, knjige
zakona, pisma, proročke knjige, pjesme), Biblija – Riječ Božja, biblijske kratice, poglavlja i reci.
3. Život apostola Pavla
Ključni pojmovi: Pavao, Pavlova misijska putovanja, kršćanske zajednice koje osniva Pavao, pogani,
poslanice.
ZRNCE VIŠE
Dječji romani Ivana Kušana obvezna su lektira u petome razredu. Učenike ne treba posebno poticati da
čitaju Kušanove romane jer ih rado čitaju. Na ulomku Kušanova romana Lažeš Melita možemo djelatno
provjeriti što se događa kad se zamijeni pripovjedač u prvoj i trećoj osobi ili kad različiti likovi dobiju ulogu
pripovjedača.
Učenike podijelimo u tri skupine. Svaka skupina dobije svoj ulomak i zadatke uza nj. Zadatke mogu riješiti i
pisano i usmeno. O tome će odlučiti učiteljica/učitelj. Bolje je dati prednost govorenju: brže se i
jednostavnije realizira, učenici dobivaju povratnu informaciju odmah i mogu, s obzirom na to, ispraviti
pogrješke ili nedostatke u svome govornom izražavanju.
Jedan se zadatak odnosi na promjenu gledišta, a drugi dopušta i stvaralačko prepričavanje.
Učenicima savjetujemo da pišu u bilježnicu ili na poleđinu listića.
Ivan Kušan
Lažeš Melita
(U obitelji inženjera Kosića i njegove supruge žive sin Nenad i kći Melita. Nenad, zaljubljenik u čitanje, voli jesti sve čega se
dočepa tako da je u svojoj trinaestoj godini već debeo „kao tri obična dječaka”. Njegova, godinu i pol dana mlađa, sestra Melita
„boluje“ od čudne bolesti: ima bujnu maštu i zabavlja se izmišljanjem raznovrnih neistina koje su počele zabrinjavati roditelje.
Melitina i Nenadova majka sprema se trodnevni put. Daje upute Meliti da pazi na tatu i brata.)
– Izvoli, mama, zvala si me – javila se Melita.

– Sjedi, Melita – reče majka vrlo ozbiljno.
Zagledala se u svoju djevojčicu. Ispod šumarka plave kose gledala su je dva tamna, tamna oka nalik
onim prozorčićima na ulaznim vratima stana. Pogledaš u njih i ne vidiš što se događa u stanu, jer je vani
svjetlije. Što se događalo iza ta dva tamna oka njezine djevojčice? Melita je već bila u dvanaestoj godini.
Koliko je njena majka zapravo znala o njoj?
– Mama – počela je Melita živo – znaš li što se dogodilo? Verica je gotovo došla pod auto... Šiljo i ja smo je
držali, a ona nije htjela, znaš... Ja sam joj rekla: „Nemoj, Verice, ti ne možeš još posve sama...“ Ali me nije
slušala. Pala je i udarila glavom o pločnik. Došao je jedan striko i uzeo je, stavio u auto...
– Melita! – prekinula ju je majka i prisjela na rub stolice, obgrlivši kćerku.
– Izvoli, mama!
– Melita, ovo je prvi put da ja odlazim od kuće, prvi put da nećemo biti zajedno.
– Koliko dugo? – pitala je Melita. – Godinu dana?
– Ni govora! Možda dva-tri dana – odgovorila je majka. – Ali ipak nećemo biti zajedno... I htjela bih te nešto
zamoliti...
– Znam, mama, da budem dobra, da učim, da idem u školu – odsiječe Melita brzo.
– Ne, nešto drugo.
– Znači da ne moram biti dobra, da ne moram učiti i da ne moram ići u školu?
– Melita, Melita! – nasmiješi se majka. – Nemoj se šaliti sa mnom. Hoću da razgovaramo ozbiljno. Ti si
ozbiljna, odrasla djevojka.
Melita se tako naglo ispravi u stolici da je kanarinac Finki čudno pogleda ispod oka. Majka pomisli:
„Treba da je uvjerim kako razgovaram s njom kao sa sebi ravnom.“ I naglas reče:
– Melita, ti ćeš ostati sama u kući, hoću reći sama s ovom našom dvojicom, s tatom i Nenadom. Ti znaš
kakvi su oni...
Djevojčica se zasmijulji.
(ulomak iz romana)
243
Zamisli da si Melitina majka.
a) Promatraš svoju kćer i razmišljaš o njoj, o njezinom ponašanju, zabrinjava te njezina sklonost
izmišljanju. Znaš da tri dana nećeš biti u kući, i to te muči. Izgovori ili napiši misli Melitine majke (u
prvoj osobi).
Ivan Kušan
Lažeš Melita
dočepa tako da je u svojoj trinaestoj godini već debeo „kao tri obična dječaka”. Njegova, godinu i pol dana mlađa sestra, Melita
– Ja hoću da paziš na ovu našu dvojicu, na Nenada i na tatu.

Melita ustade široko otvorenih očiju. Bila je ushićena.
– Naravno, mama, da ću paziti na njih. Na njih treba paziti. I te kako! Njima su uvijek neke gluposti na
pameti, znaš. Bit će oni kao bubice dok se ti ne vratiš. Možeš biti sigurna...
„Pogodila sam!“ uživala je majka. „Osjeća kako sam joj važnu dužnost povjerila. Ona će, tobože, paziti na
njih, a zapravo će paziti na samu sebe... Oh, da nije jadna teta Melanija teško bolesna, gotovo da bih se i
radovala ovom trenutku. Možda je ovo i najbolja prilika da se izliječi od te svoje bolesti i da prestane
toliko... izmišljati.“
– Ti znaš – reče majka naglas – koliko Nenad jede.
– Mama! Kako ne bih znala – veselo reče Melita – jutros kad smo išli iz škole, pojeo je za okladu dvije
pokvarene konzerve, znaš, one napuhnute, sa starim...
– Dobro, dobro, Melita – upade majka. – Ti znaš da to nije dobro, da bi se mogao razboljeti. Zapravo, to je
već bolest. U njegovim godinama ne bi smio biti tako debeo.
– Najdeblji je u školi! I ne samo u našoj! U cijelom gradu!
– To nije smiješno, Melita. Jednom će patiti zbog toga, bit će mu i te kako krivo. Zato te molim da paziš na
njega dok budem kod tete Melanije... Ne daj mu da toliko jede. Osobito masti. I jagode, naravno. Znaš da
dobije osip po tijelu kad se prejede jagoda.
– Onda se pudra, znaš, mama, da se ne vidi – nasmije se Melita.
– Dobro, pusti to sad. Važno je da pripaziš na njega... Hoćeš li?
– Hoću, mama – ponosno reče djevojčica.
(ulomak iz romana)
Zamisli da si Melitin brat, Nenad. Slučajno čuješ o čemu majka i Melita razgovaraju. Znaš da Melita
pretjeruje, da izmišlja, ali isto tako znaš da sebi ne možeš zapovjediti kad je hrana u pitanju.
a) Ispričaj ocu što si čuo i potuži se na Melitu. (Izgovori ili napiši u trećoj osobi.)
b) Zareci se da, baš iz inata, nećeš ništa jesti dok se majka ne vrati, imaš i ti svoj ponos i ne treba
Melita paziti na tebe. (Izgovori ili napiši u prvoj osobi.)
244
Ivan Kušan
Lažeš Melita
dočepa tako da je u svojoj trinaestoj godini već debeo „kao tri obična dječaka”. Njegova, godinu i pol dana mlađa sestra, Melita
– I na tatu moraš pripaziti – ubaci majka oprezno.
– Znam.
– Kako to – znam?
– Pa, tako... zbog pušenja. Ne bi smio pušiti toliko, zbog srca, znaš... zar nije tako?
– Jest... To sam ti i htjela reći...
– Znam, znam. On se skriva iza kuće – nastavi Melita i onda, prisjetivši se starčića koga je Šiljo bio uplašio,
doda: – Počeo je pušiti i cigare, znaš, one velike, debele. To je još gore, je li?
Majka je nepovjerljivo pogleda. Je li otac zaista počeo pušiti cigare ili nije? Sad nije bilo vremena da
to ispituje. Trpala je stvari u kovčeg i govorila:
– Tata navečer dugo čita u krevetu, ima slabe oči, a ne će nositi naočale. Radi cijeli dan. Pred večer uvijek
kopka nešto po autu pri onom slabom svjetlu u garaži, i onda još dugo čita u postelji. Moraš paziti i na to da
što prije legne.
– Dobro, mama.
– I, da... što se tiče auta. Uvijek ga ostavlja navečer pred garažom. Naša garaža je na zavoju. Već su nas
upozoravali. Tu će ga jednom dobro udariti. Onda će biti kasno. Kaži mu da uvijek spremi kola u garažu kad
je kod kuće. Kao da je to teško!
– Dobro, mama!
– I ujutro se mora brijati! Sad kad je na bolovanju, mislit će da može hodati okolo kao čudovište, neobrijan.
– Dobro, mama! Ja ću paziti.
– A prije spavanja, prije spavanja treba da peru noge i zube.
– Znam, mama. I Nenad, i tata, je li?
– I oni, a i ti, naravno...
– Mamice – odlučno reče Melita – sve će biti u redu.
(ulomak iz romana)
Zamisli da si Melita.
a) Ispripovijedala si svojoj prijateljici što ti je sve majka povjerila. Tvoja prijateljica to pripovijeda
svojoj majci. (Izgovori ili napiši u trećoj osobi).
b) Majka ti je povjerila važnu zadaću. Kako ćeš se ponašati? Kako ćeš paziti na tatu? Hoćeš li mu to
reći? Kakve te brige čekaju? Što će ti biti najlakše, što najteže. (Izgovori ili napiši u prvoj osobi.)
DOMAĆA ZADAĆA
Osobito drag lik iz lektire ili kojega štiva u čitanci (ako je ispripovijedan u trećoj osobi), učenik će, usmeno
ili pisano, predstaviti u prvoj osobi, odnosno pripovjedača u prvoj osobi treba predstaviti pripovijedanjem u
prvoj osobi.
ZANIMLJIVOSTI
Mnogi znanstvenici koji su proučavali podatcima život dupina smatraju da su priče o dupinima koji
spašavaju ljude na moru – vrlo vjerojatne, tj. da mogu imati iskustvenu osnovu. O tom govori i grčka
legenda o pjevaču Arionu:

