SADRŽAJ

Uvod...................................................................................................................... 3
1. Život Omer-paše Latasa................................................................................... 4
2. Dolazak Omer-paše Latasa u Bosanski ejalet................................................... 5
3. Reforme u Bosni u vrijeme Omer-paše Latasa................................................. 7
Zaključak...............................................................................................................10
Literatura.............................................................................................................. 11
 UVOD

Do sredine 19. stoljeća Bosanski pašaluk je zauzeo posebno važno mjesto u

politici Osmanskog Carstva. Kao njezina najzapadnija provincija izložen je neprestanim
napadima Austrije i Mletačke Republike, pri čemu Porta nije uvijek bila u mogućnosti
slati pomoć, zbog čega je često bosansko stanovništvo moralo samo izlaziti na kraj sa
upadima iz susjednih država. Takvo stanje dovodi do postupnog jačanja domaćeg
muslimanskog plemstva, koje nakon zauzimanja glavnih vojnih poslova postepeno
preuzima i upravu nad političkim poslovima.
U 19. st. sultani su nastojali spriječiti daljnje raspadanje države. Oni su htjeli
provoditi modernizaciju nalik na one u zemljama prema zapadu. No to njihovo
nastojanje izaziva diljem Carstva nezadovoljstvo, a naši prostori nisu bili izuzetak.
Bosanski feudalci bojali su se da će time izgubiti razne privilegije, koje su uspjeli steći
zbog čega se odlučuju na odlučan otpor. Porta na kraju odlučuje u Bosanski pašaluk
poslati Omer-pašu Latasa, kako bi konačno umirili područje koje im toliko dugo pravi
problema i tamošnje prvake prisiliti na prihvaćanje reformi.
U ovom radu nastoji se dati pregled događaja na područje današnje Bosne i
Hercegovine za vrijeme Omer-paše Latasa. Pritom će se poseban naglasak staviti na
reforme koje on provodi i na njegov odnos sa tamošnjim muslimanskim prvacima,
njegov općeniti odnos prema bosanskim muslimanima, ali isto tako i njegovi postupci
prema kršćanima ovoga kraja. Na kraju će se u zaključku donijeti konačan sud o
njegovom cjelokupnom djelovanju na ovom prostoru kao i o djelotvornosti njegovih
akcija.

2
 1. ŽIVOT OMER-PAŠE LATASA

Omer-paša Latas rođen je kao Mihajlo Latas 25. listopada 1806. god. u Janjoj
Gori kraj Plaškoga u ogulinskoj regimenti. Njegov otac je bio u službi Austrijske vojske
kao podoficir. Bio je pripadnik pravoslavne crkve. Već u svojoj mladosti Mihajlo Latas
smatran je nadarenim te je pohađao vojnu školu u Gospiću. Otad započinje njegova
vojna karijera. Prije napuštanja Austrijske vojske 1827. god. stigao je do položaja
poručnika. Razlog njegova dezertiranja i danas nije u potpunosti poznat. Postoje razne
teorije, među kojima je najustaljenija da je se na ovaj drastičan korak odlučio radi
financijskih poteškoća u koje se našao ili on ili njegov otac.1
Nakon prelaska na osmanski teritorij dvije godine provodi u Banja Luci, gdje
upoznaje bogatog trgovca hadži Aliju Bojića, kod kojeg određeno vrijeme radi kao
knjigovođa i pisar. U vrijeme svog boravka u Banja Luci prima islamsku vjeru i dobija
muslimansko ime Omer Lutfi-efendija. Smatrao je kako je jedino ovim činom mogao
osigurati svoju sigurnost i napredovanje u osmanskom društvu.2
Kasnije odlazi u Vidin. Tu upoznaje Ibrahim-pašu, tadašnjeg komandanta
grada, koji je u prošlosti imao visok položaj u Carigradu kao serasker i feldmaršal. Pod
utjecajem Ibrahim-paše, koji je rano uvidio njegov potencijal u vojnom pogledu, Latas
se odlučuje za odlazak u Carigrad 1834. god. U prijestolnici određeno vrijeme radi kao
nastavnik crtanja u jednoj tamošnjoj vojnoj školi. Tadašnji sultan Mahmud II., uvjeren u
njegove sposobnosti, ga zapošljava kao učitelja za njegovog sina Abdula Medžida,
budućeg sultana. Ovo predstavlja sudbonosan trenutak za Latasa, zahvaljujući kojem će
biti omogućeno njegovo postupno napredovanje u vojsci Osmanskog Carstva.3
Nakon stupanja Abdula Medžida na prijestolje 1839. god. on dobija naslov
paše. U toku narednih godina početi će se tako polako penjati na ljestve vojne
organizacije. Među prvim svojim pohodima sudjelovao je u borbi Porte protiv
egipatskog Ibrahim-paše, sina Mehmeda Alija, na području Sirije. Tu će uspjeti zauzeti
grad Aku, čime će biti nagrađen činom general-majora. Kasnije će sudjelovati u raznim
pohodima, uglavnom protiv pobunjenih podanika koji su se opirali provođenju reformi,

