Professional Documents
Culture Documents
Don Zuan Seminarski
Don Zuan Seminarski
Lepotica Linejna
LICA:
PRVA SCENA
Dnevna soba/kuhinja u seoskoj kući na zapadu Irske. Ulazna vrata s leve strane pozornice,
dugačak crni šporet duz zadnjeg zida sa sandukom za busenje pored njega i stolicom za ljuljanje s
desne strane. S kuhinjske strane nalaze se vrata u zadnjem zidu koja vode u hodnik koji se ne vidi,
i jedan noviji šporet, sudopera i nekoliko ormana koji svijaju oko desnog zida. Iznad sudopere, na
desnom zidu, nalazi se prozor duboko uvučen u zid s pogledom na polja, sto za ručavanje s dve
stolice udesno od sredine scene, mali televizor s leve strane, električni čajnik i radio najednom
od kuhinjskih ormana, raspeće i uramljena slika Džona i Roberta Kenedija na zidu iznad šporeta,
crn, težak žarač pored šporeta i šarena krpa za brisanje sudova koja visi na zadnjem zidu, na kojoj
piše "Daj Bože da budete na nebu pola sata pre nego što davo shvati da ste mrtvi". Kad komad
počne pada jaka kiša. Meg Folan, podeblja žena ranih sedamdesetih godina, kratke sede kose s
trajnom ondulacijom, blago otvorenih usta, sedi u stolici za ljuljanje i bulji u prazno. Njena leva
ruka je nešto više uvela i crvenija od desne. Otvaraju se ulazna vrata i njena ćerka, Morin,
jednostavna, vitka žena četrdesetih godina, ulazi noseći kupljene namirnice i prolazi u kuhinju.
MEG: Uhuh. (Morin skida kaput, uzdiše, počne da rasklanja kupljene namirnice) Pojela sam moj
Komplan.
MEG: Ništa.
MEG (Pauza) Ti mi napraviš "Komplan", pa bude fin i bez gromuljica. (Pauza) Nema uopšte
gromuljica, ni trunke gromuljica.
MORIN: Možda prebrzo dodaješ vodu. Šta piše na kutiji, treba da je lagano dolivaš.
MEG: Mmm.
MORIN: To ne uradiš kako valja. Probaj večeras još jednom sama, pa ćes videti.
MEG: Mmm. (Pauza) A plašim se i vrele vode. Plašim se da mogu da se ošurim. (Morin je
nakratko pogleda) Ja se stvarno plašim, Morin. Plašim se šta ako mi zadrhti ruka, pa prospem
sebi po ruci. A ti kod Meri Pender, kud bih ja onda?
MORIN: Ne vidim kako mokraćna infekcija može da te spreči da naspeš šolju "Komplana", ili da
malo pospremiš kuću dok me nema. To te ne bi ubilo.
MEG: Ne vidim.
MORIN: Eh, zaboravi na tvoj "Komplan". Od mene se očekuje da uradim sve ostalo, pa još ovo
povrh toga, neće mi ništa biti. O meni se misli samo kao o običnoj prokletoj devojčuri.
MEG: Nije tako, Morin. (Morin zalupi nekoliko vrata od ormana pošto je završila s raspremanjem
kupljene robe i sedne za sto, pošto je bučno odvukla stolicu malo unazad. Pauza.) Moj poridž,
Morin, nisam ga pojela, hoćeš li mi ti spremiti? Nemoj, kasnije, odmori se malo... (Ali Morin je
već skocila, ljutito otišla u kuhinju i počela da sprema poridž što je mogla bučnije. Pauza.)
Hoćemo li da slušamo radio? (Morin ljutito lupi prstom na dugme "uključen" na radiju. Lupne ga
nekoliko puta pre nego što se glasno začuje, kroz monoton nazalni muški glas koji peva na
gelskom. Pauza.) Pozdrave koje su poslale Aneta i Margo još nismo čuli. Pitam se zašto ih
zadržavaju?
MORIN: Ako su uopšte poslale pozdrave. Samo su rekle da jesu. (Morin onjuši malo sudoperu,
zatim se okrene ka Meg.) Da ova sudopera ne smrdi malo, pitam se.
MEG: Uopšte ne smrdi, Morin. Kad ti kažem. (Morin se vraća poridžu. Pauza.) Radio je malo
glasan, Morin?
MORIN: Malo glasan, je li? (Morin ponovo ljutito lupi radio i isključi ga. Pauza.)
MEG: Meni zvuči glupo. Sto ne mogu da govore engleski k'o čitav svet?
MEG: A?
MEG: U Golveju.
MEG: Aha...
MEG: U Irskoj.
MORIN: A?
MEG: A?
MORIN: Da nam Englezi ne kradu naš jezik, i našu zemlju i Bog te pita šta još naše, onda nam ne
bi ni bilo potrebno da odlazimo tamo preko zbog poslova i milostinje, zar ne?
MEG: Kad bi bilo da moraš da ideš u Ameriku da prosiš milostinju, irski ti ništa ne bi vredeo.
Engleski bi!
MORIN: Pomisli samo da podižeš decu i da će oni jedino biti dobri za prošenje od Engleza i
Jenkija. To je ta suština.
MEG: Pretpostavljam.
MEG (Pauza) Ako bih igde morala da prosim milostinju, onda bih pre prosila u Americi nego u
Engleskoj, jer u Americi ima više sunca, uostalom. (Pauza) Ili to samo pričaju, da ima više sunca,
Morin? Ili je to samo laž, a? (Morin ispljusne poridž u činiju i doda ga Meg, govoreći dok to radi.)
MORIN: Ti si matora i glupa, i nemaš pojma o čemu pričaš. Sad umukni i jedi taj poridž. (Morin se
vrati da opere šerpu u sudoperi. Meg pogleda na poridž, a onda joj okrene leđa.)
MEG: Zaboravila si moju šolju čaja! (Morin se uhvati rukama za sudoperu i spusti glavu, sva
očajna, a zatim tiho, uz očiglednu samokontrolu, napuni čajnik da napravi majci čaj. Pauza. Meg
govori dok polako jede.) Jesi li nekoga usput srela, Morin? (Nema odgovora) Ah, ne, ne po
ovakvom danu. (Pauza) Mada je tvoj problem to što ne pozdravljaš ljude, Morin. (Pauza) Mada je
nekim ljudima i bolje ne reći zdravo. Neki čovek tamo ubio jadnu staricu u Dablinu, a čak je nije
ni znao. Rekli su to na vestima, jesi li čula? (Pauza) Zadavio je, a nije je čak ni znao. S takvim
čovekom je bolje i ne pričati. To je čovek koga bi otprve trebalo izbegavati. (Morin donosi Meg
njen čaj, a zatim sedne za sto.)
MORIN: Naravno, to mi liči baš na tip čoveka koga bih volela da upoznam, i da ga onda dovedem
kući da te upozna, ako već voli ca ubija starice.
MORIN: Došao bi zbog zadovoljstva da bude sa mnom. Tebe da ubije bio bi mu bonus.
MORIN: I to bih preživela samo ako bih bila sigurna da bi odmah zatim i tebe koknuo. Ako bi te
koknuo nekom sekirčinom ili tako nečim pa ti otkin'o glavu i pljun'o ti u vrat, ne bih imala ništa
protiv, da prva odem. Ah, ne. Uživala bih u tome, stvarno bih. Ne bih morala više da spremam
"Komplan", niti da ti spremam poridž, niti da...
MEG (prekida je, pruža svoju šolju s čajem) Ovde nema šećera, Morin, zaboravila si, idi donesi mi
malo. (Morin bulji u nju neko vreme, zatim uzima čaj, donosi ga do sudopere i prospe ga, vraća
se natrag do Meg, zgrabi napola pojeden poridž, vraća se u kuhinju, prospe ga u kantu za dubre,
stavi činiju u sudoperu i izlazi u hodnik, besno pogledavši Meg dok izlazi i zatvara vrata za sobom.
Meg bulji namćorasto u prazno. Zatamnjenje)
DRUGA SCENA
Meg sedi za stolom, ogleda se u ručnom ogledalu. Potapše se po kosi nekoliko puta. TV je
uključen, prikazuje se stara epizoda Salivanovih. Cuje se kucanje na ulaznim vratima, što je malo
prepadne.
MEG: Ko...? Morin. Oh. Vrata, Morin. (Meg ustane i vukući nogama ode do kuhinjskog prozora.
Ponovo se čuje kucanje. Vukući nogama pride vratima.) Ko je na vratima?
MEG: Duli?
MEG: Oh.
REJ (pauza. Iznerviran.) Pa, hoćete li me pustiti unutra ili ću da pričam s vratima?
REJ (Ljutito) Otvor'te ta vrata, gospođo! Nisam li ja skrenuo dva kilometra s puta da bih došao
ovamo?
MEG: Stvarno?
REJ: Jesam. "Jesi li?", čuj nju. (Meg skine rezu s vrata uz izvesne poteškoće i Rej Duli, mladić od
oko devetnaest godina, uđe.) Hvala vam! Učinilo mi se da ćete me pustiti da čekam čitav sat.
REJ: U poslednjih dvadest godina videli ste me samo milion puta. Da, ja sam Duli što ima ujaka, a
i poruka je od mog ujaka. (Rej stane i gleda televiziju za trenutak.)
MEG: Ne znam je l' jeste il' nije. (Meg sedne u stolicu za ljuljanje.) Kod pilića, tamo je Morin.
REJ: Već ste mi tri puta rekli da je Morin kod pilića. Je l’ to hoćete da oborite svetski rekord u
izgovaranju "Morin je kod pilića"?
MEG (pauza. Zbunjena.) Pa, hrani ih. (Rej bulji u nju za trenutak, a onda uzdahne i pogleda kroz
kuhinjski prozor)
REJ: E, neću da gacam kroz sva ona govna samo da bi joj rekao. Dosta sam gacao. Dok sam
dolazio uz ono brdo.
MEG: I strmo.
REJ: Baš blatnjavo i kamenito. Uhuh. Kako vas dve uspevate to uzbrdo svakoga dana?
MEG: Idemo kolima.
REJ: Pa naravno. (Pauza) To je ono što bih i ja voleo, da vozim. Moram da počnem s časovima
vožnje. I da nabavim kola. (Pauza) Ne neka dobra. Neka polovna, znate?
REJ: Otac Velš-Valš ima kola koja prodaje, ali ja bih voleo neku garanciju kad kupujem kola od
sveštenika.
