You are on page 1of 14

JU Gimnazija “Jovan Dučić”

Doboj

Maturski rad
Tema: MEMORIJA

Učenik: Profesor:
Marija Maksimović, IV4 Vanja Gojković, prof.

Doboj, april, 2018.


Maturski rad

SADRŽAJ
1. UVOD...................................................................................................................................3

2. POJAM MEMORIJE............................................................................................................4

2.1. ROM MEMORIJA..............................................................................................5

2.1.1. PROM...............................................................................................5

2.1.2. EPROM.............................................................................................6

2.1.3. EEPROM...........................................................................................6

2.2. RAM MEMORIJA..............................................................................................7

2.2.1. SRAM...............................................................................................7

2.2.2. DRAM...............................................................................................8

3. SPOLJAŠNJA MEMORIJA...............................................................................................8

3.1. HARD DISK.......................................................................................................9

3.2. DISKETA..........................................................................................................10

3.3. KOMPAKT DISKOVI CD / DVD...................................................................11

3.4. FLEŠ DISK / SSD.............................................................................................11

4. ZAKLJUČAK....................................................................................................................13

5. LITERATURA...................................................................................................................14

Stranica 2 od 14
Maturski rad

1. UVOD

Predmet istraživanja ovog seminarskog rada je računarska memorija. Svaki računar


ima memoriju, bez koje mi danas ne bi mogli raditi za računarom, pokretati programe,
snimati bitne podatke itd. Memorija računara ima sposobnost skladištenja ili čuvanja
određene količine podataka. Obično je smještena u neposrednoj blizini procesora (CPU -
engl. central processing unit) i izrađene su većinom od namjenskih sklopova/cijelina
izrađenih od slicijuma.

Hipoteza rada je da danas svakodnevno raste broj računara i sve je veća potražnja za
memorijom većih kapaciteta.

Stranica 3 od 14
Maturski rad

2. POJAM MEMORIJE

Memorija (engl. Memory) je skladište za pamćenje podataka, sastavljena od mnoštva


lokacija u koje se skladišti određeni broj bit-a. Element memorije koji pamti podatak od
jednog bit-a naziva se memorijski element ili memorijska ćelija.

Memorija računara ima sposobnost skladištenja ili čuvanja određene količine


podataka. Dakle, smještena je u blizini procesora (CPU) i izrađena je uglavnom od
namjenskih sklopova od slicijuma. Za dugotrajnije skladištenje podataka koriste se masovna
skladišta podataka gdje trenutno dominiraju tehnologije koje se oslanjaju na magnetna ili
optička svojstva materijala. Najveća količina podataka koju memorija može skladištiti naziva
se kapacitet memorije i najčešće se izražava u bajtovima ili većim jedinicama: MB, GB itd.
Te jedinice odgovaraju sljedećim vrijednostima:

 1 kilobajt = 1 KB = 1.024 bajta;

 1 megabajt = 1 MB = 1.048.576 bajta;

 1 gigabajt = 1 GB = 1.073.741.824 bajta;

 1 terabajt = 1 TB = 1.099.511.627.776 bajta.

Vrste memorija:

 ROM:

- PROM;

- EPROM;

- EEPROM;

 RAM:

- SRAM;

- DRAM;

 Spoljašnja memorija.

Stranica 4 od 14
Maturski rad

2.1. ROM MEMORIJA

ROM (engl. Read only memory) ispisna je memorija, tj. memorija u koju je podatak
moguće upisati samo jedanput. Podatke u ROM upisuje proizvođač računara i korisnik ih
nikada ne mijenja. Sadržaj ROM-a je neovisan o napajanju računara.

Koristi se kao medij za skladištenje podataka u računarima. Zbog toga što se na


ovakav medij podaci ne mogu na jednostavan način zapisivati, njegova upotreba je najčešća
kod distribucije firmvera, vrste softvera što je u uskoj vezi sa računarskim hardverom, gdje
nema potrebe za čestim ažuriranjem. Današnji poluprovodički ROM ima tipičan oblik
integralnog kola, ono što obično zovemo čip, a razlikujemo ga od ostalih čipova često samo
po upisanim oznakama.