1
GALIB ŠLJIVO, Omer-paša Latas u Bosni i Hercegovini 1850-1852., Svjetlost, Sarajevo, 1977., str.
59, 60.
MILAN PRELOG, Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, II., Naklada J. Studničke i druga,
2

Sarajevo, str. 69.

3
M. PRELOG, Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, II., str. 69.
3
poput pohoda na Albaniju 1842. god., a ugušivanje ustanka u Kurdistanu donijeti će mu
najviši čin u osmanskoj vojsci, mušir odnosno maršal.4
Nakon gašenja pobune u Bosanskom pašaluku djelovati će kao vrhovni
zapovjednik osmanske vojske u Krimskom ratu i kasnije u ratu protiv Crne Gore
početkom šezdesetih godina 19. st. Kraj svog života dočekati će u Istanbulu, gdje umire
1871. god. Za života a i nakon smrti uživao je visok ugled, te ga tako pojedine osobe
drže kao posljednji veliki vojskovođa u povijesti Osmanskog Carstva.

2. DOLAZAK OMER-PAŠE LATASA U BOSANSKI EJALET

Nakon proglašenja sultanovog fermana 1839. god., poznatijeg pod nazivom

hatti-šerif od Gilhane, Osmansko Carstvo je u narednim godinama nastojalo da se
odredbe fermana jednako provode u svim krajevima Carstva, kako bi se zaustavio
proces daljnje stagnacije u usporedbi sa mnogo razvijenijim državama na zapadu. To je
vrijedilo i za područje Bosanskog pašaluka. I tu su se provodile određene odredbe
fermana, prije svega na području poreznog sustava i njegove modernizacije. No u
drugim dijelovima su odredbe ostale mrtvo slovo na papiru, osobito što se tiče
organiziranja regularne vojske.5
Nakon nekoličine neuspješnih pokušaja provođenja reformi u dogovoru s
domaćim prvacima, Porta se odlučuje odredbe provesti silom, a izbor za izvršitelja ovog
plana pada na kraju na Omer-pašu Latasa, već tada općepriznatog i odlikovanog mušira
u redovima Osmanskog Carstva. On je se već ranije u dosta sličnim pohodima diljem
Carstva pokazao djelotvornim, zbog čega nije bilo nikakvo iznenađenje što je upravo on
dobio prevagu pred drugim kandidatima. Usto je bitnu ulogu igrala i činjenica što je on
sam rođen i svoju mladost proveo u neposrednoj blizini ovom kraju, i kao takav imao
znatno bolji uvid u tamošnje prilike negoli netko tko dolazi iz udaljenijih prostora.6
Njegov zadatak se sastojao prije svega u provedbi osnivanja regularne vojske i
organiziranju pokrajinske uprave, odnosno u provođenju određenih reformi na tom

