Balade Petrice Kerempuha

Jump to navigationJump to search

Kip Petrice Kerempuha, djelo kipara Vanje Radau�a, postavljen 1955. godine na malen
trg na kojem se preko dana prodaje cvije�e.
Balade Petrice Kerempuha je zbirka pjesama, nedvojbeno najve�i pjesni�ki ostvaraj
Miroslava Krle�e, te jedno od najve�ih djela hrvatske knji�evnosti, prvi put je
objavljena 1936. godine u Ljubljani.

Sadr�aj
1 Izdanje
2 Nastanak, jezik i analiza
3 Khevenhiller
4 Ostalo
5 Galerija
6 Izvori
7 Vidi jo�
Izdanje
Nakladnik zbirke bio je S. �kerl, koji je zbirku grafi�ki i likovno uredio daju�i
joj arhai�an izgled izborom slova i tiskarskoga sloga, a posebice inicijalima, koji
su preuzeti iz Holbeinova djela Totentanz-Alphabet, dok je za naslovnu stranicu
kori�ten drvorez U. Grafa. Tiskanje Balada po�elo je sredinom srpnja (po autorovu
svjedo�enju 18. VII), a djelo je iz tiska iza�lo potkraj kolovoza (po svjedo�enju
Ju�a Kozaka: �v jeseni 1936�). Prvo izdanje sadr�ava 30 pjesama:

Petrica i gal�enjaki
Ni med cvetjem ni pravice
Gumbelijum ro�a fino di�i
Vigilija ali stra�a no�na
Lamentacija o �tribi
Scherzo
Sanoborska
Krava na orehu
Stric-vujc
Turopolska re�tauracija
Keglovichiana
Po vetru glas
Verbuvanka
Lagera�ka
Khevenhiller
Carmen antemurake sisciense
Po Medvednici
Harcuvanka
Verb�czy
Na mukah
V megli
Pogrebna pesem pilkov pod Siskom
Kronika
Boge�ka
Ciganjska
Nokturno
Komendrija�i
Baba cmizdri pod galgami
Sectio anatomica
Kalendarska
Gal�enja�ka
Mizerere tebi, Jeruzalem
Nenadejano bog�ije zveli�enje
Planetarijom
Na kraju zbirke nalazi se Tuma� manje poznatih rije�i, fraza i pojmova. Zbirka je
najavljena u �asopisu Ljubljanski zvon (1936, 7-8) sa sedam balada: Petrica i
gal�enjaki; Carmen antemurale sisciense; Na mukah; Ni med cvetjem ni pravice;
Vigilia ali stra�a no�na; Baba cmizdri pod galgama; Scherzo.

U drugome izdanju (Zagreb 1946), s reprezentativnom likovno-grafi�kom opremom K.

Hegedu�i�a, temeljnome korpusu zbirke dodane su jo� �etiri balade (Gumbelijum ro�a
fino di�i; Gal�enja�ka; Mizerere Tebi, Jeruzalem; Nenadejano bog�ije zveli�enje.
SPOMEN NA JEN HISPANJSKI KIPEC), izvorno objelodanjene u Dijalekti�kom
antibarbarusu (Pe�at, 1939, 8-9), iz kojega je izostavljena jedino balada Stra�ilo
stra�i galeb europejajnjski. S tim baladama definiran je korpus i struktura toga
jedinstvenoga pjesni�kog djela u formi koja je postala kriti�kom i ishodi�nom
osnovom svim kasnijim izdanjima, isklju�uju�i dakako, pretisak prvoga izdanja, koji
posjeduje bibliofilsku vrijednost. Po strukturnim zna�ajkama, po cjelovitosti i
nepromjenljivosti kompozicije kao i po neznatnim intervencijama u prvotni tekst,
Balade su najdovr�enije autorovo knji�evno djelo. One su, naime usprkos uobi�ajenoj
autorovoj praksi da svoje tekstove mijenja, prera�uje i dopunjuje, do�ivjele malo
izmjena, koje se prete�ito odnose na pojedina�ne grafijske, fonemske i leksi�ke
preinake, �ime se potvr�uje visok intenzitet prvotne kreacije kao i autorovo
samopovjerenje u djelo.

