PRIMARNE MEMORIJE

 računalne memorije se dijele na dvije velike skupine: na primarnu

(operativnu) memoriju i na sekundarnu (vanjsku) memoriju.
 Primarna ili glavna memorija je u suštini radni prostor procesora sustava. U tu
memoriju se smještaju programi, podaci, međurezultati i rezultati obrade.
Privremeno pamcenje podataka i programa. Također, većina primarne memorije je
po zadržavanju podataka nepostojana, što znači da se podaci u njoj gube odmah
čim ostaje bez napajanja
 Procesor ne može direktno koristiti podatke ili izvršiti programe dok su na
vanjskim memorijskim jedinicama (npr. na hard disku). Da bi procesor mogao
izvršiti programe i koristiti podatke, potrebno je iz trajne memorije premjestiti ih u
primarnu memoriju, i to prvo u RAM memoriju. Iz RAM-a u Cache, pa u procesor
 Vece brzine, manji kapacitet, veca cijena

SEKUNDARNE MEMORIJE
 Sekundarnu (masovnu, vanjsku) memoriju: ima veliki kapacitet i služi za
trajno pamćenje sadržaja (podataka) te njihovo arhiviranje na duži vremenski
period, iako je znatno sporija od primarne memorije. Tu se čuvaju podaci i
programi koji nisu potrebni procesoru u datom vremenu, rezervne kopije, itd. U
ovu grupu spadaju vanjski memorijski uređaji poput čvrstog (hard)
diska, diskete, optičkog uređaja, SSD diska i drugih uređaja kojima se
pristupa preko ulazno-izlaznog podsustava. Pamte podatke i kad nisu pod elek.
Naponom, veci kapacitet i cijena po jedinici kapaciteta je niza

Digitalna računala, uz cache i procesorske registre, obično posjeduju još dvije vrste primarnih
memorija – ROM i RAM memoriju:

 ROM (engl. Read Only Memory) - omogućava jedino čitanje pohranjenih sadržaja

 RAM (engl. Random Access Memory) - omogućava i čitanje i pisanje

ROM
Služi za pohranu programa i podataka koji se za vrijeme rada računalnog sustava smiju samo
čitati. Sadržaj ROM memorije određuje konstruktor računala i fiksno je definiran prilikom
proizvodnje računala:

 Nakon ugradnje ROM čipova u računalni sustav, njihov se sadržaj može jedino čitati

 Primjer – BIOS (Basic Input-Output System) ROM memorija

 VRSTE RAM MEMORIJA: ROM, PROM (programiranje je moguce samo

jemput), UVPROM (sadrzaj se brise UV zrakama), EAPROM (sadrzaj se
brise jacim elektricnim signalima kakvima se obavlja citanje I pisanje
sadrzaja
RAM
 Radna memorija
 Spremnik u koji se tijekom obrade racunalnih programa pohranjuje instrukcija, operand,
rezultati obrade….
 2 vrste memorije : SRAM I DRAM

SRAM
 Nije potrebno periodicki osvjezavati upisane podatke
 Pamti se proizvoljno dugo
 Potrebno vise tranzistora za realizaciju

DRAM
 Elementarna celija koja pamti jedan bit na temelju postojanja elek. Naboja na kondenzatoru
 Naboj se mora periodicki obnavljati
 Unipolarna (MOS) tehnologija
 Veceg kapaciteta

MEMORIJE TAKODER MOZEMO PODIJELITI PREMA NEKOLIKO KRITERIJA:

1. Trajnost zapisa podataka bez napajanja
o Privremene memorije (nepostojane, eng. volatile): RAM memorija
o Trajne memorije (postojane, eng. non-volatile): ROM, tvrdi disk, CD, DVD,
USB flash disk, SSD, memorijske kartice

2. Tehnologija zapisa podataka

o Magnetske memorije – tvrdi disk, magnetska vrpca, magnetska kartica,
disketa
o Optičke memorije – CD, DVD, Blu-ray
o Poluvodičke memorije – USB flash memorija, memorijske kartice, SSD,
RAM, ROM