4
G. ŠLJIVO, Omer-paša Latas u Bosni i Hercegovini 1850-1852., str. 63, 64.
5
AHMED S. ALIČIĆ, Uređenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, Orijentalni institut,
Sarajevo, 1983., str. 64, 65.
6
G. ŠLJIVO, Omer-paša Latas u Bosni i Hercegovini 1850-1852., str. 58, 59.
4
području. Pritom je dobio dosta široke ovlasti, zahvaljujući kojima je silom mogao
ugušiti svaki otpor domaćih ljudi pri izvršenju svojih naredbi.7
Nakon dolaska u Sarajevo i premiještanja sjedišta bosanskog namjesnika iz
Travnika u taj grad, Omer-paša Latas poziva najuglednije bosanske prvake u Sarajevo
kako bi im mogao priopćiti razlog njegova dolaska. Među tim prvacima bili su između
ostalog Ali-paša Rizvanbegović, Mustafa-paša Babić, Fadil-paša Šerifović, Mustafa-
paša Tuzlić i druge istaknute ličnosti. Međutim ovakav korak Omer-paše imao je
drugačiji učinak nego što je očekivao. Nedugo nakon toga ti isti prvaci održali su tajni
sastanak kako bi mogli raspravljati o njihovom idućem potezu. Oni su njegov dolazak
protumačili da za svrhu ima njihovo razvlašćenje i dovođenje stranaca na vlast. Bojeći
se za svoj ugled i privilegije, oni se odlučuju na drastičan korak, a to je dizanje pobuna
diljem Bosne kako bi mogli udruženim snagama otjerati Omer-pašu iz Bosne i zadržati
vlast.8
Ubrzo nakon toga se dižu ustanci u Posavini i Hercegovini, što neće biti jedini
slučajevi dizanja pobune. Međutim uz sve napore ustanika vojska Omer-paše Latasa će
u toku suzbijanja buna biti izrazito uspješna. Ustanici se jednostavno nisu mogli mjeriti
sa vojskom Omer-paše, koja je imala prednost u broju vojnika, a usto je bila i puno
bolje naoružana. Tako će Omer-paša nakon otprilike 20 većih okršaja uspjeti u
potpunosti skršiti otpor bosanskih muslimana. Pritom je znamenit dio ustanika svoje
sudjelovanje u pobuni platio životom, dok je još veći broj zarobljen.9
Nakon kraja oružanih sukoba sazvano je Veliko vijeće u Travniku, kako bi se
moglo odlučiti što učiniti s tolikim brojem zarobljenika i kako ih kazniti. Na kraju je
većina dobila slobodu, smatrajući da su dovoljno bili kažneni vremenom koje su proveli
kao zarobljenici. Ipak je ukupno 154 zarobljenika upućeno pred vrhovni sud u Carigrad,
uz obrazloženje da je utvđeno kako su oni vođe pokreta i ti koji se toliko žilavo bore
protiv bilo kakve promjene. Omer-paša Latas tražio je da se svako od njih kazni tako da
im se zabrani povratak u Bosnu i da se rasele i njihove obitelji. Bio je u čvrstom
uvjerenju da promjene stanja u Bosanskom pašaluku neće biti dok su god oni na vlast.
Na kraju je odlučeno da će većina njih određeno vrijeme morati provesti u Bursi, a o
njihovom povratku u Bosni moći će se raspravljati tek kasnije.10

7
A. S. ALIČIĆ, Uređenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, str. 65, 66.
8
A. S. ALIČIĆ, Uređenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, str. 66, 67.
9
A. S. ALIČIĆ, Uređenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, str. 67-69.
10
A. S. ALIČIĆ, Uređenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, str. 69-74.
5
 Nakon odlaska Omer-paše iz Bosne stvari se tu postepeno vraćaju u prethodno
stanje. Osuđenici nakon određenog vremena dobijaju blagoslov za povratak u Bosanski
pašaluk. Također se na vlast polako ali sigurno opet vraćaju uglavnom domaći ljudi. No
ipak se ne može reći da akcija Omer-paše nije imala nikakav učinak. Tako se bosanski
prvaci nakon ove epizode nisu otvoreno dizali protiv centralne vlasti, a isto tako i Porta
nije poduzimala nikakve veće akcije protiv njih. Ipak najveći učinak Omer-paše jest što
za njega u potpunosti nestaje ideja o autonomnoj ili čak samostalnoj Bosni za dugo
vremena.11

