TEORIJSKE PERSPEKTIVE U SOCIOLOGIJI

U svakoj nauci pa i u socilogiji teorija predstavlja ključni elemenat. Teorija je skup stavova
kojim se pojmovi putem objašnjavanja njhovih međusobnih odnosa organizuju na smislen
način. Ako je teorija ispravna ona će uz pretpostavku identičnih okolnosti tačno predvidjeti
buduće događaje. Teorija nam omogućuje da razumijemo činjenice društvenog života tako
što naizgled besmislene događaje stavljamo u neki opšti okvir i određujemo i uzroke i
posljedice odnosno objašnjavamo i predviđamo. Sociološke teorije se vrlo razlikuju po obimu
razrađenosti. Osnivači sociologije formulisali su teorije koje su se bavile globalnim
problemima društva kao što su: razvoj, poredak ili promjena. Savremene teorije mnogo su
skromnije po obimu i bave se užim temama ali su zato preciznije i razrađenije. Različite
teorijske perspektive u sociologiji predstavljaju najjednostavnije rečeno različite načine
razumjevanja društvenog svijeta. Budući da je društvo tako složena tvorevina nijedan
sociološka perspektiva ne može nam dati potpunu istinu o društvu. Najznačajnije perspektive
u sociologiji su :

1) Funkcionalistička
2) Konfliktna
3) Interakcionalistička

FUNKCIONALIZAM

Funkcionalistička perspektiva polazi od stava da društvo ima sturkturu. Sastoji se od dijelova

kao što su obitelj, religija, političke institucije i sl. i njihovih međusobnih veza a svaki od tih
dijelova ima funkciju s obzirom na društvo u cjelini tj.doprinosi održavanju i stabilnosti
cjeline. Različiti dijelovi društva razvijaju se povezano i svaki od njih zadovoljava neku
potrebu društvenog sistema tj.ima funkciju.Funkcionalistička perspektiva korisna je za
objašnjavanje postojanja i trajnosti pojedinih elemenata društva.Društvo se shvata kao
integrisana cjelina koja oblikuje i kontroliše pojedince u skladu sa središnjim vrijednostima i
normama.Pojmovi koncezusi, sistem, ravnoteža, funkcija, međuzavinost, solidarnost i
integracije predstavljaju jezgru funkcionalističkog shvatanja društva. Zbog naglaska na
poretku i stabilnosti funkcionaliste često optužuju za konzervatizam i nemogućnost
objašnjavanja društvenih promjena.
 KONFLIKTNA PERSPEKTIVA
-ona daje naglasak na ideji društvenog razvoja i promjena kroz sukobe

-utemeljitelj Klark Marks

-moderna konfliktna teorija nije nužno Marksistička, dok se u Marksizmu kao glavni problem
uzima sukob među klasama, moderni konflikni teoretičari sukobe nalaze i u drugim
područjima života npr. sukob između starih i mladih, pripadnika različitih rasnih, etičkih,
vjerskih skupina.

Glavne karakteristike konfliktne perspektive su :

1) Pomatraju sukobe kao izvor društvenih promjena

2) Zanimaju ih poremećaji i nestabilnosti u društvu
3) Upozoravaju na suprostavljanje interese koje uzrokuju podjelu u društvu
4) Smatraju da neke društvene institucije i odnosi nisu ni nužni ni opravdani
(npr.biokratija, religija)

Konflikt znači “postojanje napetosti“, konkurencije i neslaganja članova društva o ciljevima i

vrijednostima.

-konf.teorije proučavaju na koje načine neke grupe osvajaju moć i ostavruju svoju volju u
društvu pri tome jer važno ko dobiva a ko gubi zbog načina zbog kojeg je društvo
strukturisano.

Posljedice konflikta u društvu ne moraju biti štetne već mogu dati i pozitivne rezultate i to
na:

1) Grupu gdje konf.jača svijest o interesima grupe (npr.rasni sukobi u SAD-u povečali su
jedinstvo američkih crnaca)
2) Društveni sistem u cjelini, neki društveni problemi dolaze u središte posmatranja i
tako nastaju pozitivne društvene promjene (npr.pokret za prava žena ili pokret protiv
nuklearnog naoružanja)

-konf.teorije imaju i nedostatke a one se ugledaju na teškoćama u istraživanju društvenog

događada integracije i stabilnosti u društvu.

INTERAKCIONALISTIČKA PERSPEKTIVA

Weberovo određenje sociologije kao nauke o ljudskom djelovanju početak je

interakcionalističke perspektive u sociologiji. Kasnije razvoj vezan je za američkog sociologa
Džorđa Herberta Mida, sadrži u sebi mnoštvo labavo povezanih pristupa (npr.teoriju
socijalne razmjene, etnometiologija ali je najpoznatiji simbolički interakcionalizam. Iz
inter.perspektive društvo ne postoji kao nešto samo po sebi, nego se kroz interakcije stalno
iznova stvara. Interakcionisti se prema tome usmjeravaju na specifične vrlo detaljne aspekte
svakodnevnog života pojedinca. Može joj se zamjeriti da zanemaruje šire društvene
institucije i procese koji na kraju krajeva imaju značajan utjecaj na socijalnu interakciju i lična
iskustva svakog od nas.

UPOTREBA TEORIJSKIH PERSPEKTIVA

-karakteristike funkcionalističke i konfliktne teorije su:

1) makroteorije, jer daju generalna tumačenja društva

2) sistemske teorije, jer posmatraju društvo kao složen sistem

3) obije polaze od objašnjenja ljudskog ponašanja pomoću društva s tim da funkcionalisti

smatraju da ponašanjem ljudi upravljaju društvene vrijednosti i norme a marksisti
ekonomska baza društva

-karak.interakcionalizma:

1) mikroteorija društva jer proučava međusobne odnose (interakcije) u malim grupama, ne

zanima ih društvo kao cijelina

2) odbacuju pojam društvenog sistema zbog čega ni ljudsko ponašanje ne objašnjavaju

reakcijom na društveni sistem

3) da bi objasnili ljudsko ponašanje oni se služe pojmom „uloga“.