Korintski kralj Perijandar poslao je Ariona, slavna umjetnika na liri, na mnoga natjecanja u u pjevanju.
Arion je pobijedio u mnogim gradovima, a u sicilijanskoj se luci Tarentu ukrcao u lađu koja je plovila prema
Korintu. Kad se bogato nagrađen, vraćao brodom - mornari odluče da ga opljačkaju i ubiju. No, Apolon mu
245
u snu objavi što mornari namjeravaju pa im Arion ponudi sav svoj novac da mu poštede život. Bojeći se da
ih ne izda, mornari mu ponude da izabere samoubojstvo na lađi pa će ga oni dostojno sahraniti kad pristanu
u nekoj luci ili neka sam skoči u more. Nakon dulje rasprave, Arion odluči skočiti u more te zamoli mornare
da, noću, posljednji put, zapjeva i zasvira na svojoj liri i oni mu to dopustiše. Svečano odjeven i nakićen
izađe na palubu. Zanosno je prebirao po žicama i pjevao, Vidjevši da se u blizini lađe skupilo jato dupina i
da pozorno slušaju pjesmu, Arion se baci u more vjerujući da će ga dupini ponijeti dalje od broda. Jedan ga
dupin uze na leđa i ponese do rta zvana Tenar u Lakoniji. Arion se odatle pješice zaputi u Korint. Kralj je
dao razapeti mornare koji su htjeli pogubiti Ariona, a dupin koji je spasio Ariona dospio je među zvijezde. I
danas to zviježđe na našemu nebu nosi ime Dupin/Delfin.

Zanimljivo je da je Mavro Vetranović Čavčić, najplodniji hrvatski pjesnik 16. st., posvetio Arionu jednu
pjesmu – Pjesancu o Arionu.

Svakog se dupina prepozna po biljezima na njegovim perajama. Koža je na njihovim perajama tanka i zato
se lako dere i u svakoga dupina jednostavno nastane prirodna oznaka.
U umjetnosti uopće umjetnik ne može da zataji sebe, ličnost čovjeka: u kritici je to najmanje moguće. Čitava
je umjetnost subjektivna u tome smislu što ona uvijek otkriva umjetnika, pa i onda kad se on trudi da bude
„najobjektivniji”, da se što bolje sakrije. I u umjetnosti koja je posve spoljna, opisna, ne može autor da
prešuti sebe, svoj ukus, svoje poimanje lijepoga, pa i najhladnije i najobjektivnije pisanje ne može da
maskira stvaraočeva subjekta, jer je na koncu i indiferentnost neko stanovište. Dok je tako u umjetnosti
uopće, pisac je najodređeniji u kritici: dok naime druga umjetnost, iako uvijek nešto znači, redovno ne
zaključuje ništa pozitivna, kritika uvijek nešto zaključuje, uvijek dolazi do nekog rezultata.
Tin Ujević
Originalnost pravih pjesnika nije toliko u novosti mišljenja i osjećanja, već u sugestivnoj estetičkoj snazi
kojom izriču bilo poznati, utvrđeni ideal društva, bilo ideal pojedinca. Ta snaga je u pjesničkom daru
simpatije.
Antun Gustav Matoš
Jedno je pričati, a drugo je pisati. Umjetnost intimnog, usmenog pričanja savim je drukčija od vještine
pisanja. Pisac sjedi i piše, obično polagano, priča samo sebi, pričajući preko štampe cijelomu svijetu;
pričalac causer je glumac, improvizator, trubadur u Provansi, dvorski lakrdijaš kod barbarskih kraljeva…
Antun Gustav Matoš
Pripovjedač može samo pokazati kako se ideje suvremenosti ljeskaju na mjehuriću jednog ljudskog života,
ali ne može da u djelu svome upotrijebi metodu čistog, hladnog i objektivnog razglabanja naučnog.
Antun Gustav Matoš
Pripovjedač je utoliko umjetnik, ukoliko cijeni čar i ljepotu riječi, osovinu pruge djela, različne osobine koje
nisu samo stenografske i enumerativne, izvrcava muzikalnu orkestraciju cjeline od početka do kraja, te
konačno misterij pojedinosti prevodi u analogiju događaja i besjeda, kroz onu mističku moć koja učinkom
jedne logike čisto personalne, ali koja teži probijanju ljuske, veže dva reda stvari vrlo razdalekih, i koje bez
ovoga duhovnoga kumstva ostaju potpuno otcijepljene međusobno, na svoju veliku žalost.
Tin Ujević
246
DNEVNA PRIPRAVA
Hrvatski ja volim 5
Pripovijedanje u prvoj i trećoj osobi

HNOS, NPIP:
Tema: 3. Pripovijedanje u prvoj i trećoj osobi
Ključni pojmovi: pripovijedanje u prvoj osobi, pripovijedanje u trećoj osobi.
Obrazovna postignuća: razlikovati pripovijedanje u prvoj i trećoj osobi prema sudjelovanju u
događaju; pripovijedati o nekom događaju kao sudionik (prva osoba) i nesudionik (treća osoba).
Prethodna znanja: prva i treća osoba; subjektivno i objektivno pripovijedanje; subjektivan i objektivan opis.


