EKONOMSKA BIBLIOTEKA

X. kolo

POLITIČKA
EKONOMIJA
SOCIJALIZMA

Informator - Zagreb
S'

/
s
EKONOMSKA BIBLIOTEKA X. k o l o broj 7-8-9

U D Ž B E N I C I S V E U Č I L I Š T A U Z A G R E B U
M A N U A L IA U N I V E R S I T A T I S S T U D I O R U M Z A G R E B IE N S IS
 O H
r j b S e n j b m o d b o a s a v j e t a z a I Z D A V A Č K U d j e l a

0 C*
I L I S T A U Z A G R E B U B R O J 08-1478/3-75 O D 11. X I. 1975.
A P R I H V A Ć B N A K A O S V B U C l L l S N I U D Ž B E N I K

Biblioteku uređuju

prof. dr. IVO PER IŠIN i prof. dr. VLADIM IR ST IP E T IĆ

 D. ČALIĆ, B. ĆOSIĆ, B. KOVAČEVIĆ, A. LEŠAJA,
S. POLOVINA, D. SABOLOVIĆ, A. ŠOKMAN, I. VRANČIĆ,
A. W ERTHEIM ER-BALETIC, Z. ZOVIĆ-SVOBODA

POLITIČKA
EKONOMIJA
SOCIJALIZMA

U redakciji
prof, dra BOGDANA ĆOSIĆA

»INFORMATOR«, IZDAVAČKA KUĆA, ZAGREB, MASARYKOVA 1

1976
 Recenzija

prof. dr. JAKOV SIROTKOVIĆ

prof. dr. VLADIM IR ST IPE T IĆ
 PREDGOVOR
Na E konom skom fa k u lte tu Sveučilišta u Zagrebu konstantno se p re ­
daje politička ekonom ija socijalizm a kao posebna naučno-nastavna dis­
ciplina. Prem a našim planovim a, i dalje će se značajno m jesto u fondu
nastavnih sati političke ekonom ije davati upravo m a teriji političke eko­
nom ije socijalizma, jer je ona tem eljna ekonom ska nauka socijalizma.
R ezultat našega rada i naših spoznaja dali smo u ovoj kn jizi, koja je
prvenstveno nam ijenjena našim studentim a. V jeru jem o da će ona korisno
poslužiti i studentim a drugih ekonom skih i srodnih fa ku lteta , a i svim a
onima koje ta složena problem atika bude interesirala.
A u to ri knjige su članovi Odjela za političku ekonom iju Ekonom skog
fa ku lte ta u Zagrebu, osim docenta dra A. Sokm ana, koji je član Odjela
za ekonom iku narodne privrede. Prem da je knjiga koncipirana kao cje­
lina, po prirodi stvari svaki autor »stoji« iza svoje m aterije.
R ecenziju rada izvršili su akadem ik V ladim ir Stip etić i akadem ik
Jakov Sirotković, koji su dali i m noge korisne sugestije pojedinim auto­
rima. U im e svih autora srdačno im zahvaljujem . Z a h va lju jem i radnom
k o le k tiv u izdavačke kuće »Inform ator« u Zagrebu na n jih o vu tru d u da
ova knjiga što prije dođe u ru ke čitalaca, u prvom redu naših studenata.
Ovo je i prilika da se s du žn im p ijeteto m sjetim o našeg uvaženog
druga, prijatelja i suradnika pok. Dušana Sabolovića, redovnog profesora
političke ekonom ije i historije političke ekonom ije, dekana E konom skog
fa ku lte ta u Zagrebu, koji je bio ponio odgovornu dužnost redaktora ovog
udžbenika. Drug Sabolović tvorac je prve skice udžbenika, prve njegove
koncepcije. Kako ga je sm rt u tom e prekinula, po odluci K atedre za poli­
tičku ekonom iju E konom skog fa ku lte ta prihvatio sam se toga odgovornog
posla. Ono što je profesor Sabolović iza sebe ostavio bilo m i je od velike
pomoći, kao i m nogobrojne diskusije i razgovori što sam ih s n jim e ranije
imao. U im e svih suradnika koji su radili na ovoj kn jizi dugujem zahval­
nost profesoru Saboloviću na njegovu dragocjenom doprinosu. Potrebno
je, naravno, istaći da sva odgovornost za cjelokupni redaktorski posao
pada na m ene.

U Zagrebu, 4. XII. 1975,

Bogdan Čosić

V
 SADRŽAJ
P redgovor .......................................................................................................................................... V

U z n ašu P o litič k a ek on om ija socijalizm a

(prof. dr. B ogdan Cosić)

P rv i dio

O SOCIJALIZM U I PO LITIČ K O J EKO NO M IJI SOCIJALIZM A

1. O p olitičk oj ek on om iji socijalizm a (prof. dr. D. Sabolović) ............................ 3

P redm et i m etoda p o litičk e ek on om ije socijalizm a ............................................. 3
P red m et (objekt) izu čavan ja p o litičk e ek on om ije s o c i j a l i z m a ................... 3
D jelovan je ek on om sk ih zakona u s o c ij a liz m u ..................................................... 8
Izvori spoznaje ek on om sk ih zakona u s o c ij a liz m u ............................................. 12
M etoda p olitičk e ek on om ije s o c i j a l i z m a ...................................................................... 13
Z aključna razm atranja o političkoj ek on om iji socijalizm a, n jezin u objektu
istraživan ja i m e t o d i ................................................................................................................ 20

2. D ržava i socija lističk a r ev o lu cija (prof. dr. B ogdan Cosić) ............................ 23

Socijalističk a revolu cija i diktatura p r o le t a r ij a t a ................................................... 23
O državi u socijalizm u . ’. ............................................................................................... 23
Z načenje pitan ja o d ržavi u o p ć e .............................................................................. 25
D ržava u s o c i j a li z m u ........................................................................................................ 27
C im e se zam jen ju je razbijena državna m a š i n a ..................................................... 29
E konom ske osn ove odum iranja d ržave (socijalizam kao prelazn i period
izm eđu kapitalizm a i k o m u n iz m a ).............................................................................. 31
K arakter su v rem en e so cija lističk e d r ž a v e .............................................................. 33

3. P roizvodni odnosi so cija lizm a (prof. dr. B ogdan Cosić) .................................... 37

O proizvodnim odnosim a u o p ć e ....................................................................................... 37
P roizvodni odnosi s o c i j a li z m a ............................................................................................. 39
E konom sko oslob ođ en je r a d a ............................................................................................... 41
B irokratizam antipod oslob ođ en ju r a d a ...................................................................... *3
D ruštveno v la s n iš t v o ................................................................................................................ *3
U druženi rad i osn ovn a organ izacija udruženog r a d a .......................................... 4®
S am oupravljan je — o sn ovn i so cija lističk i proizvodni o d n o s ............................ 48

4. S ocijalizam kao sv je tsk i p roces (prof. dr. B ogdan C o s i ć ) .................................... 33

K riza zakona p rofita i zakona a k u m u l a c i j e .............................................................. 33
K oncentracija i cen tralizacija k ao m a terijaln a priprem a so cijalizm a . . . . 38

VII
4. P roces potrošnje u so cija lizm a (prof. dr. A lica W erth eim er-Đ aletić) . . . . 231
Opći pojm ovi i osn ovn i ob lici p o t r o š n j e ...................................................................... 231
P ovezan ost proizvod n je i p o t r o š n j e .............................................................................. 232
P otrošnja kao cilj p roizvod n je u s o c ij a liz m u ............................................................. 234
Osobna, zajednička i opća potrošnja u s o c i j a l i z m u ............................................. 236

5. D ruštvena reprodukcija i p lan iran je u socijalizm u (doc. dr. S v e tisla v P olo­

vina) ................................................................................................................................................ 239
N eke bitne razlike izm eđu procesa d ru štv en e reprodukcije u kap italizm u
i s o c ij a liz m u ................................................................................................................................. 239
M odel proširene reprodukcije u s o c i j a li z m u .............................................................. 245
D ruštveni proizvod i n jegova struktura ............................................................. 246
P retp ostavk e m o d e l a ........................................................................................................ 247
M odel proširene reprodukcije u socijalizm u ..................................................... 251
P roširena reprodukcija i teh n ičk i progres .............................................................. 254
P olem ika oko zakona bržeg razvoja I. od jeljk a ............................................. 259
P lan iran je u socijalizm u i problem i a k u m u la c ij e ..................................................... 262
K onkretizacija m odela reprodukcije prilikom d on ošen ja plan ova . . . . 264
P lan iran je i a k u m u la c ij a ............................................................................................... 266
Z aključak ................................................................................................................................. 267

P eti dio

SO C IJA LIZAM I SV JET SK A PR IV R ED A

(prof. dr. B ogdan Ćosić)

O p ostavljan ju p itan ja ........................................................................................................ 271

S vjetsk a privreda u doba kap italizm a .................................... 279
Socijalizam i sv jetsk o t r ž i š t e ............................................................................................... 285
Zakon vrijed n osti i ekonom ski odnosi m eđ u so cija lističk im zem ljam a . . 290
Socijalizm u je sv jetsk o tržište neophodno .............................................................. 294
Izgradnja sv jetsk e ek on om ik e ....................................................................................... 296

L iteratura 303

R egistar pojm ova i a u t o r a ........................................................................................................ 307

X
 UZ NAŠU POLITIČKU EKONOMIJU SOCIJALIZMA

1. Kolektiv autora koji radi na problemima političke ekonomije socijalizma

objavljuje knjigu političke ekonomije socijalizma. Premda je knjiga prvenstveno
namijenjena studentima — tako je i pisana i takav joj je metodološki pristup — ona
će, uvjereni smo, po prirodi same stvari, pobuditi i širi interes naše naučne i stručne
javnosti. No, to će biti samo pozitivan proces, koji će utjecati na to da se radovi
na političkoj ekonomiji socijalizma ubrzaju i unaprijede. Time će se pružiti pomoć
i samom kolektivu autora.
Sama činjenica da se u pisanju knjige pojavljuje čak deset autora nametnula
je redaktoru velik zadatak. On je dobio određeni materijal, koji je prije svega tre­
balo sistematizirati, a onda i uskladiti pojedine dijelove radi postizanja njihova
logičnog obujma i obuhvatnosti. U vezi s tim trebalo je neka poglavlja skratiti,
a neka opet proširiti. Sigurno je kudikamo važniji problem bilo određeno uskla­
đivanje pogleda i stavova pojedinih autora kako po metodi pristupa ovoj složenoj
materiji, tako i po samoj polaznoj osnovi. Koliko je redaktor u svemu tome uspio
i jesu li ostali određeni „disonantni tonovi”, to je drugo pitanje. No, to nije ni
toliko važno. Važnije je možda da se vidi u kolikoj su mjeri pitanja političke eko­
nomije socijalizma pokrenuta ovom knjigom i u kolikoj su mjeri adekvatno treti­
rana. Ali, o tome će suditi sami čitaoci. Mi smo u ovoj knjizi pošli sa stajališta da
je „teorija putokaz za akciju” i da „teorija postaje materijalna sila kada zahvati
mase”. To bi značilo da je za socijalističko društvo teorija politička ekonomija soci­
jalizma, a akcija izgradnja samog socijalističkog, odnosno komunističkog društva.
Prema tome, uporedo s izgradnjom socijalističkog društva izgrađuje se i politička
ekonomija socijalizma. Time se u prvi plan stavlja odnos teorije i prakse, odnosno
provjera teorije u praksi. Pri tome nam je polazna osnova Marxova misao kada je
kritizirajući njemačku filozofijju istakao kako „ni jednom od ovih filozofa nije
uopće palo na pamet da postavi pitanje o vezi njemačke filozofije s njemačkom
stvarnošću, o vezi njihove kritike s njihovom vlastitom materijalnom osnovom”.1
Da bi politička ekonomija socijalizma postala stvarna pozitivna nauka koja će
prikazivati, kao što je isticao Marx, praktičnu djelatnost, praktični proces razvitka
ljudi, ona se mora približiti stvarnom životu, jer „ne određuje svijest ljudi život,
nego život određuje svijest”.2 To znači da će p o litič k a e k o n o m ija s o c ija liz ­
m a ta k o đ e r iz u č a v a ti p ro c e s p ro iz v o d n je lju d s k o g d ru š tv a , p ro u č a ­
v a ti p ro c e s p ro iz v o d n je sam o g lju d s k o g ž iv o ta i o d n o se lju d i u to m
p ro ce su . Tada će „fraze o svijesti (prestati), na njihovo mjesto (stupit će) stvarno
znanje”.3
Marx i Engels bili su sasvim određeni kada su napisali da je prvo „historij­
sko djelo” sama proizvodnja, tj. „proizvodnja samog materijalnog života” i to je*

1 Marx-Engels: Rani radovi, Zagreb, 1953, str. 288,

* Ibid., str. 294.
* Ibid., str. 294.

XI
„uistinu historijsko djelo, osnovni uvjet čitave historije, koji mora biti ispunjavan
svakog dana i svakog sata, danas kao i prije hiljade godina, da bi se ljudi samo
održali na životu”.4 Prema tome, politička ekonomija socijalizma zacijelo ima svoj
predmet izučavanja i ne dolazi u obzir nikakvo njeno izumiranje.5 Aktuelnost
političke ekonomije socijalizma proizlazi i iz toga što je socijalizam takav društveni
sistem (kao prelazni period) koji ne nastaje na svojoj društveno-ekonomskoj osnovi,
već na osnovi koju je dostigao kapitalizam; i to ukupni svjetski kapitalizam, što
znači da postoje i jaki elementi pretkapitalističkih odnosa. Danas je historijska
činjenica da je socijalizam nastao u protežno nerazvijenim zemljama, što je Lenjin
objasnio, pa ta činjenica još više aktualizira političku ekonomiju socijalizma. Ta
činjenica upućuje na to da socijalizam ne može biti ništa drugo nego prelazni pe­
riod iz kapitalizma u komunizam, što znači da ćemo u socijalizmu imati posla s
ostacima starog društva kako u ekonomskoj osnovi, tako i u društvenoj nadgradnji.
Znači da pri izučavanju materije političke ekonomije socijalizma polazimo od me­
tode dijalektičkog i historijskog materijalizma, jer sve društvene promjene treba
da tražimo u krajnjoj instanci u ekonomskom životu ljudi, a ne u njihovim gla­
vama.
Potrebno je ovdje, zbog samog predmeta o kojem raspravljamo, podsjetiti
na onaj znameniti Marxov stav iz Predgovora za Prilog kritici političke ekonomije
da bismo samo potvrdili da politička ekonomija socijalizma ne izučava ništa drugo
nego odnose ljudi u društvenoj proizvodnji njihova života. Marx je upozorio na
to da se s promjenom ekonomske osnove vrši sporije ili brže prevrat čitave društ­
vene nadgradnje, a kod toga prevrata mora se uvijek razlikovati materijalni prevrat u
ekonomskim uvjetima proizvodnje, „koji se može konstatirati s točnošću prirodnih
nauka”, od pravnih, političkih, religioznih, umjetničkih ili filozofskih, ukratko, ideo­
loških oblika u kojima ljudi postaju svjesni toga sukoba i borbom ga rješavaju. Marx
je ovdje bio posve jasan kada je stvar doveo dotle da je mogao istaknuti kako se
0 svemu tome ne može stvarati, sud iz društvene svijesti, jer tu svijest tek moramo
objasniti proturječnostima materijalnog života, tj. moramo je izvesti iz postojećeg
sukoba među društvenim poizvodnim snagama i odnosima proizvodnje. Marx
smatra, što je za političku ekonomiju socijalizma od značaja, da su buržoaski od­
nosi proizvodnje posljednji antagonistički odnosi u smislu antagonizma koji potječe
iz društvenih životnih uvjeta individua. To bi značilo da se proizvodni odnosi
u socijalizmu razvijaju putem borbe suprotnosti, ali da nemaju nužno antagonis­
tički karakter koji bi proizlazio iz „društvenih životnih uvjeta individua”. Doduše,
s obzirom na to da se socijalizam (danas u svijetu) pojavio u nerazvijenim zemljama
1 da nosi na sebi tragove starog društva, moguće je da se i u pojedinim suvremenim
socijalističkim društvima pojave takvi odnosi dijalektičke suprotnosti koji bi mogli
nositi obilježje antagonizma. No, to nas samo uvjerava u dvije bitne tvrdnje o
političkoj ekonomiji socijalizma: da je ona historijska nauka i, zatim, da je ona
klasna nauka. Politička ekonomija socijalizma kao historijska nauka proučava
„gradivo koje se stalno mijenja”, što znači da će nužno postojati određene razlike
u pojedinim formulacijama kategorija političke ekonomije socijalizma u okviru
pojedinih socijalističkih zemalja, kao i u okviru marksističke misli uopće, suglasno
nivou razvitka proizvodnih snaga. Klasni karakter političke ekonomije kao nauke
također ne dolazi u pitanje. Ona otkriva životne uvjete radničke klase i služi kao

4 I b id ., s tr. 295.
5 U našoj literaturi mogu se i danas naći mišljenja da politička ekonomija socijalizma
ne postoji.

XII
sredstvo za akciju te klase. Samo poznajući živu društvenu praksu i poznajući
teoretske apstrakcije te prakse radnička će se klasa u socijalizmu moći boriti za
svoje ciljeve i moći će postići te ciljeve, koji su u isto vrijeme i općedruštveni.
„Misli vladajuće klase u svakoj su epohi vladajuće misli, tj. klasa, koja je vladajuća
materijalna sila društva, istovremeno je njegova duhovna sila. Klasa, kojoj stoje
na raspolaganju sredstva za materijalnu proizvodnju, raspolaže samim tim i sred­
stvima za duhovnu proizvodnju . . . Vladajuće misli nisu ništa drugo do idealni
izraz vladajućih materijalnih odnosa” (Marx). Zbog svega toga mislimo da se kao
prvo danas može sa sigurnošću konstatirati da su svladana sva ona mišljenja koja
su dovodila u pitanje postojanje političke ekonomije socijalizma.6 To je prva po­
lazna osnova pri razmatranju problematike izgradnje političke ekonomije socija­
lizma. Postojanje političke ekonomije socijalizma temelji se na samoj definiciji
političke ekonomije kao nauke koja izučava proizvodne odnose datog društva, tj.
odnose među ljudima u procesu proizvodnje, u povodu proizvodnje. Budući da
je socijalizam društvo koje tek izlazi iz kapitalizma, sa svim onim „porođajnim
bolovima” koje jedno takvo rađanje nosi, onda objektivno postoji problematika
političke ekonomije koju će ona izučavati. Politička ekonomija kao klasna nauka
ima aktivan odnos prema razvoju proizvodnih snaga društva (odnosno društva u
cjelini), a da bi se taj razvoj ostvario u maksimalnom okviru, ona otkriva sve one
objektivne ekonomske zakonitosti koje u društvu djeluju, bilo zato da ih time
učini dostupnim radničkoj klasi, kako bi se ova njima maksimalno koristila u svo­
joj borbi za socijalizam, bilo zato da ih ova svojom svjesnom akcijom što uspješnije
uklanja s puta izgradnje socijalizma ako te zakonitosti i pojave ometaju izgradnju
socijalizma. Prema tome, politička ekonomija socijalizma jest oruđe za akciju rad­
ničke klase u izgradnji socijalizma. Što se uspješnije budu saznale i saznavale istine
o odnosima među ljudima u procesu proizvodnje u socijalizmu, to će ti radni ljudi
uspješnije izgrađivati novo, socijalističko društvo. Kao što je dobro poznato, pro­
izvodni odnosi mogu unapređivati proizvodne snage, a mogu ih i kočiti i ometati
njihov razvoj. Od izuzetne je važnosti saznanje o tome koji oblik odnosa među
ljudima potpomaže (unapređuje), a koji ometa (sprečava) razvoj proizvodnih snaga.
Za političku ekonomiju općenito, pa tako i za političku ekonomiju socijalizma po­
sebno, karakteristično je da se sukobljava s ličnim interesima pojedinca, grupa
ili, za predsocijalističko društvo, s čitavom pojedinom klasom. Mislimo da možemo
s pravom, pa i za suvremeno socijalističko društvo, među kojim i za naše, upo­
zoriti na znamenite Marxove riječi iz njegova predgovora I. tomu „Kapitala”
od 25. jula 1867: „Još jednu riječ da bi se izbjegli nesporazumi. Kapitalistu i zem-
ljoposednika ne slikam ni najmanje u ružičastoj svjetlosti. Ali se ovdje o ličnos­
tima radi samo ukoliko su one o lič e n ja e k o n o m sk ih k a te g o rija , n o sio c i
o d re đ e n ih k la s n ih o d n o sa i in te re s a . Moje stanovište, koje ra z v ija n je
ek o n o m sk e d r u š tv e n e fo rm a c ije sh v a ća kao p r ir o d n o h is to r ijs k i p ro ­
ces, može manje nego ikoje drugo baciti na pojedinca odgovornost za prilike čija
je on socijalna tvorevina, ma koliko se on lično možda i uzdigao iznad njih.” Zatim
Marx odmah nastavlja da „slobodno naučno istraživanje ne nailazi u području
političke ekonomije samo na onog istog neprijatelja koji je poznat u svim ostalim
područjima. N a r o č ita p r ir o d a p re d m e ta k o ji ona obrađuje(istaknuo B.Ć.)
izaziva na bojno polje protiv nje najžešće, najsitničarskije strasti čovjekovih grudi,

6 Ističemo da je za nas najrelevantnije mišljenje Lenjina, koji je na neki način istakao

da će politička ekonomija postojati i u komunizmu (vidi Lenjinov rad „Primjedbe na knjigu Bu-
harina Ekonomika prelaznog perioda”, Izabrana delà V. I. Lenjina, t. 13, Beograd, 1960/61,
str. 504).

XIII
furije ličnog interesa.”7 Te Marxove riječi od posebnog su interesa kada je u pi­
tanju zadaća političke ekonomije općenito, pa tako i političke ekonomije socija­
lizma. Naročito bismo htjeli istaknuti njegov stav o razvitku društva kao prirodno-
historijskom procesu, gdje je uloga pojedinca sasvim određena, nezavisna od nje­
gove volje. To znači da će se pojedinac ponašati shodno uvjetima koji su mu dani,
a ti su uvjeti dani objektivnim društveno-ekonomskim i historijskim okvirom.
Pokazujući aktivan, afirmativan stav prema razvoju proizvodnih snaga društva,
marksistička politička ekonomija jest filozofija ekonomije. Proletarijat, tj. radnička
klasa pozvana je da mijenja svijet koristeći se naučnim saznanjima. Dakle u tom
prirodnohistorijskom procesu ne mogu se „niti preskočiti, niti naredbama izosta­
viti faze prirodnog razvitka” (Marx), ali se „porođajni bolovi mogu i s k r a titi
i u b la ž iti” (Marx; istaknuo B.Ć.).
Druga je naša konstatacija da je socijalizam prelazni period iz kapitalizma
u komunizam. On nije z a se b n a društveno-ekonomska formacija, već prva (tj.
niža) faza komunističkog društva. Za tu tvrdnju možemo naći dovoljnu argumen­
taciju kod klasika marksizma-lenjinizma i — što je možda još značajnije — u suv­
remenoj svjetskog socijalističkoj praksi.7a Ovo* određenje socijalizma stavlja pred
političku ekonomiju socijalizma sasvim specifične zadatke. Izgrađujući svoju poli­
tičku ekonomiju, Marx je za svoj „naučni laboratorij” uzeo Englesku kao „dosada
klasičnu zemlju toga načina proizvodnje”. Prirodni zakoni, kako piše Marx, kapi­
talističke proizvodnje najčistije su se bili razvili upravo u Engleskoj. Kapitalizam
se širio i dalje i, bez obzira na stupanj razvitka društvenih suprotnosti, svugdje su
djelovali isti zakoni kapitalističke proizvodnje. Marx, dakle, ima pred sobom ka­
pitalističko društvo koje se razvilo na svojoj ekonomskoj osnovi, koje je ekonomskim
razvitkom izbilo iz feudalizma stvorivši vlastitu ekonomsku bazu. Sa socijalizmom
stvar stoji posve drugačije. On se pojavljuje kao prelazni period iz kapitalizma
u komunizam. Taj prelaz postaje svjetski proces, a njegovo trajanje, po svemu
sudeći, neće biti kratko. Ekonomska osnova na kojoj se socijalizam razvija, kako
smo istakli, jest ona koju je on naslijedio od kapitalizma. Pod tom osnovom razu­
mijevamo sve one ekonomske kategorije, kao apstrakcije proizvodnih odnosa, koje
su bile kapitalističke i koje mi danas nalazimo i u socijalizmu i kojima se „služi­
mo” u izgradnji socijalističkog društva.8 Upravo zbog toga što je socijalizam pre­
lazni period potrebno je pažljivo istraživati sve te kategorije, saznati njihovu pri­
rodu, otkriti njihovo ponašanje, uočavati što je u njima novo, socijalističko, tražiti
putove njihova svladavanja, vodeći pri tome računa da ih ne možemo „nared­
bama” izbaciti, ali da možemo skratiti i ublažiti tegobe u društvenom razvitku.
Izučavajući kretanje izgradnje socijalizma, kao prakse, mi na taj način izgrađujemo
1 političku ekonomiju socijalizma, pri čemu će ponekad biti moguće i naučne anti­
cipacije razvitka društva na bazi analize prethodnih faza razvoja, ali vodeći računa
da je krajnji kriterij istine živa društvena praksa.

7 Marx: Kapital, I, Zagreb, 1948, str. L IH .

7a Danas u nekim zemljama tvrde kako su završili fazu prelaznog perioda i da se nalaze
u fazi zrelog (razvijenog) socijalističkog društva, koja još nije faza komunizma, ali joj je „bliza”.
Za argumentaciju isključivo uzimaju materijalno-tehnički razvitak koji su postigli. Međutim,
potrebno je upozoriti da će borba za materijalno-tehnički razvitak, kao nužna faza razvoja soci­
jalizma u nerazvijenim zemljama često nositi neka obilježja tipična za građansko društvo (npr.
stvara se kult poslovnosti i tehnomenedžerstva). T u još nema elemenata asocijacije slobodnih
udruženih proizvođača, odnosno još nije učinjen značajniji korak u razvoju socijalističkih proiz­
vodnih odnosa. A bez toga teško bi se moglo prihvatiti da je završena faza prelaznog perioda.
® T e su kategorije: roba, novac, vrijednost, cijena, tržište, konkurencija, kredit, kamata,
renta, vlasništvo i mnoge druge.

XIV
 Među politekonomistima9 ponekad je prisutna dilema da li se i za socija­
lizam može naći tzv. stanični oblik ekonomije, kao što je Marx našao da je za „bur-
žoasko društvo robni oblik proizvoda radia, tj. vrijednosni oblik robe, stanični
oblik ekonomije”.101Neki su, rukovođeni tim Marxovim stavom, pokušali i u soci­
jalizmu tražiti taj „stanični oblik”, pa su došli do nekih vrlo često osporavanih
tvrdnji. To je u prvom redu pitanje metode političke ekonomije, ali i ne samo
metode. Postavlja se pitanje je li roba u socijalizmu centralna kategorija socija­
lističkog načina proizvodnje. Marx je iz kapitalističke robne proizvodnje izveo
teoriju o radnoj snazi kao robi, višku vrijednosti itd. Nadalje, on je iz takve analize
izveo i zaključke o zakonima suprotnosti u kapitalističkom načinu proizvodnje
kao sintezu analize kapitalističke robne proizvodnje. Postavlja se pitanje i vrlo
ozbiljna dilema da li se na isti ili sličan način, kao što to neki čine, uopće može
pristupiti obradi zakona socijalističkog načina proizvodnje, a time ujedno i soci­
jalističkih proizvodnih odnosa kao izvedene kategorije. T u može biti i suviše apso­
lutiziranja, da ne kažemo fetišiziranja robe i odnosa među stvarima, da bi se objas­
nili odnosi među ljudima, bez obzira na to što govorimo o krupnoj socijalističkoj
samoupravnoj robnoj proizvodnji. „Ukazao sam i na eventualan drugi mogući
pristup, prema kojem bi sadašnji pristup bili odnosi među ljudima u upravljanju
podruštvovljenim sredstvima za proizvodnju i preko njih obrada zakona socija­
lističke reprodukcije, prvenstveno njezine društvene strane. Pristupajući tako obradi
materije, sigurno bi se također došlo do socijalističke robne proizvodnje i socija­
lističkog robnog proizvođača, ali bi njihova priroda bila drugačije shvaćena i defi­
nirana.”11 Prema tome, u pitanju su takvi društveni odnosi, tj. takvi samoupravni
odnosi u kojima udruženi proizvođači upravljaju podruštvljenim sredstvima za
proizvodnju, i to u svoju korist i u korist društva. To je primami odnos, polazna
osnova, a sve je ostalo iz toga izvedeno. Time dajemo prednost odnosima među
ljudima i preko tih odnosa objašnjavaju se odnosi među stvarima. T u postepeno
nestaje fetišizacija stvari.
U SSSR-u se taj isti problem također postavlja, ali samo pod drugim ime­
nom — pod imenom „osnovnog ekonomskog zakona socijalizma”, pa neki smat­
raju da je taj osnovni ekonomski zakon planiranje, neki da je to socijalistički rad,
neki da je to društveno vlasništvo, neki da je to materijalno stimuliranje trudbe­
nika, neki da je to zakon ekonomije vremena itd.12 Čini nam se da taj put (i kod
nas u SFRJ, i kod njih u SSSR-u, i drugdje gdje se on javlja) ne može biti ispravan.
Ispravan je put da koristeći se Marxovom metodom razmišljanja13 i sami razmiš­
ljajući o procesima i pojavama otkrivamo z a k o n e i te n d e n c ije „koje djeluju i
provode se željeznom nužnošću” (Marx). U izgradnji socijalizma značajnije je
da politička ekonomija socijalizma otkriva zakonitosti koje reguliraju neku društ­
venu pojavu u svakom pojedinom socijalističkom društvu. Bit će potrebno otkri­
vati bit i suštinu onih kategorija i pojava koje smo naslijedili iz kapitalizma, a koje
se bilo objektivnom nužnošću bilo svjesnom akcijom ljudi stalno mijenjaju. Tek

9 Poslednjih su nekoliko godina među politekonomistima Jugoslavije vođene opširne

diskusije o problemima političke ekonomije socijalizma. Neki materijali u vezi s tim objavljeni
su u „Pregledu”, Sarajevo, br. 4/72, te u časopisu „Anali Ekonomskog fakulteta Beograd” za
1975. godinu.
10 Marx: Kapital, I, Zagreb, 1948, str. L.
11 Diskusija D . Sabolovića na sastanku politekonomista Jugoslavije u Zagrebu, 1973. godine.
12 Pojedini sovjetski autori ističu da u SSSR-u ima više od trideset formulacija tzv. „os­
novnog ekonomskog zakona socijalizma”.
18 „Ja, naravno, zamišljam čitaoce koji hoće da nauče nešto novo, koji dakle hoće da i
sami razmišljaju” (Marx: Kapital, I, str. L).

XV
kada istražimo sve relevantne pojave do tančina, tek kada u potpunosti ovladamo
materijom i izvršimo potrebne analize različitih oblika razvitka i iznađemo unut­
rašnji spoj među tim oblicima, možemo prići formulaciji određenih zaključaka.
Ako u političkoj ekonomiji socijalizma možemo „život materije” izraziti u ideji,
kako kaže Marx, to ništa ne mijenja na stvari, jer je „idejni svijet, naprotiv, samo
materijalni svijet prenijet i prerađen u čovjekovoj glavi”.
Kada tako još uvijek razmatramo opće probleme političke ekonomije soci­
jalizma, potrebno je osvijetliti još jedan njen aspekt, koji se često ne naglašava
dovoljno. Naime, poznato je da je Marx napravio više skica svoga rada na poli­
tičkoj ekonomiji, točnije onoga što je smatrao da bi trebalo obraditi u političkoj
ekonomiji.14 U svim tim skicama (a mi smo ih našli pet) on je kapitalizam smatrao
svjetskim sistemom. U „Kapitalu” je to direktno i napisao: „Kapitalizam je svjetski
sistem privrede, gdje se pojedine zemlje odnose kao sastavni dijelovi prema cjelini”.
Gledajući taj aspekt Marxova shvaćanja i uočavajući karakteristike razvoja
suvremenih proizvodnih snaga (naučno-tehnička revolucija, kao glavni izraz toga),
čini nam se relevantnim stav o tome da i socijalizam samo ako je u stanju da postane
svjetski sistem—može pobijediti kapitalizam. On to uistinu i postaje, i to kroz sve
aspekte suvremenog razvoja svijeta, od kojih se mogu istaknuti ovi: opća kriza kapi­
talizma, koja je danas višedimenzionalna, utjecaj naučno-tehničke revolucije, daljnji
procesi koncentracije i centralizacije, izgradnja multinacionalnih kompanija, podru-
štvljenje rada u razvijenim kapitalističkim zemljama, podruštvljenje rada u svjetskim
razmjerima, ubrzan ekonomski i društveni razvitak zemalja u razvoju, jačanje i
širenje socijalističkih zemalja itd.
T u socijalizam danas ispoljava apsolutne prednosti da postane svjetski sistem.
Potrebno je da politička ekonomija socijalizma uzme taj aspekt u obzir, predmet
njezina istraživanja jest upravo socijalizam kao svjetski proces, odnosno širenje
socijalizma u svjetskim razmjerima.15 Za društvenu nauku kao što je politička eko­
nomija socijalizma to je od izvanrednog značenja. „Zemlja koja je industrijski
jače razvijena pokazuje slabije razvijenoj zemlji sam o sliku njene vlastite buduć­
nosti” (istaknuo B.Ć.). I dalje: „Svaka nacija treba i može učiti od druge.”16 Taj
problem ističemo iz dva razloga. Prvo zbog toga što sagledavanje jačanja socija­
lizma kao svjetskog procesa doprinosi boljem razumijevanju samog socijalizma,
a time i njegovu razvoju, i, drugo, što sagledavanje zakonitosti i tendencija razvoja
socijalizma samo u jednoj zemlji, zanemarujući iskustva drugih, pa čak i negira­
jući ih, može dovesti do krivih zaključaka o tome što je zakonito, a što nije. A tak­
vih je slučajeva bilo i ima ih i sada. Pogotovo je takva pojava štetna ako se upućuju
svi ostali da se služe istim metodama razvoja socijalizma, ako se ne uvažavaju
specifičnosti pojedinih zemalja, ako se naturuju ili čak nameću vlastite metode
i putovi. Čini nam se da je bolje da pojedine kategorije izlažemo i objašnjavamo
14 Taj problem obradili smo u naSem članku „Svjetsko tržište u političkoj ekonomiji soci­
jalizma”, Zbornik radova Fakulteta za vanjsku trgovinu i turizam, u Dubrovniku, za 1975. godinu.
15 „Udžbenici političke ekonomije doskora su bili pisani na osnovu podataka i materijala
jedine zemlje socijalizma — SSSR-a. Taj način bio je opravdan za taj p eriod .. . N o naučni pris­
tup političkoj ekonomiji socijalizma ne može biti samo sa stajališta jedne nacionalne pozicije.. .
Danas kada je socijalizam pobijedio u više zemalja, pristup mora biti drugačiji.. . Razumije se,
kad čitamo kurs političke ekonomije socijalizma iz SSSR-a ili Mađarske, mi moramo proučiti
aktuelnost ovih ili onih nacionalnih problema, no sam kurs trebalo bi da bude napisan ne s nacio­
nalnih već s internacionalnih pozicija, s točke gledišta svjetskog socijalizma. Nema političke eko­
nomije socijalizma SSSR-a, Mađarske, ČSSR ili Rumunjske, Bugarske ili D D R . Postoji opća
nauka politička ekonomija socijalizma, a njezine specifičnosti su u svakoj zemlji” („Ekonomi-
českie nauki” br. 1/72, Moskva, str. 26— 27).
16 Marx: Kapital, I, Zagreb, 1948, str. L. i L il i.

XVI
kao određene dileme ili pojave prelaznog karaktera, a ne kao zakonitosti. Ne može
se neka specifična nužnost socijalizma koja bi se bilo gdje u proizvodnji ili odnosima
pojavila olako proglasiti zakonom socijalizma. T u mislimo na neke pojave vezane
uz ubrzanje akumulacije (tzv. zakonitost bržeg rasta sektora I u društvenoj, repro­
dukciji), zatim na neke odnose u sistemu raspodjele, razmjene itd. Te i slične po­
jave mogu često biti samo jedna prelazna stepenica, možda i „korak natrag”, da
bi se išlo „dva koraka naprijed”. Naša praksa, a i teorija i praksa drugih socijalis­
tičkih zemalja koje grade socijalizam, pomoći će da mnoge naše spoznaje sazriju,
da se usavrše i nadopune. M eđu marksistima ne bi smjelo biti razlike u općem
filozofskom pogledu na svijet, u općoj metodi, koja je dijalektička i historijsko-
materijalistička. na ovom području potrebno je koristiti se Marxovom metodom
analize kretanja ljudskog društva. Kao što je poznato, Marx je, čini se, prihvatio
stav ruskog časopisa „Vjesnik Evrope” iz maja 1872 (Petrovgrad), koji je za Marxovu
dijalektičku metodu napisao ovo: 17„Za Marxa je od važnosti samo jedno: naći
zakon pojava čijim se istraživanjem bavi. I nije mu od važnosti samo zakon koji
njima vlada ukoliko te pojave imaju gotov oblik i ukoliko su vezane u cjelinu koja
se promatra u nekom datom periodu vremena. Za njega ima važnost prije svega
zakon razvitka, tj. prijelaz iz jednog oblika u drugi, iz jednog reda veza u drugi.
A čim taj zakon otkrije, istražuje on u tančine posljedice u kojima se zakon u društ­
venom životu ispoljava... Prema tome Marx se brine samo za jedno: da točnim
naučnim istraživanjem utvrdi nužnost određenog uređenja društvenih odnosa i
da, koliko je god to moguće, besprijekorno utvrdi činjenice koje mu služe kao
polazne točke ili kao oslonci. Za ovo je sasvim dovoljno kad, utvrdivši nužnost
današnjeg poretka, utvrđuje ujedno i nužnost nekog drugog poretka u koji prvi
neizbježno mora da prođe, sasvim svejedno vjeruju li ljudi u to ili ne, jesu li svi-
jesni toga ili nisu. Na društveno kretanje Marx gleda kao na prirodno-historijski
proces kojim upravljaju zakoni koji ne samo da su nezavisni od volje, svjesti ili
namjera ljudi, nego baš obratno određuju njihovu volju, svijest i namjere. . . Kad
svijesni element igra ovako podređenu ulogu u kulturnoj historiji, onda se po
sebi razumije da ni kritika koja uzima za predmet samu kulturu ne može nikako
za svoju osnovu uzeti neki oblik ili neki rezultat svijesti. To znači da njenom po­
laznom točkom ne može biti ideja, već samo vanjska pojava. Kritika će se ogra­
ničavati na upoređivanje i suočavanje neke činjenice, ne sa idejom, nego s nekom
drugom činjenicom. Za nju je važno samo to da obje činjenice budu što je moguće
točnije ispitane i da jedna prema drugoj stvarno predstavljaju različite momente
razvitka, a nadasve je važno da se istom točnošću istraži i poredak, uzastopnost
i veze u kojima se stupnjevi razvitka ispoljavaju. Ali, reći će tkogod, opći zakoni
ekonomskog života jedni su te isti, svejedno jesu li primijenjeni na sadašnjicu ili
na prošlost.. . Upravo to Marx poriče. Po njemu, takvi apstraktni zakoni ne pos­
toje. . . Naprotiv, po njegovu mišljenju svaki historijski period ima svoje vlastite
zakone.. . Čim je život prevalio neki dati period razvitka, čim se iz datoga stanja
prijeđe u neko drugo, počinju njime vladati i drugi zakoni. Jednom riječi, eko­
nomski nam život pruža pojavu sličnu historiji razvitka u drugim područjima bio­
logije. . . Stari ekonomisti nisu shvatili prirodu ekonomskih zakona kad su ih us­
poređivali sa zakonima fizike i kem ije.. . Dublja analiza pojava dokazala je da se
društveni organizmi između sebe isto tako temeljito razlikuju, kao i biljni i živo­
tinjski organizmi.. . Štoviše, jedna te ista pojava potpada pod sasvim različite

17 Marx: Kapital, I, pogovor II. izdanju, Zagreb, 1948.

XVII
zakone uslijed različnosti u cjelokupnoj građi ovih organizama, uslijed odstupanja
njihovih pojedinačnih organa, uslijed različitih uslova pod kojima funkcioniraju
itd. Tako Marx npr. poriče da je zakon stanovništva jednak u svim vremenima
i mjestima. On tvrdi protivno, da svaki period razvitka ima svoj vlastiti zakon
stanovništva.. . S različitim razvitkom proizvodne snage mijenjaju se i odnosi i
zakoni koji ih reguliraju. Kad Marx sebi postavlja za cilj da kapitalistički privredni
poredak istraži i objasni s toga stanovišta, on onda samo strogo naučno formulira
cilj koji svako točno istraživanje ekonomskog života mora im ati.. . Naučna vri­
jednost takvog istraživanja leži u rasvjetljavanju naročitih zakona kojima se regu­
lira postanak, življenje, razvitak i smrt nekog datog društvenog organizma i nje­
gova zamjena nekim drugim, višim organizmom. A ovu vrijednost Marxova knjiga
uistinu ima.”
2. Prednja skica općih uvjeta razvoja političke ekonomije socijalizma doz­
voljava nam da u nastavku pokušamo istaći neka otvorena aktuelna pitanja izgradnje
političke ekonomije socijalizma.
Diskusije o pojedinim kategorijama što spadaju u političku ekonomiju soci­
jalizma vode se od samog nastanka socijalizma (u SSSR-u). Poznate su dosta ši­
roke rasprave o tim pitanjima, pa bi nas daleko odvelo da ih sada analiziramo.
Ako bi se mogao istaći sukus tih diskusija, onda bi se moglo reći da su to bila krup­
na političko-ekonomska pitanja kako treba da se razvija socijalističko društvo u
SSSR-u. Sintetičan i praktičan izraz tih rasprava bila je ipak inauguracija tzv.
NEP-a (nove ekonomske politike) kao politike gdje je odlučeno da se u izgradnju
socijalizma ne može bez političko-ekonomskih kategorija naslijeđenih iz kapita­
lističkog društva, naravno zbog takve društveno-ekonomske strukture sovjetskog
društva toga doba. Treba podsjetiti da je sam Lenjin prije, u toku i neposredno
poslije velike oktobarske socijalističke revolucije smatrao da će se socijalizam moći
izgrađivati bez takvih kategorija kao što su roba, novac, zakon vrijednosti, trgovina
(„tamo gdje postoji trgovina o socijalizmu je smiješno govoriti” — pisao je Lenjin)
i si. Za prelaz na tzv. NEP karakterističan je ovaj Lenjinov stav: „Računali smo,
ili moglo bi se možda pravilnije reći — smatrali smo, bez dovoljno dokaza, da ćemo
u zemlji sa sitnom seljačkom proizvodnjom pomoću uredbi i proleterske države
organizirati državnu proizvodnju i državnu raspodjelu proizvoda prema komunis­
tičkim principima. Stvarnost je pokazala našu pogrešku.” U jesen 1921. godine
Lenjin je isticao da je u ekonomskom životu oživljavanje unutrašnje trgovine naj­
važnija karika u lancu događaja. Naravno, trgovina mora biti „pravilno regulirana
od strane države” . U svakom slučaju, nova ekonomska politika donijela je zna­
čajne promjene u ekonomski život Sovjetskog Saveza, priznala je takve kategorije
kao što su roba, novac, zakon vrijednosti, tržište, kredit, opredjelila se za uvoz
stranog kapitala („dajte im i 100 i 200% koncesija”, govorio je Lenjin), dala je
poduzećima mnogo širu autonomiju, ukinula je rekvizicije i obavezni otkup po­
ljoprivrednih proizvoda, izvršila je određenu liberalizaciju u oblasti vanjske trgo­
vine, itd. Lenjin je dao i privatnim sitnim kapitalistima određenu inicijativu („treba
se koristiti njihovim znanjem i poslovnim iskustvom”), ali je uveo čvrstu državnu
kontrolu nad krupnom proizvodnjom.
Najvažniji elemenat u NEP-u sigurno je bio „privredni račun”, koji je u
sebe mnogo toga implicirao. Uvažavajući danas tadašnje prilike u SSSR-u i u
svijetu u cjelini, iskustva „ratnog komunizma”, iskustva izgradnje socijalizma
uopće, logično je što su se pojavile dileme u shvaćanju NEP-a među teoretičarima
Partije i privrede SSSR-a. Priznavanje robnog karaktera proizvodnje, inzistiranje

xvm
na razvoju trgovine i novčanog prometa, značajna uloga stranog (pa i domaćeg
kapitala), prilično široka samostalnost privrednih poduzeća, nepostojanje sve­
obuhvatnog privrednog plana — nametalo je diskusiju o društveno-ekonomskom
karakteru svih tih kategorija, pa i sistemu u cjelini. Postavilo se i kardinalno pi­
tanje: ne znači li to restauraciju kapitalizma. Sve te dileme i diskusije bile su nor­
malna pojava u razvoju novog, socijalističkog društva i bez obzira na to, nova
ekonomska politika i teoretsko objašnjenje koje je uz nju dao Lenjin i neki drugi
sovjetski autori, ostaju značajan naučni doprinos kako arsenalu marksizma, tako i
praksi socijalizma. Zbog toga se danas može objasniti pojava da se mnogi sovjetski
ekonomisti rado prihvaćaju diskusiju o centralnim pitanjima političke ekonomije
socijalizma kao što su djelovanje zakona vrijednosti, odnos plana i tržišta u soci­
jalizmu itd. iako te diskusije još nisu dovoljno široke, kako bi to odgovaralo nivou
razvijenosti proizvodnih snaga SSSR-a. Kako smo već istakli, Lenjin je na mar­
ginama Buharinove knjige „Ekonomika prelaznog perioda” zapisao da će određene
ekonomske proporcije i zakonitosti koje je Marx formulirao u „Kapitalu” vrijediti
„čak u čistom komunizmu”. Sva je kasnija praksa pokazala da je postojanje robne
proizvodnje, tržišta, novca i drugih kategorija objektivna nužnost socijalizma kao
prelaznog perioda, i to bar do sada u svim zemljama koje grade socijalizam. Us­
prkos uvođenju elementa svjesnog i „ex ante” reguliranja privrednog života, nije
moguće izbjeći te kategorije. One su naprosto nužne, potrebne. Razlika je među
ekonomistima u tome što neki smatraju da su te kategorije imanentne socijalizmu,
da su one „socijalističke”, a neki ih tretiraju kao goli ostatak kapitalističkog sis­
tema. Naravno da možemo tvrditi da one nisu eminentno socijalističke kategorije,
pa ni robna proizvodnja socijalizmu nije svojstvena i utoliko mislimo da se teško
može dokazati postojanje samoupravne socijalističke robne proizvodnje. Naravno,
robna proizvodnja nije ni goli ostatak kapitalizma, dakle nešto statično, što se ne
mijenja i što ne mijenja svoj karakter. Ona je socijalizmu neophodno potrebna,
potrebno je uvažavati sve njene „plus” i „minus” predznake, i toliko postaje „soci­
jalistička” koliko potpomaže razvoj socijalizma. Promijenjenim karakterom sred­
stava za proizvodnju (dakle vlasništva sredstava za proizvodnju), gubljenjem nji­
hova svojstva kao kapitala i gubljenjem robnog karaktera radne snage nastale su
značajne izmjene u karakteru i svojstvima robe u socijalizmu, kao i u strukturi
njene vrijednosti. No, ona kao i ostale slične kategorije još uvijek nosi svoje autoh­
tone elemente, koji se ponekad, naročito kad zakaže svjesni faktor, nastoje ponašati
na određeni kapitalistički način. To se mora stalno imati u vidu. Prema tome,
robna je proizvodnja tu, ali se društveni karakter sredstava za proizvodnju u našoj
zemlji ostvaruje u procesu samoupravljanja randičke klase, i to ne samo njima,
već postoji i tendencija da se ostvaruju uvjeti da radnička klasa upravlja i svojim
cjelokupnim radom. Jedno od otvorenih pitanja političke ekonomije socijalizma
jest upravo pitanje karaktera vlasništva i upravljanja društvenim sredstvima za
proizvodnju u socijalizmu. Potrebno je također istaknuti da se proces upravljanja
sredstvima za proizvodnju odvija u dijalektičkoj borbi suprotnosti, gdje se još
pojavljuju odnosi koji su karakteristični za kapitalističko društvo (fetišizam tržišta
i robne privrede, tj. pojava neokapitalističkih odnosa, socijalne diferencijacije, otu­
đivanje viška rada, grupno vlasništvo), a i odnosi koji su svojstveni administra­
tivnom obliku socijalizma (tendencije raspolaganja viškom rada izvan materijalne
proizvodnje, tendencije ostvarivanja monopola državnog vlasništva putem razli­
čitih oblika kamate i rente, tendencije zadržavanja monopola društvene informacije
kod određenih državnih struktura itd.). Uz postojanje svih navedenih i drugih
tendencija razvija se po tendenciji samoupravljanje kao nov proizvodni odnos.

XIX
Bitno je svojstvo proizvodnog odnosa upravo odnos radnika prema sredstvima
društvene reprodukcije, tj. postavlja se pitanje u kojoj mjeri ta sredstva dobivaju
zaista neposredni društveni karakter. U vezi s time Engels razlikuje tzv. nepos­
rednu društvenu proizvodnju od naprosto društvene proizvodnje. Samoupravljanje
se, po našem mišljenju, kreće kroz te Seile i Haribde, od kojih je ipak najznačajnije
ono što je Lenjin nazvao „nedostatak znanja”, naravno, u najširem smislu riječi.
No, trebamo znati da „sile koje djeluju u društvu, djeluju potpuno kao i prirodne
sile: slijepo, nasilno, razorno, sve dokle ih ne upoznamo i ne računamo s njima.
Ali kad ih jednom upoznamo, kada shvatimo njihovu djelatnost, njihov pravac,
njihove učinke, o n d a sam o od n as z a v isi (istaknuo B.Ć.) da ih sve više pot-
činjavamo našoj volji i da pomoću njih postižemo svoje svrhe. To naročito vrijedi
za današnje moćne produktivne snage. Dokle god se tvrdoglavo odričemo da razu­
mijemo njihovu prirodu i njihov karakter . . . dotle te snage djeluju usprkos nama,
protiv nas, dotle one vladaju nad nam a... Ali kada se jednom shvati njihova pri­
roda, one se u rukama udruženih proizvođača mogu pretvoriti iz demonskih gos­
podara u pokorne sluge.”18
Pri obradi predmeta političke ekonomije socijalizma treba to imati na umu.
Ovdje se prvenstveno radi o društvenim odnosima proizvodnje. Marx je za kapi­
talizam napisao da je „modema fabrika koja počiva na primjeni mašine društveni
odnos proizvodnje.”19 U tim kapitalističkim uvjetima odnosi među neposrednim
proizvođačima uvjetovani su tehnološkom povezanosti, dok se svi drugi odnosi
ispoljavaju kao odnosi proivzođača i vlasnika radne snage, s jedne strane, i uprav­
ljača i vlasnika sredstava za proizvodnju, s druge strane. Tako se neposredni pro­
izvođači, prije svega u tehnološkoj povezanosti („zbiti u tvornicu i dovedeni u
disciplinu tvorničkog rada”), konstituiraju kao svijest prema vani. Uslijed svoje
otuđenosti, oni putem revolucionarnih akcija rade na mijenjanju toga svog položaja.
Narasle proizvodne snage danas ruše uski horizont privatne tvornice i poduzeća,
stvaraju sve širi podruštvljeni krug proizvodnje u krilu monopola i države. Proces
rada se mijenja, jednostavni rad evoluira u složeni, manuelni u kreativni, a to do­
vodi i do novog odnosa među proizvođačima. Privatno vlasništvo sredstava za
proizvodnju sve više gubi svoj karakter. U vezi stim razvijaju se odnosi upravljanja
čija je osnovna karakteristika odvajanje funkcije upravljanja od funkcije vlasništva.
To ima izuzetno značenje za socijalističko društvo. Funkcija upravljanja sredstvima
za proizvodnju može se konstituirati u svojevrstan monopol. U kapitalizmu je
to „nova industrijska država”, a u socijalizmu se može pojaviti kao državni
birokratski aparat, zatim kao tehnomenedžerstvo itd. Prema tome, pred nepo­
srednim proizvođačima je zadatak da ekspropriraju i monopol upravljačke funk­
cije. Budući da upravljači procesom proizvodnje „rade” na povećanju dohotka,
dakle za interes „svih”, njihov je položaj veoma čvrst i veoma kompliciran. Taj
se problem može rješavati samo likvidiranjem suprotnosti između umnog i fizi­
čkog rada, odnosno izvršnog i kraetivnog rada, a sve skupa ostvaruje se putem
samoupravljanja. Odnosi proizvodnje izražavaju se kroz odnose prisvajanja. Pri­
svajanje je ekonomska realizacija vlasništva sredstava (ili raspolaganja sredstvima)
za proizvodnju. Ukidanjem privatne svojine ukida se temelj otuđenosti (prisva­
janje tuđeg rada), ali time još stvar nije završena. Tek kada se ukine monopol
moći upravljanja „društvenim” sredstvima za proizvodnju društveno vlasništvo
dobiva nevlasnički karakter i tek je u tim uvjetima moguće prisvajanje jedino na

18 F. Engels: Anti-Dühring, „Naprijed”, Zagreb, str. 293— 294.

19 K. Marx: Beda filozofije, „Kultura”, Beograd, 1946, str. 119— 120.

XX
bazi rada. Tada se po tendenciji stvaraju proizvodni odnosi na bazi jedinstva inte­
resa neposrednih proizvođača i otvaraju se putovi izgradnje asocijacije slobodno
udruženih proizvođača. Sredstva za proizvodnju u tim uvjetima postaju gole
materijalne prirodne pretpostavke proizvodnog procesa, a sam rad dobiva svoje
prirodno stanje. Raspodjela prema radu još bi uvijek ostala monopol („buržoasko
pravo”) ako se ne bi ostvarila raspodjela uvjeta proizvodnje na bazi rada, u
povodu rada. Time se otvaraju putovi stvaranja novih proizvodnih odnosa, koji
ukidaju monopol svakog oblika vlasništva i na toj bazi prisvajanja tuđeg viška
rada. Na toj osnovi ostvaruju se proizvodni odnosi udruženog rada. Da bi do
toga došlo, mora se riješiti centralno pitanje, a ono se može i ovako formulirati:
otkako je čovjek počeo proizvoditi (raditi, odnosno prikupljati plodove iz pri­
rode) on je to morao i mogao obavljati samo u društvu („proizvodne veze
i čine društvo” — kaže Marx), pa su se javili njegovi, dakle pojedinačni interesi
i interesi društva kao cjeline. Javila se dijalektička suprotnost između općeg i po­
jedinačnog interesa koja je značajna u društvenom razvitku. Razvojem podjele
rada, pojavom viška rada i privatnog vlasništva, robne privrede (proizvodnje vri­
jednosti), klasnog društva, države itd. dolazi do razvoja antagonizma u dijalek­
tičkom jedinstvu sprotnosti općeg i pojedinačnog. Dolazi do pojave otuđenja,
gdje se pojedinačni interes proizvođača mora ostvarivati klasnom borbom, jer
vladajuća klasa određuje opći interes.
Kapitalističko društvo dovodi do definitivne otuđenosti proizvođača (rad­
nika) od društva, što se odvija preko otuđenja rada. Rad radnika, preko njega kao
radne snage, otuđuje se i učvršćuje kao minuli rad u sredstvima za proizvodnju
koja ne pripadaju njemu (iako su samo „nagomilani rad”), već kapitalistu. Kapi­
talistički razvitak stvorio je od proizvođača radnika koji prodaje svoju radnu ^nagu,
dakle svoju robu, ali njegov lični interes suprotstavlja se interesu kapitala— dakle
reprezentantu općeg društvenog interesa. S druge strane, proizvodnja kao bitno
društvena kategorija i pojava odvija se u uvjetima borbe između općeg interesa
(društvena proizvodnja) i privatnog prisvajanja profita od strane vlasnika kapitala.
Ovdje se pitanje usklađivanja općeg i pojedinačnog ispoljava jednom kao pitanje
odnosa vlasnika sredstava za proizvodnju i radnika, a drugi put kao pitanje odnosa
društvene proizvodnje i privatnog prisvajanja viška rada. T a dva reda veza jesu
sasvim određeno jedinstvo, jer drugo postoji zato što postoji prvo. Posljedica
takva stanja jest konfliktni razvitak preko depresija i kriza u društvenoj reproduk­
ciji, preko klasne borbe u društvenim kretanjima. Po ekonomskim zakonima,
sam kapitalistički razvitak dovodi do zakona tendencijskog pada profitne stope
putem zakona koncentracije, centralizacije, tehničkog progresa i porasta organskog
sastava kapitala. Društveni (opći) i pojedinačni interes rješava se borbom suprot­
nosti, kapitalist mora ulagati, investirati, pa i pod cijenu pada stope njegova profita,
što uvjetuje i bitnu promjenu u društvu, tj. da se zakon akumulacije kapitala odvija
i mimo zakona profita, pa čak i uz njegovo direktno suprotstavljanje. Materijalni
izraz tih tendencija jest stvaranje krupnih poduzeća (konglomerata i multinacio­
nalnih kompanija), što dovodi do daljnjeg toka podruštvljenja proizvodnje. Za
kapitalističko je društvo nužnost da se opći i pojedinačni interesi usklađuju bor­
bom suprotnosti (konfliktnosti).20 Što se tiče interesa radnika, bilo pojedinačnog
20 Moramo istaći da su teško prihvatljiva mišljenja nekih naših ekonomista koji u našem
socijalističkom samoupravnom sistemu također pronalaze konfliktne interese, ali ne pronalaze
ili ne žele pronaći da je upravo samoupravni sistem udruženog rada (nova integracija društva
na bazi rada kao jedinog mjerila) taj elemenat kojiTće razrješavati konfliktne interese u društvu.
T o ne može nitko činiti izvan udruženog rada, niti u njegovo im e, a pod firmom tzv. višega (to­
bože društvenog) interesa.

XXI
bilo klasnog, on se ostvaruje na nivou najamnine,, znači u onom krugu koji tek
određuje vrijednost radne snage kao robe, a sam radnik još nije postao nosilac
općeg interesa. On je, dakle, sveden na uski krug najamnine (najamni odnos), tj.
takav odnos čiji će se uski horizont morati dugo prevladavati. Radnik kao protur­
ječna društvena kategorija koju je kapitalizam stvorio (radnik stvara profit, dakle
materijalnu egzistenciju kapitalističke klase, a ujedno je i njen „grobar”) tek treba
da ovlada općim interesom, ali će se to u prvoj fazi još uvijek događati u „uskim
horizontima buržoaskog prava” (Marx). Smatramo da je suštinu usklađivanja op­
ćeg i pojedinačnog interesa neophodno izvoditi iz ukidanja otuđenosti (alijenacije)
i prevazilaženja fetišizma robe. Engels je naveo da „svako društvo bazirano na
robnoj proizvodnji ima tu osobenost da su u njemu proizvođači izgubili vlast nad
svojim vlastitim društvenim odnosima”.21 To „gubljenje vlasti nad svojim vlas­
titim društvenim odnosima” dobiva svoj puni izraz u ideologiji koja maskira eksplo­
ataciju najamnog rada i smatra odnos najamni rad — kapital prirodnim odnosom.
Marx je taj odnos koji se prelama u robi i robi-radnoj snazi nazvao fetišizmom
robe.22 „Tajanstvenost robnog oblika sastoji se prosto u tome što on ljudima društ­
vene karaktere vlastita njihova rada odrazuje kao karaktere koji objektivno pri­
padaju samim proizvodima rada, kao društvena svojstva koja te stvari imaju od
prirode, a otuda im se i društveni odnos proizvođača prema cjelokupnom radu
odrazuje kao društveni odnos koji izvan njih postoji među predmetima. Ovim
quid pro quo (zamjenjivanjem) proizvodi rada postaju robe, čulno nadčulne ili
društvene stvari. . . Određeni društveni odnos među samim ljudima uzima za
njih fantazmagoričan oblik odnosa među stvarim a.. . Ovo ja nazivam fetišiz­
mom. . .”23 Jedino se razvojem društvene proizvodnje može prevladavati to stanje.
Marx je to objasnio ovako: „Kao što s razvitkom velike industrije baza na kojoj
ona počiva, prisvajanje tuđeg radnog vremena, prestaje biti, odnosno stvarati
bogatstvo, tako s tim razvitkom i n e p o s re d n i ra d kao takav prestaje da bude
baza proizvodnje, jer se, s jedne strane, mijenja u više nadzornu i regulatorsku
djelatnost, a zatim također i zbog toga što p ro iz v o d p r e s ta je da b u d e
p r o iz v o d p o j e d i n a č n o g n e p o s r e d n o g ra d a i kao p r o i z v o đ a č se n a p r o ­
tiv po j av l ju j e k o m b i n i r a n a d r u š t v e n a d j e l a t n o s t (istaknuo B.Ć.). Kada
je razvijena društvena podjela rada, gotovo svaki rad pojedinog individuuma
je dio neke cjel ine i n e m a nik ak vu v r i j e d n o s t ni k o r i s n o s t sam po
sebi. Nema ničega za čim bi radnik mogao da posegne i kaže: ovo je moj
proizvod, ovo ću zadržati za sebe. . .
U neposrednoj razmjeni pojavljuje se pojedinačni neposredni rad kao reali­
ziran u nekom posebnom proizvodu ili dijelu proizvoda, a njegov zajednički društ­
veni karakter — njegov karakter kao opredmećenja općeg rada i zadovoljenja opće
potrebe — postavljen je samo razmjenom. Naprotiv u procesu proizvodnje velike
industrije, kao što, s jedne strane potčinjavanje prirodnih sila društvenom razumu
predstavlja pretpostavku proizvodne snage sredstva za rad razvijenog u automatski
proces, tako je s druge strane rad pojedinca u neposrednom postojanju sada pos­
tavljen kao ukinuti pojedinačan rad, tj. kao društveni rad.”24

21 F. Engels: Razvitak socijalizma od utopije do nauke, izdano u „Odabrana djela klasika

marksizma” , „Naprijed”, Zagreb, 1973, str. 201.
22 T u analizu vidi u „Kapitalu”, I, str. 67— 70.
23 Marx: Kapital, I, str. 67—68.
24 Marx: Osnove kritike političke ekonomije (Grundrisse), prijevod, „Naprijed”, Zagreb,
1974, str. 298.