3. Mjesto i funkcija
o Primarna (glavna, unutarnja) memorija – ROM i RAM
o Sekundarne (vanjske) memorije – tvrdi disk, disketa, CD, DVD, USB flash
memorija, memorijske kartice, SSD…
o
Zajedničke opće karakteristike računalnih memorija:
1. Kapacitet – količina podataka koje memorija može pohraniti
2. Brzina – vrijeme koje je potrebno da se pronađe neki sadržaj u memoriji i
prenese do željenog mjesta
3. Vrijeme pristupa podacima – vrijeme od trenutka kada je poznata adresa
memorijske lokacije do trenutka kada je sadržaj pronađen
TEMELJNO: CIJENA PO MEGABAJTU
PODJELA PREMA NACINU PRISTUPANJA ZAPISANIM PODACIMA:
  NEPOSREDNI (IZRAVNI) PRISTUP-RAM I ROM
 SEKVENCIJALNI (SLIJEDNI) PRISTUP- sto koristi magnetske vrpce
 DIREKTNI PRISTUP- mediji koji se rotiraju oko svoje osi, cvrsti diskovi, diskete I opticki diskovi

MAGNETSKE MEMORIJE
 sloj feromagnetskih materija
 Zapisivanje I citanje se ostvaruje manipulacijom elektromag. Svojstvima
 2 PODSKUPINE: MAGNETSKI DISKOVI I MAGNETSKE VRPCE

MAGNETSKE VRPCE
 Plastika I feromagnetski material
 Backup (sigurnosna pohrana)
 Iskljucivo sljedni pristup (cita se blok po blok kak su bili zapisani)

MAGNETSKI DISKOVI
 Cvrsti diskovi(hard disk) I diskete (floppy)
 Gradeni od okruglih ploca
 Ploce su nataknute na zajednicku osovinu
 Za svaku plocu postoji aktuatorska ruka koju kontrolira mehanizam I na njenom kraju nalazi se
glava za citanje I pisanje
 broj glava za ĉitanje i pisanje je dvostruko veći od broja ploča u disku jer
svaka ploča ima gornji i donji sloj na koji se zapisuju podaci.
 Prije upotrebe: POTREBNO JE FREGMENTIRATI sto stvara logicke staze
 Vise staza istog promjera na razlicitim plocama nazivamo cilindar
 Svaka staza je podjeljena na sektore (najmanja adresabilna jedinica magnetskog
diska
 Podaci se zapisuju u klastere (velicina ovisi o velicini diska i odabranom
datotecnom sustavu
 Podrucja slijetanja- parkiranje glava kada nisu aktivne
 Sam način djelovanja magnetskih diskova, vezan je uz fiziku i principe rada
magnetskih polja. Magnetske tvari kod upisa podataka postaju magnetizirane
pod utjecajem magnetskog polja, dok se kod čitanja podataka sa magnetskih
diskova koristi također fizikalno svojstvo elektromagnetske indukcije

 ZAPISIVANJE - Propuštanjem struje kroz zavojnicu elekromagneta se inducira

magnetsko polje koje orijentira česticu feromagnetskog materijala u određenom smjeru
– zapis binarne 0 ili binarne 1
 Smjer orijentacije ovisi o smjeru propuštanja struje kroz zavojnicu
elektromagneta
 ČITANJE - Prelaskom glave preko magnetizirane čestice se u zavojnici elektromagneta
inducira el. struja – čitanje binarne 0 ili binarne 1
 Smjer struje (pročitana binarna 0 ili binarna 1) ovisi o orijentaciji magnetskog
polja čestice na podlozi
 2 vrse organizacije podataka :Fizicka i logicka
FIZICKA ORGANIZACIJA ZAPISA
 Nacin na koji su nositelji pojedinacnih bitova povezani u vece cjeline
 ploče
 staze – koncentrični krugovi na pločama
 cilindri – sve staze na svim pločama koje su jednako udaljene od središta rotacije
ploča
 sektori – isječci staza – svaka staza je podijeljena na jednak broj sektora
- sektor je najmanja adresibilna jedinica na disku
 klasteri – logička cjelina koja obuhvaća nekoliko susjednih sektora; u slučaju da
se kod fizičke organizacije zapisa koriste i klasteri, tada je jedan klaster
najmanja adresibilna jedinica na disku

LOGICKA ORGANIZACIJA ZAPISA

 nacin kako se pristupa tim podacima
 Slijedna I Rasuta

DEFRAGMENTACIJA
Čitanje i zapisivanje podataka na vrlo fragmentiranim datotečnim sustavima je jako sporo
iz razloga što se glava tvrdog diska mora pomicati više po disku da bi prikupila sve
fragmente određene datoteke. Posljedica je sporiji rad računala.

