Predgovor: O imagologiji Davor Duxié Latinsko-grékom kovanicom imagologija (lat. imago — slika, predodzba, misao; gré. logos — govor, rijeé, pojam, misao, razum) oznagava se od kraja 1960-ih poseb- na istraziva¢ka grana komparativne knjiZevnosti koja se bavi prouéavanjem knj 4evnih predodébi o stranim zemljama i narodima (heteropredodibe) te o vlastitoj zemiji i narodu (autopredodibe). Preuzet iz. francuske etnopsihologije,! termin je u tom znaéenju prihvaéen u mnogim europskim 2nanostima o knjizevnosti. Naj- ée8ée se pojavljuje bez dodatnih atributa, a ponekad s precizirajuéim odrednicama knjigeuna, 3to upuéuje na (lijepu) knjizevnost kao dominantno polje istrazivanja, odnosno komparatisticka, time se sugetiraju nadnacionalno usmjeren istrazivacki interes i njemu primjerena poredbena metodologija. Uglavnom, imagologija do danas, unatoé daleko Sirem etimoloéki impliciranom znaéenjskom opsegu samog termina (znanost o imaginarijima), oznaéava ponajprije istrazivanje nacionalnih predodibi u knjizevnosti. 1. Kanonizirana povijest i disperzivna sadainjost U osmom poglaviju priruénika La litsérature comparte (1951), pod naslovom »Kako vidimo strane zemljee (pL’écranger tel qu’on le voite), Marius-Frangois. Guyard, tada vrlo ugledni francuski komparatist, pie o prougavanju predodi- bi o stranim zemljama u knjiZevnosti. Guyard uoéava zamke koje stoje pred ta- kvim istrazivanjima. Najprije, pita se kako odrediti reprezentativnu gradu za re- konstrukciju bitnih obiljezja neke nacije/nacionalne knjizevnosti, kad je predmet istradivanja éesto proturjeZan u sebi, odnosno sastavijen od disparatnih jedinica. Nadalje, svjestan je da predodzbe o narodima nisu objektivae i kompleksne, vee izrazito subjektivne i simplificirane, bilo da ih stvara pojedinac ili grupa.? Unatoé 7 Taauin Imagologija prvi primjenjuje Oliver Brachfeld u tekstu »Note sur limagologie eth- a Revue de Parloge de Peuples 17 (1962). Zatim ga u istom easopisu 19 (1964) rabi ‘Abel Mirogio, aod tog se broja tein pojaljue {kao naslov jednerubrikeZaopie,V. 0 tome H. Dyserinck: »Komparatistische Imagologie jenseits von ‘Werkimmanenz’ und ‘Werktranszen- denz’«, Synthesis, 9 (1982), ste. 14. 2 Guyad, Marius Francis; Care, Jean-Marie La litre compare, Pasa: Press universaires de France, 1951, sts. 110-111.6 — Davor Duxié tomu, u posljednja je dva desetljeéa, primjecuje Guyard, doslo do Pravog procvata istrativanja predod2bi, y. iskrivjenih slika/predrasuda/mitova (mirage) 0 stranim narodima i zemljama, zbog cega se éak mote govoriti o novom smjeru istradivanja u komparativnoj knjitevnosti. Autor to ilustrira katalogom reprezentativnih fran- cuskih naslova.> U istrativanjima knjizevnih predoddbi o narodima Guyard vidi buduénost komparativne knjievnosti i njen vaian doprinos knjiteynoj povijesti, Knjidevna grada pru#a mnoitvo dinjenignog materijala koji je potrebno pronadi, prikupiti, usporediti i interpretirati. Guyard se kasnije i sam bavio istrativanjima koja je popularizirao u zavrinom dijelu svog priruénika te je 1954, objavio knjigu 0 predodébi Velike Britanije u francuskom romanu izmedu Prvog i Drugog svjet- skog rata (La Grande-Bretagne dans le roman francais 1914-1940). | No prije toga, a samo godinu dana nakon objavijivanja Guyardova prirutnika © komparativnoj knjizevnosti, u prvom godistu éasopisa Yearbook of Compara- five and General Literature, Jean-Marie Carré, Guyardov uéitelj i autor knjige 0 predodtbi Njemacke u franicuskoj knjizevnosti (v. bilj. 2), objavio je svoj pohval- ni predgovor Guyardovoj knjizi Veé ui sljedeéem broju istog éasopisa krititkim se osvitom na Guyardovu knjigu i Carréov tekst javija René Wellek, yjerojatno hajvedi svjetski autoricet za komparativau knjizevnost u to vrijeme.