XXII
 To su otprilike one zakonitosti koje Marx analizira od procesa rada kao
prirodnog stanja u odnosu čovjeka i proride (sredstava za proizvodnju), preko
udruženog rada, gdje će „udruženi proizvođači racionalno uređivati taj svoj promet
materija s prirodom”, gdje će ga dovesti pod svoju kontrolu, umjesto da on njima
gospodari kao neka slijepa sila, pa sve do „carstva slobode koja leži s one strane
materijalne proizvodnje”. Međutim, dok se to ne ostvari, društvo se još uvijek
kreće u „carstvu nužnosti”. Socijalizam je sistem gdje se društvo još uvijek kreće
u carstvu nužnosti. T u su i oni „nezgodni momenti” koje Marx spominje kad
govori o društvu koje tek izlazi iz kapitalizma. Zato je način upravljanja društ­
venim sredstvima reprodukcije i akumulacije vrlo kompleksno pitanje u socijalizmu.
To je pitanje nužno vezano za problem vlasništva sredstava za proizvodnju, premda
pitanje upravljanja i raspolaganja sredstvima za proizvodnju ne mora isključivo
zavisiti od samog karaktera vlasništva. Za svaki je oblik društvene proizvodnje
karakteristično da se ona odvija po određenom „putu i načinu” na koji se vrši
spajanje sredstava za proizvodnju i radnika, premda je zajedničko svim historij­
skim oblicima društvene proizvodnje da se ona ostvaruje spajanjem sredstava za
proizvodnju i radnika. Položaj radnika u društvenoj proizvodnji određen je nji­
hovim odnosom prema sredstvima za proizvodnju, tj. obimom i karakterom njiho­
vih prava prema sredstvima za proizvodnju. Ako tako priđemo problemu, onda
vlasništvo ne mora biti jedini kriterij za način korištenja sredstava za proizvodnju.
Do toga zaključka možemo doći već kod pojma akcionarskoga vlasništva, gdje
proizvodnim sredstvima upravljaju oni koji raspolažu „kontrolnim paketom akcija”,
a isto tako dobar primjer može biti i društveno vlasništvo, iza kojega se mogu naći
vrlo različiti sistemi faktičnog upravljanja i raspolaganja sredstvima za proizvodnju.
U vezi s time u našem je ustavu naročito istaknuto da „nitko nema pravo vlasništva
na društvena sredstva za proizvodnju, ni tko (istaknuo B.Ć.) — ni društveno-
-politička zajednica, ni organizacija udruženog rada, ni grupa građana, ni poje­
dinac — ne može ni po kojoj pravnovlasničkoj osnovi prisvajati proizvod društ­
venog rada, ni u p r a v l j a t i i raspolagati društvenim sredstvima za proizvodnju
i rad, ni samovoljno određivati uvjete raspodjele”.25 Zbog razlike između vlas­
ništva i upravljanja sredstvima za proizvodnju, u Ustavu je također određeno da
„nitko ne može ni neposredno ni posredno stjecati materijalne i druge koristi eksplo­
atacijom tuđeg rada” i da „nitko ne smije na bilo koji način onemogućavati ni
ograničavati radnika da ravnopravno s drugim radnicima odlučuje o svom radu,
0 uvjetima i rezultatima svojega rada”.26
Budući da se socijalističko društvo razvija u još uvijek „uskim horizontima
buržoaskog prava” i postojanja robne proizvodnje, tržišta i cijena, normalno je
da dolazi do određenih konfliktnih ciljeva i interesa, pa i do određene otuđenosti
1 zatvorenosti. Prije svega, pod utjecajem tržišta i drugih ekonomskih zakonitosti
nužno dolazi do prelijevanja novostvorene vrijednosti,27 a time i viška rada među
OOUR-ima i njihovim asocijacijama. Dohodak pojedinog OOUR-a rezultat je
različitih sila, a ne samo rada toga kolektiva. On se nalazi pod utjecajem „društ­
venog rada”, koji ga može povećavati ili smanjivati. Budući da se ovdje radi o
raspodjeli dohotka prema tržišnoj dobiti, a ne prema radu, takva raspodjela do­
hotka (putem tržišta) neće nužno dovoditi do afirmacije društvenog vlasništva,

25 Ustav SFRJ, izd. Narodnih novina, Zagreb, 1974, str. 8.

2« Ibid., čl. 11.
27 Koji god oblik cijene u socijalizmu djelovao, ona je uvijek društveni odnos proizvodnje
ili, bolje rečeno, naličje, vanjski izraz odnosa proizvodnje. U tom smislu svaka cijena čim je ona
tržišna nužno je određeni „prosjek”, što u sebe Uključuje prelijevanje dohotka (a time i viška rada).

XXIII
već, naprotiv, može dovoditi i do njegove degradacije, pa i do tendencije stvaranja
grupnog vlasništva. Do toga će nužno dolaziti i onda ako se robna privreda i tržište
shvate kao imanentne socijalizmu, kao ono što automatski razvija socijalističke
proizvodne odnose, a ne kao „kategorije naslijeđene iz klasnog društva, koje će
radnička klasa u prijelaznom razdoblju dugo nositi na svojim plećima”.28 U„Plat-
formi” je istaknuto da „robna proizvodnja i tržište u nas mogu biti socijalistički
u onoj mjeri u kojoj se ostvaruju samoupravni socijalistički odnosi, u d r u ž i v a n j e
i p o v e z iv a nj e r a d a u š ir i m r a z m j e r i m a (istaknuo B.Ć.), na temelju dohotka
i samoupravljanja društvenim sredstvima za proizvodnju, koji vode p r i j e l a z u
na i z r a v n u p o d j e l u r a d a ” (istaknuo B.Ć.). Prema tome, ne bi moglo biti ni­
kakvog samostalnog automatskog procesa u razvoju robne privrede i socijalističkih
proizvodnih odnosa. Razvoj robne privrede valja shvatiti kao sredstvo razvoja
proizvodnih snaga, a ne kao cilj. Ponegdje se to brka zbog želje da se „obrani”
robna privreda. Tada joj se daju određeni epiteti kao, npr., „socijalistička”, „sa­
moupravna” i slično. Neki pri tome ističu da je i B. Kidrič govorio o „socijalis­
tičkoj robnoj privredi”, što je istina, ali zaboravljaju historijski momenat u kojem
Kidrič piše, kada je postojala naglašena potreba obrane nužnosti postojanja robne
privrede, zbog izrazite premoći etatističkih odnosa. Međutim, Kidrič nije pro­
pustio da istakne i sasvim konkretne proturječnosti koje robna privreda u sebi
nosi. Od bitnog je značenja, a to se i u „Platformi” ističe, da će razvoj socijalističkih
odnosa zavisiti od udruživanja i povezivanja rada. A za to su, pored materijalnog
faktora, potrebne i subjektivne socijalističke snage. U nas se taj problem rješava
samoupravnim sporazumijevanjem i društvenim dogovorima, kao i samoupravnim
planiranjem. T u su i samoupravne interesne zajednice (SIZ), koje se pojavljuju
kao nosioci slobodne razmjene rada. Slobodna razmjena rada oslobađa proizvođače
od državne ingerencije nad sredstvima za proizvodnju, a radnike u društvenim
djelatnostima od najamnog odnosa. Na toj se osnovi danas razvijaju novi odnosi
među ljudima. Sličan će se proces nužno odvijati i na području onih privrednih
djelatnosti koje su od neposrednog društvenog (šireg) interesa, kao što je ener­
getika, saobraćaj i si. Uslijed tehničkog progresa bit će nužna koncentracija i cent­
ralizacija sredstava na raznim nivoima. Uopće nije u pitanju nužnost koncentracije
i centralizacije, u pitanju je društveni odnos u kojem se ta koncentracija i centra­
lizacija obavlja, kao i onaj društveni odnos koji ona stvara. T u se na isti način pos­
tavlja i pitanje banaka. Dakle, očito se radi o tome da se neke kategorije koje su
„naslijeđene iz klasnog društva” počinju u određenim uvjetima „ponašati na ka­
pitalistički način”, pa onda dobivamo „centre otuđene moći” i si., sad u ovom,
sad opet u onom obliku. Međutim, pitanje se svodi na to da „dohodak radnika
bude stvarno njegov dohodak”,29 a ne da mu se daje preko vrijednosti njegove
radne snage. Dakle, nalazimo se danas pred problemom kako da u uvjetima nužne
koncentracije i centralizacije sredstava OOUR-a osiguramo da „dohodak radnika
bude stvarno njegov dohodak”. Taj je problem višedimenzionalan i mi sada u
njega ne bismo mogli ulaziti iako ga smatramo kapitalnim za rješenje pitanja o
kojem raspravljamo. Mnoga se ta pitanja danas rješavaju društvenim dogovorima
i samoupravnim sporazumima. Međutim, i tu se postavlja pitanje koja je to realna
sila što stoji iza toga. Sigurno je da ta sila ne može isključivo biti zakon vrijednosti,
a niti njegovo zanemarivanje ne bi riješilo problem. Odgovor na to pitanje danas

28 Platforma SKJ, Odjeljak IV.

tem ” b ^ r o ^ e n a re P r ° d u k c ija i in te g ra c ija n a s a m o u p ra v n im o sn o v a m a , „Naše

XXIV
se upravo traži i ne treba da se iznenadimo ako kod toga bude mnogih lutanja.
Potrebno je da sistem samoupravnog sporazumijevanja, društvenog dogovoranja
i samoupravnog planiranja u sebe uključi interese OOUR-a i šire društvene zajed­
nice, kao i realne tržišne (pozitivne) sile. Konkretno mislimo: ako je, npr., danas
tržište pokazalo da odnosi sirovinskog sektora u društvenom procesu reprodukcije
više ne odgovaraju niti samom tom sektoru, a niti procesu reprodukcije, uopće onda
treba tražiti takve spone, sprege i odnose koji će izmjeniti položaj sirovinskog
sektora, kako u korist njega samoga, tako i u korist društva u cjelini. Isti je slučaj
i s razvojem energetskog sistema, gdje sam udruženi rad, oslobođen, dolazi u po­
ziciju da rješava problem energetike.
Iz opisanog karaktera sredstava za proizvodnju morali bismo izvlačiti zak­
ljučke o karakteru pojedinih ekonomskih kategorija u socijalizmu. U vezi s time
naveli bismo, pored onoga što smo već spomenuli, i neka daljnja otvorena pitanja
izgradnje političke ekonomije socijalizma. Prvo pitanje o kojem se danas diskutira
među našim politekonomistima jest pitanje kako da se osigura rentabilnost dru­
štvenih sredstava za proizvodnju«Naime, većina se slaže da u vlasničkom pogledu
sredstva za proizvodnju teže k stanju nevlasništva. Ali, dok se to ne ostvari, jedni
misle da društvo kao cjelina putem plana i drugih instrumenata ekonomskog sis­
tema mora osigurati određenu stopu akumulacije. Drugi pak smatraju da to nije
potrebno, već da samoupravno raspolaganje sredstvima za proizvodnju od strane
radnih kolektiva, koji su u isto vrijeme proizvođači robe za tržište, osigurava da
se u borbi za što veći dohodak osigurava i akumulacija. Oni navode da postoji
dovoljna korelativna veza i automatizam u trokutu: dohodak — lični dohodak —
akumulacija. Pri tome nastaju sporovi i oko kategorije dohotka u socijalizmu.
Svi se, naime, slažu da objektivno postoji neki sasvim određeni motiv koji pok­
reće proizvođača, slično kao što je to u kapitalizmu za kapitalista profit. Međutim,
što je taj pokretač — o tome se ne možemo složiti. Jedni, npr. dosta velika grupa
ekonomista SSSR-a, smatraju da je pokretač proizvodnje materijalna zainteresira­
nost proizvođača, ali ne definiraju posve precizno (što bi, naravno, bilo potrebno)
što je to „materijalna zainteresiranost proizvođača”, kako se ona ostvaruje, u kojem
obliku i kojim putem. Kod sovjetskih ekonomista nalazi se i stav o dobiti ili tzv.
čistom dohotku (vrlo bliska kategorija profitu) kao pokretaču proizvodnje. Karak­
teristično je za sovjetska mišljenja da se izdaci za radnu snagu smatraju troškom.
Kod naših ekonomista prevladava mišljenje da je dohodak pokretač proizvodnje.
Dohodak se shvaća kao rezultat ukupnog rada radnika (v+m ), dakle ukupnog
novododanog rada. Kategorija dohotka upućuje na to da se ostvaruje tendencija
integracije rada u jedinstvenu kategoriju, pri čemu bi se izbjegla podjela na pot­
reban rad i višak rada.30 Međutim, danas stoje i određeni prigovori toj koncepciji
jer da mi u realnosti nemamo kategorije dohotka (djelovanje tržišnih sila i sila
državne administracije). Osim toga, kako smo već spomenuli, dohodak se osvaja
na tržištu, tu dolazi nužno do prelijevanja dohotka (što priznaju zastupnici te kon­
cepcije), a pojavljuju se i različite pojave tuđe socijalizmu kao što su nelojalna
konkurencija, socijalne diferencijacije, mito, korupcija, ali i nepotrebno dupliranje
kapaciteta, gubljenje općeg interesa, forsiranje takve proizvodnje koja iako donosi
veći dohodak nije s društvenog stanovišta najpotrebnija (to se danas izražava kao
potrošački mentalitet). Zbog toga neki autori zagovaraju postojanje dobiti umjesto

30 Naime, ukupan dohodak postepeno se transformira u potreban rad, pa o njegovoj ras­

podjeli odlučuju udruženi proizvođači, jer tada i onaj dio dohotka koji ne može ići na osobnu
potrošnju postaje „potreban rad” za radnika (npr. akumulacija i dr.).

XXV
dohotka, a neki prihvaćajući dohodak upozoravaju da to još ne može biti socija­
listički samoupravni odnos, već da je to nužna faza u našem razvitku, pri čemu
će se pojaviti još mnogi „porođajni bolovi”.
U vezi s dohotkom postavlja se i pitanje djelovanja oblika cijene u socija­
lizm u. Cijena kao novčani izraz vrijednosti uvijek je društveni odnos proizvodnje.
Stoga je pitanje o njezinu obliku veoma važno. Svaki oblik cijene mora osigurati
proširenu reprodukciju, i to takvu proširenu reprodukciju koja je uvjetovana vre­
menom naučno-tehničke revolucije. Pitanje cijene svodi se na oblik ispoljavanja
zakona vrijednosti u socijalizmu. Dakle, danas se smatra općeprihvaćenim u većini
socijalističkih zemalja i kod nas da zakon vrijednosti objektivno djeluje u socija­
lizmu i da njegovo djelovanje u socijalizmu ne mora nužno biti u oštroj konfron­
taciji s planom. Postavlja se, međutim, pitanje koji se oblik zakona vrijednosti
ispoljava. T u postoji više koncepcija, kako kod nas, tako i u ostalim socijalističkim
zemljama.
Slijedeća grupa pitanja u političkoj ekonom iji socijalizm a odnosi se na
karakter vrijednosti i upotrebne vrijednosti robe u socijalizm u. Tu je bitno
pitanje da je radna snaga izgubila karakter robe (u tome se većina ekonomista slaže),
pa se s te osnove mijenja i karakter i struktura robne vrijednosti u socijalizmu, a
upotrebna vrijednost dolazi do svoje afirmacije i oslobađa se klasne ograničenosti
koju je imala u kapitalizmu (sredstva za proizvodnju služila su kao kapital, a radna
snaga za eksploataciju). U vezi s time pojavljuje se i pitanje m inulog rada u
socijalizm u. Minuli rad jedno je od pitanja o kojima se često diskutiralo. No
odgovor na to kakva je njegova uloga u socijalizmu još nismo dobili.
Iduće pitanje koje se postavlja u političkoj ekonomiji socijalizma odnosi se
na karakter i suštinu planiranja u socijalizmu. Planiranje je danas opće-
svjetski proces. Međutim, koliko je god to tako, toliko je, rekli bismo, metoda, a
i uloga plana u izvjesnoj krizi. Naročito je u krizi kruti centalistički sistem plani­
ranja, koji se još uvijek ponegdje provodi. Koliko god moderne proizvodne snage
zahtijevaju plan, toliko isto tako ne trpe ukalupljivanje, krutost, nefleksibilnost.
M i bismo postavili tezu da moderno doba i moderne proizvodne snage zahtijevaju
i moderan sistem planiranja. Umjesto takva pristupa još se uvijek vrši izvjesno
glorificiranje socijalističkog oblika planiranja, kao da je samo društveno vlasništvo
(često u obliku državnog oblika) sredstava za proizvodnju dovoljan elemenat za
stvaranje adekvatnog sistema planiranja koje bi nosilo zaista socijalistički karak­
ter.31 Praksa mnogih socijalističkih zemalja, među kojima i naše, pokazuje, nap­
rotiv, da tu ima mnogo problema. Na tom sektoru, npr., mi u Jugoslaviji danas,
nakon 30 godina izgradnje socijalizma, spoznajemo da izuzev postavke klasika
jedva da znamo š*o je to planiranje. M i se kolebamo oko takvih bitnih pitanja kao
što su: ciljevi planiranja, obuhvatnost planiranja, obaveznost plana i planiranja,
a da ne kažemo oko kardinalnih pitanja odnosa plana i zakona vrijednosti, tj. plana
i tržišta, plana i cijena, plana i samostalnosti OOUR-a itd. Ono što socijalizam
do sada uglavnom poznaje jest u stvari kruti centralistički plan, „čvrsta ruka” u
privredi, svemoćni privredni regulativ, koji je ostao na ovaj ili onaj način sve
do danas. Mi još nismo ovladali procesima proizvodnje. Naprotiv, kod mnogih
privrednih poduzeća postoji određena averzija prema planiranju, planu i planskim
društvenim organima. To je zbog toga što plan još nije postao sastavni dio aktiv­
nosti svakog OOUR-a, već je još uvijek na određeni način ostatak starog administ­
rativnog sistema. Prilikom donošenja plana pokrene se moćna društvena mašinerija,

31 Efimov, Ančiskin: Plan i kapitalizm, ME i M O, N o 1/66, Moskva, str. 18.

XXVI
široka diskusija, što je vrlo pozitivno. Ali još je uvijek prevelik utjecaj amaterizma
i subjektivizma u tome, a premalo se respektiraju mišljenja udruženog rada i realni
ekonomski tokovi, kao što je formiranje tržišta financijskih sredstava, alokacija
društvenog rada i sredstava, zakon podude i potražnje, rastuća urbanizacija i raspad
sela, utjecaj međunarodne podjele rada i kretanja u svjetskoj privredi uopće itd.
Ostaje i dalje otvoreno pitanje poštovanja proporcija plana, naročito u oblasti
tržišta i cijena, investicija, kredita, deviznog, carinskog i vanjskotrgovinskog režima
itd. Kod drugih se još uvijek svi odlučujući kanali privrede nalaze u rukama moćne
državne mašine (kreditni sistem, odluke u proširenoj reprodukciji, sistem cijena,
devizni, carinski i vanjskotrgovinski režim, pitanje volumena i opticaja novčane
mase itd.).
Zbog svega toga smatramo da je planiranje privrednog razvoja veoma važan
faktor i da ono po metodi treba da odgovara novim socijalističkim odnosima kod
nas, samoupravnim socijalističkim proizvodnim odnosima.
3. Na kraju, potrebno je da ukažemo na neka pitanja u vezi s materijom
koja se daje u knjizi. Mora se istaknuti da je knjiga pisana po nastavnom programu
predmeta političke ekonomije socijalizma, koji se izučava u II. godini studija na
Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. No, bez obzira na to, u njoj je dano
ono što se sada „moglo dati”. Mnoga pitanja nisu obrađena, a kod mnogih u obradi
treba ići dalje. Nedostaju nam potrebne monografije koje su za pisanje takva mate­
rijala neophodne. Ovaj rad vjerojatno je opterećen onim neizbježnim što se javlja
kad na istom problemu radi više autora — a to je ponavljanje. Redaktor se trudio
da ponavljanja bude što manje, kada se već nisu mogla izbjeći. Potrebno je da
objasnimo zašto se neka pitanja pojavljuju u više poglavlja. Izričit je slučaj robne
privrede, koja se pojavljuje u dva poglavlja, a tako isto i obrada poljoprivredne
proizvodnje. Pažljiv čitalac uočit će razliku. Robna proizvodnja dana je odmah iza
glave o socijalističkim proizvodnim odnosima i o socijalizmu kao svjetskom pro­
cesu, i to zato da bi se ukazalo na uvjete u kojima se gradi socijalističko društvo,
a to je nužnost postojanja robe (i novca). T u se, dakle, daje mehanizam. Međutim,
u glavi o društvenom procesu rada u socijalizmu ukazuje se na to da se on odvija
u uvjetima postojanje robne privrede, tj. da je oblik privrede robni, što onda daje
posebno obilježje cijelom procesu rada u socijalizmu. Što se tiče poljoprivredne
proizvodnje, izdvojili smo te probleme u zasebni dio knjige. Međutim, također
kod društvenog procesa rada u socijalizmu bilo je nužno ukazati na manifestaciju
tog procesa u oblasti poljoprivrede.
Ima i drugih slučajeva ponavljanja, kao što je, npr., obrada problema pla­
niranja. Ono se pojavljuje u glavi o robnoj proizvodnji, a zatim i u glavi o društ­
venoj reprodukciji. Razlog se može također uočiti kod čitanja samog teksta. Možda
će biti prigovora koncepciji udžbenika i rasporedu same građe. Vjerojatno je da
je moguća i druga koncepcija i drugi raspored. No, kako se god pristupilo, objek­
tivno bi bilo mjesta prigovorima.
 Prvi dio

O SOCIJALIZMU I POLITIČKOJ EKONOMIJI

SOCIJALIZMA
 1. O POLITIČKOJ EKONOMIJI SOCIJALIZMA

PREDM ET I METODA POLITIČKE EKONOMIJE SOCIJALIZMA

Politička ekonomija socijalizma je relativno mlada nauka. Upravo posljed­
njih godina ona gradi potpuniju sintezu međuzavisnosti pojedinih kategorija so­
cijalizma da bi oblikovala svoj teoretski sistem o zakonima socijalističkog načina
proizvodnje.
Prošlo je, međutim, više od pola stoljeća od oktobarske revolucije u ŠSSR-u.
Revolucionarne društvene promjene nastale su i stalno se javljaju u mnogim zem­
ljama Evrope, Azije, Afrike i Južne Amerike. Socijalizam time postaje svjetski
proces, ako ne vladajući, tada proces koji se stalno razvija i jača u odnosu prema
kapitalizmu kao svjetskom sistemu. Politička ekonomija socijalizma oblikuje se
i razvija na osnovama tih društvenih kretanja. Njezin je zadatak da primjenom
naučne metode otkrije zakonitosti tih procesa, tj. njihovu suštinu, da ukaže na
one relativno konstantne, opće i nužne uzročne odnose koji upravljaju tim procesima
u području proizvodnih odnosa.
Postojeći stupanj spoznaja političke ekonomije socijalizma pokazuje, me­
đutim, njezino stanovito zaostajanje za navedenim društvenim kretanjima. Ta
kretanja sigurno stvaraju objektivne uvjete za viši nivo njezinih spoznaja.1 No
objašnjenje postojećeg razvojnog stupnja političke ekonomije socijalizma ne bi
bilo naučno ako se pored tih materijalnih uvjeta ne bi sagledali i drugi činioci
koji također mogu imati i imaju znatan utjecaj na razvitak društvenih nauka uopće
i političke ekonomije posebno. T o su mnogovrsni institucionalni, ideološki, kul­
turni, psihološki i drugi objektivni i subjektivni činioci, koji također utječu na
ponašanje ljudi i na mogućnost ljudske spoznaje. Upravo u tom „pluralističkom
kauzalitetu” vrlo veliko značenje ima naučno definiranje predmeta (objekta) izu­
čavanja političke ekonomije socijalizma, što je pak u velikoj zavisnosti od naučne
metode kojom se istraživači, naučni radnici služe. To zbog toga jer je preciziranje
objekta izučavanja jedna od značajnih etapa naučnog postupka u izučavanju i
objašnjavanju zakona.

Predm et (objekt) izučavanja političke ekonomije socijalizma

Politička ekonomija socijalizma, u odnosu prema političkoj ekonomiji kapi­
talizma i drugih društveno-ekonomskih formacija, ne čini neku odvojenu i
međusobno nezavisnu nauku. Ona je sastavni dio cjelovite nauke, političke eko­
nomije, za koju je, podsjetimo se, F. Engels u Anti-Duhringu dao ovu definiciju.
„Politička je ekonomija, u najširem smislu riječi, nauka o zakonima koji vladaju
proizvodnjom i razmjenom materijalnih sredstava za život u ljudskom društvu”.12

1 „Stoga čovječanstvo postavlja sebi uvijek samo one zadatke koje može riješiti, jer kad
tačnije posmatramo, uvijek ćemo naći da se sam zadatak rađa samo ondje, gdje materijalni uslovi
za njegovo rješenje već postoje ili se bar nalaze u procesu svoga nastajanja.” (K. Marx: Prilog
kritici političke ekonomije, Kultura, 1956, str. 9)
2 F. Engels: Anti-Diihring, Naprijed, Zagreb, 1946, str. 151.

3
 Definiciju Engels dalje razrađuje navodeći da su uvjeti pod kojima ljudi
proizvode i razmjenjuju različiti u raznim zemljama i na različitim stupnjevima
razvitka. Prema tome, ako bi politička ekonomija pokušala da te različite stup­
njeve razvitka i njima odgovarajuće različite proizvodne odnose svede na
zajedničke zakonitosti, dobila bi samo nekoliko osnovnih općih zakona kretanja,
koji ne bi objašnjavali specifičnosti odgovarajuće epohe, odnosno društveno-
-ekonomske formacije. Zbog toga je nužno da politička ekonomija, kao histo­
rijska nauka, izučava zakonitosti koje vladaju u proizvodnji, raspodjeli, razmjeni
i potrošnji određenih historijskih epoha, društveno-ekonomskih formacija koje
se oblikuju na različitim stupnjevima razvitka ljudskog društva. U tom smislu
govorimo o političkoj ekonomiji pojedinih pretkapitalističkih društvenih formacija,
političkoj ekonomiji kapitalizma i političkoj ekonomiji socijalizma. Tada govorimo
0 političkoj ekonomiji u užem smislu, koja izučava zakone pojedinih konkretnih
načina proizvodnje i na osnovi tih zakona pronalazi i opće zakone kretanja ljudskog
društva kroz njegovu historiju.
Politička ekonomija sodjalizma3 prema tomey izučava zakone koji vladaju
proizvodnjom, raspodjelom3 razmjenom i potrošnjom u socijalizmu, tj. u nižoj fa zi
društveno-ekonomske formacije komunizma.
Suprotnosti između društvenog karaktera proizvodnje i privatnog karak­
tera prisvajanja, svojstvene kapitalizmu, na određenom stupnju razvitka postaju
smetnja daljem, neometanom i objektivno mogućem napretku proizvodnih snaga.
Tada dolazi do krupnih kvalitativnih promjena u društvenim odnosima. Radnička
klasa oduzima buržoaziji političku vlast i uspostavlja nove društvene odnose u
kojima nestaje privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, nestaje kapi­
talistički način upravljanja sredstvima za proizvodnju i kapitalistički način pris­
vajanja. Počinje nova epoha u historiji ljudskog društva, nova ekonomsko-društvena
formacija, odnosno njezina niža faza — socijalizam.
Tokom 20. stoljeća mnoge su zemlje već prišle izgradnji socijalizma, a u
mnogima se ubrzano stvaraju preduvjeti za njegov nastanak. Socijalizam je time
postao svjetski proces, svjetski društveni sistem. No putovi nastanka socijalizma
1 izgradnje socijalističkog načina proizvodnje po svojim su izgledima, odnosno
oblicima ispoljavanja, vrlo različiti. Drugačije su i procesi tekli, i još uvijek se
razlikuju, u prvoj zemlji koja je prišla izgradnji socijalizma — u SSSR-u, a dru­
gačije u Jugoslaviji, Poljskoj, Mađarskoj, ČSSR, Kini, Kubi i drugim socijalis­
tičkim zemljama. Radi se, dakle, o sadržajno, tj. suštinski istim procesima, a često
vrlo različitim oblicima njihova ispoljavanja, zbog različitih ekonomskih, političkih,
kulturnih i drugih uvjeta koji na te procese utječu.
U skladu s tim objektivnim društvenim promjenama i procesima javlja se
nužnost naučnog istraživanja suštine postojećih procesa, tj. oktrivanja zakona
koji tim procesima upravljaju. Nužno je prvenstveno otkriti one zakone koji —
kako je istakao Marx — usmjeravaju dalji razvoj proizvodnih snaga i izgradnju
odgovarajućih odnosa u proizvodnju U socijalizmu to znači otkriti takve proizvodne
odnose, odnosno na njima osnovane ekonomske zakone kojima jača položaj i uloga
neposrednih proizvođača, koji su glavni nosioci tog razvitka. To je suština zadatka
političke ekonomije socijalizma.
Prije nego što prijeđemo na dalju analizu političke ekonomije socijalizma,
potrebno je konkretnije ukazati na određene specifičnosti koje u našoj etapi raz­
vitka čine predmet istraživanja političke ekonomije socijalizma vrlo složenim i o
kojima se još uvijek vode diskusije i javljaju različita mišljenja.

4
 1. Kod nekih se autora javljala sumnja da nauka u sadašnjoj etapi raz­
vitka socijalizma može otkriti zakone nove društveno-ekonomske formacije, jer
socijalizam je tek niža faza te nove društvene formacije, tj. komunizma, koji se
tek izgrađuje i još ni u jednoj zemlji nije potpuno izgrađen. Isticalo se da su Marx
i Engels mogli otkriti zakone kapitalizma jer su kao osnovu imali već potpuno iz­
građen sistem s njemu svojstvenim karakteristikama i načinom proizvodnje u ko­
jem je dominirala kapitalistička robna proizvodnja, kao i izgrađene društvene od­
nose, klasne kapitalističke odnose.
Sigurno je da je izgradnja socijalizma tek proces kojim se stvaraju uvjeti
za nastanak komunizma. No socijalistička praksa već danas jasno ukazuje na od­
ređene objektivne nužnosti svojstvene po svojoj suštini svakoj zemlji koja izgrađuje
socijalizam. Za te nužnosti može se utvrditi da predstavljaju zakonitost bez obzira
na oblike ispoljavanja. To su, n p r.: podruštvljenje sredstava za proizvodnju, dalji
razvitak proizvodnih snaga, društveno usmjeravanje proizvodnje planiranjem,
postojanje robne proizvodnje, novca, tržišta, raspodjela prema radu, nužnost
sve direktnijeg uključivanja neposrednih proizvođača u upravljanje sredstvima za
proizvodnju, porast životnog standarda itd. Postoji dakle objektivna socijalistička
praksa i radnička klasa kao njezin graditelj, a to političkoj ekonomiji socijalizma
i društvenim naukama uopće nameće zadatak teoretske obrade.
Politička ekonomija ne može prema tim pojavama zauzeti pasivan stav če­
kanja, već ih mora istraživati jer time pomaže izgradnju socijalizma, bez obzira
na to što će buduća praksa i teorija ne samo nadopuniti već i korigirati pojedine
postavke koje se danas smatraju točnim. To je, uostalom, i zakonitost u pozitivnom
kretanju ljudske spoznaje, koja se razvija i obogaćuje razvitkom ljudskog društva.
Pa i društvene se zakonitosti javljaju kao opće tendencije, kao prosjeci, baš odstu­
panjem pojedinačnog u odnosu na opće.
2. Socijalizam se uslijed specifičnih uvjeta, koje je objasnio Lenjin, javio
u tretežno nerazvijenim zemljama. Osim Čehoslovačke i DR Njemačke, najveći
broj zemalja koje danas izgrađuju socijalizam nalazile su se, i pretežno se još uvijek
nalaze, pred vrlo složenim problemima razvitka proizvodnih snaga, koje treba
da osiguraju materijalnu osnovu socijalističkim društvenim odnosima. Ta činje­
nica — uzeta općenito — već objašnjava složenost izgradnje socijalizma, teškoće
u uklanjanju suprotnosti naslijeđenih od kapitalizma, koje socijalizam može uklo­
niti samo ubrzanim razvitkom proizvodnih snaga. Međutim, procesi izgradnje
materijalne osnove socijalizma ne mogu biti isti ni slični procesima koji su stvarali
materijalnu osnovu kapitalizmu. Potpunije rečeno, društvena strana tog procesa
nije i ne može biti istovjetna s kapitalističkim načinom razvitka proizvodnih snaga.
Podsjetimo se prvobitne akumulacije, jeftinijeg dječjeg rada i rada žena, duljine
radnoga dana i si. To su bile metode kojima je kapitalizam stvarao uvjete za jačanje
i razvitak svojih materijalnih proizvodnih snaga. Socijalistička praksa ne može
takve metode primjenjivati iz humanih razloga, kbji su sastavni dio i osnovna te­
kovina socijalizma. Te tekovine politička ekonomija socijalizma također uključuje
u oblikovanje svojega teoretskog sistema kad istražuje zakonitosti razvitka soci­
jalističkih proizvodnih snaga. Isto tako treba imati na umu da živimo u epohi
nuklearne energije, elektronskih mozgova i letova u svemir. Takav do sada ne­
viđeni tempo razvitka proizvodnih snaga sam po sebi otežava spoznaju ekonomskih
zakona i dovodi u sumnju mnoge istine koje bi se pokušavale sačuvati nasuprot
novim činiocima razvoja.
No, složenost istraživanja i otkrivanja zakonitosti u razvitku socijalizma po­
većana je i time što i među zemljama koje izgrađuju socijalizam postoje krupne

5
nejednakosti u polaznim osnovama. Zbog toga se u svakoj zemlji javljaju speci­
fični, njoj odgovarajući procesi i putovi socijalističke akumulacije, industrijalizacije
i proširene reprodukcije uopće koji omogućuju rješavanje spomenutih problema.
Uloga države, organizacija proizvodnje, funkcija tržišta, sistem raspodjele i pot­
rošnje također mogu po svojim pojavnim oblicima biti vrlo specifični. Javlja se,
dakle, čitav splet pojava i procesa koji su uvjetovani različitim stupnjevima razvitka
pojedinih zemalja. Politička se ekonomija zbog toga nalazi pred vrlo složenim
zadatkom da primjenom naučne metode izvrši selekciju, i to ne samo bitnog od
nebitnog, suštinskog od površinskog, socijalizmu svojstvenog od nužnog zbog
zaostalosti, već da u tom spletu procesa i odnosa otkrije ono zajedničko, svojstveno
svim zemljama koje izgrađuju socijalizam.
Dakle, uvjeti relativno niskog stupnja razvitka, na kojem je pretežan broj
zemalja počeo izgradnju socijalizma, mogu dovesti do zablude da se zakonom so­
cijalizma proglase mnogi procesi i odnosi — pa čak i deformacije u izgradnji so­
cijalizma — koji bi se pojavili kao posljedica niskog razvoja proizvodnih snaga.
3. Socijalizam, kao niži stadij komunizma, stvara tek uvjete za izgradnju
komunističkog društva. Stalan razvitak materijalnih proizvodnih snaga i raz­
vitak ljudske svijesti i kulture osnovni je zadatak socijalizma u ostvarivanju uvjeta
za nastanak komunizma. T u se, dakle, još ne susrećemo s „čistom” formacijom
i samo njezinim odvojenim i specifičnim zakonima u domenu proizvodnje, ras­
podjele, razmjene i potrošnje. Javlja se čitav niz zakona naslijeđenih od kapitalizma,
zatim socijalizmu imanentnih, a također i niz odnosa i zakonistoti karakterističnih
za komunizam — kao budući viši stadij. To je, dakle, proces koji predstavlja borbu
između starog, koje je naslijeđeno, i novog, naprednijeg, koje se stvara i jača. Utoliko
je složenija i analiza pojava i utvrđivanje zakonitosti. U kasnijim ćemo izlaganjima
vidjeti koliko je samo različitih mišljenja o djelovanju zakona vrijednosti u soci­
jalizmu, o ličnoj i društvenoj potrošnji i raspodjeli prema radu, o robi i novcu,
tržištu i cijenama najamnini i dohotku.3
4. Konačno, vrlo složen problem u određivanju predmeta izučavanja po­
litičke ekonomije socijalizma predstavljaju odnosi između objektivnih zakona svoj­
stvenih, socijalističkom društvu i svjesne akcije toga društva izražene u privrednoj
politici. Za razliku od prethodnih klasnih društvenih sistema, socijalizam nastaje
i razvija se kao plod sve snažnijeg utjecaja svjesnog društvenog faktora, tj. svjesne
spoznaje i akcije članova socijalističke zajednice. Jedna od karakteristika društvenih
zakona — za razliku od prirodnih zakona — upravo i jest pojačana mogućnost
svjesne akcije ljudi, koja u datim društvenim okvirima i tendencijama kretanja
ljudskog društva može ubrzati ili usporiti ostvarenje objektivnih nužnosti koje
društvo spoznaje. U privrednom životu društvo to postiže određenom privrednom
politikom izraženom u društvenim planovima, ulogom države i drugih društvenih
institucija u usmjeravanju privrednih procesa. Ponekad se to postiže svjesnim
odstupanjem od zakona da bi se dobili željeni rezultati, ali bez rasipanja i neeko-
nomičnih posljedica, praćenjem i kontrolom procesa i odnosa.
U vezi s tim različita su mišljenja o tome koliko politička ekonomija treba
da obuhvati privrednu politiku, koliko se socijalistička nauka (teorija) sjedinjuje
sa socijalističkom praksom i koje od tih manifestacija prakse ulaze u domen po­
litičke ekonomije. Sigurno je da povezanost i sklad između teorije i prakse u soci­

3 Vidi: E. Lipinski: O predmetima ekonomije i ekonomskim zakonima. Poljski ekonomisti

o problemima socijalističke privrede, N olit, Beograd, 1960.

6
jalističkom načinu proizvodnje postaju neposredniji nego u kapitalizmu. Teorija
ukazuje praksi na najracionalnija rješenja postojećih zadataka, dok praksa potvrđuje
ili negira teoretske zaključke. U socijalističkim društvenim odnosima nema prev­
lasti privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, a proizvodnjom raspo­
lažu neposredni proizvođači da bi se zadovoljile potrebe društva. To omogućuje
veći sklad između teorije i prakse jer postavljanje privrednih ciljeva i njihovo ost­
varenje nije u suprotnosti s naučnom spoznajom, a osim toga, praksa ne služi
interesima uskih grupacija eksploatatora, već čitavom društvu. Prema tome se i
odnos političke ekonomije prema načinu proizvodnje u socijalizmu suštinski mi­
jenja. Naučna politička ekonomija istovremeno je i sastavni dio pogleda na svijet
radničke klase, koja je razorila kapitalistički način proizvodnje i izgrađuje socija­
lizam. Dakle, izgrađuje se društvo u kojem nestaju, ili bar pretežno nestaju, svi
oni činioci kapitalističkog karaktera koji su ometali sklad između teorije i prakse.
No, izgradnja socijalizma je složen proces, u kojem se često javljaju pro­
blemi koje nauka tek mora riješiti. Pozitivan stav političke ekonomije prema iz­
gradnji socijalističkog načina proizvodnje traži i dalje striktnu primjenu naučne
metode, pomoću koje se dolazi do spoznaje objektivne nužnosti koja predstavlja
zakonitost.
U sistemu tih problema politička ekonomija socijalizma ima svoj domen
zadataka. Objekt su njezina istraživanja zakoni koji vladaju procesom proizvodnje,
raspodjele, razmjene i potrošnje u socijalističkom društvu. Konkretno to znači
da predmet koji izučava politička ekonomija socijalizma postaju zakoni razvitka
socijalističkih proizvodnih snaga i izgradnje socijalističkih proizvodnih odnosa. Znači
da se zakoni socijalističke proširene reprodukcije (uključivši proces proizvodnje,
raspodjele, razmjene i potrošnje) nužno postavljaju kao bitan i središnji objekt
izučavanja političke ekonomije socijalizma.
Proces reprodukcije uopće, pa i socijalističke proširene reprodukcije, kao
vrlo kompleksan objekt istraživanja, promatramo s više aspekata, primjenom raz­
ličitih metodoloških instrumenata, na različitom stupnju apstrakcije. Ekonomika
i ekonomska politika izučavat će pretežno kvantitativne odnose i njihovo kretanje
s obzirom na konkretne privredne ciljeve što ih je društvo postavilo. U njihove
analize uključuju se svi raspoloživi proizvodni potencijali i svi oblici djelatnosti.
Ove nauke ispituju konkretne ekonomske i političke instrumente kojima se regulira
proizvodnja, raspodjela, razmjena i potrošnja kada se rješavaju konkretni ekonomski
zadaci neke proizvodne organizacije (mikroekonomija) ili šire zajednice (makro-
ekonomija).
Prema tome, ekonomika, bilo kao opća teorija, bilo kao teorija pojedinih
grana privrede, i ekonomska politika — ne služe se metodom apstrakcije do onog
stupnja do kojeg se njome služi politička ekonomija. U svoje analize one će, npr.,
uključiti izvoz i uvoz, zanatstvo i trgovinu, sitnog i srednjeg seljaka i istražiti naj­
efikasnije korištenje raspoloživih sredstava rada i vremena u izvršavanju određenih
privrednih zadataka. Podrobnije se tim problemima — u okviru poslovanja priv­
rednih poduzeća — bavi organizacija i ekonomika poslovanja poduzeća. Statistika,
knjigovodstvena tehnika i tehnika analize svojim instrumentima pomažu u pra­
vilnom provođenju operativnih ekonomskih postupaka i pokazuju njihove
rezultate.
Politička ekonomija u odnosu prema ostalim ekonomskim naukama i dru­
štvenim naukama uopće, nije odvojena nekim odsječenim graničnim zidovima.
Među njima postoji povezanost u općem sistemu društvenih nauka, ali su objekti

7
i metode istraživanja za svaku od njih specifični. Zakoni društvenog razvitka koje
izučava politička ekonomija služe ostalim ekonomskim naukama u teoretskom i
praktičnom rješavanju privrednih postupaka i usmjeravanju privrednih procesa,
dok rezultati prakse verificiraju zaključke političke ekonomije i ukazuju na nove
probleme koje ona treba da riješi u svojem domenu.
Politička ekonomija izučava zakone reprodukcije društvenih sredstava i
istovremeno zakone reprodukcije društvenih proizvodnih odnosa, kao jedinstven
proces, polazeći od dva međusobno povezana vida: kvantitativnog vida i kvalita­
tivnog vida društvene reprodukcije, tj. njezina društvenog izgleda. I upravo društ­
veni vid socijalističke reprodukcije i njegovi zakoni izražavaju nove socijalističke
uvjete u kojima se reprodukcija odvija i koje politička ekonomija socijalizma izučava.
Osnovnu karakteristiku tog društvenog vida čine podruštvljena sredstva za proiz­
vodnju i upravljanje tim sredstvima od strane neposrednih proizvođača udruženih
u svoje proizvodne organizacije. Politička ekonomija, dakle, ne raspravlja o stvarima
već o odnosima među ljudima, odnosno klasama. T i su odnosi, međutim, „uvijek
vezani za stvari i pojavljuju se kao stvari”4. No, ti odnosi među stvarima poprimaju
u socijalizmu sve manje fetiški karakter, premda suprotnosti u robi i u odnosu
između robe i novca ne nestaju u potpunosti. Suprotnosti socijalističke robne pro­
izvodnje upravo su osnov za djelotvornu primjenu principa raspodjele prema efektu
rada, a taj princip je osnov za stvarnu primjenu radničkog samoupravljanja.

Djelovanje ekonomskih zakona u socijalizm u

Uloga i značaj socijalističkih društvenih odnosa u vezi s djelovanjem eko­
nomskih zakona u socijalizmu, također su predmet opširnijih diskusija već dulji
niz godina. Među autorima postoje o tome različita shvaćanja, koja se odra­
žavaju i u shvaćanju o političkoj ekonomiji socijalizma — njenom predmetu i
njenoj metodi. O tim diskusijama i o predstavnicima različitih mišljenja govori
se u slijedećim poglavljima. Ovdje ćemo navesti samo neka esktremna mišljenja,
koja u suštini negiraju postojanje političke ekonomije socijalizma.
Jedno mišljenje polazi od postavke da politička ekonomija socijalizma postaje
nauka koja prvenstveno treba da se bavi teoretskim uopćavanjem funkcioniranja
praktičnog mehanizma socijalističke privrede, kao što je, npr., proces industri­
jalizacije. Tada bi se politička ekonomija svela na neku vrstu nauke o „racionalnoj
organizaciji proizvodnih snaga”, ili „nauke o gospodarenju”, ili „teorije privrednog
planiranja”, ili „teorije privrednog rasta”.
Takav stav ne može biti usvojen jer on znači negaciju političke ekonomijo
negaciju njezine naučne metode i stvarnog objekta istraživanja. Usvajanjem toga
stava predmet političke ekonomije sveo bi se zapravo na analizu samo pojavnih
^bhka, ili na rješavanje zadataka koje vrši ekonomika i ekonomska politika. Po­
litička bi ekonomija time težište svojih istraživanja prenijela samo na kvantitativne
analize i površinske pojavne oblike. Time bi u osnovi dobila karakter buržoaske
„ekonomike” („economics”), koja iz svojih istraživanja isključuje zakone koji, up­
ravljaju društvenim odnosima, tj. zapostavlja tzv. kvalitativne analize.5

4 K. Marx: Prilog kritici političke ekonomije, cit. djelo, str. 211.

5 U suvremenoj građanskoj teoriji naziv „politička ekonomija” zamijenjen je nazivom
„economics” (ekonomika). Definirana je kao skup tehnika i metoda koje izučavaju „ljudske akcije
u redovnom poslovnom životu”. Vidi: A. Marshall: Principles of Economics, I vol., str. 1, i A.
Schumpeter: History o f Economic Analisis, New York, 1955, str. 21—23.

8
 Negativne posljedice mišljenja da se politička ekonomija treba odreći me­
tode apstrakcije i da težište istraživanja mora prebaciti na funkcioniranje privred­
nog mehanizma i njegovih pojavnih manifestacija — jasno se izrazilo u nekim
socijalističkim zemljama. U tim su zemljama rješenja pojedinih konkretnih za­
dataka, koja su odgovarala posebnim uvjetima tih zemalja, proglašavana za zakone
socijalizma, za jedina moguća rješenja. To je štetno djelovalo na uspješno rješa­
vanje istih i sličnih zadataka u drugim zemljama, u kojima su postojali drugačiji
uvjeti.
Postoji više primjera koji nam potvrđuju štetnost odricanja političkoj eko­
nomiji njezine naučne metode. Ako, npr., usporedimo način zauzimanja vlasti
od strane proletarijata u pojedinim socijalističkim zemljama, ili proces podrušt-
vljavanja sredstava za proizvodnju uopće, ili samo u poljoprivredi i drugim gra­
nama, vidjet ćemo mnoge različnosti u načinima, u sredstvima (i stupnjevima)
kojima je to podruštvljenje postignuto. To se pak suprostavlja mišljenju da je put
u jednoj od socijalističkih zemalja, recimo u SSSR-u, jedini kriterij socijalističkog
rješavanja tih problema. Time je u stvari zapostavljena zakonitost, tj. nužnost
podruštvljenja sredstava za proizvodnju u odnosu na formu, tj. na pojavne oblike,
metode kojima su se ta sredstva podruštvljavala.
Drugo mišljenje, koje se također u biti svodi na negaciju političke ekonomije
socijalizma kao nauke, iako uzima drugu polaznu osnovu, polazi od postavke da
ekonomski zakoni u socijalizmu — naročito zakon vrijednosti — gube svoju ob­
jektivnost u djelovanju uopće, ili bar na sektoru podruštvljenih sredstava za pro­
izvodnju. Prema tom mišljenju, nastankom novih društvenih odnosa koji se jav­
ljaju nakon uspostavljanja socijalističke države i nakon njezina preuzimanja sred­
stava za proizvodnju — prestaju automatski djelovati ekonomski zakoni koji su
djelovali u kapitalističkoj privredi. Njihovo se djelovanje eventualno pretpostavlja
samo u privatnom sektoru, u kojem sredstva za proizvodnju još nisu podruštvljena.
U društvenom sektoru, nasuprot zakonu vrijednosti i ostalim zakonima koji se
javljaju u procesu proizvodnje, raspodjele, razmjene i potrošnje (u domenu tržišta,
formiranja cijena i si.) javlja se — prema tom mišljenju — „zakon planskog pro­
porcionalnog razvitka narodne privrede”, pod utjecajem planskog rukovođenja
privredom od strane države.6
Navedeno mišljenje također ne može biti prihvaćeno jer mu se mogu sup­
rotstaviti mnogi prigovori, a i praksa, osnovni kriterij istine, nije ga potvrdila.
Socijalistički društveni odnosi sigurno čine nove uvjete u kojima djeluju
ekonomski zakoni. Također je činjenica da ti odnosi suštinski mijenjaju određene
procese i situacije u funkcioniranju privrede. Prestaje djelovanje određenih zakona
svojstvenih kapitalizmu. Tako, npr., kapitalisti više ne vrše raspodjelu, najamnina
nestaje kao kategorija jer radna snaga prestaje biti roba, regulira se anarhičnost
proizvodnje i razmjene itd. No istovremeno postoje i činioci koji djeluju u suprot­
nom smislu. Socijalizam se počeo izgrađivati i još se uvijek izgrađuje u zemljama
koje su od kapitalizma naslijedile relativno niske proizvodne snage. Stupanj raz­
vitka u pojedinim granama .privrede i pojedinim uvjetima proizvodnje još je uvijek
neravnomjeran. Socijalizam je niža faza komunizma i u njemu se javljaju još mnoge
suprotnosti naslijeđene od kapitalizma. No treba imati na umu da socijalizmu
nisu imanentne samo suprotnosti koje se izražavaju u borbi za uklanjanje zaostalosti
naslijeđenih od kapitalizma. Nauka i iskustvo ukazuju na to i potvrđuju da i sam

6 O djelovanju zakona vrijednosti u socijalizmu vidi potpunije u ovom radu temu Robna
proizvodnja i zakon vrijednosti u socijalizmu.

9
socijalizam nosi u sebi određene suprotnosti koje čine suštinu razvoja i kretanja.
Mi do sada nismo ni naučno ni iskustveno spoznali stupanj društvenog razvitka
na kojem bi te suprotnosti mogla ukloniti centralistička državna uprava ili pla­
niranje narodne privrede, koje neki teoretičari nazivaju „najopćenitijim i naj-
sveobuhvatnijim oblikom svjesnog primjenjivanja ekonomskih zakona u soci­
jalističkom društvu”.7 Isto tako te suprotnosti ne mogu razriješiti „kritika i samo­
kritika” kao „prve pokretačke snage društva i moćni instrumenat u rukama partije”.8
Takva idealistička i nenaučna pozicija jest negacija zakona marksističke dijalektike
po kojoj se postojeće suprotnosti mogu razriješiti samo novima na višem nivou,
koje postaju činioci daljeg razvitka. Da li i koliko te suprotnosti mogu postati an­
tagonističke, pokazat će praksa svojstvena svakoj zemlji posebno. Iskustvo je po­
kazalo da nestankom eksploatatorske klase u socijalizmu ne nestaju suprotnosti
kao što su, npr., u raspodjeli nacionalnog dohotka, u upravljanju sredstvima za
proizvodnju i si., koje mogu vrlo negativno utjecati na razvitak materijalnih pro­
izvodnih snaga i produktivnost rada. Novi socijalistički društveni odnosi tek ot­
varaju brane razvoja proizvodnih snaga. To je njihov historijski zadatak u pripremi
komunizma. Izvršenje tog zadatka ovisno je o spoznaji zakona koje postojeći nivo
proizvodnih snaga objektivno uvjetuje i o adekvatnoj privrednoj politici koja se
zasniva na spoznaji tih zakona. Spoznaja tih zakona i potpunija mogućnost njihova
korištenja čini osnovnu prednost socijalizma nad kapitalizmom, a uloga političke
ekonomije u istraživanju tih zakona od bitnog je značenja. Dakle, novi socijalistički
odnosi ne mogu automatski ukinuti sve naslijeđene zakone kapitalizma, već mi­
jenjaju sadržaj i njihov način ispoljavanja. Također, ti odnosi nisu stagnantni,
jer ih također pokreću njima svojstvene suprotnosti.
U vezi sa zakonima koje otkriva politička ekonomija socijalizma nužno je
također imati na umu i razlikovati te zakone prema njihovoj vrsti i karakteru.9
Neki od tih zakona reguliraju opći razvitak ljudskog društva kroz historiju kao
općedruštveni zakoni kretanja. Oni upravljaju općim tendencijama razvitka, kao
što su stalan razvitak proizvodnih snaga, stalne promjene u društvenim odnosima
kojima se usklađuje nivo postojećeg razvitka i omogućava dalje kretanje, stalno
oslobađanje čovjeka od zavisnosti prema prirodi i drugom čovjeku itd. T e opće
zakone politička ekonomija izvodi iz analize zakona konkretnih društveno-eko-
nomskih formacija. Oni predstavljaju esencijalne društveno-ekonomske zakone
kretanja u najopćenitijem smislu, bez obzira na konkretne društveno-ekonomske
formacije. No u vezi s djelovanjem tih općih zakona razvitka ljudskog društva ne
smije se gubiti iz vida da oni djeluju konkretno, u konkretnim društvenim for­
macijama i nose osobine tih formacija. Tako, npr., zakon stalnog razvitka proiz­
vodnih snaga, kao opći zakon kretanja, nosi ipak specifične osobine s obzirom
na način ispoljavanja u feudalizmu, za razliku od njegova ispoljavanja u kapitalizmu,
odnosno u socijalizmu. Taj odnos općeg i posebnog u procesu društvenog razvitka
vrlo je složen. Opći zakoni društvenog kretanja šira su osnova za spoznaju i ocjenu
posebnih zakona pojedinih društvenih formacija i etapa razvitka. No opći zakoni
oblikuju se putem specifičnih oblika razvitka posebnih, tj. pojedinačnih etapa u
tom razvoju.

7 Staljin i Ždanov vidjeli su u partijskoj kritici i samokritici „apsolutno novu vrstu kreta­
nja, nov tip razvoja, novu dijalektičku zakonomjernost” (istaknuo D . S.). O tome vidi: A. Leontijev:
0 političkoj ekonomiji socijalizma, Naprijed, 1958, str. 14.
8 Isto, str. 14.
9 Vidi: O. Lange: Ekonomski zakoni socijalizma, Međunarodni problemi br. 3/1958,
1 dr I. Maksimović: Q nekim problemima političke ekonomije socijalizma, Gledišta br. 1 /1961.

10
 Isto se tako specifično ostvaruje nužnost kvalitativnih promjena u društve­
nim odnosima, koja također predstavlja zakon razvitka ljudskog društva kroz his­
toriju. Promjene u društvenim odnosima na određenom stupnju razvitka proiz­
vodnih snaga, kada ti odnosi postaju kočnica daljem razvitku, nastaju kao opća
zakonitost u razvitku ljudskog društva. No, te se promjene različito manifestiraju
u raznim etapama toga razvoja. Navedeno treba naročito imati na umu kad se
proučava djelovanje tih, a i drugih zakona u socijalizmu. Socijalizam otvara novu
epohu u historiji ljudskog društva, tj. epohu u kojoj nestaje klasnih, eksploata-
torskih društvenih odnosa. T u činjenicu treba uzeti kao bitan elemenat pri izu­
čavanju karaktera općih zakona razvitka ljudskog društva i društvenih zakona
uopće.
Osim o općim zakonima razvitka ljudskog društva, možemo govoriti i o za ­
konima svojstvenim za nekoliko društvenih formacija, a ne za sve društvene formacije,
kao općim zakonima, ali u užem smislu. To su već spomenuti zakoni robne proizvod­
nje, a naročito se ističu zakoni koji reguliraju proporcije u društvenoj reprodukciji,
tj. odnose između I i II odjela. Za te je zakone i Lenjin naveo da će djelovati i u
budućem besklasnom društvu, jer će to društvo morati da pazi na sklad između
navedenih odjela. U tom je smislu Marx i ukazivao na te zakone kao na neku vrstu
prirodnih zakona. No činjenica da se radi o novim društvenim odnosima dolazi i
ovdje do snažnog izražaja. Reprodukcija se odvija planski, a ne anarhično. Sredstva
za proizvodnju su društvena, te njima upravljaju neposredni proizvođači u korist
čitavog društva. Socijalistička reprodukcija ujedno je i reprodukcija socijalističkih
društvenih odnosa, tj. proces stalnog razvitka i jačanja socijalističkih društvenih od­
nosa nad ostacima kapitalizma. To su nove kvalitete koje utječu i na društveni
sadržaj reprodukcije i na instrumente i procese u usklađivanju odnosa između
pojedinih odjeljaka.
Dakle, novi društveni odnosi u socijalizmu daju svoj pečat i općim zakonima
historijskog razvitka društva i ekonomskim zakonima koji uopće djeluju u soci­
jalizmu kao naslijeđeni zakon privrednog kretanja. Svako će društvo, npr., nastojati
da uz što manja materijalna ulaganja dobije što veći efekat. No rentabilnost i eko­
nomičnost postupaka u socijalizmu sigurno će biti ispitivana sa mnogo šireg i
kvalitativno drugačijeg aspekta nego u kapitalizmu. Ta se rentabilnost, npr., ne
može mjeriti i ocjenjivati bez sagledavanja njezina socijalnog vida i socijalnih pos­
ljedica, dakle i ekonomskih, i etičkih, i moralnih posljedica. Ili, uzmimo, npr.,
„rezervnu armiju rada”, koju buržoaski teoretičari u većem ili manjem postotku
uključuju u svoj teoretski model kao nešto normalno i nužno za održavanje ravno­
teže u privrednim odnosima ponude i potražnje radne snage. Naučna politička
ekonomija prilazit će problemu zaposlenosti i ravnomjernog zadovoljenja potreba
za odgovarajućim vrstama ljudskog rada i viška postojećeg rada potpuno drugačije,
a socijalistička praksa također.
Konačno govorimo i o trećoj vrsti zakona, tj. o posebnim, specifičnim za­
konima socijalizma kao niže faze komunizma. Ispitivanje njihova postojanja i
manifestiran ja vezano je za čitav splet problema i ranije iznijetih specifičnosti u
izgradnji socijalizma.
Socijalizmu je svojstven zakon raspodjele prema radu. Nužno je podru-
štvljenje sredstava za proizvodnju radi daljeg razvoja proizvodnih snaga, neop­
hodnog uvjeta za pobjedu socijalizma nad kapitalizmom. Neophodno je stalno
razvijanje upravljanja sredstvima za proizvodnju od strane neposrednih proiz­
vođača. Time se uspostavljaju novi osnovi na kojima se zasniva odnos između
individue i društva. Mijenjaju se društvene institucije i čitava društvena nadgradnja.