Razvijati svijest o važnosti svrsishodnoga, razumljivoga i jasnoga načina izražavanja.
Suzbijati sebičnost i egocentričnost u iznošenju događaja pripovijedanjem u prvoj i trećoj osobi.
Razvijati osjetljivost o važnosti osobe (svoje i druge) u kakvom događaju.
Otkrivati mogućnost boljega sporazumijevanja služeći se različitim načinima pripovijedanja.
Razvijati društvenojezični sloj: pravila pripovijedanja, funkcionalna uporaba jezičnih izvora,
ovladavanje tekstom, njegovom povezanošću, cjelovitošću, ozbiljnošću i sl.
OBRAZOVNI ZADATCI
Prepoznati i razlikovati pripovijedanje u prvoj i trećoj osobi prema sudjelovanju u događaju.
Moći jedan te isti događaj ispripovijedati u prvoj i trećoj osobi.
Pripovijedati o nekom događaju kao sudionik (prva osoba) i nesudionik (treća osoba).
Prepoznati i razumjeti u sudionika (prvu osobu) i nesudionika (treću osoba) u pripovijedanju.
DOMAĆA ZADAĆA
Omiljeni lik iz lektire ili čitanke predstaviti u prvoj ili trećoj osobi.
LITERATURA
Dragutin Rosandić (2002.): Od slova do metateksta, Zagreb: Profil; Stjepko Težak (1985.): Govorne
vježbe, Zagreb: Školska knjiga.
247
Artikulacija sata
uvodni dio
Učenici se ukratko predstavljaju, ali na neobičan način: učenik će govoriti o sebi riječima svojih
bližnjih (roditelja, brata, sestre, tete i sl.), a o svojim bližnjima govorit će u prvoj osobi onako kako ih
doživljava.
1. korak: Pripovjedač: ja – 1. os. jd.

Nakon slušanja štiva Dupin voli djecu učenici izvode samostalne zaključke o temi štiva i pripovjedaču.
To argumentiraju navodima iz teksta. Utvrđuju znanje o pripovjedaču – osobi koja pripovijeda. U
ovome štivu pripovjedač je u prvoj osobi jer je pripovjedač sudionik događaja, lik iz pripovjednog
djela. Sve je ispripovijedano u prvoj osobi jednine (glagolski oblici u 1. os. jd.), tj. sa stajališta
sudionika u događaju, osobe koja je događaj doživjela.
2. korak: Pripovjedač: on – 3. os. jd.

Usmjereno čitanje teksta o zgodi opisanoj u štivu Dupin voli djecu, ovaj put ispripovijedanoga u trećoj
osobi. Učenici zamjećuju da pripovjedač pripovijeda „iz daleka”, da nije sudjelovao u događaju. Ovdje
je pripovjedač – nesudionik. Zapažanje i navođenje razlika s obzirom na početni tekst.
3. korak: Razlika u pripovijedanju u prvoj i trećoj osobi

Ilustracija u udžbeniku, na neki način, oslikava pripovijedanje u prvoj i trećoj osobi. Kad pas kaže: …
sve dok nisam vidio svojim očima, a magarac se pita: …a čijim bi očima i mogao vidjeti nego svojima?
– saznajemo da oba pripovjedača (u 1. i 3. os.) iznose isti događaj, ali na drukčiji način. Jedan je
pripovjedač sudionik događaja, a drugi nesudionik, zato je pripovijedanje u prvoj osobi počesto
uvjerljivije i ostavlja jači dojam nego pripovijedanje u trećoj osobi.
usustavljivanje
Pripovjedač u prvoj osobi „uvlači” i čitatelja u događaj ili priču, a pripovjedač u trećoj osobi slušatelju
ili čitatelju „predstavlja” događaj.
248
PLAN PLOČE
Pripovijedanje u prvoj i trećoj osobi
Tko iznosi događaj?
veslao sam u sandolini

borio sam se da mi ne nalije sandolinu JA prva osoba jednine (1.os. jd.)
jako sam se bojao
nisam primijetio da me prati dupin
Osoba koja pripovijeda neki događaj ili doživljaj naziva se pripovjedač.
Tko pripovijeda o događaju?
veslao je u sandolini
borio se da mu ne nalije sandolinu ON, ONA, ONO treća osoba jednine (3.os.jd.)
nije primijetio da ga prati dupin
sudjelovao je u događaju
ima neposredan odnos prema događaju
pripovjedač u prvoj osobi ono o čemu pripovijeda dogodilo se upravo pripovjedaču
na neki način „uvlači” i slušatelja ili čitatelja u događaj
SUDIONIK
nije sudjelovao u događaju

ima posredan odnos prema događaju
pripovjedač u trećoj osobi ono o čemu pripovijeda dogodilo se drugoj osobi
slušatelju ili čitatelju „predstavlja” događaj
NESUDIONIK
249
Stvaralačko prepričavanje
Ima duhova u kojima je narodni duh cijeloga naroda, a ima naroda bez narodnoga duha.
Jer humor je nijansa između sreće i bola, između refleksije i osjećajnosti, onaj bolni i ugodni korak
koji spaja vječnost i momenat, uzvišeno i smiješno.
Antun Gustav Matoš
HNOS
Tema: 4. Stvaralačko prepričavanje
Ključni pojmovi: prepričavanje, uvođenje novih elemenata u pripovijedanje (događaj, lik).
Obrazovna postignuća: prepričavati izmijenjene ili dopunjene priče uvodeći novi događaj i likove.

Izborne teme: Čitanje s razumijevanjem (književnih i neknjiževnih tekstova); Opsežno prepričavanje.
Tip sata:
• kombinirani
ZADATCI I CILJEVI
• prepričavanje
• uvođenje novih elemenata u pripovijedanje (događaj, lik)
Obrazovni zadatci
• Prepričavanje (prema dijelovima fabule: uvod, zaplet, vrhunac, rasplet, svršetak).
• Uvođenje novih elemenata u pripovijedanje (događaj, lik).
• Prepričavati izmijenjene ili dopunjene priče uvodeći nove događaje i likove.

• Stvaralačkim izražavanjem, i to u hrvatskom standardnom i zavičajnom idiomu, učenici razvijaju svoju sposobnost
izražavanja misli, osjećaja, doživljaja.
• Ogovaranje nije stvaralačko prepričavanje.
• Razumijevati vrijednosti stvaralačkoga (rekreativnog) pripovijedanja u životu (zanimljivosti, duhovitosti, stvaranje
dobrih međuljudskih odnosa).
• Razvijati svijest o važnosti svrsishodnoga, razumljivoga i jasnoga načina izražavanja.
• Razvijati sposobnost uočavanja dobroga i lijepoga u svakodnevici.
• Razvijanje sposobnosti optimističnoga gledanja na pojave i događaje u životnoj svakodnevnici.
• Slušati i razumijevati šaljive usmene (narodne) priče.
• Uočiti i shvatiti šaljivi obrat u usmenoj (narodnoj) priči (anegdoti).
• Razvijati društvenojezični sloj: pravila pripovijedanja, funkcionalna uporaba jezičnih izvora: ovladavanje tekstom,
njegovom povezanošću, cjelovitošću, šaljivošću i sl.
250
ARTIKULACIJA SATA
Motivacija
Prije ove nastavne jedinice učenici su se već susreli s pojmovima: subjektivno i objektivno iznošenje
događaja, subjektivni i objektivni opis osobe te pripovijedanje u prvoj i trećoj osobi.
a) Zamolit ćemo učenika da ispripovjede što su jučer radili, u najviše tri rečenice. Potom će ono što su rekli
o sebi u prvoj osobi ponoviti u trećoj osobi, ali s dodavanjem novih pojedinosti. (Tada najčešće učenicima
bude smiješno o sebi govoriti u trećoj osobi, a to može biti uvod u udžbeničku jedinicu, ali i u alternativni
tekst koji ovdje donosimo).
b) Razgovor o basni: tko su likovi u basni, što predstavljaju, čemu služi pouka u basni? Koje bi ljudske
osobine učenici pripisali likovima u udžbeniku: psu, magarcu, puranu, vrapcu, a na temelju njihovih
komentara?
c) U čitanci Dveri riječi 5 postoji mnoštvo učenicima dragih tekstova koje će oni s veseljem prepričavati. Tako se
mogu izabrati tekstovi kojima bi učenici rado promijenili završetak (ako ih se na to potakne), primjerice Dobro
Stablo Shela Silversteina, Kljasta Sava Dinka Šimunovića ili Seljak, ptica i zlatni drijen Side Košutić. S druge
strane, postoje tekstovi koji svojom sažetošću upravo pozivaju da se „prošire, obogate” novim likovima i
događajima, primjerice Orač Dragonja Vladimira Nazora, Kokot, mačak i mišić Jeana de la Fontainea, usmene
priče Hrabri zečevi, Krava na zvoniku ili Bračan kupuje konjsko jaje u obradi Joze Vrkića.
Obrada
1. korak: Prepričavanje je vrsta pripovijedanja
Heuristički razgovor o zabuni koja se dogodila neshvaćanjem i krivim prenošenjem tuđih riječi. (Puran ima
potrebu prepričati ono što je čuo, a magarac „aktivno” sudjeluje dodajući nove podatke misleći da shvaća o
čemu puran pripovijeda.) Objašnjavamo pojam prepričavanje, on je učenicima poznat iz nižih razreda, ali i
iz njihova društvenoga okružja.
2. korak: Unošenje novih likova i događaja