Trenutno postoji tendencija smještanja softvera na diskove umjesto na ROM. Ovo


omogućava lakše izmjene a ni operativni sistemi se više gotovo uopšte ne smještaju na ROM.
Ipak, ROM je zadržao svoju primjenu kod računara, npr. za smještaj BIOS-a, ali i tu u svojoj
modifikovanoj verziji - flash - ROM. Mobilni telefoni i neki drugi ručni elektronski uređaji
koji barataju podacima takođe koriste ROM ili flash memoriju.

Jedan od razloga zbog kojih je ROM još uvijek u upotrebi je brzina - magnetni
diskovi su mnogo sporiji. Drugi je činjenica da se upravljački program potreban za rad diska
ne može nalaziti na samom disku. Zato je BIOS još uvijek na ROM-u. Uz ovo, mrežne i
grafičke karte neke svoje osnovne funkcije implementiraju preko softvera uskladištenog na
ROM-u. Dalje, u posebno teškim uslovima rada (vibracije, veliko ubrzanje), gdje su diskovi
neprimjenljivi zbog svoje osjetljivosti, ROM je nezamjenljiv.

Stranica 5 od 14
Maturski rad

2.1.1. PROM

PROM (engl. Programmable Read Only Memory) memorija slična ROM-u. Razlika
je u tome što se njihov sadržaj ne formira tokom tehnološkog postupka izrade, već se to radi
pomoću posebnog uređaja - punioca. Jednom upisani sadržaj ne može se više mijenjati ni
brisati. Tehnološki se izvode prekidanjem veza u memoriji taljenjem ili elektro-hemijskim
postupkom. Naziva se još i OTP (eng. One Time Programmable) dakle jednom
programirljiva i omogućuje da se konačan razvijeni program upiše u memoriju mikroračunara
i trajno ostaje zapisan.

2.1.2. EPROM

EPROM (engl. Erasable Programmable Read-Only Memory) su trajne memorije


koje se mogu više puta puniti i brisati. Punjenje se vrši u za tu svrhu izrađenim uređajima a
brisanje pomoću izlaganja ultraljubičastom ili rendgenskom zračenju. Dakle njihov sadržaj
može se reprogramirati. Vrlo su rašireni za izradu BIOS-a računara.

2.1.3. EEPROM

EEPROM (engl. Electricaly Erasable Programmable Read-Only Memory) EEPROM


imaju ista svojstva kao eprom, ali je brisanje električnim putem. Koriste se za upis
promjenjivih postavki sistema kao datum, vrijeme, vrstu diska i diskete i drugo. To je i vrsta
memorije za trajno skladištenje podataka pri čemu se jednom upisani podaci mogu izbrisati,
ali samo električno, pri čemu se neki memorijski čipovi prije brisanja uklanjaju iz računara, a
neki, poput flash memorije ne.

Stranica 6 od 14
Maturski rad

Podatci se iz ispisnih memorija mogu brisati i ponovo upisivati neki određeni broj
puta najčesće je to do 100 000 puta i to samo kad uređaj koji koristi tu memoriju ne radi,
odnosno kad se ta memorija ne koristi, za razliku od upisno-ispisnih memorija kod kojih
podatke možemo mjenjati tokom rada uređaja.

2.2. RAM MEMORIJA

RAM (engl. Random access memory) jest upisno-ispisna memorija. To je radna


memorija računara u koju se mogu upisivati i iz nje čitati podaci onoliko puta koliko želimo.
Jednom pohranjeni podaci u RAM ostaju nepromijenjeni sve dok ih računalo namjerno ne
promijeni ili dok se ne prekine napajanje memorije električnom energijom. Često se
označavaju s R/W (Read/Write - čita/piše). Izrađuju se kao statičke (SRAM) i dinamičke
(DRAM).

Dakle RAM gubi svoj sadržaj prekidom napajanja pa se naziva i nepostojana


memorija (engl. Volatile memory). Isključi li se računar brišu se svi podaci koji su
uskladišteni u RAM-u i oni se nepovratno gube. Trenutno se istražuju oblici RAM memorije
koji bi zadržali podatke i nakon gašenja računara, na primjer nanocijevi, te memorija koja se
bazira na efektu magnetnog tunela.