REJ: Da. lako, sad, to ne liči na oca Velša. Otac Velš retko kad koristi nasilje, isto kao i većina
mladih sveštenika. Obično samo stariji sveštenici udaraju u glavu. Ne znam zašto. Pretpostavljam
da su oni tako bili vaspitavani.
MEG: U sredu rekli na vestima kako neki sveštenik ima bebu s jednom Jenkijevkom!
REJ: To nije nikakva vest. To se dešava svakog dana. Teško je naći sveštenika koji nije imao bebu s
nekom Jenkijevkom. Da je tu bebu udario u glavu, to bi bila vest. Da. Uostalom. Da. Šta sam ono
rekao? Oh, da, ako vam kažem poruku, gospođo, hoćete li je preneti Morin, hoćete, ili da vam je
napišem?
REJ: Eh, dobro. Moj brat Pato kazao da vas pozovem na oproštajnu zabavu mog ujaka. U sali
Riordan, tamo u Kararou.
REJ: Jeste.
REJ: Vratio se iz Engleske, da. U Engleskoj je bio, a odakle bi se inače vratio. Naš Jenki ujka ide
kući u Boston posle odmora i odvodi svoje dve ćerke, ružne pačiće, sa sobom i onu Dolores kako
se zvaše, Hili ili Huli, pa će da bude mala zabava kod Riordana kao oproštajno veče ili velika
zabava, znajući kako ta kopilad znaju da se prave važni i u svakom slučaju badava hrana, pa tako
moj brat kaže da ste dobrodošle ili Morin u svakom slučaju, on zna da ne volite mnogo da
izlazite. Nešto vam beše kuk nije u redu?
MEG: U redu je.
REJ: Možda sam na to i mislio. Ali hvala vam što ste mi rekli.
MEG: A?
MEG: Neću.
MEG: Da ti ponovim?
REJ: Jeste.
REJ (ljutito) Trebalo je, jebi ga da je odmah napišem, znao sam, jebi ga! I da sebi, jebi ga, uštedim
na vremenu! (Rej zgrabi pero i parče papira, sedne za sto i piše poruku.) Kad pričam s blesavom!
MEG (Pauza) Spremi mi šolju čaja dok si tu, Pato. Ovaj, Rej.
REJ: Ja se, jebi ga, zovem Rej! Pato je, jebi ga, moj brat!
MEG: Zaboravljam.
MEG: Zidu.
REJ: Eto. Zaborav'te na supu. Evo poruke. Pokažite onoj u tom pravcu kad se vrati odozdo. Sala
Riordan u Kararou. Sedam sati sutra uveče. Besplatna hrana. Okej?
MEG: U redu je, Rej. Jesi li još uvek u horu, Rej?
REJ: Nisam više u horu. Zar nema deset godina kako nisam u horu?
REJ: Nisam u horu otkad su počele da me interesuju devojke, jer u horu nema devojaka, samo
debele devojke, a koja vajda od njih? Ne. Ja idem u disko, da.
MEG: To ti je dobro.
REJ: A što ja ovde stojim i pričam sa vama? Ostavio sam poruku i odoh.
REJ: Ja bih i onako povukao vrata... (Rej povuče i zatvori vrata za sobom i izade. Dovikuje iza
scene.) Ne treba mi vaš savet! (Dok se Rejovi koraci gube u daljini, Meg ustaje, pročita poruku na
stolu, prilazi kuhinjskom prozoru i pogleda napolje, zatim nalazi kutiju šibica, vraća se do stola,
pali šibicu, zapali poruku, prilazi šporetu dok ona gori i baca je unutra. :uju se zvuci koraka koji se
približavaju ulaznim vratima. Meg vukući nogama odlazi nazad do stolice za ljuljanje i seda u
trenutku kada ude Morin.)
MEG: Oh. (Meg bulji u televizor kao da je zaneta. Morin malo onjuši vazduh, onda sedne za sto i
gleda netremice u Meg.)
MORIN: Ah, tako. (Pauza) Niko nije zvao dok sam bila napolju, pretpostavljam? Ah, ne.
MORIN: Ne, niko, pretpostavljam. Ne. (Pauza) A nije nas niko ni posetio? Ah, ne.
MEG: I nije bilo posetilaca, nije, sem Reja Dulija koji je prošao.
MEG: Samo da se javi i pita kako smo. Da. Baš prijatan momak.
MEG: Nije imao nikakve vesti. A kakve bi vesti mogao da ima jedan dečak?
MORIN: O, da?
MEG: Polovna.
MORIN: Uhuh?
MORIN: Velša.
MEG: Velša. (Morin isključi čajnik, naspe kesicu "Komplana"u šolju i nalije vodom.)
MEG: Ništa, pretpostavljam. (Morin naspe napitak vodom iz česme da ga ohladi, promeša ga dva
puta kako bi ostao gromuljičav, izvadi kašiku i doda napitak Meg, a onda se nasloni o sto i
posmatraje dok pije. Megs odvratnošću gleda u napitak.) Malo je gromuljičavo, Morin.
MORIN: Nije važno što je gromuljicavo, mama. Gromuljice su zdrave. Najbolji deo "Komplana" su
gromuljice. Samo ti pij.
MORIN: Ne, nemam kašičicu. Nema kašičica u kući za lažove. Nema uopšte kašidca. Hajde, pij.
(Meg samo srkne s gađenjem.) Hajde, sve!
MORIN: Samo ti pij. Rekla sam! Imala si dovoljno mesta da mi tu deklamuješ laži da Rej Duli nije
imao nikakvu poruku! Nisam li ga ja srela onamo dole na putu dok je išao? Te tvoje laži. Čitav taj
"Komplan" ćeš sada da popiješ, i da posisaš te gromuljice, a sve što ne popiješ i ostaviš, prosuću
ti na glavu, a dobro znaš da to ozbiljno i mislim! (Meg poloko pije odvratan napitak.) Hoćeš tu da
se zafrkavaš sa mnom, a? Opet mi se mešaš u život? Nije li dovoljno što sam za protekiih dvadest
godina bila gde ti okom a ja skokom, svakoga dana? Nećeš da mi dopustiš ni samo jedno veče da
izađem?
MORIN: Mlade devojke! Imam četrdeset godina, jebi ga! Dovrši to! (Meg ponovo pije.) "Mlade
devojke"! Ovo ti je najbolje što si dosad rekla. A kako su se Anet ili Margo udale ako se prvo nisu
vucarale?
MEG: Ne znam.
MORIN: Pij!
MORIN: Više bi ti se svidelo da ti prospem na glavu? (Meg opet pije.) Hoćeš ja da ti kažem, a?
"Mlade devojke izlaze i vucaraju se." Sve sam to već čula. A ja jedino što sam uradila to je što
szmpoljubila dvojicu muškaraca za poslednjih četrdeset godina.
MEG: Dovršila sam! (Meg joj pruži šolju. Morin je uzme i opere.) Dva čoveka je dva čoveka
previše!
MORIN: "Kurva"? (Pauza) Kako samo želim. Kako samo želim! (Pauza) Ponekad sanjam...
MEG: Da budeš...?
MORIN: Uopšte nije. To uopšte nije čudan san. (Pauza) A ako i jeste onda to nije jedini čudan san
koji sanjam. Hoćeš da čuješ jedan drugi?
MEG: Neću.
MORIN: Ponekad sanjam tebe, obučenu lepo i u belom, tamo u tvom mrtvačkom kovčegu, a ja
sva u crnom i gledam te, a tu je i neki čovek pored mene, teši me, osećam kako miriše njegova
voda za posle brijanja, ruka mu je oko mog struka. I taj me čovek pita hoću li sa njim posle ovoga
kod njega na piće.
MORIN: Kažem!
MEG: Na pogrebu?
MORIN: Znam da nije, naravno, a to i nije uopšte san iz snova. To je više san na javi. Znaš, o
nečem lepom da razmišljam dok tamo čistim pileća govna.
MORIN: Ne znam je L’ jeste il nije. (Pauza. Morin sedi za stolom s paketićem biskvita "Kimberli".)
Pretpostavljam da ti nikada i nećeš umreti. Ti ćeš tu da se muvaš zauvek, samo meni za inat.
MEG: Imaćeš sedamdeset kad bude moje bdenije, a koliko će onda biti muškaraca tebi oko struka
sa svojim vodama posle brijanja?
MEG: Onda ću uzeti "Kimberli", mada ne volim "Kimberli". Stvarno ne znam zašto uopšte kupuješ
"Kimberli". "Kimberli" su odvratni.
MORIN: Moj svet se ne vrti oko tvog ukusa za biskvit. (Morin daje Meg jedan biskvit. Meg jede.)
MORIN: Hoću. (Pauza) Uostalom, biće lepo ponovo videti Pata. Nisam ni znala da se vratio kući.
MORIN: Pa šta?
MEG: Pa juče si rekla da ne možeš da podneseš Jenkije. Juče si kazala da je u tome suština stvari.
MORIN: Pa, sad, pretpostavljam, mama, da ću promeniti mišljenje, nije li to, uostalom žensko
preimućstvo?
MEG (podrugljivo se smeška. Pauza.) Taj poziv je bio upućen i meni, ako baš hoćeš da znaš.
MORIN: E pa, nemoj da kažeš. (Pauza) Mislim da bismo mogle da se odvezemo kasnije do
Vestporta, ako ne bude padala kiša.
MORIN: Ne baš sada. Naravno, tek što si pojela svoj "Komplan". (Meg je popreko pogleda.
Pauza.) Da, Vestport. Da. I mislim da bih mogla sebi da kupim malu lepu haljinu za sutra kad sam
već tamo. Za sutrašnju zabavu, znaš? (Morin gleda u Meg, koja joj uzvraća pogled, iznervirana.
Zatamnjenje.)
Врх
Корисников грбvuk
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 6416
Место: nigdina
TREĆA SCENA
Noć. Scenu osvetljava samo narandžasta svetlost koja dolazi kroz rešetke od ugljevlja u šporetu.
Spolja se čuju glasovi i koraci Morin i Pata, oboje su pripiti.
PATO (iza scene. Peva tiho) "A Jenkiji su bili unutra". (Govori) Kako beše, šta je onaj tip imao
običaj da kaže?
MORIN (iza scene) Koji tip? (Morin otvara vrata i njih dvoje ulaze. Pali svetlo. Morin je u novoj
crnoj haljini, dosta kratkoj. Patoje zgodan čovek približno njenih godina.)
PATO: Onaj tip što je jurio onog, kako se zvaše? Duška Dugouška.