Objašnjavamo bit stvaralačkoga prepričavanja: unošenje novih osoba i događaja u priču. U ovom primjeru,
dvojica prijatelja (magarac i puran) unaprijed brane svojega prijatelja (psa), ujedno ga i optužujući da se
promijenio u zadnje vrijeme – tako daju vjerodostojnost (navodeći loše osobine, ne zaboravljaju navesti i
dobre) svojim pretpostavkama, odnosno svojoj priči.
3. korak: Prepričavanje može biti sažeto i opširno

Radoznalošću vrapca razriješio se nesporazum koji je, zbog nerazumijevanja psa i magarca, doveo do
promjene likova i događaja. Navodimo i objašnjavamo vrste prepričavanja. Srž svake dobre priče jest
zanimljiva fabula.

Pojam ogovaranje u ovoj je nastavnoj jedinici spomenut prvenstveno zbog odgojnih razloga. Iako je riječ o
jedanaestogodišnjacima, više ne iznenađuje činjenica da djeca u ovoj dobi mogu, na neki način, ogovarati i
tako nanositi štetu drugima te, u konačnici, i sebi samima (bol, patnju, žalost). Nažalost, jedan dio medija u
suvremenom društvu i te kako doprinosi pojavi ogovaranja: postoje specijalizirani časopisi tzv. tabloidi, žuti
tisak ili televizijske emisije koje se bave privatnom, intimnom stranom života „slavnih“ i javnih osoba, a da
pritom djeca nisu pošteđena ni sadržaja takvih emisija ni sadržaja takvih tiskovina.
Usustavljivanje
Osobit naglasak stavljamo na odgojnu ulogu stvaralačkoga prepričavanja: nikako ne bi trebalo pretjerivati
(ni u najboljoj namjeri) pripovijedajući o nečijim postupcima. Još je važnije ne isticati negativnosti i loše
strane nečijega djelovanja. Učenike treba upozoriti i na neprimjerenost ogovaranja u bilo kojem obliku i radi
bilo kojega razloga.
251
DRUGI NAČIN
Koja o Koji
Za stvaralačko su prepričavanje veoma pogodni tekstovi kojima je zajednički glavni lik (junak) ili mjesto i
vrijeme radnje. Tada se učenici, u svome stvaralačkom pridodavanju novih likova i pojedinosti imaju za što
„uhvatiti”. Ovdje nudimo dvije šaljive pričice o Koji, konavoskom dosjetljivcu i junaku šaljivih priča.
Učenici će zamijetiti gotovo isti završetak priče te pretjerivanje kao način poimanja vlastite uloge u
događaju. Priče se učenicima mogu ponuditi napisane ili ih učiteljica/učitelj može izražajno pročitati.
Kojo na ručku kod Boga

Kojo je pričao kako mu je nikao bob u vrtu te izrastao da mu se nije moglo vidjeti vrha. Kaže Kojo:
„Uspnem se na nj pa od lista do lista, od mahune do mahune, malo-pomalo dok nisam stigao do neba. Našao
ondje na ručku Boga i svetoga Petra gdje jedu kruha i luka.
– Hodi, Kojo, k nam na ručak!
– Hvala vam, Bože, neću, nisam gladan.
Počeo se vraćati natrag. A žena pustila koze da brste oko kuće te ti one bob pregrizle, pa ja iz zraka pani te
upani u stijene u škripu. Otale ti, tužan i žalostan, trči doma te donesi malj i polugu, pa se jedva jedvice
izvadio iz stijena i došao doma.“
Manje poznate riječi i izrazi: otale – odatle, pani i upani – padni i upadni, malj – mlat, bat.
Divlje patke nose Kojina magarca

Uskišilo se i Kojo pošao obrati kukuruz da mu ne propadne u nabujalu blatu. Došao s magarcem na njivu
kad pritisne studen te ti se smrzne blato i u njemu kukuruz. Divlje patke letjele na jug i pale na Kojin
kukuruz da se nazoblju, ali se i one primrzle kukuruzu.
„ A ja, tužan i žalostan, mjesto kukuruza – natrpam pune vreće pataka. Krenem doma, ali sunce zagrijalo te
se u putu sve patke razmrzle na magarcu. Divlje se patke razlepetale krilima i digle tovara u zrak. Odletjele s
njim nebu pod oblake te sam tek treći dan čuo kako reve u brdima. Upao u škrip kad je pao iz visina, pa ja
uze malj i polugu da izvučem magarca iz stijena, onako kako sam iskopao sebe kad sam pao s boba.“
Zadatci za učenike
Učenike podijelimo u dvije osnovne skupine koje trebaju – po zadanome naslovu – stvaralački prepričati
(dodati nove doađaje i likove) priču o Koji:
a) Kojo na listovima boba – korak po korak
b) Kojo i događaji u kukuruzištu.
Svaka skupina može imati dvije ili tri podskupine kojima je zadataka izmisliti po jedan nevjerojatan događaj
kakav se može dogoditi samo Koji. Kojine izmišljene dogodovštine mogu zapisati u bilježnicu, no
predstavnik skupine treba ispričati (ne pročitati) cijelu priču i na pravom mjestu umetnuti dio koji je
izmislila njegova skupina.
Drugi je način ovakav: izmišlja se dio po dio priče koji bi odgovarao svakom listu boba kojim se Kojo
penjao. Kad prva skupina ispriča priču sa svojim umetkom, druga skupina priča priču ispočetka, unosi dio
koji je izmislila prethodna skupina, dodajući i svoj dio. I tako redom. Najteži je zadatak zadnjoj skupini jer
ona treba upamtiti sve umetnute događaja i likove. Dobro je da u posljednjoj skupini svaki član pamti po
jedan izmišljeni događaj i prepriča ga.
Tako prepričana i oblikovana priča može se veoma jednostavno prikazati misaonim crtežom ili plakatom,
štoviše – u suradnji s učiteljicom/učiteljem likovnoga odgoja, može se napraviti i razredna slikovnica.
Pri prepričavanju učiteljica/učitelj može uočavati raspon govornih vrjednota koje učenici ostvaruju
neposrednim i spontanim prepričavanjem te usmjeriti učenike na pravilniji ili bolji način govorenja, odnosno
prepričavanja.
252
Književnost
1. Obilježja pripovjednog a teksta
Lektira
Šaljive narodne priče
– upravni neupravni govor
4. Kako provodimo slobodno vrijeme – imenovanje izvanškolskih aktivnosti, športova, hobija, dijelovi
dana, godišnja doba
Njemački jezik druga godina učenja, peta godina učenja