Potrebno je raditi defragmentaciju, odnosno promjenu organizacije fragmenata na

disku na način da se fragmenti jedne datoteke organiziraju slijedno jedan pokraj
drugoga. Dakle, defragmentacija zapravo podrazumijeva promjenu rasute organizacije u
slijednu.

TEHNICKE KARAKTERISTIKE CVRSTIH DISKOVA

 KAPACITET (250- od 2TB)
 BRZINA ROTACIJE- 5400-7200 (RPM)
 VRIJEME TRAZENJA (cca 12 ms za 5400 RPM diskove, 7-8 ms za 7200 RPM diskove)
 LATENCIJA- vrijeme potrebno da se pronade neki sektor
 VRIJEME PRISTUPANJA 3+4
 BRZINA PRIJENOSA PODATAKA 15-35-50Mb/s (ovisi o sabirnici)
  POUZDANOST (vrijeme izmedu 2 kvara)
 SMART- sustav koji otkriva I prijavljuje promjene na razlicitim indikatorima
 Velicina kucista

OPTICKE VANJSKE MEMORIJE

 Memorije s medijima koje služe samo za čitanje
o CD-ROM
o DVD-ROM
o BD-ROM
 Memorije s medijima koje se može i čitati i pisati
o S medijima za jednokratno zapisivanje
 CD-R
 DVD-R
 DVD+R
 BD-R
o S medijima za višekratno zapisivanje (izbrisivi mediji)
 CD-RW
 DVD-RW
 DVD+RW
 DVD-RAM
 BD-RE
LOGICKA ORGANIZACIJA ZAPISA NA OPTICKIM MEDIJIMA
 Izravan pristup( moguca slijedna I rasuta logicka org. zapisa)

BRZINA CITANJA I PISANJA

 MBps, x-brzina
 Preporučena brzina pisanja CD diskova je 24x, kod DVD-a 8x, a kod BD-a 2x ili
eventualno 4x.

CD MEDIJI
 CD-ROM disk (medij) je drugacije ureden od magnetskih diskova
 Svi podaci se nalaze na jednoj stazi poput spirale
 Staza je podjeljena na sektore ( koji su svi isti, a ne kao kod mag. Med.
 Promjenjiv broj okretaja medija (tehnologija konst. Linearne brzine)
 Podlozni ostecenjima
 Trajnost: 10-20god.
 CLV zamjenjen za CAV ( konstantna kutna brzina)
 CD-ROM/ sadrzaj se upisuje samo jednom
  CD-R – opticki disk koji se isporucuje prazan I na njega se prze podaci pomocu Pisaca, sloj
plave ili zelene boje (laserske zrake=trajne promjene)
 CD-RW- izbrisivi opticki disk ekvivalentan CD-ROM, a na njega se moze vise puta zapisati neki
sadrzaj

DVD MEDIJ
 Sacinjen od 4 sloja : Prvi je sloj polikarbonatne plastike koji predstavlja temelj za
ostale slojeve. Sljedeći je sloj mnogo tanji, neprozirni, ali reflektirajući. Nakon
toga dolazi vrlo tanki sloj transparentnog filma, te nakon toga površinski, zaštitni
sloj. Podaci su, isto kao i kod CD-ROM medija reprezentirani u obliku udubljenja i
ispupčenja.
 Zbog manjih udubljenja razlikujemo : JEDNOSTRANE I OBOSTRANE (veci
kapacitet i njih se djeli na dvoslojne i jednoslojne u smislu slojeva za zapisivanje
podataka)
 DVD-R/RW, DVD+R/RW (crvene laserske zrake)