Nastanak, jezik i analiza

Ve� u naslovu djela dovedena su u neuobi�ajen i karakteristi�an suodnos dva
disparatna pojma: lirska vrsta - balada i knji�evni lik - Petrica Kerempuh. S
obzirom na to da klasi�na balada uklju�uje tragi�nu viziju svijeta, usko vezanu uz
neki tragi�an doga�aj i lik koji su joj temom, stvaraju�i pritom povi�enu emotivnu
tenziju, K. je u skladu s naslovnom sintagmom, u koju je uklju�en izrazito
humoristi�an lik i pojam, najavio te u djelu realizirao samosvojan tip moderne
balade kojoj je u osnovici baladeskna slika i vizija poreme�enog i izobli�enog
svijeta, a taj mundus inversus, srednjovjekovni i renesansni topos izokrenuta
svijeta, predo�en je humorom, ironijom, sarkazmom, cinizmom, paradoksom, apsurdom i
groteskom, pri �emu je pjesni�ka realizacija istodobno i negacija toga svijeta i
njegova biolo�kog, duhovnog, socijalnog i povijesnog ustrojstva. Stvoren je tako
autorski lik i oblik nove lirske vrste koja posjeduje sve zna�ajke antibalade, pa
se s tim svojstvima uklju�uje u moderne i modernisti�ke tendencije europske i
hrvatske lirike 20-ih i 30-ih godina. Tu konstantu Krle�ine balade potvr�uje i
njezina poetska anga�iranost manifestirana autorovim humanisti�kim prosvjedom
protiv nehumanih pojava i obli�ja �ivota bez obzira na to kojem vremenu i
dru�tvenoj sferi pripadao. S obzirom na to da je u Baladama rije� o ljudskoj
patnji, stradanju, stalnoj ugro�enosti, socijalnoj inferiornosti potla�enih, a
klju�ni protagonist djela je upravo anonimni pu�ki kolektiv, te da je rije� o
hrvatskome povijesnom udesu kroz stolje�a, takvom strukturom balade zatomljen je
svaki providan sentimentalni odnos, i autora i recipijenta Balada, te je omogu�eno
da osobna autorova pjesni�ka istina o svijetu bude iskazana maksimalnim
intenzitetom originalne poetske izra�ajnosti. U Krle�inim baladama prisutni su
strukturni elementi svojstveni mnogim lirskim vrstama koje su, sukladno svojoj
tematici, formi i poetskom izri�aju u rasponu od lirskih minijatura (Sanoborska,
Krava na orehu) do velikih lirsko-epskih kompozicija (Keglovichiana, Na mukah,
Planetarijom), u kojima se pojavljuju socijalne, simboli�ne, alegorijske,
satiri�ne, revolucionarne, pejza�ne, idili�ne, filozofsko-refleksivne, vojni�ke i
humoristi�ke teme, kao i oblici naricaljke, lamentacije, groteske, nokturna i
soneta, koji su svi obojeni baladesknim bojama i tonovima, sumornom i tragi�nom
vizijom �ivota koju ironijsko-satiri�ka izra�ajna sredstva ne ubla�uju i ne
osporavaju, ve� naprotiv, intenziviraju.