4. Slobodno vrijeme i bavljenje športom i zdravlje, glazba, aktivnosti koje pozitivno utječu na razvoj
mladoga čovjeka; odlasci u kino, kazalište, knjižnicu, njegovanje kulture čitanja, korištenje medija u
svakodnevici
Vjeronauk
2. Davidov životni put – moć i odgovornost
Ključni pojmovi: David, pomazanje, Golijat, Jonatan, Jeruzalem.
Povijest
1. Što je povijest
Ključni pojmovi: povijest, povijesni izvori, muzej, arhiv, crta (lenta) vremena, povijesna razdoblja, povijesne
karte.
4. Uspon stare Grčke
Ključni pojmovi: Egejske civilizacije, Heleni, mitologija ili mitovi, polis, kolonizacija.
Geografija
16. Prirodna bogatstva i očuvanje okoliša.
Ključni pojmovi: sirovine, rude, energija, obnovljivi i neobnovljivi izvori energije, preradba otpada.
ZRNCE VIŠE
Učiteljica/učitelj zamoli učenike da se prisjete jednog manje ugodna događaja u životu (ili da ga izmisle).
Svaki učenik taj neugodan događaj ispriča svome sudrugu u klupi. Sudrug treba dodati nove pojedinosti
(likove, događaje) i to glasno ispripovjediti ostalima u odjelu. Učenici u odjelu pozorno slušaju, najprije
prvoga učenika, potom drugoga. Nakon njihova govora iznose svoja zapažanja o „stvaralačkim dodatcima”:
promijenjeno mjesto radnje, promijenjeno vrijeme radnje, uveden novi lik, promijenjen karakter lika,
promijenjen opis lika, promijenjen dijalog…
Ova vježba potiče aktivno slušanje u jednih učenika, a u drugih želju da što bolje govore. Ova se vježba
može ostvariti najprije kao govorna, a potom kao pisana vježba.
DOMAĆA ZADAĆA
Neka učenici uvedu novi lik i s njim povezane događaje u jedan od tekstova u trećem prijedlogu za
motivaciju te se pripreme za usmeno iznošenje tako stvaralački prepričane priče.
ZANIMLJIVOSTI
Velebit je najduža planina među Dinaridima, proteže se od od Senja (od prijevoja Vratnik) do Zrmanje u
dužini 145 kilometara, širinom od 10 do 30 kilometara. Velebitski se krajolici značajno razlikuju, osobito u
smjeru istok-zapad, pa se zna reći da je Velebit planina s dva lica: zapadne, primorske padine otvoreni su
253
stjenoviti krajolici, a istočne ličke padine posve su obrasle šumom. Sjeverni Velebit ima oba lica: vrhovi su
stjenoviti, a doline šumovite. Strme stjenovite vrhove narod naziva gredama ili kukovima.
Endemična biljka velebitska degenija (Degenia velebitica) raste samo na nekoliko mjesta na sjevernom
Velebitu i nigdje više na svijetu. Ostatak je minulih vremena, preživjela je ledeno doba, višekratna
zatopljenja, paljenje i krčenje pretplaninskih šuma. Računa se da je na Velebitu 78 biljnih endemskih vrsta,
samo neke od njih rastu isključivo na Velebitu: velebitska degenija, hrvatska sibireja, hrvatska guštarka,
hrvatsko zvonce i prozorski zvončić.
Bilješke:
254
DNEVNA PRIPRAVA
Hrvatski ja volim 5
HNOS, NPIP:
Tema: 4. Stvaralačko prepričavanje
Ključni pojmovi: prepričavanje, uvođenje novih elemenata u pripovijedanje (događaj, lik).
Obrazovna postignuća: prepričavati izmijenjene ili dopunjene priče uvodeći novi događaj i nove
likove.
Prethodna znanja: sporazumijevanje; opisivanje; pripovijedanje.

Stvaralačkim izražavanjem, i to u hrvatskom standardnom i zavičajnom idiomu, učenici razvijaju svoju
sposobnost izražavanja misli, osjećaja, doživljaja.
Ogovaranje nije stvaralačko prepričavanje.
Razumijevati vrijednosti stvaralačkoga (rekreativnog) pripovijedanja u životu (zanimljivosti,
duhovitosti, stvaranje dobrih međuljudskih odnosa).
Razvijati svijest o važnosti svrsishodnoga, razumljivoga i jasnoga načina izražavanja.
Razvijati sposobnost uočavanja dobroga i lijepoga u svakodnevici.
Razvijanje sposobnosti optimističnoga gledanja na pojave i događaje u životnoj svakodnevnici.
Slušati i razumijevati šaljive usmene (narodne) priče.
Uočiti i shvatiti šaljivi obrat u usmenoj (narodnoj) priči (anegdoti).
Razvijati društvenojezični sloj: pravila pripovijedanja, funkcionalna uporaba jezičnih izvora:
ovladavanje tekstom, njegovom povezanošću, cjelovitošću, šaljivošću i sl.
OBRAZOVNI ZADATCI
Prepričavanje (prema dijelovima fabule: uvod, zaplet, vrhunac, rasplet, svršetak).
Uvođenje novih elemenata u pripovijedanje (događaj, lik).
Prepričavati izmijenjene ili dopunjene priče uvodeći nove događaje i likove.
DOMAĆA ZADAĆA
Stvaralački prepričati zadani tekst.
LITERATURA
Dragutin Rosandić (2002.): Od slova do metateksta, Zagreb: Profil; Stjepko Težak (1985.): Govorne
vježbe, Zagreb: Školska knjiga.
255
Artikulacija sata
uvodni dio
Zamolit ćemo učenika da ispripovjede što su jučer radili, u najviše tri rečenice. Potom će ono što su
rekli o sebi u prvoj osobi ponoviti u trećoj osobi. (Tad najčešće učenicima bude smiješno o sebi
govoriti u trećoj osobi, a to može biti uvod u udžbeničku jedinicu, ali i u alternativni tekst koji ovdje
donosimo).
1. korak: Prepričavanje je vrsta pripovijedanja

Heuristički razgovor o zabuni koja se dogodila neshvaćanjem i krivim prenošenjem tuđih riječi.
pas puran magarac
↓ ↓ ↓
Alan bio s nekim Alanom na Zavižanu da je Alan ponio zavežljaj
Baške neke oštarije da u starim oštarijama
Tulove grede trule grede grede su često trule
Objašnjavamo pojam prepričavanje: iznošenje događaja o kojima se govori ili koji su se dogodili.
2. korak: Unošenje novih likova i događaja

Nove pojedinosti – likovi i događaji – u prepričavanje unose puran i magarac:
puran magarac
↓ ↓ 
pas je zaljubljen osoba slavna prezimena
pas često sanjari čašćenje u oštariji
Degenija je lijepa i svjetlokosa Degenija ga ne želi vidjeti
Objašnjavamo bit stvaralačkoga prepričavanja: unošenje novih osoba i događaja.
3. korak: Prepričavanje može biti sažeto i opširno

Razriješio se nesporazum koji je, zbog nerazumijevanja psa i magarca, doveo do promjene likova i
događaja.
Alan je vrh, a nije čovjek.

Tulove grede nisu trule nego kamene.
Sažeto je prepričavanje kad iznosimo samu bit događaja, tj. osnovne obavijesti o događaju: događaj
sam te mjesto, vrijeme, uzrok i sudionike događaja.
Opširno prepričavanje podrazumijeva detaljno iznošenje svih pojedinosti koje su na neki način
povezane s događajem koji se prepričava.
Srž svake dobre priče jest zanimljiva fabula.
usustavljivanje
Nikako ne bi trebalo pretjerivati (ni u najboljoj namjeri) pripovijedajući o nečijim postupcima. Još je
važnije ne isticati negativnosti i loše strane nečijega djelovanja. Treba upozoriti učenike i na
neprimjerenost ogovaranja u bilo kojem obliku i zbog bilo kojega razloga.
PLAN PLOČE
256
Pas je rekao: Puran je čuo: Magarac je razumio:

↓ ↓ ↓
Alan bio s nekim Alanom na Zavižanu da je Alan ponio zavežljaj
Baške neke oštarije da u starim oštarijama
Oštarije trule grede grede su često trule
Tulove grede
Prepričavanje je iznošenje događaja o kojima se govori ili koji su se dogodili.
Nove pojedinosti – likovi i događaji – u prepričavanju:

puran magarac
↓ ↓
pas je zaljubljen osoba slavna prezimena
pas često sanjari čašćenje u oštariji
Degenija je lijepa i svjetlokosa Degenija ga ne želi vidjeti
Bit stvaralačkoga prepričavanja: unošenje novih osoba i događaja.
Sažeto prepričavanje – iznošenje same biti događaja, tj. osnovne obavijesti o događaju: događaj sam te
mjesto, vrijeme, uzrok i sudionike događaja.
Opširno prepričavanje – detaljno iznošenje svih pojedinosti koje su na neki način povezane s događajem
koji se prepričava.
Zanimljiva fabula – srž svake dobre priče.
257
Prilozi
priručniku
258
Hrvatski ja volim 5
___________________________________________________________ (Nastavna jedinica)
HNOS, NPIP:
Tema:
Ključni pojmovi:
Obrazovna postignuća:
Prethodna znanja:

OBRAZOVNI ZADATCI
DOMAĆA ZADAĆA
LITERATURA
Artikulacija sata
259
uvodni dio
1. korak:
2. korak:
3. korak:
usustavljivanje
260
Prilozi
Đuro Arnold
VEČER SIVA...
Večer siva. Čudna kiša
Iz oblačnih bije vrela:
Od neba je pa do zemlje
Guste žice razapela.
Kroz tu harpu orijašku
Rasputani vjetar duje;
A sumornom vasionom
Udremljivo žice bruje.
Na oči mi vjeđe s tija
Ko zavjese klonu lake -
U dušu se kroz njih kradu
Drugog sv’jeta bajne zrake.
Milan Begović
PASTOURELLE
Prosuše se s vjetrom kiše,
kao da se proljet sama
raztočila u suzama
i kroz vjetar da uzdiše.
Kidaju se mlade rese
sa lješnjaka i vrbinja,
a s bajama i gloginja
cvjetne čaške kiša trese.
Potočine bijesno šume
kroz prodolje nizbrdice,
rušeć mirne zaklonice,
zasipljući zgodne drume.
U priklonu stado naše
u svome se toru stislo,
čezne nujno i prokislo
za slobodom vedre paše.
A ti, Zoe, niz pašnjake,
niz livade gledaš mukom,
gledaš kako vlažnom rukom
vrijeme kida cvijet i travke.
Al čemu ti bol i tuga?
Ta sutra će ljepše biti:
znaš ko će te prenositi
preko gaza i jaruga?
Vladimir Čerina
NA KIŠI
Još od ranog jutra nebo mlako, sivo,
Nije dalo sjaja, ni malo topline;
Po gradu je vas dan težak umor plivo
I sve oči mutne, lica bez vedrine.
Padala je kiša nesnosna i hladna,
Sa krovova tužno cijedila se voda,
Gruba atmosfera sirova i gladna,
Nebo bez utjehe i plavoga svoda.
261
Nigdje jedne boje tople niti smijeha,
Ništa, već ta žurba bolesna i uska,
Pa sa neba nijemog, krovova i streha,
Kiša, sitna kiša što polako pljuska.
Sve što život čini sa pločnika goni
Radnike u traljam i dame u svili.
Ulice se prazne. Dok kiša romoni,
Zemljom blatna voda protječe i mili...
O, još samo malo pa će i noć pasti
I u dušu ući čežnja jedne tuče
Olujne, bezmjerne, a tada će kljasti
Poći mrtve ure k počinku ko juče.
Sutra opet tako, vječno isto, snova,
Ja ću sam da sanjam na očajnoj kiši,
Kisneć, bludeć, gonjen od sunčanih snôvâ
Ulicam bez kraja, kad su glasi tiši.
Dragutin Domjanić
BOGEČKO GROBJE
Mirno počivaju grobi,
jablan kak straža stoji,
veter se igra po zobi,
zbuditi grobje boji.
Retko gde ime još piše,
ni već nit križov na vsih,
vreme i kiša vse briše,
vsi su pozabili njih.
Morti su težke im senje,
črne kak grude su te,
gorše, neg samo živlenje,
gdo to povedat nam sme?
Il se tak sladko počiva,
živi kak nigdo ni spal,
tajnu tu zemlja si skriva,
samo bu mrtvi ju znal.
Zginuli budu i grobi,
drugi tu cvet bu i svet,
veter bu igral se v zobi,
- kak i pred puno let.
Ivan Goran Kovačić

V PROTULETJE
Z jabuk su padale latice,
v okno se oblaki skrili,
a z njih su škrapale kaplice,
boži ih voleki pili.
Šari metulji se stiskali,
ne sme im kiša prah zeti;
gda ne bi vre cvetje pipali -
morali stiha bi vmreti...
Veje se prepune nišeju,
rože črlene i bele,
i jako vse lepo dišeju -
navek da tak lepo bi štele!...
262
Ali gda budu pomirale
i vreme ih v zemlu bu stuklo -
metulju pak suze zvirale
i drobno mu srce bu puklo...
Antun Gustav Matoš

JUTARNJA KIŠA
Augustu Harambašiću
Kiša sitno sipi, sipi i rominja,
Pa nam priča sne i bajke djetinjaste
Spavaju još tvrdo gospojice laste;
Sitna kiša sipi, svijeća mre i tinja:
Sve još mirno leži, nema žamora,
Tek se čuju krila - krila Amora.
Sad i ti već spavaš, moja suđenice,
Dobra moja Psiho, palmo moga mira!
Čuješ li kroz kišu, kako uz harfu svira
Anđeo il vila, što ima tvoje lice,
A na harfi tužnih zvijezda padanje,
Mrtvih, kao naše pusto nadanje.
Kiša priča i priča: to je priča stara,
Dosadna i teška pričica o kesi.
Ja sam mator, ubog, bogata ti nijesi,
Partija sam gora od svakoga mesara:
Spavaj, snivaj, dušo, i gledaj hramove,
A pred hramom svate i zlatne hamove...
Kiša suzi i suzi, a zora zla i žuta
Ulicom i krovom ko mamurluk zijeva,
Pored mene, mjesto moje drage, snijeva
Bolno bijelo mače, spaseno sa puta,
Pa sa oštrim, morskim, groznim očima
Grede kao maska mojim noćima.
Kiša sjetno sipi, sipi i rominja,
Šapćući mi sne i bajke djetinajste,
Već su budne moje komšinice laste,
Sjetna kiša sipi, srce mre i tinja,
Stanovi se bude i usred žamora
Pekar nosi u kujnu koš, pun Amora.
Antun Branko Šimić