® Wellek isti- ée kako Guyard s jedne strane suzava nadleinosti komparativne knjidevnosti na Prouéavanje prije svega stvarnih knjigevnih kontakata koji prelaze granicu jedne nacionalne knjizevnosti, 3to podsjeéa na pozitivistizku opsjednutost ¢injenicama, as druge pak nepotrebno Siti predmet na knjitevne predodibe © nacionalnim entitetima. Taj je drugi Wellekov prigovor francuskim kolegama, a koji se nadove- auje na osmo poglavije Guyardove knjige i spomenutu Carréovr pohyalu, za temui Dok s jedne strane gospodin Carré Seli suziti komparativnu knjizevnost na staru Cinjenitnost, on s druge pak predlate da se predmet proviri: ne bi trebalo prouéa- vatl samo izvore, utjecaje i reputacije, nego i doprijeti do stanovite komparativne nacionalne psihologije. Pri Kraju svoje knjige M. Guyard donekle razvija tu temu ‘vidi buduénost komparativne knjiéevnosti upravo u tom Sirenju. Trebali bismo —___ 3 Guyard spominje ova djela: F.C. Roe: Taine et I’ Angleterre (1923); Louis Reynaud: Linfluence alumande en France (1922); V. L. Leather: L Espagne er lr Expagnols dans Voeuure de Baleac (1931); Georges Ascoli: La Grande-Bretagne devant lopinion fransgaise depuis la guerre de Cent ans Siegal la fin dis XVle stele (1931); Jean-Marie Carré. Les devomine francais et le mirage allemand (1947); A. Monchoux: L’Allemagne devant les ees fiangaie (951). 4 JeM, Carré Une Petface & La Littrature companies, Yearbook of Comparative and General Lit- erature, 1 (1952), str. 8-9, 5 R Wellek: »The Concept of Comparative Literaturee, Yearbook of Comparative and General Literature, 2 (1953), ste. 1-5, JiaPredgovor: O imagologiji 7 prosiree nacionalne: iluzije, fiksne ideje koje nacije imaju jedne o drugima. (...) 1 Fan Se eee © pogledu Francuza na Veliku Britaniju izmedu 1914. 1940. O1 i nefto 0 Mauroisovim ratnim knjigama, Moranovim put- nitkim skicama, Célineovim nognim morama itd. To ée biti, vjeruje se, ilustrativna paralela knjizi M. Carréa Les écrivains francais et le mirage allemand. Ali, je li to jo8 uvijek 2nanost o knjidevnosti? To je svakako istrazivaéka tema i koristan pred- met. Moda je analiti¢arima Glasa Amerike korisno znati kakva je u Francuskoj trenutatna predodiba o Amerikancima, kako je i zaito ta predodiba nastala itd. Moe se prihvatiti da u oblikovanju te predodibe sudjeluje knjiZevnost, no nje- tin se udio ne smije precijeniti. Sada’nje ponaianje ameri¢kih turista i vojnika te politigki dogadaji naSeg vremena bit ée od daleko veéeg znaéenja nego predodibe romanopisaca. Ali, jesu li takva istraSivanja, prihvaéanjem interesa za promatranje spomenutih predoddbi reflektiranih u narativnoj knjievnosti, bitno daljeg dosega od stare Stoffgeschichee: Irac na engleskoj pozornici, Talijan u elizabetinskoj drami? Kao Sto je, ocjenjujuéi jednu njematku disertaciju na temu Mary Stuart, davno uogio Croce: izmedu takvih djela nema knjiievnog kontinuiteta — postoji samo druitvena povijest odredenih predodibi. Znanost 0 knjidevnosti rasplinjuje se u psihologiju i sociologiju.® Navod zorno ilustrira poznato Wellekovo stajaligte o znanosti 0 knjizevnosti: ona, kao i druge discipline, treba imati vlasticu metodologiju i ciljeve istrativanja, a nje- zino je polje istraZivanja iskljucivo literatura u utem znagenju rijedi, §. fikcionalna knjidevnost, za koju se mogu zanimati i druge discipline, samo s drugim istra- ivaékim ciljevima i drukeijim, takvim ciljevima prilagodenim, metodologijama istraZivanja. Istradivanje predodibi o stranim narodima u knjitevnosti uw domeni je socijalne psihologije ~ ono sa znanosti o knjidevnosti dijeli istu gradu, ali ne i isti predmet. Ideja strogih disciplinarnih granica te literarnost kao distinktivni predmet ananosti o knjitevnosti karakterizira najvatnije knjidevnoteorijske smjerove prve polovice 20. stoljeca, koji se stoga i smiju nazvati formalisti¢kim ili imanentnim (intrinsic) priseapima (ruski formalizam, angloamericka nova hritika, njematka stiligti¢ka kritika i teorija incerpretacije). U zapadnoj Europi u 1960-im godinama kenjidevnoznanstvenom formalizmu potinju ozbiljno konkurirati razligiti pristupi 1 naglsSenem sociobistestjicom Komponsars primjer neka posluze vrlo utjecajna knjiga Roberta Escarpita Sociologie de la lisérature (1958), pojava nje- maéke teotije recepeije (H.R Jauss) Tbineanstah kulearalnih seudija.” J René Walleke »The Concept of Comparative Literaruree Yearbook of Comparative and General Literature, 2 (1953), st 3-4. 7 Pri sraranju modeme hratske znanost o kajiternost w 1950-im godinama bila je takoder do-