Lik Petrice Kerempuha europske je knji�evne provenijencije, jer je svojevrsna

varijanta Tilla Eulenspiegela, ali je u kajkavskim pu�kim legendama i predajama
poprimio mnogobrojne zna�ajke kajkavske sredine i podneblja koje ga je pod svojim
imenom i prihvatilo, daju�i mu, osim jezika svoj duh i mentalitet. Kao pu�ki
zabavlja�, �prok�enjak�, dovitljivac, lakrdija�, otkriva� i ka�njavatelj ljudske
gluposti, Petrica Kerempuh knji�evno je promoviran u djelu vara�dinskoga kajkavskog
pisca J. Lovren�i�a (1787-1842) Petrica Kerempuh iliti �ini i �ivlenje �loveka
prok�enoga (Vara�din 1834). To je djelo, po sudu J. Von�ine, svojim jezikom i
tematikom umnogome potaknulo autora Balada. Dakako, to se odnosi primarno na
izvornik Lovren�i�eva djela, jer je ono u kasnijim izdanjima mijenjano i
pro�irivano novim Kerempuhovim dogodov�tinama, a u tim je izdanjima do�lo i do
promjena u karakterizaciji lika i do jezi�nih intervencija koje su devastirale
Lovren�i�ev, prema Krle�inu sudu, ��ivi jezik�. Zanimljivo je, me�utim, da je za
spomenutu knjigu o Kerempuhu K. ustvrdio kako je �prijevod jedne njema�ke pu�ke
varijante o Tillu Eulenspiegelu bez ikakve samostalne knji�evne vrijednosti�, pa je
i to razlogom �to ga na mjestima gdje navodi svoje kajkavske uzore (Dijalekti�ki
antibarbarus; P. Matvejevi�, Razgovori s Krle�om) ne spominje. Iako od Krle�e
pre�u�en, Lovren�i� ipak ima zaslu�no mjesto u genezi Balada, jednako kao i drugi
istaknuti kajkavski autor, komediograf T. Brezova�ki, �iji je glavni lik iz
komedije Matija� grabancija� dijak tako�er poslu�io kao prototip. Krle�in Kerempuh
ostvaren je, dakle, sintezom Tilla Eulenspiegela, Kerempuha iz pu�kih predaja i
Lovren�i�eve knjige, te Grabancija�a, koji tako�er pripada srednjoeuropskoj
knji�evnoj tradiciji (Balade su, primjerice na mad�arski jezik prevedene kao
Grabancija�eve balade). Karakteristi�an je pritom Krle�in kriti�konegatorski odnos,
posebice spram jezika T. Brezova�koga, koji se �izra�ava neinvenciozno, povode�i se
za najsvakodnevnijim frazama grubog pu�kog jezika, bez stvarala�ke fantazije� i
�iji ��argon... zvoni glasom grube farse�. Polaze�i od takve proturje�ne ocjene,
usprkos tome �to je upravo sam u Baladama posegnuo za �frazama grubog pu�kog
jezika�, isklju�uje Brezova�koga iz svojih kajkavskih jezi�nih uzora u
Dijalekti�kom antibarbarusu. Naprotiv, u knjizi P. Matvejevi�a Razgovori s Krle�om,
me�u jezi�nim vrelima Balada s razlogom je naveden i taj kajkavski komediograf �iji
prosvjetiteljski, vandroka�ki, prepredeni i inteligentni Grabancija� ima udjela u
karakterizaciji Krle�ina Kerempuha. Nadalje, me�u poticajima iz doma�e knji�evne
tradicije ne mo�e se zaobi�i ni Pomet, reljefan komediografski renesansni lik M.
Dr�i�a, �ije lukavstvo, bistrina, inteligencija i znanje tako�er �ive u Kerempuhovu
liku, kao ni Mato�ev lik Petrice Kerempuha iz proze Imaginarno putovanje, te iz
pjesme Lakrdija�, gdje je Kerempuh potepuh i Princ Karnevala, �to se tako�er
odra�ava u slojevitoj koncepciji, ali i u originalnosti Krle�ina lika. Prema Tuma�u
manje poznatih rije�i, fraza i pojmova uz rije� Kerempuh navedeno je �kako zna�enje
rije�i nije potpuno jasno. Kerempuhi su crijeva, drobina, trbuh, vamp: Schmerbauch,
Karapuh, kalapura, kerepuv je o�i��en �eludac, fileki. U prenesenom smislu:
Kerempuh je �ovjek lukavac, spretan, ispi�utura, prok�enjak, lakoumnik, vragoljan,
domi�ljati prevejanko, podvaljiva�. Rije� kao slika jedne do danas knji�evno
neizra�ene figure �ivi jo� i danas.� O�ita je autoro va namjera bila da upravo on
izrazi i oblikuje tu �knji�evno neizra�enu figuru�, pa je svoj lik nadahnutom
sintezom svih navedenih svojstava i prenesenih zna�enja kreirao daju�i mu uz
obje�enja�ka i pantagruelovska svojstva, koja su ga u�inila autenti�nim,
originalnim, prepoznatljivim likom, ali i pojmom i simbolom Krle�ine vizije. U toj
je viziji Kerempuh, sa svojom simboli�nom tamburom s kojom se u uvodnoj baladi
Petrica i gal�enjaki pojavljuje ispod vje�ala kao simbola kmetske sudbine,
baladi�ni komentator pu�ke i cjelokupne hrvatske drame kroz stolje�a, vodi� kroz
mu�na i tamna razdoblja hrvatske povijesti. Ali, on je istodobno i komedija�, cinik
i satirik, otkriva� i ilustrator karakteristi�ne pu�ke svijesti koja se u Baladama
manifestira logikom i filozofijom otpora, negacije svega postoje�ega,
relativiziranja svake pojave i stanja, ali i fatalizmom kao iskazom svoje
bespomo�i. S jedne strane, Kerempuh je afirmator te svijesti i lucidni pronicatelj
njezine mo�i i ograni�enja, a s druge strane tu svijest svojim sarkasti�nim i
grotesknim slikama istodobno osporava. Diskretno prisutan u Baladama (osim u
spomenutoj baladi izravno se pojavljuje samo u Komendrija�ima, tu kao veliki
komediografski Me�ter, pu�ki zabavlja�, ali i sam satanas), Kerempuh je svojom
nefizi�kom prisutno��u duhom prisutan u cijelom djelu, i to svojom proricateljskom
ulogom, ali i svojom intelektualnom superiorno��u. Kerempuh je, naime, i u�eni
pismoznanec i dobro upu�eni �tavec, koji se uz sve ostale osobine odlikuje i
znanjem svjetskih jezika, jer kao iz rukava istresa latinske, njema�ke i mad�arske
rije�i i fraze uz znatan inventar svoga kajkavskog vokabulara, a u stanju je u
originalu citirati Dantea, pozivati se na Ovidija i Cervantesa, �to sve iskazuje
visoku razinu njegove op�e kulture i obja�njava nam kako je taj kompleksan i
reljefan knji�evni lik zapravo pjesnikov alter ego. To dakako ne isklju�uje intimnu
i osobnu autorovu prisutnost u djelu, jer se u njegovoj zavr�noj sekvenci skida
kerempuhovska maska i na kraju balade Planetarijom pojavljuje se osobno Pjesnik,
koji je prozborio o�ajni�kim krikom iz tmine, s dna jo� jedne hrvatske jame �iji je
nokturalni i makabri�ni prostor ekspresivno otvorila Mato�eva poema Mora, koja nije
bez odjeka ni u Krle�inoj poemi.

