Serijske memorije

HOLOGRAFSKA MEMORIJA

. Kada se spomene pojam "holografska memorija", na šta vas podsjeća?

Vjerovatno vam padnu na pamet razne tehnologije iz SF filmova ili Star Trek serijala. Do prije
desetak-petnaest godina bi sigurno smatrali da je nešto takvo moguće u dalekoj budućnosti ili
kad sami uđemo u duboku starost.

Malo je poznata činjenica da se tehnologija pohranjivanja podataka na magnetne

medije bliži svom vrhuncu. Magnetne čestice, koje su nosioci podataka na takvim
medijima, moraju biti sve više sabijene i približene jedna drugoj, sa svrhom
povećanja kapaciteta.
Neće proći još dugo vremena kad će te iste čestice početi dolaziti u konflikt sa
susjednim česticama i pri tome znatno umanjivati pouzdanost očuvanja podataka na
medijima, čineći ih uvjetno rečeno neprikladnim za rad.
Iako se u posljednje vrijeme radi na usavršavanju flash memorija i njihovom
proširivanju, još uvijek mali kapacitet, kao i činjenica da dijeli slabosti sa magnetnim
uređajima za pohranu podataka, ne predstavlja dostojnog konkurenta holo
tehnologiji.
Kao što je CD zamijenio floppy diskove kao primarni medij za prijenosnu pohranu
podataka, tako je vrlo moguće da holografski sklopovi jednog dana zamijene
današnje tvrde i magnetne diskove.
O čemu se zapravo radi?
Magnetski discovi, CD i DVD diskovi pohranjuju bitove podataka u dvije dimenzije,
dakle koriste samo površinu. Holografske memorije bi pored površine trebale koristiti
i volumen, odnosno sve tri dimenzije, a sve s ciljem povećanja kapaciteta i brzine
prijenosa podataka.

Pripremila : prof. Dijana Jurić 1

Serijske memorije

Holografska memorija (ili samo Holo memorija), omogućava snimanje oko 1TB
(terabajta; 1000 gigabajta) podataka na kristal veličine kocke šećera.
Gledajmo to kao kapacitet nekih 1000 CD-ROM diskova.

Upotreba holograma u prikazivanju trodimenzionalnih slika je dobro poznata.

Princip je vrlo jednostavan: kada se dvije koherentne svijetlosne zrake presjeku na
holografskom mediju, rezultujuća interferencijska slika se kao rešetka upisuje na
medij.
Dobijena rešetka je jedinstvena, tj. odgovara samo zrakama koje su vršile upis, a
nazivamo je hologram.
On ima svojstvo da, kada ga osvjetlimo samo jednom zrakom kojom smo vršili upis,
vrši difrakciju u pravcu druge zrake, tako da se promatraču čini da je i drugi izvor još
uvijek prisutan.

Pored upotrebe u stvaranju zabavnih 3D slika, ova tehnologija se može jednako

dobro primjeniti u skladištenju bilo kog tipa informacija.
To se čini zamjenom slike koju stvaramo stranicom podataka i postavljanjem niza
detektora u ravninu iz koje vršimo promatranje (čitanje).
Zahvaljujući Bragovom efektu, moguće je multipleksirati više holograma u jednom
volumenu promjenom kuta zraka kojim se vrši upis.

Na taj način se u relativno malom volumenu kristala može multipleksirati više

tisuća holograma, čime se postižu vrlo visoke gustoće zapisa.

Prednost holografskog sistema je da se čitavoj stranici podataka (eng. data page)

može pristupiti trenutno, a ne bajt po bajt kako smo navikli kod ostalih optičkih
uređaja.

Klasična holografska memorija

Ideja holografskih memorija nije nova. Kao što smo vidjeli, prvi pokušaji su učinjeni
još tokom šezdesetih godina, ali je praktična primjena postala moguća tek nedavno
sa razvojem kritičnih komponenti kao što su laseri, prostorni svjetlosni modulatori i
CCD nizovi detektora.
Holografske memorije obrađuju podatke paralelno, čime se postižu brzi prijenosi
podataka, velike gustoće zapisa i mala veličina uređaja.
Hologram predstavlja snimanje amplitude i faze valnog fronta.
Razlika u odnosu na klasičnu fotografiju je što se u njoj snima samo amplituda vala.
Hologram se pravi, ili zapisuje, interferencijom dva vala – objektnog i referentnog,
kao što je prikazano na slici:

Pripremila : prof. Dijana Jurić 2

Serijske memorije

Kada se hologram čita upotrebom samo jedne zrake, rekonstruira se originalni

val (amplituda i faza), kao što je prikazano na slici:

Kako bi se postigla velika gustoća zapisa, podaci se zapisuju na istom fizičkom

prostoru medija za pohranu podataka, ali se čitaju i upisuju multipleksiranjem.
Multipleksiranje znači da se svakom skupu podataka dodjeljuje jedinstvena adresa.
Najčešće se koriste kutno, prostorno i fazno multipleksiranje.

Pozitivne strana holografskih uređaja:

Kao prvo, na raspolaganju ćemo imati ogromne kapacitete - od nekih 200-300GB za

početak pa sve do trenutno nezamislivih 2TB i više.
Velikim distributerima filmova, muzike i drugih vidova softvera će se pogotovo
svidjeti ovaj novi standard, zbog gotovo nemoguće piratizacije naslova - nelegalni
prodavači softvera će morati posjedovati istu, (pre)skupu opremu koja je potrebna za
tvorničku izradu medija, tako da pirati neće imati šansu da uspješno "provale" i
ilegalno distribuiraju naslove.
Pored velikih kapaciteta, prisutne su i velike brzine prijenosa podataka (čitanje
cijelog DVD filma za nekih 30 sekundi, mada u ovom području ima dosta variranja),
kao i spomenuta mogućnost istovremenog čitanja i pisanja.
Ako tome pridodamo samu prirodu zapisivanja, kao čitave stranice kodiranih
podataka, umjesto sekvencijalnog bit-po-bit transfera, imamo tehnologiju koja teško
da može podbaciti.

STRUKTURA HVD-a

Struktura diska je takva da se stavlja jedan deblji sloj (fotopolimerski) na koji se

snima (sloj 5 - podatkovni sloj), izmedu dvije podloge (slojevi 4 i 6 – polikarbonski i
sloja za razdvajanje).
Ugraduju se ogledalca (sloj 7 – ogledalca koja propuštaju svjetlo samo odredene
valne
duljine) koja reflektiraju zelenu zraku noseći holografske podatke, ali dopuštaju
crvenoj zraci da prode da bi mogla prikupiti servo podatke.
Brojem 1 je označena zelena laserska zraka (532 nm), a brojem 2 crvena laserska
zraka (650 nm).
Crvena laserska zraka se reflektira od aluminijskog sloja (sloj 8), koji je smješten na
prozirnu podlogu (sloj 9).

Pripremila : prof. Dijana Jurić 3

Serijske memorije

struktura HVD diska

1. Green writing/reading laser (532 nm)

2. Red positioning/addressing laser (650 nm)
3. Hologram (data)
4. Polycarbon layer
5. Photopolymeric layer (data-containing layer)
6. Distance layers
7. Dichroic layer (reflecting green light)
8. Aluminium reflective layer (reflecting red light)
9. Transparent base
P. PIT

Pripremila : prof. Dijana Jurić 4