11
Te promjene prelaze nacionalne okvire pojedinih zemalja, kao što ih prelazi so­
cijalizam, i postaju svjetski procesi i svjetski odnosi. Svi ti procesi kreću se u odre­
đenim zakonitostima i sačinjavaju složenu problematiku koju u potpunosti ili
djelomično izučava i politička ekonomija socijalizma, a njezinim se spoznajama
društvo koristi u rješavanju svojih zadataka.

Izvori spoznaje ekonomskih zakona u socijalizmu

Iz dosadašnjeg izlaganja proizlazi da politička ekonomija socijalizma ot­

kriva nove naučne istine, nove spoznaje o zakonima koji upravljaju proizvodnjom,
raspodjelom, razmjenom i potrošnjom u socijalizmu. U vezi s tim postavlja se
pitanje iz kojih izvora i na osnovi kojih elemenata politička ekonomija spoznaje
zakone socijalizma.
U odgovoru na to pitanje nužno je na umu imati ove činjenice:
U prvom redu, socijalizam, odnosno komunizam ne razvija se na vlastitoj
osnovi. Marx je u „Kritici gotskog programa” napisao: „Ovdje imamo posla s
komunističkim društvom, ne onakvim kakvo se ono razvilo na svojoj vlastitoj os­
novi, nego obrnuto onakvim kakvo ono iz kapitalističkog društva upravo izlazi;
s komunističkim društvom dakle koje u svakom pogledu, u ekonomskom, moral­
nom, duhovnom nosi na sebi tragove starog društva iz čije utrobe izlazi.”101
Kapitalizam je, npr., osnove svojeg načina proizvodnje postavio još u feu­
dalizmu. To su kapitalističke kooperacije i manufakture, pa i primjena strojeva,
što čini osnovu kapitalističke ekonomske (industrijske) revolucije, koja je prethodila
buržoaskoj političkoj revoluciji. Proces nastanka socijalizma tekao je obrnuto,
tj. politička revolucija prethodila je revoluciji u načinu proizvodnje, jer se soci­
jalistički način proizvodnje, zasnovan na socijalističkim podruštvljenim sredstvima
za proizvodnju, javlja nakon političke revolucije.
Iduća činjenica, o kojoj je bilo ranije riječi a koju također treba imati na
umu, jest i spomenuta raznovrsnost zakona koji djeluju u socijalizmu.
Konačno, politička ekonomija socijalizma kao nauka, također ne izrasta
na nekoj svojoj vlastitoj osnovi izvan razvitka naučnog socijalizma i nauke kao
općedruštvene tekovine. Čovječanstvo u načelu pred sebe postavlja one nove za­
datke koje može riješiti. No, uvjeti za rješavanje postojećih zadataka stvaraju se
tokom razvitka ljudskog društva, razvitka nauke i njezinih instrumenata spoznaje.
Na osnovi tih činjenica možemo ukazati na ove osnovne izvore spoznaje
ekonomskih zakona socijalizma:
1. Kao jedan od izvora i osnova za vspoznaju zakona socijalizma služi do­
sadašnja spoznaja spomenutih općih zakona razvitka ljudskog društva kroz njegovu
historiju. Podsjetimo se na jedan zakon koji je iznio Marx u predgovoru i uvodu
„Kritike političke ekonomije” : „U društvenoj proizvodnji svoga života, ljudi stupaju
u određene, nužne odnose, nezavisne od njihove volje, odnose proizvodnje, koji
odgovaraju određenom stupnju razvitka njihovih materijalnih proizvodnih snaga.”11
Taj zakon regulira dijalektičko jedinstvo i međuzavisnost proizvodnih snaga i
proizvodnih odnosa, kao i odnos između materijalne baze i društvene nadgradnje.

10 K. Marx: Kritika Gotskog programa, str. 22. i 23.

11 K. Marx: Prilog kritici političke ekonomije. Predgovor i uvod, str. 8. i 9.

12
 Posebno značenje za izgradnju socijalističkog načina proizvodnje ima histo­
rijsko iskustvo da nova društvena formacija nastaje tek kada prethodna formacija
stvori materijalne i društvene uvjete za njezino nastajanje, tj. određeni nivo raz­
vitka materijalnih proizvodnih snaga i društvenu snagu (klasu) koja će, kao sub­
jektivni faktor, ostvariti društvenu revoluciju. Također, da novo društvo konačno
i definitivno prevladava kad razvije proizvodne snage i životni standard na viši
nivo nego što ga je razvila društvena formacija iz koje je novo društvo proizašlo,
kad uspije podići stupanj oslobođenja čovjeka na viši nivo itd.
Spoznaja navedenih zakona općeg razvitka društva kroz historiju plod je
n au čn ihistraživanja Marxa i Engelsa, kao i kasnijih teoretičara. Razumljivo je
da su se i Marx i Engels služili naučnim otkrićima svojih prethodnika i suvremenika
iz redova građanske ekonomije i društvenih nauka uopće, kao i otkrićima učenjaka
iz domena prirodnih nauka, biologije, fizike, kemije i drugih. Ta se spoznaja s
razvojem društvenog iskustva, razvojem nauke i njezine naučne metode stalno
usavršava. Nova životna iskustva daju nauci stalan podsticaj, a usavršavanjem
ljudi i njihove naučne tehnike postižu se sve krupniji rezultati i rješavaju se sve
složeniji problemi.
2. Drugi izvor spoznaje jesu posebni zakoni kapitalističkog načina proiz­
vodnje, koje je obradila i još uvijek obrađuje politička ekonomija kapitalizma. Izu­
čavanje tih zakona služi nam za spoznaju nužnosti nastanka socijalizma i naslije­
đenih zakonitosti koje se još javljaju u socijalizmu. Svaki novi društveni sistem
predstavlja progres u općem kretanju društva. Kapitalizam je ogromnim razvitkom
proizvodnih snaga također dao doprinos tom razvitku, tj. stvorio preduvjete za
nastanak socijalizma, iako socijalizam predstavlja njegovu negaciju.
Izučavajući opće zakone društvenog kretanja, izgrađujući kritičku teoriju
o razvitku kapitalizma i izučavajući osnovne suprotnosti kapitalističkog načina
proizvodnje, Marx i Engels, a i kasniji teoretičari, naročito Lenjin, otkrili su isto­
vremeno i mnoge osnovne elemente i osnovne zakonitosti socijalizma. To je bogato
nasljeđe, koje čini sastavni dio političke ekonomije socijalizma, koje daje smjernice
za njenu izgradnju i za dalja teoretska istraživanja.
3. Konačno, najvažniji izvor i elemenat spoznaje zakona socijalističke eko­
nomije jest praksa socijalističkih zemalja. Marx i Engels ukazali su na nužnost
nastanka socijalizma, dali su osnovne konture socijalizma i osnovne principe društ­
venih odnosa u proizvodnji, raspodjeli, razmjeni i potrošnji u socijalizmu. Danas
politička ekonomija izučava živu stvarnost, tj. sam ekonomski organizam i njegove
sastavne ćelije, jer iz prakse neposredno dolaze socijalistička iskustva i problemi.
To omogućava političkoj ekonomiji socijalizma da dublje uđe u suštinu pojava i
da sagleda svu njihovu raznovrsnost i povezanost u konkretnim oblicima ispo-
ljavanja. Posebno valja istaći da živa stvarnost nije samo izvor spoznaje već da ona
pruža teoriji i mogućnost provjeravanja te spoznaje.

METODA POLITIČKE EKONOMIJE SOCIJALIZMA

Poseban objekt istraživanja političke ekonomije socijalizma jesu novi soci­

jalistički društveni odnosi i zakoni proizvodnje, raspodjele, razmjene i potrošnje
materijalnih dobara u socijalizmu. Time se pobliže označuje politička ekonomija
socijalizma u sastavu političke ekonomije kao nauke u širem smislu.

13
 S obzirom na metodu kojom se politička ekonomija služi, ne može se go­
voriti o specifičnoj metodi kojom se naučna politička ekonomija koristi u istra­
živanju zakona socijalizma, a koja bi se suštinski razlikovala od metode u izučavanju
zakona kapitalizma.12
Za razumijevanje metoda naučne političke ekonomije uopće, a također po­
litičke ekonomije socijalizma bitno je slijedeće:
1. Politička ekonomija je društvena nauka koja izučava društvene zakone,
tj. one relativno konstantne, opće i nužne odnose koji vladaju u domenu društve­
nog kretanja objektivnog svijeta. Kao društvena nauka politička ekonomija ima
i klasni karakter, sve dok u društvu postoje klase i suprotnosti među klasama.
Historija razvitka društvenih nauka uopće, pa i političke ekonomije, pokazuje da
je progres u razvitku redovito osiguravala i odgovarajuća ideološka opredijeljenost
teoretičara za napredne klase, koje su bile nosioci progresivnih kretanja u svijetu.
To nam potvrđuje doprinos razvitku ekonomske teorije koji su dali buržoaski
klasici u periodu dok je buržoazija bila historijski progresivna klasa, a još jasnije
potvrđuje i doprinos marksizma kao naučnog pogleda na svijet radničke klase i
marksistička politička ekonomija kao sastavni dio toga pogleda na svijet.13
2. Klasni karakter nauke uopće i naučne političke ekonomije posebno izra­
žen je prvenstveno u samom shvaćanju procesa i odnosa u svijetu kao osnovnom
filozofskom pogledu na svijet. Nasuprot raznim idealističkim osnovama, koje
često prevladavaju u buržoaskoj političkoj ekonomiji, naučna politička ekonomija
polazi od principa historijskog i dijalektičkog materijalizma kao osnove za izučavanje
odnosa u društvu, za izučavanje razvitka društva i otkrivanje objektivnih zakona
koji tim procesima upravljaju.14
Politička ekonomija socijalizma, prema tome, također shvaća procese i
odnose u socijalizmu kao historijske procese u kojima stalne promjene u mate­
rijalnoj osnovi (razvitku socijalističkih proizvodnih snaga) uzrokuju i promjene
u načinu proizvodnje, odnosno u razvitku socijalističkih društvenih odnosa. Po
tome se ona suštinski i razlikuje od buržoaske političke ekonomije. Takvo shvaćanje

12 Može se, međutim, govoriti o stalnom usavršavanju metode, tj. nauke o metodi (meto­
dologije), kao i o specifičnosti primjene pojedinih metodskih instrumenata na dani objekt istra­
živanja, jer su svojstva realnog privrednog procesa uvijek potpuno konkretna. „Ona su uvijek
individualna, pojavljuju se u stvarnosti na manje ili više sličan način, ali nigdje na identičan način”
(O Lange: Politička ekonomija, tom I, Varšava, 1959, str. 109).
13 U građanskoj ekonomskoj teoriji i društvenim naukama uopće klasni se karakter nauke
negira. Staviše, naučna se egzaktnost uvjetuje stavom da teoretičar „ . . . mora tako reći zaboraviti
svoju doktrinu kada prelazi na akciju”.
U suvremenoj marksističkoj ekonomskoj teoriji stav prema ideološkoj opredijeljenosti i
klasnom karakteru postaje kod nekih teoretičara također ozbiljan kamen spoticaja. Klasni se karak­
ter nauke uslijed mnogih razloga (birokratskog utjecaja, konformizma učenjaka) pretvara u vulga-
rizaciju i apologetiku, što znači napuštanje naučnog pogleda na svijet, napuštanje naučne metode,
radi „obrane” socijalizma i „interesa” radničke klase. Takvim nenaučnim pristupom nastoji se
socijalizmu, njegovim materijalnim i duhovnim tekovinama dati karakter apsolutnog i savršenog,
koji te tekovine nemaju niti objektivno mogu imati.
Suprotni ekstrem javlja se u tzv. „naučnosti” (scijentizmu), koja od društvenih nauka,
pa i političke ekonomije, želi učiniti „egzaktnu nauku” korištenjem matematsko-statističke obrade
podataka i njihovom deskripcijom bez neophodnog ideološkog , humanističkog i društvenog vredno­
vanja veličina , odnosno dobivenih podataka i njihovih međusobnih odnosa .
14 Detaljnije o tome vidi: D . Sabolović: Metoda političke ekonomije, u kolektivnom radu:
Politička ekonomija kapitalizma, Ekonomska biblioteka 9— 10 , Informator, Zagreb, 1974. str.
27. i d.

14
političke ekonomije socijalizma obuhvaća i složen problem odnosa između eko­
nomske baze kao primame i društvene nadgradnje kao sekundarne, kao i utjecaj
društvene nadgradnje na razvitak i kretanje u materijalnoj bazi.
Dakle, politička ekonomija socijalizma također prilazi izučavanju zakona
u socijalizmu od osnovnih postavki historijskog i dijalektičkog materijalizma.
Primjena historijskog i dijalektičkog materijalizma nije, međutim, primjena samo
osnovnih, često pojednostavljenih teza o biću i bitku, tj. ontoloških teza o sveopćoj
povezanosti i međuutjecaju predmeta i pojava, o procesu postepenosti i prelazu
kvantitete u kvalitetu, o unutrašnjim suprotnostima kao pokretačkoj snazi i zakonu
negacije. Marksistička dijalektika sadrži u sebi i načelo svestranosti pojava i načelo
konkretnosti pojava, načelo cjelovitosti pojava i — što je važno — načelo jedinstva
suprotnosti i posebnosti, tj. specifičnosti poiava u svakom posebnom slučaju.
Drugim riječima, to znači da historijski i dijalektički materijalizam može
postati pusto i prazno, zdravorazumsko fraziranje ako se u objekt analize, a i to
je sastavni dio metode, empirijskim istraživanjima ne uključi živa i kompletna
stvarnost i njezina cjelovitost. Za izučavanje, npr., zakona socijalističkog načina
proizvodnje u Jugoslaviji ta stvarnost cjelovita i konkretna, a ipak posebna i spe­
cifična, jest naš narod, naš put revolucije, naš stupanj razvitka proizvodnih snaga,
naš način podruštvljavanja sredstava za proizvodnju (posebno, npr., u poljoprivredi,
i to različito u pojedinim rajonima Jugoslavije), naše radničko samoupravljanje
s kulturnim, stručnim, političkim i drugim karakteristikama naših proizvođača,
itd. Upravo svestranom obradom konkretnih stanja i odnosa nauka se suprotstavlja
dogmatizmu i oplemenjuje se živim sadržajem. Time naš način mišljenja postaje
integralan, historijski kompletan, uz obvezu da bude objektivan i kritičan.
Primjena marksističke dijalektike ima kao krajnji cilj spoznaju općih zakona
i zakonitosti socijalizma. Istraživač, naime, ne smije pri tome gubiti iz vida da ne
postoji jugoslavenski, sovjetski, rumunjski, mađarski, kineski ili koji drugi soci­
jalizam. Socijalizam je jedinstvena kategorija, ali su putovi nastanka socijalizma i
realni odnosi spoznaje zakona specifični, svojstveni svakom narodu posebno.
Navedeni principi kojima se induktivnom metodom prikuplja materijal za
naučnu obradu, zahtijevaju, dakle, dalji postupak redukcije i dedukcije, uz stalnu
primjenu metode apstrakcije.
Redukcija ili usporedba rezultata s ispitivanim materijalom neophodan
je postupak da bi se tako složena materija svela na jednostavnije oblike skladne
za dalju analizu. Predstavlja, dakle, osnovno grupiranje i sistematiziranje histo­
rijskih i empirijskih spoznatih činjenica. Na osnovi takve sistematizirane građe
vrši se dalji logički postupak dedukcije, tj. izvođenje daljih zaključaka, koji logički
slijede iz prethodnih premisa. Primjena dijalektičke logičke metode definiranja,
klasifikacije, indukcije, redukcije i dedukcije sve do zaključaka u obliku naučne
sinteze može i mora stalno biti potpomognuta postojećim metodama naučnih teh­
nika u prikupljanju i obradi podataka, kao što su statistika, metoda uzoraka, anketa
i si., a dobiveni podaci mogu biti obrađivani pomoću složenijih metoda, kao što su
teorija skupova, teorija vjerojatnosti i primjena ekonometrijskih modela.
3. Odnosi i procesi kretanja u razvitku socijalizma vrlo su složeni, kao što
su složeni procesi kretanja i u kapitalizmu. Pojavni oblici pojedinih procesa ne
otkrivaju istovremeno i suštinu, tj. svoju zakonitost. Uzmimo, npr., putove i na­
čine osvajanja vlasti u zemljama koje danas izgrađuju socijalizam, ili spomenuti
način na koji se podruštvljavaju sredstva za proizvodnju, ili putove izgradnje so­
cijalističke privrede. Čitavi sistemi izgradnje međusobno se razlikuju po vanjskim
oblicima, te je potrebno pronaći ono suštinsko, osnovno, ono što je svima zajedničko.

15
U tom je smislu Marx pisao o nužnosti primjene metode apstrakcije, tj. odabiranja
bitnog i suštinskog, a zapostavljanja onog što je za razumijevanje zakonitosti ne­
bitno, površinsko. Metoda apstrakcije omogućila je Marxu da sagleda bitne za­
konitosti u kapitalističkom načinu proizvodnje u razvijenoj Engleskoj, a i u tada
zaostaloj Njemačkoj i drugim zemljama u kojima se izgrađivao kapitalistički način
proizvodnje. Apstrakcija, dakle, omogućava da se naknadnom metodom usporedbe,
polazeći od najrazvijenijih odnosa sagledaju suštinske osobine izgradnje socija­
lističkog načina proizvodnje u velikom broju zemalja koje danas u različitim uv­
jetima izgrađuju socijalizam.
Posebno pitanje koje se postavlja u vezi s primjenom metode apstrakcije
jest pitanje što se može apstrahirati, izuzeti, a da bi se ostalo na naučnim pozi­
cijama. U vezi s tim navest ćemo dva primjera, od kojih prvi ukazuje na nenaučne
posljedice do kojih se dolazi ako se zapostavlja metoda apstrakcije, a drugi primjer
pokazuje nenaučnu primjenu te metode.
Sljedbenici Staljinova dogmatizma u SSSR-u zapostavljali su metodu ap­
strakcije time što su spomenutim pojavnim oblicima izgradnje socijalizma u SSSR-u
davali karakter zakonitosti. Posljedica je toga bila da se negirao svaki drugi put
i način nastanka izgradnje socijalizma i socijalističkog načina proizvodnje.
Međutim, praksa u ostalim zemljama negirala je ispravnost takva stava i
on se danas napušta. Štaviše, prevladava mišljenje da će svaka zemlja pronalaziti
svoje vlastite putove nastanka i izgradnje socijalizma, već prema spomenutim
ekonomskim, historijskim, kulturnim i drugim uvjetima, a nauka upravo prim­
jenom metode apstrakcije treba da pronađe one suštinske procese i odnose svojst­
vene svim zemljama koje izgrađuju socijalizam.
Druga, nenaučna primjena metode apstrakcije javlja se u suvremenoj gra­
đanskoj ekonomskoj teoriji, naročito u tzv. „austrijskoj” ili „psihološkoj školi”.
T u se apstrahiraju društveni uvjeti proizvodnje datog historijskog perioda. Čovjek
se postavlja kao jedinka izvan tih uvjeta, kao „žedan u pustinji”, „Robinzon”, i
tada se njegovi psihološki odnosi prema dobrima, hrani, odijelu i drugome uop-
ćavaju kao zakoni koji treba da objasne funkcioniranje ekonomije u kapitalističkim
robno-novčanim odnosima proizvodnje, raspodjele i razmjene. Time se ujedno
želi opovrći i Marxova teorija radne vrijednosti i zamijeniti teorijom o korisnosti
dobara, koja se definira kao funkcija ljudskih potreba i količine dobara koja je čov­
jeku na raspolaganju.
Naučna primjena metode apstrakcije plod je genijalnosti Marxa i Engelsa.
Primjenom te metode Marx je došao do spoznaje o robnom obliku proizvoda rada,
tj. robe, kao ćelije buržoaskog društva, jer ta ćelija sadrži sve elemente i
specifičnosti cjelovitog organizma, tj. kapitalističkog načina proizvodnje.
Put spoznaje kojim treba ići dao je Marx u Predgovoru i uvodu Priloga
kritici političke ekonomije, gdje objašnjava nužnost kretanja istraživanja od za­
mišljenog konkretnog na sve utančanije apstrakcije dok se ne bi dospjelo do naj­
jednostavnijih odredaba (na primjer, od stanovništva preko klasa do najamnog rada,
kapitala, robe, prometne vrijednosti, vrijednosti i viška vrijednosti). Kada se tak­
vom metodom preciziralo to pojedinačno, tada je proces kretanja mišljenja obratan,
ali se kao rezultat — piše Marx — više ne dobiva neprecizna, kaotična predodžba
neke cjeline, „već bogata cjelokupnost mnogih odredaba i odnosa”16. Politička eko­
nomija socijalizma mora nužno usvojiti takav put mišljenja da bi mogla spoznati
bitne kategorije i zakone socijalizma.

16 K. Marx: Prilog kritici političke ekonomije, Predgovor i uvod, str. 33, 34.

16
 Nužno je, dakle, da se iz kaotične cjeline koja se javlja kao površinski odnosi,
primjenom metode apstrakcije dobiju najjednostavnije odredbe, ali bitne za razu­
mijevanje sistema, tj. da se dobije „osnovna ćelija” sistema. Takve odredbe tada
predstavljaju apstraktnu misao do koje se došlo polazeći od žive stvarnosti. No
ta se apstraktna misao približava istini jer — kako je iznio Lenjin — misaono
odražava samu stvarnost, prirodu, biće, i to dublje, točnije i potpunije.16 Tada
je dijalektički put spoznaje istine i saznanja objektivne realnosti obratan, tj. kreće
se od apstraktnog mišljenja k praksi, koja se spoznaje kao „bogata cjelokupnost
mnogih odredaba i odnosa”.
Slijedeći Marxovu misao, politička ekonomija socijalizma nalazi se pred
složenim zadatkom da otkrije „osnovnu ćeliju” socijalističkog načina proizvodnje
i da na taj način još više postane, umjesto deskriptivna, analitička nauka. To zbog
toga jer naučnom postupku koji teži za osvajanjem naučne sinteze mora prethoditi
i naučni pristup u postupku analize. Drugim riječima, to znači da politička eko­
nomija socijalizma mora naći polaznu osnovu svoga istraživanja. Marx je obradu
kapitalističkog načina proizvodnje počeo s analizom robe i njoj svojstvenih sup­
rotnosti jer se pojedinačna roba ispoljava kao „osnovni oblik” kapitalističkog načina
proizvodnje. Dakle, odnosi među ljudima ispoljavaju se putem odnosa u stvarima
(upotrebna vrijednost preko prometne vrijednosti naprama vrijednosti, konkretan
rad prema apstraktnom radu, individualno radno vrijeme prema društveno pot­
rebnom radnom vremenu itd.).
U vezi s time postavlja se pitanje da li politička ekonomija socijalizma treba
i može, polazeći od robe, dakle stvari, objasniti odnose među ljudima u socijalizmu,
odnosno objasniti socijalističke zakone razvitka. Neki [autori odbacuju robu
kao polaznu osnovu iznoseći da u socijalizmu ne postoje suprotnosti svojstvene
robi, da višak rada ne poprima oblik kapitala, da radna snaga kao roba ne čini
osobinu socijalističkog načina proizvodnje i si.17 Prema tome, roba ne bi mogla
biti osnova od koje treba poći, jer se ne bi mogli spoznati zakoni svojstveni soci­
jalističkom razvitku. Karakteristično je da autori koji negiraju sve suprotnosti
svojstvene robi ipak ne mogu dati odgovor na postavljeno pitanje. Razlog tome
sigurno nije u samom stavu prema prirodi robe u socijalizmu. Nije, naime, prih­
vatljiva tvrdnja da „socijalistička roba” i socijalistička robna proizvodnja ne sadrži
u sebi i odgovarajuće suprotnosti, jer upravo postojanje tih suprotnosti i jest smisao
i razlog postojanja robe u socijalizmu. Kada bi država i nacionalni plan mogli
ukloniti te i slične suprotnosti, kad bi ih mogli „poništiti”, a ipak izvršiti raspodjćlu
i sredstava za proizvodnju i dohotka prema efektu rada, onda nam robna pro­
izvodnja, tržište, novac i sve što iz toga slijedi ne bi ni u praksi ni u teoriji bili pot­
rebni, naime ne bi se objektivno ni namentuli.
Dosljedno tome, mi bismo mogli analizu socijalističkog načina proizvodnje
početi s izučavanjem robe kao osnovne ćelije socijalističkog bogatstva. No ipak
ne bismo mogli dostići krajnji cilj jer nam se na putu analize ispriječio rad i sredstva
Za proizvodnju, odnosno radna snaga. U samoupravnom društvu radna snaga
nije roba, a sredstva za proizvodnju nisu kapital. To je nov društveni odnos, u kojem
upravo podruštvljenjem sredstava za proizvodnju i njihovom predajom na upravu
neposrednim proizvođačima radna snaga prestaje biti roba, a sredstva za proiz­
vodnju prestaju biti kapital odnosno sredstvo za iskorištavanje tuđeg rada. To
je suština, bit socijalizma.

18 V. I. Lenjin: Filozofske sveske, izdanje na niskom jeziku, str. 146. i 153.

17 Vidi: A. Leontijev: Predmet i metod političke ekonomije socijalizma, Kultura, 1949,
str, 59—61. i dalje

2 Politička ekonomija socijalizma 17

 Ako to nije sporno, onda se nameće pitanje da li odnosi među ljudima u
socijalizmu uopće poprimaju oblike odnosa među stvarima, kao što je to tvrdio
Marx za kapitalističke društvene odnose. Čini se da je tu bit problema i ujedno
odgovor na postavljeno pitanje. Postavlja se, naime, pitanje da li nauka može di­
rektno, zaobilazeći odnose među stvarima (robama), sagledati zakone koji uprav­
ljaju odnosima među ljudima. To, drugim riječima, znači da li bi se analizi soci­
jalističkih zakona razvitka moglo prići od socijalističkih proizvodnih odnosa, ne­
posredno, kao odnosa među ljudima i da li bi se obrađujući te odnose mogle naučno
sagledati one uzročne veze koje čine zakonitost razvitka i materijalnih proizvodnih
snaga i društvenih proizvodnih odnosa. Time se — valja istaći — ne usvaja tvrdnja
da u tim odnosima ne mogu postojati suprotnosti, tj. ne usvaja se tvrdnja da se
već u socijalizmu proizvodne snage „nalaze u potpunom skladu sa proizvodnim
odnosima”, ili da su društvene suprotnosti već u socijalizmu prerasle u suprotnosti
samo između čovjeka i prirode, odnosno društva i prirode.
Gore postavljenoj tezi mogle bi se, međutim, staviti mnoge primjedbe. Sa­
žeto, te primjedbe mogu se svesti na slijedeće: u prvom redu, spomenuti metodski
pristup znači narušavanje određenih principa prema kojima primat ima baza,
tj. materijalne proizvodne snage, a preko te baze objašnjava se nadgradnja, tj.
proizvodni odnosi. Dalje, može se također staviti primjedba da bi takav način
pristupa predstavljao primjenu metode institucionalizma i „behaviorizma”, koji
daju prednost ponašanju ljudi uvjetovanom postojećim pravilima i normama (insti­
tucijama) kao primamim činiocima odlučujućim za proizvodne odnose među lju­
dima, a ne razvitku materijalne baze. Ukratko — da se takvim pristupom unosi
manje ili više idealizam u shvaćanju društva i njegovih zakona razvitka.
Ispravnost ili neispravnost tih primjedbi potvrdila bi se, međutim, samim
metodološkim postupkom, dobivenim rezultatima i njihovom provjerom u praksi.
No, problem je mnogo složeniji nego što je pojednostavljena tvrdnja o primamosti
baze. Prvenstveno, materijalna baza, materija uopće postaje ono što jest, onakva
kakvom je čovjek shvaća i osjeća, istom onda kada je objekt njegove djelatne ak­
tivnosti. Ona se stalno mijenja posredstvom čovjekova rada i na taj se način stvara
međuutjecaj čovjeka i materije, tj. čovjeka i prirode kao jedinstva, što istovremeno
predstavlja spoznaju čovjeka o prirodi. Prema tome, između odnosa među ljudima
i razvoja materijalnih proizvodnih snaga postoji uska povezanost. Ta povezanost
i međuutjecaj nisu naprosto mehanički. Na određenom stupnju razvoj proizvodnih
snaga utječe na promjene u društvenim odnosima. No društveni odnosi, konkretno
odnosi u socijalizmu, mogu postati primaran činilac za razvoj materijalnih proiz­
vodnih snaga. Opadanje produktivnosti rada, npr., jasno ukazuje na nužnost prom­
jene i u socijalističkim društvenim odnosima (državnocentralistički birokratizam)
da bi novi odnosi (radničko samoupravljanje) postali primaran činilac porasta
produktivnosti rada.
Kvalitativne promjene u društvenim odnosima politička ekonomija socijalizma
ne objašnjava idealistički, dajući prednost promjenama ideja, običaja, misli i po­
našanja, iako ih ne može i ne smije u konkretizaciji svojih spoznaja isključiti, već
ih stalno objašnjava promjenama u odnosu između društvene nadgradnje i materi­
jalne baze. Ne može se ostvariti, npr., društveno i radničko samoupravljanje bez
promjena u odnosu između proizvođača i oblika upravljanja sredstvima za proiz­
vodnju, bez promjena u prirodi dohotka i njegove raspodjele, u ulozi tržišta i si.
Ta međusobna uvjetovanost i njezina spoznaja jedini je način, jedini put kojim
se može u konkretnim uvjetima socijalističkog načina proizvodnje spoznati zako­
nitost razvitka i proizvodnih odnosa i materijalnih proizvodnih snaga.

18
 Politička ekonomija socijalizma, u postojećoj etapi razvitka socijalizma, ne
bi, prema tome, morala doći do pogrešnih spoznaja ako bi u analizi pošla od pro­
izvodnih odnosa i analizom tih odnosa, u kojima ne postoje klasne razlike kao u
kapitalizmu, prešla na objašnjenje zakona cjelokupne reprodukcije društvenih sred­
stava.
4. U vezi s metodom istraživanja društveno-ekonomskih pojava i zakoni­
tosti spomenuli smo da se suvremena politička ekonomija također sve više koristi
statističkim i matematskim instrumentarijem za izračunavanje kvantitativnih
proporcija i odnosa. Putem statističkog prikupljanja podataka o veličinama u priv­
rednim procesima i njihova izražavanja u obliku matematskih simbola, želi se dati
konkretni kvantitativni izraz općim zakonitostima, koje obrađuje ekonomska teo­
rija. Takav prikaz, pomoću matematskih simbola, bilo ekonomskih procesa cijele
privrede („makroekonomske analize”)» bilo pojedinih dijelova ili na nivou priv­
rednih organizacija („mikroekonomske analize”), naziva se u najširem smislu
ekonometrički model1*.
Ekonometričkim modelima služio se Marx u prikazu teorije jednostavne i
proširene reprodukcije, teorije rente i u numeričkoj obradi drugih kategorija i
odnosa. Služila se njima i građanska ekonomija prije nastanka marksističke poli­
tičke ekonomije, a također i kasnije, sve do danas. No mnogo veća primjena, zas­
novana na uključivanju u modele stvarnih statističkih veličina uzetih iz privrednog
života, javlja se u buržoaskoj ekonomiji nakon velike krize (1929—1933. godine).
Ta primjena vezana je, dakle, za nastanak državnog kapitalizma, u kojem država,
a također i krupni monopoli, na osnovi rezultata dobivenih istraživanjem, žele
pronaći rješenja kojima bi uklonili postojeće teškoće u funkcioniranju kapitalističke
privrede. Objekti ispitivanja vrlo su različiti i prema njima su se usklađivale i teh­
nike ispitivanja. Još prije krize, a naročito nakon nje, velika se pažnja obraćala
konjunkturnim ciklusima i njihovu utjecaju na promjene izvjesnih ekonomskih
veličina (investicija, zaposlenosti, proizvodnje, potrošnje itd.), zatim se ekono-
metričke tehnike koriste u analizi tržišta, analizi nacionalnog dohotka („društveno
računovodstvo”) kao i analizi odnosa između pojedinih grana privrede („teorija
programiranja”) sa željom da se usklade međusobni odnosi u čitavoj kapitalističkoj
reprodukciji.1819
Primjena ekonometričkih modela danas se naročito razrađuje i koristi u
istraživanju dinamike privrednih procesa. Pretežno se ta dinamika izražava u obliku
algebarskih linearnih jednadžbi. U te jednadžbe uključuju se i vremenski nizovi
ili dinamički nizovi dobiveni na bazi statističkog prikupljanja podataka. Također
se uključuju i razni institucionalni faktori, kao što su porezna politika, carinska
politika, odluke u vezi s kreditom koje daje država itd. Cilj je ispitivanja da se za
određene, teoretski postavljene probleme („teoretski model”), na bazi praćenja
kretanja prethodnih i postojećih odnosa („historijski model”), dobiju predviđanja
za buduća kretanja i buduće odnose („previzionalni” ili „predviđajući model”).
Izgradnja automatiziranih, elektronskih računskih strojeva (kompjutora)
i čitavih sistema takvih strojeva još više omogućuje korištenje brojeva i simbola
i u području ekonomske nauke. Korištenjem podataka iz pojedinih privrednih
područja i djelatnosti u obliku brojki i drugih simbola dobivaju se automatskim
operacijama stroja najpovoljnija rješenja. Istovremeno se vrše stalne kontrole i

18 Vidi: O. Lange: Uvod u ekonometriju, „Veselin Masleša”, Sarajevo, 1960.

19 Vidi: Dr Jakov Sirotković: Metode ekonomske analize i ekonomska politika, Zagreb,

2* 19
uklanjaju eventualne greške nastale tokom računskih operacija, tako da stroj
djeluje kao cjelovit organizam, slično živom organizmu. Time je nauka, poznata
pod nazivom „kibemetika” („umijeće upravljanja”) proširila svoju praktičnu
primjenu i u područje ekonomije.20
Ispravna primjena matematske metode i korištenje suvremenih tehničkih
sredstava sigurno pružaju veliku pomoć u rješavanju mnogih složenih problema
iz ekonomskog i društvenog života. To se naročito odnosi na područje kvantita­
tivnih analiza i na odabiranje najboljih rješenja u ekonomskoj politici, tj. na do­
nošenje ekonomskih odluka. Mnogo je manje moguća i manje pouzdana njihova
primjena u području kvalitativnih analiza, tj. izučavanju društvenih odnosa i društ­
venih zakona koji upravljaju tim odnosima. U tim odnosima ljudski činilac, često
ličnog karaktera, koji utječe na aktivnost pojedinaca, grupa, klasa i nacija ima
značajnu ulogu. Teško je, npr., vjerovati da bi najsavršeniji proračuni mogli ra­
čunski objasniti ishod narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji ili računski ob­
jasniti otpor naroda Vijetnama stranoj agresiji. Razumljivo je da za eventualne
nastale greške ne bi bila kriva matematika ni stroj, već pogrešna teoretska osnova
od koje se polazilo u korištenju matematske analize. Naglašeno je da politička eko­
nomija izučava zakone koji određuju odnose među ljudima u procesu proizvodnje,
raspodjele, razmjene i potrošnje materijalnih dobara. Primjena matematsko-sta-
tističkih metoda ne može ovdje zamijeniti niti isključiti pogled na svijet koji daje
historijski materijalizam.

Zaključna razmatranja o političkoj ekonomiji socijalizma, njezinu objektu

istraživanja i m etodi

Politička ekonomija socijalizma je mlada nauka koja sve više proširuje i

produbljuje spoznaje o zakonima ekonomskog kretanja i razvitka suvremenog
socijalističkog društva. To se prvenstveno odnosi na zakone koji pokreću proces
društvenog razvitka, j$r društvo nije dovoljno objašnjavati, već ga je potrebno
stalno mijenjati, usavršavati.
Spomenuli smo teškoće koje su utjecale na razvitak političke ekonomije
socijalizma. Socijalizam nastaje na tekovinama starog društva, nosi njegova nas­
ljeđa, ali ih može ukloniti tek nakon rušenja starog društva. Socijalizam je prva
etapa u izgradnji komunizma, a javio se u pretežno nerazvijenim zemljama, među
kojima je također velika razlika u stupnju razvoja materijalnih proizvodnih snaga.
Te objektivne teškoće unijele su mnoge dileme u shvaćanju predmeta političke
ekonomije, u shvaćanjima o djelovanju ekonomskih zakona i si.
Uz te teškoće, a možda upravo žbog njih, javile su se i druge, mnogo slo­
ženije. Nakon smrti Marxa i Engelsa njihova je nauka bila objekt raznih preinaka
i pojednostavljivanja, koja su naročito dobila izraz u radovima teoretičara Druge
intemacionale (revizionizam E. Bemsteina, pa i K. Kautskog, a u nekim shvaća­
njima i R. Luxemburg).21 Lenjin je nastojao sačuvati čistoću naučnog socijalizma
i dalje razvijati njegove spoznaje. U tome je velikim dijelom uspio, no njegova
bolest i smrt prekinuli su pozitivan tok razvitka. Dogmatizam, citatologija, ko­
rištenje Marxovih i Lenjinovih riječi, a ne smisla — uzimali su sve više maha.

20 Vidi J. Bober: Stroj, čovjek, društvo, „Naprijed”, Zagreb, 1970.

21 Potpunije se o tome izučava u predmetu historija političke ekonomije, u III. godini studija.

20
Pothranjivala ih je birokratsko-centralistička organizacija državne vlasti i njezin
utjecaj na sva područja društvenog i ekonomskog života. Nekritičan stav prema
vlastitim tekovinama i neobjektivna ocjena tekovina u građanskoj teoriji usporavali
su razvitak naučne spoznaje. Nauka je postala „služavka” vlasti, a učenjaci službeni
tumači i branioci političkih odluka. Svaka tekovina socijalističke prakse, i to u jed­
noj zemlji? bila je proglašavana zakonom, a da se ta praksa nije kritički i realno
izučavala. Lenjinovo ukazivanje na opasnost od skretanja u marksističkoj nauci,
dobilo je svoju potvrdu.22
Izučavanje zakona razvitka socijalističkog načina proizvodnje i socijalističkih
proizvodnih odnosa bilo je zbog toga neophodno vratiti na naučne osnove prim­
jenom historijskog i dijalektičkog pogleda na svijet, odgovarajućih naučnih metoda,
prvenstveno metode apstrakcije. U svim stadijima naučnog postupka — počevši
od postavljanja problema, njegove analize i sinteze, projiciranja (izlaganja) naučnih
zaključaka pa sve do konkretizacije i verifikacije (praktične identifikacije) spoznatih
zakonitosti — bilo je neophodno preispitati dosadašnje postupke i provjeriti nji­
hovu naučnost, odnosno nenaučnost. U tome političkoj ekonomiji socijalizma sve
više pomažu odgovarajuće statističko-matematske metode, koje se stalno usavrša­
vaju i bez kojih se danas ne može izvesti složenija naučna operacija. Bilo je nužno
u „naučnu klimu” unijeti osnovne principe o kojima uopće ovisi objektivnost nauč­
nog rada, kao što su: sloboda misli, sloboda suprotstavljanja različitih stavova,
odgovarajuća neovisnost istraživača i si. Istraživač je ideološki i klasno opredije­
ljen, ali ta opredijeljenost dolazi do izražaja u njegovim naučnim rezultatima,
u uspješnosti da sagleda i shvati objektivnu nužnost i da njegove rezultate praksa,
akcijom milijuna ljudi, prihvati i potvrdi ili odbaci. Apologetika, pristranost, preu­
veličavanje i shematizam, partikularizam i nacionalizam, kao i obrana raznih ličnih
interesa onemogućavaju naučnu spoznaju.23
Politička ekonomija je društvena nauka, što znači — historijska nauka. Zbog
toga je korištenje naučne metode u istraživanju vrlo složeno. U istraživanju se
lako skrene u spekulacije i neosnovano stvaranje različitih spekulativnih zaključaka.
Prvi korak kojim se izbjegavaju te i slične opasnosti jest uključivanje cjelovite i
žive stvarnosti u postavljanju objekta istraživanja i u njegovoj obradi. T u stvarnost
cjelovito obrađuje politička ekonomija i njoj bliske nauke, kao što su: ekonomska
historija, sociologija, politička, pravna i kulturna historija i odgovarajuće pozitivne
nauke. Na taj se način dobiva cjelovita povezanost društva koje se istražuje i kasnije,
primjenom odgovarajućih metoda, prvenstveno metode apstrakcije i komparacije,
sagledavaju zajedničke zakonitosti, svojstvene procesima u zemljama koje izgrađuju
socijalizam.
U našoj zemlji društvene nauke, pa i politička ekonomija uopće i socijalizma
posebno, u jasno uočljivim različitim vremenskim periodima oblikovale su se raz­
ličito.
22 Pozivajući se na Engelsovu tvrdnju da učenje Marxa i Engelsa nije dogma „nego ruko­
vodstvo za akciju”, Lenjin je kritikovao marksiste svoje suvremenike ovim riječima: „Mi marksizam
Činimo jednostranim, nakaradnim i mrtvim, mi čupamo iz njega njegovu živu dušu, mi podriva-
vamo njegove duboke teoretske temelje — dijalektiku, učenje o svestranom i punom protivrječnosti
historijskom razvitku; mi podrivavamo njegovu vezu s određenim praktičnim zadacima epohe,
koji mogu da se mijenjaju pri svakom novom zaokretu historije.” (V. I. Lenjin: O nekim osobito­
stima historijskog razvitka marksizma, u: Izabrana djela, tom I, knjiga II, Kultura, 1949, str.
145)
23 „Slobodno naučno istraživanje ne nalazi u području političke ekonomije samo na onog
istog neprijatelja koji je poznat u svim ostalim područjima. Naročita priroda predmeta koji ona
obrađuje izaziva na bojno polje protiv nje najžešće, najsitničarskije i najomraženije strasti čovje­
kovih grudi, finije ličnih ‘interesa.” (K. Marx: Kapital, I, cit. djelo, str. L IH )

21
 U periodu od oslobođenja pa sve do 50-tih godina naši su teoretičari pretežno
preuzimali shvaćanja sovjetskih teoretičara o predmetu i metodi političke ekonomije
socijalizma, o ulozi države, ulozi planiranja, o drugim kategorijama i odnosima.
Ta su shvaćanja velikim dijelom bila opterećena dogmatizmom i pojednostavlji­
vanjem. Naša vlastita istraživanja bila su oskudna. Mali broj izgrađenih teoretičara
— marksista više je bio zauzet praktičnim poslovima iz područja planiranja i priv­
redne politike u vezi s obnovom zemlje i postavljanjem osnovnih smjernica daljeg
razvitka. Na fakultetima i malobrojnim institutima koristile su se razne brošure,
pretežno prevedene s ruskog jezika, koje često nisu bile na naučnom nivou niti su
činile cjelovit teoretski sistem.
Takav odnos prema teoretskoj obradi socijalizma nije se, međutim, mogao
održati bez ozbiljnijih poremećaja u izgradnji socijalističkih društvenih odnosa i
socijalističke privrede; negativno je utjecao na praksu u odnosima među socija­
lističkim zemljama i na jačanje socijalizma kao svjetskog procesa.
Period od 50-tih godina možemo također podijeliti u dvije etape. U prvih
pet do šest godina prevladava uporna i složena teoretska, pa i politička borba s
dogmatizmom i njegovim teoretskim i političkim štićenicima. Teoretske postavke
koje nisu bile zasnovane i dosljedne naučnoj spoznaji Marxa, Engelsa i Lenjina
— podvrgavaju se nepomirljivoj naučnoj kritici. Naučni socijalizam čisti se od
nenaučnih tumačenja, a mijenja se i praksa, često zasnovana na takvim tumačenjima.
U Jugoslaviji se uvodi društveno i radničko samoupravljanje, koje sve više podstiče
materijalne i duhovne stvaralačke snage. Mijenja se i stav prema dostignućima
suvremene građanske ekonomije. Taj stav postaje kritičan, ali ne unaprijed nega-
torski. U tom periodu raste broj kadrova, osnivaju se novi instituti društvenih
nauka. Društvene nauke dobivaju sve veći polet u traženju novih spoznaja. Naša
orijentacija dobiva sve veću podršku i u drugim socijalističkim zemljama, a i podršku
teoretičara marksista i naprednih političkih pokreta izvan socijalističkih zemalja.
U daljoj etapi, na osnovi očišćenih i osvježenih postavki naučnog socijalizma
i njegove metode, u našoj zemlji sve više prevladavaju vlastita historijska i empirijska
istraživanja. Prikuplja se bogatstvo materijala o stvarnom stanju u našoj zemlji i
ostalim socijalističkim zemljama, o kapitalističkim zemljama, a naročito zemljama
u razvoju. To bogatstvo materijala obrađeno naučnim metodama i odgovarajućim
suvremenim statističko-matematskim tehnikama može postati i postaje osnova za
naučnu sintezu koja bi dala stvarne zakonitosti društvenih kretanja.
Taj nagli polet u razvitku političke ekonomije i drugih društvenih nauka
u našoj zemlji, nije, međutim, lišen i nekih određenih slabosti. Kod nekih teore­
tičara naučni postupci često nisu dovedeni do kraja i izostaju naučne sinteze. Time
izostaje spoznaja zakonitosti. Prikuplja se velik broj kamenčića, detaljno se opisuju,
ali izostaje mozaik, logična slika, kao krajnji smisao i cilj. Isto tako izostaje humana,
i politička, tj. društvena ocjena dobivenih rezultata, pa su često objektivno egzaktni
zaključci u neskladu s osnovnim principima na kojima se zasniva socijalističko
društvo. S druge strane, javlja se nerealan, a time i nenaučan postupak kojim se
polazi od idealiziranih postavki o socijalizmu kao društvenom odnosu i s tih po­
zicija negira i optužuje svaka realna spoznaja i na njoj zasnovana praksa. Polazeći
od općih principa pravde, pravičnosti, morala i jednakosti, ne uviđaju se neiz­
bježne suprotnosti koje socijalizam svojom paksom mora u našoj zemlji svladati,
ta se praksa potcjenjuje, bez obzira na to da li se njome jedino mogu takvi ideali
dostići. To je također jedan vid doktrinarstva i dogmatizma, često zasnovan na
citatologiji i suprotan metodi naučnog socijalizma.

22
 2. DRŽAVA I SOCIJALISTIČKA REVOLUCIJA

SOCIJALISTIČKA REVOLUCIJA I DIKTATURA PROLETARIJATA

Pravo je pitanje svake revolucije — pitanje vlasti. Ono se svodi na to tko će
imati vlast. Pitanje socijalističke revolucije proletarijata svodi se na osvajanje vlasti
od strane jedne jedine klase — proletarijata (radničke klase). Radnička klasa uzima
u svoje ruke vlast i uspostavlja poseban oblik vladavine — diktaturu proletarijata.
Bitno je pri tome da je radnička klasa uzela ,,u svoje ruke političko gospodstvo,
uzela ga . . . svjesna da ga uzima sama. To je sadržano u pojmu diktature prole­
tarijata. Taj pojam ima smisla samo onda kad jedna klasa zna da ona uzima u ruke
političku vlast sama i ne obmanjuje ni sebe ni druge pričama o općenarodnoj,
općeizbornoj, od cijelog naroda osvještanoj v la s ti............ proleteri su razumjeli i
napisali da se radi o diktaturi proleterijata. T a klasa je shvatila da ona uzima
vlast sama . . . Ona ju je vršila onako kako se vrši svaka diktatura . . .M1
Lenjin ističe da je socijalizam nemoguć bez vlasti proletarijata u državi,
da je to politička abeceda. Onaj tko ne razumije da je diktatura proletarijata neop­
hodna za njegovu pobjedu taj u historiji revolucije nije ništa shvatio ili ne želi
shvatiti — pisao je Lenjin. Polemizirajući s Kautskim i drugima, on je decidirano
isticao da će suština prelaza iz kapitalizma ka komunizmu biti neizbježno ista
— diktatura proletarijata — bez obzira na mogućnost različitih formi prelaza.
Prema tome, suština socijalističke revolucije jest uzimanje vlasti iz ruku buržoazije
i uspostavljanje vlasti radničke klase, čiji je politički oblik diktatura proletarijata,12
kao što je do sada oblik vlasti bio diktatura buržoazije. No, zašto proletarijat uzima
vlast u svoje ruke? U prvom redu da obori klasu eksploatatora, da joj iz ruku oduzme
sva sredstva za proizvodnju, da otvori proces likvidacije podjele rađa u društvu („pod­
jela rada je i podjela čovjeka”)? da omogući proces dezalijenacije. No, time radnička
klasa otvara put likvidaciji svake vlasti, pa i svake klase. To znači da je cilj dik­
tature proletarijata ukidanje svake diktature, jer radnička je klasa prva klasa u
historiji koja oslobađajući sebe oslobađa i cijelo društvo i time otvara putove uki­
danja svakog oblika vladanja čovjeka nad čovjekom. Konkretni zadatak socijalis­
tičke revolucije i diktature proletarijata jest izvlašćenje buržoazije — ekonomsko
i političko. Time po tendenciji dolazi do uništenja buržoazije. No radničkoj klasi
ostaje još nekoliko bitnih zadataka. U prvom redu ona mora pronaći politički oblik
da zaštiti izvojevanu revoluciju od pokušaja restauracije buržoazije (kontrarevo­
lucije), a zatim od nasrtaja stranog neprijatelja na revoluciju i mlado socijalističko
društvo. Osim toga radnička se klasa sada, kao „jedina klasa koja ima vlast”, mora
osigurati od vlastite birokracije, koja se na bazi prisvajanja viška rada odvaja od
klase i teži da ovlada klasom i čitavim društvom. Najefikasniji je oblik te borbe,
svakako, ukidanje svake vlasti, ali to će često u suvremenim uvjetima biti posve
nemoguće. Zbog toga će biti potrebno stalno iznalaziti nove forme diktature pro­
letarijata. Osnovni cilj vlasti radničke klase bit će uspostavljanje u društvu općeg
interesa koji će biti interes radničke klase. Taj opći interes može biti samo razvoj

1 Lenjin: Govor 27. marta 1921 — u: Izabrana djela, tom 14, Beograd, 1961. str. 261.
2 Lenjin kaže da je diktatura proletarijata isto što i proleterska (tj. socijalistička) revolucija.
(Izabrana djela, tom 12, Beograd, 1960, str. 278)

23
proizvodnih snaga kao onog osnovnog elementa koji će omogućiti razvoj novih,
savršenijih proizvodnih odnosa. Novi, viši oblik proizvodnih odnosa jest sama
asocijacija proizvođača, čiji je niži vid radničko samoupravljanje. Stoga nam se
čini da je radničko samoupravljanje nov oblik vlasti radničke klase, kojemu je
suština diktatura proletarijata, a osnovni smisao ukidanje svakog oblika vlasti i
same klase.
Lenjin je na više mjesta isticao da je „socijalizam uništenje klasa”. Diktatura
proletarijata upravo doprinosi tome „sve što može”. Ali klase se ne mogu uništiti
odmah. „1 klase su ostale i ostat će u toku epohe diktature proletarijata. Diktatura
neće biti potrebna kad iščeznu klase. One neće iščeznuti bez diktature proletarija­
ta.”3 Kada pobijedi socijalistička revolucija, klase i dalje ostaju. Ali svaka se iz­
mijenila u epohi diktature proletarijata. Izmijenio se i njihov međusobni odnos.
To je bitno. Klasna borba, ističe Lenjin, a u naše vrijeme i Josip Broz Tito, ne
iščezava, već samo mijenja formu i uzima druge oblike. Proletarijat je svrgnuo bur­
žoaziju i osvojio političku vlast i time postao vladajuća klasa. On drži u rukama
državnu vlast, on upravlja ili ima tendenciju da upravlja, u osnovi podruštvljenim
sredstvima za proizvodnju, on rukovodi raznim međuklasnim, malograđanskim
i kolebljivim elementima i ostacima starih klasa, on će ugušiti svaki nabujali pokušaj
kontrarevolucije. To su specijalni zadaci i oblici klasne borbe proletarijata. Klasa
eksploatatora nije iščezla i ne može odmah iščeznuti. Eksploatatori su, doduše, raz­
bijeni, nanesen im je odlučan udarac, ali oni nisu uništeni. Treba ih drugačije
promatrati. Ostala im je međunarodna baza (međunarodni kapital, međunarodna
reakcija, politička emigracija). Njima poslije oružane revolucije ostaju i neka sred­
stva za proizvodnju, ostaje im novac (zlato, vrijednosti), ostaju im ogromne društ­
vene veze. Upravo zato što su poraženi energija njihova otpora je porasla, otpor
je žilaviji, suroviji. Njihovo znanje i „umješnost” upravljanja državnim poslovima
daju im veliku prednost u odnosu na njihovo učešće u broju stanovništva. Ostali
dijelovi neproleterskih masa često mogu potpasti pod utjecaj klasnog protivnika
(dijelovi seljaštva, dijelovi malograđanske inteligencije, trgovci, menadžeri i si.).
T i će se elementi kolebati. Upravo je zadatak radničke klase da „vodi” te slojeve.4
Zato „partija koja je pobijedila (u revoluciji) mora da održava svoju vlast pomoću
straha koji njeno oružje ulijeva reakcionarima. Da se Pariška komuna nije oslanjala
na autoritet naoružanog naroda protiv buržoazije, zar bi ona trajala i cigli jedan
dan? I zar je ne možemo, naprotiv, prekoravati što se ona tim autoritetom nije
služila dovoljno široko . . . čista je besmislica govoriti o slobodnoj narodnoj državi
dok je proletarijatu još potrebna država, ona mu je potrebna ne u interesu slobode,
nego u interesu ugušivanja njegovih protivnika, a čim postane moguće govoriti
o slobodi, prestaje država kao takva postojati.”5 Zaključno možemo reći da je so­
cijalistička revolucija nasilno svrgavanje vlasti buržoazije i uvođenje novih pro­
izvodnih odnosa. Pri tome proletarijat uspostavlja svoju specifičnu vlast — dik­
taturu proletarijata, koja se javlja kao proleterska (socijalistička) država. Ta se
država, međutim, bitno razlikuje od buržoaske parlamentarne države: ona teži
k nedržavi. Time nam se nameće pitanje države u socijalizmu, što ćemo obraditi
u narednom poglavlju.

3 Lenjin: Ekonomika i politika, Izabrana djela, tom 13, Beograd, 1960, str. 282.
Jedan od uzroka tzv. masovnog nacionalnog pokreta što se bio pojavio kod nas leži i u
onome što smo izložili. Radnička klasa bila je potisnuta i nije uspjela da „vodi” ostale slojeve, pa
su se masi nametnuli razni malograđanski buržoaski elementi, u suštini kontrarevolucionami.
5 Engels: O autoritetu — u Marx-Engels: Izabrana delà u dva toma, izd. Kulture,
tom I, Beograd, 1950, str. 616.

24
 O DRŽAVI I SOCIJALIZMU

Značenje pitanja o državi uopće

Pitanju države klasici su marksizma-lenjinizma poklanjali punu pažnju.6
Engels je objasnio suštinu same države, zakonitosti njena nastanka, njene funkcije,
kao i nužnost odumiranja države. Iz tih radova proizlazi da je država izraz odre­
đenog stupnja razvoja proizvodnih snaga, društvene podjele rada i klasnih sup­
rotnosti. U svojem predavanju „O državi”, 11. VII. 1919, Lenjin je, između ostalog
govorio da je pitanje države „jedno od najsloženijih i najtežih” pitanja, da je „to
pitanje tako zapetljano i komplicirano zato jer ono . . . pogađa interese vladajućih
klasa više nego ma koje drugo pitanje”, jer ono „služi kao opravdanje društvenih
privilegija”. Stoga će se u pitanju države, u učenju o državi, u teoriji o državi „uvi­
jek vidjeti borba različitih klasa među sobom”. Ta se borba izražava ili nalazi svoj
izraz u borbi pogleda na državu, u ocjeni uloge i značenja države. Kad Lenjin
razmatra pitanje o državi, uvijek ima na umu i praktičnu političku stranu toga
pitanja. To je pitanje revolucije i pitanje vlasti proletarijata. Lenjin se bori za
državu u kojoj će „sva vlast pripasti sovjetima”, dakle revolucionarnim masama
radnika i seljaka. U vezi s time Lenjin je u članku „Jedno od bitnih pitanja revo­
lucije” pisao: „Najglavnije pitanje svake revolucije jeste, nesumnjivo, pitanje
državne vlasti. U rukama koje klase je vlast, to rješava sve. I kad se organ glavne
vladine partije u Rusiji, „Delo naroda” (br. 147), nedavno žalio da se zbog spo­
rova oko vlasti zaboravlja i pitanje Ustavotvorne skupštine i pitanje hleba, onda je
eserima trebalo odgovoriti: ’Žalite se na sebe’ . . . Pitanje vlasti se ne smije ni
obići, ni odložiti, jer je baš to osnovno pitanje koje određuje sve u razvitku revo­
lucije, u njenoj spoljnjoj i unutrašnjoj politici.”7 Shvaćajući pitanje državne vlasti
(dakle tko će, koja klasa, imati državnu vlast) kao osnovno pitanje revolucije, Le­
njin je upozoravao da je pitanje države „tako složeno” da „svatko tko hoće o tome
pitanju ozbiljno da razmisli i da to pitanje samostalno savlada mora mu prilaziti
nekoliko puta, vraćati se i vraćati na njega, studirati pitanje s raznih strana da bi
ga jasno i sigurno shvatio”. A vraćati se na to pitanje, ističe Lenjin, bit će utoliko
lakše što je to „tako osnovno, tako bitno pitanje čitave politike” ne samo u doba
revolucije već i u „najmirnije vrijeme”. Povodom svakog pitanja ekonomskog
ili političkog postavit će se uvijek pitanje: što je država, u čemu je njena suština,
u čemu je njeno značenje i kakav je stav KP prema državi, odnosno, kako reče
Lenjin, „svakim danom vi ćete se na to pitanje ovim ili onim povodom vraćati”.8
Od izuzetne je važnosti učenje klasika marksizma-lenjinizma, koje državu povezuje
s pitanjem rascjepa društva na klase. Samo u tim se uvjetima „pojavljuje takva
posebna grupa ljudi kojoj je jedini posao da upravlja”9 i kojoj je radi upravljanja
potreban aparat prinude — zatvori, posebni odredi ljudi, vojska itd. Za shvaćanje
države bitan je historijski pristup, „jer bilo je vrijeme kad države nije bilo, kad
su se opća povezanost, samo društvo, disciplina, raspored rada održavali snagom
navike, tradicije, autoritetom ili poštovanjem koje su uživale starješine ro d a . . .10

® Upozoravamo čitaoca na kapitalno Engelsovo djelo „Porijeklo porodice, privatnog vlas­

ništva i države”, zatim na Marxovo djelo „Građanski rat u Francuskoj”, te napokon na Le-
njinovu „Državu i revoluciju”.
7 Lenjin: Izabrana djela, tom 1 1 , Beograd, 1960, str. 166.
8 Lenjin: „O državi” (Izabrana djela, tom 13, Beograd, 1960, str. 2 1 1 )
9 Lenjin: ibidem, str. 214.
10 Lenjin: ibid., str. 214.