Napisane gotovo u jednom dahu, od prosinca 1935. do o�ujka 1936, Balade otkrivaju
za�udan intenzitet kreacije, no kako je prema Krle�inim rije�ima put do njih bio
dug, neprijeporno im je prethodilo vi�egodi�nje talo�enje motiva i slika, unutarnje
dozrijevanje i akumulacija vi�eslojnih elemenata, od tematskih do jezi�nih, koji su
onda u kratkom roku realizirani sna�nim, originalnim i pjesni�ki funkcionalnim
kajkavskim jezikom.

U jezi�noj genezi Balada postoje dva sloja od kojih je prvi impresivan i spontan
do�ivljaj kajkavskoga idioma, a drugi studiozno istra�ivanje njegove knji�evne i
izvanknji�evne tradicije i potencijala. Prvi sloj za�inje se ve� u Krle�inu
djetinjstvu, u po�etku ovoga stolje�a, kad K. kao dje�ak akumulira duboke dojmove o
baroknoj kajkav�tini svoje bake Tereze Gori�an�eve, o �emu pi�e u Djetinjstvu u
Agrarnu godine 1902-03 (Republika, 1952,12). Taj se do�ivljaj nastavlja i
intenzivira poslije, osvjedo�enjima o �ivoj �kmetskoj i pu�koj kajkavskoj frazi�
zabilje�enima u Davnim danima. Autor u doba I. svj. rata neposredno dolazi u
doticaj s jezikom domobrana, ostaju�i za�u�en razornom mo�i umiru�eg jezika, koji
ga nije impresionirao samo svojim zvukom i leksikom, gnomi�kim izrazom nego i duhom
i mentalitetom koji izra�ava. Obilato utkivanje kajkavskih jezi�nih elemenata u
djela napisana na standardnome jeziku, kao i njihovo pro�imanje kajkavskim duhom, o
�emu najo�itije svjedo�e Kraljevo i Hrvatski bog Mars, ali i druga dramska i prozna
djela, rezultat je takva do�ivljaja. Taj je do�ivljaj produbljen i jezi�nom
tradicijom hrvatske knji�evnosti, koja je usprkos lingvisti�kom dogmatizmu
vukovsko-mareti�evske koncepcije o knji�evnom jeziku, �esto posezala za izop�enim
dijalektima, pri �emu su poticaj Krle�i mogli biti K. �. Gjalski, a posebice A. G.
Mato�. Me�utim, taj kontekst utkan u genezu i sintezu Balada bio je prete�ito
realiziran stiliziranom varijantom suvremenoga, kolokvijalnoga kajkavskog jezika,
njegovom sinkronijskom dimenzijom, dok je Krle�i za pjesni�ku realizaciju Balada
bila nu�na i dijakronijska dimenzija kajkavskoga literarnog jezika. Put do njezina
otkri�a vodio je preko zabilje�enih izvora toga jezika u starim kajkavskim
rje�nicima, knji�evnim djelima starih kajkavskih pisaca, pu�kome �tivu na
kajkav�tini i dijalektolo�kim studijama o pojedinim kajkavskim govorima. Prema
navo�enju J. Badali�a, bibliotekara Nacionalne i sveu�ili�ne knji�nice u Zagrebu,
ve� se od po�etka 30-ih godina po�eo K. studiozno upoznavati s kajkavskom jezi�nom
i knji�evnom ba�tinom. Studioznost pristupa kajkavskoj jezi�noj gra�i kao i njezin
bogat odraz u djelu potvr�uje i J. Von�ina, otkrivaju�i upravo u njoj korijene
Krle�ina Kerempuha. Tako je K. temeljito prou�io i kreativno apsorbirao Belosten�ev
Gazophylacium, ali i leksikografska djela Habdeli�a i Jambre�i�a, a u jezi�nim
slojevima Balada, u njihovoj sintaksi pa i tematici mogu se prepoznati tragovi I.
Pergo�i�a, A. Vramca, F. K. Frankapana, M. Magdaleni�a, J. Muliha, T. Brezova�kog,
�. Zagrepca, I. Kristijanovi�a, T. Miklou�i�a, kao i manje poznatih kajkavskih
autora koji su bili poticajni za njegovu naddijalektalnu kajkavsku jezi�nu sintezu,
ali i za njegovu versifikaciju. Stvaraju�i naime svoj jezik, K. je i�ao tragom onih
kajkavskih pisaca koji su se zauzimali za interdijalektalna pro�imanja (uklju�enje
raznolikih dijalektalnih supstrata, paralelizam kajkavskih, �akavskih, djelomi�no i
�tokavskih elemenata u kajkavskom jeziku), pa je tako stvorio i svojim djelom
afirmirao jezik kajkavske sinteze, u koju su prirodno uklju�eni i drugi dijalekti,
pa i oni strani jezici koji su se svojim elementima infiltrirali u kajkavski leksik
i stil, poput latinskoga, njema�koga i mad�arskoga. No Krle�in kajkavski jezik u
Baladama nije puka mehani�ka sinteza sinkronije i dijakronije i summa postoje�ega
jezi�nog inventara, nego je originalan i inventivan autorski izbor, koji na razini
djela funkcionira i potvr�uje se svojom poetskom snagom i ekspresijom, po �emu
posjeduje sve zna�ajke autorskog jezika.

