Ignjat Predavec 4.

B1

Poluvodičke memorije
 ROM memorije
ROM (skraćeno od engl. Read-only memory - memorija iz koje se podatci mogu samo čitati)
Koristi se kao medij za pohranu podataka u računalima. Zbog toga što se na ovakav medij
podatci ne mogu (na jednostavan način) zapisivati, njegova upotreba je najčešća kod
distribucije firmvera (vrste softvera što je u uskoj vezi sa računarlni hardverom, gdje nema
potrebe za čestim ažuriranjem).

Današnji poluvodički ROM ima tipičan oblik integralnog kruga, ono što obično zovemo "čip", a
razlikujemo ga od ostalih "čipova" često samo po upisanim oznakama.

ROM je postojana memorija, što znači da su podatci pohranjeni u ROM-u uvijek tamo, bez
obzira na to je li priključeno napajanje ili ne. ROM memorija može čak biti izvađena iz računala
na neograničeno vrijeme i zatom ponovno vraćena, a podatci ce još uvijel biti u njoj.

ROM se zato koristi za pohranjivanje onih programa za koje želimo da su stalno raspoloživi u
računalu (npr. BIOS) i da se ne mijenjaju.

ROM se sastoji od dvaju dijelova: dekoder koji će dekodirati adresu i memorijske (enkoderske)
matrice u kojoj su upisani podatci.

ROM memorije su sporije od RAM memorije računala pa se katkad neki dijelovi programa iz
ROM-a tijekom podizanja računala prekopiraju u radnu memoriju i zatim izvode iz RAM
memorije. Taj postupak se naziva memory shadowing.

Izvedbe ROM memorija

Iako su ROM memorije zamišljene kao memorije čiji se sadržaj ne može promijeniti, pokazalo se
da je to vrlo nepraktično i skupo. Postoje situacije u kojima je promjena sadržaja ROM-a vrlo
korisna (npr. Za promjenu BIOS-a). Tehnološki razvoj omogućio je proizvodnju memorija koje
uglavnom služe za čitanje i čiji se sadržaj na neki način ipak može promijeniti.

Dvije su osnovne skupine ROM memorija:

 Isključivo ispisne memorije

 Ispisne memorije s mogućnošću promjene sadržaja

Isključivo ispisne memorije su ROM i PROM.

PROM
Programabilni ROM ili PROM vrsta je isključivo ispisne memorije. Može se programirati samo
jednom uz pomoć posebne opreme – PROM programatora. Kupuje se prazna i korisnik je
programira tehnikom pregorljivih veza.
Kada bi se propustila struja kroz redak i stupac, rastalna veza koja iuh spaja pregorjela bi te bi se
tako oformilo željeno logičko stanje. Ova se memorija može programirati samo jednom, a može
biti izvedena kao bipolarno polje dioda ili bipolarna tranzistorska konfiguracija.

Ispisne memorije s mogučnošću promjene sadržaja su EPROM i EEPROM.

EPROM
Izbrisivi programabilni ROM ili EPROM (erasable programmable ROM) memorija je čiji se sadržaj
može obrisati te u nju upisati novi sadržaj. Programira se uz pomoć posebnog uređaja koji se
zove EPROM programator, a briše se uz pomoć ultraljubičastih zraka. EPROM memorijski čip
ima na sebi stakleni prozorčić kroz koji prolaze UV-zrake tijekom brisanja. U normalnom radu ili
tijekom programiranja preko toga prozorčića naljepljena je naljepnica. Ovom se memorijom
danas ne koristimo jer je tehnološki razvoj donio nova rješenja. Nedostatak ove memorije bio je
taj što je osim programatora trebalo imati i posebnu kutiju s UV- svjetiljkom, a trebalo je i paziti
na vrijeme brisanja čipa. Predugo izlaganje UV-zrakama dovelo je do promjena u strukturi
poluvodiča te se čip više nije mogao programirati.

EEPROM
Električki izbrisiba programabilna memorija ili EEPROM (electrically erasable programmable
ROM) briše se jnaponskim impulsom. Brisanje i programiranje vrši se, ovisno o primjeni i
izvedbi, u samom uređaju ili programatoru. Ove se oberacije izvršavaju na razini bajta te nije
potrebno brisati cijeli čip pa je ova memorija sporija od flash memorije. EEPROM memorije
obično imaju manji kapacitet nego EPROM memorije. Često im se pristupa serijski pa se
pakiraju u kućišta s malim brojem izvoda.