PATO (tiho) Hoću, hoću. (Pauza) Ne mogu da se setim šta je on imao običaj da kaže. Onaj tip što
juri Duška Dugouška. Bilo je nešto.
PATO: Zvuke od ljubljenja. (On je nežno privuče k sebi i oni se dugo ljube, a onda zastanu i
pogledaju se. Čajnik je provreo. Morin se nežno oslobodi, osmehne se i počne da sprema čaj.)
PATO: Ja ih ne bih, Morin. Mrzim "Kimberli" biskvit. U stvari, ja mislim da je "Kimberli" najgori
biskvit na svetu.
MORIN: Baš tako, i ja mrzim "Kimberli" biskvite. Kupujem ih samo da bih mučila svoju majku.
PATO: Ne vidim zašto ih oni iz "Kimberlija" uopšte i prave. Kolman Konor jednom pojeo celo
pakovanje "Kimberlijevih" biskvita pa je bio bolestan nedelju dana. (Pauza) Ili su to bili biskviti
"Mikados"? Uglavnom, bila je neka grozna vrsta biskvita.
MORIN: Je li tačno da je Kolman odsekao uši Valenovom psu, pa ih čuva u svojoj sobi u torbi?
MORIN: Bilo bi dovoljno zlobno odseći uši bilo čijem psu, a kamoli psu rođenog brata.
MORIN: Da. (Pauza) Da. (Nelagodna pauza. Pato se pripije uz nju otpozadi.)
MORIN: Stvarno?
PATO: Jako lepo. (Morin dalje priprema čaj dok je Pato drži zagrljenu. Pomalo postiđen i
nezgrapno, on je pusti malo kasnije i odmakne se nekoliko koraka od nje.)
MORIN: Oho, stvarno? Prvi put da sam to večeras primetila. Te tvoje nemirne ruke.
PATO: Tačno, ne mogu da kontrolišem ruke. Imaju neku svoju pamet. (Pauza) Sem što nisam
primetio da si se mnogo žalila, na te moje nemirne ruke!
MORIN: Imala sam pritužbi kad su bile nemirne oko one Jenki devojke, ranije večeras.
PATO: Pa, u to vreme te nisam tamo primetio, Morin. Kako sam mogao da znam da će lepotica
Linejna tek da dođe?
PATO: Stvarno!
MORIN: A što onda u poslednjih dvadeset godina nismo izmenili ni par reči?
MORIN (smeši se) Jeste, malo sutra! (Pato se smeši. Morin donosi čaj do stola i seda.)
PATO: Zbog čega se stvarno nisam rešio da zaista porazgovaram s tobom ili da te pozovem da
izađemo nekuda ili tako nešto. Naravno, to što skoknem preko u ono prokleto mesto svakih
nekoliko meseci nije tu moglo ništa da pomogne.
PATO: Da. (Pauza) Došao sam ovamo samo da bih ispratio one Jenkije. Da kažem zdravo i
zbogom. Nemam kad da se zadržavam.
MORIN: A to je i loše.
PATO: A šta čovek može da učini?
MORIN: A da ostaneš?
PATO: Pitam se, kad bi u Linejnu bilo nekog dobrog posla, da li bih ostao u Linejnu? Hoću da
kažem, nikada tu neće biti dobrog posla, ali hipotetički, kažem. Ma čak i neki loš posao. Bilo
kakav posao. A kada sam tamo u Londonu i radim po kiši, onda se manje više osećam kao stoka,
a oni mladi momci psuju uz karte i pijani i povraćaju, i onaj tamo stan, sve upišani dušeci i ništa
drugo ne radim nego samo gledam u sat... kad sam tamo, voleo bih da sam ovde, naravno. Ko ne
bi? Ali kada sam ovde... ne želim da sam tamo, naravno da ne. Ali znam da ni ovde ne želim da
budem.
PATO: Ne bih mogao da uprem prstom u neki razlog. (Pauza) Naravno da je ovde lepo, to može i
budala da vidi. Te planine i zelenilo i ljudi razgovaraju. Ali kad svako zna šta onaj drugi radi... Ne
znam. (Pauza) U Linejnu ne možeš ni kravu da šutneš, a da ti neko to ne zlopamti dvadeset
godina.
MORIN: To je tačno.
PATO: Jeste. U Engleskoj njih je baš briga da li si živ ili si mrtav, ali čudno, nije to sasvim ni tako
loša stvar. Eh, ponekad jeste...eh, šta znam.
MORIN: Da li misliš da ćeš se ikada skrasiti na jednom mestu, Pato? Kad se oženiš,
pretpostavljam.
MORIN: Pa hoćeš jednoga dana, kladim se, da ćeš se oženiti. Zar ne želiš?
MORIN: Naravno, uz gomilu žena koje si posakrivao na sve strane, i ne treba ti.
MORIN (Pauza) Šta nisi? (Pauza. Pato slegne ramenima i odmahne glavom, nekako tužno. Pauza.
Pesma "Kolovrat", koju peva Dilija Marfi, upravo je počela na radiju.)
MORIN (nastavlja) Moja majka voli ovu pesmu. Stara Dilija Marfi.
PATO: A ona ima i neki jeziv glas. Uvek me je plašila ova pesma kad sam bio dete. Kao da peva
neki zao duh. (Pauza) Da li baka umire na kraju, ili samo spava?
PATO: Da...
MORIN (Pauza) Dok njih dvoje idu preko polja držeći se za ruke.
PATO: Da.
MORIN: Po mesečini.
PATO (klima glavom) Više ne pišu takve pesme. Hvala ti, Bože. (Morin se smeje. Veselije) Zar ipak
nije bilo fantastično veče, Morin?
MORIN: Stvarno.
PATO: A?
MORIN: Stvarno.
MORIN (Pauza) I koja je bila onaJenki devojka koju si onako saletao rukama?
PATO (smeje se.) Hoćeš li prestati s tim tvojim "saletao rukama"? Jedva da sam je dodirnuo.
MORIN: Oho!
PATO: Daljnja rođaka mog ujaka, tako mislim da je. Dolores, nekako. Hili ili Huli. Hili. Iz Bostona,
takođe, tamo živi.
PATO: Protivzakonito mog stojka, a i nijemoja daljnja rođaka uostalom, i šta tu ima
protivzakonito? Sisići daljnje rođake nisu van zakona, je l' tako?
MORIN: Jesu.
PATO: Stvarno! (Pauza puna požude. Nervozno.) Samo je ovako bilo... (Pato lagano ispruža ruke i
nežno dotakne, a onda postepeno miluje Morinine grudi. Ona mu miluje ruke dok on to radi, a
zatim lagano ustaje i sedne mu u krilo, miluje ga po glavi dok on nastavlja da je dodiruje.)
PATO: Ti si lepa.
PATO: Imam.
MORIN: Baš me briga da li spava ili ne spava. (Pauza) Idi niže. (Pato počne polako da spušta ruku
naniže preko njenih grudi.) Idi niže... Niže... (Njegove ruke stignu do dole. Ona malo nagne glavu
unazad. Pesma na radiju se završi. Zatamnjenje)
ČETVRTA SCENA
Jutro je. Morinina crna haljina lezi preko stola. Meg ulazi iz hodnika i nosi nosu s mokraćom, koju
prospe u sudoperu. Izade u hodnik da skloni nošu i trenutak kasnije se vraća, brišući prazne ruke
o svoju spavaćicu sa strane. Ugleda crnu haljinu i podigne je prezrivo.
MEG: Četrdeset funti za kratku haljinu? Ta haljina je baš kratka. I još je ovako baci? (Baci haljinu u
suprotan kraj sobe, vrati se u kuhinju i uključi čajnik, govori glasno kako bi probudila Morin.)
Pretpostavljam da ću sama morati da spremim i "Komplan", obzirom na sate u koje si se dovukla
ma koliko da je sati bilo s tom tvojom haljinom. (Tiho) Glupo izgleda ta haljina. (Glasno) Idi onda
do kraja i nemoj da nosiš haljinu uopšte i bila bi bliže cilju! (Tiho) Cele noći samo hrče. Teraš staru
ženu da sama sebi sprema "Komplan", da ne pominjem poridž. E, pa ja neću sama sebi spremati
poridž, to ti sad mogu reći. Plašila bih se. Nećeš ti mene naterati da ja sama sebi spremam
poridž. Ah, ne. Nećeš me tako lako naterati. (Pato je upravo ušao iz hodnika, u pantalonama i
oblači košulju.)
MEG: Jesam.
MEG: Oh.
PATO: Samo vi sedite da se odmorite. (Meg sedne u stolicu za ljuljanje i drži Pata na oku dok
sprema poridž.) Mnogo sam ja puta spremao poridž mom bratu kad ujutro ide u školu, pa sam
navikao na to. (Pauza) Znači, niste uspeli da dođete juče na zabavu Jenkija?
MEG: Nisam.
MEG (I dalje u šoku) Da, zbog bolesnog kuka. (Pauza) A gde je Morin?
PATO: Ovaj, hoće malo da leškari. (Pauza) Da vam pravo kažem, bio sam za to da... bio sam za to
da se išunjam pre no što vi ustanete, ali Morin je rekla "Zar mi svi nismo odrasli? Sta ima lošeg u
tome?" Pretpostavljam da jesmo, ali...ne znam. Ipak je neprijatno, tako nekako. Znate Šta hoću
da kažem? Ne znam. (Pauza) Nekako u ovo vreme Jenkiji treba da slete u Boston. Ako Bog da. Da.
(Pauza) U svakom slučaju, lepo smo ih ispratili, jesmo, ispratili ih. Da. (Pauza) Svi su plakali.
(Pauza) Da. (Pauza) Hteli ste i veliku šolju "Komplana"?
MEG: Ne volim.
PATO: Stvarno?
PATO (proverava kutiju.) Da, jeste s ukusom piletine. To je najbolji ukus. (Pato se vraća poridžu.)
MEG (tiho) Pravi se sa svim gromuljicama, nije važan ukus. I bez kašike. (Pato daje Meg poridž i
seda za sto.)
PATO: Izvolite. (Pauza) Šta vam se desilo s rukom, gospođo? Sva je crvena.
MEG: Jesam.
MEG: Da pazim, je li? Uhuh... (Morin ulazi iz hodnika, na sebi ima samo brushalter i gaćice, prilazi
Patu.)
MORIN: Šta da pazim. Pazili smo, Pato, zar nismo? (Morin sedne Patu u krilo.)
MORIN: Dovoljno smo pazili jer nećemo da nam stignu bebe, je l’ tako? U ovoj kući imamo
dovoljno beba s kojim moramo da se nosimo. (Morin ga dugo ljubi. Meg posmatra s gađenjem.)