U genezi Krle�inih Balada ostavila je traga i hrvatska glagolja�ka tradicija, na

�to je upozorio R. Kati�i�, koji smatra da je na Krle�u utjecala i glagolja�ka
pjesma Svit se kon�a. Slijede�i taj trag, korijeni Balada mogu se nazrijeti i u
djelima autora drugih starijih knji�evnih epoha humanizma, renesanse i baroka,
posebice kada je rije� o turskoj i protuturskoj tematici i slikama stradanja
hrvatskoga puka (M. Maruli�, J. �i�gori�, P. Zorani�, B. Karnaruti�, I. Gunduli� i
dr.). Naime, jedan su od dominantnih tematskih slojeva Balada turska osvajanja i
pusto�enja hrvatskog prostora, pa je to djelo ekspresivna poetska rekapitulacija
jedne va�ne teme hrvatske knji�evnosti �iji individualitet Balade ne osporavaju
nego poja�avaju i sintetiziraju.

Ve� spomenuta Mato�eva makabri�na, nokturalna, ekspresivna i fantazmagori�na poema

Mora, kao slika povijesne i socijalne hrvatske kobi, javlja se u tom kontekstu kao
zavr�ni �in tradicije koja je prethodila Baladama. Jezi�nu, ali i drugu gra�u za
Balade K. je pronalazio u razli�itim dokumentima i sudskim spisima (npr. o
selja�koj buni), povijesnim i memoarskim spisima (npr. Kr�eli�evima), u etnolo�kim
i etnografskim studijama (Samobor M. Langa), u pravnim spisima i rje�nicima (V.
Ma�urani�, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rje�nik, I�II, Zagreb 1908-22), a
mnogobrojne od tih izvora konzultirao je i u rukopisu, �to sve potvr�uje tezu o
Krle�inoj studioznoj pripremi za djelo u �ijoj je sintezi do�lo do pro�imanja
vi�estrukih izvora i slojeva.

Kad je rije� o koincidenciji Balada s europskom knji�evnom tradicijom, uz

eulenspiegelovsku, treba svakako istaknuti villonovsku i rabelaiseovsku tradiciju,
od kojih je prva najizra�enija u ironijskom i obje�enja�kom duhu i stilu Balada, a
druga u kriti�ko-satiri�kom prikazu i analizi povijesnoga svijeta. Me�utim, obje te
tradicije Krle�a je apsorbirao i sintetizirao u samosvojan lirski oblik, stil i duh
djela koje u optici �sovina zrcala� (Eulen-Spiegel) odra�ava srednjovjekovnu,
renesansnu i kasniju baroknu impostaciju svijeta, a �ija je infernalna vizija
srodna s Danteovom. No iako se K. u svome poetskom oblikovanju i instrumentariju
koristio elementima poetike svih triju ozna�enih epoha, kao slikar ljudskoga
inferna on svomu infernu nije namijenio danteovski prostor podzemlja, ve� ga je
situirao u konkretan zemljopisni prostor i povijesno vrijeme koje ljudskoj drami u
njegovim kajkavskim stihovima daje posebno obilje�je. Preko danteovske, u Baladama
je progovorila i biblijska knji�evna tradicija bez obzira na to �to se na�la u
ironijskom, pa i satiri�kom diskursu, u kontekstu cjelokupnoga autorova osporavanja
svijeta sazdana na na�elima kr��anske ideologije i svjetonazora.

U kontekstu novije europske knji�evne tradicije Baladama su knji�evni pandan, prema