Ah, evo opet...
Ah, evo opet dođoh u naš kraj,
U naše mile, bregovite strane,
Gdje žarko sunce jače siplje sjaj
Na njive, vode i usjeve rane.
Gdje dom moj stoji uz široki drum
I pred njim stara murva, što je davno
Slušala bijesnih turskih konja šum
I zveket mača u sumračje tavno...
Dođoh... i moja smirila se duša,
Što plakala je u jesenji dan,
Kad svuda bješe - vjetar, kiša - tmuša...
Što snivo sam ga jedne noći zlate.
263
A sada?... Ljupki pogledi me prate
I čini mi se ovo sve ko san.
Vladimir Vidrić
PUTNIK DOMU SVOM
S gorice se put moj vije,
Dol se puši, more vrije;
Svud te tražim pod nebesi,
Uzdah uvijek pita: gdje si
Preradović
Iz daleka eto svijeta,
Gdje ništ’ mila naći nije,
Krećem iza dugih ljeta,
S gorice se put moj vije.
Oblaci se gone pusti,
Vjetar duva, kiša lije
I natapa predjel pusti,
Dol se puši, more vrije.
Al ja stupam čvrstim krokom
K tebi, dome, gdje se krijesi
Moja zvijezda žarkim okom,
Svud te tražim pod nebesi.
Putnik jadan svijetom bludim,
Dome mili, sve mi jesi,
K tebi samo doći žudim,
Uzdah uvijek pita: gdje si?
264
Zamjenice
JA ČITAM KNJIGU
TI ĆEŠ CRTATI
STABLO ON JE
PJEVAO PJESMU ONA
JE PLIVALA U
MORU ONO JE
LOVILO LEPTIRE MI
SMO IŠLI NA
265
IZLET VI ĆETE
PISATI PISMO ONI
SU SE ŠETALI
ONE SU BRALE
CVIJEĆE ONA SU
SE SMIJALA VICU
266
Literatura
Ajduković, Marina–Pečnik, Nina (1998.): Nenasilno rješavanje sukoba (3. izdanje), Zagreb: Alinea.
Anić, Vladimir – Silić, Josip (2001.): Pravopis hrvatskoga jezika. Novi liber i Školska knjiga: Zagreb.
Anić, Vladimir [i dr.] (2002.): Hrvatski enciklopedijski rječnik. Novi liber: Zagreb.
Armstrong, Thomas (2006.): Pametniji ste nego što mislite. Lekenik: Ostvarenje d.o.o.
Babić, Nada – Golem, Dinka – Jelčić, Dunja – Đurić, Ivan (2007.): Dveri riječi 8. Profil: Zagreb.
Babić, Nada – Golem, Dinka – Jelčić, Dunja (2007.): Dveri riječi 5 – 7. Profil: Zagreb.
Babić, Nada (2002.): Gramatička vježbenica. Profil: Zagreb.
Babić, Stjepan – Ham, Sanda – Moguš, Milan (izdanja: 1994., 2004., 2005.): Hrvatski školski pravopis. Školska knjiga: Zagreb.
Babić, Stjepan (1991.): Tvorba riječi, Zagreb: HAZU – Globus.
Badurina, Lada – Ivan Marković – Krešimir Mikić (2007.): Hrvatski pravopis. Matica hrvatska: Zagreb.
Bajuk-Pecotić, Lidija (1999.): Kneja. Dvanaest bajkovitih priča. Mozaik knjiga: Zagreb.
Balog, Zvonimir (1980.2): Zlatna nit, Zagreb: Mladost.
Barić, Eugenija [i dr.] (1995., 1997.): Hrvatska gramatika, Zagreb: Školska knjiga.
Bauer, Ljudevit (2001.): Poliglot i pas. Zagreb: Profil.
Bošnjak, Vesnica – Bule, Ruža – Seljanec, Vlasta – Tokić, Jadranka (2006.): Priroda 6. Profil: Zagreb.
Botica, Stipe (1990.): Biserno uresje. Izbor iz hrvatske usmene ljubavne poezije. Mladost: Zagreb.
Botica, Stipe (2003.): Andrija Kačić Miošić. ŠK i FFZG i Zbornik „Kačić“: Zagreb.
Bratulić, Josip (1990.): Antun Kanižlić : Život i djelo (pogovor uz pretisak Svete Rožalije), u knjizi: [Kanižlić, Antun], (1780./1990.):
SVETA ROXALIA PANORMITANSKA DIVICA NAKICHENA, I IZPIVANA PO ANTUNU KANISLICHU POXEXANINU,
U Becsu, Pritiskana s od Ghelena slovih, 1780. [pretisak], Vinkovci: Kulturno informativni centar “Privlačica”, str. [133.] – 160.
Brlić-Mažuranić, Ivana (1983.11): Čudnovate zgode šegrta Hlapića, Zagreb: Školska knjiga.
Bubalo, Marija Ancila (1997.): Kuma Manda. Duhoviti saviti i prikori jedne žene iz puka. Naša ognjišta: Tomislavgrad.
Bunčić Napan, Ksenija [i dr.] (1998.): Igrom do sebe, Zagreb: Alinea.
Chelsom Gossen, Diane (1994.): Restitucija – preobrazba školske discipline. Zagreb: Alineja.
Chevalier, Jean – Alain, Gheerbrant (1983.): Rječnik simbola, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske.
Desforges, Charles (ur.) (2001.): Uspješno učenje i poučavanje. Psihologijski pritstupi, prevele Lidija Arambašić i Vlasta Vizek
Vidović, Zagreb: Educa.
Devlić, Radovan – Kordej, Igor– Horvatić, Dubravko: Među Slavenima (strip). Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1985.
Dryden, Gordon – Vos, Jeannette (2001.): Revolucija u učenju. Zagreb: Educa.
Dryden, Gordon – Vos, Jeannette (2001.): Revolucija u učenju. Zagreb: Educa.
Dulčić, Mihovil [prir.] (1997.): Govorimo hrvatski. Jezični savjeti. Zagreb: Hrvatski radio i Naklada NAPRIJED.
Filipović, Rudolf (1990.): Anglicizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku. Zagreb: JAZU.
Glasser, William (2005.): Kvalitetna škola – škola bez prisile, izmijenjeno izdanje, s engleskoga prevela Božica Jakovlev, Zagreb:
Educa.
Glovacki, Bernardi Zrinjka i dr. (2001.): Uvod u lingvistiku. Školska knjiga: Zagreb.
Ham, Sanda (2002.): Školska gramatika hrvatskoga jezik. Zagreb: Školska knjiga.
Hitrec, Hrvoje (1996.): Smogovci: romančić za nešto stariju i prilično mladu omladinu. Zagreb: Mosta.
Hercigonja, Želimir (2002.): Prašnjavko, ilustrirala: Manuela Vladić-Maštruko, Zagreb: Golden Marketing.
Horvat, Joža (1986.): Waitapu. Zagreb: Mladost.
Hrvatska enciklopedija (2000.), 2 Be – Da, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
Hrvatski glasnik. Tjednik Hrvata u Mađarskoj, 6. srpnja 2006.
Jezik. Časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika. (sva godišta i brojevi).
267
Jelaska, Zrinka i suradnici (2005.): Hrvatski kao drugi i strani jezik, Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.
Jonke, Ljudevit (1964.): Venecijansko staklo i Mletački trgovac, Zagreb: Telegram, V/243 (25. XII. 1964.), str. 2.; isto u knjizi: O
hrvatskome jeziku (2005.), Zagreb: Pergamena, str. 281.-283.
[Kanižlić, Antun], (1780./1990.): SVETA ROXALIA PANORMITANSKA DIVICA NAKICHENA, I IZPIVANA PO ANTUNU
KANISLICHU POXEXANINU, U Becsu, Pritiskana s od Ghelena slovih, 1780. [pretisak], Vinkovci: Kulturno informativni
centar “Privlačica”.
Katičić , Radoslav i Novak P., Slobodan: Dva tisućljeća pismene kulture na tlu Hrvatske. Nakladni zavod Matice hrvatske i
Muzejsko-galerijski centar, Zagreb, 1987.
Katičić, Radoslav (1971.): Novi jezikoslovni ogledi. Školska knjiga: Zagreb.
Katičić, Radoslav (1986.): Sintaksa hrvatskoga književnog jezika. Nacrt za gramatiku.JAZU i Globus: Zagreb.
Katičić, Radoslav (1993.): Uz početke hrvatskih početaka, Split: Književni krug.
Kekez, Josip: (1996.), Poslovice, zagonetke i govornički oblici. Matica hrvatska: Zagreb.)
Klippert, Heinz (2001.): Kako uspješno učiti u timu. Zagreb: Educa.
Kolenić, Ljiljana (2003.): Glagolski oblici u Marulićevim stihovima i prozi. Colloquia Maruliana XII. Književni krug: Split .
Komes, Lidija [i dr.] (1996.): Slušaj kako zemlja diše, Zagreb: Alfa.
Kovačić, Ivan Goran (1975.): Ognjevi i ruže, NZMH: Zagreb.
Kušan, Ivan (1989.): Lažeš, Melita. Zagreb: Mladost.
Kušan, Ivan (2001.): Uzbuna na Zelenom vrhu. Zagreb: Mozaik knjiga.
Ladan, Tomislav (2000.): Riječi: značenje, uporaba, podrijetlo. Zagreb: ABC naklada.
Ladan, Tomislav (2000.): Riječi: značenje, uporaba, podrijetlo. Zagreb: ABC naklada.
Lewis, Clive Staples (2002.): Čarobnjakov nećak. Zagreb: Golden marketing.
Astrid Lindgren (1980.5): Pipi Duga Čarapa, Zagreb: Mladost.
Lisac, Josip (1999.): Zavičajni govori, filolozi i pisci. MH: Zagreb.
Loknar, Vladimir (1995.): Rekli su o hrvatskome jeziku. Medicinska naklada: Zagreb.
Majetić, Alojz (1994.): Omiški gusari. Zagreb: Školska knjiga.
Matasović, Ranko (2001.): Uvod u poredbenu lingvistiku. Zagreb: Matica hrvatska.
Matković, Maja: Jezični savjetnik – iz prakse za praksu. Škorpion, Zagreb, 2006.
Matoš, Antun Gustav (1988.): Misli i pogledi. Globus: Zagreb.
Mažuranić, Fran (1995.): Lišće. Zagreb: Eminex.
Milanja, Cvjetko (1977.): Alkemija teksta. Znaci. Centar za kulturnu djelatnost SSOZ-a: Zagreb
Moguš, Milan (1995.): Povijest hrvatskoga književnoga jezika. Nakladni zavod Globus, Zagreb
Obad Šćitaroci, Mladen: Castels, Manors and Gardens of Croatian Zagorje. Zagreb: Laurana.
Pranjić, Krunoslav (1991.): Jezikom i stilom kroza književnost. Školska knjiga: Zagreb.
Rahovac, Milan (2005.): Cha for kids. Pismarica ditinjska. Školska knjiga: Zagreb.
Riđanović, Midhat (1998.): Jezik i njegova struktura. Šahinpašić: Sarajevo.
Rosandić, Dragutin (2002.): Od slova do teksta i metateksta. Zagreb: Profil International.
Samardžija, Marko [prir.] (1999.): Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika. MH: Zagreb.
Scherr, Anna i Verrall (2005.): 100+ ideja za dramu. Zagreb: Hrvatski centar za dramski odgoj.
Silić, Josip – Pranjković, Ivo (2005.): Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta. Zagreb: Školska knjiga.
Silverstein, Shel (1998.): Dobro Stablo. Zagreb: Izvori.
Simeon, Rikard (1969.): Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva I – II. NMZH: Zagreb.
Skok, Petar (1971.-1973.): Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. uredili akademici Mirko Deanović i Ljudevit Jonke,
sv. 1-3, Zagreb: JAZU.
Stolac, Diana (2005.): Sintaksa u hrvatskim gramatikama u 20. stoljeću. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (31.):
Zagreb.
Stuhlreiter, Đurđica (2001.): Kišna kap. Zagreb: Profil.
268
Šego, Jasna (2005.): Kako postati uspješan govornik. Zagreb: Profil.
Škarić, Ivo (1994.): Hrvatski jezik danas, Jezik. Časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika“, god. 41., br. 4, Zagreb: Hrvatsko
filološko društvo.
Škarić, Ivo (2006.): Hrvatski govorili! Školska knjiga: Zagreb.
Škarić, Ivo (2006.): O sljedniku dugoga staroga jata. poglavlje u knjizi: Hrvatski govorili!, Zagreb: Školska knjiga.
Tabak, Josip – Fučak, Jerko Biblija. Stari i Novi zavjet. (2001.) Kršćanska sadašnjost: Zagreb.
Terhartt, Ewald (2001.): Metode poučavanja i učenja. Zagreb: Educa .
Težak, Stjepko – Babić, Stjepan (2005.): Gramatika hrvatskoga jezika. Priručnik za osnovno jezično obrazovanje. Školska knjiga:
Zagreb.
Težak, Stjepko (1979.): Literarne i srodne družine. Zagreb: Školska knjiga.
Težak, Stjepko (1991.): Hrvatski naš svagda(š)nji. Zagreb: Školske novine.
Težak, Stjepko: Hrvatski naš osebujni. Školske novine, Zagreb, 2000.;
Tomaš, Stjepan (1991.): Dobar dan, tata. Zagreb: Mladost.
Trask, Robert Lawrence (2005.): Temeljni lingvistički pojmovi. Školska knjiga: Zagreb.
Vican, Dijana – Litre, Ivan Milovanović [ured.]: (2006.): Nastavni plan i program za osnovnu školu. Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa: Zagreb.
Vince, Zlatko (1999.): Putovima hrvatskoga književnog jezika. NMZH: Zagreb.
Vitez, Grigor (1999.): Ogledalce. Zagreb: Golden marketing.
Vončina, Josip (1993.): Preporodni jezični temelji. Zagreb: Matica hrvatska.
Wood, David (1995.), Kako djeca misle i uče. Društveni konteksti spoznajnog razvitka, prevela Vlasta Vizek Vidović, Zagreb: Educa.
www.ffos.hr
www.ffzg.hr
www.hazu.hr
www.hkr.hr
www.hrt.hr
www.mzos.hr
www.nsk.hr
www.radio_imotski.hr
www.roda.hr
hr.wikipedia.org
269