MORIN: Samo hoću da ti zahvalim za divnu noć, stvarno, Pato. Vredelo je čekati na nju. Vredelo
čekati.
MEG: Baš smo pričali o mojoj ošurenoj ruci pre nego što si uletela kao vetar bez odeće na sebi!
MORIN: Jebeš tvoju ošurenu ruku. (Obraća se Patu) Pato, moraćeš uskoro da mi zavučeš tu tvoju
stvarčicu. Baš mi se hoće, zaista...
PATO: Morin... (Poljubi ga, ustane, bulji u Meg dok odlazi u kuhinju.)
MEG (pokazuje na Morin. Glasno) Ona je ta koja mi je ošurila ruku! Eto, da ti kažem. Nastranu to
što sedi u krilu slučajnih prolaznika! Pritisnula ju je na šporet! Polila uljem iz šerpe za pomfrit! Da,
a kazala je doktoru da sam to ja uradila.!
MORIN (pauza. U škripcu, Patu.) Popij šolju čaja pre nego što pođeš, Pato.
PATO (Pauza) Možda, na brzinu. (Morin sipa čoj. Meg ih naizmenice gleda.)
MEG: Senilne, je li? (Podigne svoju levu ruku.) Zar nemam dokaz?
MORIN: Pomiriši tu sudoperu. (Pato se naginje u sudoperu, pomiriše, a onda, s gađenjem, naglo
podigne glavu)
MORIN: Nema nikakve veze, je li? A ja bih rekla da ima i te kako veze. Može da posluži kao dokaz
o karakteru onoga koji me optužuje, da.
MORIN: Uopšte nije kanalizacija. Uopšte nije kanalizacija. Prosipa ona svakoga jutra tamo nokšir
pun mokraće, mada sam joj sedamsto puta rekla da koristi klozet, ali ne.
MORIN: Pa čak ne pusti vodu da ispere. Pa je l' to higijenski? A uz to ima i mokraćnu infekciju, što
je još manje higijenski. Tu perem krompir. Evo ti čaja, Pato. (Pato uzima čaj i srkuće ga s
gadenjem.)
MEG: Samo haljine do zemlje i ludačke košulje... (Morin prilazi Meg stisnutih pesnica. Pato je
hvata za ruku i stane između njih.)
MEG: Pusti mokraću! Pusti mokraću! Je li momče, hoćeš da čuješ šta je Diford hol?
MORIN: Umukni!
MEG: To ti je dilkarnica! To ti je jedna stara dilkarnica u Engleskoj gće sam morala da potpišem da
bih je izvukla i da obećam da ću se starati o njoj. Hoćeš sada da vidiš i papire? (Meg odšanta u
hodnik.) Kao dokaz. Ili da dokažem jesam li ja senilna kvočka ili ko je ovde uvrnut? Ha! Bacaš mi
mokraću u lice, o, da... (Jiha pauza. Morin lagano prilazi stolu i seda. Pato prosipa čaj u sudoperu,
ispira šolju i pere ruke.)
MORIN (tiho) Tačno je da sam provela tamo u bolnici neko vreme, posle nekakvog nervnog
sloma koji sam imala. Bilo je to pre više godina.
PATO: Pa šta ima veze nervni slom? Mnogi ljudi imaju nervni slom.
PATO: Uopšte ne ludi ljudi. Puno dobro obrazovanih ljudi ima isto tako nervne slomove. U stvari,
ako si dobro obrazovan postoji i veća verovatnoća. Jadni Spajk Maligan, zar on stalno nema
nervne slomove? Retko kad ih nema. I ja imam problema s nervima s vremena na vreme.
Nemam ništa protiv da to priznam. Nema tu nikakve sramote. Samo znači da razmišljaš o
stvarima i da ih primaš k srcu.
MORIN: Znam. (Pato priđe i sedne za sto prekoputa nje.) U Engleskoj sam biia, kad se ovo
dogodilo. Posao oko čišćenja. Kad sam imala dvadesetpet. Prvi put kad sam bila tamo. Jedini put
kad sam bila tamo. Moja se sestra upravo bila udala, moja druga sestra tek što nije. Tamo u Lidsu
sam bila, čistila kancelarije. Blatište. Čitava grupa nas, samo su oni svi bili Englezi. "Ti zaostala,
zajebana Padi, imaš lice k'o svinjsko dupe." To je bilo prvi put da sam otišla iz Konomare. "Vrati se
tamo u to tvoje zaostalo, zajebano blato ili iz kakve li si se to već rupe izvukla." Polovinu tih
psovki čak nisam ni razumela. Morala sam da zamolim jednu crnkinju da mi ih objasni. Bila je sa
Trinidada. Oni bi i nju napali, ali ona bi se samo smejala. Imala je krupno lice i onaj širok osmeh.
A pokazivala mi je i fotografije sa Trinidada, "Što si kog vraga to napustila?" pitala bih. "Da bi
došla ovamo, da čistis govna?" A kalendar sa slikom Konemare sam joj pokazala jednoga dana i
"Kog si đavola otišla odande?" odgovorila mi je. "Da bih došla ovamo..." (Pauza) Ali je ona onda
prešla u London, muž joj je bio na samrti. I posle toga sve je počelo da mi smeta.
PATO (Pauza) Sada je sve to prošlo i ostalo iza tebe, Morin. (Pauza. Morin ga posmatra neko
vreme.)
MORIN: Hoćeš da kažeš da sam ja još uvek lujka ili se samo pitaš?
PATO: Uopšte nisi. To je sve nešto što je davno prošlo, samo sam to rekao. I da nemaš čega da se
stidiš. Zaboravi na to, trebalo bi.
MORIN: Da zaboravim, da uz ovu što mi visi nad glavom i samo me gleda, kao da sam neka...
neka... (Pauza) I, ne, nisam joj ošurila ruku, ma koliko da sam ikada bila luda. Pokušala je da sama
isprži čips. Svađale smo se, i ja sam je ostavila samu na jedan sat i ona rešila da hoće čips. Mora
da je prevrnula šerpu. Bog sveti zna kako, taj idiot. Samo sam je zatekla kako leži onamo. Samo,
zbog Diford hola, ona misli da ja ne mogu da shvatim sve optužbe koje upućuje na moj račun. Da
neću biti u stanju da razlikujem, istinu od neistine. E, pa ja jesam u stanju da pravim razliku. I te
kako u stanju, ta smrdljiva matora kučka.
MORIN: A šta ja tu mogu, Pato? Ona može svakoga da dovede do ludila, ako već nije lud.
MORIN (smeši se.) Jeste. Pravo je čudo da sam ovako pametna ispala!
MORIN: Nije ni čudo. Svakome bi se smučilo. Moram li ja s time da se pomirim? (Tužnim glasom)
Moram li ja s time da se pomirim? (Gleda pravo u njega.) Pretpostavljam da moram, eto.
PATO (Pauza) Hajde, obuci nešto, Morin. Smrznućeš se ovde bez vatre. (Pauza. Morinino
raspoloženje opet je smrknuto. Gleda na sebe.)
MORIN (tiho) "Hajde, obuci nešto"? Misliš kako sam sada ružna, pa 'hajde, obuci nešto..."
PATO: Nije, Morin, zbog hladnoće, kažem. Ne možeš tako da se šetkaš... smrznućeš se, sigurno.
MORIN: Sinoć si mislio da sam lepotica, ili si bar rekao da sam. A sada "Pokrij se. Gadiš mi se..."
PATO (ponovo joj prilazi.) Morin... (Meg ulazi, maše papirima, sprečava Pata da joj priđe.)
MEG: Aha? Evo papira, Diford hol, ako sam ja takva senilna kvočka. Aha? Ko hoće ovo sad da
pročita? A? Ovo je dokaz, na stranu što mi prebacuje sudoperu! (Pauza) A?
PATO: Morin...
PATO (Pauza) Pisaću ti iz Engleske. (Pauza. Strogo.) Pogledaj me! (Pauza. Nežno.) Pisaću ti iz
Engleske. (Pato oblači sako, okreće se da poslednji put baci pogled na Morin. Zvuk koraka koji se
udaljavaju. Pauza.)
MEG: Neće on uopšte pisati. (Pauza) A i tvoju haljinu sam bacila u onaj prljavi ugao! (Pauza.
Morinje za trenutak gleda, tužna, sva očajna, ali ne i ljuta.)
MORIN: Zašto? Zašto? Zašto ti...? (Pauza. Morin odlazi do mesta na kome leži njena haljina,
čučne i podigne je, prinese je grudima. Ostaje tamo jedan trenutak, a onda ustane i prode pored
svoje majke.) Pogledaj se samo. (Morin izade u hodnik.)
MEG: A ti pogledaj sebe, bilo bi... bilo bi... (Morin zatvori vrata hodnika za sobom) prikladnije.
(Meg ; dalje drzi papire u ruci prilično tupo. Spušta papire, češka se, primeti nepojedeni poridž i
u njega zavuče prst. Tiho) Sad mi se poridž ohladio. (Glasno) Sad mi se poridž ohladio! (Meg bulji
napred, tupo. Zatamnjenje. Pauza.)
PETA SCENA
Veći deo scene je u mraku sem pištolja ili tako nečeg koji je usmeren na Pata koji sedi za stolom u
sobi za izdavanje u Engleskoj, recituje pismo koje je napisao Morin.