V. �mega�u, djela izrazito pro�eta sna�nim regionalnim, idiomskim i povijesnim
duhom (Tkalci G. Hauptmanna, Uliks J. Joycea, Doktor Faustus T. Manna), upozoriv�i
pritom i na srodnost Krle�inih Balada s Hauspostillama B. Brechta, dok je I.
Frange� upozorio na Galgenlieder C. Morgensterna, kojima se Balade pribli�uju
svojim crnim humorom. Me�utim, mogu�e poticaje i srodnosti otkrivaju i Krle�ini
eseji o F. Logauu, H. Kleistu, K. Krausu, E. Adyju, Goetheu, posebice
interpretacije dubinskih slojeva njihova svijeta i likova, koji se svojom
individualnom ili kolektivnom pobunom suprotstavljaju poretku, kaosu, nasilju i
apsurdu svijeta kojemu pripadaju. Sve je to, naime, na�lo svoj odraz u Krle�inoj
originalnoj sintezi, ne obezvre�uju�i njezinu autenti�nost. Me�utim, kolikogod su
europski knji�evni poticaji ostavili trag u Baladama, za genezu zbirke naveo je A.
Flaker kao primarnije i plodotvornije izvore europsku likovnu tradiciju, istaknuv�i
pritom Boschovu Grotesku, Breugelov Brabant, Callota i Goyine Caprichose.
Identifikacija tih inspiracija vodi i drugim velikim umjetni�kim imenima kao �to su
Graf, Holbein, D�rer, Daumiere, Grosz. Te inspiracije ne odra�avaju se samo u
bogatoj paleti Krle�ina stiha, u sna�noj (s)likovnosti Balada, nego i u autorovu
priklonu grotesknom, naturalisti�kom, satiri�kom, karikaturalnom, fantasti�nom i
fantazmagori�nom prikazu, u �ijoj se podlozi sna�no nazire i otkriva tragi�no lice
i vrijeme hrvatske zbilje simbolizirano vje�alima, zadahom smrti i krvi, socijalnom
bijedom, pu�kim martirijem, protestom i pobunom, nepritajenim ljudskim krikom i
stalnom te�njom za izlazom iz mraka, bijede i o�aja, a �to je najimpresivnije
iskazano originalnom kajkavskom rije�i vanshajanje, na �iju je se manti�ku va�nost
i stilsku obilje�enost upozorio M. Kuzmanovi�. Po mi�ljenju toga autora, Kerempuh
proizlazi iz cjelokupna Krle�ina stvarala�tva prije Balada s obzirom na to da
Balade ne sintetiziraju samo kajkavski jezi�ni krvotok Krle�ina djela, nego se
pojavljuju i kao sinteza brojnih tema, likova, ideja i pogleda pa i motiva autorove
lirike na standardnome jeziku, njegove esejisti�ke i polemi�ke proze, posebice one
s temama iz hrvatske povijesti, politike i kulture, spram kojih je Krle�a pokazivao
trajan kriti�ki i osobni stav iskazan u rasponu od sumnje do nagla�ene negacije. I,
doista, Balade su nastavak Krle�ine ratne, antiratne, socijalne, ali i satiri�ke
lirike u novom kodu i u jo� ekspresivnijoj jezi�noj formuli, �ija arhai�na
impostacija nije bila nikakvom zaprekom svje�ini, aktualnosti i modernosti. Ta
formula, uza svu svoju jezi�nu patinu i preuzete stilsko-izra�ajne postupke
srednjovjekovne i barokne lirike, uz elemente impresionisti�ke i simbolisti�ke
poetike, po klju�nim estetskim odrednicama pripada ekspresionisti�koj stilskoj
formaciji. Ekstati�ni tonus te lirike, njezina dramska i ritmi�ka ekspresivnost,
sna�na akustika stiha, dominacija grotesknih slika, komika kojom se potencira
tragi�na i apsurdna projekcija svijeta s njegovim iscerenim obli�jem u karnevalskim
maskama, prodor u egzistencijalnu i socijalnu dramu ugro�enog bi�a koje s dna i iz
tmine svoga inferna progovara krikom, antiteze i kontrasti, figure gomilanja me�u
kojima su dominantne kumulacije i amplifikacije sa svojim ironijskim i satiri�kim
konotacijama, kori�tenje pasti�a s primjetnom dozom autorova cinizma i sarkazma,
sve to odaje vidljive tragove ekspresionisti�ke poetike kao i tragove nekih drugih
modernih poetika, futuristi�ke i nadrealisti�ke na primjer. Me�utim, Balade ne
duguju svoju pjesni�ku izuzetnost i umjetni�ko zna�enje svojoj slojevitoj poetici,
nego njezinu funkcioniranju, iz kojega izrasta pjesni�ki svijet u �iju je sumra�nu,
tragi�nu i grotesknu sliku utkana vi�estruka autorova anga�iranost - humanisti�ka,
socijalna, pa i povijesna.

Iako je po Krle�inoj izjavi neposredan povod nastanku toga djela bila predstoje�a
ratna kataklizma nagovije�tena �panjolskom dramom sredinom 30-ih godina, Balade su
nadrasle svoj povod, a jezi�no i tematsko ishodi�te prona�le su u nacionalnoj
kulturi i povijesti, oblikuju�i tu povijest kao sliku sumornoga i krvavoga
hrvatskog povijesnog panoptikuma u njegovu vi�estoljetnu trajanju. U toj
nadvremenskoj slici K. je poveo i nastavio polemi�ki dijalog s povije��u, pomi�u�i
rakurs svoga motri�ta sa slu�bene pozicije pobjednika, koji retu�iraju sliku
povijesti u skladu sa svojom ulogom u njoj, na poziciju pora�enih, koji su njezine
�rtve. U Baladama je, naime, hrvatska povijest interpretirana i konstituirana
odozdo, s motri�ta njezinih tragi�nih, anonimnih pu�kih sudionika, koji je
do�ivljuju kao svoju crnu i zlu kob i u �ijoj opciji ona poprima karikaturalno
obli�je. Hrvatski vi�estoljetni povijesni pejza� oblikovan je stoga kao kompozicija
crnih boja i tonova, �iji je kolorizam obilje�en krvlju. Rije� krv u svojim se
ekspresivnim kajkavskim varijantama (kerv; karv i kri), kao i sugestivnim
izvedenicama, name�e svojom u�estalo��u i stilskom izra�ajno��u kojom se istodobno
sintetizira semanti�ki, zvukovni i koloristi�ki, ali i simboli�ki zna�aj te rije�i
koja se kao stilski obilje�en i eksponiran jezi�ni segment izdvaja u bogatom
leksiku Balada.