25
Historija pokazuje da je država kao poseban aparat prisile nad ljudima nastajala
samo ondje i onda gdje se i kada pojavljivala podjela društva na klase, u suštini
podjela na vladajuću i potlačenu klasu. Suština države jest u tome da je ona aparat
vladajuće klase, dakle klasna tvorevina, da služi za držanje u potčinjenosti klase
čiji višak rada prisvaja vladajuća klasa. To je njena bit. Zbog toga je država mogla
nastati tek — raspadom prvobitne zajednice, osnovno je pri tome pojava viška rada
dakle razvoj proizvodnih snaga, mogućnost da jedan dio društva — neka društvena
grupa, klasa — može živjeti a da ne radi, prisvajajući tuđi višak rada. Nastanak
države, prema tome, treba izvlačiti iz unutrašnjeg razvoja svakog društva, iz raz­
voja njegovih proizvodnih snaga pri čemu je opet osnovno razvitak podjele rada i
produktivnost rada.
„Država, dakle, nikako nije društvu izvana nametnuta sila, isto tako nije
’utjelovljenje moralne ideje’, ’slika i utjelovljenje razuma’, kako tvrdi Hegel. Ona
je, naprotiv, proizvod društva na određenom stupnju razvoja; ona je priznanje
da se to društvo zaplelo u nerazrješive protivrječnosti sa samim sobom, da se poci­
jepalo na nepomirljive suprotnosti koje je nemoćno da savlada. A da ove suprotnosti,
klase sa suprotnim ekonomskim interesima ne bi u jalovoj borbi iscrpljivale i sebe
i društvo, postala je neophodna sila koja prividno stoji iznad društva i koja treba
da ublažava konflikt da ga održi u okviru granica ’poretka’: a ta sila koja je proizašla
iz društva i stavlja se iznad njega i sve se više otuđuje od njega jeste država.”11
Komentirajući taj Engelsov stav, Lenjin je pisao: „Ovdje je sasvim jasno
izražena osnovna ideja marksizma po pitanju o istorijskoj ulozi i značenju države.
Država je proizvod i izraz nepomirljivosti klasnih suprotnosti.”1112 T u postoji jasno
izražena dijalektička povezanost: država nastaje tamo gdje objektivno klasne sup­
rotnosti ne mogu biti izmirene i, zatim, postojanje države dokazuje da su klasne
suprotnosti nepomirljive. Prema tome, marksizam dokazuje (1) da je nemoguće
izmirenje klasa i (2) da država nije organ izmirenja klasa, jer kada bi ono bilo mo­
guće, onda država ne bi ni nastala. Država je, prema tome, samo „organ poretka”,
prividno stoji iznad klasa, a u suštini je duboko klasna tvorevina. Engels o tome
piše:
„Kako je država nastala iz potrebe da se obuzdaju klasne suprotnosti, a kako
je istovremeno nastala uslijed sukoba klasa, to je ona po pravilu država najmoćnije
ekonomski vladajuće klase, koja pomoću nje postaje i politički vladajuća klasa,
te tako stiče nova sredstva za uništavanje i eksploataciju potlačene klase.”13
Ističući klasni karakter države, Engels je isticao i njenu općedruštvenu ulogu.
U pismu Karlu Schmidtu Engels piše i ovo:
„Stvar se najlakše može shvatiti sa gledišta podjele rada. Društvo stvara
određene zajedničke funkcije bez kojih ne može da bude. Ljudi koji su određeni
za te funkcije čine u okviru društva novu granu podjele rada. To dovodi do stva­
ranja njihovih zasebnih interesa i u odnosu na one koji su ih opunomoćili, oni se
osamostaljuju prema njima i — država je gotova.”14
Budući da je država „proizvod raspada društva na antagonističke klase”,
zatim da se ona „sve više i više otuđuje od društva”, jasno je da je oslobođenje

11 Engels: Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države, u: Marx-Engels: Izabrana

delà, tom II, Beograd, 1950, str. 295— 296.
12 Lenjin: Država i revolucija, Beograd, 1947, str. 8— 9.
13 Engels : Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države, ibid., str. 297.
14 K. Marx-F. Engels: Izabrana djela, II, Kultura, Beograd, 1950, str. 480.

26
ugnjetene klase nemoguće bez nasilne revolucije, ali i bez uništenja državnog
aparata koji je stvorila vladajuća klasa, upravo radi eksploatacije potlačene klase.
Xo je bitan stav marksizma o državi.
Engels je u već spomenutom radu „Porijeklo porodice, privatnog vlasništva
i države” utvrdio da država ima „naročite odrede naoružanih ljudi” i „materijalne
dodatke: tamnice i prinudne ustanove svake vrste”. Prva osobina države, prema
Engelsu, jest „raspodjela podanika prema teritoriji”, koja je, iako nam izgleda
prirodna”, rezultat dugotrajne borbe protiv stare organizacije prema rodovima
i*plemenima. Druga osobina jest — uspostavljanje javne vlasti. Ta naročita javna
vlast više nije „naoružano stanovništvo”, već specijalni „odredi naoružanih ljudi”
sa već spomenutim „materijalnim dodacima”. U biti javna vlast služi kao oruđe
za eksploataciju ugnjetene klase. „Imajući jaku vlast i pravo ubiranja poreza —
piše Engels — činovnici, kao organi društva, stoje iznad društva. Slobodno, dob­
rovoljno poštovanje koje je ukazano organima rodovskog društva njima je nedo­
voljno, čak kad bi ga i mogli zadobiti . . . Stvaraju se posebni zakoni o svetosti i
neprikosnovenosti činovnika. Posljednji policijski služitelj . . . ima više ’autoriteta’
nego svi organi rodovskog društva skupa, ali i najmoćniji knez ili najveći državnik
i vojskovođa civilizacije mogu pozavidjeti poglavici roda zbog neprinuđenog i
neospornog poštovanja koje on uživa.”
Zaključno se može reći: prvo, da je država nastala kada se društvo rascijepilo
na klase; drugo, da je država organ prisile, aparat vladajuće klase, da ima svoje
materijalne dodatke: policiju, vojsku, tamnice; treće da država uvijek služi vla-
dajućoj klasi; četvrto, da je samo postojanje države priznanje da ne može biti iz­
mirenja klasa,15 da se društvo zaplelo u nerazrješive suprotnosti, koje se mogu
riješiti samo socijalističkom revolucijom i uništenjem države; peto, da čitav prob­
lem vodi k uništenju klasa i same države.

Država u socijalizmu
Osnovni je zadati k proletari ata u socijalističkoj revoluci i, prema tome,
uzimanje političke (državne) vlasti u svoje ruke. Čim proletarijat uzme u svoje
ruke svu političku vlast, time on ujedno i uništava državu kao državu. „Prole­
tarijat će svoju političku vlast iskoristiti zato da postepeno oduzme buržoaziji sav
kapital, da u rukama države, tj. proletarijata organiziranog kao vladajuća klasa,
koncentrira sva sredstva za proizvodnju i da što je moguće brže poveća masu pro­
duktivnih snaga.”16*Bitna je osobina države u socijalizmu da je ona proletarijat
organiziran kao vladajuća klasa; to je ujedno diktatura proletarijata. Obaranje
buržoazije moguće je samo pretvaranjem proletarijata u vladajuću klasu. Zašto
je proletarijatu potrebna država? „Proletarijatu je potrebna državna vlast, centra­
lizirana organizacija sile, organizacija nasilja i radi gušenja otpora eksploatatora i
radi rukovođenja ogromnom masom stanovništva, seljaštvom, sitnom buržoazijom,
poluproleterimapri uređivanju socijalističke privrede”11 Da bi radnička klasa mogla

15 Jedna od teza tzv. masovnog nacionalnog pokreta, koji se u posljednje vrijeme bio javio
od nas i koji je osuđen na 21. sjednici Predsjedništva SKJ i na 23. plenumu CKSKH, bila je i
eza o tzv. „nacionalnom pomirenju” i potrebi da „jedan drugome oprostimo sve” . Ta je teza
nenaučna, jer „nacionalnog” (u suštini klasnog) izmirenja ne može biti. T o bi moglo biti izmirenje
samo na račun interesa radničke klase, jer teško je vjerovati da bi se građanska klasa i slični ele-
cnti dobrovoljno odrekli svojih klasnih interesa
Bijeda filozofije, VII. njem. izdanje, str. 37.
Lenjin: Država i revolucija, ibid., str. 25, (istaknuo B. Ć.)

27
preuzeti te svoje funkcije, ona „ne može jednostavno preuzeti gotovu državnu
mašinu i staviti je u pokret za svoje ciljeve” (Marx). Dakle, radnička klasa mora
slomiti, razbiti, uništiti staru državnu mašinu. Ona se ne može zadovoljiti njezinim
osvajanjem. U doba Pariške komune 1871. g. Marx je pisao Kugelmannu:,,. . .
Ako pogledaš u posljednju glavu moga, 518-og brimera’, vidjetćeš da ja objavlju­
jem kao slijedeći pokušaj francuske revolucije: razbijanje (kurziv Marxov) biro-
kratsko-vojne mašine, a ne njeno predavanje iz jednih ruku u druge . . . i upravo
u tome i jeste prethodni uvjet svake doista narodne revolucije . . .”18 Lenjin se
naročito oslanja na tu tvrdnju marksizma kako je nužno razbiti „gotovu državnu
mašinu” i iz toga izvlači zaključke o zadaći proletarijata u revoluciji. Prema tome,
proletarijat će nužno razbiti, uništiti staru državnu vlast, stvorit će novu vlast19
u prvom redu radi stvaranja pretpostavki za socijalistički razvitak. „Ispočetka
se to može dogoditi, naravno, samo pomoću despotskog posezanja u pravo svo­
jine i u buržoaske odnose proizvodnje, dakle pomoću mjera koje ekonomski izgledaju
nedovoljne i neodržive, ali koje u toku kretanja prelaze svoj vlastiti okvir i neiz­
bježne su kao sredstvo za izvršenje prevrata čitavog načina proizvodnje. Te
mjere bit će, naravno, različite u različitim zemljama. Međutim, za najnaprednije
zemlje mogu slijedeće mjere imati prilično opću primjenu:
1. Eksproprijacija zemljišnog vlasništva i upotreba zemljišne rente za
državne izdatke,
2. Jako progresivni porez,
3. Ukidanje prava nasljeđa,
4. Konfiskacija imovine svih emigranata i pobunjenika,
5. Centralizacija kredita u rukama države preko nacionalne banke s držav­
nim kapitalom i isključivim monopolom,
6. Centralizacija cjelokupnog transportnog sistema u rukama države,
7. Umnožavanje nacionalnih tvornica, oruđa za proizvodnju, krčenje i
poboljšanje zemljišta po općem planu,
8. Jednaka obaveza rada za sve, stvaranje industrijskih armija, naročito
za zemljoradnju,
9. Ujedinjavanje rada zemljoradnje i industrije, utjecanje na postepeno
odstranjivanje suprotnosti između grada i sela,
10. Javno i besplatno odgajanje sve djece. Odstranjivanje tvorničkog rada
djece u današnjem obliku. Ujedinjavanje odgajanja s materijalnom
proizvodnjom itd.”20
Marx i Engels su dali nužan komentar tim mogućim mjerama „proleterske
države”. U „Manifestu Komunističke partije” oni su napisali: „Kad u toku raz­
vitka budu iščezle klasne razlike i cijela proizvodnja bude koncentrirana u rukama
udruženih individua, javna vlast izgubit će politički karakter. Politička vlast u
pravom smislu jeste organizirana vlast jedne klase za ugnjetavanje druge klase.
Kad se proletarijat u borbi protiv buržoazije nužno bude ujedinio u klasu, kad
bude revolucijom postao vladajuća klasa i kad kao vladajuća klasa nasilno ukine

18 Marx: Pisma Kugelmannu, citirano prema: Lenjin: Država i revolucija, ibid., str. 35.
19 Ta nova vlast bila je, npr., komuna u Parizu 1871, sovjeti radničkih i seljačkih deputata
u sovjetskoj republici 1917, NOO-i 1941— 1945. u Jugoslaviji itd.
20 Izvor: Marx-Engels: Izabrana djela, tom I, strana 33— 34, Kultura, Zabreb, 1949
(Komunistički manifest)

28
stare odnose proizvodnje, on će s tim odnosima proizvodnje ukinuti i uslove op­
stanka klasne suprotnosti, klasa uopšte, a s time i svoju sopstvenu klasnu vladavinu.
Na mjesto starog buržoaskog društva s njegovim klasama i klasnim suprotnostima,
stupa udruživanje, u kome je slobodni razvitak svakog pojedinca uslov slobodnog
razvitka za sve.”21

Čime se zamjenjuje razbijena državna m ašina

Već iz glavnih radova Marxa i Engelsa, a potom i Lenjina vidljivo je da
proletarijatu nije potrebna svaka država, već država koja odumire. To proizlazi
iz ovog Engelsovog stava:
„Dakle država ne postoji od pamtivijeka. Bilo je društava koja su lijepo mogla
i bez nje, koja nisu imala ni pojma o državi i državnoj vlasti. Na određenom stupnju
ekonomskog razvitka, koji je bio nužno povezan s cijepanjem društva na klase,
država je zbog toga cijepanja postala nužnošću. Mi se sada brzim koracima prib­
ližavamo takvom stupnju razvitka proizvodnje na kome postojanje tih klasa ne
samo što je prestalo da bude nužnošću, nego postaje direktnom smetnjom razvitka
proizvodnje. Klase će isto onako neizbježno iščeznuti, kao što su u prošlosti neiz­
bježno nastale S iščezavanjem klasa iščeznut će neizbježno i država. Društvo
koje će organizirati proizvodnju na nov način, na temelju slobodne i ravnopravne
asocijacije proizvođača poslat će svu državnu mašinu tamo gdje će joj tada i biti
pravo mjesto: u muzej starina, pored preslice i brončane sjekire.”22
Još je značajniji čuveni Engelsov citat koji se vrlo često citira:
„Proletarijat zauzima državnu vlast i pretvara sredstva za proizvodnju naj­
prije u državnu svojinu. Ali time on ukida i samog sebe kao proletarijat, ukida
sve klasne razlike i klasne suprotnosti, time i državu kao državu. Dosadašnjem
društvu koje se kreće u klasnim suprotnostima bila je potrebna država, tj. orga­
nizacija date eksploatatorske klase za održavanje njenih vanjskih uslova proizvodnje,
a posebno radi održavanja eksploatirane klase u potčinjenosti. Kad nema ni jedne
društvene klase koju treba držati u potčinjenosti, kad skupa s klasnom vladavinom,
i borbom za individualni opstanak zasnovanom na dosadašnjoj anarhiji proizvodnje,
budu uklonjeni sukobi i ekcesi koji otuda proističu, onda više nema tko da se pot-
lačuje, što je činilo nužnim posebnu silu za potlačivanje, državu. Prvi akt u kome
država stvarno istupa kao predstavnik cijeloga društva — uzimanje u posjed sred­
stava za proizvodnju u ime društva — ujedno je njen posljednji samostalni čin
kao države. Miješanje državne vlasti u društvene odnose postaje u jednom području
za drugim izlišno i onda samo od sebe prestaje. Na mjesto vladanja nad licima do­
lazi upravljanje stvarima i rukovođenje procesima proizvodnje. Država ne biva
^ukinuta’, ona ,odumire’.”23 Lenjin je o ovom problemu naročito pisao u „Državi
i revoluciji”. „Proletarijatu je potrebna država — to ponavljaju svi oportunisti,
socijalšovinisti i kautskijanci, uvjeravajući da je takvo Mancovo učenje. Oni, zabo­
ravljaju’ dodati, da je po Marxu, prvo, proletarijatu potrebna samo država koja
odumire, tj. koja je tako uređena da bi mogla odmah da odumire i da mora da
odumire.”24

22 i ^ - E n g e l s : ibid., str. 34— 35.

Engels: Porijeklo porodice.. . , u: Marx-Engels: Izabrana dela, tom II, Beograd, 1950,

24 ^ nS?ls: Anti-Diihring, „Naprijed”, Zagreb, str. 294. i 295.

Lenjin: Država i revolucija, str. 23.

29
 Prema Lenjinu, Marx isto tako naglašava za neophodno „revolucionarni
prelazni oblik države potrebne proletarijatu. Proletarijatu je ne samo privremeno
potrebna država. Mi se nikako ne razilazimo sa anarhistima, kada se kao cilj pos­
tavlja ukidanje države. Mi tvrdimo, da je radi postignuća toga cilja potrebno priv­
remeno iskorištavanje oruđa, sredstava, metoda državne vlasti protiv eksploata­
tora, kao što je za uništenje klasa potrebna pirvremena diktatura ugnjetene klase.”25
Osnovno je tendencija odumiranja države. Znači, proletarijat ne izgrađuje
državu u starom, klasnom smislu riječi, on traži način da država bude zamijenjena
novim proizvodnim odnosima. U najširem smislu riječi, državu će zamijeniti slo­
bodna asocijacija proizvođača.
Pitanje izgradnje proleterske države postavlja se na sasvim nov način u
odnosu na sve dosadašnje države. Marx je o tome pisao u svoiem radu „Građanski
rat u Francuskoj” analizirajući historijsko iskustvo Pariške komune. Marx je utvrdio
da je komuna „najzad pronađeni oblik ekonomskog oslobođenja rada”, zatim da je
komuna oblik uništenja parlamentarizma, da je ona oblik organizacije jedinstva
nacije i, napokon, oblik uništenja „parazita na tijelu nacije” — države.
„Komuna je — imala da bude ne parlamentarno, nego radno tijelo, izvršno
i zakonodavno u isto vrijem e. . .”
Da bi to postigla, komuna je promijenila izborni sistem.
„Umjesto da se jednom u tri ili šest godina rješava koji će član vladajuće klase
’predstavljati’ i tlačiti narod u parlamentu, opće pravo glasa treba da služi narodu
organiziranom u komune, zato da pronađe za svoja poduzeća radnike, nadzornike
i knjigovođe kao što individualno pravo glasa služi svakom drugom poslodavcu
za isti cilj.”26
Taj Marxov stav predstavlja socijalističku, revolucionarnu kritiku buržoaskog
parlamentarizma, otkriva suštinu tzv. izborne demokracije buržoazije. Izlaz iz
parlamentarizma, kako je isticao Lenjin, nije u uništenju predstavničkih ustanova
i izbornosti, „nego u pretvaranju predstavničkih ustanova iz brbljaonica u ’radne’
ustanove.”27 Kako je Komuna to riješila? Ona je bila sastavljena od gradskih od­
bornika izabranih na osnovi općeg prava glasa u raznim okruzima grada Pariza.
Po projektu Komune to se imalo provesti u cijeloj Francuskoj. Odbornici (na­
rodni predstavnici) bili su strogo odgovorni i mogli su u svako doba biti smijenjeni.
Većina njih bili su sami radnici ili „priznati pretstavnici radničke klase”.28 Policija
je iz aparata centralne državne vlasti pretvorena u strogo odgovoran i u svako
doba smjenljiv organ Komune. Lišena je svih svojih političkih funkcija. Činovnici
su također bili strogo odgovorni i u svako doba smjenljivi. Javna služba (kod či­
novnika svih vrsta i nivoa) morala se vršiti uz radničku nadnicu. Sve povlastice
državnih funkcionera iščezle su zajedno s tim funkcionerima. Komuna se oslo­
bodila stajaće vojske i policije, tih elemenata fizičke prisile stare državne vlasti.
Nadalje, ona je odvojila crkvu od države i preuzela obrazovanje u svoje ruke, a
obrazovni su zavodi besplatno otvoreni širokim slojevima naroda. Nauka je, kako
ističe Marx, bila oslobođena okova kojima su je sputovale klasne predrasude i
državna vlast. „Sudije su izgubile onu prividnu nezavisnost, koja je služila samo
za to da prikrije njihovu ropsku pokornost svim vladama redom, kojim su se redom

25 Lenjin: Država i revolucija, str. 59.

26 Marx: Građanski rat u Francuskoj, u: Marx-Engels: Izabrana delà u dva toma, tom
I, Beograd, 1950, str. 496.
27 Lenjin: Država i revolucija, ibid., str. 43.
28 Marx: Građanski ra t.. . , ibid., str. 496.

30
 aklinjali na vjernost i tu zakletvu kršili. Kao i svi ostali javni službenici i oni su
Zbuduće morali biti javno biranu odgovorni i smjenljivi,”29 Prema tome, o uništenju
^‘novništva nema ni rijeci, kako ističe Lenjin, ali moguće je razbiti stari činovnički
C1 arat i odmah početi stvarati novi, koji će omogućiti ukidanje svakog činovništva.
Vrlo interesantan je jedan projekt Komune koji se odnosi na nov princip vršenja
predstavničke funkcije — tzv. imperativni mandat. Taj princip sastoji se u tome
da bi se delegati (bilo u seoskoj komuni, bilo u okrugu, bilo u Centralnom vijeću
Komune) mogli u svako doba opozvati i morali bi se strogo držati instrukcija svojih
birača. To znači da bi svaki delegat bio obavezan da prethodno, prije rješavanja
u skupštini, pribavi mišljenje svojih birača. Komunalno uređenje trebalo je biti
„politički oblik čak i najmanjeg sela”. Mali broj funkcija, ali veoma važnih, ostao
bi Centralnoj vladi, ali bi ih vršili strogo odgovorni činioci. „Jedinstvo nacije”
bilo bi postignuto upravo uništenjem parazita države, koja je „predstavljala” na­
ciju, ali je stalno od nje bila odvojena. „U stvari ta državna vlast bila je samo para­
zitska izraslina na tijelu nacije.”30
Što se tiče organizacije proizvodnje, Lenjin je isticao ovo: „Organizirat ćemo
krupnu proizvodnju mi sami, radnici, polazeći od onoga što je već izgradio kapi­
talizam, oslanjajući se na svoje radničko iskustvo, stvarajući najstrožu željeznu
disciplinu, koju će podržavati državna vlast naoružanih radnika, svest ćemo državne
činovnike na proste izvršioce naših naloga, odgovorne smjenljive, skromno plaćene,
nadzornike i knjigovođe” (s tehničarima svih vrsta i stepena, razumije se) — eto
to je naša proleterska zadaća. . .”31 Lenjin smatra da se „od toga” mora početi u
proleterskoj revoluciji. Sve funkcije u ovoj oblasti prelazit će na sve članove društva,
„na sve po redu”, otpast će specijalne funkcije i specijalni sloj ljudi za njihovo
obavljanje. Cijela narodna privreda bit će organizirana „kao pošta”. ”Eto takva
država, i na takvoj ekonomskoj osnovi nam je potrebna.”32
To će po Lenjinu uništiti parlamentarizam a sačuvati predstavničke usta­
nove to će „spasiti radne klase od prostituiranja tih ustanova od strane buržo­
azije.”33

Ekonomske osnove odumiranja države (socijalizam kao prelazni period

izm eđu kapitalizma u kom unizam )
Za odumiranje države u socijalizmu značajan je Marxov pristup kada on
po Lenjinovim riječima, postavlja pitanje o komunizmu kao što bi prirodnjak
postavio pitanje o razvitku nove, recimo, biološke vrste čim znamo kako je nastala
i u kakvom se određenom pravcu mijenja. Marx je pitanje države postavio kao
pitanje „današnje države” — misleći na buržoasku državu — i kao pitanje „države
budućnosti”, u kojoj će „njen sadašnji korijen, buržoasko društvo izumrijeti”.
»Pita se onda: kakav će preobražaj pretrpjeti država u komunističkom društvu?
Drugim riječima, koje će društvene funkcije, analogne sadašnjim državnim funk­
cijama, ostati u komunističkom društvu? Na ovo pitanje može se odgovoriti samo
naučno, i pravili mi hiljade kombinacija s riječima narod i država, nećemo prići
problemu ni za dlaku bliže.”34 Za pravilno razumijevanje pitanja o državi u soci-

H Marx: Građanski ra t.. ibid., str. 4 97 .

31 Građanski r a t.. . , ibid., str. 498.
L<enjin: Država i revolucija. . . , ibid., str. 46.
“ Lenjin: ibid., str. 4 7 .
33 Lenjin: ibid., str. 47.
34 Marx-Engels: Izabrana djela u dva toma, tom II, Zagreb, 1950, str. 23.

31
jalizmu potrebno je istaći stavove klasika o prelaznom periodu. O tome Marx
piše: „Između kapitalističkog društva i komunističkog društva leži period revo­
lucionarnog preobražaja prvog u drugo. Njemu odgovara i politički prelazni pe­
riod, i država toga perioda ne može biti ništa drugo osim revolucionarne diktature
proletarijata.5,35 Ovdje se pitanje postavlja tako da je za prelaz iz kapitalističkog
društva u komunističko društvo potrebna država. Ranije smo istakli da je proleta­
rijatu potrebna država radi slamanja otpora eksploatatora. Engels ističe da prole­
tarijatu nije potrebna država u interesu slobode, već u interesu ugnjetavanja svojih
protivnika, jer kada se bude moglo govoriti o slobodi, države neće ni biti. Država
će iščeznuti i tek tada će se moći govoriti o slobodi. A to će se dogoditi kada se
izgradi komunističko društvo. Zato tek „diktatura proletarijata, period prelaza
ka komunizmu dat će prvi put demokraciju za narod, za većinu, uporedo s nužnim
ugnjetavanjem manjine, eksploatatora. Samo komunizam može dati demokraciju
doista punu, i ukoliko ona bude punija, utoliko će prije postati nepotrebna, odu-
mrijet će sama od sebe.”3536 Bitno svojstvo države u kapitalizmu, gdje ona postoji
u „pravom smislu riječi”, jest ugnjetavanje većine od strane manjine. U prelaznom
periodu još je potrebno ugnjetavanje. Ali tu se već radi o ugnjetavanju ugnjetenih,
tj. eksploatiranih masa nad eksploatatorskom manjinom. Aparat za ugnjetavanje,
država, još je potrebna, ali to je „prelazna država”. Lenjin je isticao da je država
u kapitalizmu „država u pravom smislu”, u prelaznom periodu (diktatura prole­
tarijata) država je država prelaznog tipa, ona „nije država u pravom smislu”, a u
komunističkom društvu „država nije potrebna, ona odumire”.
Lenjin je s pravom isticao da je to ugnjetavanje manjine od strane većine
toliko jednostavna i prirodna stvar „da će ono stajati daleko manje krvi nego što je
stajalo gušenje ustanaka robova, kmetova, najamnih radnika”. Ono može ići upo­
redo s proširenjem demokracije, tako da će potreba za državom postepeno nestajati,
a time i demokracija uopće. No, tek će se u komunizmu stvoriti uvjeti u kojima će
država biti potpuno nepotrebna. Tada neće biti klase koju treba ugnjetavati.
Dotle će društvo proći kroz tzv. prvu (nižu) fazu komunističkog društva.
To je ono društvo koje je tek izašlo iz krila kapitalizma. Karakteristika je toga
društva da sredstva za proizvodnju nisu vlasništvo privatnih osoba. Svaki član
društva u društvenoj podjeli rada izvršava „izvjesni dio” i na osnovi toga dobiva
dio društvenog proizvoda. To znači da u toj fazi još neće biti likvidirana društvena
nejednakost, jer tu se radi o raspodjeli prema radu, a ne prema potrebama.
„Ali ti nedostaci neizbježni su u prvoj fazi komunističkog društva, onakvog
kakvo je, poslije porođajnih muka, upravo proizašlo iz kapitalističkog društva.
Pravo ne može nikada stajati više od ekonomskog ustrojstva i njime uvjetovanog
kulturnog razvitka društva.”37
Još ostaje potreba društvenog reguliranja „jer ne padajući u utopiju nemoguće
je misliti da će se oborivši kapitalizam, ljudi odmah naučiti da rade za društvo
bez ikakvih pravnih normi, a i ukidanje kapitalizma ne daje odmah ekonomske
pretpostavke za takvu promjenu”.38
Zbog toga ostaje još potreba za državom koja će čuvajući zajedničku svojinu
sredstava za proizvodnju čuvati i jednakost rada i jednakost podjele proizvodnje.
„Država će odumrijeti kada više nema kapitalista, kada više ne bude klasa pa će

35 Marx-Engels: ibid., str. 23.

36 Lenjin: Država i revolucija, ibid., str. 81.
37 Marx-Engels: ibid., str. 15.
38 Lenjin: Država i revolucija, ibid., str. 85.

32
a kl biti nemoguće ugnjetavati ma koju klasu.”39 Lenjin dalje nastavlja: „Ali
va još nije odumrla jer ostaje potreba čuvanja buržoaskog prava koje posvećuje
drZ nU nejednakost.”40 Napokon decidirano ustvrđuje: „Za potpuno odumiranje
države potreban je puni komunizam.”41*Tek „u višoj fazi komunističkog društva,
i!ošto iščezne ropska potčinjenost čovjeka podjeli rada, a zajedno s time i suprotnosti
v^neđu umnog i fizičkog rada; pošto rad prestane biti samo sredstvo za život i
1ostane sam prva životna potreba, pošto zajedno sa svestranim razvitkom ličnosti
Porastu proizvodne snage i svi izvori društvenog bogatstva obilno poteku, tek
^ da će biti moguće prekoračiti uski horizont buržoaskog prava i društvo će moći
napisati na svojoj zastavi: Svaki prema sposobnostima, svakome prema potre­
bama » 42
Značajno je ovo Lenjinovo zapažanje: „Ekonomska osnova potpu­
nog odumiranja države je tako visok razvitak komunizma u kome iščezava suprot­
nost između umnog i fizičkog rada, iščezava, dakle, jedan od najvažnijih izvora
današnje društvene nejednakosti i usto takav izvor koji se nikako ne može odmah
ukloniti pukim prelazom sredstava za proizvodnju u društvenu svojinu, pukom
eksproprijacijom kapitalista.”43 To znači da će država moći potpuno odumrijeti —
tek onda kada društvo ostvari pravilo: svaki prema sposobnostima, svakome prema
potrebama, tj. kada se ljudi toliko „naviknu da poštuju osnovna pravila zajedničkog
života i kada njihov rad bude toliko produktivan da će se oni dobrovoljno truditi
prema sposobnostima”.44 Prvi je uvjet za potpuno odumiranje države — da svi
ili najveća većina nauče da upravljaju društvenim stvarima, „jer kada se svi nauče
da upravljaju i stvarno budu samostalno upravljali društvenom proizvodnjom,
samostalno ostvarivali evidenciju i kontrolu nad badavadžijama, gospodinčićima,
varalicama i njima sličnim ’čuvarima tradicija kapitalizma’, onda će sakrivanje
od te svenarodne evidencije i kontrole postati tako nevjerojatno teško, tako rijetkim
izuzetkom, bit će praćeno, vjerojatno tako brzim i ozbiljnim kaznama (jer naoružani
radnici su ljudi praktičnog života, a ne sentimentalni intelektualčići i teško da će
dozvoliti da se s njima netko šali), da će nužnost poštovanja jednostavnih, osnovnih
pravila svake ljudske zajednice vrlo brzo postati navika”.45

Karakter suvrem ene socijalističke države

Iz prednjih stavova klasika marksizma-lenjinizma proizlazi: socijalistička

država je država prelaznog tipa, ona nije država u „pravom smislu”, za razliku
od buržoaske države, koja to jest. Diktatura proletarijata je „politički prelazni
period”, a država toga perioda jest prelaz od države k nedržavi, tj. ona nije više
država u pravom smislu. Međutim, Marx govori o „sadašnjoj državi”, tj. državi
prelaznog perioda, i o „budućoj državnosti komunističkog društva”. Iz toga se
posve sigurno može zaključiti da se državi proriče „duga budućnost”. Ali kakva
je to država, koja su joj obilježja, koje su njezine funkcije? „Država je neizbježan
produkt svakog klasnog društva i kao takva oruđe vladajuće klase . . . Socijalistička

39 Lenjin: ibid., str. 85.

40 Lenjin: ibid., str. 85.
41 Lenjin: ibid , str. 85.
J Marx-Engels: ibid., str. 15.
Lenjin: Država i revolucija, ibid., str. 86 .
~ Lenjin: ibid., str. 87.
45 Lenjin: ibid., str. 92.

3 Politička ekonomija socijalizma 33

revolucija ne može ukinuti državu samim osvajanjem političke vlasti od strane
socijalističkih snaga, jer time klasne i društvene suprotnosti ne iščezavaju, niti je
novo društvo sposobno da živi bez takvog instrumenta . . . Naprotiv, država je
jedna od najvažnijih i najneophodnijih poluga socijalističkih snaga za rušenje eko­
nomskih temelja kapitalističkog sistema i za uspostavljanje temelja socijalističke
izgradnje . . . Odumiranje države je proces koji traje u toku cijele epohe prijelaza
iz kapitalizma u komunizam . . . i država će se nužno sve više preobražavati u
oblik društveno-ekonomske organizacije za vršenje određenih zajedničkih društvenih
funkcija . . . Socijalistička država, prema tome, jest i mora biti država posebnog
tipa, država koja odumire.”46 Program SKJ istakao je kod nas dvije štetne tenden­
cije u izgradnji države. Prva je negacija državnih funkcija i davanje prostora onim
društvenim snagama koje pripadaju kapitalističkom sistemu. Time bi mogao biti
„usporen razvitak socijalističkog demokratizma”. Druga štetna tendencija vodi
birokratizmu, odvajanju državnog aparata kao zasebne sile, daljnjem zadržavanju
mistificizma države kao sile iznad društva. Ta tendencija u stvari zadržava elemente
stare podjele rada, a realna baza i uzrok joj leži u slabo razvijenim proizvodnim
snagama.
Izlaz iz tih tendencija jest u samoupravljanju, koje stvara novu kvalitetu i
nov sadržaj socijalističkoj državi. Samo u uvjetima samoupravljanja kao socijalis­
tičkog odnosa, država zaista postaje instrument u rukama radničke klase pomoću
kojega ona ostvaruje svoje historijske zadatke u danoj etapi razvoja. Pogrešno bi
bilo iz toga izvlačiti zaključak o identičnosti interesa radničke klase i njene države.
Uslijed još uvijek postojeće, u suštini klasne, podjele rada, gdje postoji „ropska
potčinjenost individue podjeli rada”,47 država se može relativno osamostaliti na
realnoj podlozi raspolaganja viškom rada. Samoupravljanje kao oblik diktature
proletarijata prihvaća državu kao svoj aparat, ali joj mijenja suštinu, karakter i
sadržaj. Delegatski sistem, samoupravne interesne zajednice, slobodna razmjena
rada, samoupravljanje u OOUR-u, mjesnoj zajednici i komuni čine da državne
funkcije postanu funkcije udruženog rada. Premda ta država i dalje ostaje klasna
tvorevina, ona ovdje teži da bude u rukama klase, a sve je manje aparat u ime klase.
Realne opasnosti od države kao klasne tvorevine, na koje su ukazivali Marx, En­
gels i Lenjin, i dalje postoje, a nalaze svoj izvor u još nedovoljno razvijenim pro­
izvodnim snagama, u postostojećoj podjeli rada, u suprotnosti između umnog i
fizičkog rada, u suprotnosti između grada i sela, u postojanju robne proizvodnje i
tržišta u postojanju raznih oblika monopola u društvu u privatizaciji društ­
venih sredstava na različite načine itd.48

46 Program SKJ, Zagreb, 1965, str. 112— 113.

47 Lenjin ističe da je i raspodjela prema radu „jedan oblik prinude” jer ima za parolu ovo:
„Tko ne radi, ne treba ni da jede.”
48 Kod nas postoji legalna mogućnost bogaćenja, npr., u trgovini, u kojoj poslovođe dobi­
vaju po nekoliko postotaka vrijednosti robe kao kalo, rizik, rastur itd. Na to je upozorio i dnevni
list „Borba” u jednom svojem članku početkom 1975. U „Borbi” piše: „Kad jedna samoposluga
pravi godišnji promet od 70 milijuna dinara, a priznaje se 1% na rizik (krađa i oštećenje robe)
i posebno još veći postotak za kalo — onda, njenom poslovođi, u istom razdoblju, ostaje da, pokrije
ni manje ni više —milijun dinara.” „Borba” smatra da je „osobito pogrešno što se poslovođe, zadu­
žuju financijski, a ne robno”. Međutim, potrebno je istaći da je još pogrešnije što je poslovođama
dano autonomno pravo da sami odlučuju o nabavi robe od pojedinih proizvođača. O tome je tako­
đer pisala „Borba” od 4. X II. 1971; tu je naveden primjer sarajevske tvornice namještaja „Stan­
dard”, gdje su sami radnici izjavili da svjesno odvajaju jedan posto dohotka za korupciju i mito da
bi njihovi kupci kupovali od njih robu. Slično je pisao i „Vjesnik” u broju od 14. X. 1975. g.
o situaciji u jednom trgovačKom poduzeću „Pojedini poslovođe samovoljno su podizali cijene, na­
ručivali robu, prenosili je i ponašali se kao vlasnici trgovine” .

34
 To stanje prevladava se eliminacijom države kao trećeg faktora iz procesa
proizvodnje što je ona postala procesom nacionalizacije i drugih oblika podruštvlje-
nja sredstava za proizvodnju. Za karakter suvremene socijalističke države može
se reći da ona još uvijek vrši svoju funkciju kao „ekonomska potencija” ali da s
razvojem samoupravljanja nastaje neposredno spajanje proizvođača sa sredstvima
za proizvodnju pri čemu i višak rada po tendenciji izmiče državnoj kontroli, a
time država uistinu po tendenciji ostaje samo aparat radničke klase.
Na ovome mjestu potrebno je detaljnije objasniti suštinu i smisao samouprav­
nih interesnih zajednica (SIZ) i slobodne razmjene rada. SIZ se temelji na prin­
cipu samoupravljanja da radnici slobodnom i neposrednom razmjenom
svoga rada s radom radnika u radnim organizacijama u oblasti obrazovanja nauke,
kulture, zdravstva, kao i drugih društvenih djelatnosti kao dijelom općedruštvenog
rada osiguravaju svoje lične i društvene interese i zadovoljavaju svoje potrebe.
Ove su djelatnosti već i u buržoaskom društvu materijalno vezane uz državu, uz
njezin budžet i uz poreze kao izvor prihoda. Smisao SlZ-ova sastoji se u tome da
korisnici tih društvenih usluga radni ljudi u materijalnoj i drugoj proizvodnji
budu direktno dakle bez posrednika vezani za radne ljude koji rade u tim društ­
venim oblastima. Na taj se način i jedni i drugi oslobađaju najamnog odnosa prema
svojoj socijalističkoj državi. Prvi su bili u najamnom odnosu zbog toga što su jedan
dio svojega rada morali silom državne vlasti davati za te potrebe, a drugi opet
zbog toga što su bili zavisni od državne vlasti koliko će sredstava „dobiti”. Dakle,
ovdje se zapravo radi o specifičnoj „razmjeni”, jer taj se rad ne razmjenjuje ni
posredstvom tržišta ni posredstvom države, već direktnim sporazumijevanjem i
dogovaranjem među radnicima različitih društvenih sektora rada. Partneri su u
međusobno ravnopravnom odnosu, što je još jedan prilog stanju koje vodi izvan
„carstva nužnosti”. SIZ je nosilac solidarnosti radnih ljudi, jer oni vode zajedničku
brigu o svojem položaju. Takvi SlZ-ovi osnivat će se i u drugim oblastima društ­
venog života (npr. zajednice stanovanja i dr.).
 3. PROIZVODNI ODNOSI SOCIJALIZMA

Nužnost socijalizma izvodimo iz razvitka materijalnih proizvodnih snaga

što ili je kapitalizam razvio. T a društveno-ekonomska i historijska nužnost tako
dobiva mogućnost svojega ostvarenja i postaje stvarnost* U ovom poglavlju pot­
rebno je analizirati proizvodne odnose novog socijalističkog društva. Neophodno
je utvrditi što je osnovni proizvodni odnos socijalizma, da bismo time zapravo ut­
vrdili što je predmet izučavanja političke ekonomije socijalizma.

O PROIZVODNIM ODNOSIMA UOPĆE

Sada nakon što smo izučavali političku ekonomiju kapitalizma1 osnove
Marxove ekonomske teorije, moguće je pobliže utvrditi što su to zapravo „odnosi
proizvodnje” ili „proizvodni odnosi”. Pitanje o proizvodnim odnosima svodi se
u stvari na šire pitanje društvenih odnosa uopće. To se pitanje, međutim, rješava
čovjekovom naučnom misli, koja mu daje sposobnost i moć da naučno shvati
društvo. Proizvodne veze i čine društvo. Stoga su proizvodni odnosi ili odnosi
proizvodnje najuže povezani sa samom proizvodnjom. Marx je upravo tom pi­
tanju poklanjao punu pažnju, upravo to je bio „predmet” njegovih rasprava. Zbog
toga je neophodno stalno se vraćati izvorima marksizma-lenjinizma kada je riječ
o odnosima proizvodnje, pogotovo zato što je to pitanje koje, kako kaže Marx,
stalno izaziva „finije ličnog interesa”, odnosno koje govori o ekonomskom, dakle
društvenom položaju pojedinih klasa, pa i pojedinaca, te zbog toga postoji stalna
tendencija pokušaja krivog tumačenja osnovnog društvenog odnosa — odnosa pro­
izvodnje. Da bi se u oblasti naučne misli izvršio kritički obračun sa svim tim ne­
gativnim tendencijama, neophodno je uspostaviti idejni kontinuitet s autentičnom
marksističkom misli o odnosima proizvodnje.
Možda je ta misao najsažetnije koncipirana u Marxovu radu „Predgovor
za Prilog kritici političke ekonomije”, što ga je izdao 1859. godine. Naravno, pot­
rebno je tu misao shvatiti u duhu samog marksizma, tj. da je osnovno Marxovo
otkriće suštine društvenih odnosa u proizvodnji i raspodjeli bilo plod ogromne
naučne misli prije samoga Marxa i da se ta misao dalje razvijala upravo onom
naučnom metodom koju je Marx otkrio. Marx je u spomenutom radu zabilježio
ove misli, koje se naročito ističu: „Opšti rezultat do kojeg sam došao i koji mi je,
kad sam već došao do njega, poslužio kao putokaz u mojim studijama, može se
ukratko ovako formulisati. *U društvenoj proizvodnji svoga života ljudi stupaju u
određene, nužne odnose, nezavisne od njihove volje, odnose proizvodnje, koji
odgovaraju određenom stupnju razvitka njihovih materijalnih proizvodnih snaga.
Celokupnost tih odnosa proizvodnje sačinjava ekonomsku strukturu društva,
realnu osnovu na kojoj se diže pravna i politička nadgradnja i kojoj odgovaraju
određeni oblici društvene svesti. Način proizvodnje materijalnog života uslovljava
proces socijalnog, političkog i duhovnog života uopće. Ne određuje svest ljudi

1 Vidi naš udžbenik „Politička ekonomija kapitalizma”, izdanje „Informatora”, Zagreb,

1974.

37
njihovo biće, već obrnuto, njihovo društveno biće određuje njihovu svest. Na iz-
vesnom stupnju svoga razvitka dolaze materijalne proizvodne snage društva u
protivrečnost s postojećim odnosima proizvodnje, ili, što je samo pravni izraz
za to, sa odnosima svojine u čijem su se okviru dotle kretale. Iz oblika razvijanja
proizvodnih snaga ti se odnosi pretvaraju u njihove okove. Tada nastupa epoha
socijalne revolucije ”2 Iz te Marxove skice3 proizlazi da ljudi „proizvode svoj ži­
vot” u „određenim, nužnim .. . odnosima proizvodnje”, da se putem te proizvodnje
stvara i ljudska priroda, da ona nije unaprijed dana čovjeku, već da je rezultat
historijskog procesa čiju osnovu čini ne samo rad uopće, ne samo praksa uopće,
već „proizvodnja života”. Bitna je pri svemu tome činjenica, što je Marx ističe,
da se „u proizvodnji objektivizira ličnost”, a ,,u ličnosti subjektivizira stvar”.
Od kapitalnog je značenja Marxova opaska o nužnosti sklada između pro­
izvodnih snaga i proizvodnih odnosa. Taj se sklad stalno narušava i opet ponovno
uspostavlja i u tome se i očituje društveno-ekonomski razvitak. To je ta zakonitost
tendencije — osnovna zakonitost marksističke političke ekonomije. Marx je o tome
dalje pisao: „S promenom ekonomske osnove vrši se sporije ili brže prevrat či­
tave ogromne nadgradnje. Pri posmatranju ovakvih prevrata mora se uvek raz­
likovati materijalni prevrat u ekonomskim uslovima proizvodnje, koji se da konsta-
tovati s točnošću prirodnih nauka, od pravnih, političkih, religioznih, umetničkih
ili filozofskih, ukratko, ideoloških oblika u kojima ljudi postaju svesni toga sukoba
i borbom ga rešavaju. Kao god što neku individuu ne ocenjujemo šta je, po onom
što ona o sebi misli da jeste, tako ni o ovakovoj prevratno] epohi ne možemo stvo­
riti sud iz njene svesti, već, naprotiv, moramo tu svest da objašnjavamo iz protiv-
rečnosti materijalnog života, iz postojećeg sukoba među društvenim proizvodnim
snagama i odnosima proizvodnje.”4 Marx isto tako napominje da nikada neka
društvena formacija ne propada prije nego što budu razvijene sve proizvodne snage
za koje je ona „dovoljno prostrana” i da nikada novi, viši odnosi proizvodnje neće
nastupiti prije nego što se materijalni uvjeti njihove egzistencije nisu rodili u
krilu samog starog društva. Stoga će čovječanstvo i postavljati, prema Marxu,
pred sebe samo one zadatke koje će moći riješiti, jer, kako ističe Marx, uvijek
ćemo naći da se i sam zadatak postavlja samo tamo gdje već postoje materijalni
uvjeti njegova rješenja ili se bar nalaze u procesu svoga nastanka.
Kako je poznato, to je osnovni princip materijalističkog gledanja na hi­
storiju, koji polazi, kako ističe F. Engels, od postavke da je proizvodnja i razmjena
njenih proizvoda osnova svakog društvenog poretka. Engels navodi kako „po­
sljednje uzroke svih društvenih promjena i svih političkih prevrata (dakle pro­
mjenu proizvodnih odnosa — op. B. Ć.) ne treba tražiti u glavama ljudi . . . nego
u promjenama u načinu proizvodnje i razmjene; ne treba ih tražiti u filozofiji,
već u ekonomiji dotične epohe”.5
Potrebno je razlikovati progresivne i reakcionarne odnose proizvodnje. Od­
nosi proizvodnje progresivni su dok razvijaju proizvodne snage, dok se ne „si­
jeku” s njima, a reakcionarni su kad koče taj razvoj. U takve progresivne odnose
proizvodnje, prema Marxu, spadaju i buržoaski odnosi proizvodnje, koji su, me­

2 Marx: Prilog kritici političke ekonomije (predgovor), „Kultura”, Beograd, 1956, str.
8—9.
8 M. Popović: Neposredna socijalistička demokratija, „Kultura”, Beograd, 1966, str. 104.
4 Marx: ibid., str. 9.
5 F. Engels: Razvoj socijalizma od utopije do nauke, u: Odabrana djela klasika marksizma,
Naprijed, Zagreb, 1973, str. 196.

38
đutim, „poslednji antagonistički oblik društvenog procesa proizvodnje, antago­
nistički ne u smislu individualnog antagonizma, nego antagonizma koji potiče
iz društvenih životnih uslova individua, ali u isti mah proizvodne snage koje se
razvijaju u krilu buržoaskog društva stvaraju materijalne uslove za rešenje toga
antagonizma. Zato se tom društvenom formacijom završava predistorija ljudskog
društva”.6 Kako se vidi, Marx je ovdje bio vrlo kategoričan što se tiče buržoa-
skih odnosa proizvodnje i njihove uloge u historijskom razvitku. Određujuća bit
proizvodnih odnosa buržoaskog društva jest zakon proizvodnje vrijednosti i vi­
ška vrijednosti. Proizvodeći „vrijednost”, ljudi ulaze u „određene, nužne . . .
odnose proizvodnje”.
Za suvremeno društvo (kapitalističko i socijalističko) karakteristično je ta­
kođer da ljudi moraju „proizvoditi vrijednost” i da moraju također ulaziti u „od­
ređene, nužne . . . odnose proizvodnje”. Na toj osnovi nalazimo i sve odnose i
zakone proširene društvene reprodukcije u suvremenom društvu. Oni doživljuju
određene transformacije u zavisnosti od stupnja i karaktera promjena u samim
odnosima proizvodnje. Da bi se pravilno shvatile transformacije suvremenog dru­
štvenog kretanja, potrebno je dobro poznavati zakone društvenog kretanja. Marx
je dao naučno objašnjenje osnovnih odnosa u društvu: proizvodnja — proizvodne
snage — proizvodni odnosi — politička nadgradnja — svijest; klase — država
— klasna svijest itd. Sve su te kategorije na određeni način prisutne i u suvre­
menom društvu i zato su nam Marxova otkrića stalno potrebna.

PROIZVODNI ODNOSI SOCIJALIZMA

Iz prethodne napomene proizlazi da će proizvodni odnosi socijalizma biti

također „određeni, nužni . . . odnosi proizvodnje”, vezani uz „proizvodnju vri­
jednosti”.
Zbog toga će biti neophodno promatrati pitanje „proizvodnih odnosa” so­
cijalizma u vezi s „društvenom proizvodnjom svoga života” o kojoj Marx govori.
Marxovu formulaciju „društvena proizvodnja svoga života” valja shvatiti u prvom
redu kao društvenu djelatnost koja se odnosi na stvaranje materijalnih dobara
u procesu proizvodnje. No, to su i društvene djelatnosti u oblasti kulture, um­
jetnosti, obrazovanja, zdravlja, socijalnih službi itd. Ljudi „proizvode svoj život”
tako što rade i proizvode dobra — upotrebne vrijednosti. Proizvodeći oni ugra­
đuju svoj rad u proizvod — apstraktni i konkretni. Ovdje je potrebno upozoriti
na to da Marx često upotrebljava termin „proizvodnja vrijednosti” i također „pro­
izvodnja viška vrijednosti”. „On (kapital — op. B. Ć.) hoće da proizvede ne samo
upotrebnu vrednost nego i robu, ne samo upotrebnu vrednost nego i vrednost,
i ne samo vrednost nego i višak vrednosti.”7 Razumije se, trebalo* je mnogo vre­
mena da društvo dođe na taj stupanj razvitka da može „proizvoditi vrijednost”.
»Proizvoditi vrijednost” znači proizvoditi robu, a tada već, kako kaže Marx, „po­
činje pravi društveni razvitak”. Društvo se tu konstituira kao prava društvena
zajednica. Tek „proizvodnjom vrijednosti” društvo je izašlo iz starih, izoliranih
okvira lične ovisnosti, feudalnih stega, itd. i moglo se razvijati na novim odnosima
među ljudima. To su novi, slobodni odnosi, razumije se — slobodni u granicama

6 Marx: ibid., str. 9.

7 Marx: Kapital, I, Beograd, 1947, str. 135 (ćir.)

39
danog društveno-ekonomskog poretka. Kapitalistički odnosi proizvodnje zasnovani
na „proizvodnji vrijednosti” stavljaju tome razvitku određenu granicu. Socija­
listički proizvodni odnosi jesu negacija kapitalističkih proizvodnih odnosa. Oni
znače razbijanje kapitalističkih odnosa proizvodnje vrijednosti i stvaranje odnosa
proizvodnje u osnovi na bazi samoupravljanja, gdje je neposredni proizvođač
i udruženi proizvođač gospodar samih tih odnosa. To će dati još širi okvir za ra­
zvitak slobodne ličnosti. Socijalistički proizvodni odnosi znače ukidanje gospod­
stva proizvoda nad proizvođačem. Pretpostavka toga jest ukidanje komande mi­
nulog rada nad živim radom. Baveći se tim pitanjem, Marx je bio sasvim jasan
kada je napisao: „A naprotiv se zna da je održanje, a utoliko i reprodukcija vri­
jednosti proizvoda minulog rada zaista samo rezultat njihova dodira sa živim ra­
dom, a, drugo, da komanda proizvoda minulog rada nad živim viškom rada traje
upravo koliko traje kapitalistički odnos, onaj određeni društveni odnos u kome
minuli rad istupa samostalan i nadmoćan prema živom radu.”8 Konkretni oblik
tog odnosa „proizvodnje vrijednosti” u kapitalizmu jest cijena proizvodnje. U
njoj je sadržan „određeni, nužni .. . odnos proizvodnje”, gdje je radnik „dvo­
struko slobodna ličnost” podvrgnuta djelovanju zakona vrijednosti. Smisao ra­
zvitka „odnosa proizvodnje” jeste tendencija ukidanja živog rada kao samo nu­
žnog rada — razvijanje stanja „s one strane materijalne proizvodnje”. Tada nema
ni odnosa proizvodnje kao čovjeku otuđenih odnosa. „Stvarno bogatstvo se za­
pravo manifestira . . . u ogromnom nesrazmjeru između utrošenog radnog
vremena i njegova proizvoda. . . . Rad više ne izgleda toliko zatvoren u proizvodni
proces ako se čovjek ponaša kao čuvar i regulator proizvodnog procesa.”9 Te
Marxove misli mogu se tumačiti jedino tako da je to stanje kada društvo raspolaže
„obiljem proizvoda”, kada ljudi upravljaju sredstvima za proizvodnju s ciljem
da sebi osiguraju dovoljno materijalnih dobara za život. Ljudi će tada raspolagati
sredstvima za proizvodnju umjesto da sredstva za proizvodnju (kapital) gospodare
njima. Tada nema ni raspodjele vrijednosti, već ljudi prisvajaju „prema potrebi”.
To je društvo slobodne asocijacije proizvođača, asocijacije slobodnih stvaralaca.
Prema tome, iz odnosa cijene proizvodnje izvodimo nužnost ukidanja tih odnosa,
ukidanja vladavine minulog rada nad živim, odnosno razvijanja novih socijali­
stičkih odnosa. To su odnosi koje ljudi sami svjesno uspostavljaju, a ne da dje­
luju kao „slijepa sila”. Bitna promjena u proizvodnim odnosima na bazi njihove
transformacije iz kapitalističkih u socijalističke jeste tendencija k likvidaciji ra­
spodjele rada na potreban rad i višak rada. To je ujedno tendencija likvidacije
najamnog odnosa i njegovo pretvaranje u odnos samoupravljanja. Taj put vodi
onom „carstvu slobode” o kojem govori Marx u III. tomu „Kapitala”.
Svaka socijalistička revolucija da bi uistinu to bila udara temelje tom pro­
cesu. „Mi smo odmah poslije proglašenja Republike i donošenja Ustava izvr­
šili najvažniji historijski akt — položili smo temelje za likvidaciju eksploatacije
čovjeka od čovjeka, uzeli smo sredstva za proizvodnju iz ruku privatnih kapita­
lista u državne ruke, nacionalizirali smo sve fabrike, rudnike i druga poduzeća,
transportna sredstva na vodi i na kopnu, krupne posjede i trgovinu (ne samo
krupnu, već svu uopće), hotele, sanatorije itd.”10

8 Marx: Kapital, III, Zagreb, 1948, str. 356,

9 Marx: Grundrisse der Kritik der Politichen Ökonomie, Dietz Verlag, Berlin, 1953,
str. 592.
10 Josip Broz Tito: O radničkom upravljanju privrednim poduzećima, govor u SN S, 27,
VI. 1950.

40
 EKONOMSKO OSLOBOĐENIH RADA

Pojam ekonomskog oslobođenja rada sadržan je u samoj suštini proizvodnih

odnosa socijalizma. Taj se pojam može shvatiti kao jedan proces, kao jedna ten­
dencija. Marx je jedan čas vidio da bi komuna (kao što je bila poznata Pariška
komuna 1871. g.) mogla biti „najzad pronađeni oblik u kome se ima izvršiti eko­
nomsko oslobođenje rada”. Što se pod tim može razumijevati? U užem smislu,
integracija potrebnog rada i viška rada u jedinstvenu kategoriju, negiranje na­
jamnih odnosa ma kojeg oblika, jednostavno činjenicu da udruženi proizvođači
raspolažu čitavim svojim radom i odlučuju o njemu, da slobodno razmjenjuju
svoju materiju s prirodom, da tu razmjenu uređuju i nadziru. U širem smislu,
tu se radi o procesu upravljanja stvarima i procesima proizvodnje, a ne da stvari
i procesi upravljaju ljudima, odnosno da čovjek upravlja čovjekom, da postoji bilo
kakav oblik eksploatacije. Definitivno ekonomsko oslobođenje rada bit će kada
društvo prestane „proizvoditi vrijednost” i kada će na „svojoj zastavi ispisati:
svakome prema potrebama”. Do tada je to samo jedna tendencija, što ni u kojem
slučaju ne znači da svjesne subjektivne socijalističke snage (radnička klasa) ne
moraju kao svoju svakodnevnu akcionu parolu imati ekonomsko oslobođenje rada.
Naprotiv, ta je parola sastavni dio borbe za nove socijalističke proizvodne odnose.
Sigurno je da su nerazvijene proizvodne snage najveća zapreka ekonomskom oslo­
bođenju rada. No, usporedo s razvojem materijalne baze stvaraju se tako reći sva­
kodnevno i na svim punktovima društva uvjeti za razvoj procesa ekonomskog
oslobođenja rada, gdje će čovjek upravljati proizvodom svoga rada, reproduk­
cijom, a onda i društvom. Marx je govorio da radnik u kapitalizmu ne sudjeluje
u raspodjeli proizvoda što ga upravo proizvodi.11 „Njegova (radnikova — op.
B. Ć.) najamnina nije dio toga proizvoda, nego dio ranijeg proizvoda, dio već
postojeće robe, dio što ga je on, doduše, proizveo, no koji se od njega stalno otu­
đuje (istaknuo B. Ć.) i stalno mu se vraća preko varijabilnog kapitala i najamnine.
Proizvedenim robama raspolažu kapitalisti, i to u cjelini, bez sudjelovanja ra­
dnika.1112 Prikazivanje stvari kao da radnici sudjeluju u raspodjeli ili diobi pro­
izvoda stvara lažni privid asocijacije, udruživanja kapitalista i radnika u proizvod­
nji.13 Marx stoga prikazuje kako sav proizvod pripada kapitalistu, i on u njegovu
stvaranju sudjeluje tako što predujmljuje i varijabilni kapital koji izdaje kao naja­
mninu radnicima, za koju najamninu oni kupuju dio proizvoda društva, kojim
raspolažu kapitalisti.”14 Mi smo taj odnos, prema V. Bakariću, počeli mijenjati.
Uložili smo napore da se proizvod što ga proizvode radnici ne otuđuje od njih
i da im ga ne vraća netko drugi u obliku nadnice ili slično. „Problem se, razumije
se, nije mogao riješiti na taj način što bi se stvar vratila na nivo proste robne pro­
izvodnje gdje proizvođač putem razmjene unovčuje utrošeni rad, i to čitav. Stvar
je bila u tome da dohodak radnika bude stvarno njegov dohodak i da se ne ostvaruje
putem kapitala, tj. nečijeg varijabilnog dijela kapitala”15 (istaknuo B- Ć.).

11 „Najamnina, dakle, nije radnikov udio u robi koju proizvodi. Najamnina je dio već
postojeće robe, kojom kapitalist kupuje oslobođenu količinu produktivnog rada.” (K. Marx:
Najamni rad i kapital, Izabrana djela, tom I, Beograd, 1949, str. 64).
12 Dakle, proizvod rada, roba, gospodari radom, to je taj odnos, taj fetišizam (op. B. Ć.).
13 Dr Bakarić citira iz Kapitala, I, odgovarjuće mjesto gdje stoji: „To nadomješta lažni
privid odnosa asocijacije.. . ” (Kapital, I, str. 464).
14 V. Bakarić: Proširena reprodukcija i integracija na samoupravnim osnovama, „Naše
teme” br. 5 /1971, str. 799— 800.
15 V. Bakarić, o. c., str. 800.