BLU-RAY
 Opticki disk
 Boja lasera koju koristi ( manja valna duljina neg CD I DVD)
 Veca gustoca zapisa na istoj povrsini
 6x vise nego jedan sloj na DVD
 FIZICKA ORGANIZACIJA ZAPISA ( kao u CD-Rom I DVD-ROM mediju)

Optički mediji koji služe i za čitanje i pisanje

JEDNOKRATAN ZAPIS

 Primjeri: CD-R, DVD-R, BD-R

VISESTRUKI ZAPIS

 Primjeri: CD-RW, DVD-RW, BD-RE

Karakteristike materijalnog nositelja kod čitaj/piši optičkih medija (rekapitulacija):

 Pod utjecajem srednje snažne laserske zrake vraća se u svoje prvobitno stanje
- brisanje zapisa (primjenjivo samo na medije s višestrukim zapisom)
 Pod utjecajem snažne laserske zrake mijenja stanje – zapisivanje
  Pod utjecajem slabe laserske zrake ne mijenja stanje – čitanje
Fizička organizacija zapisa na (re)writable medijima:
 Podaci nisu zapisani u kontinuiranu spiralu, nego u koncentrične kružnice (staze),
kao i kod magnetskih diskova
 Staze su podijeljene na sektore (blokove) - uvijek je jednak broj sektora po stazi,
kao i broj bitova po sektoru -> gustoća zapisa se efektivno smanjuje prema rubu
medija

FLASH MEMORIJE
 Vrsta poluvodicke memorije koja se koristi kod izbrisive ROM memorije
 EEPROM (ELECTRICALLY ERESABLE PROGRAMMABLE READ-ONLY MEMORY
 Neizbrisiva (postojane memorije) gubitkom napona pamti podatke
 Ne sadrzi rotirajuce dijelove poput hard diska
 Otpornost na vibracije ili lakse iznenadne padove
 Bazicira se na tehnologiji tranzistorskih celija (MOFSET)
 2 vrste flash memorije: NOR (strija od NAND-a) i NAND
 Razlika: nacin adresiranja i spremanja podataka
 Nikad nije zamjenila
RAM, nego je memorija
za trajnu pohranu
podataka)

NAND FLASH
MEMORIJA
 Organizirana oko
blokova ( koji se sastoji
od tocnog broja
stranica)
 Blok je najmanja
jedinica zaslužna za
brisanje operacija, dok su
za čitanje i pisanje
podataka zaslužne
isključivo stranice.\
 Moramo razlikovati žive
ili „live“ stranice
(mjesto bloka flash
memorije na kojem se
nalaze netom zapisani podaci) i mrtve ili „dead“ stranice(stoje za stare
podatke preko kojih su neki podaci prekopirani te više nemaju ulogu.)
 2 vrste uredaja koji koriste NAND memoriju: SLC( SINGLE LEVL CELL) I
MLC( MULTI LEVEL CELL)
 MLC tehnologiji može pohraniti 2 ili više bita po jednom memorijskom bloku dok
SLC omogućuje samo jedan bit po memorijskom bloku

Karakteristika SLC MLC

Kapacitet Malen Velik

 Propusnost Visoka Niska

Kod za ispravljanje grešaka 1bit/528B 4bit/528B

Upisno/izbrisiva 100K puta 10K puta

izdržljivost

Cijena Visoka Niska

 MLC- smanjena propusnost za upisne i čitačke sposobnosti, puno jeftinija

USB FLASH POGON

 uredaj za pohranu podataka koji ukljucuje memoriju s integriranim USB suceljem
 omogucuje ponovno pisanje

Obično je pet dijelova flash pogona:

 Standard-A USB priključak– omogućuje fizičko sučelje računalu domaćinu
 USB kontroler masovne pohrane – mali mikrokontroler s malo ROM-a i RAMA-a
na čipu
 NAND čip flash memorije– pohranjuje podatke (NAND flash se obično koristi u
digitalnim kamerama)
 kristalni oscilator – producira glavni 12 MHz signal sata uređaja i kontrolira
izlazne podatke kroz sklop za faznu sinkronizaciju.
 poklopac – obično se radi od plastike ili metala, te štiti elektroniku od
mehaničkog stresa.
USB se često koristi za istu svrhu kao i CD, a to je pohrana, back-up podataka i transfer
datoteka. No, manji su, brži i imaju veći kapacitet te su pouzdaniji jer nemaju dijelova
koji se miču. Imuni su na elektromagnetske smetnje i ne oštećuje ih površinska
ogrebotina (za razliku od CD-a).