Polemi�nost kao stilski postupak u Baladama poja�ava dramsku tenziju zbirke. Ona
podjednako proistje�e iz dramati�ne tematike Balada kao i iz kori�tenja dramskih
izra�ajnih sredstava u kompoziciji pojedinih scena, pa i kompoziciji cijele zbirke.
Naime, klju�ni su tematski slojevi Balada Gup�eva selja�ka buna 1573, turska
osvajanja i pusto�enja hrvatskih krajeva, martirij hrvatskoga puka i njegov
socijalni status, a kao va�na povijesna tema pojavljuje se i tragi�na sudbina
kajkavskoga jezika, koji je u ilirskom pokretu nasilno izop�en iz svoje kulturno-
povijesne pozicije i prepu�ten marginalizaciji. Dramati�nost takva sadr�aja
prirodno se intenzivira uporabom dramski ekspresivnih dijaloga, monologa i
solilokvija, iz kojih izvire sceni�nost Balada, u �ijoj osmi�ljenoj kompoziciji
prepoznajemo dramsku ekspoziciju s po�etnim korpusom djela (balade Petrica i
Gal�enjaki; Ni med cvetjem ni pravice; Lamentacija o�tibri, Keglovichiana i dr.),
dok se dramska kulminacija najavljuje i za�inje baladama Po vetru glas, Verbuvanka,
Lagera�ka i Carmen antemurale sisciense, da bi u baladi Na mukah dosegla najvi�i
stupanj izra�ajnosti, nakon �ega postupno slijedi dramski rasplet �to zavr�ava
baladom Planetarijom, u kojoj autor odbacuje kerempuhovsku masku i sam se
identificira u ulozi vodi�a i komentatora povijesnog vremeplova. Dakako da dramska,
a u pojedinim dijelovima prepoznatljiva i epska eksponiranost djela, nisu u
funkciji potiskivanja ili zamjene dominantne lirske crte koja pulsira njegovim
pjesni�kim krvotokom i �ini ga �anrovski autenti�nim, jer Balade su po svom
temeljnom instrumentariju i obliku ponajvi�e lirika koja ekspresivnim pjesni�kim
slikama i ekspresivnim ritmi�kim ustrojstvom stihova dose�e maksimalnu poetsku
sugestivnost. Uz svoj autenti�an, individualan i originalan jezi�no-tematski i
estetsko-strukturalni identitet, po kojem su sto�erno djelo Krle�ina korpusa i
magistralno djelo hrvatske lirike XX. st., Balade posjeduju i vi�estruki
knji�evnopovijesni identitet, koji tako�er nagla�uje i osvjetljuje njihovo
zna�enje. U tom je smislu va�na koincidencija Balada i njihove pojave sa stotom
obljetnicom uvo�enja �to kav�tine. U kontekstu te obljetnice djelo je originalan
podsjetnik podjednako na kajkavski jezik kao i na njegovu bogatu knji�evnu
tradiciju, na mo� i snagu toga jezika koji je ostvario visoku razinu knji�evne
izra�ajnosti, da bi kao zreli lingvisti�ki i knji�evni identitet bio �rtvovan
ilirskoj ideji politi�kog i jezi�nog zajedni�tva ostvarena uvo�enjem jedinstvenoga
standarda. Kao svojevrsno autorovo osporavanje te ideje, a putem nje i jezi�nog
standarda, Balade su ilustracija mogu�ega knji�evnog funkcioniranja kajkavskoga
knji�evnog jezika, i to u sintezi njegove svekajkavske varijante, koja otkriva svu
njegovu raznolikost i idiomske posebnosti. Na toj je razini simptomati�na i
koincidencija Balada s lingvisti�kim osvjetljenjem kajkavskoga jezika, jer se
upravo 1936. pojavila studija S. Iv�i�a Jezik Hrvata kajkavaca, kojom je hrvatska
filologija iskupila svoj dug prema zanemarenom i neistra�enom narje�ju. Ali dok je
ta studija bila znanstvena ekspertiza kajkav�tine sa sinkronijskoga stajali�ta, K.
je u svoju sintezu uklju�io i njezinu dijakroniju, otkrivaju�i mogu�nost njezine
sinteze i sukladne koegzistencije povijesnih slojeva.