Ernest Hemingway Starac I More (BH)

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ernest Hemingway Starac I More (BH)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Anđelka Rihtarić • Snježana Ferenčić • Nada Babić

Direktorica školskih izdanja

Ovaj priručnik usklađen je s udžbenikom i radnom bilježnicom

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu

Hrvatski jezik u prošlosti i sadašnjosti.......................................................9

Da taj pečat sjaji i traje, od srca vam želi

Svoje prijedloge i pitanja šaljite nam na hrvatski.ja.volim@profil.hr.

Odgojni i socijalizirajući ciljevi

2. korak: Hrvatski jezik, hrvatska narječja i hrvatski govori

3. korak: Književni jezik. Razgovorni jezik.

Hrvatski još više volim

Nastavni listić: Hrvatski jezik u prošlosti i sadašnjosti, 1/I.

Nastavni listić: Hrvatski jezik u prošlosti i sadašnjosti, 1/II.

Nastavni listić: Hrvatski jezik u prošlosti i sadašnjosti, 1/III.

Svaka skupina ima različita pitanja s obzirom na ostale skupine.

INTEGRACIJA (unutarpredmetno povezivanje)

Sat razrednoga odjela

Govor koji osoba usvaja u svojem zavičaju naziva se _____________________.

Moja jedina ljubo i dragosti

Moja jedina ljubavi i dragosti

Hrvatski jezik u prošlosti i sadašnjosti

TIP SATA OBLICI RADA NASTAVNE METODE NASTAVNA SREDSTVA

1. korak: Hrvatski jezik u prošlosti i sadašnjosti

Rješavanje zadataka u radnoj bilježnici.

Hrvatski jezik u prošlosti i sadašnjosti

– tri hrvatska narječja: kajkavsko, čakavsko i štokavsko

hrvatski književni jezik

Odgojni i socijalizirajući ciljevi

2. korak: Službeni jezik. Manjinski jezik.

Hrvatski još više volim

Dalje slijedi rad prema udžbeniku.

KORELACIJA (međupredmetno povezivanje)

Sat razrednoga odjela

Prvi jezik koji dijete u životu usvaja naziva se ______________ jezik.

Hrvatski jezik i dvojezičnost

TIP SATA OBLICI RADA NASTAVNE METODE NASTAVNA SREDSTVA

1. korak: Materinski jezik. Prvi jezik.

2. korak: Službeni jezik. Manjinski jezik.

b) Rješavanje zadataka u radnoj bilježnici.

materinski jezik prvi jezik

prvi jezik koji dijete u životu drugi naziv za materinski jezik;

Gromki govor puka iz kojeg se čuje

Jakša Fiamengo, Vita, vita

HRVATSKI JOŠ VIŠE VOLIM

Odgojni i socijalizirajući ciljevi

2. korak: Pisanje jednočlanih i višečlanih imena

3. korak: Pisanje imena stanovnika naseljenih mjesta i imena kontinenata

Hrvatski još više volim

INTEGRACIJA (uutarpredmetno povezivanje)

KORELACIJA (međupredmetno povezivanje)

Zaokruži riječi koje se pišu velikim početnim slovom.

Zaključi tako da dopuniš tvrdnje.

Veliko početno slovo u imenima kontinenata, država, naroda i naseljenih mjesta

TIP SATA OBLICI RADA NASTAVNE METODE NASTAVNA SREDSTVA

ODGOJNI I SOCIJALIZIRAJUĆI CILJEVI

1. korak: Pisanje imena kontinenata, država i naroda

2. korak: Pisanje jednočlanih i višečlanih imena

3. korak: Pisanje imena stanovnika naseljenih mjesta i imena kontinenata

Veliko početno slovo u imenima kontinenata, država,

Europa Europljani Republika Hrvatska Hrvati

KONTINENT STANOVNICI DRŽAVA NAROD

Požega Slavonski Brod

JEDNOČLANA IMENA VIŠEČLANA IMENA

Osim imenica, promjenjive su riječi __, , i _.

Najljepše je za ljetne žege sjesti na __ (klupa) pod _ (orah).