SSD POGON
 ne sadrzi stvarni disk niti pogonski motor koji vrti disk
 integrirani skup sklopova kao memoriju za trajnu pohranu podataka
 Nova U/I sucelja (SATA express) -specf. Zahtjevi SSD tehnologije
 Nema mehanicku komponentu
  Otporniji na fizicke sokove, radi tise, ima manje vrijeme pristupa
 Temelji se na NAND tehnologiji

FUNKCIJE KONTROLERA
 Kod se izvodi na razini firmwera
Neke od funkcija kontrolera su:
 Ispravljanje grešaka u kodu (Error-correcting code, ECC)
 Poravnanje (eng. wear levelling)
 Mapiranje loših blokova
 Čitanje i upravljanje ometanjima čitanja
 Predmemoriranje čitanja i pisanja
 Skupljanje smeća (engl. garbage collection)
 Enkripcija
 Osiguravanje ravnomjernog trosenja svih celija SSD-a
 Wear leveling ( uravnoteza trosnje celija)

VRSTE SSD-a
 mSATA – PCI Express Mini Card
 m.2 next gen form factor,

Atribut ili Solid-state drive (SSD) Hard disk drive (HDD)

karakteristika

Vrijeme Gotovo trenutno; nema mehaničke Centrifugiranje diska može potrajati

pokretanja komponente koje treba pripremiti za nekoliko sekundi. Sustav s mnogo
rad. Možda će trebati nekoliko diskova može trebati visoku vršnu
milisekundi da izađe iz automatskog snagu struje prilikom pokretanja
načina rada za uštedu energije.

Vrijeme Ispod 0.1 ms. Pošto se podaci mogu Varira od 2.9 do 12 ms (laptop
nasumičnog direktno dohvatiti s raznih lokacija, HDD) zbog potreba micanja glave i
pristupa vrijeme pristupa obično nije usko čekanja rotacije podataka između
grlo. glava čitaj/piši.

Vrijeme Općenito niska jer se podaci mogu
latencije čitanja čitati izravno s bilo kojeg mjesta. To
rezultira bržim podizanjem sustava i
kraćim vremenom pokretanja
aplikacija.
Mnogo veće nego kod SSD. Vrijeme
čitanja je različito za svako traženje,
jer je mjesto podataka na disku i
mjesto za čitanje glave različito.