Glavne osobine RAM-a su kapacitet i brzina rada. Poželjno je da je RAM što većeg
kapaciteta kako bi se uskladištilo što više podataka. Obično se nekoliko bitova (najčešće
jedan bajt) skuplja i skladišti na određeno mjesto u memoriji. Ovo mjesto se naziva
memorijska lokacija. Memorijske lokacije možemo zamisliti kao niz pretinaca od kojih svaki
ima svoju adresu i može uskladištiti jedan bit ili određenu količinu bitova, najčešće jedan
bajt. Želi li se uskladištiti bajt u memorijsku lokaciju, potrebno je navesti adresu memorijske
lokacije.

Stranica 7 od 14
Maturski rad

2.2.1. SRAM

SRAM (engl. Static random access memory) Statička radna memorija ili skraćeno
SRAM vrsta je radne memorije kojoj je svaki bit uskladišten u jednom od bistabilnih
sklopova smještenih u memorijskom integrisanom sklopu. Bistabil je elektronički sklop koji
može biti u dva stanja, od kojih jedno stanje zovemo logičkom nulom, a drugo logičkom
jedinicom. Tako svaki bistabil skladišti jedan bit. Bez vanjskih poremećaja, bistabilni sklop
trajno zauzima jedno od dva stabilna stanja. Prelazak iz jednog stanja u drugo potiče se
odgovarajućim signalom izvana. Upisani podatak ostaje uskladišten do prekida napajanja ili
namjerne promjene.

Prednost SRAM-a su jednostavnost građe, jednostavnost pogona i veoma brz pristup


memoriji. Nedostatak SRAM-a su relativno velike dimenzije bistabilnog sklopa što
ograničava broj koji se mogu smjestiti na jednu pločicu poluprovodnika, najjednostavniji
bistabil se izvodi pomoću dva tranzistora, 4 otpornika i dvije diode.

2.2.2. DRAM

DRAM (engl. Dynamic random access memory) Dinamička radna memorija ili
DRAM vrsta je radne memorije kojoj je svaki bit uskladišten kao naboj u minijaturnom
kondenzatoru smještenom u memorijskom integrisanom sklopu.

Zbog nesavršenosti izolatora u kondenzatoru naboj uskladišten u kondenzatoru se


postepeno gubi, pa se time gubi i podatak  uskladišten u tom kondenzatoru. Kako se to ne bi
dogodilo, potrebno je naboj obnoviti prije nego se kondenzator potpuno isprazni.

Prednost DRAM-a u odnosu na SRAM su male dimenzije kondenzatora u odnosu na


dimenzije bistabila, čime je moguće izraditi čipove jednake veličine, a bitno većeg kapaciteta

Stranica 8 od 14
Maturski rad

odnosno u znatno manjem obimu može smjestiti mnogo više memorijskih elemenata. Cijena
DRAM je takođe bitno niža od cijene SRAM-a.

3. SPOLJAŠNJA MEMORIJA

Jedinice spoljašnje memorije se prema pristupu dijele na:

1. Jedinice spoljašnje memorije sa direktnim pristupom (disketa i hard disk);

2. Jedinice spoljašnje memorije sa sekvencijalnim pristupom (magnetna traka).

S obzirom na to da se sadržaj unutrašnje memorije kopira, bajt po bajt na spoljašnju


memoriju, to se kapacitet spoljašnje memorije  izražava u istim jedinicama kao kapacitet
unutrašnje memorije, tj. Brojem bajtova koji može da se uskladišti na spoljašnju memoriju.

Jedinice spoljašnje memorije su realizovane na 4 načina:

 Tvrdi disk (hard disk);

 Disketa (floppy disk);

 Kompakt disk (CD,DVD);

 Fleš (flash) disk ili SSD (Solid State Disk).