Flash memorije
Flash memorije posebna su vrsta EEPROM memorija. Zovu se još i Flash ROM ili Flash EPROM.
Brisanje je moguće na razini bloka, a s novim tehnološkim rješenjima smanjuje se i veličina tih
blokova. Za programiranje ili brisanje nije ih potrebno vaditi iz mjesta gdje su ugrađeni. Sve se
odvija uz pomoć naponskih impulsa pod kontrolom programske potpore. Arhitektura jednog
bita flash memorije jednostavnija je od EPROM memorija, što znači da se na istoj površini silicija
ostvaruje veći kapacitet. Podnosti i do 100,000 programiranja. Zbog svoje brzine, dugotrajnosti i
niske potrošnje energije, flash memorijom koristimo se u mnogim uređajima – mobilnim
telefonima, računalima, dlanovnicima, digitalnim kamerama.
 RAM memorije
RAM (kratica od Random Access Memory - memorija s nasumičnim pristupom) je oblik
primarne računalne memorije čijem se sadržaju može izravno pristupiti, za razliku od
sekvencijskih memorijskih uređaja kao što su magnetne vrpce, CD i DVD diskovi te tvrdi diskovi,
u kojima pristup određenom sadržaju ovisi o položaju čitača. RAM omogućuje upisivanje i
čitanje podataka, za razliku od ROM-a, iz kojeg je podatke moguće samo čitati. U RAM se
upisuju aktivni programi, te informacije potrebne za trenutačan rad računala.

Pripadaju skupini upisno-ispisnih memorija jer se njihov sadržaj može čitati, ali i mijenjati,
upisivanjem novog sadržaja.

Nedostatak RAM memorije je taj što gube sadržaj s isključivanjem napajanja. Zato kažemo da su
takve memorije nepostojane.

Glavne značajke RAM-a su kapacitet i brzina rada. Da bi naše računalo dobro radilo, moramo
imati dovljno RAMA-a – kako bi se u njega pohranili potrebni podatci. Brzina rada memorije
određena je brzinom kojom ona upisuje i isčitava podatak. Za čitanje nekog podatka iz
memorije potrebno je navesti adresu memorijske lokacije na kojoj se nalazi podatak. Kao što je
ranije spomenuto, vrijeme koje protekne od trenutka kad se na adresnim sabirnicama pojavi
adresa traženog podatka do trenutka kad se na podatkovnim sabirnicama pojavi sam podatak
zove se vrijeme pristupa memoriji. Vrijeme pristupa ograničava brzinu kojom se mogu čitati
podatci iz memorije i upisivati u nju pa može ograničiti brzinu rad a cijelog računala.

RAM memorije mogu biti izvedene kao statička RAM memorija i dinamička RAM memorija

Statička RAM memorija

Statički RAM vrsta je poluvodičke memorije kod koje je svaki bit pohranjen u jednom bistabilu.
Sadržaj bistabila, tj. Iznos napona na njegovim izlazima neće se, dokle god postoji napajanje, s
vremenom izgubiti te nije potrebno osvježavanje. Bistabili mogu biti izvedeni u raznim
tehnologijama – bipolarnoj, MOSFET-u ili CMOS-u.

Prednosti su statičkog RAM-a jednostavna arhitektura, jednostavan rad i velika brzina.

Nedostatak su relativno velike dimenzije memorijske ćelije, što znači da su ovo memorije
skuplje. Koriste se kao priručna memorija.

Dinamička RAM memorija

DRAM (dynamic random access memory) ili dinamički RAM vrsta je poluvodičke memorije kod
koje se podatci čuvaju kao električni naboj u kondenzatoru unutar integriranog kruga.
Korištenje kondenzatora ima i određene posljedice. Zbog nesavršenosti kondenzatora električni
naboj izbija te ga je potrebno periodički osvježavati, što usporava i otežava komunikaciju takve
memorije s okolinom. Obnavljane naboja na kondenzatoru zoahtijeva dodatne sklopove, koji će
prvo pročitati podatak, a zatim obnoviti naboj kondenzatora sukladno očitanoj vrijednosti. Osim
toga, samo čitanje podataka iz dinamičkog RAM-a destruktivno je, tj. Kondenzator se tijekom
operacije čitanja isprazni te ga je potrebno ponovno napuniti. To ima za posljedicu dulji
memorijski ciklus, što znači da je dinamičko RAM sporiji od statičkog. Prednost dinamičkog
RAM-a bitno je niža cijena, a njime se koristimo kao uobičajenom radnom memorijom računala.

RAM

ROM
EEPROM
 Literatura
https://hr.wikipedia.org/wiki/ROM

https://hr.wikipedia.org/wiki/RAM

Bednjanec, A., Bogut, R. – Sklopovska oprema računala, ELEMENT, Zagreb, 2015.