PATO: Draga Morin, to ja Pato Duli pišem ti iz Londona i žao mi je što ti tako dugo nisam pisao ali,
da budem iskren, nisam ni znao da li uopšte želiš da ti pišem, tako sam odlučio da pokušam i
vidim. Ima puno stvari koje bih hteo da kažem ali nisam ti ja za pisanje pisama ali ću pokušati da
ti ih kažem ako mogu. Pa, Morin, ovde nema nekih velikih novosti, sem što je juče na gradilištu
na jednog čoveka iz Veksforda, gomila cigala pala na njega sa skele i imao je četrdeset kopči na
glavi i imao je sreće što je uopšte ostao živ, on je star čovek, u svakom slučaju ima pedeset i neku,
ali osim toga nema većih vesti. Odem na kriglu piva subotom ili petkom ali nikoga ne znam i ni sa
kime ne razgovaram. Rukovodioc grupe ponekad promoli glavu. Ne znam da li sam tačno napisao
"Rukovodioc", da li se piše rukovodioc iii rukovodilac? To nije reč koju smo učili u školi. Pa, Morin,
što no kažu, ja sve nešto izokola, jer ja u stvari hoću da pričam o tebi i o meni, ako uopšte postoji
tako nešto kao "ti i ja", ne znam kako stoje stvari. Ono što sam ja mislio, mislio sam da se odlično
slažemo, na oproštajnoj zabavi za Jenkije i onda kada smo posle toga pričali i otišli kod tebe. I ja
sam stvarno mislio da si ti lepotica a to i sada mislim i to nije imalo s time nikakve veze niti s
tobom uopšte što mislim da si ti mislila. Jedino što je bilo, to mi se dogodilo nekoliko puta ranije i
tu se nije radilo o tome da li sam to želeo. Bio bih počastvovan da budem prvi koga si odabrala, i
polaskan, i ono što ja kažem, onda sam bio počastvovan i još uvek sam počastvovan, i samo zato
što to nije bilo suđeno da bude te noći, da li to znači da to nikada neće ni biti? Ne vidim zašto bi, i
ne vidim zašto si bila toiiko ljuta kad si bila tako prijatna prema meni kad se to dogodilo. Mislim
da si mislila da te drugačije gledam kada je bio pomenut tvoj nervni slom, a ja na tebe uopšte
nisam drugačije gledao ili kad sam rekao "Obuci nešto, hladno je", kad si izgleda mislila da ja ne
želim da te gledam u brushalteru i gaćicama tamo, kad ništa nije moglo da bude dalje od istine,
jer ako ćemo da kažemo istinu mogao sam da te gledam u tvom brushalteru i gaćicama sve dok
se krave same ne vrate kući. Nikada ne bih mogao da te se nagledam u tvom brushalteru i
gaćicama, a jednoga dana, ako bog da, opet ću te gledati u tvom brushalteru i tvojim gaćicama.
Što me dovodi do moje druge stvari, sem ako mi još uvek nisi oprostila, u kom slučaju na to treba
da zaboravimo i da se rastanemo kao prijatelji, ali ako mi/es; oprostila onda me to dovodi do
moje sledeće stvari za koju sam te ranije slagao kad sam rekao da nemam nikakve novosti kad
imam novosti. A vest je da sam bio u vezi s mojim ujakom u Bostonu a onaj nesrećni slučaj sa
čovekom iz Veksforda bio je poslednja slamka. Čovek je srećan ako izvuče živu glavu s gradilišta u
Engleskoj a da ne govorimo o malim parama i o "Ti irski ovoono" i bio sam u vezi s mojim ujakom
u Bostonu i on mi je posao obećao tamo i ja ću ga prihvatiti. Vraćam se u Linejn za dve nedelje na
sutrašnji dan, da pokupim svoje stvari a pretpostavljam da će mi prirediti i neku zabavu i ono što
hoću da ti kažem jeste hoćeš li sa mnom? Ne mora odmah, naravno, znam, jer ti bi morala neke
stvari da rasčistiš, ali kažem kroz mesec dva dana, ali ti mi možda nisi oprostila uopšte i možda
ispadam budala. Pa, ako mi nisi oprostila, pretpostavljam da je najbolje da se ne viđamo onih
nekoliko dana dok budem tamo i ako mi se ne javiš ja ću razumeti, ali ako mij'es/ oprostila šta te
onda zadržava u Irskoj? Tvoje sestre bi mogle da se staraju o tvojoj majci i zašto bi ti morala da
podnosiš taj teret sve te godine, zar i ti ne zaslužuješ da imaš život? A ako one kažu ne, zar ne
postoji dom u Oterardu, nije idealan, ali ih oni tamo dobro paze, moju majku su pazili pre nego
što je umrla, i zar oni tamo nemaju bingo i od kakve je koristi to veliko brdo tvojoj majci? Ni od
kakve. (Pauza) U svakom slučaju, Morin, to prepuštam tebi. Moja adresa je gore na vrhu i broj
telefona u hodniku, samo pusti neka dugo zvoni ako rešiš da telefoniraš a trebaće ti i predbroj i
bilo bi sjajno da se čujemo. Ako mi se ne javiš, ja ću razumeti. Cuvaj se, Morin. I ta noć koju smo
proveli zajedno, iako se ništa nije desilo, još uvek me čini srećnim i samo kad pomislim na nju, to
što sam bio uz tebe, pa i ako mi se nikada ne budeš javila uvek ću se rado sećati te noći i to je sve
što sam hteo da ti kažem. Razmisli o tome. Iskreno tvoj, Pato Duli. (Gasi se pištolj, ali dok je scena
u mraku Pato nastavlja s pismom svome bratu.) Dragi Rejmonde, kako si? Prilažem ti gomilu
pisama jer ne želim da mi razni ljudi njuškaju po njima. Molim te da ih predaš u moje ime i nemoj
da ih čitaš, znam da nećeš. Ono za Mika Doda može da sačeka dok izađe iz bolnice. Javi mi kako
je on i da li su uhapsili devojku koja ga je izudarala? Ono za jadnu Gerlin možeš da joj daš kad je
budeš video, samo treba da joj kažeš da prestane da se zaljubljuje u sveštenike. Ali ono za Morin
Folan hoću da odeš tamo istog dana kad ovo dobiješ i da joj ga predaš u ruke. Ovo je jako važno,
predaj joj ga u ruke. Ovde nema mnogo drugih novosti. Više ću te obavestiti o detaljima o
Americi kad se primakne vreme. Da, velika je to stvar. Želim ti sreću, Rejmonde, i P.S. Upamti,
predaj ga Morin na ruke. Zbogom.
Врх
Корисников грбvuk
~ administrator ~
~ administrator ~
Поруке: 6416
Место: nigdina
Контакт: Повежи се са vuk
ŠESTA SCENA
Popodne. Rej stoji pored upaljenog šporeta, gleda televiziju, pomalo zanet, lupka zalepljenim
kovertom o koleno s vremena na vreme. Meg ga posmatra a i pismo iz svoje stolice za ljuljanje.
Duga pauza pre nego što Rej progovori.
MEG: Stvarno?
MEG: Oh.
REJ (Pauza) Je l' vidite Patriciju s tom frizurom? Patricija je loša, ali Vejn je prava strava. (Pauza)
Volim seriju Sinovi i ćerke, baš voiim.
MEG: Stvarno?
REJ: Svi nešto ubijaju jedni druge i ima puno devojaka u kupaćim kostimima. To je najbolja vrsta
programa.
REJ (Pauza) Imaćete dugo da čekate. (Program se završi. Rej se protegne.) To bi bilo to.
REJ: Ne. Za ime boga, sledeća je, jebeš je "Lekari bez granica". Zar nije četvrtak?
MEG: Isključi ga, ako nisu vesti. Ja samo na to čekam. (Rej isključi televizor i muva se naokolo.)
REJ: Vesti su tek u šest. (Pogleda na svoj sat. Tiho, iznervirano.) Jebi ga, jebi ga, jebi ga. (Pauza)
Rekli ste da će do sada stići kući, je l’ tako?
MEG: Jesam. (Pauza) Možda je zastala da sa nekim porazgovara, mada ona obično ni sa kim ne
priča. Ona je povučena.
REJ: Dobro znam da je ona povučena. (Pauza) Ona je malo šašnuta, ako me pitate. Nije li ona
zadržala tenisku loptu koja se otkačila od mog i Martin Hanlonovog svingbol seta i pala u vaše
dvorište, a ona nije htela da nam je vrati bez obzira koliko smo je molili, a to je bilo pre deset
godina i ja na to još uvek nisam zaboravio?
MEG: A zar nije bilo da ste ti i Martin gađali teniskom loptom naše kokoške i jednu udarili i ubili i
otuda vaša lopta u našem dvorištu...?
MEG: Oh.
REJ: Nismo uopšte gađali. Igrali smo svingbol. I nikada više nismo mogli da igramo svingbol. Do
kraja naše mladosti. Jer šta će nam set za svingbol bez lopte?
MEG: Idi ti i daj mi to pismo, Rej, a ja ću voditi računa da ga ona dobije, i ne moraš da čekaš na
devojku koja ti je upropastila tvoj set za svingbol. (Rej razmišlja o tome, u iskušenju je, ali
postepeno odluči da to ne prihvati.)
REJ: Neću vam spremiti šolju čaja. Ja sam ovde samo što moram. Neću još uz to da obavljam
ženska posla.
MEG (Pauza) Ili stavi još koji busen na vatru. Hladno mi je.
MEG: Hajde, Rej. Ti si dobar dečko, Bog te blagoslovio. (S uzdahom, Rej stavlja pismo u koje Meg
za sve vreme bulji na sto i uzima veliki, teški žarač da podigne neki busen i stavi ga u vatru i zatim
prodžara.)
REJ: Manimo svingbol, sreo sam je tamo na putu pre neku nedelju i rekao sam joj zdravo, a šta je
ona uradila? Jednostavno me ignorisala. Nije me čak ni pogledala.
MEG: Stvarno?
REJ: A šta sam ja mislio da kažem, mislio sam da joj kažem, "Evo ti ga na, gospođo", ali nisam
rekao, samo sam mislio da kažem, ali kad se setim toga trebalo je to da kažem i da se poserem na
tu kučku!
MEG: Bilo bi joj dosta i samo da si joj to rekao, zato što te je ignorisala dok je išla uzbrdo putem,
jer ti si dobar momak Rej, kad eto hoćeš da mi podstakneš vatru. E, ona je u poslednje vreme
opet neraspoložena.
REJ: Grozno se oblači. I svi se u tome slažu. (Pošto je završio oko šporeta, držeći još uvek žarač u
ruci, Rej pogleda na "kuvaricu" na zadnjem zidu.) "Daj Bože da budete na nebu pola sata pre
nego što đavo shvati da ste mrtvi".
MEG: Da.
REJ (čudnim glasom.) "Daj bože da budete na nebu pola sata pre nego što đavo shvati da ste
mrtvi".
MEG: Stvarno?
REJ: Dobar i težak i dugačak. Mogao bi čovek očas da sredi pola tuceta pandura ovim žaračem, a
da ga i ne ogrebe, a onda bi mogao da ih izudara opet zabave radi kako bi video kako im curi krv.
(Pauza) Hoćete da mi ga prodate?
MEG: Treba nam za vatru. (Rej cokne i stavi žarač na mesto pored šporeta.)
