MEMORIJE

RAM (Random Access Memory)

Ovo su memorije na koje se obično misli kada se govori o memoriji PC
računara. Iako sam PC koristi i druge tipove memorija (ROM, FLASH, CMOS,
CACHE), RAM memorije (uz CPU) predstavljaju drugi ključni element, od kojeg
bitno zavise ukupne performanse računara. To znači da upotreba
neodgovarajućih (sporih) memorija, ili korištenje nedovoljne količine RAM-a,
može ugušiti snagu CPU-a, tako da ukupne performanse računara budu vrlo
slabe.
Princip rada dinamičkih memorija
Upotreba tzv. dinamičkih memorija predstavljala je veliki tehnološki napredak,
jer su dotadašnji računari koristili memoriju sa FERITNOM jezgrom, što je vrlo
skupo i nezgrapno rješenje. Dinamičke memorije kao osnovni memorijski
element koriste minijaturni kapacitet (kondenzator), koji se javlja između
elektroda FET tranzistora. To znači da kondenzator nije realiziran u klasičnoj
formi, već se koristi parazitna kapacitivnost, koja se normalno javlja između
elektroda FET tranzistora. Da bi kapacitivni efekat bio izraženiji, elektrode FET
tranzistora su namjerno malo proširene.
Proces upisivanja i brisanja podataka svodi se na punjenje i pražnjenje
''kondenzatora''. Punjenje i pražnjenje kondenzatora je dinamički proces kojeg
karakteriše vremenska konstanta
τ = R * C,
gdje je C kapacitet kondenzatora, a R otpor linija koje vode do kondenzatora.
Vremenska konstanta se ne može neograničeno smanjivati, što znači da je
brzina upisivanja i brisanja podataka konačna.
To znači da dinamičke memorije imaju principijelni problem i njihovu je
konstrukciju teško unaprijediti.
Kada su se pojavili PC računari, procesori su radili na 4,77 MHz, a brzina
pristupa podacima tadašnjeg RAM-a je bila oko 120 ns.
Danas CPU rade na 3,8 GHz i više, a realna brzina RAM-a je od 8 – 10 ns.
Za dvadesetak godina, procesorska moć je povećana oko 5000 puta
(procesori su 32-bitni ili 64-bitni sa frekvencijama reda 4GHz),a brzina
memorije petnaestak (15) puta, što je dovelo do velikog nesklada u brzinama
CPU i memorije.
Iako je memorija relativno spora u odnosu na CPU, njena količina je jako bitna,
jer se sa dovoljno RAM memorije se izbjegava korištenje virtuelne memorije i
time izbjeći nepotrebni pristupi HDD-u, koji je oko milion puta sporiji od RAM
memorije.
Dielektrik koji se koristi kao izolator između elektroda ''kondenzatora'' je
SiO2, vrlo kvalitetan, ali ne i savršen dielektrik.

7
Zbog nesavršenosti dielektrika dolazi do “curenja” naboja kroz dielektrik, zbog
čega napon na kondenzatoru pada, pa bi upisana jednica vrlo brzo postala 0,
što bi dovelo do narušavanja integriteta podataka i pada sistema.
Da se to ne bi desilo, provodi se permanentni refreshing (stalno osvježavanje)
sadržaja upisanih podataka. To je zadatak od najvećeg mogućeg značaja tj. sa
maximalnim prioritetom (interrupt 0) jer se na taj način čuva integritet
podataka.
Ako bi integritet podataka bio narušen rad računara ne bi imao nikakvog smisla.
U takvoj situaciji izvršavale bi se tačne operacije nad pogrešnim podacima pa bi
rezultat obrade bio pogrešan.
Samo korektne operacije nad korektnim (tačnim) podacimamogu generisati
korektan rezultat.
ROM memorija (Read Only Memory)
Osnovna zadaća ROM memorija je da čuvaju podatke i programe koji ne smiju
biti izbrisani, promijenjeni ili oštećeni, pod bilo kakvim okolnostima, uključujući
i gubitak napajanja u dužem vremenskom periodu. Iako naziv ROM sugeriše da
se podaci mogu samo čitati, određeni tipovi ROM-a dozvoljavaju izmjenu
upisanog sadržaja, obično korištenjem posebnih hardverskih dodataka ili
pomoću posebnih programa. Tokom PC evolucije razvijeno je nekoliko tipova
ROM memorije, ali bez obzira o kojem tipu ROM memorije je riječ, zajedničko
im je da su relativno spore, malog kapaciteta i vrlo skupe u odnosu na
kapacitete koje nude.
Brzine pristupa podacima kreću se od 120 – 150 ns i nisu se bitnije mijenjale,
ali to nije poseban problem, jer se sadržaj ovih mem. koristi samo pri startanju
računara.
Najpoznatiji tipovi ROM memorija su:
1. PROM (Programable ROM)
Programiranje ovog tipa ROM-a (upisivanje sadržaja), vrši se uz pomoć relativno
skupe i komplexne opreme, koju obično posjeduje samo proizvođač ROM-a,
koji vrši programiranje prema željama kupaca. Pojedninačno i samostalno
programiranje finansijski nije prihvatljivo. Danas se ovaj tip ROM-a koristi samo
u veliko-serijskim proizvodima tipa digit.igračke, foto aparati i sl., dok se ranije
uobičajeno koristio i na matičnim pločama računara za smještaj BIOS –a dok ga
nije potisnula praktičnija flash memorija.
2. EPROM (Electrical Programmable ROM)
Ovaj tip ROM memorija se programira električnim putem uz pomoć tzv. EPROM
programera, koji može biti samostalan uređaj, što je skuplja varijanta ili kao
periferija koja se priključuje na PC računar (jeftinija varijanta).
Brisanje sadržaja ovih mem. vrši se pomoću tzv. UV – brisača. To su kutije sa
jakim izvorima ultra violetnih zraka. UV zrake su potencijalno opasne za očni

8
vid, pa u radu sa UV brisačima treba biti oprezan. UV zrake nisu u vidljivom
dijelu spektra pa je opasnost tim veća. Iz tih razloga savremeni UV-brisači imaju
ugrađenu zaštitu koja sprječava paljenje UVlampi ako kučište UV-brisača nije
hermetički zatvoreno.
3. EEPROM (Electrical Eraseable PROM) E2PROM
Upotreba UV brisača je dosta nepraktična i ponekad rizična, pa se kao bolje
riješenje koristi tzv. EEPROM. Ovaj tip mem. nudi najveći komfor u radu, jer se
podaci mogu upisivati i brisati električnim putem, obično naponima koji su
nešto veći od radnih napona, tako da u normalnom radnom režimu podaci ne
mogu biti promijenjeni. Najveći nedostatak ovih mem. je vrlo visoka cijena, pa
su relativno rijetko korištene i nisu uspijele istisnuti EPROM, koji je daleko više
korišten.
Ove mem. su poslužile kao temelj za razvoj kasnijih FLASH memorija.
4. PAL (Programmable Array of Logic) čipovi (PLA)
Ovo su najjeftinije varijante ROM mem. Upisivanje podataka svodi se na
propaljivanje neželjenih veza. Čipovi su u formi tzv. diodnih matrica i tamo gdje
se želi upisati '' 0 '', samo se propali veza. Jednom isprogramirani čipovi ne
mogu se više reprogramirati. Čipovi su relativno jeftini, a i oprema za
programiranje nije skupa, pa se PAL čipovi koriste u razvojne i eksperimentalne
svrhe (izradu prototipova i malih serija).