Brzina transfera SSD tehnologija može isporučiti vrlo
podataka konzistentnu brzinu čitanja / pisanja,
ali kad se pristupa velikom broju
pojedinačnih manjih blokova,
učinkovitost je smanjena. Maksimalna
brzina prijenosa obično se kreće od
oko 100 MB/s do 600 MB/s, ovisno o
Nakon što je glava postavljena,
prilikom čitanja ili pisanja po
kontinuiranom traku, HDD može
prenositi podatke na oko 140 MB / s.
U praksi su brzine prijenosa mnogo
puta manje zbog konstantnog
traženja, jer se datoteke očitavaju iz
 pogonu. Poduzeća na tržištu nude i
posebne uređaje s propusnošću od
više gigabajta po sekundi.
Performansa Perfomansa čitanja se ne mijenja
čitanja ovisno o tome gdje se podaci
pohranjuju na SSD.
Za razliku od mehaničkih tvrdih
diskova, trenutna SSD tehnologija
pati od fenomena degradacije
performansi zvanog write
amplification: pojačano pisanje, gdje
NAND stanice pokazuju mjerljivi pad
u performansama, te će nastaviti s
padom tijekom života SSDa. Tehnika
nazvana wear leveling se
implementira za ublažavanje tog
učinka, ali zbog prirode NAND čipova,
SSD će neizbježno degradirati.
Utjecaj Tu je ograničena korist čitanja
fragmentacije podataka sekvencijski (izvan tipičnih
datotečnog FS veličina blokova, 4KB), što
sustava na fragmentacija čini irelevantnom za
performanse SSD. Defragmentacija bi izazvala
trošenje dodatnim pisanjem u NAND
ćelije, koje imaju ograničen ciklus
života.
Buka SSD-ovi nemaju pokretnih dijelova i
stoga su tihi, iako se može pojaviti
električna buka iz krugova.
Kontrola SSD obično ne zahtijeva specijalno
temperature hlađenje i može tolerirati veće brzine
od HDD-a. Modeli instalirani kao
kartični dodaci ili 2.5-inčni uređaji
mogu biti isporučeni s hladilima koja
upijaju generiranu toplinu.
različitih mjesta, ili su fragmentirane.
Brzina prijenosa podataka ovisi
također o brzini okretanja, koja može
biti u rasponu od 4.200 do 15.000
okretaja u minuti i također o stazi
(čitanje s vanjske staze je brže zbog
veće apsolutne brzina glava u odnosu
na disk).
Ako treba pristupiti podacima iz
različitih područja, kao i kod
fragmentiranih datoteka, vrijeme
odziva će se povećati s obzirom na
potrebu traženja svakog fragmenta.
Datoteke, osobito one velike, na
HDD-u obično postaju fragmentirane
s vremenom, ako se često zapisuje;
periodična defragmentacija je
potrebna za održavanje optimalne
performanse.
HDD-ovi imaju pokretne dijelove
(glave, pokretač i osovinski motor) i
stvaraju karakteristične zvukove
zujanja i kliktanja; razine buke
variraju između modela, ali mogu biti
značajni (a često znatno niža od
zvuka od ventilatora za hlađenje).
Tvrdi diskovi laptopa su relativno tihi.
Temperatura prostora iznad 95 °F
(35 °C) može smanjiti život diska, a
pouzdanost se smanjuje na
temperaturi iznad 131 °F (55 °C).
Ventilator može biti potreban ako
temperature pređu te vrijednosti. U
praksi, moderni HDD se može
koristiti bez specijalnih uređaja za
hlađenje.
Najniža SSD može raditi na temperaturi od
operativna −55 °C (−67 °F).
temperatura
Najveća SSD-ovi nemaju problema s tim.
operativna
visina
Micanje od SSD-ovi nemaju problema s tim.
hladnijeg prema
toplijem
okruženju
Osjetljivost na Nema pokretnih dijelova, vrlo otporan Rotirajuće glave su osjetljive na
faktore okoliša na vibracije i šokove.
Osjetljivost na Elektromagnetski puls će oštetiti
magnetska polja svaki električni sustav, posebno
integrirane krugove.
Težina i veličina SSD pogoni, suštinski uređaji
poluvodičke memorije postavljene na
pločici, su male i lagane. Dolaze u
sličnim dimenzijama kao i HDD-ovi
(3,5 inča, 2,5-inčni ili 1,8-inčni).
Pouzdanost i SSD nema pokretnih dijelova koji bi
vijek trajanja mogli podbaciti mehanički. Ali svaki
blok se može obrisati tek određeni
broj puta. Kontroleri upravljaju ovim
ograničenjem, a uređaj može trajati
mnogo godina ako se normalno
koristi. SSD temeljen na DRAM-u
nema limitirani broj pisanja. No kvar
kontrolera može SSD učiniti
neupotrebljivim.
Pouzdanost značajno varira između
različitih proizvođača i modela, a
stopa povrata doseže 40%. Od 2011.
vodeći SSD-ovi imaju manje stope
povrata od mehaničkih diskova.
Mnogi SSD-ovi kritično podbacuju kod
nestanka struje. Istraživanje od
prosinca 2013. pokazuje da samo
neki od njih prežive nekoliko
nestanka struje.
Moderni HDD može raditi na 0 °C (32
°F).
HDD-ovi mogu sigurno raditi na
najvišoj visini od 3000m. Neće raditi
iznad 12,000 metara.
Potrebno je određeno vrijeme
aklimatizacije kad se HDD premješta
s hladnog okruženja na toplije. U
suprotnom, dolazi do interne
kondenzacije što vodi do oštećenja
internih komponenti.
vibracije i šokove.
Magneti bi mogli rezultirati
oštećenjem podataka, iako su sami
podaci dobro zaštićeni unutar
metalnog kućišta.
HDD ima isti oblik, ali su obično teži
od SSD-ova. To se naročito odnosi na
3.5 inčne diskove, koji teže oko 700
grama.
HDD ima pokretne dijelove koji su
predmet potencijalnog oštećenja.
Sam medij za pohranu ne degradira
operacijama čitanja i pisanja. Prema
istraživanju Carnegie Mellon
University, HDD-ovi se prosječno
kvare nakon 6 godina, a očekivano
trajanje života im je 9 do 11 godina.
Rizik od iznenadnih, katastrofalnih
gubitaka podataka je manji za
mehaničke diskove.
Kad se radi o offline pohrani,
dugoročno, magnetski medij HDD-a
zadržava podatke značajno duže
nego flash memorija korištena u
SSD-u.
Kapacitet U 2015, dostupni su i SSD-ovi U 2014, dostupan je i HDD od 8 TB.
pohrane veličine 16 TB, ali se najčešće koriste
oni od 120 do 512 GB (cijena!).