3. REFORME U BOSNI U VRIJEME OMER-PAŠE LATASA

U toku svog boravka u Bosanskom ejaletu Omer-paša Latas provodi određene

teritorijalne i administrativne reforme. U teritorijalnom pogledu vilajet se dijeli na
kajmekamluke, koji zamenjuju dotadašnje sandžake. Kajmekamluci su se dijelili na
mudirluke. Svojim teritorijalnim opsegom kajmekamluci su zauzimali gotovo identičan
teritorij kao i sandžaci do njih, dok su se i mudirluci slabo razlikovali sa nahijama po
teritoriju koji zauzimaju. Jedine značajnije teritorijalne promjene u vrijeme Omer-paše
Latasa doživljava Novopazarski sandžak, koji se tada definitivno izgrađuje u zasebnu
upravnu jedinicu. Na čelo svake pojedinačne upravne jedinice, od mudirluka do
kajmekamluka, Omer-paša Latas dovodi ljude iz Carigrada ili iz drugih krajeva
Osmanskog Carstva, dok se domaći ljudi gotovo bez iznimke moraju zadovoljiti sa
nižim položajima u upravnoj politici. Također glavnu riječ o pokrajinskim financijama
u to vrijeme vode osobe dovedene uglavnom iz Carigrada.12
U upravi se Omer-paša Latas odlučuje i za promjenu sjedišta Bosanskog
pašaluka. Travnik, koji je od 1703. godine bio sjedište bosanskog namjesnika, svoje
mjesto mora ustupiti Sarajevu. Tim potezom je nastojao postepeno ukloniti otpor
bosanskih muslimana u tom prostoru, budući da je dotad Sarajevo uz Mostar za
područje Hercegovine smatran jednim od najvećih uporišta onih koji su se tako dugo i
odlučno opirali protiv reformi iz Carigrada. U svom nastojanju da ukloni opasnost iz tog
područja za centralnu vlast Latas će biti uvelike uspješan. Tako će i nakon njegova

11
A. S. ALIČIĆ, Uređenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, str. 74-76.
12
A. S. ALIČIĆ, Uređenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, str. 61, 62.

6
odlaska iz Bosne Sarajevo sve do kraja osmanske vlasti ostati sjedište bosanskih
namjesnika.13
Najviši organ upravne vlasti u Bosanskom pašaluku, Upravni savjet vilajeta,
također doživljava promjene. Tako se mijenja sam naziv u Veliko vijeće. Smanjuje se i
broj članova vijeća po položaju na dva, a ostalih dvanaest članova vijeća u to vrijeme
bira Omer-paša Latas, iako je to zapravo bilo pod ingerencijom bosanskog namjesnika.
U svom djelokrugu Veliko vijeće je obuhvaćalo poglavito administrativne poslove, a uz
to je imalo i određene ovlasti u području pravosuđa. Značajna promjena u radu ovog
organa bila je i ta što je umanjena njegova ovisnost o valiji i njegovim zastupnicima,
koji više nisu mogli kao prije uvelike utjecati na odluke koje vijeće donosi.14
Donošenje ovih i drugih promjena nije imalo međutim isključivo pozitivan
učinak. Veliki problem proizlazi iz činjenice što je za svoj rad gotovo cjelokupni
upravni aparat bio slabo plaćen, što je u konačnici dovelo do povećanja samovolje onih
koji su bili na vlast s jedne strane kao i pogoršanje stanja onih koji su snosili većinu
tereta zbog novonastale situacije s druge strane. Sam Omer-paša Latas je u svrsi
provođenja svojih mnogobrojnih reformi iziskivao velike porezne namete, koje je
djelomično i silom ubirao. U toku njegovih pohoda diljem Bosne, kako bi mogao
uzdržavati svoju mnogobrojnu vojsku, gradovi su bili dužni davati visoku ratnu
kontribuciju. Agrarna reforma Tahir-paše, koja je pogoršala stanje raje, ostala je gotovo
netaknuta unatoč negodovanju brojnih ljudi.15
Dolaskom Omer-paše Latasa u Bosanski pašaluk, a jos više proglašenjem hatti-
šerifa od Gilhane bude se nade bosanskih kršćana u stjecanje građanskih prava i
izjednačenje socijalnih prava sa muslimanima. Pod tim dojmom kršćani uvelike pomažu
Omer-paši u njegovoj borbi sa pobunjenicima i tako izdaju velika materijalna i novčana
sredstva u tu svrhu. Međutim nakon suzbijanja pobunjeničkih muslimana Omer-paša se
okreće protiv kršćana. On naime donosi odluku oduzeti oružje svim kršćanskim
stanovnicima Bosanskog ejaleta, želeći nakon slabljenja bosanskih muslimana spriječiti
bilo kakav mogući otpor od kršćanske strane stanovništva.16
Jedan od najupečatljivijih primjera njegovog općenitog odnosa prema
kršćanima tog prostora je njegov odnos sa mladim franjevačkim svećenikom Ivanom