41
nadalje smatra da treba vidjeti da je ono što i naš radnik, ili radni čovjek, danas
dijeli, odnosno raspodjeljuje, isto tako „već postojeća roba”, a ne dio onoga što
upravo proizvodi. Razlika je, prema Đakariću, u tome što ta „već postojeća roba”
ne pripada kapitalistima ili nekome drugome, nego društvu kao cjelini. „I da to
društvo ne bi bilo odvojeno, odnosno otuđeno od radnog čovjeka i proizvođača,
treba naći pogodna sredstva učešća ovog posljednjeg kako u raspodjeli, tako —
i još više — kod upotrebe toga fonda rada već postojeće robe.”16 Zaključak se,
prema tome, svodi na mogućnost ovladavanja od strane radnika procesom re­
produkcije, ali i na mogućnost pretvaranja radnika u radnog čovjeka, a ovoga u
čovjeka.
Otuđenje rada ispoljava se u kapitalizmu tako što opredmećeni rad postaje
sve snažniji u odnosu na živi rad, tj. objektivni uvjeti rada dobivaju u odnosu na
živi rad sve veću samostalnost. „Društveno bogatstvo istupa prema radu u sve
snažnijim porcijama kao tuđa i vladajuća moć. Naglasak se ne stavlja na opred-
mećenost, već na otuđenost, odstupijenost, ustupljenost, na pripadanje ne radniku
već personificiranim uvjetima proizvodnje, tj. na pripadanje kapitalu goleme pred­
metne moći, koju je sam društveni rad suprotstavio sebi kao jedan od svojih
momenata.”17 S gledišta rada proces opredmećivanja, tj. proces proizvodnje po­
javljuje se kao proces otuđivanja, a s gledišta kapitala kao proces prisvajanja tu­
đeg rada. Marx kaže da je to određeno „izvrtanje” stvari, ali da je ono „zbiljsko”*
dakle realno, a ne „zamišljeno” i da je „historijska nužnost”, ali da je to „nužnost
za razvitak proizvodnih snaga, samo s jedne određene historijske polazne točke
ili baze, a ne nipošto apsolutna nužnost proizvodnje; to je naprotiv prolazna nu­
žnost, a rezultat i (imanentna) svrha toga procesa jest ukidanje te same baze kao
i tog oblika procesa”.18
Ovdje Marx upozorava da su buržoaski odnosi proizvodnje, kao „historijska
nužnost”, prolaznog karaktera. Kod toga je bitno, kako ističe Marx, da se ukine
„neposredni karakter živog rada kao samo pojedinačan”, i da ,,s postavljanjem
djelatnosti individua kao neposredno opće ili društvene oduzima se predmetnim
momentima proizvodnje taj oblik otuđenja; oni se tim postavljaju kao vlasništvo,
kao organsko društveno tijelo u kojem se individue reproduciraju kao . . . dru­
štveni pojedinci.” Uvjeti građanskog društva jesu nevlasništvo radnika i vlas­
ništvo opredmećenog rada nad živim radom, odnosno prisvajanje tuđeg rada od
strane kapitala. A sam kapital je samo „nagomilani rad”, kako ističe Marx. Način
raspodjele jesu samo odnosi proizvodnje. Marx ističe da sredstva za proizvodnju
u uvjetima najamnog rada nastupaju prema živom radu kao njemu tuđe vlas­
ništvo i neprijateljska snaga, tj. kao kapital. „Ali isto tako lako je uvidjeti da stro­
jevi prestaju da budu agenti društvene proizvodnje čim oni npr. postanu vlas­
ništvo udruženih radnika.”19 Međutim, u prvom je slučaju njihova raspodjela
uvjet načina proizvodnje, jer oni ne pripadaju radniku. U drugom slučaju njihova
izmijenjena raspodjela polazi od izmijenjene, historijskim procesom nastale nove
osnove proizvodnje.

16 Bakarić: ibid., str. 800—801.

17 Marx: Osnovi kritike političke ekonomije, Naprijed, Zagreb, 1974, stt. 317.
18 Marx: ibid., str. 318.
19 Marx: ibid., str. 319.

42
 BIROKRATIZAM ANTIPOD OSLOBOĐENJU RADA
U socijalističkim zemljama birokratizam može kočiti proces ekonomskog
oslobođenja rada. Lenjin je još 1922. upozoravao da sovjeti kakvi su bili u to
doba doduše izgrađuju socijalizam za narod ali ga ne izgrađuju s narodom. Marx
i Engels upozoravali su proletarijat da mu prijeti velika opasnost od vlastite bi­
rokracije. Na žalost, birokratizam se znamo razvio u socijalističkim zemljama.
Da se to moglo dogoditi, uzroke treba tražiti prvenstveno u tpme što su putem
socijalističke izgradnje prve pošle privredno slabo razvijene zemlje, koje su tre­
bale paralelno riješiti dva problema: izgradnju socijalizma i likvidaciju zaostalo­
sti. Da bi se u tome uspjelo bilo je potrebno u rukama državnih organa koncen­
trirati sredstva i vlast, što je stvorilo objektivne uvjete degeneracije neposredne
demokracije. Da bi ispunio svoju historijsku ulogu, a ta je pretvaranje čovjeka
u stvaraoca na svim nivoima socijalizam je sada došao u poziciju da mora li­
kvidirati birokratizam i etatizam.
Marx je između ostalog pisao da je glavna suština birokratizma pasivno
pokoravanje, vjera u vlast, mehanizam jedne točno formulirane aktivnosti. Le­
njin je i u praksi utvrdio opasnost od birokratizma, a i pisao je da je najgori unu­
trašnji neprijatelj birokracija. To je ogroman neprijatelj, ponavljao je Lenjin.
Da bi se uspješno moglo boriti protiv birokratizma, između ostalog, on je isticao
kako je jedan od osnovnih zadataka, npr. sindikata, borba protiv birokratskih
deformacija sovjetskog aparata.
Prema tome, socijalizam se nužno mora razvijati kao asocijacija neposred­
nih proizvođača, kako su to dokazali Marx, Engels i Lenjin.
„Sloboda se u ovoj oblasti može sastojati samo u tome da udruženi čovjek,
udruženi proizvođači racionalno urede svoj promet materije s prirodom da ga
dovedu pod svoju zajedničku kontrolu, umjesto da on njima gospodari kao neka
slijepa sila, da ga vrše s najmanjim utroškom snage i pod uslovima koji su naj­
dostojniji i najadekvatniji njihovoj ljudskoj prirodi.”20
Oblik asocijacije neposrednih proizvođača realizira se kao samoupravljanje.
Samoupravljanje postaje suštinski dio razvoja socijalizma. Svojom snagom kao
put likvidacije* alijenacije ličnosti uopće, ono postaje zahtjev demokratskih snaga
i izvan socijalizma.

DRUŠTVENO VLASNIŠTVO
Vlasništvo sredstava za proizvodnju* je društveni odnos. Marx je isticao
da u svim društvenim oblicima proizvodnje radnici i sredstva za proizvodnju
uvijek ostaju njeni činioci. Ali oni su to samo po mogućnosti, kada su jedni od
drugih odvojeni. Proizvodnja nastaje kad se oni spoje. Po posebnom putu i na-
ćinu na koji se to spajanje ostvaruje razlikuju se različite ekonomske epohe. Bu­
dući da se proizvodnja ostvaruje kao proces spajanja radnika i sredstava za pro­
izvodnju, to će odnosi ljudi u procesu proizvodnje zavisiti od puta i načina toga
spajanja. A način toga spajanja zavisit će od toga kakav je položaj radnika prema
sredstvima za proizvodnju, tj. kakva su njihova ovlaštenja prema sredstvima za
proizvodnju. U kapitalističkom sistemu sredstva za proizvodnju u privatnim su
rukama a radna snaga je roba. Upravo zbog toga što je radna snaga roba mogla
su se sredstva za proizvodnju pretvoriti u kapital. No, sam kapital je samo „na­
gomilani rad” (Marx), pa u stvari dolazimo do takva stanja stvari da sredstva za
20 K. Marx: Kapital, III, „Kultura”, Zagreb, 1948, str. 756.

43
proizvodnju koja su proizvod rada radnika (minuli rad) ne pripadaju njima, ra­
dnicima, već nekome drugome. Na osnovi toga vrši se dalje „prisvajanje tuđeg
rada”. Za prisvajanje tuđeg rada nije od presudnog značenja samo posjedovanje
sredstava za proizvodnju, već i pravo raspolaganjima njima, odnosno pravo up­
ravljanja tim sredstvima. Već u kapitalističkom sistemu narasle proizvodne snage
ruše uski horizont privatne fabrike i poduzeća i stvaraju širi podruštvljeni krug
proizvodnje u krilu monopola i države. Privatno vlasništvo sredstava za proiz­
vodnju biva ukinuto, najprije kao pretpostavka kapitalizma (tzv. prvobitna aku­
mulacija kapitala), a zatim putem akcionarskog, monopolskog i državnog oblika
vlasništva. U vezi s time javljaju se odnosi upravljanja čija je osnovna karakte­
ristika odvajanje funkcije upravljanja od funkcije vlasništva.
Marx i Engels utvrdili su da se socijalističkom revolucijom priznaje stvarno
društveni karakter sredstvima za proizvodnju. To znači da socijalistička revo­
lucija ruši privatno vlasništvo sredstava za proizvodnju i uspostavlja društveno
vlasništvo u obliku državnog vlasništva, gdje je socijalistička država sam „pro­
letarijat organiziran kao država”. U vezi s time, tj. s takvim razvojem stanja stvari,
prevladavalo je mišljenje da je vlasništvo sredstava za proizvodnju i dalje u „ne­
čijoj nadležnosti”, a ne da se tu radi o odnosima među samim proizvođačima.
Međutim Marx je isticao da u vlasništvu sredstava za proizvodnju prevladava
društvena funkcija udruženih proizvođača, a ne društvena funkcija nekoga tko
će tu funkciju vršiti u ime neposrednih proizvođača.21 Marx je smatrao da ak-
cionarsko vlasništvo može činiti polaznu točku za „ponovno pretvaranje kapitala
u vlasništvo proizvođača”, ali ne više kao privatno vlasništvo izdvojenih proi­
zvođača, „nego kao vlasništvo njih kao udruženih, kao neposredno društveno
vlasništvo”. Akcionarsko vlasništvo također je polazna točka za pretvaranje svih
funkcija u procesu reprodukcije koje su do sada bile povezane s vlasništvom ka­
pitala u jednostavne funkcije udruženih proizvođača, tj. u društvene funkcije.
Problem se sastoji u tome da se moglo shvatiti kako će država vršiti funkciju no­
sioca vlasništva sredstava za proizvodnju, pa se državno vlasništvo moglo poi­
stovjetiti s društvenim vlasništvom. T u se uspostavila vlast države nad sredstvima
za proizvodnju, nad proizvodima rada, nad minulim radom, pa, prema tome,
i nad viškom rada. Stvaranjem državnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju
ostvarene su pretpostavke za eliminiranje suprotnosti između minulog i živog
rada. No, još uvijek raspodjela nacionalnog dohotka u SFRJ izgleda ovako:22

SEK U ND AR NA RASPODJELA NACIONALNOG D OHO TKA U JUGOSLAVIJI

1961— 1972. godine
tekuće cijene
Raspodjela viška rada
Narodni Potreban Višak Poslov­ Dopri-
dohodak rad rada ni Porez si iz
Godina
Ukupno fond Kamata na osobnih
poduzeća promet dohodaka

1961. 100 31,59 68,41 100 19,82 35,16 16,00 29,02

1965. 100 34,09 65,01 100 32,66 19,79 15,19 32,36
1970. 100 41,40 58,60 100 21,52 28,49 19,86 30,13
1972. 100 40,53 59,47 100 26,18 26,61 19,91 27,30

21 E. Kardelj: Protivrečenosti društvene svojine u savremenoj socijalističkoj praksi, Beo­

grad, 1972, str. 9.
22 Horvat: Kapital ili minuli rad, Ekonomski pregled br. 3—4 1974, str. 131.

44
 Premda su podaci navedem u prethodnoj tabeli samo indikatori, ipak se može
zaključiti da još uvijek velik dio viška rada „izmiče” kontroli radnika. Ako se uzme da
norez na promet i doprinosi iz osobnih dohodaka idu za društvene potrebe, čiji su
posioci bile društveno-političke zajednice, a da kamate također predstavljaju svo­
jevrsno otuđenje viška rada, onda se još uvijek u 1972. godini oko 3/4 viška rada
otuđuje od proizvođača. Danas se ta situacija bitno mijenja osnivanjem tzv. sa­
moupravnih interesnih zajednica (SIZ), putem kojih se vrši slobodna razmjena
rada, pa se istiskuje država kao posrednik. U kapitalističkom sistemu proizvod
radnika pojavljuje se kao tuđe vlasništvo, kao egzistencija koja se samostalno
suprotstavlja živom radu, on postaje samostalna vrijednost, opredmećeni rad, „koji
ima svoju dušu, koju mu je nadahnuo živi rad” (Marx), pa prema radniku istupa
kao samostalna tuđa sila. U prelaznom periodu (socijalizmu) putem državnog
vlasništva samo se otvaraju putovi za prevladavanje tog stanja. Da li će se to i
dogoditi, zavisi od toga što će biti sa socijalističkom državom, tj. da li će ona
početi odumirati.
U sistemu samoupravljanja dane su nove mogućnosti za svladavanje stanja
da proizvod rada vlada nad proizvođačem. Međutim, kako se socijalističko samo­
upravljanje izgrađuje u uvjetima robne privrede, zakona vrijednosti, zakona tr­
žišta itd., moguće je da se društvena akumulacija počne kretati po određenoj lo­
gici kapitala, gdje bi se vlasnička funkcija opet pojavila u funkciji banaka, reek-
sportera, veletrgovine ili velikih integracija pod komandom tehnomenadžerstva.
Moguća je devijacija društvenog vlasništva i u grupno vlasništvo, gdje pojedinci
ili grupe, budući da stvarno upravljaju sredstvima za proizvodnju, vrše de facto
vlasničku funkciju. Realna osnova za sve to još je uvijek nedovoljno visok nivo
razvoja proizvodnih snaga. To stänje može se prevladati razvojem stanja udru­
ženog rada. Udruženi rad je historijski nov proces društvene proizvodnje. Nje­
gova je suština da sami udruženi proizvođači „racionalno uređuju svoj promet
materije s prirodom”, dakle da odlučuju o sredstvima, procesima, rezultatima rada
bez trećeg faktora, koji bi s pozicije vlasnika sredstava za proizvodnju upravljao
ljudima. Prema tome, promjene u odnosima procesa proizvodnje, koje su na­
stale već u prvim godinama izgradnje samoupravljanja u našoj zemlji, a u prvom
redu promjene vezane uz postojanje i rad radničkih savjeta dovele su i do bitnih
promjena u oblasti valsništva sredstava za proizvodnju.
Marx naglašava da vlasništvo znači određene društvene odnose proizvodnje.
Prema tome, budući da su se odnosi proizvodnje u samoupravnom socijalizmu
promijenili ne samo u odnosu prema kapitalističkom sistemu, nego i prema na­
činu proizvodnje svojstvenom administrativnom upravljanju privredom, to se i
pojam vlasništva nužno počeo mijenjati i on će se i dalje mijenjati u vezi s pro­
mjenama koje se budu događale u daljoj izgradnji socijalističkih produkcionih
odnosa. U n i š te n i k la s a , a zatim uništenjem razlike između fizičkog i umnog
rada svi članovi zajednice postat će neposredni proizvođači, a isto tako bavit će
se i poslovima izvan sfere proizvodnje i tada će se individua odnositi prema sred­
stvima za proizvodnju kao prema svojima pa će de facto nestati kategorija vla­
sništva. „Svojina dakle prvobitno znači — i to u njenom azijskom, slavenskom,
antičkom, germanskom obliku — odnose radnog (proizvodećeg) subjekta (ili su­
bjekta koji se reprodukuje) prema uslovima njegove produkcije ili reprodukcije

45
kao prema svoj ima.5,23 Mi se nalazimo u procesu kretanja prema tom cilju. Prema
tome, negacija privatnog vlasništva izvršena je podruštvljenjem sredstava za pro­
izvodnju i uspostavljanjem društvenog vlasništva. Tim sredstvima u ime dru­
štva rukovodi država. Drugi je period nastao promjenom odnosa u proizvodnji
uspostavljanjem radničkih savjeta i uvođenjem prava upravljanja od strane ra­
dnih kolektiva društvenim sredstvima za proizvodnju.

UDRUŽENI RAD I OSNOVNA ORGANIZACIJA UDRUŽENOG RADA

Udruženi rad, kao forma društvenog rada, ukida i suprotnost po kojoj sred­
stva za proizvodnju istupaju prema radniku kao otuđena sredstva. Vlasništvo je
pravni izraz proizvodnih odnosa, a privatno vlasništvo je pravni izraz proizvodnih
odnosa gdje je vlasništvo, u stvari, pravo raspolaganja tuđom radnom snagom.
Kada proleterska revolucija izvrši podruštvljenje sredstava za proizvodnju,
država u ime društva ukida privatno vlasništvo, ali ta država iako je država prole­
tarijata bitno utječe na suštinu društvenih proizvodnih odnosa i na raspolaganje
rezultatima rada, prema tome i kao nosilac prava vlasništva u ime društva. I ovdje
se država radničke klase pojavljuje kao „treći faktor”, koji sa izgradnjom društva
kao asocijacije slobodnih individua treba da nestane. Otpočinjanje proocesa kon­
stituiranja udruženog rada znači otpočinjanje uspostavljanja proizvodnih odnosa
kada na bazi samoupravljanja neposredni proizvođači rade sredstvima u društ­
venom vlasništvu što omogućava da ti radnici raspolažu rezultatima svoga rada,
na bazi upravljanja društvenim ' sredstvima. Time započinje proces oslobođenja
rada i, razumije se, proces izgradnje novih proizvodnih odnosa, što dovodi do
promjena i pravnih institucija tih odnosa, dakle i vlasništva. Novo se u proiz­
vodnim odnosima sastoji u pravu radnika da radi sredstvima u društvenom vla­
sništvu u svrhu zadovoljavanja svojih ličnih i društvenih potreba, tj. da raspolaže
rezultatima svoga rada. To je početak procesa likvidacije otuđenja razvojem pro­
cesa udruživanja rada. Tim procesom počinju promjene suštine ovlaštenja no­
sioca prava vlasništva da prisvaja plodove stvari. Time se ukida mistifikacija i
postaje jasno da jedino rad stvara vrijednost. Isto tako otpočinju promjene u pravu
raspolaganja, kod čega je najvažnije pod kojim uvjetima mogu udruženi proi­
zvođači otuđiti sredstva za proizvodnju. Svi ti procesi znače kidanje s klasičnim
građanskim pravom i početak izražavanja pravnih instituta u oblasti društvenog
vlasništva kao nevlasničkog odnosa.
U sadašnjoj fazi našega socijalističkog razvitka glavni nosilac kako razvoja
materijalne proizvodnje, tako i proizvodnih odnosa postaje osnovna organizacija
udruženog rada (OOUR), u okviru koje radni ljudi imaju pravo da neposredno,
bez posrednika, preuzmu funkciju i sredstva društvene reprodukcije. „Osnovna
organizacija udruženog rada osnovni je oblik udruženog rada u kojem radnici
neposredno i ravnopravno ostvaruju svoja društveno-ekonomska i druga samo­
upravna prava te odlučuju o drugim pitanjima svojeg društveno-ekonomskog po­
ložaja.”2324 Princip formiranja osnovne organizacije udruženog rada jest ovaj: „Ra­
dnici u dijelu radne organizacije koji čine radnu cjelinu, u kojem se rezultat nji­
hova zajedničkog rada može samostalno izraziti kao vrijednost u radnoj organi­
zaciji ili na tržištu i u kojem radnici mogu ostvarivati svoja društveno-ekonomska

23 K. Marx: Epoha ekonomske formacije društva, Kultura, 1947. str, 25.

24 Ustav SFRJ.

46
i druga samoupravna prava, imaju pravo i dužnost da takav dio radne organi­
zacije organiziraju kao osnovnu organizaciju udruženog rada.”25
Ustav je, dakle, uveo novu kategoriju koja daje bitno obilježje ukupnom
procesu društvene reprodukcije, a koja se temelji na društvenom vlasništvu nad
sredstvima za proizvodnju i samoupravljanju neposrednih proizvođača. Radni se
ljudi konstituiraju kao osnovna organizacija udruženog rada, a time oni postaju
nosioci proširene reprodukcije i ulaze u sve složene odnose procesa reprodukcije
i raspodjele vrijednosti, bilo kao samostalni subjekt ili kao udruženi u različite
oblike udruživanja s drugim radnim ljudima ili njihovim osnovnim organizacijama
udruženog rada. To udruživanje obavlja se bez otuđivanja viška rada u skladu
s ustavnom odredbom da „nitko ne može ni neposredno ni posredno stjecati ma­
terijalne i druge koristi eksploatacijom tuđeg rada”.26 Odnosi ljudi u osnovnoj
organizaciji udruženog rada dani su kao neposredna kooperacija u procesu proi­
zvodnje i raspodjele. Ti su odnosi neposredno demokratski — samoupravni.
Ostaju još odnosi među različitim osnovnim organizacijama udruženog rada, koji
se efektuiraju preko cijena, tj. preko stvari. U velikim udruženim radnim orga­
nizacijama, koje se sastoje od više osnovnih organizacija udruženog rada, organi
samoupravljanja konstituiraju se još uvijek posrednim putem, pa ostaje trajan
zadatak borbe protiv opasnosti da se oni pretvore u političko-pretstavničke organe.
Bitna novina naših proizvodnih odnosa inauguriranih novim ustavom jest da ra­
dniku pripada pravo na ukupni rad: minuli i živi. Odnosno, „svakom radniku . . .
pripada . . . osobni dohodak . . . koji je svojim tekućim i minulim radom dao
povećanju dohotka osnovne organizacije.”27 Čim je to uneseno u Ustav, to znači
da ukupnim procesom reprodukcije, tj. ukupnim radom gospodari sam radnik,
a ne netko „treći” izvan njega, tj. država i si. Radni čovjek time uistinu postaje
radni čovjek-samoupravljač, odnosno to je proces gdje' se radnik pretvara zaista
u čovjeka. Time zapravo radnička klasa postaje „ekonomski vladajuća klascC\
Novi proizvodni odnosi, izraženi u novom ustavu SFRJ, pored tog hori­
zontalnog povezivanja proizvođača (društva) osiguravaju i vertikalnu povezanost.
Time se rješava pitanje integracije proizvodnje i širenja podjele rada. To
je riješeno ustavnom odredbom da radni ljudi iz jedne osnovne organizacije udru­
ženog rada kada udružuju sredstva akumulacije s drugim, imaju pravo sudjelo­
vanja u zajedničkom dohotku ostvarenom udruživanjem rada i sredstava, u onom
obimu u kojem su svđjim ukupnim radom, živim i minulim doprinijeli stvaranju
zajedničkog dohotka. To je temeljni odnos koji utvrđuje da se ostvareni višak
rada nikada ne može otuđiti od proizvođača. Budući da se višak rada stalno vraća
u raznim oblicima (kamata i si.) radniku, stvara se mogućnost najšire integracije
bez bojazni od odnosa eksploatacije i si.
U našem novom ustavu SFRJ utvrđeno je da samo radni čovjek i njegova
osnovna organizacija udruženog rada može biti trajan nosilac proširene repro­
dukcije (akumulacije). U izuzetnim slučajevima to još mogu biti samo republike
i autonomne pokrajine, ali to se mora utvrditi u ustavnim aktima tih društveno-
-političkih zajednica.
Značajna novina u Ustavu iz 1974. godine jest uvođenje samoupravnog
sporazumijevanja i društvenog dogovaranja kao novih oblika samoupravnih od­

25 Ibid., član 36.

26 Ibid., član 11.
27 Ustav SFRJ, 1974, član 20.

47
nosa. Samoupravno sporazumijevanje i društveno dogovaranje bitan su oblik rje­
šavanja društvenih protivurječnosti i ostvarivanja suradnje i solidarnosti, kako
u sferi udruženog rada, tako i u drugim oblastima društvenog života. Pitanje
rješavanja tzv. neproizvodnog rada, o čemu se dosta diskutira u socijalizmu, u
novom je ustavu SFRJ riješeno tako da se taj rad smatra „dijelom jedinstvenog
procesa društvenog rada.” Tako „radnici i drugi radni ljudi . . . u oblastima od­
goja, obrazovanja, znanosti, kulture, zdravstva i socijalne zaštite . . . te radnici
organizacija udruženog rada . . . ostvaruju slobodnu razmjenu rada, udružuju svoj
rad i sredstva te ravnopravno i zajednički odlučuju o obavljanju tih djelatnosti
u skladu sa zajedničkim interesima . . .”.28
Samoupravno dogovaranje i novi odnosi u tzv. izvanprivrednoj sferi umno­
gome će zamijeniti državnu regulativu i time još više otvoriti putove razvoja no­
vih socijalističkih proizvodnih odnosa.

SAMOUPRAVIJANJE — OSNOVNI SOCIJALISTIČKI

PROIZVODNI ODNOS
Samoupravljanje se može shvatiti kao pravo i obaveza svakog pojedinca
(radnog čovjeka) da sudjeluje u kolektivnom odlučivanju o uvjetima proizvodnje
i raspodjele. Ipak, prava naučna razrada problema samoupravljanja vezana je
uz problem oslobođenja rada putem ukidanja privatnog vlasništva i države, od­
nosno prevladavanja tzv. otuđenog rada. Uzroke otuđenja rada (i čovjeka) nalazimo
u otuđenju same radne djelatnosti, odnosno u otuđenju proizvoda rada prema
svom proizvođaču. „Radnik postaje utoliko siromašniji ukoliko proizvodi više
bogatstva, ukoliko njegova proizvodnja dobiva više na moći i opsegu. Radnik
postaje utoliko jeftinija roba ukoliko stvara više robe . . . Rad ne proizvodi samo
robe; on proizvodi sebe sama i radnika kao ro b u . . .”29 i dalje: „Ta činjenica iz­
ražava samo to: da se predmet, kojeg proizvodi rad, njegov proizvod, suprostavlja
njemu kao tuđe biće, kao sila nezavisna od proizvođača.”30 Opredmećenje rada
radnika nastaje u proizvodu, a ostvarenje proizvoda realizira se kao njegovo otuđenje
od proizvođača. Prema tome, opredmećenje rada ostvaruje se kao gubitak za rad­
nika i sredstava za život i sredstava za proizvodnju. Radnik se prema proizvodu
svoga rada odnosi kao prema tuđem predmetu. Čitav svoj život radnik stavlja u
predmet, ali tada njegov život pripada tome predmetu, o njemu ovisi. Prema tome,
dolazi do razdvajanja radnika i njegova proizvoda. To što je njegov proizvod to
nije on. „Ukoliko je, dakle, veći taj proizvod, utoliko je manji on sam. Otuđenje
radnika u njegovu proizvodu znači ne samo da njegov rad postaje predmet, vanjska
egzistencija, nego da rad egzistira izvan njega, nezavisno, tuđe i postaje njemu na­
suprot samostalna sila, da mu se život koji je dao predmetu, suprotstavlja nepri­
jateljski i strano.”31 Marx odmah ističe kako se otuđenje čovjeka ne manifestira
samo u odnosu prema predmetu njegova rada već i prema aktu samog procesa
rada (proizvodnje). Dakle, sama je proizvodnja „djelatno otuđenje”, „otuđenje
djelatnosti”, „djelatnost otuđenja”. Otuđeni rad, dakle, vodi privatnom vlasništvu,
a ovo dalje otuđenju i samog čovjeka.32
28 Isto, član 52.
29 Marx: Otuđeni rad, u: Marx-Engels: Rani radovi, Zagreb, 1953, str. 197.
30 Marx: ibid., str. 197.
31 Marx: ibid., str. 198.
32 Vidi detaljnije u tzv. „Ranim radovima” Marxa i Engelsa, Zagreb, 1953.

48
 Prevladavanje ove otuđenosti rada i čovjeka kako prema sebi samome, tako
i prema drugom čovjeku rješava se razvitkom socijalizma. Na mjesto ljudske otu­
đenosti stupa slobodna ličnost, slobodna asocijacija neposrednih proizvođača.
Samoupravljanje je, prema tome, proces oslobođenja rada. Suština problema os­
lobođenja rada jest u tome da se omogući da neposredni proizvođač raspolaže
ukupnim proizvodom (potrebnim radom i viškom rada). T o pretpostavlja stvara­
nje uvjeta za punu slobodu ličnosti.
„Carstvo slobode počinje u stvari tek tamo gdje prestaje rad koji je određen
nevoljom i spoljnom svrsishodnošću: po prirodi stvari ono dakle leži s one strane
materijalne proizvodnje . . . Sloboda se u ovoj oblasti može sastojati samo u tome
da udruženi čovjek, udruženi proizvođači, racionalno urede ovaj svoj promet
materije s prirodom, da ga dovedu pod svoju zajedničku kontrolu, umesto da on
njima gospodari kao neka šlepa sila; da ga vrše s najmanjim utroškom snage i pod
uslovima koji su najdostojniji i najadekvatniji njihovoj ljudskoj prirodi. Ali to
uvek ostaje carstvom nužnosti. S one strane njega počinje razvitak ljudske snage,
koji je svrha samom sebi, pravo carstvo slobode, ali koje može da procveta samo
na onom carstvu nužnosti kao svojoj osnovici. Skraćenje radnog dana jeste jedini
uslov.”33
Kao što se vidi, za postizanje toga cilja osnovno je razvitak proizvodnih
snaga na viši nivo.
U tom pravcu vršene su različite izmjene i usavršavanja privrednog sistema
kao i sistema samoupravljanja, pri čemu je posebno značajna privredna reforma
iz 1965. godine. No, unatoč svim nastojanjima ipak se još oko 70% viška rada
OOUR-a od njih otuđuje, pa povećanje učešća OOUR-a u višku rada ostaje naš
stalni zadatak.
U tom pogledu najveće značenje za sadašnju etapu razvoja socijalizma u
našoj zemlji imaju ustavne promjene izvršene u toku 1971. i 1974. godine.34
Opća je karakteristika tih promjena — težnja da naš ustav postane „kodeks rada”,
radnički ustav, u onom smislu kao što je Marx govorio o uništenju parlamentarizma
kao buržoaske tvorevine. Pored toga, za naše uvjete, ustavne promjene znače dalj­
nje, još dublje i još svestranije razvijanje ravnopravnosti među bratskim narodima.
U tom smislu naš je ustav prestao biti ustav u klasičnom smislu riječi. On je po-
segao da regulira osnovni društveni odnos — odnos proizvodnje odnosno položaj
samog proizvođača u procesu reprodukcije. Kod toga su posebno važni članovi
10. do 22. Ustava iz 1974. godine, kojima se regulira položaj čovjeka u udruženom
radu.
Naime, budući da je naš oblik samoupravljanja, iako se počeo ravzijati odozdo,
pogotovu u doba NOB-a, ipak uveden odozgo, aktom državne vlasti, bilo je potrebno
stalno bdjeti nad temeljem samoupravljanja: stalnim razvijanjem društvenog vlas­
ništva i jačanjem uloge proizvođača.
Budući da svaki oblik nedruštvenog vlasništva dovodi do monopola moći:
državno vlasništvo do državnog monopola moći, grupno vlasništvo do monopola
grupe itd., Marx je smatrao da čitava organizacija društva u socijalizmu treba da
ide odozdo, jer je revolucijom razbijena država i lažno jedinstvo društva koje je
ona oličavala, te da se umjesto toga razvije slobodna asocijacija proizvođača. Svi

33 Marx: Kapital, III, str. 710—711 (ćir.)

34 Vidi: Ustav SFRJ s ustavnim amandmanima, izdanje „Komunista”, Beograd, 1971.
Isto su tako i sve bratske socijalističke republike donijele svoje ustavne promjene. Vidi također
i Ustav SFRJ, izdanje „Narodnih novina”, Zagreb, 1974.

4 P o litičk a ek on om ija socijalizm a 49

posredni nivoi imali bi samo ona prava koja bi na njih bila prenesena, a poslanici
(delegati) vezani su imperativnim mandatom. Takav je princip bio već dan u Prog­
lasu Pariške komune, gdje se navodi da će autonomija Komune imati kao granicu
„samo jednako pravo autonomije svih ostalih komuna koje pristupe ugovoru čije
udruženje treba osigurati francusko jedinstvo”.35 Prema tome, društvo mora ugra­
diti obrambeni mehanizam protiv monopola svake vrste, osim možda samog društ­
venog monopola. Imperativni mandat bio bi moćno sredstvo za izražavanje is­
tinskih interesa i aspiracija proizvođača.
Upravo na tom području Ustav SFRJ iz 1974. godine čini velik korak u pravcu
organizacije društva (proizvodnih veza, koje i čine društvo) odozdo, dakle iz same
baze. Zbog toga je on najveći udarac kontrarevolucionarnim snagama, koje nisu
mogle vidjeti zajedničke interese radničke klase svih naših naroda, nego su propo­
vijedale nužnost postojanja različitih radničkih klasa u Jugoslaviji. Time se negi­
ralo uspostavljanje istinskog jedinstva na novim, socijalističkim osnovama, od­
nosno na bazi udruženog rada, na društvenom vlasništvu nad sredstvima za pro­
izvodnju. Opet se pokušala proturiti stara buržoaska parola o nacionalnoj državi
kao utjelovljenju jedinstva naroda, iako nas marksizam uči da je to „jedinstvo”
uvijek nužno lažno.36
U posljednjem deceniju naša je privreda postajala sve modernija i sve raz­
vijenija. Razvijenije proizvodne snage zahtijevale su (zakonito) sve slobodnije
(u ovoj fazi) ispoljavanje ekonomskih zakona i sve liberalnije tržište. Sav taj raz­
vitak nametnuo je potrebu za razvijanjem novih, sve slobodnijih društveno-eko-
nomskih i političkih odnosa u tome smislu da radni čovjek zaista postane slobodniji
i onaj faktor koji odlučuje u proširenoj reprodukciji. Međutim, „čitava ustavno-
pravna nadgradnja . . . još uvijek nosi znatne elemente prevaziđenih i u mnogo
čemu etatističkih odnosa.”37 „Upravo na takvim odnosima nastavio je da živi eta­
tizam u preobraženom vidu u federaciji, republici i komuni. Država, i to u fede­
raciji, republici i komuni — neposredno je odlučivala o proširenoj reprodukciji.
Država se, u stvari, na svim nivoima javlja i ponaša kao ’vlasnik’ sredstava za pro­
širenu reprodukciju.”38 Razvoj naše privrede (materijalne baze društva) postavio
je, npr., kao „parolu dana” integraciju privrednih poduzeća. Integracija se po pri­
rodi stvari nametnula samim razvojem proizvodnih snaga i oslobađanjem proiz­
vodnih odnosa. Tako smo došli u situaciju da je na jednoj strani postojala moguć­
nost i nužnost integracije, a na drugoj su strani postojali uski etatistički okviri
za njeno provođenje. Integracija se ipak stihijski probijala kroz „šumu propisa
postojećeg pravnog sistema koji nije pratio njen razvoj”.39 Osnovni problem kod
integracije bila je činjenica da su radni ljudi bili lišeni prava i mogućnosti da odlučuju
i o svojem „minulom radu”, tj. o svojem „višku rada”, koji je već ugrađen u tvor­
nicu. Time su radni ljudi gubili interes za upravljanje proširenom reprodukcijom
(jer nisu zapravo imali čime upravljati), a umjesto njih se pojavio birokratizam i
tehnokratizam. Radnički savjeti sve su se više pretvarali u neku vrstu „malog par­
lamenta”, često koalicionog karaktera, umjesto da su se razvijali u samoupravne

35 Krešić-Vujičić: Država i politika, sv. II, Sedma sila, Beograd, 1968, str. 121— 122
(iz Proglasa Pariške komune).
36 Otuda je i bilo prijedloga ustavnih amandmana u nekim republikama da nosilac vlasti
ne bude radnička klasa i građani, nego nacija.
37 M. Popović: Ekspoze na zajedničkoj sjednici svih vijeća Savezne skupštine, 29. III.
1971 (prema ediciji Ustav SFRJ, ibid., str. 9).
38 M . Popović, ibid., str. 11.
39 M . Popović, ibid., str. 9.

50
demokratske organe. „Na taj način se tehnokratizam, koji ima osnovu u neeko­
nomskim administrativnim odnosima, u kretanju društvenog kapitala u integriranim
organizacijama, povezuje s birokratizmom, čija je osnova u političko-predstavničkoj
prirodi samoupravnih organa ovih organizacija. Drugim riječima, birokratizam i
tehnokratizam rađaju se iz iste osnove i koče razvoj samoupravljanja. . .”40
Tako je dolazilo do nekih sukoba u našem društvu, koji su se manifestirali
kao sukobi federacija — republika. Ali i na drugim nivoima. U suštini, gotovo
uvijek radilo se o sukobu više „vlasnika”, jer se u centralističkom sistemu uprav­
ljanja reprodukcijom federacija neminovno javila kao „vlasnik”, a kako je sistem
ostao, onda se po logici stvari i republika javila kao „vlasnik” i isto tako i komuna.
Vlasništvo se ipak negdje „materijalizira”, pa tako dolazi do realne osnove za pojavu
tehnokratizma, točnije — tehnomenedžerstva. Tako se dolazi do realnog pitanja od­
nosa tehnomenedžerstva i samoupravljanja. Došlo je do zaustavljanja razvoja samo­
upravljanja u odnosu na stupanj razvijenosti proizvodnih snaga. Ono je sve više
okrenuto prema tzv. višim strukturama u poduzeću, okrenuto je menedžerstvu,
a sve je manje aparat u rukama radničke klase (tj. sve je manje svojevrsna
forma diktature proletarijata).41
Bilo je potrebno da se točno definira kakva je uloga menedžera i tehnokracije
u ovom momentu, pogotovu u uvjetima integracije i velikih sistema, gdje postoji
tendencija da radnička klasa bude sve više udaljena od samoupravljanja. Bilo je
potrebno razvijati upravo obrnut odnos da samoupravljanje bude stvarno, ne for­
malno, u rukama radničke klase, a da tehnomenedžerske strukture, kao što kažu
Marx i Lenjin, budu servis, pošta, knjigovođe — udruženog rada. Sve je više
indikacija da će se naše društvo susresti s problemom tehnomenedžerstva i da je
to sada realna proturječnost našeg razvoja.42
Na kraju, potrebno je istaći da je samoupravljanje društveni odnos zasnovan
na društvenom vlasništvu sredstava za proizvodnju i vlasti radničke klase. To
odgovara socijalističkom društvu kao prelaznoj etapi. U tome smislu samouprav­
ljanje ne može biti ništa drugo nego diktatura proletarijata. Upravo se po tome
razlikuje sistem socijalističkog samoupravljanja od različitih oblika „participacije”
u upravljanju u kapitalističkim zemljama, a u teoriji od onih shvaćanja koja su za
samoupravljanje, ali bez avangarde radničke klase (Komunističke partije). Takva
shvaćanja odriču samoupravljanju karakter diktature proletarijata. Kada samoup­
ravljanje ne bi imalo karakter diktature proletarijata, onda ono ne bi bilo socijalis­
tičko, tj. ne bi služilo izgradnji socijalizma, već bi bilo samo paravan za kontrare-
volucioname društvene sile.
Potrebno je posebno istaknuti da je delegatski sistem konstituivni dio izgradnje
socijalističkih proizvodnih odnosa. Delegatski sistem poznat je već od prve države
socijalizma (Pariške komune, 1871. g.), a i iz Lenjinovih sovjeta u Sovjetskoj Ru­
siji, koji su bili sastavljeni od deputata radnika, seljaka i vojnika. Suština dele­
gatskog sistema jest u približavanju vlasti samim radnim masama, prvenstveno

40 M. Popović: ibid., str. 10— 11.

41 Zbog toga se zapravo samoupravljanjem prvenstveno koriste tehnomenedžerske struk­
ture. U tom smislu postoji tendencija da se samoupravljanje postepeno izrodi u svoju suprotnost,
dolazi do privatizacije (raznih oblika), do grupnog vlasništva i na toj osnovi svakakvih devijacija
(korupcije, mita i si.)
42 Ovdje je potrebno istaći da uopće ne dovodimo u pitanje potrebu još veće poslovnosti
i menedžerstva. Samo, taj fenomen ne smije dobiti onu ulogu koja mu ne pripada. Poznato je
da je tehnomenedžerstvo ,,progutalo”u kapitalističkim zemljama i ulogu vlasništva. Zašto onda
kod nas, u uvjetima društvenog vlasništva, ne bi imalo još plodnije tlo?!

4* 51
radničkoj klasi. To se ne može ostvariti bez prava radnika da raspolažu sredstvima
za proizvodnju i ostvarenim dohotkom, čime ujedno odumire država kao sila koja
je raspolagala sredstvima za proizvodnju i dohotkom. Delegatski sistem uvodi se
u funkcioniranje društveno-političkih zajednica, a njegova je osnova konstituiranje
udruženog rada, te zadovoljavanje zajedničkih potreba putem samoupravnih in­
teresnih zajednica.
Pravi smisao delegatskog sistema jest u tome da interese radnih ljudi u skup­
štinama društveno-političkih zajednica i samoupravnih interesnih zajednica ne­
posredno izražavaju i zastupaju njihovi delegati, koji i dalje ostaju na svojim rad­
nim mjestima, što znači da se ne pretvaraju u profesionalne političare, čime se
potkopavaju temelji starog parlamentarnog sistema i državne vlasti. Delegatski
sistem jest sistem neposredne socijalističke demokracije, a delegacije su dio skup­
štine koji je radno vezan za svoju izbornu bazu i odgovoran je toj bazi. Bazu tih
delegacija čine OOUR-i, mjesne zajednice i druge samoupravne interesne zajednice.
Delegacije imaju mogućnosti da se u skupštinama međusobno dogovaraju i spo­
razumijevaju, pa se i iz te domene otklanja država i njezin aparat.
 4. SOCIJALIZAM KAO SVJETSKI PROCES

KRIZA ZAKONA PROFITA I ZAKONA AKUMULACIJE

Zbog sukoba između objektivno mogućeg tempa razvoja proizvodnih snaga

i usporenog tempa kretanja potrošnje limitirane profitnom stopom dolazi do ne­
minovne krize u mehanizmu funkcioniranja kapitalizma. Profitna stopa ima dvije
ekonomske funkcije: prvo, ona treba da zaposli postojeće faktore reprodukcije
(postojeći kontingent stanovništva i postojeći proizvodni aparat) i, drugo, da vrši
akumulaciju, tj. proširenu reprodukciju. Ako profitna stopa zataji u tim dvjema
osnovnim ekonomskim funkcijama, onda ona ne može biti motor daljeg razvoja
proizvodnih snaga. Marx je pokazao da je slom profitne stope neminovan — jer
da bi se masa profita održala i stalno rasla u uvjetima pada profitne stope, potreban
je porast stope viška vrijednosti. Porast stope viška vrijednosti znači, s druge strane,
ograničavanje potrošnje, a to znači ograničavanje razvoja proizvodnih snaga, jer
se proizvodne snage mogu razvijati samo onda ako se stalno šire društvene potrebe
putem sve veće potrošnje. Kapitalizam, dakle, u svojoj historijskoj tendenciji ima
ekonomske granice. Marx je tome davao osobito značenje. On je u III. tomu
„Kapitala” isticao da „kapitalistička proizvodnja stalno teži da savlada ove svoje
imanentne granice, ali ih ona savlađuje samo sredstvima koja joj ove granice
nanovo u silnijem razmjeru protivstavljaju”. Pravu granicu kapitalističke proiz­
vodnje Marx je našao u krizi zakona opće profitne stope i u krizi zakona aku­
mulacije. Zakon opće profitne stope, kao što je poznato, srce je aktivnosti kapi­
talista i čitavog kapitalističkog načina proizvodnje, i taj je zakon pokretač zakona
akumulacije (proširene reprodukcije). Zakon akumulacije je osnovni zakon ra­
zvitka svakog društva. M eđutim, u kapitalističkom društvu taj zakon dolazi u
krizu onog momenta kada razvitak proizvodne snage rada dovede do opadanja
profitne stope pa to na izvjesnoj točki sasvim neprijateljski istupa prema nje­
nom razvitku i stalno se mora savlađivati putem kriza. Zakon tendecijskog pada
profitne stope proizlazi iz zakonitog razvoja produktivnosti rada, jer stalno više
raste ulaganje u konstantni nego u varijabilni kapital. Prema tome, što je veća
akumulacija kapitala, to će manja biti profitna stopa, iako će, naravno, masa
profita porasti. No, tu se kida veza između zakona profita i zakona akumula­
cije i zakon akumulacije „bježi” ispod vlasti zakona profita. Granica kapitali­
stičke proizvodnje nastat će već i zbog toga što kapitalizam nije proizvodnja
za društvene potrebe, za potrebe „društveno razvijenih ljudi”, već za oplodnju
vrijednosti. Kao što je poznato, o proširenju ili ograničavanju proizvodnje od­
lučit će prisvajanje neplaćenog rada, odnosno profit i profitna stopa. Zbog toga
se kida veza između proizvodnje i društvenih potreba, pa će se proizvodnja
pokazati suvišnom tamo gdje bi ona u inaće drugačijim uvjetima bila nedo­
voljna. Prema tome, prava granica kapitalističke proizvodnje jest sam kapital, tj.
njegovo samooplođivanje, koje se „ispoljava kao polazna i završna točka, kao
pobuda i svrha proizvodnje”. T a granica proizlazi otuda što je proizvodnja u
kapitalizmu samo „proizvodnja za kapital”, a sredstva za proizvodnju nisu još
naprosto sredstva za „sve širi životni proces, za društvo proizvođača”. Proizvo­
dnja za kapital znači proizvodnju za proizvodnju, a ne za potrošnju. Naime,

53
kako se po zakonu porasta produktivnosti rada sve više ulaže u konstantni
kapital — taj je problem Lenjin obradio — u društvenoj reprodukciji brže raste
prvi odjeljak društvene proizvodnje od drugoga. Unutar prvog odjeljka opet brže
raste proizvodnja za sam taj odjeljak (ci) od proizvodnje koja ide za drugi odjeljak
(0 2 ). Taj se problem razrađuje detaljno u odjeljku o reprodukciji, a ovdje ga ističe­
mo samo zato što se „razvitak proizvodnje vrši poglavito na račun sredstava za
proizvodnju” (Lenjin). T a činjenica sama za sebe izražava proturječnost, za koju
Lenjin kaže da nije proturječnost doktrine, već stvarnog života. To proširivanje
proizvodnje bez odgovarajućeg proširivanja potrošnje proizlazi iz suštine kapita­
lističkog načina proizvodnje. Naime, suština kapitalizma i njegova „historijska mi­
sija” jest u razvijanju proizvodnih snaga, a njegova klasna struktura isključuje
mase stanovništva iz korištenja tekovina toga razvoja. Prema tome, prava granica
kapitalističke proizvodnje jest sama suprotnost između društvene proizvodnje i
privatnog prisvajanja. Ta se suprotnost savlađuje putem kriza. No svaka kriza
znači krizu društvene reprodukcije, odnosno slom zakona akumulacije. Taj se
zakon više ne može obnavljati, pa sada djeluje država. Ona na neki način preuzima
na sebe funkciju pokretanja zakona akumulacije, što je do sada obavljao zakon
profita. U razvijenim kapitalističkim zemljama ona to vrši svojim instrumentarijem
(državni kapitalizam). Naravno da to unosi promjene u samu suštinu kapitalizma,
pa ukazuje i na nužnost nastanka socijalizma.
Taj proces koji otvara državna intervencija na bazi krize profitne stope,
znači da su osnovni ekonomski mehanizmi kapitalizma došli u stanje permanentne
krize i da svaki dalji razvoj proizvodnih snaga traži još šire i dublje zahvate u eko­
nomsku i političku strukturu kapitalizma. To ujedno znači pojavu elemenata soci­
jalističkog društva. Svladavanje problema koje nameće kriza profitne stope rađa
kao svoju suprotnost primjenu takvih metoda upravljanja mikroekonomskim i
makroekonomskim procesima u modemom kapitalizmu koje sve više poprimaju
elemente novog socijalističkog društva.
S druge strane, do sloma profitne stope kao pokretačke snage procesa pro­
širene reprodukcije dolazi i u ekonomski nerazvijenim zemljama. Kao što je poz­
nato, kapitalizam je, s jedne strane, doveo do brzog razvoja proizvodnih snaga u
Zapadnoj Evropi, kasnije u SAD, Kanadi i još nekim zemljama, dok je, s druge
strane, veći dio svijeta ostao totalno ekonomski nerazvijen. Ostali dio svijeta bio
je pretvoren u kolonije, koje su služile kao dopunski faktor ekonomske reprodukcije
kapitala u visoko razvijenim kapitalističkim zemljama. Dok je kapitalizam na Za­
padu istovremeno s procesom eksploatacije nosio i brze promjene u cjelokupnoj
tehničko-tehnološkoj, kvalifikacionoj i društveno-ekonomskoj strukturi, dotle
je on u nerazvijenim zemljama stvarao samo oaze privrednog razvitka preko kojih
je vršio eksploataciju pojedinih nerazvijenih zemalja. Prema tome, proces eksploa­
tacije u tim zemljama nije proizvodio takve efekte u razvoju proizvodnih snaga i
promjene u strukturi društva kao na Zapadu, nego je stvarao takve elemente u
privrednoj strukturi tih zemalja preko kojih se vršila ekstrakcija ionako nedovoljnog
narodnog dohotka iz kolonija u metropolu. Na taj se način između visoko razvijenih
kapitalističkih zemalja i nerazvijenih polukolonijalnih i kolonijalnih zemalja stvorio
jaz, koji se sve više produbljivao.
Profitna stopa prestala je biti motor brze transformacije privredne strukture
putem procesa akumulacije i nije izmijenila rodovsko-patrijarhalnu i polufeudalnu
strukturu tih zemalja. No, kapitalizam je ipak unosio određene razvojne elemente
u te zemlje i početkom 20. stoljeća te narode uvlačio u moderne ekonomske i po­
litičke procese. Kapitalizam u tim zemljama nije mogao dovesti do takvog tempa

54
privrednog razvitka koji bi pokrivao minimalne potrebe ogromnog dijela stanov­
ništva, te se profitna stopa pokazala nesposobnom da dovede i do kontinuiranog
razvoja proizvodnih snaga i porasta životnog standarda.
Kao što je poznato, moderne proizvodne snage veoma su složene, i pokretanje
privrednog razvoja u današnjim uvjetima mnogo je složenije nego onda kad su
kapitalističke zemlje pošle u industrijsku revoluciju, kada je jedno radno mjesto
stajalo nekoliko dolara. Danas jedno radno mjesto stoji na nivou visoke industrijske
razvijenosti, ali bez primjene automatske tehnike, nekoliko hiljada dolara, dok
jedno radno mjesto s primjenom kompletne automatizacije stoji i mnogo više.
Istovremeno su danas potrebni znatno veći kapaciteti da bi proizvodili proces sa
stajališta pojedinačnog poduzeća nacionalne ekonomije odbacivao zadovoljavajuće
ekonomske efekte. Dakle, pored visokih investicija u direktnu proizvodnu struk­
turu potrebne su velike prethodne i paralelne investicije u tzv. infrastrukturalne
objekte, koji se mogu ekonomski efektuirati u dužem vremenskom periodu od
5, 10, 15 pa čak, u nekim slučajevima, i u periodu dužem od 50 godina. Proces
industrijalizacije u nerazvijenim privrednim strukturama u kojima dominira seosko
stanovništvo i mentalitet bez poslovne tradicije i kontakta s tržištem treba period
svoga uhodavanja, a to sve skupa ima svoju ekonomsku cijenu. Dakle, takve
kriterije i uvjete teško da može respektirati mehanizam profitne stope koji je mogao
biti efikasan u uvjetima evolutivnog kapitalističkog razvitka i pretpostavki koje su
se za profitnu stopu permanentno stvarale u procesu njegove dugoročne transfor­
macije.
To dovodi do nove suprotnosti, iz koje proizlazi nužnost socijalizma a koju
prirodni ekonomski razvoj klasičnog kapitalizma u okviru visoko razvijenih zemalja
ne poznaje. Dok tamo mehanizam profitne stope ima svoje ekonomske granice na
bazi rasta proizvodnih snaga i nesposobnosti profitne stope da se koristi materi­
jalnim i ljudskim resursima koje taj rast pruža, dotle u nerazvijenim zemljama imamo
veoma nerazvijene proizvodne snage koje kapitalizam tako reći ne može pokre­
nuti. Dakle, tu dolazi do sukoba između veoma nerazvijenih proizvodnih snaga,
ali i veoma nezadovoljenih potreba stanovništva na toj osnovi i nesposobnosti
profitne stope da nosi akumulaciju kapitala putem ubrzane industrijalizacije cje­
lokupne privredne strukture tih zemalja. Međutim, oba su ta procesa rezultat
suštine kapitalizma i njegovih ekonomskih karakteristika i tendencija u svjetskim
razmjerima. Znači da je slom profitne stope, neovisno o tome da li se radi o visoko
razvijenim ili nerazvijenim zemljama, jedan od uzroka pojave historijske nemi­
novnosti socijalizma.
U suvremenom svijetu isprepliću se takvi oblici proizvodnje koji se još na­
laze u pretkapitalističkom stadiju razvoja, ali koji ubrzano teže k razvoju, pokazu­
jući pri tom najrazličitije tendencije, uključujući i one da preskoče kapitalizam,
s oblicima visoko razvijenog, zrelog i prezrelog kapitalističkog načina proizvodnje,
koji pod utjecajem razvoja proizvodnih snaga teži k negaciji samog kapitalizma.
U isto vrijeme suvremeni svijet izgrađuje socijalizam na više od 26% svjetske po­
vršine sa više od 35% svjetskog stanovništva. Opća je karakteristika tog procesa
razaranje kapitalizma kao svjetskog ekonomskog sistema i nicanje socijalizma kao
svjetskog procesa. Naša se epoha općenito odlikuje po tome što je ona prelazna
epoha. Cijeli svijet nalazi se u prelaznom periodu od kapitalizma k socijalizmu.
Razvoj ukupnog svjetskog kapitalizma, razvoj imperijalizma, stvorio je dovoljne
uvjete za prelaz u socijalizam čak i u onim dijelovima svijeta u kojima kapitalizam
nije dostigao visok stupanj razvoja proizvodnih snaga. Lenjin je tu činjenicu mnogo
puta isticao, pokazavši da je monopolistički kapitalizam na osnovi zakonitosti

55
neravnomjernog razvoja i na osnovi visokog stupnja podruštvljenja proizvodnje
u nacionalnim, a potom i u svjetskim razmjerima stvorio sve neophodne uvjete
za prelaz u socijalizam, da više nema nikakve međustepenice koja bi ga dijelila od
socijalizma. „Državno-monopolistički kapitalizam” — konstatirao je Lenjin —
„najpunija je materijalna priprema socijalizma, njegovo predvorje, ona stepenica
historijskih stepenica između koje (stepenice) i stepenice koja se zove socijalizam
nema nikakvih međustepenica.”1 Nije bitno da li će socijalizam nastati u naj­
razvijenijoj zemlji. Neravnomjerni razvoj svjetskog kapitalizma stvorio je glo­
balne mogućnosti da se socijalizam pojavi i u relativno zaostalim dijelovima
svijeta.
Kretanje suvremenog svijeta u pravcu socijalizma ne odvija se samo zbog
toga što je razbijen jedinstveni svjetski ekonomski sistem kapitalizma, što je otkazalo
jedinstveno svjetsko kapitalističko tržište, već i zbog toga što čitav niz nerazvijenih
zemalja postavlja, na osnovi ubrzanog razvoja svojih proizvodnih snaga, pitanje
promjene proizvodnih odnosa u svjetskim razmjerima. Isto tako te zemlje zbog
nužnosti ubrzanog razvoja primjenjuju mnoge socijalističke elemente u razvoju
svoje ekonomije i društva. Osim toga, i u razvijenim kapitalističkim zemljama nas­
taju promjene, pojavljuju se takve nove pojave pomoću kojih se izražava zakonitost
društvenog razvitka kada razvoj proizvodnih snaga ne može više podnositi određeni
tip društvenih proizvodnih odnosa. To su pojave kada se prevladava kapitalizam,
napuštaju sami osnovi na kojima on počiva. Izraz tih tendencija jest razvoj državnog
kapitalizma, koji karakterizira visok stupanj podruštvljenja proizvodnje, koncen­
tracija, centralizacija, stvaranje velikih sistema, široki oblici planiranja, utjecaj
države u oblasti najamnih odnosa, preuzimanje u državne niče međunarodnih
ekonomskih odnosa itd.
Za shvaćanje nastanka socijalizma bitna je činjenica da nužnost socijalizma
izvodimo iz razvitka kapitalizma, prvenstveno iz onih materijalnih i subjektivnih
uvjeta koje je kapitalizam izgradio. T u je u prvom redu značajan razvitak nauke i
tehnike (tehnički progres), kao i razvitak radničke klase. O tome je Lenjin pisao
ovo: „Socijalizam je nemoguć bez krupnokapitalističke tehnike izgrađene prema
posljednjoj riječi najnovije nauke, bez planske državne organizacije koja desetine
milijuna ljudi primorava da se najstrože pridržavaju jedinstvene norme u proiz­
vodnji i raspodjeli proizvoda . . . Socijalizam se isto tako ne može zamisliti bez
gospodstva proletarijata u državi: to je također abeceda.”12
Problematiku izgradnje socijalizma kao svjetskog procesa treba sagledavati
s aspekta razaranja kapitalizma kao jedinstvenog svjetskog ekonomskog sistema.
Pri tom je posebno značajno pitanje razaranja (raspadanja) jedinstvenog kapitalis­
tičkog svjetskog tržišta kao poluge svjetskog ekonomskog sistema kapitalizma.
Kapitalizam je putem mehanizma svjetskog tržišta uspostavio jedinstven svjetski
ekonomski sistem. To je bio svjetski sistem posebnog tipa, osebujno jedinstvo
svjetske privrede, koje zapravo nikada nije bilo pravo, istinsko jedinstvo. Upravo
zbog toga što je jedinstveni kapitalistički sistem bio izgrađen na bazi ekonomskih
zakona robne proizvodnje, on je bio opterećen svim onim proturječnostima koje
su na kraju morale dovesti do takva stanja u kojem će taj sistem morati „prsnuti”
(Lenjinov termin). Zamjenjivanje kapitalizma kao svjetskog sistema ispoljava se
ujedno kao izgradnja socijalizma kao svjetskog procesa.

1 Lenjin: O porezu u naturi, u: Izabrana djela, tom 14, Beograd, 1961, str. 284. Citirano
iz brošure „Preteča katastrofa i kako da se protiv nje borimo”.
2 Lenjin: O porezu u naturi, o. c., str. 282.

56
 Kapitalizam je prije svega robna proizvodnja. Roba sama po sebi nosi ten­
denciju da se širi na sve šira tržišta Ona u sebi nosi tendenciju ekspanzije, pa je
u tom smislu ne samo podloga kapitalizma već i imperijalizma, odnosno kapitaliz­
ma kao svjetskog sistema. Jer, „kapitalistička proizvodnja ne može stajati na jednom
mjestu, ona mora ili rasti i širiti se ili propasti . . . Nužnost neprestanog širenja
jeste njezin životni uvjet, a to neprestano širenje sada postaje nemoguće”.3 Na bazi
robne proizvodnje kapitalizam je bio uspostavio svoju svjetsku dominaciju. Ništa
bitno ne mijenja na stvari što je taj proces često išao i putem sile. Sila je bila samo
pomagač, babica, kako kaže Marx, starog društva koje u svojoj utrobi nosi neko
novo društvo. Međutim, upravo u robnoj proizvodnji sadržana je granica širenja
kapitalizma ne samo kao načina društvene proizvodnje već i kao svjetskog sistema.
Granice kapitalističkog sistema Marx je ovako opisao: „Granice kapitalističkog
načina proizvodnje ispoljavaju se:
1. u tome što razvitak proizvodne snage rada stvara u padanju profitne
stope takav zakon koji na izvjesnoj točki sasvim neprijateljski istupa prema njenom
vlastitom razvitku;
2. u tome što mjesto odnosa proizvodnje prema društvenim potrebama,
prema potrebama društveno razvijenih, ljudi, o proširivanju ili ograničavanju
proizvodnje odlučuje prisvajanje neplaćenog rada, i odnos toga neplaćenog rada
prema opće opredmećenom radu, ili, da se izrazimo kapitalistički, profit, i odnos
toga profita prema primijenjenom kapitalu, dakle izvjesna visina profitne stope.
Zbog toga za proizvodnju nastupaju granice već na takvom stupnju proširenja
proizvodnje koji bi se pod drugačijim pretpostavkama naprotiv pokazao kao daleko
nedovoljan. Ona dospijeva u zastoj, ne tamo gdje to zahtijeva zadovoljenost pot­
reba, već gdje to zahtijeva proizvodnja i realizacija profita.”4
U kapitalizmu se događaju takve bitne promjene koje u stvari sačinjavaju
klice, elemente socijalizma. Mogli bismo ih sažeti u slijedećem:
,,a) Mijenja se odnos između zakona profita i zakona akumulacije Kapi­
talistička akumulacija je uvijek bila srce aktivnosti kapitalista. No prije
je zakon akumulacije djelovao direktno putem zakona profita. Danas
se zakon akumulacije pomalo osamostaljuje, pa akumulacija sve češće
preuzima na sebe ostatke aktivizacije zakona profita koji je slomljen
kao motorna snaga sistema;
b) mijenja se odnos između zakona profita i zakona nadnice, u prvom
redu time što nadnice postaju društveno priznata kategorija čiji minimum
treba da garantira država;
c) zbivaju se bitne promjene u kategoriji svojine. Osnovna promjena se
očituje u daljem podruštvljenju te ekonomske kategorije;
d) nastaju promjene u funkcioniranju reprodukcije nicanjem raznih me­
toda za dublje upoznavanje društvenih procesa i uvođenjem elemenata
planiranja u proces reprodukcije;
e) vrše se značajne promjene u strukturi društva, i to ne samo u klasi ka­
pitalista nego i kod proletarijata.