REJ: Ali taj žarač će samo da propadne u ovoj kući. (Rej lagano ode do kuhinje. Oka uprta u
pismo, Meg lagano ustaje sa stolice.) Eh, mogao bih da dobijem pola tuceta žarača kao što je ovaj
u gradu samo kad bih hteo, i to u pola cene. (Baš kada Meg krene da se primakne pismu, Rej se
vrati, ne primećujući je, i usput uzme pismo. Meg napravi grimasu i ponovo sedne. Rej otvori
ulazna vrata, pogleda napolje da vidi da li Meg dolazi, zatim ih ponovo zatvori i uzdahne.) Ovde
sam straćio čitavo popodne. (Pauza) A mogao sam da budem kod kuće i gledam televiziju. (Rej
sedne za sto.)
MEG: Nikad se ne zna, može da padne i veče pre nego što se ona vrati.
MEG: Jeste, obično je u tri, o, da. (Pauza) Samo što to ponekad bude uveče. Nekom prilikom,
recimo. (Pauza) Ponekad to bude kasno uveče. (Pauza) Jutro je bilo jednom prilikom pre nego što
je...
REJ: Pa, prestanite da govorite! (Uzdahne. Duga pauza.) Ova kuća smrdi na mokraću, baš smrdi.
MEG: Da mokre.
MEG (Pauza) Ne znam koje su sorte. (Pauza. Rej pusti da mu glava padne i lupi o sto i lagano i u
ritmu počinje da udara pesnicom pored glave.)
REJ (monotonim glasom) Ne želim da budem ovde, ne želim da budem ovde, ne želim da budem
ovde, ne želim da budem ovde.... (Rej podiže glavu, bulji u pismo, a onda počne polako da ga
okreće, prebacuje s ivice na ivicu, u velikom iskušenju.)
MEG (Pauza) Rej, spremi mi šolju čaja. (Pauza) Ili šolju "Komplana", makar. (Pauza) I dobro
promešaj da razbiješ gromuljice.
REJ: Kad bih ja trebalo da razbijem gromuljice, ja ne bih počeo od "Komplana". To bi bilo mnogo
bliže suštini, čoveče. O, da, mnogo bliže. To bi bila gromuljica koja sedi jebi ga u stolici za ljuljanje.
To mogu da vam kažem!
MEG (Pauza) Ili mi spremi šolju supe. (Rej škrguće zubima i počinje da udiše i izdiše vazduh kroz
zube, skoro u suzama.)
REJ (tužno popušta) Pato, Pato, Pato. (Pauza) Eh, kakva bi to novost mogla da bude? (Pauza) Kada
bih vam ostavio ovo pismo, gospođo, onda biste ga pravo njoj predali, je l' tako?
MEG: Nek' me Bog ubije ako ga otvorim, samo što on nema potrebe da me ubija jer ga ja neću
otvoriti.
REJ (Pauza) Onda ću ga ostaviti. (Rej stoji, naslanja pismo na slanik, ponovo na trenutak razmišlja
o tome, nakratko pogleda u Meg ponovo gleda na pismo, jošjednom razmišlja, a onda odmahne
rukom u nekoj vrsti umorne rezignacije, odlučujući da ga ostavi.) Vidimo se onda, gospođo.
MEG: Vidimo se, Pato, Hoću reći, Rej. (Rej napravi grimasu ka njoj i izade kroz ulazna vrata, ali ih
ostavi malo odškrinuta, jer još uvek stoji napolju. Meg stavi ruke na naslone stolice za ljuljanje,
spremna da ustane, a onda se oprezno seti da nije čula Rejove korake kako se udaljavaju. Vrati
ruke u krilo i nedužno se nasloni. Vrata se naglo širom otvore i Rej promoli glavu da bije
pogledao. Ona mu se nedužno smeška.)
REJ: Dobro je. (Rej ponovo izade, propisno zatvarajući vrata za sobom ovoga puta. Meg sluša
kako se bat njegovih koraka udaljava, a onda ustane, uzima koverat i otvara ga, prilazi šporetu i
podiže ringlu tako da se vidi plamen i stoji tamo i čita pismo. Kad završi s čitanjem prve kratke
stranice ona je pusti da padne u plamen, a onda počne da čita drugu. Lagano zatamnjenje.)
SEDMA SCENA
Noć. Meg sedi u stolici za ljuljanje, Morin za stolom, čita. Radio tiho svira, podešen na program
želja slušalaca. Prijem je dosta loš, gubi se i krči. Pauza pre nego što Meg progovori.
MEG (Pauza) Krči. (Pauza) Jedva da možemo da čujemo melodije. (Pauza) Jedva da možemo da
čujemo pozdrave ili iz kog dela zemlje dolaze.
MEG: Možeš?
MORIN: Uskoro ću morati da te smestim u dom za gluvoneme. (Pauza) A tamo nećeš dobijati
bakalara u sosu od putera. Ne. Ni slučajno. Pasulj na tostu je jedino što ćeš tamo dobijati. Ako
budeš imala sreće. A onda ako ga ne pojedeš, dobro će te munuti, a možda i udariti.
MEG (Pauza) Pre ću da umrem nego što ću dopustiti da me smeste u neki dom.
MEG: Ukusno.
MORIN: Jato samo obarim u vrećici i secnem makazama. Nisu mi potrebni tvoji komplimenti.
MORIN: Pa šta i ako sam i ako nisam. (Pauza) Zar ti prošle nedelje nisam kupila gumene
bombone, ako sam toliko zla?
MEG (Pauza) Zla si samo zbog Pata Dulija, pretpostavljam. (Pauza) Zato što te nije pozvao na
svoju oproštajnu zabavu večeras.
MORIN: Možda je i hteo. A možda sam i ja htela samo jednu stvar. Danas postoji jednakost. Nije
to kao u tvoje vreme.
MORIN: U današnje vreme možeš i da legneš preko muškarca, da. Samo treba zatražiti. I baš je
fino kad si odozgo na muškarcu.
MEG: Lepo i zvuči. Eh, tebi je to lepo. (Morin i dalje zbunjena, uzme nekoliko biskvitštapića iz
kuhinje i pojede dva.) I nisi ništa zabrinuta da tako možeš da napraviš porodicu, je li?
MORIN: Jesam. Bilo nam je lepo i pazili smo. Bilo nam je divno, a i pazili smo, ako baš moraš da
znaš.
MEG: Kladim se da ti je bilo lepo i da si pazila, da. O, da. Bilo ti je lepo i pazila si, kaladim se da ti
je tako bilo.
MORIN: Baš je čudno. (Pauza) Da, sjajno smo se proveli Pato i ja. Sada mogu da vidim u čemu je
stvar, ali eh, muškarac mora da ima još nešto sem što je dobar u krevetu. Neke zajedničke stvari
moraš da imaš, znaš, kakve knjige čitaš, ili kakav ti je politički stav i tako to, i tako sam morala da
mu kažem da ne ide, bez obzira koliko je bio dobar u krevetu.
MORIN: Jeste ga porazilo, ali ja sam ga uverila da je tako najbolje i on je to onda čini mi se
prihvatio.
MORIN (Pauza) I zato sam mislila kako to ne bi bilo fer s moje strane da odem na njegovu zabavu
i da mu poželim srećan put. Mislim da bi mu to bilo neprijatno.
MEG: Bilo bi mu neprijatno, da, pretpostavljam. Oh, da. (Pauza) Znači zato što niste imali
dovoljno zajedničkih stvari vi ste se rastali?
MORIN: Samo to. I rastali se prijateljski i bez mržnje jednog prema drugom. (Pauza) Ne. Bez
ikakve mržnje. Dobila sam ono što sam htela od Pata Dulija one noći, i to je bilo dovoljno dobro
za njega i dovoljno dobro za mene.
MEG: Oh, da, svakako. Sigurna sam. Za oboje je bilo dovoljno dobro. O, da. (Meg se smeši i klima
glavom.)
MORIN (smeje se) Večeras si u svom starom šašavom raspoloženju! Da nemaš nekih plastičnih
dimova koji izlaze iz tog šporeta kome si se toliko primakla?
MORIN (Pauza) Zadovoljna si da Pato odlazi večeras i da više neće dolaziti da me pipka, to je ono,
mogu da se kladim.
MORIN (smeši se) Ti si samo obična matora kvočka koja voli u sve da se meša. (Pauza) Hoćeš li
jedan biskvitštapić?
MEG: Htela bih jedan biskvitštapić.
MORIN: (daje Meg biskvit-štapić pošto njime neko vreme mlati kao falusom) Podsećaju me na
nešto, ovi biskvitštapići.
MORIN: Pretpostavljam da je prošlo mnogo vremena od kad si poslednji put videla ono na šta
me oni podsećaju, zaboravila si kako to izgleda.
MEG: O, da.
MEG: Pretpostavljam da jesi. Oh, sigurna sam u to. Pretpostavljam da si kralj eksperata.
MEG: S tim tvojim Pato Dulijem i tvojim razmetanjem kao paunica preda mnom? Kad u stvari...
(Meg zastane pre no što se još više oda.)
MEG: Na tu temu neću više reći ni reči. Nemam komentara, što no kažu. Ovo je fin biskvitštapić.
MORIN (nasilnički) Ne, kad šta, govori? (Pauza) Jesi li s nekim razgovarala?
MORIN: Uhuh?
MEG: Ili je to možda Rej nešto pomenuo? Da, mislim da je to bio Rej...
MEG (kroz suze) Samo da prestaneš da se praviš važna kao matora paunica, eto to sam rekla,
Morin. Pa stvarno, šta jedna starica kao ja može da zna? Samo sam nagađala, eto.
MORIN: Znaš ti dobro, ne nagađaš ti ništa, a na licu mi to nije pisalo. Po drugi i poslednji put te
pitam. Kako znaš?
MEG: Pisalo ti je na licu, Morin. Samo sam tako znala. Ti još uvek ličiš na nevinu devojku, kako si
uvek i izgledala. (Bez pakosti.) Uvek ćeš tako i izgledati. (Pauza. Ulje je proključalo. Morin ustaje,
pušta radio glasno, bulji u Meg dok prolazi pored nje, skida šerpu i isključuje gas, i vraća se do
Meg sa njom. Prestravljena.) Pročitala sam pismo koje ti je poslao! (Morin polako i namerno
uzima usahlu ruku svoje majke, pritisne je na vreo šporet i počne lagano da je poliva vrelim
uljem, dok Meg vrišti u bolu i strahu.)
MORIN: Sta je stajalo u pismu? (Meg toliko vrišti da ne moze da odgovori. Morin prestane da sipa
ulje i oslobodi joj ruku, koju Meg privije uza se, presamićena, vrišteći i dalje, plačući i cvileći.) Šta
je stajalo u pismu?