Dostupnost Na performanse pisanja po SSD-u Na HDD ne utječu slobodni blokovi,

slobodnih značajno utječe dostupnost slobodnih pa nema ni potrebe za TRIM-om.
blokova i TRIM programibilnih blokova. Podatkovni
blokovi na koje se prethodno pisalo, a
više nisu u upotrebi, mogu biti
oslobođeni uz pomoć TRIM-a. No,
TRIM-u usprkos, smanjivanje broja
slobodnih blokova usporava
performanse.

Korištenje SSD visokih performansi zahtijeva HDD koji zahtijeva najmanje struje
struje pola do trećine struje koja je (1.8-inčni) koristi 0,35 W u stanju
potrebna za HDD. mirovanja. 2.5-inčni disk koristi 2 do
5 W. Disk najveće performanse, 3.5-
inch, koristi oko 20 W.

DATOTECNI SUSTAVI
 dio OS-a sluzi za upravljanje permanentnim podatkovnim objektima
 podaci se cuvaju u datotekama na sekundarnim jedinicama poput tvrdih diskova
 Datoteke se organiziraju u direktorije
 Savki se sustav sastoji od : datoteka, direktorija odnosno tablica te procedura za
manipuliranje datotekama
 REALIZIRA SE KROZ 2 SLOJA: Prvi ili nizi sloj I drugi ili visi sloj
 Prvi ili nizi sloj : obuhvaća operacije neposrednog pristupa do podataka na mediju na
kojem su zapisani. On nije primarno vezan uz rad s podacima datoteka, nego uz
organizaciju njihovog zapisa na mediju. Naziva se još i fizički sloj, jer obavlja
fizičku organizaciju datotečnog sustava.
 Drugi ili viši sloj nadograđuje se na niži sloj. On provodi generičke operacije
kreiranja, brisanja, otvaranja i zatvaranja datoteka te postavljanja, čitanja i
zapisivanja podataka u otvorene datoteke te organizaciju datoteka u direktorije.

FAT (FILE ALLOCATION TABLE)

 Napis dolazi od odvajanja zapisa o osobinama datoteka od samih podataka datoteke
 Pristup do datoteke polazi od naziva dadoteke pomocu kojeg se pronalazi odgovarajuce
zaglavlje trazene datoteke
 Podaci datoteke nisu zapisani u kontinuiranim blokovima zbog fragmentacije
podataka koja je uvjetovana dinamikom rada
1) BOOT sektor – područje na jedinici koje nosi informaciju o samoj jedinici odnosno
particiji te programski kôd pomoću kojeg se može ostvariti postupak učitavanja
operacijskog sustava,

2) FAT tablica – tablica za alokaciju datoteka (engl. File Allocation Table) – tu su

upisani lanci alokacije za svaku datoteku jedinice. Uvijek postoje dvije identične kopije
FAT tablice (FAT 1 i FAT 2). Pod pojmom alokacija podrazumijeva se raspored prostora
diska.