8 Engels u predgovoru knjizi Položaj radničke klase u Engleskoj, u: Marx-Engels: Izabrani

radovi, tom II, Kultura, Zagreb, 1950, str. 389.
4 Marx: Kapital, II, Zagreb, 1948. str. 222.

57
 Sve je to popraćeno razvojem etatizma, koji postaje nužna faza kroz koju
mora proći društvo na prijelazu u socijalizam.5 Nastali novi momenti traže izmjene
i u tumačenju teorije revolucije proletarijata, a i u taktici i strategiji proletarijata.”6

KONCENTRACIJA I CENTRALIZACIJA KAO MATERIJALNA

PRIPREMA SOCIJALIZMA
Koncentracija i centralizacija proizvodnje i kapitala zakonit je proces razvoja
proizvodnih snaga u kapitalizmu. Koncentracija proizvodnje počiva na tehničkom
progresu. „Ako apstrahiramo od prirodnih uvjeta” — pisao je Marx — „kao plod­
nosti tla itd. i od vještine nezavisnih proizvođača koji rade izdvojeni, vještine koja
se ipak više očituje kvalitativno u valjanosti negoli kvantatitivno u masi izrađevine,
društveni stupanj proizvodnosti rada izražava se u relativnom opsegu sredstava
za proizvodnju koju jedan radnik s istim naprezanjem radne snage pretvara u pro­
izvod za dato radno vrijeme.”7 Kako je proizvodnost rada najvažniji elemenat za
razvoj proizvodnih snaga jednog društva, iz prednjega se vidi da stupanj njezina
razvoja zavisi od relativnog opsega sredstava za proizvodnju koja dolaze na jednog
radnika, što je samo drugi izraz za tehnički progres, odnosno za koncentraciju ka­
pitala i proizvodnje. Kako se akumulacija kapitala vrši uz stalan tehnički progres,
to tehnički progres sa svoje strane utječe na obim akumulacije, a time i na kon­
centraciju proizvodnje i kapitala. U tom je smislu Marx napisao ovo: ”Kad su
opće osnove kapitalističkog sistema već jednom dane u toku akumulacije svagda
nastupa momenat kad razvitak proizvodnosti društvenog rada postaje najmoćnijom
polugom akumulacije.”8 Zbog zakona profitne stope kapitalisti su prisiljeni da
vrše što intenzivniju akumulaciju kapitala. Ali borba za masovnu proizvodnju
koja će biti što jeitinija po jedinici proizvoda i koja će u masi donijeti apsolutno
što veći profit — ujedno je i borba za tehnički progres. A to je borba za akumulaciju,
tj. za stvaranje velikih poduzeća. U tome je suština kapitalističkog načina proiz­
vodnje i kapitalističke društvene proširene reprodukcije. Akumulacija kapitala u
kapitalizmu jest sredstvo pomoću kojega se vrši nova akumulacija. To je proiz­
vodnja radi proizvodnje, odnosno radi viška vrijednosti. Zbog toga je proces aku­
mulacije kapitala ujedno i proces koncentracije jer se stalno vrši uvećavanje mase
kapitala pod komandom jednog kapitalista. Ali ona u isto vrijeme predstavlja i
proces podruštvljavanja kapitala i podruštvljavanja rada. To je njezino historijsko
značenje. U tom je smislu Marx govorio da se uvećanje društvenog kapitala vrši
uvećanjem mnogih individualnih kapitala, tj. akumulacijom kapitala. Koncen­
tracija kapitala je svako skupljanje manje ili veće količine (kapitala) sredstava za
proizvodnju u rukama nekog kapitalista. Ali, isto tako svaka je koncentracija uvjet
da dođe do nove koncentracije. „Uvećavajući masu bogatstva koje funkcionira
kao kapital, uvećava se i njegovo koncentriranje u rukama individualnih kapitalista,
a stoga i osnova za proizvodnju velikog razmjera i specifično kapitalističkog metoda
proizvodnje.”9 Teoretsku analizu procesa koncentracije i centralizacije kapitala
i proizvodnje u novijoj fazi kapitalizma dao je Lenjin.10 Jedna je od najznačajnijih

5 „Jer socijalizam nije ništa drugo nego najbliži korak naprijed od državno-kapitalističkog
monopola” (Lenjin: O porezu u naturi, o. c., str. 284.)
6 D. Čalić: Državni kapitalizam, Zagreb, 1964, str. 105— 106.
7 Marx: Kapital, I, Zagreb, 1948, str. 550— 551.
8 Marx: Kapital, I, str. 550.
9 Marx: ibidem, str. 554— 555.
10 Lenjin: Imperijalizam kao najviši stadij kapitalizma, izd. „Naprijed”, Zagreb, 1958.

58
Lenjinovih konstatacija u njegovu radu „Imperijalizam kao najviši stadij kapita­
lizma” — da je pretvaranje konkurencije u monopol jedna od najvažnijih, ako
ne i najvažnija pojava koja karakterizira suvremeni kapitalizam. Pretvaranje kon­
kurencije u monopol ima višestruko značenje za kapitalističku privredu. Taj proces
označava podruštvljavanje društvene organizacije rada, početak procesa likvidacije
suprotnosti između proizvodnje i privatnog upravljanja sredstvima za proizvodnju.
Stvaranje velikih poduzeća i velikih, složenih sistema, danas konglomerata, uvjetuje
promjenu društvene organizacije rada u tom smislu da rad i organizacija proiz­
vodnje poprimaju društveni karakter. S pojavom velikog poduzeća nastala je pot­
reba da se i samo upravljanje procesom proizvodnje postavi na druge osnove.
Jedna od najvažnijih pojava koje su nastale s formiranjem monopola jest odvajanje
funkcije upravljanja od funkcije proizvodnje, odnosno vlasništva od upravljanja
proizvodnjom. T u pojavu neki suvremeni buržoaski ekonomisti smatraju najvaž­
nijom promjenom u osnovi kapitalizma. Američki profesor Means smatra da svega
2 —3% od ukupne sume profita američkih kompanija ide vlasnicima kapitala,
i to se, po njemu, može smatrati nagradom za upravljanje poslovima. Međutim,
treba imati na umu da apsolutna masa profita raste i da je stopa tzv. bruto-profita
visoka. Općenito se može kazati: što je koncentracija proizvodnje veća, to je pro­
fitna stopa također veća. Ovo zbog monopolističkog određivanja cijena. Apslolutna
masa profita stalno raste tako da su, npr., profiti kapitalista SAD u 1962. godini
iznosili 26 milijardi dolara, a u rekordnoj 1929. godini svega 8,3 milijarde. I u
najgorim godinama recesije (1958. i 1961) dobit nikada nije pala ispod 6,8%. To
samo pokazuje u kojoj mjeri monopolske cijene vladaju tržištem. Porastao je ta­
kođer i udio nadnica i plaća u nacionalnom dohotku, a i poreza koje ubire država.
U 1975. godini, prema ocjeni EEZ, na socijalna će davanja biti utrošeno u zem­
ljama članicama od 15,3% (Irska) do 26,3% (Nizozemska) od nacionalnog bruto­
proizvoda.
Po nekim mišljenjima, takva raspodjela nacionalnog dohotka ilustrira preori­
jentaciju kapitalističkog društa u pravcu izgradnje takve privrede koja će služiti
općim interesima društva kao cjeline, a ne samo sebičnim interesima kapitala i
profita.
Danas naša istraživanja moraju biti usmjerena u tom pravcu da ispitamo da
li se i kakve se specifičnosti u procesima koncentracije i centralizacije javljaju u
suvremenoj epohi razvoja kapitalizma i kako koncentracija, centralizacija i monopoli
utječu na promjenu društvene organizacije rada i odnosa proizvodnje. Osnovni
faktor koji opredjeljuje proces koncentracije i centralizacije jest naučni i tehnički
progres. Naučni i tehnički progres uopće određuje formu i način proizvodnje.
Privreda se razvija po zakonima naučno-tehničkog progresa, pri čemu pri­
vatno vlasništvo nad poduzećem sve više postaje sporednija stvar u odnosu na
probleme razvoja poduzeća, plasmana robe, uvjeta života i rada radnika itd.
U poslijeratnom periodu, koncentracija proizvodnje i kapitala uzela je široke
razmjere u svim kapitalističkim zemljama. Danas je ona dostigla visoke razmjere.
Bukvalno, svega nekoliko poduzeća u grani kontrolira najveći dio proizvodnje
grane
Razlikuju se dva procesa koja su međusobno veoma usko povezana; to su:
koncentracija unutar pojedinih zemalja i međunarodna koncentracija, odnosno
međunarodno ispreplitanje kapitala u formi različitih oblika monopolističkih orga­
nizacija. Koncentracija se obično odvijala u valovima zbog različitih društveno-
-historijskih momenata. Međutim, u tom procesu mogu se opaziti neke karak­
teristične promjene. U prvom redu došlo je do pomjeranja odnosa snaga između

59
pojedinih monopolskih grupa unutar pojedinih zemalja, a i među pojedinim zem­
ljama. Porastao je broj velikih monopolističkih grupa, pa je sve to utjecalo na prom­
jene na svjetskom tržištu. Premda je tehnički progres u ovoj fazi kapitalizma bio
osnova koncentracije, ipak je nosio pečat bitno društvenih odnosa, koji se karakte­
riziraju po proturječnosti između društvene proizvodnje i privatnog prisvajanja.
Veliko poduzeće u kapitalizmu općenito dobiva karakter i stiče svojstvo monopola,
zbog načina na koji privatni kapital rješava pitanje svoje proširene reprodukcije.
Kako je poznato, suština kapitalističke reprodukcije sastoji se u procesu stalnog
oplođivanja vrijednosti, koje se onda sukobljava s ograničenom potrošnjom društva.
T u proturječnost, koja se izražava u promjeni i pogoršanju uvjeta realizacije, pri­
vatni kapital rješava ograničenjem investicija, proizvodnje, te kontrolom tržišta
i cijena.11 T u suprotnost u reprodukciji sve više rješava država politikom redistri­
bucije nacionalnog dohotka. Država podstiče razvoj ubrzavanjem rekonstrukcija
i inovacija. Tim efektima država utječe na brz razvitak I odjeljka društvene pro­
izvodnje. Danas se izmijenio karakter koncentracije i centralizacije. Sve više dolazi
do jednostavnog „utapanja” malih poduzeća u krupna, a ne do „gutanja” malih.
Do tih promjena u razvoju koncentracije i centralizacije u kapitalističkim
zemljama došlo je zbog tehničkog progresa, jer mala i srednja poduzeća ne mogu
vršiti ogromna investiciona ulaganja, pa pristaju da rade kao specijalizirani koope­
ranti (subliferanti) za velike kompanije, koje im sa svoje strane pružaju određenu
sigurnost za realizaciju njihove proizvodnje. Velike kompanije drže najveći dio
proizvodnje svoje grane, iako u strukturi njihove proizvodnje ima veliki dio (i
do 80%) dijelova koje izgrađuju desetine hiljada njihovih specijaliziranih koope­
ranata, mahom manjih i srednjih poduzeća. Tako, npr., u privredi SAD u 43
privredne grane, 4 najveće kompanije kontroliraju više od 75% ukupne proizvodnje
grane, a kod 102 grane velika četvorica kontrolira od 50 do 75% proizvodnje. Visok
stupanj razvitka nauke i tehnike tjera i krupna poduzeća na kooperaciju s manjim
i srednjim poduzećima i na taj način dolazi do još većeg stupnja podruštvljenja
proizvodnje. Prema tome, velikoserijska proizvodnja dovela je do promjene metode
koncentracije. Veliko, krupno poduzeće je nosilac poslova, narudžbi, ono ima
najveći društveni ugled i financijsku i propagandnu moć. Veliko poduzeće dobiva
najveći dio državnih narudžbi zbog svojeg ugleda i utjecaja koji ima u vladi, a s
obzirom na to da je država veoma velik potrošač nacionalnog dohotka, te narudžbe,
naročito kod nekih poduzeća, predstavljaju glavni dio njihovih poslova. Angaži­
rajući velik broj kooperanata (subliferanata), veliko se poduzeće oslobađa suvišnih
investicija, ubrzava proces proizvodnje i obrt kapitala i, koristeći se kooperacijom
s velikim brojem manjih poduzeća, ono učestvuje u diobi sve većeg dijela društvenog
viška rada. Na taj način ono dolazi do novih, proširenih izvora akumulacije, koji
su poluga za buduću, još veću koncentraciju. Manja poduzeća, premda formalno­
pravno nezavisna, gube svoju ekonomsku samostalnost, pogotovu onda kad ih
glavni proizvođač snabdijeva sirovinom, financijskim sredstvima i kada su biroi

11 Tako profesor Means u članku „Kolektivno industrijsko poduzeće u SAD” (Međunarod­

ni problemi, br. 2/1961) navodi da sadašnji period razvoja kapitalizma karakteriziraju admini­
strativne cijene, koje može propisivati država ili monopoli, što je, po njemu, jedno te isto. Isto
tako i konkurentska poduzeća i bez ikakvog međusobnog dogovora prodaju po administrativnim
cijenama svoju robu i usluge. D o toga dolazi, po mišljenju autora, na taj način što vodeća kompa­
nija određuje svoju cijenu za dani proizvod, ali je ta cijena tako određena da u njezinu okviru ima
mjesta i za druge proizvođače, koji se onda mogu držati tih cijena. I stvarno, najveći broj cijena ne
samo u trgovini na veliko u SAD već i u drugim zemljama jesu administrativne cijene. Tako,
npr., cijene svih farmaceutskih proizvoda u Belgiji, kao i proizvoda prehrambene industrije pro­
pisala je sama država, a velik broj cijena zapravo administrira monopol.

60
za istraživanje i unapređivanje proizvodnje i realizacije zajednički. Sve to pokazuje
da je došlo do visokog stupnja podruštvljenja proizvodnje. U suvremenom kapi­
talizmu prevlađuje danas tzv. konglomeratna koncentracija. Tako kombinirana
poduzeća u svojoj bazi dobivaju određenu poslovnu samostalnost, tj. decentrali-
zirano upravljanje. Dolazi do novih oblika koncentracije u formi tzv. konglomerata,
što čini sasvim nov oblik povezivanja. U konglomeratu svako poduzeće nalazi
svoje mjesto i svoj program rada, a takvi konglomerati najčešće proizvode sve —
od tenkova i aviona, pa do najlon-čarapa. Prema nekim procjenama, do 1985.
godine oko 400 multinacionalnih kompanija imat će do 80% kapitalnih sredstava
Zapada, a do kraja ovog decenija cjelokupna će američka privreda biti pod kontro­
lom samo 50—70 monopolnih grupa.
Na planu svjetskog tržišta konglomerati se zakonito pojavljuju kao multi­
nacionalne kompanije, jer tu dobivaju „šire polje” rada. Predviđa se brz rast snage
tih poduzeća. Tako je, npr., kompanija s većim prometom od 4 milijarde dolara
u 1958. godini bilo samo četiri, u 1970. godini dvanaest, dok se u 1984. godini
predviđa da će ih biti 155. Naravno, takav brz razvoj proizvodnih snaga zahtijevat
će daljnje promjene proizvodnih odnosa. Budući da svijet postaje sve više povezan
i međuzavisan, nužno će morati dolaziti do dogovaranja i sporazumijevanja raz­
ličitih država, a i do povezivanja među njima. To neminovno unosi nove odnose.

UTJECAJ DRŽAVE NA KONCENTRACIJU

Država utječe na proces koncentracije na više načina. Taj utjecaj mogli
bismo podijeliti u dvije grupe: direktni utjecaj putem javnog sektora privrede i
javnih investicija i indirektni utjecaj putem instrumenata ekonomske politike,
kao i putem tzv. javne (državne) potrošnje. Preko državnog budžeta danas se rea­
lizira sve veći obujam proizvodnje u pojedinim zemljama.
Država je danas vlasnik mnogih poduzeća u pojedinim zemljama i putem
njih utječe na ponašanje ostalih poduzeća i vrši jak pritisak na proces koncentracije.
Tako društva koja pripadaju državi ili u kojima država ima najmanje 50% kapitala
osiguravaju slijedeću proizvodnju u SR Njemačkoj: aluminij 72%, automobili
45%, rudnici željeza 37%, plovni kanali 27%, rudnici antracita 25%> proizvodnja
dušika 23%, proizvodnja električne energije 17%, proizvodnja koksa 15%, pro­
izvodnja lignita 9%, proizvodnja sirovog željeza 6%, proizvodnja petroleja 6%,
proizvodnja sirovog čelika 5%, itd. Od evropskih kapitalističkih zemalja u kojima
javni sektor ima značajnu ulogu mogli bismo spomenuti Veliku Britaniju, Fran­
cusku i Italiju. Karakteristično je da u svim tim zemljama javni sektor ima učešće
u onim granama privrede za koje privatni kapital nije zainteresiran zbog nemoguć­
nosti dobivanja prosječne profitne stope. No, s druge strane, te industrijske grane
pripadaju ključnim granama, pa to sa svoje strane daje državi moćno sredstvo za
provođenje određene ekonomske politike.12
12 Tako je na primer, državni sektor privrede u Velikoj Britaniji razvijen u bazičnim privred­
nim granama. To su: nacionalizirana industrija, proizvodnja ugljena, plina, električne energije,
zatim željeznički saobraćaj i civilna avijacija. U svim tim granama, izuzev civilnu avijaciju, postoji
državni monopol. Servisi za snabdijevanje vodom također su velikim dijelom državni (pripadaju
lokalnim vlastima). Cestovni je saobraćaj također jednim dijelom državni. Država posjeduje iz­
vjestan broj brodogradilišta, kao i radionica željezničkih vozila. Čitava metalurgija pripada javnom
sektoru s izuzetkom samo jedne firme koju je konzervativna vlada denacionalizirala, ali i ta je
djelomično stavljena pod državnu kontrolu. Država ima kontrolni paket akcija u British Petro­
leum Companv (ali ne obavlja svoju kontrolu na aktivan način). (Vidi: OECD, Rapport, 1964,
str. 38).

61
 Država u Francuskoj prosječno osigurava 26% investicija u poljoprivredi,
27% u energetici, 31,6% u transportu, 59,6% u kulturnoj i socijalnoj djelatnosti,
25,4% u stambenoj izgradnji, 39,4% u administraciji i drugim sektorima, ali svega
3,9% u industriji i trgovini.

UTJECAJ SAMOFINANCIRANJA NA KONCENTRACIJU

U najnovijoj fazi kapitalizma karakteristično je samofinanciranje investicija
umjesto da se najveći dio ostvarene dobiti dijeli akcionerima u obliku dividendi.
To također pokazuje u kolikoj je mjeri proizvodnja postala otuđena od kapitalis­
tičke klase.
Dok je još prije velike krize (1929 —1933) najveći dio dohodaka išao akcio­
nerima u obliku dividendi, a u fondove poduzeća samo ona sredstva koja su bila
obavezna po zakonu kao rezerva, dotle poduzeća nakon velike krize, poučena gor­
kim iskustvom, formiraju sve jače vlastite fondove za financiranje proširene repro­
dukcije. Poslije rata ta je politika dobila snažnu podršku ekonomske politike države
(politika oporezivanja). Na taj je način centralizacija kapitala dobila snažnu podršku
u novim metodama investiranja, i ujedno je osigurana baza za dalju koncentraciju
kapitala i proizvodnje (akumulaciju). Računa se da samofinanciranje sada pokriva
u pojedinim zemljama oko 70% potreba za investicijama. „To povećanje auto-
financiranja vezano je za tehnički progres i za nužnost velikih investiranja.”13
Opća je pojava da poduzeća radije stvaraju vlastite investicione fondove nego
da sredstva za proširenu reprodukciju nabavljaju na tržištu kapitala. Izvori tih
sredstava jesu amortizacija i nepodijeljena dobit, tj. ona dobit koju poduzeća nisu
podijelila kapitalistima. Glavni izvor samofinanciranja jest ubrzana amortizacija,
koja najviše doprinosi stvaranju vlastitih fondova poduzeća namijenjenih inves­
ticijama.
Najveći broj zemalja posvećuje veliku pažnju pitanjima modernizacije i
inovacije u privredi. Najbolje se to može pratiti na primjeru financijsko-ekonomske
politike kapitalističke države u SAD. Sjedinjene su Države od 1945. godine neko­
liko puta mijenjale zakone o oporezivanju i obračunavanju amortizacije. Odmah
poslije rata amortizacija se obračunavala na tzv. pravolinijskoj osnovi. Taj princip
sastoji se, npr., u ovome: ako je nabavna vrijednost nekog stroja iznosila 100.000
dolara, a vijek trajanja bio procijenjen sa 10 godina, amortizacioni je iznos godišnje
iznosio 10.000 dolara. Taj zakon bio je već 1950. godine izmijenjen tako da je bilo
dopušteno brže otpisivanje opreme i postrojenja. Tim zakonom bila je dozvoljena
dvostruka stopa amortizacije. U navedenom slučaju to iznosi 20.000 dolara go­
dišnje, a vijek amortizacije skratio se od 10 na 5 godina.
Politikom ubrzane amortizacije i oporezivanja koju provodi država, stimu­
lira se stvaranje vlastitih fondova, tako da neki krupni međunarodni koncerni
iz tih sredstava formiraju 100% svojih investicija i još im „preostaje sredstava za
izvoz”.14 Prema podacima koje daju UN (Etude sur la situation économique de
l’Europe en 1965, chapitre II, p. 96, New York, 1966), stopa samofinanciranja
iznosi u Francuskoj 69%, u SR Njemačkoj 74%, u Vel. Britaniji 97%. U SAD
ima prosječno viška kapitala od 9%, što znači da stopa samofinanciranja investicija
iznosi 109%. Do tako visoke stope samofinanciranja dolazi u prvom redu zbog

13 Nardi: Progrès technique et marché commun, Bruxelles, 1961, p. 17.

14 „Le Monde”, Paris, od 17/18. X. 1965.

62
politike oporezivanja koju provodi kapitalistička država. To je tzv. dvostruko
oporezivanje: oporezivanje tzv. bruto-profita, tj. dobiti poduzeća, te onda ponovo
oporezivanje podijeljenog profita (u obliku dividende). Treba istaknuti da je ovo
posljednje oporezivanje veoma progresivno i da se stopa penje i do 96%. Zbog
toga kapitalisti radije veći dio profita ostavljaju neraspoređen; on se onda troši
na investicije i time se izbjegava društveno progresivno oporezivanje.
Na taj se način krupna monopolistička poduzeća oslobađaju utjecaja ban­
kovnog kapitala, a i svih onih obaveza koje proističu iz dobivanja kreditnih sredstava
(plaćanja kamata i si., kao i ovisnosti od banaka). Država je svojom financijskom
politikom pomagala taj proces i tako i ovim putem pružila podršku koncentraciji
i centralizaciji.
Sve to označava do kojeg je stupnja suvremeni kapitalizam razvio podruštv-
ljenje proizvodnje i time pripremio sve materijalne i subjektivne pretpostavke
ostvarijivosti socijalizma.

PODRUŠTVLJENJE PROIZVODNJE POD KAPITALIZMOM

KAO MATERIJALNA PRIRPEMA SOCIJALIZMA

Podruštvljenje proizvodnje je historijska tendencija kapitalizma. Ono je

rezultat razvoja njegovih proizvodnih snaga i materijalna je priprema novog društva,
socijalističkog. Osnovni momenti podruštvljenja rada i proizvodnje u kapitalizmu
jesu široka društvena podjela rada, čija je osnova specijalizacija, kooperacija, teh­
nički progres, te koncentracija, centralizacija i integracija. S razvojem kapitalizma
nastaje svjetsko tržište, koje je također svojevrstan izraz podruštvljenja rada što
ga je kapitalizam dostigao u svjetskim razmjerima. Pod podruštvljenjem proiz­
vodnje treba razumjeti takvu sveopću međusobnu povezanost proizvođača da
svako narušavanje „poretka” na jednoj točki društvene proizvodnje povlači za
sobom narušavanje na njezinim drugim točkama. Podruštvljenje je izraz društve­
nosti proizvodnje. Kapitalizam je takav društveni sistem koji je, zahvaljujući robnoj
proizvodnji i mašinskoj industriji, mogao prvi u historiji razviti proces podruštvlje­
nja proizvodnje. U tome je njegovo historijsko opravdanje. Marx je u III. tomu
„Kapitala” upravo to imao na umu kada je govorio o „tri glavne činjenice kapitalis­
tičke proizvodnje”.15 Koncentracija sredstava za proizvodnju u rukama neproiz-
vođača, organizacija rada kao neposrednog društvenog rada, njegovo povezivanje
s prirodnim naukama na bazi kooperacije, specijalizacije i društvene podjele rada
i uspostavljanje svjetskog tržišta — glavne su oznake kapitalističkog načina pro­
izvodnje.
Koncentracija je stvorila velika poduzeća, likvidirala je individualni karakter
rada, ali je ostavila privatno individualno prisvajanje proizvodnje. Izraz te pro­
turječnosti jest kriza kapitalističke proširene reprodukcije. Ona se ispoljava kao
problem realizacije, ali u stvari označava krizu kapitalističke akumulacije. Državni
kapitalizam i planiranje reprodukcije daju osnovno obilježje tom kretanju. Sup­
rotnost koja je sadržana u kapitalu kao društvenom odnosu izražava se kao suprot­
nost između proširenja proizvodnje i mogućnosti proširenja tržišta (potražnje),
što je svojevrsna proturječnost u proširenoj reprodukciji kapitalizma. Lenjin je
tu proturječnost kapitalizma izrazio ovim riječima: „Razvitak proizvodnje (a sljed-
stveno tome i unutrašnjeg tržišta) pretežno na račun sredstava za proizvodnju

15 Marx: Kapital, tom III, Zagreb, 1948, str. 215.

63
izgleda paradoksalan i predstavlja sam za sebe bez sumnje proturječnost. Ova
prava ’proizvodnja radi proizvodnje’ jeste proširenje proizvodnje bez srazmjemog
proširenja potrošnje. Ali to nije proturječnost doktrine već stvarnog života; ovo
je baš takva proturječnost koja odgovara samoj prirodi kapitalizma i ostalim pro­
turječnostima toga sistema društvene privrede. Baš ovo proširenje proizvodnje
bez odgovarajućeg proširenja potrošnje odgovara historijskoj misiji kapitalizma
i njegovoj specifičnoj društvenoj strukturi, prva se sastoji u razvitku proizvodnih
snaga društva, druga isključuje masu stanovništva iz korišćenja ovim tehničkim
dostignućima. Između neograničenog stremljenja k proširenju proizvodnje, koje
je bitno za kapitalizam, i ograničene potrošnje narodnih masa (ograničene uslijed
njihovog proleterskog stanja) postoji bez sumnje proturječnost.”16
Preko specijalizacije i kooperacije, te koncentracije i centralizacije, kapita­
listički način proizvodnje „ukida privatnu svojinu i privatni rad mada u antagonis­
tičkim oblicima”.17 Do podruštvljenja proizvodnje dolazi na višem nivou razvoja
proizvodnih snaga i društvene organizacije rada. To je Lenjin objasnio ovim rije­
čima: „Podruštvovljenje rada od strane kapitalističke proizvodnje ne sastoji se
uopće u tome što ljudi rade u jednoj prostoriji (to je samo djelić procesa), nego u
tome što koncentraciju kapitala prati specijalizacija društvenog rada, smanjivanje
broja kapitalista u svakoj grani industrije i povećanje broja specijalnih grana in­
dustrije; — u tome što se mnogi rascjepkani procesi proizvodnje spajaju u jedan
društveni proces proizvodnje.”18 Nastavljajući tu misao, Lenjin je taj proces de­
taljno objasnio, pokazavši da od proizvodnje „svaki za sebe, a bog za sve” nastaje
s razvojem kapitalizma proizvodnja u kojoj „svako radi za sve i svi za svakoga”.
On je naveo da u prijašnjem sistemu rascjepkanosti proizvodnje zastoj kod jednog
proizvođača nije dovodio do zastoja kod većine ostalih članova društva, nije dovodio
do opće pometnje. Zbog toga taj zastoj nije „podsticao društvo na intervenciju”.
Lenjin navodi da bi takav zastoj, ako bi se dogodio u krupnom poduzeću koje je
već visoko podruštvilo proizvodnju, u svojoj grani izazvao opće zaustavljanje pro­
izvodnje u svim drugim poduzećima društva. „Na taj način sve se proizvodnje
spajaju u jedan društveni proces proizvodnje dok u isto vrijeme svakom proiz­
vodnjom rukovodi pojedini kapitalist, ona zavisi od njegove samovolje, ona mu
društvene proizvode predaje u privatnu svojinu. Zar nije jasno da oblik proizvodnje
dolazi u nepomirljivu proturječnost s oblikom prisvajanja? Zar nije očigledno
da se oblik prisvajanja mora prilagoditi obliku proizvodnje, da on također mora
postati društven, tj. socijalistički.”19 Marx je u „Kapitalu” na mnogo mjesta govorio
o društvenoj podjeli rada, kooperaciji, specijalizaciji. On je objasnio suštinu pod­
ruštvljenja proizvodnje u kapitalizmu. Posebno je detaljno izučavao proces koope­
racije i društvene podjele rada i istakao njegovo ogromno značenje za kapitalističku
robnu proizvodnju.20
Da bi ostvario što veću masu profita, kapitalizam je morao tražiti takva rje­
šenja u suvremenoj organizaciji društvenog rada koja su omogućavala optimalno
korištenje modernih tekovina nauke i tehnologije. Okviri proizvodnih odnosa u
kojima se kreće kapitalizam onemogućavaju da se organizacija društvenog rada
dovede u potpun sklad s nivoom tehnike i njezine tehnološke primjenljivosti u

16 Lenjin: Razvitak kapitalizma u Rusiji, u: Izabrana djela, tom 2, Kultura, Beograd»

1960, str. 35— 36.
17 Marx: Kapital, tom III, str. 276, ćirilicom
18 Lenjin: Izabrana djela, tom I, Kultura, Beograd, 1960, str. 165.
19 Lenjin: isto, str. 166.
20 Vidi: Marx: Kapital, tom I, Zagreb, 1947, str. 270. i d.

64
procesu proizvodnje. Otuda problemi i granica kapitalističkog sistema. Kapitalizam
se, međutim, do sada, pokazao kao veoma žilav i otporan sistem koji stalno pronalazi
nove forme organizacije društvenog rada. To dovodi do takvog procesa podruštvl ja­
v l j a rada i proizvodnje da je „podruštvovljenje rada koje je izvršio kapitalizam
otišlo toliko daleko da se čak i u buržoaskoj literaturi glasno govori o nužnosti
planske organizacije narodne privrede”.21 Proces podruštvljenja rada i proizvodnje
u kapitalizmu detaljnije je opisao Lenjin u radu „Razvitak kapitalizma u Rusiji”.
On je naveo sedam procesa kako je teklo podruštvljavanje rada u kapitalizmu.22
Kapitalizam je postigao ogromno podruštvljenje proizvodnje, koje se najprije
ispoljavalo kao monopol, a poslije i kao državno vlasništvo, odnosno preko razli­
čitih oblika državne intervencije u privredi. To je u stvari prerastanje monopolskog
kapitalizma u državni kapitalizam. Kapitalizam je unutrašnjom logikom razvoja
svojih proizvodnih snaga doveo do ogromnog podruštvljenja proizvodnje, tj. samog
procesa rada. Taj proces podruštvljavanja, koji se nastavlja i trajat će sve dok postoji
kapitalizam, a u određenom će se obliku i nastaviti, ide dvjema linijama. Jedna je
podruštvljavanje koje se odvija u dubini, čija je podloga sam tehnički progres,
nova tehnologija, a druga predstavlja podruštvljavanje putem teritorijalnog pove­
zivanja privrede u kapitalizmu. Najviši oblik podruštvljenja, shvaćen u ovom pos­
ljednjem smislu, jest uspostavljanje kapitalizma kao svjetskog sistema. Podruštvlje­
nje proizvodnje sastoji se, u stvari, u tome što je kapitalizam, da bi osigurao što
veću masu profita na proturječan način, izvršio temeljite promjene u kapitalističkom
privatnom vlasništvu u krilu vlastitog sistema. Došlo je do mijenjanja suštine pri-
vatno-kapitalističkog vlasništva. To se na određeni način može vidjeti i po struk­
turi osoba koje rade u nacionalnoj privredi pojedinih zemalja, prema njihovoj
društveno-profesionalnoj pripadnosti. Tako u ukupnoj privredi SR Njemačke
na vlasnike otpada23 oko 14%, u Francuskoj oko 21%, u Italiji oko 24%, u Vel.
Britaniji oko 7%.

21 Lenjin: Izabrana delà, tom I, Kultura, Beograd, 1960, str. 423.

22 „Podruštvovljenje rada koje vrši kapitalizam ispoljava se u slijedećim procesima. Prvo,
sam porast robne proizvodnje ruši rascjepkanost sitnih privrednih jedinica koja je svojstvena rob­
noj privredi i povezuje sitna lokalna tržišta u jedno ogromno nacionalno (a zatim svjetsko) tržište.
Proizvodnja za sebe pretvara se u proizvodnju za čitavo društvo, i ukoliko je kapitalizam jače
razvijen, utoliko proturječnost između ovog kolektivnog karaktera proizvodnje i individualnog
karaktera prisvajanja postaje jača. Drugo, umjesto ranife rascjepkanosti proizvodnje kapitalizam
stvara do tada neviđenu koncentraciju proizvodnje, kako u poljoprivredi tako i u industriji- T o
je najjasnije i najreljefnije, ali nipošto ne i jedino ispoljavanje osobitnosti kapitalizma k°ju raz"
matramo. Treće, kapitalizam potiskuje one oblike lične zavisnosti koji su činili neodvojiv* sas”
tavni dio prijašnjih sistema privrede.. . Četvrto, kapitalizam neminovno stvara pokretljivost sta_
novništva, koja u ranijim sistemima društvene privrede nije bila potrebna, a bila je u njima i nemo­
guća i u iole širem obimu. Peto, kapitalizam stalno smanjuje dio stanovništva uposlenog u Polj°7
privredi (u kojoj uvijek vladaju najzaostaliji oblici društveno-privrednih odnosa), a povećava hroj
krupnih industrijskih centara. Šesto, kapitalističko društvo povećava potrebu stanovništva 23
savezom, za udruživanjem i daje tim udruženjima naročiti karakter u poređenju s udruženiima
ranijih vremena. Rušeći uske, lokalne, staleške saveze srednjevjekovnog društva, stvarajući žestoku
konkurenciju, kapitalizam u isto vrijeme razdvaja cjelokupno društvo na krupne grupe lica koje
imaju različit položaj u proizvodnji i daje ogromni impuls za udruživanje unutar svake takve gru­
pe. Sedmo, sve navedene promjene starog privrednog uređenja izazvane kapitalizmom
neizbježno vode i promjenama duhovnog lika stanovništva. Skokoviti karakter ekonomskog razvit­
ka, brzi preobražaj metoda proizvodnje i njena ogromna koncentracija, nestajanje svakojakih oblika
lične zavisnosti i patrijarhalnosti u odnosima, pokredjivost stanovništva, utjecaj krupnih industrij­
skih centara itd. — sve to ne može da ne vodi dubokoj Promjeni samog karaktera proizvođača i
mi smo već imali prilike da pod vučemo odgovarajuća zapažanja ruskog ispitivača.” (Lenjin: Iza­
brana delà, tom 2, str. 542— 544)
23 Prema Annuaire de stastistique du travail 1959, Genève, B. I. T.

5 P o litičk a ek on om ija socijalizm a 65

 Veliko monopolističko poduzeće izraz je tih tendencija. Ono je stvorilo pod­
ruštvljenje proizvodnje, kako u nacionalnim okvirima (nacionalna integracija),
tako i u internacionalnim okvirima (svjetski ekonomski sistem kapitalizma). Mo­
deme proizvodne snage težile su za tim da probiju i prevladaju suštinu privatno-
kapitalističkog vlasništva. Osnovni atributi kapitalističkog načina proizvodnje —
privatno vlasništvo sredstava za proizvodnju i njihovo korištenje za proizvodnju
profita — odvojeni su na dva suprotna pola. Pojedinac — vlasnik više objektivno
ne može raspolagati sredstvima za proizvodnju. On raspolaže samo vrijednostima,
ali ne konkretnim fizičkim oblicima sredstava za proizvodnju. To je Marx označio
kao „ukidanje kapitalističkog načina proizvodnje u okviru samog kapitalističkog
načina proizvodnje”.24 Time su već ostvarene materijalne pretpostavke socijalizma.
Proizvodnja postaje bitno društvena pojava. Ona postaje javna stvar cijelog društva,
a poduzeće u okviru kapitalizma postaje „društveno poduzeće”.
Suvremeni razvoj nauke, tehnike i tehnologije zahtijeva stalne promjene
proizvodnih odnosa društva. On zahtijeva nove „društvene uslove rada” (Marx),
nove uvjete korištenja suvremenih sredstava za proizvodnju. Profit više ne može
biti osnovni pokretač tehničkog progresa, a time ni razvoja produktivnosti rada.
Tehnički progres zbog toga stalno uporno postavlja pitanje promjene proizvodnih
odnosa u samom procesu proizvodnje. To zahtijeva već sama tehnologija i stalno
rastući organski sastav kapitala. Proizvodnja mora biti masovna, serijska. Zbog
toga fiksni troškovi postaju sve važniji za kapitalističko poduzeće. Oni ga čine
„ranjivim” na svako i najmanje kolebanje na tržištu. Samoregulirajuća snaga i
„nevidljiva ruka” tržišta i kapitalističkog sistema u cjelini, ne može više osigurati
normalno odvijanje procesa proširene društvene reprodukcije. Rastuća automati­
zacija ima za posljedicu da se organski sastav kapitala mijenja u pravcu sve većeg
udjela minulog rada. Varijabilni kapital ne predstavlja više ključni dio kapitala,
Fiksni troškovi danas u industriji dostižu i 40—60%, a varijabilni kapital samo
15—20% (u nekim granama do 5%). Kolebanje proizvodnje svakog velikog po­
duzeća pogađa cijelu nacionalnu privredu. To znači da sama tehnologija u kapi­
talističkoj proizvodnji razvija suprotnost između sve većeg podruštvljenja proiz­
vodnje i privatnog kapitalističkog prisvajanja proizvoda. Razvoj tehnike (nauke i
kulture) utječe*na podruštvljenje rada u poduzeću, na socijalizaciju u poduzeću,
koja se odavde prenosi na cijelo društvo. Neravnoteža u društvenom razvoju nekada
se ispoljavala kao neravnoteža između pojedinih faza razvoja kapitalizma, kako
je još Lenjin uočio, a danas se ispoljava kao neravnoteža između kapitalizma i
socijalizma.
Novo društvo donosi nove oblike driištvene organizacije rada. Osnovno je
pri tome stvaranje takve organizacije društvenog rada kod koje će neposredni pro­
izvođač imati najveću ingerenciju nad procesom proizvodnje i nad proizvodom.
Tehnički će mu progres stalno nametati stvaranje novih oblika društvene orga­
nizacije rada. Ali, on će mu to i omogućavati jer se neće sukobljavati s društvenim
odnosima proizvodnje.
Podruštvljenje proizvodnje u kapitalizmu ukazuje na materijalne uvjete
koji će omogućiti smjenu toga sistema društvene privrede. Isto tako to je faktor
snažnog povezivanja nacionalnih privreda u jedinstvenu svjetsku ekonomiku.
Ti su procesi sve više praćeni pojavom etatizma u privredi i društvu, gdje se država
učvršćuje kao „treći” faktor u procesu proizvodnje. Neki u svim tim promjenama
vide takvu evoluciju kapitalizma po kojoj se on razvija u tzv. narodni kapitalizam,

24 Marx: Kapital, tom III, str. 371, ćirilicom

66
pri čemu se kao osnovica pojavljuje tzv. kolektivno poduzeće. Pojavljuje se i teo­
rija o nužnoj participaciji u upravljanju društvenim i privrednim životom od strane
Širokih slojeva naroda.
Sigurno je da je potrebno da uvažimo sve one objektivne promjene u kapi­
talizmu koje dovode do nicanja elemenata novog društva, ali u isto vrijeme i da se
jasno razgraničimo sa sitnoburžoaskim i anarholiberalističkim shvaćanjima. Po­
daci pokazuju da sc privreda u kapitalizmu sve više monopolizira, a monopolima,
naravno, upravlja krupna buržoazija. Sudjelovanje radničkih slojeva u upravljanju
poduzećima je simbolično. Tako se iz najviših slojeva u Italiji regrutira 71% po­
litičara, više od 90% privrednih, administrativnih rukovodilaca, 50% svećenika,
više od 92% sveučilišnih profesora, više od 93% umjetnika. Snažno se ispoljava tzv.
menedžerski sloj, što ukazuje samo na to da privatno vlasništvo sve više postaje
suvišno u procesu proizvodnje. Menedžeri, koji dobivaju ogromne nagrade za
svoje usluge, nemaju nikakve veze s radničkom klasom i socijalističkom orijen­
tacijom. Preuzimajući proizvodnju u svoje ruke, oni danas postaju glavni stup
kapitalizma. Tehnostruktura na koju se poziva američki profesor Galbraith u
svom radu „Nova industrijska država” pokazuje samo to dokle se kapitalizam
zapleo u vlastite proturječnosti.
Što se tiče teze o participaciji širokih slojeva u upravljanju, ona također ne
stoji. Sve ključne pozicije u društvu drži tanki sloj buržoazije ili njoj odani tehno-
menedžerski slojevi. To se vidi iz ovih podataka:

SOCIJALNA STR U K TU R A STA N O V N IŠTV A I PORIJEKLO VLADAJUĆE ELITE

U SR NJEMAČKOJ ( u %)

I* II III IV** Nepoznato

Stanovništvo 4,6 38,6 13,3 38,6 4,9

— Savezni ministri (1949— 1963) 30,0 50,0 4,0 6,0 10,0
— Viši činovnici Ministarstva
unutrašnjih poslova 50,0 44,0 5,0 — L0
— Suci višeg ranga 60,0 35,0 3,0 — 2,0
— Generali (1955— 1962) 91,0 9,0 — — —
— Sveučilišni profesori 66,0 32,0 2,0 — —
— Menedžeri 79,0 16,0 5,0 — —

* najviši sloj
** najniži sloj
I z v o r : Ćosić: Svjetsko tržište danas, Zagreb, 1973.

SLOM KAPITALIZMA KAO SVJETSKOG SISTEMA

Marx je utvrdio da se kapitalizam razvija u pravcu jedinstvenog sistema gdje
se pojedine zemlje odnose kao sastavni dijelovi prema cjelini. Svjetsko tržište
je izraz jedinstvenog svjetskog sistema kapitalizma. Ono je nastalo kao rezultat
razvitka kapitalističke robne proizvodnje, jer je „kapitalizam samo rezultat široko

5* 67
razvijenog robnog prometa koji izlazi iz granica države” (Marx). Kapitalizam je,
dakle, postao jedinstven svjetski sistem na bazi robne proizvodnje, koja je po­
primila „kozmopolitski karakter” (Marx). U isto vrijeme robna proizvodnja preko
svjetskog tržišta uvjetuje opstanak kapitalizma. Rezultat postojanja robno-nov-
čanih zakonitosti (osnovni zakon je zakon profita) jest neravnomjerni razvitak
kapitalizma, što se ispoljava u tome da proizvodne snage ogromno rastu i tamo
gdje nema dovoljno sirovina, pa dalji razvoj zahtijeva tješnje ekonomsko pove­
zivanje velikih svjetskih teritorija (ekonomska integracija) radi dobavljanja siro­
vina i radi plasmana robe. Razvoj kapitalizma doveo je do internacionalizacije
proizvodnje i razmjene. Kapitalizam uništava svaku autarkičnost i zatvorenost,
povezuje ogromne teritorije, zbližuje narode u jednu cjelinu. U najvišem stadiju,
imperijalizmu, kapitalizam je uspio obuhvatiti cijeli svijet „u mrežu svjetskog
tržišta” (Marx), postati svjetski sistem privrede, stvoriti moćno svjetsko tržište.
Preko svjetskog tržišta kapitalizam je uspio povezati u svjetsku privredu poje­
dinačne nacionalne privrede. To je lanac u kojem su nacionalne privrede samo
karika, dio. Time kapitalizam s veoma mnogo vidljivih i nevidljivih niti među­
sobno svestrano povezuje i čini zavisnim pojedine nacionalne privredne sisteme.
Zbog toga je svjetsko tržište postalo uvjet postojanja kapitalizma. Ali ono je uje­
dno i pripremilo dovoljne materijalne uvjete za nastanak novog svjetskog eko­
nomskog sistema, socijalizma. Dalji razvoj svjetske privrede i svjetskog tržišta
neizbježno će ići u pravcu još tješnjeg povezivanja nacionalnih privrednih sistema
u jedinstven svjetski ekonomski sistem. Svjetsko tržište i dalje ostaje jedinstvena
i univerzalna svjetska pojava, na njemu se pojavljuju sve zemlje. Sve zemlje na
njega donose svoje proizvode — robe, i podvrgavaju se djelovanju ekonomskih
zakona toga tržišta. Robna vrijednost ima univerzalan karakter.
Međutim, bitne suprotnosti kapitalizma ispoljavaju se i na svjetskom tr­
žištu. Osnovna proturječnost kapitalizma sadržana je u samoj robi, što se dalje
pokazuje kao proturječnost akumulacije, odnosno razvijanja proizvodnih snaga.
Osnovna proturječnost u mehanizmu svjetskog kapitalizma ispoljava se na svjet­
skom tržištu u proturječnosti između različitih ekonomskih partnera čiji je po­
ložaj na svjetskom tržištu različit zbog njihove različite produktivnosti i inten­
zivnosti rada. Ta proturječnost razvija se u proturječnost između razvijenih i
nerazvijenih zemalja. U tome se ispoljava eksploatatorski karakter svjetskog tr­
žišta, što pojedinim zemljama otežava privredni razvoj ili ga usmjerava u onom
pravcu koji odgovara najrazvijenijim zemljama. Da bi objasnio taj mehanizam,
Marx je u V III. gl. III. toma „Kapitala” pisao slijedeće: „Vrijednost proizvoda
kapitala od 100 jedinica u jednom je slučaju 90 c+ 1 0 v + 1 0 m, odnosno ukupno
110, u drugom 10 c + 9 0 v + 9 0 m = 190. Prodaju li se robe po svojim vrijednostima,
onda se prvi proizvod prodaje za 110, od čega 10 predstavlja višak vrijednosti
ili neplaćeni rad; a drugi, naprotiv, za 190, od čega je 90 višak vrijećnosti ili ne­
plaćeni rad.
To je od izuzetne važnosti kada se uspoređuju nacionalne profitne stope
jedna s drugom. Neka je u nekoj evropskoj zemlji stopa viška vrijednosti 100%,
tj. radnik radi za sebe pola dana, a pola dana za poslodavca; neka je u nekoj azij­
skoj zemlji stopa viška vrijednosti 25%, tj. radnik radi 4/5 dana za sebe, a 1/5
za poslodavca. Ali, neka je u evropskoj zemlji sastav nacionalnog kapitala 84 c +
+ 16 v, a u azijskoj zemlji, gdje se primjenjuje malo mašina itd. i gdje u jedno
dano vrijeme neka određena količina radne snage utroši proizvodno relativno
malo sirovina, neka je sastav 16 c + 8 4 v. Onda imamo ovaj račun: u evropskoj
zemlji vrijednost proizvoda je 84 c+ 1 6 v + 1 6 m = 116; profitna stopa = 16%.

68
U azijskoj zemlji vrijednost proizvoda je 16 c + 8 4 v+21 m = 121; profitna stopa
je 21/100=21%. Iz toga se vidi da nerazvijene zemlje neće moći na svjetskom
tržištu ostvariti svoju nacionalnu profitnu stopu. Različite nacionalne profitne
stope većinom će počivati na različitim nacionalnim stopama viška vrijednosti;
ali mi promatramo nejednake profitne stope koje potječu iz jednake stope viška
vrijednosti.”
Kolonijalni sistem je jedna od manifestacija djelovanja svjetskog sistema
kapitalizma. Razvoj određenih zemalja kao agrarno-sirovinskih privjesaka razvi­
jenih kapitalističkih zemalja zakonitost je svjetskog sistema kapitalističke privrede.
Marx je pokazao da zakoni koji vrijede unutar nacionalnih ekonomija vrijede i
u međunarodnim odnosima proizvodnje. Oni uvjetuju neravnomjeran ekonomski
razvoj nacionalnih ekonomija. Međutim, kapitalizam je u svjetskim razmjerima
također pokazao svoje pozitivno djelovanje. To Marx konkretno pokazuje na
primjeru Indije. Buržoaska eksploatacija Indije ipak je od nje stvorila moderno
društvo. Marx je to veoma oprezno izrazio na ovaj način: „Sve što bi engleska
buržoazija bila prinuđena učiniti neće osloboditi narodne mase niti će bitno po­
praviti njihove društvene uvjete pošto to zavisi ne samo od razvitka proizvodnih
snaga nego i od toga da li će narod ovladati njima. Ali ona će svakako učiniti ne­
što, naime, stvorit će materijalne preduvjete i za jedno i za drugo. Je li buržoazija
ikada učinila više? Je li ona ikada dovela do napretka, a da nije provukla poje­
dince i narode kroz krv i blato, kroz bijedu i uništenje.”25 Svjetski sistem ka­
pitalizma uvjetuje razvitak svjetskih proizvodnih snaga pod cijenu zaostajanja po­
jedinih nacionalnih privreda. Impulse razvitka šalju razvijene kapitalističke in­
dustrijske, trgovačke, financijske i političke metropole. T i su se impulsi širili ono­
liko koliko je to kapitalizam objektivno mogao. Izvršena je određena specifična
međunarodna specijalizacija rada, međunarodna podjela rada koja je kolonijama
i ostalim manje razvijenim zemljama dodijelila ulogu monokulturnih proizvođača.
Tako, npr., više od 30% izvoza svih južnoameričkih zemalja daju samo četiri
agrarna proizvoda. Kapitalizam je u zavisnim manje razvijenim zemljama na­
stojao prilagoditi postojeću pretkapitalističku strukturu proizvodnje svojim odno­
sima i to je najlakše mogao razvijajući poljoprivredu. No, unatoč tome, „buržoaska
industrija i trgovina stvaraju materijalne uvjete novog svijeta isto onako kao što
su geološke revolucije stvarale zemljinu koru. Kada jedna velika socijalna revo­
lucija bude ovladala rezultatima buržoaske epohe, svjetskim tržištem i moder­
nim proizvodnim snagama, i bude ih potčinila zajedničkoj kontroli najnaprednijih
naroda, onda će tek ljudski napredak prestati da liči na onog odvratnog pogan­
skog idola koji je htio da pije nektar samo iz lubanje ubijenog.”26
Pred kapitalistički svjetski sistem postavilo se u daljem razvoju osnovno
pitanje epohe: dalji razvoj proizvodnih snaga u svjetskim razmjerima. Iz utrobe
samog kapitalizma počeo se razvijati socijalizam kao svjetski proces, upravo kako
bi se omogućio kontinuiran razvoj proizvodnih snaga. Socijalizam je nastupio
na onom mjestu gdje je karika lanca svjetskog kapitalizma bila najslabija, a to je
bilo upravo tamo gdje su društvene i ekonomske proturječnosti bile najzaoštre-
nije. Zbog opće povezanosti koju je kapitalizam bio uspostavio ovo „ranjavanje”
sistema na jednom mjestu (carska Rusija) bilo je kobno za čitavo svjetsko ka­
pitalističko tijelo. Tada počinje proces raspadanja svjetskog ekonomskog sistema
kapitalizma i njegove osnove — svjetskog tržišta. Svjetsko kapitalističko tržište

25 Marx: Budući rezultati britanske vladavine u Indiji, u: Izabrana djela, tom l, str. 330.
26 Marx: isto, str. 332.
valja shvatiti kao proces koji se stalno mijenja i razvija. Zbog postojanja indivi­
dualnih robnih proizvođača ono u sebi nosi takvu proturječnost koja mu one­
mogućava da zaista postane svjetska univerzalna pojava u pravom smislu riječi.
„Svjetsko tržište nosi dakle samo vanjska tržišta” (Marx). Zbog toga se ono is-
poljava samo kao jedna tendencija u kapitalizmu. Tako se, uostalom, i kapitalizam
kao svjetski sistem stalno ispoljava samo kao jedna tendencija. Tako je, npr., u
Poljskoj 1937. godine oko 100 krupnih inozemnih monopola kontroliralo cijelu
ključnu industriju. Oko 40% akcionarskog kapitala bio je inozemni kapital. Po­
jedinačno, u petrolejskoj industriji inozemni kapital sudjeluje sa 88%, u meta­
lurgiji i rudarstvu sa 52%, u kemijskoj industriji sa 60% i u elektrotehničkoj in­
dustriji sa 66%. U našoj zemlji 51% svega kapitala pripadalo je inozemnim ka­
pitalistima. U metalurgiji oni su imali 91% kapitala, u metaloprerađivačkoj 56%,
u drvnoj industriji 51%, u tekstilnoj 61%, u elektroenergetici 44%, itd. Osnovne
investicije u jugoslavenski rudnik bakra u Boru 1928 —1938. strani je kapital oko
20 puta više naplatio i vratio u svoju zemlju. U 1940. godini švedski početni ka­
pital uložen u jugoslavenskoj industriji šibica iznosio je 13,3 milijuna dinara, a
postigao je profit od 25,5 milijuna dinara. Slično je bilo i u drugim zemljama.
Raspadanje kapitalizma bilo je neminovno upravo zbog takvih i sličnih od­
nosa koje je kapitalizam kao svjetski sistem bio uspostavio. On je doveo do oštre
polarizacije svijeta, tako da njegov razvijeni dio danas ima oko 1/3 svjetskog sta­
novništva, koje raspolaže sa 87,5% svjetskog dohotka, dok ostale 2/3 stanovništva
svijeta, što žive u nerazvijenom dijelu, raspolažu sa svega 12,5% svjetskog do­
hotka.

SOCIJALIZAM — SVJETSKI PROCES

Marx je pisao kako komunizam nije stanje koje treba da bude uspostavljeno,
neki ideal prema kojem se treba upravljati stvarnost. Komunizam je stvarni po­
kret koji ukida sadašnje stanje. Uvjeti tog pokreta proizlaze iz sada postojećih pret­
postavki. Znači da su za svako novo društvo izgrađene pretpostavke (materijalne
i subjektivne) u okviru starog društva, i to u svjetskohistorijskim okvirima. „Pro­
letarijat može, dakle, postojati samo svjetsko-historijski (istaknuo Marx), isto kao
što i komunizam, njegova djelatnost može postojati samo kao ’svjetsko-historijska’
egzistencija uopće. Svjetsko-historijska egzistencija individue znači takvu njenu
egzistenciju koja je neposredno povezana sa svjetskom historijom.”27 Marx je
bio još jasniji kada je poslije pošto je to napisao izjavio da nikada neka društvena
formacija ne propada prije nego što budu razvijene sve proizvodne snage za koje
je ona dovoljno prostrana i da nikad novi, viši odnosi proizvodnje ne nastupaju
prije nego što se materijalni uvjeti njihove egzistencije nisu već rodili u krilu sa­
mog starog društva. Za socijalističko (komunističko) društvo klasici su smatrali
za nužnu pretpostavku ukidanje privatnog vlasništva sredstava za proizvodnju.
To ukidanje privatnog vlasništva, prema njima, vrši se već u okviru samog ka­
pitalizma. Marx je, naime, utvrdio da je u dioničkim društvima funkcija proi­
zvodnje rastavljena od vlasništva na kapitalu, pa je dakle i rad potpuno rastavljen
od vlasništva na sredstvima za proizvodnju i na višku rada. Taj rezultat najvišeg
razvitka kapitalističke proizvodnje predstavlja nužnu polaznu točku za ponovno
pretvaranje kapitala u vlasništvo proizvođača, ali ne više kao privatno vlasništvo
izdvojenih proizvođača, nego kao vlasništvo njih udruženih, kao neposredno dru­

27 Marx-Engels: Rani radovi, Zagreb, 1953, str. 302— 303.

70
štveno vlasništvo. Time će se sve funkcije društvene reprodukcije koje su bile
povezane s kapitalom pretvoriti u jednostavne funkcije udruženih proizvođača,
u društvene funkcije. Naravno, do tog stanja dolazi se razvitkom proizvodnih
snaga. „Uspostavljanje zajedničkog kućnog gospodarstva pretpostavlja razvitak ma­
šinerije, iskorišćavanje prirodnih snaga i mnogih drugih proizvodnih snaga . . .
Bez tih uvjeta sama zajednička privreda ne bi sa svoje strane bila nova proizvodna
snaga, bila bi lišena svake materijalne baze, osnivajući se samo na teoretskoj os­
novi, tj. bila bi čista ludorija.”28 Prema tome, „zajednička privreda” je nova proi­
zvodna snaga, što govori o socijalizmu kao revolucionarnoj, novoj proizvodnoj
snazi. Socijalizam je kritika kapitalističkog sistema, izlaz iz njegove krize. Vidjeli
smo da kapitalizam u sebi nosi granicu svoga razvitka koju ne može prekoračiti,
a ona se očituje u profitnoj stopi, pa profitna stopa prestaje biti pokretač akumu­
lacije kapitala (dakle proširene reprodukcije) i pokretanje akumulacije na sebe
preuzimaju druge društveno-ekonomske snage. Prava granica kapitalističke pro­
izvodnje, prema Marxu, nalazi se u samom pojmu kapitala, jer je kapital i njegova
oplodnja (stvaranje viška vrijednosti) polazna i završna točka kretanja kapitali­
stičke proizvodnje. Proizvodnja je samo proizvodnja za kapital, a ne da su sred­
stva za proizvodnju naprosto sredstva za širi društveni životni proces neposrednih
proizvođača. Tu kapitalizam dolazi u sukob s nužnošću primjene nove tehnike
i tehnologije, pa se stoga taj sukob često rješava posve drugim metodama (npr.
ratovima i dr.).29 Socijalizam se tu pokazuje kao sposobniji sistem jer je on uki­
nuo suprotnost između društvenog karaktera proizvodnje i privatnog prisvajanja
proizvoda. Činjenice govore da se socijalizam razvija brže od kapitalizma. Što
je još važnije, socijalizam nerazvijenim zemljama pruža šire mogućnosti za brži
ekonomski razvoj.
Razvoj industrijske proizvodnje pokazuje da se socijalističke zemlje razvijaju
brže od kapitalističkih, što je vidljivo iz podataka da je u cijelom svijetu industrij­
ska proizvodnja porasla u 1970. godini u odnosu na 1960. za 83%, u kapitalisti­
čkim zemljama za 72%, u zemljama u razvoju za 95%, a u socijalističkim zemljama,
za čitavih 104%. Taj je rast za SSSR iznosio 126%, a za SAD 54%. Porast in­
dustrijske proizvodnje u SFRJ iznosio je u tom razdoblju 118%. SSSR je u 1971.
godini investirao 197 milijardi, a SAD 182 milijarde dolara. To nam govori o
većoj sposobnosti socijalističkog sistema Sovjetskog Saveza. Kako smo već spo­
menuli, snaga socijalističkih zemalja očituje se i u tome što ih je danas u svijetu
14 i što imaju više od 1/3 svjetskog stanovništva i gotovo 40% svjetske industrij­
ske proizvodnje, koja se ostvaruje na 26% teritorija Zemljine kugle. Nakon
pobjede oktobarske revolucije socijalizam je izgrađivalo samo 8.2% svjetskog sta­
novništva, sa manje od 3% svjetske industrijske proizvodnje.1 No, ti podaci, ko­
liko god bili značajni i impresivni, nisu odlučujući za naše shvaćanje o socijalizmu
kao svjetskom procesu. Upravo zbog toga što se kapitalizam razvija u proturječnostima
u njemu se također razvijaju elementi socijalizma, o čemu smo već govorili. Da­
nas u industriji svijeta radi više od 240 milijuna radnika, dok ih je na početku
ovog stoljeća bilo oko 82 milijuna. To je realna društvena subjektivna snaga koja
utječe na kretanje socijalizma kao svjetskog procesa. Svijet je razvojem naučno-
-tehničke revolucije postao sve više povezan, što predstavlja realnu osnovu za
nicanje socijalizma u svjetskim razmjerima. Što se kapitalizam više razvija u ma­

28 Marx-Engels: ibid., str. 296.

29 Samo u 1973. godini članice Sjevernoatlanskog pakta utrošile su oko 120 milijardi do­
lara za naoružanje.

71
terijalnom pogledu, to se više zapliće u vlastite proturječnosti. One omogućuju
razvoj socijalizma u svjetskim razmjerima, i to putem razvoja socijalističkih ele­
menata u razvijenim kapitalističkim zemljama. Na razvoj socijalizma u svijetu
utječe, dakako, i ubrzan ekonomski i društveni razvoj zemalja u razvoju te iz­
gradnja socijalizma u socijalističkim zemljama.