3.1. HARD DISK

Neke od karakteristika hard diska:

 Hard disk se sastoji od više ploča premazanih magnetnim materijalom


postavljenih na istoj osovini;

 Brži je i znatno većeg kapaciteta nego disketa;

Stranica 9 od 14
Maturski rad

 Staze sa istim poluprečnikom sa gornje i donje strane svih ploča čine cilindar.

Slika 1: Hard disk

Dakle, značajni parametri za izbor diska su:

1. Srednje vrijeme pristupa podatcima;

2. Brzina prenosa podataka;

3. Kapacitet diska.

3.2. DISKETA

Neke karakteristike diskete:

 Disketa je okrugla ploča premazana magnetnim materijalom i ugrađena u


zaštitno kućište od plastike.

 Kada se stavi u disketnu jedinicu, disketa se okreće, dok se sa njene gornje i


donje strane nalaze upisno-čitajuće glave uređaja kojima se vrši i upis na
ploču  i čitanje sa nje.

 Budući da se ploča okreće, ispod položaja upisno-čitajuće glave kada ona


miruje nastaje kružnica koja se naziva staza. Kružnica je podjeljena na sektore
dužine 512 bajtova.

Stranica 10 od 14
Maturski rad

 Staze i sektori nisu vidljivi, nego su samo zapisani na magnetnom materijalu.


Da bi se upisale staze i sektori, disketa se mora pre prve upotrebe
formatizovati.

Slika 2: Floppy disk

3.3. KOMPAKT DISKOVI CD / DVD

Neke karakteristike kompakt diskova:

 Zasnovani su na istom principu kao disk i disketa, ali je razlika u tehnologiji


realizacije i kapacitetu.

 Kod ovih diskova se umjesto namagnetisanja magnetnog materijala nanijetog


na kružnu ploču, na samoj magnetnoj ploči nanose zapisi korišćenjem
laserskog zraka. Pošto se ovim postupkom površina diska trajno oštećuje,
jednom upisani podaci ne mogu se više mijenjati, već samo očitavati.

Stranica 11 od 14
Maturski rad

Slika 3: CD / DVD

3.4. FLEŠ DISK / SSD

Neke karakteristike fleš diska:

 Fleš disk se sastoji od memorijskih modula (flash memorija) čiji se sadržaj ne


briše kada ostanu bez napajanja strujom.

 On nema mehaničkih ploča i upisno-čitajuće glave, ali naziv “disk” je ostao


jer je imitirana struktura podataka na disku, tako da se sa stanovišta računara,
podatcima na njemu pristupa na isti način kao kad bi bili na disku.

 Ovaj disk se često GREŠKOM naziva i USB disk pošto se priključuje na USB
priključak na računaru.

 S obzirom na to da nemaju mehaničkih dijelova, podatcima se mnogo brže


pristupa nego kod klasičnog diska.

Slika 4: Flash disk / SSD

Stranica 12 od 14
Maturski rad

4. ZAKLJUČAK

Dobro upravljanje memorijom je uslov da bi računarski sistem funkcionisao. Moderni


operativni sistemi imaju složene sisteme za ispravno upravljanje memorijom. Ako nemaju,
može doći do problema, loših performansi i u najgorem slučaju uništavanje od strane virusa i
ostalih malvera. Skoro sve što programer radi zahteva da razmisli o kvalitetnom korišćenju
memorije. Čak i skladištenje jednog broja u memoriju zahteva od programera da specifira
kako memorija treba da ga sačuva.

Stranica 13 od 14
Maturski rad

5. LITERATURA

1. J. Đorđević, B. Nikolić, Z. Radivojević, A. Milenković: Osnovi računarske


tehnike, Akademska misao, Beograd (2014)
2. J. Đorđević: Arhitektura računara, Akademska misao, Beograd (2005)
3. T. Marinković, D. Todorović: Računarski priručnik, Grafid, Banjaluka
(2005)
4. B. Latinović i N. Smailović: Principi informatike, Panevropski Univerzitet
Apeiron, Banja Luka (2011)
5. Informatička abeceda, dostupno na:
http://www.informatika.buzdo.com/index.html

Stranica 14 od 14

You might also like