 Vrste unosa:
o Neiskorišteno
o Indeks sljedećeg klastera
o Loš klaster
o Posljednji klaster datoteke
 FAT16:
o 16 bitova za adresiranje klastera
o 65536 lokacija
o Maks. 2GB particija
 FAT32:
o 32 bita za adresiranje klastera
o 4.294.967.296 lokacija
o Koristi se 28 bitova (268.435.456 lokacija)

3) ROOT directory - ishodišni direktorij koji predstavlja bazu za grananje direktorija, a služi i za upis
podataka o datotekama koje su smještene u tom direktoriju. Kod FAT32 datotečnog sustava ovo
područje se ne nalazi odvojeno, već je dio područja za smještaj podataka.

4) FILES – područje za smještaj podataka (datoteka i direktorija). Podaci se zapisuju u

alokacijske jedinice pod nazivom klasteri.

Klaster čini jedan ili više uzastopnih logičkih sektora (broj sektora u klasteru je uvijek
potencija broja 2).
 Particija je dakle logička jedinica ili područje čvrstog diska na kojoj se podaci
mogu organizirati neovisno o drugoj particiji.

Zajednicko svim organizacijama particije= glavni diskovni zapis odnosno
MASTER BOOT RECORD (MBR)
Za razliku od MBR-a koji sadrži podatke
o cijelom čvrstom disku, BOOT sektor
svake particije sadrži podatke samo o toj
particiji.

Kad korisnik zatraži datoteku, datotečni

sustav prvo “pogleda” u Root directory koji
sadrži naziv datoteke, njezinu veličinu i
početni klaster. Temeljem početnog
klastera se uzimaju podaci s tog klastera, a u
FAT tablici se pogleda adresa sljedećeg
klastera te datoteke. Postupak traje tako
dugo dok se u FAT tablici ne pronađe oznaka
kraja datoteke (EOF, engl. End of File).
FAT32 DATOTECNI SUSTAV: DIRECTORY ENTRY= SADRZI POPIS DATOTEKA, VELICINU I
POCETNI KLASTER

Sadrži datoteku koja se naziva MFT (Master File Table, glavna tablica datoteka).
Svaka datoteka, uključujući i MFT, ima u toj datoteci jedan zapis koji je opisnik datoteke.
Jedan MFT zapis ima veličinu jedne skupine tj. veličinu klastera. Male datoteke smještaju
se unutar MFT zapisa.
Za veće datoteke u MFT se pohranjuju metapodaci koji opisuju karakteristike datoteke i
direktorija i njihov smještaj na disku. Smještaj datoteke se određuje pomoću Virtualnog
rednog broja skupine (Virtual Cluster Number, VCN), a pronalaze se uzastopne skupine
sektora i dodjeljuju datoteci. NTFS se referira na disk uporabom Logičkog broja
skupine (Logical Cluster Number, LCN). LCN je redni broj skupine od početka do kraja
diskovnog prostora predviđenog za smještaj datoteka. Fizička adresa sektora na disku
može se izračunati na temelju faktora skupine i početne adrese volumena.
Defragmentacija
Defragmentacija je proces zapisivanja dijelova datoteke u niz uzastopnih sektora na
tvrdom disku u cilju povećanja brzine pristupa podacima.

Prilikom ažuriranja podataka odnosno datoteka, datotečni sustav najčešće sprema

podatke na prvo slobodno mjesto (sektor) na disku s obzirom na položaj glave za
čitanje/pisanje. U pravilu, taj sektor nije ni blizu sektora na kojem se nalazi ostatak
podataka iz datoteke. Iz tog razloga kada su podaci fragmentirani, datotečni sustav mora
pretraživati površinu diska svaki put kada se datoteka otvori da nađe sve njezine djelove.
Fragmentirana datoteka – datoteka čiji su dijelovi razbacani (rasuti) po površini diska.
Fragmentacija se događa kad se datoteke brišu s diska ili kad se dodaju nove. To
usporava pristup disku i u pravilu degradira performanse čitavog sustava. Iz tog je
razloga disk potrebno defragmentirati različitim alatima poput Disk Defragmentera koji
dolazi kao alat Microsoft Windows operacijskih sustava ili pak Norton Speed Disk alata.