SOCIJALIZAM KAO SVJETSKI PROCES I ZEMLJE U RAZVOJU

Jedna od osnovnih činjenica našeg doba jeste totalna deagregacija koloni­
jalnog sistema i stvaranje velikog broja nezavisnih zemalja, koje već danas sa­
činjavaju većinu u UN. Od 1945. do 1974. godine steklo je političku nezavisnost
više od 70 zemalja. Međutim, taj proces još više dobiva na značenju ako uzmemo
u obzir da je u statusu kolonija i polukolonija još u 1914. godini živjelo približno
oko 2/3 svjetskog stanovništva, a da danas taj broj ne dostiže niti 1% svjetskog
stanovništva.
Već je Marx u svojim radovima o britanskoj vladavini u Indiji nagovijestio
da će kolonijalizam tamo stvoriti osnovne uvjete koji će ga odande istisnuti. Ti
su uvjeti svugdje stvarani — negdje više, negdje manje. Oni se sastoje od mate­
rijalnih i društvenih uvjeta kao i razvijanja subjektivnog faktora (radnička klasa).
Posebno je za taj proces značajna pojava razvijanja socijalizma kao svjetskog
procesa, koji je nikao i razvija se na više „punktova” kako u samim kapitalističkim
zemljama tako i pojavom velikog broja socijalističkih zemalja. Razvijanje državnog
kapitalizma, odnosno dekompozicija kapitalističkog privatnog vlasništva i razvi­
janje državne intervencije u privredi kapitalističkih zemalja dovelo je na društveno,
ekonomsko i političko kormilo i takve snage u kapitalističkim zemljama koje su
počele nešto drugačije gledati na perspektive razvoja kapitalizma, svjetskog ka­
pitalizma, svjetske privrede i međunarodnih ekonomskih odnosa uopće. Posebno
ovdje treba istaći određeni moralni utjecaj što ga vrše socijalističke zemlje. Te
zemlje, među kojima i naša, nisu objektivno mnogo materijalno pomogle razvoj
u nedovoljno razvijenim zemljama. Pitanje je da li su one tu mogle više učiniti.
To bi tek trebalo istražiti, ali je nedvojbeno jedno da su — socijalističke zemlje
bile eklatantan primjer za nerazvijene kako se ubrzano može razvijati nacionalna
privreda. Taj primjer pružile su sve socijalističke zemlje, svaka na svom podru­
čju i u svojim specifičnim uvjetima.
Time nastaje širok i sveobuhvatan pokret za oslobođenje nerazvijenih ze­
malja, ali i za ubrzan ekonosmki i društveni razvoj. A što znači taj ubrzani razvoj?
Znači, u stvari, proces mijenjanja dosadašnje stare kapitalističke međunarodne
podjele rada, što čini novu kvalitetu, i tu se može govoriti o novom svjetskom
tržištu, novoj svjetskoj ekonomici, koja se može izgraditi samo u uvjetima soci­
jalizma, a to znači samo onda ako u nju budu „utkane” nacionalne ekonomijo
svih zemalja u svijetu, pa i nerazvijenih. Bez obzira na sve teškoće koje se po­
javljuju u razvoju nerazvijenih zemalja, one su objektivno upućene u pravcu so­
cijalizma, odnosno u pravcu razvijanja socijalističkih odnosa u privredi i društvu
kao preduvjeta njihova ubrzanog razvoja.
Ako bismo stvari promatrali formalistički, očigledno je da u nerazvijenim
zemljama još nisu ostvarene materijalne i društvene pretpostavke socijalizma. Ne
postoji krupna modema industrijska proizvodnja, brojna i suvremena radnička
klasa, koja bi organizirana kao klasa za sebe bila svjesna svoje historijske uloge.

72
Ali u nerazvijenim zemljama postoje izvjesne opće ekonomske i ostale pretpo­
stavke koje ih usmjeravaju u pravcu socijalizma mnogo više nego u pravcu ka­
pitalizma.30 Osim toga, kapitalizam kao svjetski sistem ostvario je opće materi­
jalne i društvene pretpostavke nastanka socijalizma u svjetskim razmjerima. Na
orijentaciju pojedinih zemalja u pravcu socijalizma utječe opći položaj društva,
stupanj zaoštrenih ekonomskih i društvenih proturječnosti, uvjeti za razvoj pro­
izvodnih snaga, odnos i karakter polarizcije klasnih snaga, kao i sam razvitak ka­
pitalizma u tim zemljama. Činjenica je da u većini nerazvijenih zemalja postoji
većina elemenata koji karakteriziraju kapitalizam, kao što su monopoli, radnička
klasa, izvršena diferencijacija sela itd. Nužnost razvijanja nerazvijenih zemalja u
pravcu socijalizma može se sagledati, npr., preko ovih elemenata:
a) Jedna od bitnih karakteristika kapitalizma jest njegov neravnomjerni ra­
zvoj. T u zakonomjernost formulirao je Lenjin još u toku I. svjetskog rata. „Ra­
zvoj kapitalizma odvija se neravnomjerno na višem stupnju razvoja u pojedinim
zemljama. Drugačije i ne može biti pri robnoj proizvodnji. Otuda logičan zak­
ljučak: socijalizam ne može jednovremeno pobijediti u svim zemljama. On će
u početku pobijediti u jednoj ili u nekoliko zemalja, a ostale će u toku nekog vre­
mena ostati buržoaske ili doburžoaske zemlje.”31 Lenjin je još isticao kako te zem­
lje koje će početi izgradnju socijalizma ne moraju nužno biti najrazvijenije. Ovo
ukazuje na to da se pojedine zemlje, kao i grane privrede i poduzeća razvijaju
neravnomjerno. Lenjin je dokazao da sve zemlje u kapitalizmu neće moći do­
stići isti nivo privrednog razvoja, pa će biti nužno da pojedine od njih pojedinačno
prelaze u socijalizam. Ta zakonomjernost kapitalizma i danas se ispoljava, što
se vidi iz ove tabele:

U DIO POJEDINIH ZEMALJA U INDUSTRIJSK OJ PROIZVODNJI KAPITALISTIČKO G

SVIJETA
— u %

1938. 1948. 1958. 1961. 1963. 1965. 1969. 1973.

Sav kapitalistički
svijet 100 100 100 100 100 100 100 100
SAD 36,6 55,8 46,6 44,7 44,9 45,1 43,4 39,8
Zapadna Evropa 45,0 30,4 35,7 36,0 34,7 34,1 32,8 31,0
Engleska 15,6 11,9 9,8 9,2 8,5 8,2 7,1 5,5
Japan 4,7 1,3 3,5 5,1 5,4 5,7 8,5 9,2
Zemlje u razvoju 11,0 11,9 12,9 14,0 15,3

I z v o r : Ekonomičeskoe položenie kapitalističeskih stran, priloženije k žurnalu Mirovaja eko­

nomika i meždunarodnije otnošenija, Moskva, N o 9/1966. i N o 8/74, te Monthly Bul­
letin of Statistics, dec. 1969.

b) Nerazvijene zemlje danas moraju osigurati veću stopu akumulacije (uče­

šće akumulacije u nacionalnom dohotku) nego što je to bila stopa akumulacije
kapitalističkih zemalja u periodu industrijalizacije. U razdoblju 1869—1878. go­

80 Vidi o tim pretpostavkama detaljnije kod B. Ćosića: O ekonomskim pretpostavkama

socijalističke revolucije, Politička misao br. 1 /1968, Zagreb
81 Lenjin: Sočinjenija, tom 30, str. 133, ruski

73
dine stopa akumulacije u SAD iznosila je 12%, u Engleskoj u periodu 1860—1869.
godine — 16,6%, a u Francuskoj od 1899. do 1903. godine — 10%, itd. Danas
je potrebno da te stope budu još veće, u prvom redu zbog tehničkog progresa,
a i zbog priraštaja stanovništva, koji iznosi i do 2,5% u pojedinim nerazvijenim
zemljama. Da bi se ostvario minimalan porast nacionalnog dohotka, bilo bi po­
trebno da stopa akumulacije iznosi bar 12%. Danas razvijene zemlje odvajaju
blizu 20% nacionalnog dohotka u akumulaciju dok nerazvijene ne mogu ni mi­
nimalnu stopu od 12%. One jedva dostižu stopu tzv. demografskih investicija,
koja dostiže oko 5%. Zbog toga je potrebno da nerazvijene zemlje različitim dr­
žavnim mjerama zahvaćaju što veći dio akumulacije (nacionalizacija, oporezivanje
itd.). One mogu zahvaćati i onu tzv. neproizvodnu akumulaciju od različitih pa­
razitskih grupa društva (feudalci, lihvari) itd. Što je još značajnije, državni će
sektor omogućiti koncentraciju akumulacije u nacionalnim granicama, iz čega će
se onda moći vršiti krupne investicije (npr. slučaj uređenja Nila u Egiptu itd.).
Dalji razvoj tih zemalja traži da stopa rasta bude veća. Smatra se da bi zem­
ljama Latinske Amerike pri sadašnjoj stopi rasta privrede trebalo oko 250 go­
dina da se dostigne sadašnji nivo razvoja SAD, a zemljama Azije i Afrike čak
oko 500 godina. Indija bi trebala oko 100 godina da dostigne današnji nivo ra­
zvitka Jugoslavije.
c) Suvremena naučno-tehnička i tehnološka revolucija zahtijeva da nera­
zvijene zemlje u mnogo kraćem vremenskom razdoblju ostvare veći ekonomski
napredak nego što je to bio slučaj s kapitalističkim zemljama. Nerazvijene zemlje
ne mogu prolaziti kroz iste faze razvoja kao razvijene kapitalističke zemlje. One
ne mogu kao ranije kapitalističke zemlje ići od malih na srednja, pa tek onda na
krupna modema poduzeća. U svom razvoju danas one moraju odmah prići iz­
gradnji krupnih najmodernijih poduzeća. Time se samo može postići dobro is­
korištavanje sirovina i povećati produktivnost rada. Danas je za otvaranje je­
dnog radnog mjesta potrebno i do 50.000 dolara, a ponegdje i mnogo više, dok
je nekad bilo potrebno svega 100 dolara.
Osim toga, danas je potrebno odmah graditi krupnu privrednu infrastruk­
turu (energetika, komunikacije, opskrba vodom itd.). T i objekti zahtijevaju kru­
pne investicije i na duži rok otplate, a efekti se odmah ne mogu vraćati.
d) Nosilac privrednog razvoja u nerazvijenim zemljama ne može više biti
strani kapital, odnosno kapital metropola. Taj je kapital zainteresiran za visoku
profitnu stopu, pod čijim je impulsima stvorio kolonijalnu privrednu i društvenu
strukturu. On je zainteresiran da ta struktura i dalje ostane. Osim toga, poslije
stjecanja političke nezavisnosti strani kapital sve više napušta nerazvijene zemlje
i teži za plasmanom u sigurnije područje — razvijene kapitalističke zemlje.32 Strani
bi kapital morao biti podređen i uklopljen u planove preobražaja nerazvijenih
zemalja da bi igrao pozitivnu ulogu u nerazvijenim zemljama.
e) Domaći privatni kapital također ne može osigurati brz ekonomski ra­
zvoj nerazvijenih zemalja. Kapitalisti će u borbi za profit plasirati svoj kapital
u manja poduzeća i ona poduzeća koja brže vraćaju uložena sredstva i odbacuju
veće profite. Domaća se buržoazija, po pravilu, više angažira u trgovini i sličnim

82 O tome vidi detaljnije: B. Ćosić: Svjetsko tržište danas, izdanje „Narodnih novina”,
Zagreb, 1973. Danas SAD plasiraju više od 60% svojih inozemnih investicija u Zap. Evropu
i Kanadu dok su 1950. godine tamo upućivale oko 45%. Naravno, opale su investicije u neraz­
vijene zemlje.

74
djelatnostima gdje su uslijed nesređenog tržišta povoljnije mogućnosti ostvariva­
nja većeg profita.
Zbog tih i sličnih razloga nerazvijene su zemlje prisiljene tražiti nove me­
tode i rješenja za razvoj privrede i društva. Pokazalo se da je razvoj brži ako te
metode imaju više socijalistički karakter. T u u prvom redu dolaze u obzir ra­
zličite mjere državne intervencije: jačanje državnog sektora privrede, planiranje,
politika preraspodjele nacionalnog dohotka, stvaranje zadružnog sektora, naročito
u poljoprivredi, itd.
Jedan od bitnih elemenata suvremenog razvoja u svijetu jest činjenica da
kapitalizam kao svjetski sistem ne može više dovoljno osigurati razvoj svjetskih
proizvodnih snaga pa je velik dio svijeta prisiljen tražiti dalje metode razvoja.
To se, npr., vidi i po stalnom zaostajanju vanjskotrgovinske razmjene zemalja
u razvoju, odnosno zaostajanju njihova učešća u svjetskoj trgovini. Podaci po­
kazuju da tu nastaju velike disproporcije u stvaranju materijalne baze pojedinih
zemalja. Evo kako se povećavao ukupni svjetski izvoz i kako je bio raspoređen
po pojedinim regionalnim grupacijama zemalja:

KRETANJE SVJETSKOG IZVOZA 1955— 1970. GO DINE

— u milijardama dolara SAD i u %

1955. 1960. 1965. 1970. ~

Vrijednost % Vrijednost % Vrijednost % Vrijednost %

Svijet 91,33 100 126,7 100 184,7 100 227 100

Razvijene kapitali­
stičke zemlje 54,91 60,1 79,82 63,2 120,5 68,3 161,2 71,2

Zemlje u razvoju 27,05 29,6 31,26 24,9 36,56 19,9 40,9 17,9

Socijalitičke zemlje 9,37 10,3 15,03 11,9 21,63 11,8 24,9 10,9

SOCIJALIZAM KAO SVJETSKI PROCES I

SOCIJALISTIČKE ZEMIJE
Svjetski kapitalistički sistem nikad nije bio geografski pojam. Kapitalizam
nikad nije prodro u svu dubinu kolonijalne ekonomije. On se zadržao na obalama
razvijajući, kako to neki autori navode, „eksportnu ekonomiju”. Zbog toga ra­
spadanje svjetskog ekonomskog sistema kapitalizma ne bi trebalo shvatiti kao
geografsko i prostorno sužavanje kapitalizma, nego kao raspadanje kapitalističkih
proizvodnih odnosa, onoga što je bilo suština svjetske ekonomske eksploatacije.
Suština kapitalističke eksploatacije sastojala se u tome da su industrijski razvijene
zemlje bile u mogućnosti da na osnovi svoje ekonomske supremacije i na osnovi
zakona vrijednosti na svjetskom tržištu eksploatiraju ostale dijelove svijeta. Zem­
lje koje su se oslobodile kolonijalizma spremne su na ogromne napore za ubr­
zanje svoga ekonomskog razvoja, služe se planskim metodama u reguliranju svoje
privrede. Na taj način mnoge od njih teže za izgradnjom socijalističkog društva,
želeći pri tom da objektivno prekorače kapitalističku fazu razvoja. Ali taj je proces

75
veoma težak i naporan. „Rusima je bilo lakše početi veliku proletersku revolu­
ciju, ali će im biti teže nastaviti je (istaknuo Lenjin) i dovesti do definitivne po­
bjede u smislu potpune organizacije socijalističkog društva.’*33 Nerazvijene zem­
lje proizvod su i proturječnost dosadašnjeg razvoja kapitalizma.
Socijalizam čini opći svjetski proces koji se pojavljuje u pojedinim dijelovima
svijeta razvijajući se u raznim veoma specifičnim oblicima. On direktno niče na
ruševinama kapitalizma, na njegovu raspadanju, ne samo tamo gdje je radnička
klasa preuzela (oficijalno) vlast. Socijalizam postaje stvar najširih masa stanovni­
štva u svim dijelovima svijeta, borba za socijalizam je borba za svaku demokratsku
promjenu unutar kapitalizma, za demokratizaciju društva u kapitalizmu, za veća
prava radnika. „Stvar je buržoazije da razvija trustove; da žene i djecu tjera u
tvornice te da ih tamo upropaštava, guli i osuđuje na najveću bijedu. Mi ne ’težimo’
takvom razvoju, mi ga ne ’potpomažemo’, nego se borimo protiv njega. Ali kako
se borimo? Mi znamo da su trustovi i tvornički rad žena napredak. Mi se ne želimo
vratiti zanatima, kapitalizmu bez monopola i radu žena u kućanstvu. Naprijed
kroz trustove i sve ostalo i preko njih u socijalizam.”34 Proces raspadanja kapi­
talizma doveo je do raspadanja kapitalističkog svjetskog tržišta, ali ne i do raspa­
danja jedinstva svjetske ekonomije. Naprotiv, jedinstvo svjetske privrede zbog
suvremene nauke i tehnike danas je očiglednije nego ikada ranije. U tome sklopu
opća zadaća svih razvijenih zemalja, bile one socijalističke ili kapitalističke, jest
široka akcija za međunarodnu ekonomsku pomoć nerazvijenim zemljama, jer to
je i u interesu njih samih. Razvoj nerazvijenih zemalja može na izvjestan način
direktno spriječiti truljenje i stagnaciju u razvijenim zemljama. Teorija podije­
ljenosti svijeta na dva svjetska tržišta danas se sve više napušta jer svi priznaju
da je neophodno razvijati trgovinu između svih zemallja, kao i između „kapita­
lističkog svjetskog tržišta” i „socijalističkog svjetskog tržišta”, a ona se u praksi
i sve više razvija. Svjetsko tržište nije geografski pojam, već određeni odnos. Taj
odnos utječe ne samo na kapitalističke zemlje već i na socijalističke. Zbog toga
se problem ne postavlja u vezi s odnosima između lagera, blokova, već u vezi s
odnosima među zemljama. Sazrijevanje novih odnosa na svjetskom tržištu po­
maže razvijanje socijalističke revolucije, koja u krajnjoj liniji znači ne samo preu­
zimanje političke vlasti već i promjenu društvenih proizvodnih odnosa. „Eko­
nomska osnova toga revolucionarnog nasilja (tj. diktature proletarijata), zalog nje­
gove vitalnosti i uspjeha jeste to, što proletarijat predstavlja i ostvaruje viši tip
društvene organizacije rada u poređenju s kapitalizmom.”35 Socijalizam ne bi
smio biti izražen u društveno-pravnoj, nadnacionalnoj tvorevini, kao što je to
kakav god oblik socijalističkog lagera. Socijalizam prije svega sačinjava nove so­
cijalističke proizvodne odnose što nastaju kao rezultat razvoja svakog društva,
svake pojedine zemlje. Klasna borba na svjetskom planu ne iscrpljuje se borbom
među lagerima. Ona je mnogo šira društvena pojava i, kako je Lenjin isticao,
odnosi se na širok front bitaka — čitav niz bitaka. U svakoj pojedinoj zemlji kla­
sna borba vodi se kao unutrašnji proces. Ona može biti ideološka borba, borba za
razvoj demokracije, borba za mir itd. T u ne može biti trajne koegzistencije među
klasama. Ali, ako jedna klasa stalno pobjeđuje, što je slučaj sa suvremenom ra­
dničkom klasom u kapitalizmu, onda to treba priznati kao socijalističku tekovinu.

33 Lenjin: Izabrana djela, tom X III, str. 136. Beograd, 1961.

34 Lenjin: Izabrana djela, tom X V III, Kultura, Beograd, 1961, str. 137.
33 Lenjin: Velika inicijativa, u: Izabrana djela, tom X III, Kultura, Beograd, 1961, str.

76
To je dokaz da koegzistencije među klasama ne može biti, ali između država koet?-
zistencija je moguća i potrebna, i to upravo u interesu socijalizma. Brz razvoi
socijalističkih zemalja pridonijet će pobjedi socijalizma u svjetskim razmjerima
To ce se postići podizanjem produktivnosti rada, koja će likvidirati eksploataciju
na svjetskom tržištu i time „izbaciti iz sedla” kapitalizam i njegov mehanizam
razmjene na svjetskom tržištu. Pretpostavka takvu razvoju jest potpuno raJvi
janje unutrašnjih proizvodnih snaga i odnosa proizvodnje u socijalizmu Pose
bno naglašavamo probiem razvoja unutrašnjih socijalističkih odnosa u svakoi so­
cijalističkoj zemlji jer će to biti pretpostavka razvoju socijalističkih odnosa iz-
među socijalističkih zemalja. A već je poznato da radnička klasa pojedinih ifidii-
strijski razvijenih zemalja nije prezala „da se koristi kolonijalnim monopolom i
monopolom na svjetskom tržištu.’™ Socijalizam tu stvara nove proizvodne od-
nose, socijalističke odnose.

36 U pismu Marxu od 7. oktobra 1858. Engels je pisao: „Engleski proletarijat faktički

se sve više buržoazira, tako da će ta najburžoaskija od svih nacija očigledno, na kraju krajeva,
dovesti stvar dotle da ima buržoasku aristokraciju i buržoaski proletarijat pored buržoazije. Razu­
mije se, kod takve nacije koja eksploatira cijeli svijet, to je do izvjesne mjere zakonito”.
 Drugi dio

NUŽNOST I KARAKTER ROBNO-NOVČANIH

ODNOSA U SOCIJALIZMU
(ROBA I NOVAC U SOCIJALIZMU)
 1. ROBNA PROIZVODNJA I ZAKON VRIJEDNOSTI
U SOCIJALIZMU

UVOD
Robna proizvodnja kao specifični oblik organizacije društvene privrede po­
stojala je i postoji u različitim društveno-ekonomskim formacijama. Najopćenitije
svojstvo robne proizvodnje jest proizvodnja za tržište, odnosno proizvodi dolaze
do potrošnje kao svog krajnjeg cilja posredstvom tržišta. U uvjetima postojanja
robne proizvodnje proizvodna je djelatnost razbijena na odvojenu i relativno
samostalnu proizvodnju pojedinaca ili grupe proizvođača, koji samostalno do­
nose proizvodne odluke. Društvena veza među proizvođačima i potrošačima us­
postavlja se posredstvom tržišta. Kako u robnoj proizvodnji ne postoji nikakav
posebni organ koji predstavlja cjelokupnu privredu, to se ni proporcionalna po­
djela ukupnog društvenog fonda rada ne odvija svjesno, unaprijed putem nekog
društvenog organa. Zato se zakon proporcionalne podjele ukupnog društvenog
fonda rada ispoljava u obliku zakona vrijednosti, koji preko tržišta i cijena nak­
nadno raspoređuje opredmećeni i živi rad na različite privredne djelatnosti.
Upravo razmrvljenost privrede, koja uvjetuje donošenje privrednih odluka u više
međusobno nepovezanih centara, čini robnu proizvodnju društveno iracionalnom
i anarhičnom. Proizvođači proizvode robe po vlastitoj procjeni potreba potrošača
prema impulsima s tržišta, na osnovu kretanja cijena. Međutim, oni unaprijed
ne znaju da li će se i kako realizirati njihovi proizvodi, jer ne znaju koje su proi­
zvodne odluke donijeli drugi proizvođači niti znaju koliki će dio potražnje biti
usmjeren na kupnju njihovih proizvoda. Proces društvene reprodukcije se u uv­
jetima postojanja robne proizvodnje odvija uz naknadno usklađivanje privrednih
kretanja. To naknadno usklađivanje privrednih kretanja događa se periodički kao
nasilno usklađivanje putem poremećaja i kriza.
Neposredni cilj proizvodnje robe jest proizvodnja upotrebnih vrijednosti
za drugoga, a ljudski rad utrošen u proizvodnji izražava se posredno, putem vri­
jednosti. Svođenjem različitih radova na golo trošenje radne snage prema vre­
menskom trajanju u prosječnim uvjetima proizvodnje omogućava se razmjena
različitih upotrebnih vrijednosti. Tek nakon realizacije proizvoda, ako se roba
uspije realizirati, moći će proizvođači zadovoljiti svoje potrebe. Time se sudbina
robnih proizvođača veže uz sudbinu njihovih proizvoda, koja je njima nepoznata,
pa se i odnosi ljudi na površini ekonomskih zbivanja pokazuju kao odnosi među
robama.
Začeci robne proizvodnje sežu daleko u povijest, ali robna proizvodnja nije
bila opći i tipični oblik proizvodnje ni u jednoj društveno-ekonomskoj formaciji
do kapitalizma. Nalazimo je kao trampu, a zatim kao sitnu robnu proizvodnju
u pukotinama robovlasničkog i feudalnog društva u kojima je dominirala naturalna
proizvodnja zasnovana na ličnoj zavisnosti.1

1 „Namjesto slobodnog čovjeka, nalazimo da je ovdje svatko zavisan — kmetovi i feudalni

gospodari, vazali i suvereni, laici i popovi. Lična zavisnost karakteristična je ne samo po dn&t-
vene odnose u materijalnoj proizvodnji nego i po oblasti života Sto su na njoj izgrađene. Ali baS

6 P o litičk a ek on om ija socijalizm a 81

 Jednostavna robna proizvodnja do kapitalizma može se tretirati klicom ka­
pitalističkog načina proizvodnje. „Gospoda ekonomisti dosad su previđali najed-
nostavniju stvar, da je oblik: 20 arširuz platna = 1 kaput samo nerazvijena os­
nova za 20 arštna platna = 2 funte sterlinga, dakle da najjednostavniji robni oblik,
u kome njena vrijednost još nije izložena u odnosu prema svim drugim robama,
već samo kao različito od svog vlastitog naturalnog oblika, sadrži čitavu tajnu
novčanog oblika, a s time in nuce [u klici], svih burzoaskih oblika proizvoda rada.”2
Stari poreci propadaju razvojem robne proizvodnje i buržoaskog društva.3
Zakon vrijednosti, kao opći zakon robne proizvodnje, nije ni u jednom načinu
proizvodnje do kapitalizma sveobuhvatno regulirao odnose u procesu proizvodnje.
Robna proizvodnja postaje opći i tipični oblik proizvodnje tek u kapitalizmu,
kada dvostruko slobodni radnik (slobodan od sredstva za proizvodnju i pravno
slobodan) prodaje kapitalistu svoju radnu snagu kao robu.
„Ali i robna proizvodnja tek od tada (kada radnik slobodno prodaje radnu
snagu kao robu — op. Z. Z.-S.) postaje opći i tipični oblik proizvodnje; tek od
tada se svaki proizvod već unaprijed proizvodi za prodaju i sve proizvedeno bo­
gatstvo prolazi kroz promet. Tek kad joj najamni rad postane osnovom, robna
se proizvodnja nameće cjelokupnom društvu; ali tek tu ona i razvija sve svoje
prikrivene snage.”4 Zbog toga Marx i započinje analizu kapitalističkog načina
proizvodnje u „Kapitalu” analizom robe, koju smatra staničnim oblikom eko­
nomije buržoaskog društva.6
Upravo u kapitalizmu robna proizvodnja pokazuje sve svoje karakteristike.
Odvojeni i relativno nezavisni privredni subjekti samostalno donose odluke o
vrsti i opsegu privredne djelatnosti i o realizaciji proizvoda, nastojeći pri tome
ostvariti isključivo svoje ekonomske interese. Suprotstavljajući svoje interese tu­
đim interesima, u robnoj se proizvodnji odnosi robnih proizvođača ispoljavaju
kao odnosi ravnodušnosti i kao odnosi nepoltedne borbe. Stoga se jedinstvo kapi­
talističke privrede uspostavlja putem slobodne konkurencije, u kojoj ekonomski
zakoni (prvenstveno zakon vrijednosti, kao opći zakon robne proizvodnje) re­
guliraju međusobne odnose robnih proizvođača nezavisno od volje ljudi. Kapi­
talističku robnu proizvodnju karakterizira naknadno, ex post usklađivanje privre­
dnih kretanja, koje periodično izaziva poremećaje i krize u kojima se gubi velik
dio društvenog bogatstva. Težeći za bogatstvom, kapitalisti se zalažu za slobodnu
ni od koga ometanu privrednu djelatnost, jer vjeruju u automatski, po njima pri­
rodni karakter ekonomskog poretka. Zbog toga se do imperijalizma i razvoja mo­
nopola protive i državnoj intervenciji u procesu društvene reprodukcije zala-*8

zbog toga što odnosi lične zavisnosti čine datu društvenu osnovu, nisu ni radovi ni proizvodi
prinuđeni da uzimaju fantastična obličja različna od njihove stvarnosti. U društvenu mašineriju
ulaze oni kao naturalne činidbe i naturalna davanja. Naturalni oblik rada, njegova posebnost,
a ne kao na osnovi robne proizvodnje njegova općenitost jest ovdje neposredni društveni oblik”.
(K. Marx: Kapital, I. tom, Kultura 1947, latinicom, str. 42).
a Marxovo pismo Engelsu od 22. V I 1867, objavljeno u Kapitalu, I. tom, Kultura, 1947,
str. 705.
8 „ . . . patrijahalni poredak, kao i antički (također i feudalni), isto toliko propada s razvo­
jem trgovine, luksuza, novca , razmjenske vrijednosti, koliko u korak s njim izrasta suvremeno
društvo”. (K. Marx: Temelji slobode — Osnovi kritike političke ekonomije, Naprijed, Zagreb,
1974, str. 55)
4 K. Marx: Kapital, I. tom, str. 516.
8 „Međutim je za buržoasko društvo robni oblik proizvoda rada, tj. vrijednosni oblik robe,
stanični oblik ekonomije”. (K. Marx: Pregdovor I. tomu Kapitala, Kultura, 1947, str. L)

82
žuči se za ekonomski liberalizam (poznat pod nazivom laissez faire — laissez pa-
sser), u kojem mogu slobodno odlučivati o vrsti i opsegu privredne djelatnosti
i slobodno prodavati svoje proizvode.
U kapitalističkom se načinu proizvodnje zakoni vlasništva robne proizvodnje
pretvaraju u zakone kapitalističkog prisvajanja,6 zasnovane na eksploataciji na­
jamnog rada, što kapitalistima daje pravo da prisvajaju rezultate radnikova rada
pretvarajući ih u radnicima nadređenu silu.
Iako je Marx kritički analizirao kapitalistički način proizvodnje, on je po­
kazao neophodnost tog oblika proizvodnje za razvoj proizvodnih snaga društva
kao realne pretpostavke čovjekova oslobođenja. Marxovi radovi ukazuju i na per­
spektivu razvoja društva kao budućeg slobodnog društva bez eksploatacije i ro­
bne proizvodnje.
„Lični odnosi zavisnosti (isprva posve samonikli) prvi su društveni oblici,
u kojima se čovjekova produktivnost razvija samo u malom opsegu i na izoliranim
točkama. Lična nezavisnost zasnovana na stvarnoj zavisnosti drugi je veliki oblik,
u kojem se tek izgrađuje sistem opće društvene razmjene materije, univerzalnih
odnosa, svestranih potreba i univerzalnih moći. Slobodna individualnost, zasno­
vana na univerzalnom razvoju individua i na potčinjavanju njihove zajedničke,
društvene produktivnosti kao njihove društvene moći, treći je stupanj. Drugi
stvara uvjete za treći.”7
Iako je, po Marxu, nedopušteno u razmjeni između pojedinačnih osoba
tražiti klasne odnose,8 ipak on robnu proizvodnju veže uz odnose čovjekove otu­
đenosti. Dosljedan teoriji otuđenja — koju je iznio u „Ekonomsko-filozofskim
rukopisima” iz 1844. godine, a dalje razradio u „Osnovama kritike političke eko­
nomije” — Marx u „Kapitalu” obrazlaže teoriju fetišizm a robe, po kojoj robna
proizvodnja proizvodi odnose čovjekove otuđenosti, u kojima se društveni od­
nosi među ljudima preobražavaju u društveni odnos među stvarima. Dok su u
drugim oblicima proizvodnje odnosi među ljudima očigledno zasnovani na li­
čnoj zavisnosti (npr. u feudalizmu), dotle u robnoj proizvodnji proizvođači do­
laze u društveni dodir putem razmjene svojih proizvoda na tržištu. U vezi s tim
Marx je pisah da „privatni radovi istupaju kao članci ukupnog društvenog rada
tek putem odnosa u koje razmjena dovodi proizvode rada, a preko ovih i proi­
zvođače. Zbog toga se ovima društveni odnosi njihovih privatnih radova pri­
kazuju kao ono što jesu, tj. ne kao neposredni društveni odnosi samih osoba u
njihovim radovima, već, naprotiv, kao stvarni odnosi medu osobama, a društveni
odnosi među stvarim a”9 Proizvodeći robe,- ljudi ne proizvode dobra za svoje po­
trebe ni za potrebe zajednice u kojoj žive. Oni proizvode upotrebne vrijednosti
za drugoga, odnosno za bezlično tržište. Na taj se način upotrebna vrijednost
proizvoda rada odvaja od vrijednosti, a privatni radovi proizvođača dobivaju dvo­
struki karakter. Različiti privatni radovi moraju proizvoditi upotrebne vrijednosti
za drugoga, koje istovremeno moraju biti razmjenljive za drugu vrstu proizvoda
privatnih radova. Razmjenljivost proizvoda postiže se svođenjem svih radova na

6 K. Marx: isto, str. 516.

7 K. Marx: Temelji slobode — Osnovi kritike političke ekonomije, Naprijed, Zagreb,
1974, str. 54— 55.
8 „I jer se kupovine i prodaje zaključuju samo između pojedinačnih individuuma, to je
nedopušteno u njima tražiti odnose između čitavih društvenih klasa”. (K. Marx: Kapital, I.
tom, str. 516)
9 K. Marx: isto, str. 38.

6* 83
rad uopće, na rad bez oblika, odnosno na golo trošenje radne snage.101 Postajući
tako bezlični, različiti se privatni radovi razlikuju i uspoređuju jedino po koli­
čini utrošenog rada. Tako se razmjenska vrijednost u razmjeni odvaja od proi­
zvoda i dobiva samostalnu egzistenciju u obliku novca.11 Novčani izraz vrijed­
nosti robe još više zastire društveni karakter privatnih radova, odnosno društvene
odnose među privatnim proizvođačima.1213 Ti se odnosi na površini ekonomskih
zbivanja pokazuju kao odnosi među predmetima — robama, koji imaju zagonetna
svojstva, kao što su ih imali neki predmeti — fetiši, kojima su ljudi u primitivnim
društvima pripisivali natprirodna, čudotvorna svojstva jer nisu mogli objasniti
neke prirodne pojave. Analogno tome Marx tumači prividnost ekonomskih od­
nosa u robnoj proizvodnji, koji se zbog posrednog društvenog karaktera veza
putem razmjene prikazuju kao odnosi među stvarima ili kao odnosi ljudi i stvari.33
Robna proizvodnja zastire klasni karakter kapitalističkog načina prizvodnje. Na
površini ekonomskih zbivanja izgleda kao da su radilici ravnopravni kapitalistima
jer su pravno slobodni i primaju pravičnu naknadu za svoj rad. Međutim, time
što su odvojeni od sredstava za proizvodnju, radnici stvaraju sve veće bogatstvo
za kapitaliste, koji na osnovi vlasništva nad sredstvima za proizvodnju prisvajaju
rezultate neplaćenog živog rada radnika. Tako se prividna jednakost između ka­
pitalista i najamnih radnika zahvaljujući naučnoj analizi pokazuje kao stvarna ne­
jednakost i nesloboda.
Uzdigavši se iznad kapitalističkog načina proizvodnje, Mane vidi njegovu
povijesnu dimenziju, vidi kraj kapitalizma i neminovnost nastanka budućeg slo­
bodnog društva. Vidljiv je, dakle, horizont s kojega Marx pristupa kritičkoj ana­
lizi kapitalističkog načina proizvodnje. To je komunističko društvo, društvo slo­
bodne individualnosti, utemeljeno na univerzalnom razvoju čovjeka, u kojem ne
će biti klasnih suprotnosti, vlasništva, ni robne proizvodnje.
„U društvu koje počiva na zadružnim načelima, koje se bazira na zajedni­
čkoj svojini sredstava za proizvodnju, proizvođači ne razmjenjuju svoje proi­
zvode, ni rad koji je utrošen na proizvode ne pojavljuje se ovdje kao vrijednost
tih proizvoda, kao neko materijalno svojstvo koje oni posjeduju, jer sad već, su-

10 „Ravnodušnost prema određenoj vrsti rada pretpostavlja veoma razvijen totalitet zbilj­
skih vrsta rada, od kojih više ni jedna ne gospodari nad s vi ma. . . Ravnodušnost prema odre­
đenom radu odgovara obliku društva u kome individue s lakoćom prelaze s jednog rada na drugi,
pa im je određena vrsta rada slučajna i zato indiferentna. T u je rad ne samo u kategoriji, nego
i u zbilji postao sredstvo za stvaranje bogatstva uopće i prestao je da kao određenje bude srašten
8 individuama u nekoj posebnosti. . .
Ovaj primjer rada uvjerljivo pokazuje kako su čak i najapstraktnije kategorije, usprkos
tome što — baš zbog svoje apstraktnosti — važe za sve epohe, u samoj određenosti ove apstrakt-
nosti isto toliko proizvod historijskih prilika i kako u punoj mjeri važe samo za te prilike i unu­
tar njih”. (K. Marx: Temelji slobode, str. 30—31)
11 K. Marx: isto, str. 44.
18 „A baš je ovaj gotovi oblik robnog svijeta — novčani oblik — ovaj koji, umjesto da ot­
kriva, zastire materijalnim velom društveni karakter privatnih radova, a time i društvene odnose
privatnih radnika”. (K. Marx: Kapital, I. tom, str. 40—41)
13 „Ovdje se zbiva samo to, da određeni društveni odnos među samim ljudima uzima za
njih fantazmagoričan oblik odnosa među stvarima. Pa zbog toga, da bismo našli analogiju, mo­
ramo pribjeći maglovitim sferama vjerskog svijeta. U njemu proizvodi ljudskih glava izgledaju
da su samostalna obličja, obdarena vlastitim životom, i koja se nalaze u odnosima među sobom
kao i s ljudima. Ovako je i s proizvodima ljudskih ruku u robnom svijetu. Ovo ja nazivam feti­
šizmom, koji prianja za proizvode rada čim se proizvode kao robe, i koji je zbog toga nerazdvojno
skopčan s robnom proizvodnjom”. (K. Marx: isto, str. 37— 38)

84
protjio ovome što imamo u kapitalističkom društvu, individualni radovi postoje
ne okolišno, nego nqposredno kao sastavni dijelovi cjelokupnog rada.”14
Marx je zahvaljujući dijalektičkom materijalizmu uočio da komunizam ne
p astaje na vlastitoj osnovi, nego izlazi iz kapitalističkog društva čije tragove na
sebi nosi.15 T u činjenicu ovdje posebno ističemo da bi se mogla marksistički do­
sljedno izučavati robna proizvodnja i zakon vrijednosti u socijalizmu.
U Marxovim radovima može se naći vizija budućeg slobodnog društva,
koje nastaje na općoj liniji razvoja društva. Stoga svakoj generaciji marksista ostaje
da u skladu s Marxovom naučnom metodom izučava stvarnost i da pronalazi
putove i oblike ostvarenja slobodnog društva.
Socijalizam kao proces već je pedesetak godina stvarnost. Time i naučni
socijalizam dobiva tekuću praksu kao jedan od izvora saznanja i verifikatora teo­
retskih uopćavanja. Međutim neki se autori često okreću opisivanju ekonomskih
zbivanja vidljivih na površini, što je dovodilo i još uvijek može dovesti do ne-
naučnih zaključaka, a zanemaruje se činjenica da je bit makrsističkog mišljenja
mišljenje revolucije, koje nadilazi tekuću praksu.16
Izgradnja socijalizma zahtijeva svjesnu i organiziranu akciju radničke klase,
na temelju saznanja o osnovnoj liniji razvoja društva i na osnovi poznavanja os­
novnih zakona razvitka kapitalizma, iz čije utrobe socijalizam izlazi. Doda li se
tome činjenica da se socijalizam mahom počinje graditi u nerazvijenim zemljama,
očito je da će se u tim zemljama tragovi kapitalističkog društva u svakom pogledu
duže zadržati.
Čini se da na to upućuje i ovaj Mancov stav o fazama prirodnog razvitka
društva:
„Čak i kad neko društvo uspije pronaći stazu prirodnih zakona svog kre­
tanja — a krajnji cilj ovoga djela i jest da razotkrije zakon ekonomskog razvitka
modernog društva — ne može ono niti preskočiti, niti naredbama izostaviti faze
prirodnog razvitka. Ali porođajne bolove može i skratiti i ublažiti.”17
Različito tumačenje Marxova mišljenja izloženog u njegovim radovima, če­
sto je dovodilo do različitih tumačenja etapa razvoja, fenomena i zakoni­
tosti koji su se javljali u socijalizmu. Tako se, između ostalog, raspravljalo
0 tome da li je socijalizam prijelazni period od kapitalizma ka komunizmu ili je
socijalizam prva, ekonomski još nezrela faza komunizma. Postavljalo se pitanje
da li između kapitalizma i socijalizma postoji prijelazni period, da li je socijalizam
prijelazno razdoblje između dviju društveno-ekonomskih formacija (kapitalizma i
komunizma) ili je to prijelazno razdoblje između epohe civilizacije i komunizma,
s tim da socijalizam nije ni jedan stupanj epohe komunizma. Ta su pitanja još
1 danas aktualna, pa je bitno istaknuti ovaj Lenjinov stav o takvim raspravama:

14 K. Marx: Kritika Gotskog programa, Kultura, 1950, str. 21.

16 „Ovdje imamo posla s komunističkim društvom ne onakvim kakvo se ono razvilo na
svojoj vlastitoj osnovi, nego obrnuto, onakvim kakvo ono iz kapitalističkog društva upravo izla zi;
s komunističkim društvom, dakle, koje u svakom pogledu, u ekonomskom, moralnom, duhov­
nom, nosi na sebi tragove starog društva iz čije utrobe izlazi”. (K. Marx: isto, str. 21)
16 Ističemo ovaj Marxov stav o dijalektici: „U svom racionalnom obliku ona (dijalektika
— op. Z. Z .-S.) izaziva ljutnju i užasa vanje buržoazije i njenih doktrinamih zastupnika, pa u
pozitivno razumijevanje postojećeg stanja unosi ujedno i razumijevanje njegove negacije, nje­
gove nužne propasti; jer svaki postali oblik shvaća u toku kretanja, dakle i po njegovoj prolaz­
noj strani; jer se ničim ne da tutorisati i jer je u svojoj suštini kritička i revolucionarna.” (K.
Marx: Kapital, I. tom, str. L X III—LXIV)
17 K. Marx: Predgovor prvom izdanju I. toma Kapitala, isto, str. L IH .

85
„Ali naučila razlika između socijalizma i komunizma jasna je. Ono što obično
nazivamo socijalizmom, Marx je nazvao „prvom” ili nižom fazom komunističkog
društva. Ukoliko sredstva za proizvodnju postaju zajedničko vlasništvo, utoliko
je riječ „komunizam” i ovdje primjenljiva, ako se ne zaboravlja da to nije potpun
komunizam. Veliko značenje Marxovih objašnjenja sastoji se u tome što on i ov­
dje dosljedno primjenjuje materijalističku dijalektiku, učenje o razvitku, proma­
trajući komunizam kao nešto što se razvija iz kapitalizma. Mjesto skolastički-
-izmišljenih, „iz prsta isisanih” definicija i jalovih sporova oko riječi (što je so­
cijalizam, što komunizam), Marx daje analizu onoga što bi se moglo nazvati ste-
penima ekonomske zrelosti kapitalizma.”18
Sporovi, dakle, proizlaze iz različitog prihvaćanja i tumačenja Marxova cje­
lokupnog stvaralačkog opusa. Jedni su se oslanjali na slovo, drugi na mišljenje.
Razilaženja su česta i onda kad se posiže za Marxovim radovima kao metodolo­
škim materijalom.
Sve se to odnosi i na izučavanje robne proizvodnje i zakona vrijednosti u
socijalizmu. Razvoj socijalizma nakon revolucije u gotovo svim socijalističkim
zemljama prati i postojanje robne proizvodnje. O robnoj proizvodnji i zakonu vrijed­
nosti u socijalizmu postoje vrlo različita gledišta, postoji velik broj otvorenih pi­
tanja i zabluda, što je izazivalo i još uvijek izaziva polemike među ekonomistima,
i ne samo među njima. Pojedini autori su pokušali objasniti uzroke robne proizvodnje
u socijalizmu, tražili su odgovor na pitanje da li je ona ostatak kapitalističkog na­
čina proizvodnje ili je imanentna socijalizmu. Različiti odgovori na ta pitanja
imali su kao rezultat i različito imenovanje robne proizvodnje u socijalizmu. Po
jednima se može govoriti o robnoj proizvodnji u socijalizmu, pod drugima o so­
cijalističkoj robnoj proizvodnji. Pri tome svi traže ili pokušavaju naći uporište
za svoje zaključke u radovima klasika marksizma.
Kontroverze o robnoj proizvodnji u socijalizmu proizlaze prvenstveno iz
različitog pristupa i različitih postupaka u izučavanju tog fenomena. Dosljednom
primjenom Marxove metode moralo bi se doći do zaključka da je socijalizam na­
slijedio robnu proizvodnju od kapitalizma. Socijalizam kao proces ne može uki­
nuti robnu proizvodnju, kao što se ne mogu ukinuti ni zakoni razvitka društva.
Međutim, iako je robna proizvodnja nužna u socijalizmu na sadašnjem stupnju
razvijenosti proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, neophodna je neprekidna
kontrola društva kako robna proizvodnja ne bi reproducirala kapitalističke odnose
i tako dovela u pitanje razvoj socijalizma. Svjesna, planska koordinacija procesa
društvene reprodukcije u socijalizmu koja je zasnovana na robnoj proizvodnji i za­
konu vrijednosti — element je socijalističke negacije robne proizvodnje i zakona
vrijednosti u socijalizmu. Stalne promjene ekonomske strukture sve do asocija­
cije slobodnih proizvođača, manifestiraju se u drugačijim kakrateristikama robne
proizvodnje, u promjenama strukture robne vrijednosti te u modifikacijama oblika
zakona vrijednosti. Time se omogućuje svladavanje robne proizvodnje i svih ka­
tegorija koje joj odgovaraju. Međutim, da bi se o tome moglo ispravno zaklju­
čivati, neophodno je utvrditi i neprekidno saznavati na kojem je stupnju razvije­
nost proizvodnih snaga u zemljama koje su krenule putem socijalizma, neophodno
je izučavati ekonomsku strukturu društva u tim zemljama i vlasničke odnose s
kojima se socijalističko društvo neprekidno sukobljava na putu njihova potpunog
prevladavanja.

18 V. I. Lenjin: Država i revolucija, u: Izabrana djela, tom II, knjiga I, Kultura, 1950,
str. 206.

86
 KLASICI MARKSIZMA O ROBNOJ PROIZVODNJI
U SOCIJALIZMU

Marx je kritičkom analizom kapitalističkog načina proizvodnje neprekidno

ukazivao na prolaznost kapitalizma i na smjer razvoja društva. U njegovim je
radovima neprekidno vidljiv horizont s kojeg kritički analizira kapitalizam.
Marxovo gledanje na robnu proizvodnju i zakon vrijednosti moguće je
shvatiti temeljitom analizom njegova cjelokupnog stvaralačkog opusa, posebno
razumijevanjem Marxove metode.
Polazeći od saznanja da su u robnoj proizvodnji proizvođači međusobno
odvojeni i ravnodušni, iako su svestrano međusobno zavisni i povezani razmjenom
(u kojoj se njihovi odnosi ispoljavaju kao prirodan odnos izvan njih, koji njima
upravlja), Marx vidi prolaznost takva oblika organizacije društvene proizvodnje.
Takvu proizvodnju zamijenit će društvo slobodne individualnosti, koje će biti
zasnovano na svestranom razvoju individua i na potčinjavanju njihove društvene
proizvodnosti njihovoj društvenoj moći, koju će upotrebljavati kao svoju zaje­
dničku snagu.19 „Ne može, dakle, biti ništa pogrešnije i besmislenije nego na te­
melju razmjenske vrijednosti, novca, pretpostavljati kontrolu udruženih individua
nad njihovom cjelokupnom proizvodnjom, .. -”20 Marx uviđa da takvo udruži­
vanje pretpostavlja razvoj materijalnih i duhovnih uvjeta koji su proizvod po­
vijesti. T e pretpostavke stvara upravo robna proizvodnja, koja istovremeno stvara
otuđenost pojedinca ,,i općenitost i svestranost njegovih odnosa i sposobnosti.”21
U budućem slobodnom društvu podjelu rada i robnu proizvodnju zami­
jenit će „organizacija rada koja bi imala za posljedicu učešće pojedinaca u za­
jedničkoj potrošnji”.22 Tada će rad pojedinaca biti unaprijed društveni rad, od­
nosno društveni karakter proizvodnje bit će unaprijed pretpostavljen.23
„Zajednički karakter proizvodnje od samog bi početka učinio proizvod za­
jedničkim, općim. Razmjena koja se prvobitno zbivala u proizvodnji (razmiena
koja ne bi bila razmjena razmjenskih vrijednosti već razmjena djelatnosti koje
bi bile određene zajedničkim potrebama, zajedničkim ciljevima) uključivala bi od
samog početka učešće pojedinaca u zajedničkom svijetu proizvoda.”24 U takvom
društvu pojedinci ne bi kupovali proizvode, „nego određeni udio u zajedničkoj
proizvodnji”.25
Zajednička proizvodnja nije zasnovana na robnoj proizvodnji i zakonu vri­
jednosti. Zakon vrijednosti bit će zamijenjen zakonom ekonomije vremena i plan­
skom raspodjelom radnog vremena na različite grane proizvodnje.26
Već smo više puta isticali da Marx u fetiškom karakteru robe vidi odnose
čovjekove otuđenosti, da Je već u jednostavnoj robnoj proizvodnji „latentno sadržana

19 K. Marx: Temelji slobode — Osnovi kritike političke ekonomije, Naprijed, Zagreb,

1974, str. 55.
20 K. Marx: isto, str. 55— 56.
21 K. Marx: isto, str. 60.
22 K. Marx: isto. str. 64.
28 „U drugom slučaju društveni je karakter proizvodnje pretpostavljen, a učešće u svijetu
proizvoda u potrošnji, nije posredovano razmjenom međusobno nezavisnih radova ili proiz­
voda rada. Ona je posredovana društvenim uvjetima proizvodnje unutar kojih djeluje indivi­
duum”. (K. Marx: isto, str. 64— 65)
24 K. Marx: isto, str. 63— 64.
26 K. Marx: isto, str. 64.
98 K. Marx: isto, str. 65.

87
suprotnost najamnine i kapitala”.27 Zbog toga se Marx kritički odnosi prema sta­
vovima socijalista, koji misle da je razmjena sistem jednakosti i slobode, koji je
pokvario novac i kapital. Marx pokazuje da je razmjena sistem nejednakosti i nes­
lobode te da se razmjenska vrijednost mora pretvoriti u novac i kapital, a rad koji
proizvodi prometnu vrijednost u najamni rad.
. . pokazuje se isto tako glupost onih socijalista (napose francuskih, koji
hoće da prikažu socijalizam kao realizaciju ideje građanskog društva što ih je prokla­
mirala francuska revolucija), koji dokazuju da su razmjena, razmjenska vrijednost
itd. prvobitno (u vremenu) ili po svom pojmu (u svom adekvatnom obliku) sistem
slobode i jednakosti svih, ali da ih je pokvario novac, kapital itd . . Njima treba
odgovoriti: da je razmjenska vrijednost ili, tačnije, novčani sistem u stvari sistem
jednakosti i slobode i da su smetnje koje im kod bližeg izlaganja sistema stoje na
putu njemu imanentne smetnje, upravo ostvarenje jednakosti i slobode, koji se
pokazuju kao nejednakost i nesloboda. Isto je tako pobožna kao i glupa želja da
se razmjenska vrijednost ne razvije u kapital ili da se rad koji proizvodi razmjensku
vrijednost ne razvije u najamni rad.”28
Zato, po Marxu, u budućem društvu udruženih slobodnih ljudi koji rade na
društvenim sredstvima za proizvodnju ne bi trebalo biti robne proizvodnje. „Tu
društveni odnosi ljudi prema njihovim radovima i prema proizvodima njihova
rada ostaju providno jednostavni, kako u proizvodnji tako i u raspodjeli.”29
U zajedničkoj proizvodnji cjelokupni proizvod je društveni proizvod, od
kojeg će se jedan dio odvajati kao sredstva za proizvodnju, a drugi će se dio ras­
podjeljivati pojedincima članovima zajednice. „Način ove raspodjele mijenjat će
se prema posebnoj vrsti samog organizma društvene proizvodnje i prema odgo­
varajućoj visini historijskog razvitka proizvođača.”30 Povlačeći paralelu s robnom
proizvodnjom, Marx predviđa da će se raspodjela životnih namirnica u socijalizmu
određivati radnim vremenom, koje će imati dvojaku ulogu. Ono će prema društ­
venom planu raspoređivati proizvođače na različite funkcije rada prema različitim
potrebama, a s druge će strane određivati udio proizvođača u zajedničkom radu i
zajedničkom proizvodu. Taj je stav Marx detaljnije razradio u „Kritici Gotskog
programa”.31 Iz toga je očigledno da po Marxu u socijalizmu neće biti robne pro­
izvodnje.
Engels je također u svojim radovima na nekoliko mjesta isticao da u soci­
jalizmu neće biti robne proizvodnje.
„Neposredna društvena proizvodnja, kao i direktna raspodjela isključuju
svaku robnu razmjenu, pa dakle i pretvaranje proizvoda u robu (bar u granicama
općine) a s tim i njihovo pretvaranje u vrijednost.
Čim društvo prisvoji sredstva za proizvodnju i primjenjuje ih za proizvodnju
kao neposredno socijalizirana — svačiji rad, ma kako bio različit njegov speci­
fičan koristan karakter, postaje unaprijed i direktno društveni rad. Količinu društ­
venog rada koja se nalazi u nekom proizvodu sad ne treba tek utvrđivati obilaznim
putem: svakodnevno iskustvo direktno pokazuje koliko je rada prosječno potrebno.
Društvo može prosto da izračuna, koliko se radnih sati nalazi u parnoj mašini, u
hektolitru pšenice od posljednje žetve, u sto kvadratnih metara sukna određene

27 K. Marx: isto, str. 83.

28 K. Marx: isto, str. 84.
29 K. Marx: Kapital, I. tom, str. 43.
80 K. Marx: isto, str. 43.
81 K. Marx: Kritika Gotskog programa, Kultura, 1950, str. 21—22.

88
kvalitete. Ne može mu dakle padati na um, da količine rada koje se nalaze u pro­
izvodima i koje su mu sad direktno i apsolutno poznate još dalje izražava u nekoj
samo relativnoj, kolebljivoj, neadekvatnoj mjeri, ranije neizbježnoj kao nužno
ispomaganje, tj. u nekom trećem proizvodu, a ne u njihovoj prirodnoj, adekvatnoj,
apsolutnoj mjeri, u radnom vremenu.
Isto tako kao što ni kemiji ne bi padalo na um da atomske težine izražava
obilaznim putem, relativno, i onda kad bi bila u stanju da ih izrazi apsolutno, u
njihovoj adekvatnoj mjeri, u stvarnoj težini, u bilijuntnim ili kvadrilijuntnim dije­
lovima grama. Dakle, društvo pod gornjim pretpostavkama i ne pripisuje nikakW
vrijednost proizvodima. Prostu činjenicu da je za proizvodnju sto kvadratnih
metara sukna bilo potrebno, recimo, hiljadu radnih sati, društvo neće izražavati
na zaobilazan i besmislen način: oni vrijede hiljadu radnih sati. Svakako, društvo
će i onda morati da zna, koliko rada treba da izradu svakog upotrebnog predmeta.
Ono će imati da podesi plan proizvodnje prema sredstvima za proizvodnju, u
koja spadaju naročito i radne snage. Korisni efekti različitih upotrebnih predmeta,
uspoređenih međusobno i s količinama rada potrebnim za njihovu izradu, konačno
će određivati taj plan.”32
Time se pokazalo da je i Engels pretpostavljao socijalizam bez robne proiz­
vodnje. Marx i Engels su anarhičnoj kapitalističkoj robnoj proizvodnji suprotstav­
ljali plansku društvenu proizvodnju u socijalizmu. Također je očigledno da su i
Marx i Engels pretpostavljali da u socijalizmu neće biti suprotnosti između in­
dividualnog i društvenog rada, jer će, po njima, rad u planskoj privredi biti unaprijed
društven. Socijalizam, koji bi po Marxu i Engelsu morao uskladiti društveni ka­
rakter proizvodnje s društvenim prisvajanjem, morao bi istovremeno ukinuti
suprotnost između individualnog i društvenog karaktera rada u proizvodu.
Lenjin je prije oktobarske revolucije pisao: „. . . što se tiče socijalizma, poz­
nato je da se on sastoji u uništenju robne proizvodnje.”33
Takav je stav Lenjin imao i u vrijeme ratnog komunizma, kada je dominirao
nerobni oblik veza među socijalističkim poduzećima. U to vrijeme Lenjin na margi­
nama Buharinove knjige „Ekonomika prelaznog perioda”, u kojoj Buharin robnu
proizvodnju'poistovjećuje s anarhičnom proizvodnjom, pa u uvjetima društvenog
reguliranja proizvodnje predviđa pretvaranje robe u proizvod, piše: „Netočno:
ne pretvara se u ,proizvod’, nego nekako drugačije. Etwa (otprilike — op. prev.)
u proizvod koji ne ide u društvenu potrošnju preko tržišta.”34
U vrijeme uvođenja NEP-a (nove ekonomske politike) 1921. godine i dena-
turalizacije privrednog života Lenjin mijenja svoj stav, a istovremeno se mijenja
i službeni partijski stav u pogledu neophodnosti postojanja robne proizvodnje u
SSSR-u. O tome svjedoče kako Lenjinovi radovi, tako i velik broj dokumenata iz
tog perioda.35 Ovdje će se za ilustraciju navesti samo neka mjesta iz Lenjinovih
radova iz tog perioda. Lenjin je tako, npr., na jednom mjestu pisao kako je eko­
nomska politika u SSSR-u pogrešno pretpostavljala da će stara ruska ekonomika
zasnovana na sitnoj seljačkoj proizvodnji moći, pomoću uredbi proleterske države,
neposredno prijeći na državnu proizvodnju i raspodjelu po komunističkim prin­
cipima.36 Ili, na jednom drugom mjestu, u pismu Sokoljnikovu, Lenjin piše:

32 F. Engels: Anti-Diihring, Naprijed, Zagreb, str. 326— 327.

33 V. I. Lenjin: Agrarno pitanje u Rusiji koncem 19. vijeka, Sočinjenija, IV izdanje, Moskva,
1947, tom 15, str. 115.
34 V. I. Lenjin: Izabrana delà, tom 13, Kultura, 1960, str. 550— 551.
85 O tome vidi: G. S. Lisičkin: Plan i tržište, Sedma sila, Beograd, 1966, str. 24— 25.
96 V. I. Lenjin: Izabrana delà, tom 14, Beograd, 1960, str. 400.
 „Ako mi, stvorivši udruženja i poduzeća na privrednom računu, ne budemo
tuneli poslovnim trgovačkim načinom obezbediti u potpunosti svoje interese,
pokazaćemo se potpunim glupacima.”3738
Treba istaknuti da je Lenjin priznavao neophodnost postojanja robne pro­
izvodnje u socijalizmu u toj fazi razvitka, ali isto tako da je tu činjenicu smatrao
korakom natrag, ustupkom kapitalizmu radi bržeg razvitka proizvodnih snaga.
„Promet je sloboda trgovine, promet je kapitalizam. On nam je koristan u onoj
mjeri u kojoj će nam pomoći da se borimo protiv rascjepkanosti sitnog robnog
proizvođača, a do izvjesnog stepena i protiv birokratizma.,>38 Po tome se može
zaključiti da je Lenjin robnu proizvodnju u socijalizmu smatrao ostatkom starih
klasnih odnosa, odnosno ostatkom kapitalizma.