13
A. S. ALIČIĆ, Uređenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, str. 61-63.
14
A. S. ALIČIĆ, Uređenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, str. 62.
15
A. S. ALIČIĆ, Uređenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, str. 63.
16
M. PRELOG, Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, II., str. 77-79.
7
Franjom Jukićem. Jukić je tolike nade i truda ulagao u akcije Omer-paše Latasa, čak
igrajući i bitnu doušničku ulogu za njega. Međutim, nakon suzbijanja otpora muslimana
on mu više nije bio potreban te je završio u tamnicu, između ostalog zbog raznih
pritužbi širenja panslavističkih ideja. U toku cijelog svog boravka u Bosanskom
pašaluku Omer-paša Latas nije učinio gotovo ništa kako bi pomogao kršćanima, dapače
čak je ih je doveo u još teži položaj.17
Za Omer-paše Latasa dolazi i do osnivanja posebnog austrijskog konzulata u
Sarajevu 1850. god. No Latas nije bio u dobrom odnosu sa tadašnjim sarajevskim
konzulom Atanackovićem, ali i općenito s Austrijom. Tako je Austrija pred Portom
neprestano dizala tužbe protiv postupaka Omer-paše, osobito nakon njegovog
razoruživanja kršćana tog kraja.18
Nakon ugušivanja pobune u Hercegovini i ubojstva Ali-paše Rizvanbegovića
kod Banja Luke nestaje dosta neovisan položaj koji je Hercegovina imala za dvadeset
godina vladanja Rizvanbegovića. Taj prostor se ponovno uključuje u teritorij Bosanskog
pašaluka kao zaseban kajmekamluk. Ukupno ih je bilo 7 u vrijeme Omer-paše Latasa.
To su, uz Hercegovinu, bili Travnik, Sarajevo, Banja Luka, Novi Pazar, Zvornik i
Bihać. Takva teritorijalna podjela ostati će na snazi sve do samog kraja osmanske vlasti
na ovim prostorima.19

17
M. PRELOG, Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, str. 77, 78.
18
M. PRELOG, Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, str. 80.
19
A. S. ALIČIĆ, Uređenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, str. 76.
8
 ZAKLJUČAK

Omer-paša Latas je u toku svog boravka u Bosanskom ejaletu učinio mnogo, kako
u vezi provođenja reformi prema naredbama iz Carigrada, tako i u suzbijanju otpora
bosanskih muslimana.Pritom se nije bojao primijeniti i silu, ukoliko je ona i bila
potrebna. Pojedine njegove reforme, poput premiještanja sjedišta iz Travnika u Sarajevo
ili podjela na kajmekamluke, ostale su na snazi sve do kraja osmanske uprave.
Druge su međutim ostale bez trajnijeg učinka. Omer-paša je u Bosnu otišao sa
ciljem razvlašćenja domaće feudalne klase i stvaranja centraliziranog činovničkog
aparata, no u ovom pogledu u konačnici nije bio uspješan, jer se postepeno nakon
njegova odlaska vraćaju urotnici u Bosanski ejalet i ponovo preuzimaju vlast u svojim
rukama. Isto tako nije došlo do stvaranja regularne vojske, što je bilo među najvažnijim
zadatcima koje je Omer-paša dobio od Porte.
Na kraju se njegova akcija u Bosni može smatrati kaznenom ekspedicijom protiv
samovoljnih bosanskih feudalaca. Ovim na duže vrijeme domaći prvaci odustaju od
oštrijeg otpora protiv mjera koje su nastojali provesti državni vrhovi. Usto su konačno
morali odustati o ideji o autonomnoj Bosni u sklopu Osmanskog Carstva, ideji koja je
još od vremena Husein-kapetana Gradašćevića bila u mislima tadašnje bosanske elite.

9
10