VJENCESLAV NOVAK

U GLIB
1. Artur Kranjčić dolazi na pravni fakultet u Zagrebu na školovanje, otac mu je nabavio
stipendiju, a njemu je pri dolasko bilo ugodno i to je trajalo 5 tjedana a zatim se on zaželio
svoga doma i počeo misliti o roditeljskoj kući i prijatelju Jakovu koji je također došao u
Zagreb.

2. Jakov Kostić je bio seljački sin iz najrđavijeg djela Like koji je došao studirati u Zagreb
kao i Artur Kranjčić no on je bio siromašan za razliku od Artura. Makar je bio nadprosječno
dobar iz matematike morao se prijaviti za Stipendiju jer ne bi mogao ostati u Zagrebu bez
nje. Ne shvaća da Artur sin imućnog oca je isto u igri za stipendiju.

3. Jakov u potrazi za jeftinim mjestom stanovanja pronalazi i upoznaje Jerka Pavličevića

koji ima slične probleme kao i on. Jerko dovodi Jakova u stan koji je katastrofa no uvjerava
ga da je to najbolje što može naći za toliko malo novaca. Jakov prihvaća ponudu i ostaje

4. Nakon tri dana Jerko javlja Jakovu da su ga zvali u dekanat, vjerojatno zbog stipendije.
Jerko govori da su male šanse osim ako nije odlikaš da dobije stipendiju, Jakov nije odlikaš.
Jakov i Jerko odlaze gdje Jakov saznaje da je odbijen i teško to prihvaća i pada u suze.
Nakon toga njih dvojica odlaze piti vino s i potrošiti dva forinta što ih je Jerkova mama
njemu poslala.

5. Jakov i Jerko raspravljaju o Jakovoj budućnosti i što će on napraviti. Poglavlje završava s

govorom Jerka.

6. Jakov i Jerko su bili u svojemu prostoru kad dolazi Artur tražeći Jakova nakon toga izbija
rasprava u kojoj Jerko izvrijeđa Artura i njegova oca na što se ovaj ispriča, no Artur je
pogođen njegovim riječima te zatim dolazi Marko Ivčević koji se odbija uopće pozdraviti s
Arturom jer je ovaj dobio stipendiju. Artur odlazi uvrijeđen, a Ivčević odvodi Janka i Jerka
na večeru

7. Artura muči danima ono što mu Jerko reče i odluči ocu poslati pismo u kojemu piše da ne
želi primati stipendiju jer se želi držati svojih ideala. Otac ga odbija i upozorava ga da mu
ne šalje ovakva pisma te da se ne pravi pametan jer je život prava škola a on ju još učio nije
Vjenceslav Novak hrvatski je romanopisac i pripovjedač rođen 1859. godine u Senju. Otac
mu je bio podrijetlom Čeh, dok mu je majka bila Senjanka, no porijeklom iz Bavarske.
Dvije godine radio je kao profesor u Senju, a nakon toga se zaputio u Prag gdje je 1887.
godine završio studij glazbe. Godinu dana kasnije počinje se aktivnije baviti glazbom,
nažalost u to je vrijeme obolio od teške bolesti tuberkuloze od koje je umro.
U životu je puno radio, a osim što je bio vrijedan Vjenceslav je ostao zapamćen kao čovjek
koji je skoro cijeli svoj život živio skromno.
Vjenceslav je bio marljiv na dva umjetnička polja, glazbi i književnosti. Njegov talent nije
ostao zabilježen samo u glazbi, u svojih 46 godina života ostao je zapamćen kao
romanopisac s objavljenih preko stotinu pripovijedaka te sedam romana.
Novak je ostavio iza sebe mnogo vrlo vrijednih književnih djela, a pisao je većinom ona sa
socijalnom temom.
Poznata i cijenjena književna djela stvarao je u vrijeme kada su pisci opisivali realan svijet
bez puno uljepšavanja. U svojim se radovima posvećivao svim društvenim slojevima s kraja
19. i početka 20. stoljeća.
Vjenceslav Novak je 20. rujna 1905. godine u Zagrebu izgubio bitku s teškom bolešću.

M.P