Me�utim, Balade koincidiraju i s procvatom hrvatske kajkavske lirike XX. st., ali
nasuprot njezinoj dominantnoj regionalnoj, zavi�ajnoj, kampanilisti�koj i
intimisti�koj poetici, Krle�ino je pjesni�ko djelo na kajkav�tini bitan pomak prema
nadregionalnoj poeti�koj koncepciji, prema povijesnomu i socijalnom pejza�u,
kolektivnom duhu i osje�ajnosti. Stavljaju�i u sredi�te svoga djela op�ehrvatsku
vi�estoljetnu dramu, K. je zbog isticanja zajedni�koga i op�ega u toj drami
potisnuo ilustraciju pojedina�nih stanja i sudbina, uzimaju�i ih tek kao simboli�an
uzorak op�ega. Zahvaljuju�i tim zna�ajkama, Balade su hrvatskoj kajkavskoj lirici i
njezinoj poetici otvorile nove prostore i omogu�ile joj sna�an uspon do naj�irega
nacionalnog i univerzalnog zna�enja, do manifestacije vlastite izvornosti i
nesumnjive knji�evne vrijednosti.

Javljaju�i se istodobno u kontekstu sna�no izra�enih socijalnih tendencija hrvatske

knji�evnosti 30-ih godina, u doba pokreta socijalne literature �ijemu se
ortodoksnom i dogmatskom shva�anju suprotstavljao anga�irano i temperamentno, K. je
u Baladama izrazio svoje osobne ideje i stavove o socijalnosti i tendencioznosti u
knji�evnosti, koja jedino kao visoka umjetnost potvr�uje razlo�nost svoje
egzistencije. Balade su stoga autorov indirektan odgovor na pitanje o tipu i stilu,
ali i smislu socijalno anga�irane knji�evnosti, koja u hijerarhiji svojih
vrijednosti polazi od umjetni�ke ekspresije i forme, od realizacije i emitiranja
ideja isklju�ivo uporabom pjesni�kog instrumentarija. Zahvaljuju�i upravo takvu
shva�anju i opredjeljenju, K. je u Baladama zacrtao i realizirao autohtonu poetiku
s upori�tem u sugestivnoj artisti�koj ekspresiji, koja je do izra�aja do�la i u
zvukovnoj i ritmi�koj organizaciji njegova stiha, u raznovrsnosti strofnih obli ka,
kao i u bogatom rimariju, koji tako�er otkriva i poja�ava sna�an dojam jezi�ne
rasko�i Balada, �to su istodobno sna�an pjesni�ki panopticum croaticum, jedinstveni
kip jezika horvatskoga i remek-djelo kako u Krle�inu opusu tako i u cjelokupnoj
hrvatskoj knji�evnosti.

Khevenhiller
Je zasigurno najpoznatija pjesma balada, ona sadr�i poznate vekove�ne kajkavske
stihove, opjevuje ljudsku muku i besmisao ljudskog �ivota kao i sve druge pjesme
�tere je v baladami stambural Petrica Kerempuh.

Nigdar ni tak bilo

da ni nekak bilo,
pak ni vezda nebu
da nam nekak nebu.
Kajti: kak bi bilo da nebi nekak bilo,
nebi bilo nikak, ni tak kak je bilo.
Ar je navek bilo da je nekak bilo,
kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.
Tak i vezda bude da nekak vre bude
kak biti bude bilo da bi biti bilo.
Ar nigdar ni bilo da ni ni��e bilo,
pak nigdar ni nebu da ni��ega nebu.
Kak je tak je, tak je navek bilo,
kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!
Kajti nemre biti i nemre se zgoditi,
da kmet nebi trebal na tlaku hoditi.
Nigdar jo� ni bilo pak nigdar nemre biti,
da kmet neje moral na voj��inu iti.
Kajgod kakgod bilo, opet je tak bilo,
kak je bilo, tak je i tak bude bilo.
Kak je navek bilo, navek tak mora biti,
da mu� mora iti festunge graditi,
bedeme kopati i morta nositi,
z repom podvinutim kakti kusa biti.
Kmet nezna zakaj tak ba� mora biti,
da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.
Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo,
pak nigdar ni nebu da kmet gladen nebu,
kajti nigdar nebu na zemlji ni na nebu,
pri koncu pak Tur�in potukel nas se bu.
A kmetu je sejeno jel krepa totu, tam
il v katedrale v Zagrebu,
gda drugog spomenka na grebu mu nebu
neg pesji brabonjek na boge�kem grebu.
Ostalo
Izdanje Balada iz 1971. ilustrirao je hrvatski slikar Zdenko Balabani�.[1]

Galerija
Miroslav Krle�a Radi�eva ZG.jpg
Miroslav Krle�a - autor
"Balada Petrice Kerempuha"

Petrica Kerempuh.JPG
Petricin lik kao dio
spomenika selja�koj buni
1573. u Gornjoj Stubici
Spomenik selja�koj buni 1573..JPG
Augustin�i�ev monumentalni
spomenik selja�koj buni
s Petricom u podno�ju

Izvori
Hrvatska enciklopedija Balabani�, Zdenko. Izdava�: Leksikografski zavod Miroslav
Krle�a (pristupljeno 7. rujna 2018.)
Logotip Wikizvor
Wikizvor ima izvorna djela autora: Balade Petrice Kerempuha
Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Miroslav Krle�a
Vidi jo�
Miroslav Krle�a
Kajkavsko narje�je
Hrvatska knji�evnost
Kategorije: Knji�evni likoviHrvatska knji�evnost