MEG: Kazao je kako je mnogo popio, zaista eto zato, i da to uopšte nije bila tvoja greška.
MEG: Ne sećam se, Morin! Ne mogu... (Morin zgrabi Meg za ruku, pritisne je i ponovi mučenje.)
Ne...!
MEG (kroz vrisku) Zvao te da pođeš sa njim u Ameriku, eto! (Zgranuta, Morin oslobađa Meginu
ruku i prestane da sipa ulje. Meg ponovo privije ruku uza se i cvili.)
MORIN: Sta?
MORIN (srećno ošamućena) Pozvao me da sa njim idem u Ameriku? Pato me pozvao da sa njim
idem u Ameriku?
MEG (gleda gore u nju) A šta sa mnom, Morin? (Kratka pauza pre nego što Morin, samo jednim i
skoro lenjim pokretom, baci poveći ostatak ulja na Megin stomak, ajedan deojoj pljusne i po licu.
Meg se presamiti, vristi, padne na pod, pokušavajući da sa sebe strese ulje, ostaje tamo da leži
grčeći se, vrišteći i cvileći. Morin joj se izmakne s puta kako bi izbegla njen pad, i dalje zaneta,
jedva je primećuje.)
MORIN (sneno, za sebe) Pozvao me da sa njim idem u Ameriku...? (Dolazi k sebi) Koliko je sati?
Jebi ga, otići će! Moram da ga vidim. Oh, Bože.. Sta da obučem? Uh... Moju crnu haljinu! Moju
malu crnu haljinu! To će ga podsetiti... (Morin jurne kroz hodnik.)
MEG (tiho jeca) Morin... pomozi mi... (Morin se vraća trenutak kasnije navlačeći haljinu.)
MORIN (za sebe) Kako izgledam? Ah, moraću tako. Koliko je sati? Oh, Bože...
MORIN (četka kosu) Da ti pomognem, je li? Posle ovoga što si učinila? Pomozi, kaže. Ne, neću ti
pomoći, i još nešto ću ti reći. Ako zbog tebe ne budem videla Pata pre nego što ode, onda si
stvarno nadrljala, hoćeš, i ovog puta nema šale. Miči mi se s puta, hajde... (Morin prekorači Meg,
koja se i dalje trese na podu i izade kroz ulazna vrata. Pauza. Meg i dalje puzi pomalo naokolo.
Ulazna vrata se s treskom otvore i Meg podigne pogled i vidi Morin koja uleće.) Zaboravila sam
ključeve od kola... (Morin sčepa ključeve sa stola, pride vratima, vrati se do stola i isključi radio.
Struja. Morin ponovo izađe i zalupi vrata. Pauza. Čuje se kako pali kola i kreće. Pauza.)
MEG (tiho) A ko će na mene da pazi? (Meg se i dalje trese, gleda u svoju ošurenu ruku.
Zatamnjenje.)
OSMA SCENA
Ista noć. Jedina svetlost koja se vidi dopire od narandžastog ugljevlja kroz rešetke šporeta, jedva
da osvetljava tamne obrise Meg, koja sedi u stolici za ljuljanje, koja se sama klati napred nazad,
nepomična tela, a Morin, i dalje u svojoj crnoj haljini, šetka se lenjo po sobi i drži zarač u ruci.
MORIN: U Boston. Ići ću u Boston. Nije li to odakle su bila obojica Kenedijevih, ili je to bilo neko
drugo mesto? Robert Kenedi mi se više sviđao od Džeka Kenedija. Nekako je bio prijatniji
premaženama. Mada o tome nisam ništa pročitala. (Pauza) Boston. Nekako lepo zvuči. Biće bolje
od Engleske, sigurna sam. Mada, gde može da bude bolje od Engleske? Tamo neću čistiti nikakva
govna, uostalom, i neće me nazivati kojekakvim imenima, a i Pato će biti tamo da kaže koju reč,
uostalom, ako me neko i bude nazivao nekakvim imenima, ali sam sigurna da toga neće biti. jenki
vole Irce. (Pauza) Skoro me je preklinjao, Pato. Skoro na rukama i nogama je bio, samo što nije
zaplakao. Na stanici sam ga uhvatila, jedva pet minuta je bilo ostalo, zahvaljujući tebi.
Zahvaljujući tvom mešanju. Ali sad ti je kasno da se mešaš. O, da. I te kako prekasno, mada si
pokušala iz sve snage, mogu ti reći. Još samo pet minuta i uspelo bi ti. Jadnice. Jadna sebična
kučko, ti. (Pauza) Poljubio me je u lice, jeste, kada me je tamo ugledao. Te njegove plave oči. Ti
njegovi mišići. Te njegove ruke koje su me zagrlile. "Zašto mi nisi odgovorila na pismo?" Bio je za
to da dođe ovamo i da te dobro izudara kada sam mu rekla, ali "Ah, ne", rekla sam, "nije li ona
samo jedna maloumna kučka, zbog koje ne vredi ni svoje cipele da uprljaš?" Branila sam te tamo.
(Pauza) "Znači doći ćeš mi u Boston, ljubavi moja, kad skupiš pare?". "Hoću, Pato. Udala se ja ili
živela u grehu, šta me briga? Šta me briga ako jezici budu laprdali? Jezici su o meni laprdali i pre,
pa neka opet laprdaju. Neka nikad ne prestanu da laprdaju, samo neka ja budem s tobom, Pato,
šta me briga za jezike? Dokle god smo zajedno ti i ja, i dok bude topline našeg zagrljaja i naših
nagih tela dok spavamo, to je uostalom jedino što sam ikad želela." (Pauza) "Mada, mi još uvek
imamo jedan problem, šta da uradimo s onom tvojom starom mamom", rekao je. "Da li bi dom
staraca bio nešto preteško?" "Ne bi bilo preteško, ali bi bilo preskupo." "A šta onda sa tvojim
sestrama?" "Moje sestre ne bi primile tu kučku. One ne bi mogle da je podnesu čak ni na pola
dana za vreme Božića. One su isto tako ove godine potpuno zaboravile i na njen rođendan". "A
kako ti izdržavaš sa njom a da ne poludiš?" kažu mi. Njoj iza leđa. (Pauza) "To ću tebi prepustiti
onda", kaže Pato. U tom trenutku bio je u vozu, i mi smo se ljubili preko prozora, onako kako to
rade na filmu. "Onda ja to tebi prepuštam, kako god ti odlučiš. Ako treba mesec, neka bude
mesec. A ako na kraju odlučiš da ne možeš da podneseš da se rastaneš od nje i da moraš da
ostaneš, pa, ne mogu da kažem da bi mi se to dopalo, ali ja bih to shvatio. Ali ako bude potrebna
čak i cela godina da se odlučiš, onda ću čekati godinu dana, i neće mi smetati to što čekam."
"Nećeš Pato čekati godinu dana", doviknula sam mu, voz je kretao. "Neće to biti godina dana, ni
izbliza godina dana. Neće biti ni nedelju dana!" (Stolica za ljuljanje je prestala da se klati. Meg
počne lagano da se naginje napred iz struka sve dok se konačno ne preturi i teško padne na pod,
mrtva. Crveni komad lobanje visi o koncu sa strane njene glave. Morin pogleda dole na nju, kao
da joj je dosadno, ćušne je u bok vrhom cipele, a onda joj stane na leda i ostane tako duboko
zamišljena.) Prelazeći preko ograde ona se saplela. Da. I niz brdo je pala. Da. (Pauza) Da. (Pauza.
Zatamnjenje.)
DEVETA SCENA
Kišno popodne. Otvaraju se ulazna vrata i Morin ulazi u crnini, skida žaket i besciljno hoda
naokolo, misli su joj negde drugde. Upali vatru u šporetu, uključi radio da tiho svira i sedne u
stolicu za ljuljanje. Trenutak kasnije skoro se nasmeje, skine kutije "Komplana" i poridža sa
kuhinjske police, pride ponovo šporetu i sadržaj obe sruči u vatru. Izlazi u hodnik i trenutak
kasnije se vrati s nekakvim starim kuferom koji položi na sto i počne da briše sa njega debeo sloj
prašine. Otvara ga, za trenutak razmišlja sta je potrebno da spakuje, a onda se vrati u hodnik.
Čuje se kucanje na vratima. Morin se vrati, razmišlja za trenutak, skine kufer sa stola i postavi ga
uz sto, popravi frizuru, a onda otvori vrata.
REJ: Video sam vas kako idete putem ispred mene. (Rej ude i zatvori vrata. Morin ode polako u
kuhinju i počne sebi da sprema čaj.) Nisam mislio da ćete se tako rano vratiti. Zar niste hteli da
odete na prijem ili kako se to već zove, koji je organizovan kod Rorija?
REJ: O, da. Svakako, za njih je to duga vožnja. Ili prilično duga. (Pauza) Onda, sve je dobro prošlo?
MORIN: Jeste.
MORIN: Baš je bio loš. A mogli smo da je sahranimo i prošlog meseca i ona je mogla da uhvati i
poslednje sunce, samo da nije bilo stotinu tih prokletih ispitivanja, koja ništa nisu dokazala.
REJ: Biće vam drago sad kad je sve to završeno i okončano, uostalom.
REJ: Pa pretpostavljam da oni samo moraju da rade svoj posao. (Pauza) Mada nikako ne volim tu
prokletu policiju. Polomili su mi dva mala prsta na nogama bez ikakvog razloga, bio sam pijan k"o
dupe i pravio nered.
MORIN: Policija ti polomila dva prsta na nogama, stvarno?
REJ: Jesu.
MORIN: Oh. A Tom Henlan je rekao kako si ti udario u vrata nogom u čarapama.
REJ: Stvarno je to rekao? A pretpostavljam da više verujete policajcu na reč nego meni. O, da. Zar
tako nisu osuđena i ona šestorica iz Birmingama?
MORIN: Pa, ne možeš baš da izjednačiš tvoje prste na nogama s birmingamskom šestorkom, pa
reci, Rej.
REJ: Neke gluposti, je l' te? Raspitivao sam se o pogrebu vaše mame, eto.
MORIN: Pa to i ja kažem.
MORIN: Moje sestre i jedan od njihovih muževa i niko više sem Meridžoni Raferti i otac Valš Velš
koji je izgovorio ono svoje.
REJ: Ta Meridžoni me uplaši kad je sretnem po mraku. Kad ide onako putem. Ta njena duga seda
kosa. Podiđu me žmarci od nje. Ta žena kao da uživa u grozotama! (Pauza) Ne gledate televiziju,
ne?
REJ (pomalo zbunjen.) Pa to je ono što ja volim. Ko još hoće da vidi Irsku na televiziji?
MORIN: Ja hoću.
REJ: Pa samo treba da pogledate kroz prozor da vidite Irsku. I ubrzo bi vam dosadilo. "Eno ide
jedno tele." (Pauza) Meni je bar dosadna. Meni je stalno dosadno. (Pauza) Ja nameravam da
odem u London. Da radim, znate. I to uskoro. Ili u Mančester. U Mančesteru ima mnogo više
droge. Navodno, uostalom.
REJ: Samo Što je za to potrebno sedamdeset godina. Pa, meni neće biti potrebno
sedamdesetgodina. To vam mogu reći. Ni slučajno, čoveče. (Pauza) Koliko je godina imala vaša
mama, sad, kad je umrla?
REJ: Uostalom, lepo je poživela. (Njuška vazduh) Šta ste ovo spaIjivali?
REJ: A zašto?
MORIN: Zato što ja ne jedem ni poridž ni "Komplan". To su bili ostaci od moje majke. Čestito sam
sve raščistila.
REJ: Bar poridž, uostalom. Volim da pojedem malo poridža. Ostavio bih "Komplan". Ne volim
"Komplan". Nikada me nije privlačio.
MORIN: Ostalo je malo keksa "Kimberli" u paklici što sam htela da spalim, možeš ih uzeti, ako je
to baš toliko važno.
REJ: Da nisu malo bajati? (Žvaće) Teško je to reći kad se radi o keksu "Kimberli". (Pauza) Mislim da
"Kimberli" biskvit volim najviše od svih biskvita. Njih ili "Jafa keks". (Pauza) Ili "Vegon Vilz".
(Pauza) I da li bi uopšte "Vegon Vils" svrstali u keks?
MORIN (prekida ga) Sada imam posla, Rej. Ima li neki razlog zbog koga si došao ovamo ili samo
da diskutuješ o keksu "Vegon Vilz"?
REJ: Oh, da, sad. Ne, dobio sam pismo od Pata pre nekoliko dana i on me je zamolio da dođem
ovamo. (Morin sedne u stolicu za ljuljanje i sluša s velikim interesovanjem.)
REJ: Kaže da mu je žao što čuje za vašu majku i ostalo, i šalje svoje saučešće.
MORIN: Pretpostavljam...
REJ: A?
MORIN: A?
REJ: E? Oh, isto tako je kazao kako mu je žao što nije imao priliku da vas vidi one večeri kada je
otišao, da, bilo bi mu drago da se pozdravio. Ali ako ste vi to tako želeli, onda neka bude. Mada i
grubo, meni se učinilo.
MORIN (stojeći, zbunjeno.) Pa videla sam ga one večeri kada je otišao. Tamo, na stanici.
REJ: Pato je otišao taksijem i kaže da se niste s njim pozdravili, mada šta mu je trebalo vaše
zbogom, to ne znam. (Pauza) Ovo ću vam reći, Morin, da ne budem grub, ali vaša kuća mnogo
lepše miriše od kad vam je majka umrla. Rekao bih da, eto.
MORIN: Pa zar to nije najlepše od svega? A ja sam mislila da sam ga videla one večeri kada je
otišao. Taj voz kada je polazio. (On je gleda kao da je luda.)
REJ: Da, da. (Mrmlja, sarkastično) Odmorite se malo. (Pauza) Oh, da li znate devojku, ovaj...
Dolores Huli, ili Hili, da? Bila je tamo s jenkijima kada su bili ovde.
REJ: Bila je na zabavi mog ujaka koju su tamo imali i igrala s mojim bratom početkom večeri.
Sećate se?
MORIN: Igrala s njim, kažeš? Bolje bi bilo reći bacala mu se u zagrljaj. Kao neka jeftina kurva.
REJ: Ne znam ja ništa o tome.
REJ: Meni je izgledala sasvim fino, da. Imala je krupne smeđe oči. A ja volim smeđe oči, da, baš
volim. O, da. Kao ona devojka koja je bila u Bosku. Ili mi se bar čini da je ona devojka koja je igrala
u Bosku imala smeđe oči. Tada smo imali crnobeli televizor. (Pauza) O čemu sam ono govorio,
sad?
MORIN: Nešto o toj Dolores Huli ili već kako se, jebi ga, zove.
REJ: A, da. Ona i Pato su se verili pre nedelju dana, eto, pisao je i rekao mi. (Morin je
zabezeknuta.) Malo je mlada za njega, čini mi se, ali srećno mu bilo. Pravi ljubavni vihor, kako se
ono kaže. Jula iduće godine, nameravaju da to obave, ali moram da mu pišem da to pomeri ili za
ranije ili za kasnije, inače će da se poklopi s evropskim prvenstvom. Pitam se hoće li oni tamo
uopšte prenositi evropsko prvenstvo preko televizije. Verovatno neće, ta jenkijevska kopilad. Njih
baš briga za fudbal. Eh, pa ništa. (Pauza) Za nju to i neće biti neka promena od Huli na Duli. Samo
jedno slovo. Ono "h". Biće to dobra stvar. (Pauza) Sem ako se ne zove Hili. Ne mogu da se setim.
(Pauza) Ako bude Hili, onda će biti opet jedno slovo. Prvo ‘h’, pa ‘i’. (Pauza) Hoćete li da mu
prenesem neku poruku, kad budem pisao, gospođo? Sutra ću mu pisati.
REJ (uzdahne) Jebem ti... Sve ludaci u ovoj kući! Samo ponavljaju!
MORIN: Ko je lud?
REJ: Ko je lud, kaže! (Rej se podrugljivo osmehne i okrene se, gleda kroz prozor. Morin tiho uzme
žarač pored šporeta i, držeći ga spuštenog uza se, polako mu se približi s leđa.)
MORIN (ljutito) Ko je lud? (Rej iznenada ugleda nešto sakriveno iza nekoliko kutija u ispustu
prozora s unutrašnje strane.)
REJ (ljutito) Pa, jebi ga, zar ovo, jebi ga, nije najlepše od svega...! (Rej uzme izbledelu tenisku
loptu s žicom koja viri iz nje sa prozora i okrene se i suoči se s Morin, toliko je ljut da čak i ne
primeti žarač. Morin zastane u svojoj nameri.) Stoji vam tu, jebi ga, na ovoj polici toliko godina,
sva izbledela i od kakve vam je to bilo koristi?! Deset funti je koštao taj set za svingbol moju
jadnu mamu i tatu, a to je bilo 1979, kada je deset funti bilo puno para. Najbolji poklon koji sam
ikada dobio i samo sam se dva meseca igrao pre nego što ste mi ga konfiskovali. S kojim pravom
ste to uradili? Kakvim uopšte pravom? Nikakvim pravom. I jednostavno je ostavili da tamo stoji
da istrune, jebi ga. Ne bih ništa mario da vam je bila od neke koristi, da ste iz nje izvukli oprugu i
igrali se njom lupkajući je o zemlju ili o zid, ali ne. Iz čistog inata to je jedini razlog zašto ste je
zadržali, i to meni ispred nosa. A onda se, jebi ga, još pitate ko je lud? Ko je lud, čuj nju. I spaljuje
dobar poridž povrh svega? A? Reći ću vam jebi ga ko je lud, gospođo. Vi ste, jebi ga, ludi! (Pauza.
Morin pusti da joj ispadne žarač na pod uz tresak i sedne u stolicu za ljuljanje, ošamućena.)
MORIN: Ne znam zbog čega sam ti uzela loptu Rejmonde. Uopšte ne mogu da se setim. Mislim
da mi se u to vreme nešto čudno dešavalo u glavi.
REJ: "U ono vreme", kaže, a baca dobar žarač na pod i priča o vozovima. (Rej podigne žarač i stavi
ga na svoje mesto.) To je dobar žarač. Nemojte udarati njime ni o šta tvrdo.
MORIN: Neću.
REJ: To je jako dobar žarač. (Pauza) Da biste pokazali da nema nikakve ljutnje zbog moje lopte, da
li biste mi prodali taj žarač, gospođo? Daću vam petaka.
REJ: Ne, uopšte vam neću oprostiti... (Rej prilazi ulaznim vratima i otvara ih.)
REJ (uzdahne) Poruke, poruke, poruke, poruke! I kako glasi poruka? Samo da bude kratka.
MORIN: Da. Ne! (Rej ponovo uzdahne.) Zbogom. Zbogom. "Lepotica Linejna kaže zbogom".
REJ: "Lepotica Linejna kaže zbogom". Ma šta to, jebi ga, značilo. Preneću. "Lepotica Linejna kaže
zbogom", mada zbog ove, jebi ga, stvari oko lopte, ne vidim zašto bih, jebi ga, uopšte trebalo. Do
viđenja, gospođo...
MORIN: Hoćeš li malo da pojačaš radio, pre nego što odeš, Pato? Hoću reći, Rej...
REJ (sav očajan.) Jebi ga.. (Rej pojača radio.) Slika i prilika, jebi ga, vaše majke, sedite tu i izdajete
naredbe i ne znate ni kako se zovem! Doviđenja!
MORIN: I povuci vrata za sobom...
REJ (ljutito viče) I onako bih, jebi ga, zatvorio vrata za sobom! (Rej zalupi vratima pošto izađe.
Pauza, Morin počne polako da se ljulja u stolici i sluša pesmu koju na radiju pevaju "Čiftejnzi".
Zatim se začuje tih, umirujući glas voditelja.)
VODITELJ: Bila je to divna melodija "Čiftejnza". A ovu sledeću, sad, šalju Aneta i Margo svojoj
majci Megi, čak tamo u planine Linejna, taj divni deo sveta, povodom njenog sedamdeset i prvog
rođendana koji je bio prošlog meseca. Pa, nadamo se da vam je bio srećan, Megi, i nadamo se da
će ih biti još puno, puno povrh ovog. Siguran sam da će ih biti. A ova pesma je sada za vas. (Čuje
se "Kolovrat" Delije Marfi. Morin se nežno ljulja u stolici sve do sredine četvrtog stiha, kada
nežno ustane, podigne prašnjavi kofer, pomiluje ga malo, pride polako vratima koja vode u
hodnik i na kratko se osvrne i gleda u praznu stolicu za ljuljanje. Ona se i dalje polako ljulja.
Kratka pauza, a zatim Morin izađe u hodnik i zatvori za sobom vrata. Slušamo pesmu na radiju do
kraja, a stolica se postepeno zaustavlja, svetiljke se, sasvim polako, gase do zatamnjenja.)