ROBNA PROIZVODNJA U SOCIJALIZMU

Socijalizam se počeo graditi u zaostaloj Rusiji, što je imalo jak utjecaj kako
na organizaciju privrednog života, tako i na teoretske stavove o robnoj proizvodnji
i zakonu vrijednosti u socijalizmu. To je period ratnog komunizma, u kojem se
nastojalo ubrzanom industrijalizacijom i elektrifikacijom izvući zemlju iz privredne
zaostalosti. Takvi su zadaci mogli biti ostvareni centralizacijom akumulacije i
njenom raspodjelom iz jednog centra na osnovi subjektivnih odluka. Zbog toga
plan postaje osnovni oblik koordinacije razvitka narodne privrede, a izvršenje
planskih zadataka i rast proizvodnje osnovni pokazatelji privrednog razvoja. U
administrativno-centralističkom sistemu ostaje malo prostora djelovanju objektivnih
ekonomskih zakona.
Poznato je da je u tom periodu razmjena putem tržišta gotovo potpuno po­
tisnuta. Umjesto toga organizirano je materijalno-tehničko snabdijevanje između
državnih poduzeća, poljoprivredni viškovi bili su oduzimani od seljaka bez naknade
(rekvizicija), a najveći dio osobnih primanja radnika imao je naturalni oblik (stan,
snabdijevanje hranom). Koncem 1921. godine, novčani dio osobnih primanja
radnika bio je samo oko 8%. Zbog toga se u to vrijeme vjerovalo kako socijalistič­
kom društvu odgovaraju nerobni oblici privređivanja.
„Uopće govoreći, jedna od osnovnih tendencija prelaznog perioda je ras­
kidanje robno-fetiških omotača”, pisao je u to vrijeme Buharin u svojoj knjizi
„Ekonomika prelaznog perioda”.39
Međutim, rekvizicija poljoprivrednih proizvoda negativno je utjecala na
privredni razvoj SSSR-a, pa se takav oblik veza između državnog i privatnog
sektora napušta i zamjenjuje porezom u naturi i oblicima direktne razmjene iz­
među seljačke poljoprivrede i državne industrije, koja se postepeno preobražava
u robni promet. To je utjecalo na praktičan stav o potrebi razvijanja trgovine,
odnosno robnih oblika veza između grada i sela.
Potreba efikasnijeg privređivanja u cijeloj privredi zahtijevala je prijelaz na
novu ekonomsku politiku (NEP) 1921. godine, u kojoj se sve više afirmiraju oblici

37 V. I. Lenjin: Cjelokupna sabrana djela, tom 54, str. 150— 151 (prema Lisičkinu: isto,
str. 33— 34)
38 V. I. Lenjin: O porezu u naturi, u: Izabrana djela, tom II, knjiga II, Kultura, 1956,
str. 421.
39 Vidi prikaz M . Kolganova ,,K voprosu ob ispoljzovaniji tovamo-denežnih instrumentov
v pervih godi sovetskoj vlasti”, Voprosi ekonomiki br. 7/1952.

90
karakteristični za robnu proizvodnju između državnog i privatnog sektora. Unutar
socijalističkog sektora i dalje dominira nerobni oblik veza, iako su se u kvantitativ­
noj analizi počeli koristiti kriteriji i oblici koji odgovaraju robnoj proizvodnji.
Međutim, u tom se periodu robna proizvodnja još uvijek tretira kao ostatak kapi­
talizma i smatra se potrebnom radi ubrzanog prerastanja sitne proizvodnje u so­
cijalističku.
Poslije Lenjinove smrti u SSSR-u dolazi do relativnog zastoja razvitka robne
proizvodnje i teoretskih radova o robnoj proizvodnji u socijalizmu. To se može
zaključiti po mjerama ekonomske politike. Poslije 1924. godine izvršena je kolek-
tivizacija zemlje. Tim je mjerama 1932. godine bilo obuhvaćeno oko 61,5% seljač­
kih gospodarstava i 77,7% sjetvenih površina. Donošenjem Prvog petogodišnjeg
plana, 1929. godine, dolazi do sužavanja robno-novčanih odnosa. Uspostavljen
je naturalni oblik veza među proizvođačima, a i proizvođačima i potrošačima,
uveden je sistem karata i drugi naturalni oblici razmjene između grada i sela, tako
da su u takvom sistemu novac i cijene bile isključivo obračunska sredstva. Međutim,
takav je sistem imao za posljedicu neefikasno poslovanje pa je već 1931. godine
Staljin govorio o neophodnosti rentabilnog poslovanja, što će omogućiti povećanje
akumulacije u industriji.40 Početkom 1933. godine Staljin je govorio o neophodnosti
razvijanja sovjetske trgovine korištenjem kooperativne mreže, državne trgovinske
mreže i kolhozne trgovine,41 a godine 1934. potrebu razvijanja robnog prometa
nazvao je „aktuelni zadatak koji moramo riješiti da bismo mogli ići naprijed”.42
Tom je prilikom Staljin govorio o novcu kao kategoriji koja će se u SSSR-u održati
još dugo — „sve do svršetka prvog stadija komunizma, do svršetka socijalističkog
stadija razvitka”.43 Međutim, robna se proizvodnja tretirala ostatkom prošlosti i
nije joj se priznavao pravi ekonomski sadržaj. Tek 1941. godine Staljin priznaje
postojanje zakona vrijednosti i u socijalističkoj privredi.
Administrativno-centralističko se upravljanje, dakle, na određenom stupnju
razvoja proizvodnih snaga pretvorilo u kočnicu bržeg razvoja. Ono koči brzinu
i širinu primjene tehnike u proizvodnji, sputava razvoj neposrednih proizvođača
kao stvaralačkih ličnosti. Nedostaci administrativnog upravljanja privredom is-
poljavaju se u nedovoljnom korištenju osnovnih sredstava, u stagnaciji rasta kva­
litete proizvoda, u porastu količina roba u skladištu.44 Zbog toga u SSSR-u nakon
XX, XXI. i 'X X II. kongresa K P SSSR-a otpočinje decentralizacija upravljanja
i davanja sve veće samostalnosti poduzećima u sistemu upravljanja privredom.
Taj proces prati i razvoj robne proizvodnje, što utječe na teoretske stavove u sov­
jetskoj literaturi o robnoj proizvodnji u socijalizmu.
Ovdje je detaljnije prikazan razvoj robne proizvodnje i stavova o robnoj
proizvodnji u SSSR-u nakon 1924. godine zato što je SSSR kao prva zemlja so­
cijalizma prvi praktički i teoretski rješavao ta pitanja, a i zato što su gotovo sve
socijalističke zemlje manje-više mehanički i prilično nekritički preuzimale od

40 J. V. Staljin: Nova situacija — novi zadaci privredne izgradnje, Pitanja lenjinizma,

Kultura, Beograd, 1946, str. 334.
41 J. V. Staljin: Rezultati prve petoljetke, isto, str. 374.
42 J. V. Staljin, Izvještaj X V II kongresu partije o radu CK SKP (b), isto str. 440.
43 Isto, str. 441.
44 D . čalić: Ekonomski aspekti razvoja suvremenog socijalističkog društva, Naprijed,
Zagreb, 1972, str. 297.

91
SSSR-a teoretska i praktična rješenja mnogih pitanja socijalizma, pa tako i priv­
rednog sistema.45
Zbog toga, a i zbog potreba brže obnove i izgradnje zemlje i u Jugoslaviji su
sve do 1950. godine dominirali nerobni oblici veza između proizvođača i potrošača.
Proces podruštvljavanja sredstava za proizvodnju bio je u Jugoslaviji završen
1948. godine. Socijalistička država, kao predstavnik radničke klase, preuzela
je na sebe zadatak podruštvljenja sredstava za proizvodnju i prvu organizaciju i
upravljanje socijalističkom proizvodnjom. U tim je uvjetima upravljanje privredom
moglo biti samo administrativno. Privredna poduzeća nisu imala nikakvu samostal­
nost u pogledu uvjeta proizvodnje, samog procesa proizvodnje, uvjeta razmjene
svojih proizvoda i raspodjele. Rukovođenje privredom bilo je centralizirano, a
plan je bio osnovni oblik ekonomske koordinacije razvitka narodne privrede.
U uvjetima administrativnog, direktivnoplanskog i centralističkog sistema
robtia je proizvodnja bila potiskivana, osobito u sektoru proizvodnje onih proiz­
voda koji su bili namijenjeni proizvodnoj potrošnji. Industrijske proizvode nami­
jenjene proizvodnoj potrošnji distribuirala je Savezna planska komisija u suglasnosti
s Privrednim savjetom FNRJ.
Moglo bi se reći da su elementi tržišta postojali za industrijske proizvode
koji su bili namijenjeni osobnoj potrošnji, iako su bili pod utjecajem direktivne
distribucije. Nerazvijeni robni oblici organizacije društvenog rada u društvenom
sektoru imali su znatan utjecaj i na privatni sektor (trgovinu, ugostiteljstvo, a
osobito na poljoprivredu). To se odnosi kako na zakonsko određivanje veličine
posjeda individualnim gospodarstvima, tako i na administrativno reguliranje ora­
nja, sjetve i obaveznog otkupa poljoprivrednih proizvoda.46 Samo mali dio tržišnih
viškova poljoprivrednih proizvoda mogao se prodavati u slobodnoj prodaji (od
1948. godine), i na tom su se tržištu ostvarivale više cijene.47 Međutim, zakon
vrijednosti snažnije se ispoljavao u ilegalnoj prodaji poljoprivrednih tržišnih viš­
kova koji su se jednim dijelom formirali utajom proizvedenih količina poljopriv­
rednih proizvoda. To svjedoči o postojanju sitne robne proizvodnje u Jugoslaviji
i u sistemu administrativnog socijalizma.
Može se zaključiti da je organizacija društvenog rada u Jugoslaviji do 1950.
godine pretežno imala obilježja naturalne proizvodnje. Karakteristike naturalne
proizvodnje mogu se pratiti po tokovima proizvoda, usluga, akumulacije i kredita.
U takvim uvjetima cijene su imale samo obračunski karakter. Međutim, period
administrativnog socijalizma nije bio bez nekih pojava koje karakteriziraju robnu
proizvodnju. Pored sitne robne proizvodnje (u zanatstvu, a jednim dijelom i u
poljoprivredi) postojali su i nerazvijeni robni oblici na tržištu industrijskih i po­
ljoprivrednih proizvoda namijenjenih osobnoj potrošnji (proizvodi u slobodnoj
prodaji). Postojale su cijene i novac, što također svjedoči o postojanju robne pro­
izvodnje.

45 Josip Broz Tito u svojem govoru 26. lipnja 1950. u Narodnoj skupštini FNRJ povodom
donošenja Osnovnog zakona o upravljanju državnim privrednim poduzećima i višim privrednim
udruženjima od strane radnih kolektiva napominje da je taj zakon zakasnio zato „što je naša Par­
tija do donošenja famozne Rezolucije Informbiroa gajila suvišne iluzije i suviše nekritički pri­
mala i presađivala kod nas sve što se radilo i kako se radilo u Sovjetskom Savezu, pa i ono što
nije bilo u skladu s našim specifičnim ustavima, ni u duhu marksizma-lenjinizma” . (Vidi: J. Broz
Tito: Trudbeničko upravljanje privredom, „Komunist” br. 4— 5/1950, str. 2).
46 1950. godine obavezni otkup obuhvaćao je oko 80% tržišnih viškova poljoprivrednih
proizvoda.
47 „SI. list FNRJ” br. 12/48.

92
 Administrativni sistem upravljanja privredom u Jugoslaviji bio je posljedica
nerazvijenih proizvodnih snaga. On ie omogućio prvu organizaciju privrednog
života na državnom vlasništvu, brzu obnovu i izgradnju zemlje, očuvanje nezavis­
nosti i socijalističkog sistema. Dijalektički gledano, administrativni sistem uprav­
ljanja stvorio je uvjete i pretpostavke za vlastitu negaciju.
Pretvaranje administrativno socijalističkih odnosa u samoupravne odnose
pratilo je relativno osamostaljivanje radnih kolektiva, što je uvjetovalo paralelni
razvitak robne proizvodnje. Taj se proces može pratiti putem sve slobodnijeg
prometa usluga, prometa industrijskih i poljoprivrednih proizvoda namijenjenih
osobnoj potrošnji, prometa sredstava za proizvodnju unutar društvenog sektora,
analizom oblika alokacije akumulacije i radne snage.
Robna se proizvodnja u socijalizmu nužno zadržala pa je to utjecalo i na
promjenu općeg stava o neophodnosti postojanja robne proizvodnje u socijalizmu,
tako da je danas općeprihvaćeno stajalište da je robna proizvodnja nužnost u
socijalizmu. Međutim, ekonomska teorija morala je dati odgovor na pitanje za­
što je robna proizvodnja u socijalizmu neophodna, odnosno koji su uzroci nje­
zina postojanja. To se pitanje postavilo veoma rano, u vrijeme uvođenja nove
ekonomske politike u SSSR-u.
U teoretskoj analizi može se postaviti pitanje uzroka robne proizvodnje u
socijalizmu, ali se pri tome ne može zaobići tumačenje Marxova stava u pogledu
uzroka robne proizvodnje općenito. Poznato je da je Marx smatrao da su uzroci
robne proizvodnje: društvena podjela rada i privatno vlasništvo. Kao dokaz za
to može se navesti ovaj dio iz Marxova „Kapitala” :
„U cjelokupnosti raznovrsnih upotrebnih vrijednosti, ili robnih tijela, is-
poljava se cjelokupnost isto tako raznolikih radova, različitih po rodu, vrsti, po­
rodici, podvrsti i varijetetu — društvena podjela rada. Ona je uslov za opstanak
robne proizvodnje, ma da obrnuto robna proizvodnja nije uvjet za opstanak društ­
vene podjele rada. U staroindijskoj općini rad je društveno podijeljen, ali proiz­
vodi ne postaju robama. Ili uzmimo bliži primjer, u svakoj tvornici je rad sistematski
podijeljen, ali se do ove podjele ne dolazi time što bi radnici međusobno razmjenji­
vali svoje individualne proizvode. Samo se proizvodi samostalnih i među sobom
nezavisnih, privatnih radova sučeljavaju kao robe.”48
Međutim, na nekoliko mjesta u „Kapitalu” Marx zapravo ukazuje na nekoliko
uvjeta postojanja robne proizvodnje. Tako, npr., piše: „Upotrebni predmeti pos­
taju robama npr. samo zato što su proizvodi privatnih radova koji se vrše nezavisno
jedni od drugih. Kompleks (cjelina) tih privatnih radova sačinjava cjelokupan društ­
veni rad.”49
Prema svemu bi se mogao izvući zaključak da je Marx ukazao na nekoliko
uzroka postojanja robne proizvodnje. To su: društvena podjela rada, postojanje
samostalnih i među sobom relativno nezavisnih radova i privatnih radova.
U vezi s tim pitanjima možemo istaći da ne može biti nikakvog samostalnog
automatskog procesa u razvoju robne privrede i socijalističkih proizvodnih odnosa.
Razvoj robne privrede jest sredstvo razvoja proizvodnih snaga, ne cilj. Ponegdje
se to brka zbog pretjerane želje da se „obrani” robna privreda. Tada joj se daju
određeni epiteti kao, npr., „socijalistička”, „samoupravna” i si. Neki pri tom ističu
da je i Kidrič govorio o „socijalističkoj robnoj privredi”, što je istina, ali zaborav­

48 K. Marx: Kapital, I. knjiga, Kultura, 1947, str. 8.

49 K. Marx: isto, str. 38.

93
ljaju povijesni trenutak u kojem Kidrič piše, kada je izričito bilo potrebno obraniti
nužnost postojanja robne privrede. Međutim, on nije propustio istaknuti i sasvim
konkretne proturječnosti koje robna privreda u sebi nosi. Kod nas će razvitak
socijalističkih odnosa sve više ovisiti o udruživanju i povezivanju rada. A za to su
pored materijalnog faktora potrebne i subjektivne socijalističke snage. U nas se
taj problem rješava samoupravnim sporazumijevanjem i društvenim dogovorima,
kao i samoupravnim planiranjem. T u su i samoupravne interesne zajednice (SIZ)
kao nosioci slobodne razmjene rada (razmjene proizvodnog i neproizvodnog rada).
Robna je proizvodnja nužna za ovaj stadij razvoja socijalizma, prvenstveno
zbog nedovoljno razvijenih proizvodnih snaga. Ona je zbog toga ostatak kapitalis­
tičkog sistema i može biti toliko više socijalistička „koliko se ostvaruju socijalis­
tički samoupravni odnosi, udruživanje i povezivanje rada u širim razmjerima na
temelju dohotka i samoupravljanja društvenim sredstvima za proizvodnju, koji
vode prijelazu na izravnu podjelu rada”.50

KARAKTERISTIKE ROBNE PROIZVODNJE U

SOCIJALIZMU
U ekonomskoj literaturi ne postoji cjelovita razrada karakteristika robne
proizvodnje u socijalizmu, iako se to pitanje usput dodiruje kad se piše o robnoj
proizvodnji u socijalizmu. Uzroke tome valja tražiti u nerazvijenosti robne pro­
izvodnje u socijalizmu, u njenim proturječnim svojstvima, te u različitim teoretskim
objašnjenjima uzroka postojanja robne proizvodnje u socijalizmu.
Kako je do danas uglavnom zanemareno izučavanje značajki socijalističke
robne proizvodnje, to se vrlo često pribjegava općenitim napomenama, koje imaju
za cilj da pokažu kako je robna proizvodnja u socijalizmu savršeniji oblik organi­
zacije privrednog života od kapitalističke, a da se pri tome najčešće nije kritički
pristupilo pronalaženju i objašnjavanju stvarnih razlika između kapitalističke robne
proizvodnje i robne proizvodnje u socijalizmu. Tako se, npr., često tvrdi da je cilj
robne proizvodnje u socijalizmu, za razliku od kapitalističke, zadovoljavanje društ­
venih potreba, iako je u uvjetima postojanja robne proizvodnje veza iz­
među proizvođača i potrošača posredovana tržištem. Neposredni je cilj robnih
proizvođača u socijalizmu, prema tome, proizvodnja robe za tržište. Tek nakon
realizacije robe proizvođači će ostvariti dohodak, kojim će podmirivati svoje i
društvene potrebe. Isto se tako ponekad tvrdi da su radovi u socijalizmu unaprijed
društveni radovi. Iako u socijalizmu radnici nisu odvojeni od sredstava za proiz­
vodnju, kao što je to bilo u kapitalizmu, nego udruženi proizvođači rade na sred­
stvima za proizvodnju koja se sve više podruštvljuju, rad nije ni u socijalizmu ne­
posredno društveni rad. Privredne su organizacije zbog društvene podjele rada od­
vojene i relativno samostalne jedinice, pa njihovi radovi tek realizacijom na tržištu
dobivaju potvrdu društvene korisnosti.
Tih nekoliko napomena upućuju na potrebu svestranog kritičkog izučavanja
karakteristika robne proizvodnje u socijalizmu, koja kao robna proizvodnja ima
neke karakteristike svojstvene i drugim oblicima robne proizvodnje, ali isto tako i
neke specifičnosti karakteristične za robnu proizvodnju u socijalizmu.

50 Platforma SKJ objavljena u svim dnevnim listovima u povodu priprema X kongresa

SKJ.

94
 Već smo podsjetili na činjenicu da je robna proizvodnja kao specifičan oblik
organizacije društvenog rada postojala i postoji u različitim društveno-ekonomskim
formacijama; da je jednostavna robna proizvodnja klica buržoaskog društva, koja
neminovno prerasta u kapitalističku robnu proizvodnju; da robna proizvodnja
u kapitalizmu pokazuje sve svoje karakteristike; da socijalizam izlazi iz kapitalizma,
čije tragove na sebi nosi; da je socijalizam naslijedio robnu proizvodnju iz kapi­
talizma, koja je na datom stupnju razvoja proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa
nužnost, koju socijalističko društvo mora držati pod kontrolom da se i sam razvitak
socijalizma ne dovede u pitanje; da neprekidan razvoj socijalizma utječe na prom­
jene karakteristika robne proizvodnje. Neprekidno treba izučavati na kojem se
stupnju razvijenosti proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa nalazi socijalističko
društvo da bi se mogle izučavati karakteristike robne proizvodnje u socijalizmu.
U određenom društvu ne postoji uz naturalnu proizvodnju samo jedan oblik
robne proizvodnje, kao što ne postoji ni cjelina proizvodnih odnosa u čistom obliku.
Drugim riječima, robna proizvodnja odražava ekonomsku strukturu određenog dru­
štva i ima heterogen karakter. Međutim, kao što dominirajući proizvodni odnosi
karakteriziraju određenu društveno-ekonomsku formaciju, isto tako dominirajući
proizvodni odnosi daju svoj pečat i onim robnim oblicima koji se temelje na drugim
proizvodnim odnosima. Kao dokaz te tvrdnje možemo uzeti primjer naše prakse,
gdje se uz pomoć zakonskih ograničenja onemogućava prerastanje jednostavne
robne proizvodnje (u zanatstvu i poljoprivredi) u kapitalističku robnu proizvodnju.
S druge strane, jednostavna robna proizvodnja u poljoprivredi i zanatstvu pokušava
se postepeno pretvarati u socijalističke odnose putem kooperacije i zadruga.
I na kraju, da bi bilo moguće izučiti i naučno formulirati značajke robne
proizvodnje u socijalizmu, valja definirati osnovne karakteristike dominirajućih
proizvodnih odnosa, koji se neprekidno mjenjaju na putu k asocijaciji neposrednih
proizvođača. Pojednostavljeno bi se moglo reći da postoji niža i viša razina razvi­
jenosti proizvodnih odnosa u socijalizmu. Niža razina vezana je uz dominirajuću
ulogu države, koja se često naziva administrativnim periodom socijalizma. Taj
je period sastavni dio socijalizma kao procesa. Administrativni period karakterizira:
državno vlasništvo kao najniži oblik društvenog vlasništva nad sredstvima za pro­
izvodnju; početni oblik sjedinjavanja sredstava za proizvodnju i radnika posred­
stvom radničkih predstavnika u radničkoj državi; povezivanje privrednih poduzeća
putem centralnog, državnog, direktivnog plana; raspodjela po principu „raspodjela
prema radu”, s tim da se rad mjerio vremenskim trajanjem, intenzivnošću i kompli-
ciranošću uloženog rada.
Razvijanjem samoupravljanja postepeno se razvijaju elementi više razine
proizvodnih odnosa, koji teže k asocijaciji neposrednih proizvođača.
Danas postoje početni oblici samoupravnog procesa. Međutim, da bi se
mogle utvrditi osnovne značajke razvijenije robne proizvodnje u socijalizmu, koja
će se tako moći prevladati, valja utvrditi elemente razvijenijeg samoupravnog
društva koje još nije asocijacija slobodnih ljudi. T i bi elementi mogli biti: društveno
vlasništvo kao put ukidanja svakog monopola nad sredstvima za proizvodnju;
samoupravljanje udruženih proizvođača na razini cijelog društva; robna proiz­
vodnja koja u sebi uključuje i samoupravno planiranje; raspodjela prema rezul­
tatima rada u obliku dohotka što ga prisvajaju udruženi proizvođači i koriste se
njime za svoje i društvene potrebe. Svi su ti elementi međusobno u vezi i među­
sobno se uvjetuju.
 Stupanj razvijenosti proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa određuje i
karakteristike robne proizvodnje u socijalizmu. Tako nižem stupnju razvijenosti
proizvodnih odnosa u socijalizmu odgovaraju i posebni oblici robne proizvodnje
u socijalizmu. Međutim, administrativni period u čistom obliku bio je u našoj
zemlji do 1950. godine, do uvođenja samoupravljanja, pa se ni njegove karakteris­
tike nisu mogle razviti tako kao što su se razvile u drugim socijalističkim zemljama,
što otežava analizu karakteristika odgovarajućeg oblika robne proizvodnje u nas.
Država je u administrativnom periodu nastojala državnim planovima obuh­
vatiti i usklađivati cjelokupne ljudske, materijalne i financijske tokove, koji su
bili ograničeni. U to se vrijeme smatralo da je plan osnovni ekonomski zakon soci­
jalizma. Sveobuhvatnim državnim planiranjem gotovo se onemogućavao razvitak
robne proizvodnje, koja je djelomično postojala jedino na tržištu osobne potrošnje.
U tim uvjetima vjerovalo se da socijalistička revolucija ukida sve suprotnosti koje
su vezane uz robnu proizvodnju. Međutim, iako su se sveobuhvatnim državnim
planovima pokušavali izbjeći svi nedostaci koje robna proizvodnja sa sobom nosi,
kao što su konkurencija, stihijrtost i neracionalnosty praksa takvog organiziranja
privrednog života pokazala je da sveobuhvatno, centralističko planiranje nije lišeno
ozbiljnih slabosti, kao što su nestašica određenih proizvoda, neadekvatni asortiman
i kvaliteta proizvoda, nezainteresiranost proizvođača da posluju kao dobri gospo­
dari, što je dovelo u pitanje i samu racionalnost takvog sistema. Praksa je pokazala
da centralističko planiranje na danom stupnju razvijenosti nije garancija društveno
racionalne proizvodnje, iako je ono bilo neophodno u-prvoj fazi izgradnje socija­
lizma. Moglo bi se čak kazati da je u tom periodu postojao najamni mentalitet,
iako su radnici prvi put sjedinjeni sa sredstvima za proizvodnju posredstvom svojih
predstavnika u proleterskoj državi.
U administrativnom periodu nije bila razvijena robna proizvodnja,
iako se time ne želi kazati da u takvim uvjetima robna proizvodnja uopće
ne postoji. Društvena podjela rada i relativna samostalnost državnih privrednih
organizacija na tom stupnju razvijenosti proizvodnih snaga uvjetuje postojanje
robne proizvodnje, iako je ona pod snažnim utjecajem države. Zato i počeci razvoja
samoupravljanja pogoduju razvitku robne proizvodnje, koju neki nazivaju i sa­
moupravnom robnom proizvodnjom jer joj samoupravljanje određuje osnovne
karakteristike. Time se ne želi tvrditi da svako narastanje robnosti u socijalizmu
znači da se automatski razvija robna proizvodnja koja je pod kontrolom društva
radi bržeg razvoja proizvodnih snaga. Razvoj samoupravljanja je dinamičan i pro­
turječan proces, što omogućava razvijanje i takve robne proizvodnje koja onemo­
gućava razvoj samoupravljanja. Robna proizvodnja u socijalizmu mora biti u skladu
s osnovnim karakteristikama socijalizma. Ona mora razvijati materijalnu podlogu
samoupravljanja.
Samoupravljanje kao proces otpočinje na razini privrednih organizacija,
što je često dovodilo do razmrvljenosti privredne i društvene strukture, koje se
postepeno sjedinjavaju, najprije mjerama socijalističke države. U takvim su uvjetima
privredne organizacije robni proizvođači, koji još uvijek nisu međusobno povezani
na samoupravnim osnovama. Zato, a i zato što u nerazvijenom samoupravnom druš­
tvu ne postoji makroekonomsko usklađivanje privrednih i društvenih kretanja,
niži oblik robne proizvodnje u socijalizmu karakterizira spontanost, konkurencija i
naknadno usklađivanje proizvodnje i društvenih potreba putem tržišta. U uvjetima
kada ne postoji samoupravno povezivanje na razini društva, privredne se orga­
nizacije zatvaraju u sebe dok dobro posluju i nastoje iskoristiti svaku situaciju da
bi uvećale svoj dohodak. Stoga nije čudno što se pojedine privredne organizacije

96
p o n a š a ju k a o g r u p n i v la s n ic i n a d s r e d s tv im a z a p r o i z v o d n ju , koji se radi uvećavanja
dohotka koriste n e lo ja ln o m k o n k u re n c ijo m i l i m o n o p o lsk o m s itu a c ijo m , što u krajnjoj
liniji onemogućava razvitak samoupravljanja i v o d i r a z b ija n ju j e d i n s t v a r a d n ič k e k la s e .
Takve će se pojave suzbijati razvijanjem samoupravljanja na razini cijelog društva.
U razvijenijem samoupravnom društvu udruženi proizvođači rade na sred­
stvima za proizvodnju koja se sve više podruštvljuju i koja postq?eno postaju ma­
terijalna pretpostavka proizvodnje. U tim uvjetima radna snaga postepeno prestaje
biti roba. Proizvođači se udružuju u osnovnim organizacijama udruženog rada i
sami odlučuju o uvjetima proizvodnje, samom procesu proizvodnje i rezultatima
svoga rada. Međutim, osnovne organizacije udruženog rada objektivno su putem
društvene podjele rada i nove tehnike i tehnologije upućene na povezivanje s dru­
gim osnovnim organizacijama udruženog rada. Ishodište njihova povezivanja jest
ekonomski interes svake od njih. Samoupravnim povezivanjem u više integracione
cjeline, u organizacije udruženog rada i zajednice organizacija udruženog rada,
osnovne organizacije udruženog rada postaju optimalne u tehničkom, ekonomskom
i društvenom pogledu. One se dogovaraju o uvjetima proizvodnje, proizvodnom
procesu i rezultatima poslovanja. Na taj se način ujedno prevladava atomizirana
privredna i društvena struktura. Samoupravno povezivanje osnovnih organizacija
udruženog rada omogućava samoupravno dogovaranje i samoupravno planiranje
privrednog razvoja na osnovi poznavanja objektivnih ekonomskih zakona, što
omogućava da se unaprijed sagledavaju i usklađuju privredna kretanja. Upravo
su zakoni robne proizvodnje u socijalizmu, prvenstveno zakon vrijednosti, objek­
tivni kriteriji samoupravnog povezivanja u društvu. Zbog toga je izučavanje tih
zakona i njihovo naučno formuliranje pretpostavka uspješnog samoupravnog do­
govaranja i planiranja, što i robnoj proizvodnji u socijalizmu daje obilježje racio­
nalnijeg oblika organizacije društvenog rada nego što je to moguće čisto subjek­
tivnim odlukama. Ona će biti to više racionalan oblik što se više spoznaju njeni
zakoni i što privreda bude više samoorganizirana. To ipak ne znači da razvijenija
robna proizvodnja u socijalizmu sve do svojega nestanka neće poznavati konku­
renciju. Konkurencija će postojati i u razvijenijem samoupravnom društvu, jer
pretpostavljamo da privreda neće nikada biti u cijelosti integrirana, a samoupravno
planiranje neće moći obuhvatiti i predvidjeti sva kretanja u privredi. To će upravo
ostavljati prostor konkurenciji, zbog čega neće doći do podudaranja između indi­
vidualnog i društvenog karaktera rada, između upotrebne vrijednosti i vrijednosti,
konkretnog i apstraktnog rada sve dok bude postojala robna proizvodnja. Razumije
se da to govori o gubljenju jednog dijela društvenog fonda rada u onim proizvodima
koji se ne budu mogli realizirati po vrijednosti ili se uopće ne budu mogli realizirati.
To je cijena koju će socijalističko društvo morati plaćati sve dotle dok bude robne
proizvodnje. Međutim, da bi se ocijenila racionalnost takvog oblika organizacije
društvenog rada, valja uzeti u obzir sve prednosti i nedostatke postojanja robne
proizvodnje u socijalizmu.
Prednosti postojanja robne proizvodnje u socijalizmu jesu u tome što robna
proizvodnja objektivizira privredna kretanja, za razliku od subjektivnih odluka u sis­
temu administrativnog socijalizma; materijalnom zainteresiranosti stimulira udružene
proizvođače da ne rasipaju ukupni društveni fond rada, da se zalažu za bolju kvali­
tetu i asortiman proizvoda. Na taj način cjelokupna nacionalna privreda postaje
konkurentno sposobna i na svjetskom tržištu.
U nedostatke robne proizvodnje u socijalizmu može se ubrojiti činjenica da
svaka robna proizvodnja nosi u sebi elemente stikijnosti. Iako samoupravno dogo­
varanje i samoupravno planiranje omogućavaju unaprijed svjesno reguliranje pro­

7 P o litičk a ek on om ija socijalizm a 97

cesa društvene reprodukcije, ipak stihijnost privrednih kretanja postoji sve dotle
dok osnovne organizacije udruženog rada relativno samostalno donose odluke o
uvjetima proizvodnje, o procesu proizvodnje i realizaciji proizvoda. Drugim rije­
čima, sve dok postoji robna proizvodnja postoji donošenje privrednih odluka u
više centara, na što u svakom segmentu ne mogu utjecati planski organi, što priv­
rednim kretanjima može dati obifiežje spontanosti. Međutim, to ne znači da robna
proizvodnja u socijalizmu mora biti anarhična. Anarhiju privrednih kretanja one­
mogućavaju samoupravno dogovaranje i planiranje.
U negativna obilježja robne proizvodnje u socijalizmu mogu se ubrojiti
i činjenice da tržišni mehanizam stimulira robne proizvođače na kratkoročno
planiranje, što im osigurava povoljnije financijske rezultate. Takvo ponaša­
nje privrednih organizacija onemogućava donošenje dugoročnih programa raz­
voja. Upravo takva kratkoročna orijentacija ne omogućava brze strukturne prom­
jene u privredi, što se mora korigirati svjesnom društvenom akcijom uz pomoć
samoupravnog planiranja, koje se mora temeljiti na poznavanju objektivnih eko­
nomskih zakona i saznanju posljedica njihova derogiranja. Robna privreda, osim
toga, nosi u sebi opasnost raslojavanja društva na one grane, grupacije, radne orga­
nizacije i pojedince koji imaju i sve više se bogate i one koji nemaju i koji siromaše.
Trebalo bi da ekonomska politika svojim instrumentima onemogućava takvo
raslojavanje. I na kraju, postojanje robne proizvodnje u socijalizmu dovodi do po­
java da se ljudske vrijednosti počinju mjeriti novcem, a osim toga da se za novac
mogu kupiti i dobra koja nisu proizvod ljudskog rada, što negira osnovne principe
humanizma, po kojima je čovjek čovjeku ideal i najveća vrijednost. To postaje
očigledno kada se tržišnim kriterijima mjere rezultati rada i onih djelatnosti koje
bi prvenstveno morale biti okrenute čovjeku kao što su nauka, obrazovanje, zdrav­
stvo i dr. Zamjenom tržišnih kriterija prema principima razmjene rada postepeno
se prevladavaju takve tendencije.
Nabrajanje nedostataka robne proizvodnje u socijalizmu nije imalo za cilj
da pledira za ukidanje robne proizvodnje u socijalizmu. To ne prije svega zato što
je na sadašnjem stupnju razvitka proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa robna
proizvodnja neminovnost koja se ne može ukinuti dekretom. Racionalna organi­
zacija socijalističke privrede u takvim je uvjetima nemoguća bez robne proizvodnje.
Zato socijalističko društvo treba da s tim računa, podstičući naučna istraživanja
o zakonima robne proizvodnje, o njenim prednostima i nedostacima, kako bi svjes­
nim djelovanjem i kontrolom podsticalo one njene značajke koje unapređuju eko­
nomski i društveni razvoj, a korigirala nedostatke koje robna proizvodnja sa sobom
nosi.
Iz svega bi se na kraju mogao izvući zaključak da specifične karakteristike
robne proizvodnje u socijalizmu proizlaze iz stupnja razvijenosti socijalizma na
putu od kapitalizma do asocijacije slobodnih proizvođača te iz svjesne koordina­
cije procesa društvene reprodukcije i kontrole robne proizvodnje u socijalizmu
na putu njenog potpunog nestajanja.

STRUKTURA ROBNE VRIJEDNOSTI U SOCIJALIZMU

Različiti oblici organizacija udruženog rada, od osnovnih organizacija udru­
ženog rada do zajednica organizacija udruženog rada, javljaju se kao robni proiz­
vođači u samoupravnom društvu na sadašnjem stupnju razvitka proizvodnih snaga
i odnosa proizvodnje. Proizvodi njihova rada imaju oblik robe. Međutim, budući

98
¿a se te robe proizvode u socijalizmu, valja objasniti kakva je struktura robne
vrijednosti u socijalizmu.
Poznato je da je za otpočinjanje svakog procesa proizvodnje neophodno
raspolagati trima elementima materijalne proizvodnje: sredstvima za rad, pred­
metima rada i ljudskim radom. Kada proizvodnja postaje robna proizvodnja,
proizvodi ljudskog rada počinju se izražavati vrijednosno. Poznato je da sredstva
za rad i predmeti rada ne stvaraju novu vrijednost, već da ljudski rad prenosi dio
vrijednosti sredstava za rad i cjelokupnu vrijednost predmeta rada na nov proiz­
vod. Novostvorenu vrijednost stvara isključivo živi rad utrošen u procesu pro­
izvodnje. Zato se vrijednost robe može prikazati kao zbroj prenesene i novostvorene
vrijednosti, odnosno:
vrijednost robe = prenesena vrijednost + novostvorena vrijednost.
Tako se općenito može izraziti struktura robne vrijednosti.
Marx je došao do zaključka da radnici u kapitalizmu (u kojem su oni pravno
slobodni, ali isto tako slobodni i od sredstava za proizvodnju) prodaju svoju radnu
sposobnost kapitalistima. Time je pokazao da robni oblik radne snage nije njeno
prirodno obilježje, niti je karakteristično za sve proizvodne odnose. Robni oblik
radne snage uvjetovan je kapitalističkim načinom proizvodnje.
„Prema tome, radi pretvaranja novca u kapital mora vlasnik novca da zateče
na robnom tržištu slobodnog radnika, slobodnog u dvostrukom smislu, da kao slo­
bodna ličnost raspolaže svojom radnom snagom kao svojom robom, a da, s druge
strane, nema na prodaju drugih roba, da je lišen svega i gol, da je slobodan od
svih stvari potrebnih za ostvarenje svoje radne snage.” Malo dalje Marx kaže:
„Priroda ne stvara na jednoj strani vlasnike novca i roba, a na drugoj ljude koji su
vlasnici samo svojih radnih snaga. Ovaj odnos nije ni prirodno-historijski, niti je
takav društveni odnos koji bi bio zajednički svim historijskim periodima.”51 Upravo
zbog kapitalističkog načina proizvodnje radna snaga je roba i kao svaka druga
roba ima vrijednost i upotrebnu vrijednost.
Kapitalist kupuje radnikovu radnu snagu po vrijednosti koja je određena
društveno potrebnim radnim vremenom za proizvodnju onih dobara koja su neop­
hodna za reprodukciju te naročite robe — radne snage. Međutim, kapitalist ima
pravo koristiti se radnom snagom u procesu proizvodnje duže nego što je potrebno
za reproduciranje radne snage. Tako se radni dan u kapitalizmu dijeli na potrebno
radno vrijeme, u kojem radnik stvara sredstva za svoje održavanje, i na višak rad­
nog vremena, u kojem radi za drugoga. Međutim, višak rada nije proizvod kapi­
talističkog načina proizvodnje.
„Nije kapital pronašao višak rada. Svuda gdje jedan dio društva ima monopol
sredstava za proizvodnju, mora radnik, bio slobodan ili ne, da radnom vremenu
potrebnom za njegovo održanje dodaje i suvišno radno vrijeme da bi proizveo
životne namirnice za vlasnike sredstava za proizvodnju. Svejedno je da li je taj
vlasnik atenski aristokrata, etrurski teokrat (vladajući svećenik), civis romanus
(rimski građanin), normanski baron, američki vlasnik robova, vlaški bojar, modemi
veleposjednik ili kapitalista. M eđutim je jasno da je u takvoj društveno ekonomskoj
formaciji, u kojoj ne prevlađuje prometna nego upotrebna vrijednost proizvoda,
višak rada ograničen užim ili širim krugom potreba, ali da iz samog karaktera pro­
izvodnje ne proizlazi neograničena potreba za viškom rada.”52

51 K. Marx: Kapital, I. tom, Kultura, 1947, latinicom, str. 126— 127.

53 K. Marx: isto, str. 187.

7* 99
 Iz toga proizlazi da je podjela na potreban rad i višak rada karakteristična za
klasna društva, u kojima jedan dio društva ima monopol na sredstvima za proiz­
vodnju, a time i mogućnost da prirodnu potrebu rada prebaci na nevlasnike sred­
stava za proizvodnju. Međutim, iako je višak rada postojao u svim klasnim društvima,
on u kapitalističkom načinu proizvodnje, u kojem dominiraju novčani odnosi
(koji prikrivaju stvarne proizvodne odnose), postaje prikriven.
„Oblik najamnine utire, dakle, svaki trag podjeli radnog dana na potreban rad
i višak raday na plaćen i neplaćen rad. Sav rad se ispoljava kao plaćen rad. Kod ku­
luka, rad što ga kulučar vrši za sebe, i prinudan rad koji vrši za gospodara zemlje,
razlikuje se i prostorno i vremenski, opipljivo jasno . . . Na ovom obliku (najamnini
— op. Z.Z. —S.), koji od naših očiju prikriva stvarni odnos i štoviše pokazuje
baš njegovu suprotnost počivaju svi pravni pojmovi i radnika i kapitalista, sve misti-
fikacije kapitalističkog načina proizvodnje sve njegove iluzije o slobodi, sve apo­
logetske brbljarije vulgarne ekonomije.”53
U takvim uvjetima kapitalist plaća radniku jedan dio njegova rada u obliku
najamnine, dok drugi prisvaja bez naknade u obliku viška vrijednosti, koji kapi­
talist u neprekidnoj težnji za bogaćenjem nastoji neprekidno uvećavati. Zbog toga
se u kapitalističkom načinu proizvodnje novostvorena vrijednost dijeli na varija­
bilni kapital (kojim kapitalist plaća radnu snagu posredstvom tržišta) i na višak
vrijednosti, a struktura robne vrijednosti izražava se kao suma konstantnog kapi­
tala, varijabilnog kapitala i viška vrijednosti

V = c + v + m.

U socijalizmu se ekonomska struktura postepeno preobražava k asocijaciji

neposrednih proizvođača. U tom prijelaznom razdoblju postepeno se prevladavaju
klasni i vlasnički odnosi, društvena podjela rada i robna proizvodnja. Sve to utječe
na postepeno svođenje radnog dana na potreban rad, a time i na preobražavanje
strukture robne vrijednosti dok postoji robna proizvodnja kao nužnost na danom
stupnju razvijenosti proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa.
„Uklanjanje kapitalističkog oblika proizvodnje dozvoljava da se radni dan
ograniči na potreban rad. Ali tada bi se pod inače jednakim okolnostima, proširio
opseg potrebnog rada. S jedne strane zato što bi radnik imao više uslova za život
i što bi više zahtijevao od života. S druge strane, jedan dio današnjeg viška rada
uračunao bi se u potreban rad, naime u rad potreban da se stvori rezervni i aku-
mulacioni društveni fond.”54
Marx kategoriju potrebnog rada u komunističkom društvu proširuje, dakle,
na akumulacioni i rezervni fond, koji su ekonomska nužnost.55 Međutim, to nije
sve. Prije nego što dođe do individualne potrošnje, on predviđa odbitke od
društvenog proizvoda za opće troškove upravljanja (koji će se smanjivati razvojem
novog društva), za ono što je namijenjeno zajedničkom zadovoljavanju potreba
(za školstvo, zdravstvo), te za fondove za nesposobne za rad. To također postaje
potrebnim radom, jer proizvođač dobiva direktno ili indirektno kao član društva
ono što je izgubio kao pojedinac.56

53 K. Marx: isto, str. 470— 471.

54 K. Marx: isto, str. 461.
55 K. Marx: Kritika Gotskog programa, Kultura, 1950, str. 20.
56 K. Marx: isto str. 20—21.

100
 Pretvaranje radnog dana u potreban rad je dug proces izgradnje socijalizma.
U procesu mijenjanja ekonomske strukture k asocijaciji neposrednih proiz­
vođača, u socijalizmu se postepeno pored ostalog prevladava i najamni odnos,
pa se ni trošenje radne snage u procesu proizvodnje ne može svoditi na najamninu.
To utječe na preobrazbu strukture vrijednosti robe u socijalizmu.
Time se ne želi tvrditi da se u socijalizmu automatski ukida razlika između
potrebnog rada i viška rada. Pokazali smo da je to dugoročan proces uvjetovan
visokim stupnjem razvijenosti proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, u kojem
jii jedan dio društva neće imati mogućnost da prirodnu potrebu rada prebaci na
neki drugi sloj.57 Međutim, činjenica da je u socijalističkom samoupravnom
društvu započeo proces udruživanja rada i sredstava utječe na postepeno pro­
širivanje potrebnog rada na uštrb viška rada, kako je to predviđao Marx.
Poznato je da su ekonomske kategorije apstrakcije proizvodnih odnosa,
odnosno da različiti proizvodili odnosi imaju svoje ekonomske kategorije koje im
odgovaraju. Tako i pojmovi konstantni i varijabilni kapital govore o kapitalističkom
načinu proizvodnje i zbog toga se ne mogu nekritički prenositi i koristiti u soci­
jalizmu. Struktura robne vrijednosti u socijalizmu morala bi odgovarati socijalis­
tičkim proizvodnim odnosima. Međutim, da bi se o tome sudilo, neophodno je
nešto kazati o osnovnim obilježjima činilaca materijalne proizvodnje u socijalizmu.
Sredstva za proizvodnju u samoupravnom društvu prestaju biti privatno
vlasništvo pojedinaca ili grupe nad tim sredstvima. Time se ukida otuđenost sred­
stava za proizvodnju od radnika. Sredstvima za proizvodnju upravljaju udruženi
proizvođači, koji na osnovi svojega rada prisvajaju rezultate društvenog rada. U
takvim proizvodnim odnosima sredstva za proizvodnju prestaju biti kapital, od­
nosno postaju materijalna pretpostavka proizvodnje udruženih radnika. Likvida­
cijom otuđenosti radnika od sredstava za proizvodnju radna snaga prestaje biti
roba. Radnici više nisu primorani prodavati svoju sposobnost za rad vlasnicima
sredstava za proizvodnju, pa niti njihova osobna primanja nisu unaprijed tržišno
određena. To znači da se podjela na potreban rad i višak rada u socijalizmu ne
odvija putem tržišta.
U izmijenjenim društvenim uvjetima teoretski ne postoji potreba da se potreban
rad izdvaja kao društvena izdiferencirana kategorija. Iako bi se emipirijski moglo utvr­
diti koliko radnici primaju u obliku osobnih primanja u određenoj zemlji u određenom
razdoblju, činjenica je da u socijalizmu radilici ne prodaju svoju radnu snagu dru­
gome. Osim toga, radilici u razvijenom samoupravnom sistemu postepeno sve više
raspolažu cjelokupnom novostvorenom vrijednošću, odnosno udruženi proizvođači
’ sve više određuju namjenu i opseg potrošnje cjelokupnog dohotka koji su stvorili
svojim radom. Međutim, i u socijalizmu je ljudski rad neophodan činilac materi­
jalne proizvodnje. Osim toga, kako je cilj udruženih proizvođača da uz što manji
utrošak živog i opredmećenog rada postignu što povoljniji poslovni rezultat, to
je ekonomiziranje trošenja živog rada neophodno i u socijalizmu. Budući da su
u socijalizmu radnici sve manje odvojeni od sredstava za proizvodnju, to se vri­
jednost živog rada utrošenog u procesu proizvodnje ne može mjeriti vrijednošću
radne snage, kao što je to bilo u kapitalizmu, nego na osnovi cjelokupne novostvo­
rene vrijednosti koju su udruženi proizvođači stvorili svojim radom. Međutim,
tržište ne priznaje cjelokupni novododani rad radnim organizacijama i granama,
zbog djelovanja zakona vrijednosti, pa se vrijednost živog rada mjeri dohotkom,

57 K. Marx: Kapital, I. tom, str. 461.

101
kao tržišno priznatom novostvorenom vrijednošću. Raspodjela dohotka na fond
akumulacije, fond potrošnje i ostale sudionike odvija se internom raspodjelom
unutar radnih organizacija te preraspodjelom dohotka u društvu kao cjelini.
Nakon što se objasnilo koje su osnovne značajke činilaca materijalne proiz­
vodnje u samoupravnom društvu, očito je da se u tom društvu drugačije izražava
struktura robne vrijednosti. Sredstva za proizvodnju prestaju biti kapital, pa se
utrošak jednog dijela sredstava za rad i utrošak predmeta rada može označiti kao
materijalni troškovi proizvodnje (mtp), a utrošak fizičkih i psihičkih sposobnosti
udruženih proizvođača u organizacijama udruženog rada kao dohodak (d). Prema
tome, struktura vrijednosti robe u samoupravnom društvu može se iskazati kao
suma utrošenih sredstava za proizvodnju i živog rada, odnosno kao zbroj materi­
jalnih troškova proizvodnje i dohotka (V = mtp + d). Time se ne želi kazati
da je dohodak nedjeljiva kategorija. Radni kolektivi prvi prisvajaju dohodak, ali
oni nisu njegovi jedini prisvajači. Međutim, na visokom stupnju apstrakcije može
se pretpostavit da su radni kolektivi prvi i jedini prisvajači dohotka. Polazeći od
te pretpostavke, dohodak se u organizacijama udruženog rada internom raspodje­
lom dijeli na dva dijela: na dio koji odlazi u akumulaciju ( fa — fond akumulacije)
i na dio koji se dijeli na osobne dohotke radnika (fop — fond osobne potrošnje).
Prema tome, struktura robne vrijednosti u socijalizmu može se prikazati kao:
V = mtp + fa + fop.58
Valja naglasiti da takvo gledanje nije opće prihvaćeno. Neki autori koji
uvažavaju promjene ekonomske strukture u socijalizmu, što utječe i na karakte­
ristike činilaca materijalne proizvodnje, zadržavaju matematičke znakove koji
odgovaraju kapitalističkom načinu proizvodnje. Tako, se na primjer, polazi od
društvenog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju i samoupravljanja, pa zbog
toga radna snaga u socijalizmu nije roba.59 Međutim, u svakoj krupnoj rob­
noj proizvodnji proizvođači moraju raspolagati određenom količinom proizvodnih
materijalnih uvjeta proizvodnje: sredstvima za rad, predmetima rada i određenom
količinom sredstava za osobnu potrošnju, koja se troše u procesu proizvodnje.
Označavaju ih simbolima c + v. Radilici su zainteresirani za što manji utrošak
c i v. Uštede v postižu se smanjenjem broja radnika i povećanjem proizvodnosti
rada, što u krajnjoj liniji omogućava bolji život svim članovima zajednice. To
znači da i u socijalizmu ostaje potreba uvećavanja materijalnog bogatstva društva.
Vrijednost proizvedenog ukupnog društvenog bogatstva se označava kao
P = c + v + m, pri čemu je c + v jednostavna reprodukcija, a m (višak
proizvoda) pokazuje prirast društvenog materijalnog bogatstva. Od viška proizvoda
ovisi proširenje proizvodnje (c) i proširenje potrošnje (v). Međutim, kako radna
snaga u socijalizmu više nije roba, to ni v više ne odgovara nadnicama. ,,U našim
uslovima ova veličina (v — op. Z. Z. —S.) u nacionalnim razmerima odgovara
sumi neto ličnih dohodaka plus razni fondovi društvenog standarda: penzije i
invalidnine, zdravstveno osiguranje, škole i tome slično, kao i drugi oblici zajed­
ničke potrošnje. Prema tome, ovaj naš „potrebni rad”, tačnije sredstva potrošnje
potrebna za tekući život trudbenika imaju i kvantitativno i kvalitativno drugo
značenje nego u kapitalizmu.”60 Drugim riječima, simbolom v označavaju se bruto
osobni dohoci»

58 Vidi i kod M . Korać u knjizi: Problemi teorije i prakse socijalističke robne proiz­
vodnje u Jugoslaviji, Informator, Zagreb, 1965, str. 15.
59 M . Todorović: Oslobođenje rada, Kultura, Beograd, 1965, str. 70— 72. i 84— 90.
60 M . Todorović: isto, str. 86.

102
 Podmštvljavanjem sredstava za proizvodnju podruštvljava se i akumulacija.
Radni kolektivi u socijalizmu raspolažu sredstvima (c + v) i akumulacijom (m).
Spajanjem udruženog rada i vlasništva nad sredstvima za proizvodnju v i m
postaju sastavni dijelovi dohotka radnog kolektiva. Međutim, iako ih se tre­
tira kao jedinstven dohodak, jer se ukida razlika karakteristična za kapitalistički
način proizvodnje između plaćenog i neplaćenog rada, ipak se razlikuje v i m.
. . . ali m stoji u suprotnosti prema v kao deo koji se ne troši u toku radnog procesa
prema delu koji se tro ši ”*1
Simbolima c i v koriste se gotovo na isti način i zastupnici teorije „speci­
fične cijene proizvodnje”, o čemu će se kasnije više govoriti.

ZAKON VRIJEDNOSTI U SOCIJALIZMU

Zakon vrijednosti je opći zakon robne proizvodnje koji posredno (putem
tržišnih cijena) i naknadno raspoređuje ukupni društveni fond rada (opredmećeni
i živi rad) na različite oblasti, grane proizvodnje i pojedine proizvođače. Drugim
riječima, zakon proporcionalne podjele ukupnog društvenog fonda rada, koji je
kao opći ekonomski zakon karakterističan za svaki oblik društvene proizvodnje,
ispoljava se u uvjetima postojanja robne proizvodnje kao zakon vrijednosti. Iako
se zakon vrijednosti javlja s pojavom robne proizvodnje, on postaje općim zakonom
tek u kapitalizmu, kada robna proizvodnja postaje opći i tipični oblik proizvodnje.
Razdvajanjem vrijednosti od upotrebne vrijednosti proizvoda u robnoj
proizvodnji, svođenjem svih radova na rad uopće, na rad bez oblika, omogućava
se razmjenljivost proizvoda privatnih radova. Svođenjem ljudskog rada na golo
trošenje radne snage, različiti privatni radovi razlikuju se i uspoređuju jedino po
količini utrošenog rada pri prosječnoj društvenoj proizvodnosti i intenzivnosti rada,
odnosno po vrijednosti. Uspoređivanje količina društveno potrebnog radnog vre­
mena utrošenih u proizvodnji različitih proizvoda jest relativno izražena vrijednost
robe, odnosno prometna vrijednost, koja se s razvojem robne proizvodnje mijenja
i s vremenom odvaja od proizvoda dobivajući samostalnu egzistenciju u obliku
novca. Novac je opći ekvivalent kojim se izražava vrijednost drugih roba u obliku
cijene. Za novac se može kupiti svaka druga roba, on postaje bog među robama,6162
a kad robna proizvodnja postane dominantna, mogu se novcem kupiti i čast, dip­
loma, ljudsko tijelo . . . „Novac, dakle, nije samo predmet, već u isti mah i izvor
strasti za bogaćenjem.”63
Cijena je novčano izražena vrijednost. Ona je vidljiva na površini ekonomskih
zbivanja, pa ju je nemoguće naučno objasniti ako se ne objasni vrijednost, koja
je proizvod društvenih odnosa. Zakon vrijednosti je, dakle, zakon robne proizvod­
nje, koji izražava proizvodne odnose, ali se ispoljava kao zakon cijena preko kojeg
zakon vrijednosti stvarno djeluje. Tržišne cijene pokazuju naknadno kako je ras­
podijeljen ukupni društveni fond rada u odnosu prema potrebama, koje se u uvjetima
robne proizvodnje podmiruju posredstvom raspodjele i razmjene.
Već smo u uvodnom razmatranju ove teme istakli da robna proizvodnja
postaje dominantan oblik proizvodnje tek u kapitalizmu, pa i zakon vrijednosti

61 M . Todorović: str. 90.

62 K. Marx: Temelji slobode, str. 66.
63 Isto, str. 68.

103
kao opći zakon robne proizvodnje tek u kapitalizmu sveobuhvatno regulira odnose
u procesu društvene reprodukcije.
Marx je zakon vrijednosti u idealnom obliku objasnio u I. tomu „Kapitala”,
nastojeći objasniti porijeklo vrijednosti i viška vrijednosti. Nakon toga on prelazi
od apstraktnog ka konkretnom, postepeno uvodeći u analizu nove činjenice iz
života da bi objasnio pojavne oblike. Tako je u III. knjizi „Kapitala” pokazao
kako se vrijednost u kapitalizmu preobražava u cijenu proizvodnje, a višak vrijed­
nosti u profit.
U početku su se proizvodi razmjenjivali prema vrijednosti, odnosno prema
količini društveno potrebnog radnog vremena, a tek kasnije, nakon pojave novca,
prema cijenama. Može se smatrati da vrijednost povijesno i logički prethodi
cijeni proizvodnje. Međutim, robna proizvodnja nije bila dominantan oblik pro­
izvodnje do kapitalizma, iako je prethodnica i polazna točka kapitalističkog načina
proizvodnje. Iz toga se razabire da zakon vrijednosti nije ni u jednom obliku robne
proizvodnje bio osnovni ekonomski zakon. On to nije mogao biti u sitnoj robnoj
proizvodnji jer je ona nastala i razvijala se u pukotinama naturalne proizvodnje,
odnosno jednostavna robna proizvodnja nikada nije bila dominantan oblik proiz­
vodnje. U kapitalističkom načinu proizvodnje, u kojem je profit, odnosno profitna
stopa osnovni motiv proizvodnje, kapitali i radna snaga sele se iz grane u granu,
a posljedica je toga preobrazba vrijednosti u cijenu proizvodnje. Time se zakon
vrijednosti ne ukida. On postaje društveni okvir unutar kojeg zakon viška vrijed­
nosti, odnosno zakon profita naknadno usklađuje putem slobodne konkurencije
odnose među robnim proizvođačima u procesu društvene reprodukcije.
Marx veže vrijednost, kao i robnu proizvodnju, uz kapitalistički način pro­
izvodnje.
„Ono što leži u prirodi kapitala realno se ispoljava kao vanjska nužnost samo
konkurencijom, koja nije ništa drugo do to da mnogi kapitali nameću imanentna
određenja kapitala jedan drugom i sami sebi. Stoga nijedna kategorija građanske
ekonomije, pa ni prva, npr. određenje vrijednosti, ne postaje zbiljska drukčije
nego putem slobodne konkurencije, tj. putem zbiljskog procesa kapitala koji se
pojavljuje kao uzajamno djelovanje raznih kapitala jednog na drugi kao i svih drugih
odnosa proizvodnje i prometa koji su određeni kapitalom.”64
Zato Marx pretpostavlja da u budućem društvu slobodnih ljudi neće biti
robne proizvodnje ni zakona vrijednosti. Ekonomiziranje vremenom i planska
raspodjela radnog vremena na različite grane proizvodnje ostaje prvi ekonomski
zakon na bazi zajedničke proizvodnje.
„Kad se pretpostavi zajednička proizvodnja, naravno da određivanje vremena
ostaje bitno. Sto manje vremena društvo treba da bi proizvelo pšenicu, stoku itd.,
to više vremena ono dobija za drugu proizvodnju, materijalnu ili duhovnu. Kao
kod pojedinog individuuma, tako i kod društva svestranost razvoja, uživanja i
djelatnosti zavisi od štednje vremena. Ekonomiziranje vremenom, na to se napos­
ljetku svodi sva ekonomija. Kao što pojedinac mora ispravno rasporediti svoje vri­
jeme da bi u primjerenim proporcijama stekao znanja ili da bi zadovoljio različite
zahtjeve za svoju djelatnost, tako i društvo mora svrsishodno rasporediti svoje vri­
jeme da bi postiglo proizvodnju primjerenu svojim sveukupnim potrebama. Eko­
nomiziranje vremenom kao i planska raspodjela radnog vremena na različite grane

64 K. Marx: isto, str. 278.

104
proizvodnje ostaje, dakle, prvi ekonomski zakon na osnovu zajedničke proizvodnje.
On štoviše postaje zakon u mnogo višem stupnju. Ali to je ipak bitno različito od
mjerenja razmjenskih vrijednosti (rada ili proizvoda rada) radnim vremenom .”65
Očito je da, po Marxu, u budućem društvu umjesto zakona vrijednosti djeluje
zakon proporcionalne podjele ukupnog društvenog fonda rada. Međutim, između
kapitalizma i tog društva egzistira socijalizam, koji izlazi iz kapitalizma i na sebi
nosi tragove kapitalističkog načina proizvodnje. Zato, kao što smo već pokazali,
i u socijalizmu postoji robna proizvodnja i zakon vrijednosti, koji se neprekidno
preobražavaju po sadržaju i obliku do potpunog nestanka robne proizvodnje i
zakona vrijednosti toliko koliko se mijenja ekonomska struktura društva do aso­
cijacije neposrednih proizvođača. Međutim, gledanja teoretičara na neophodnost
djelovanja zakona vrijednosti u socijalizmu mijenjala su se sukladno gledanjima
na neophodnost postojanja robne proizvodnje u socijalizmu.
Shvaćanjima o nerobnom karakteru socijalističke privrede odgovara i shva­
ćanje o nepostojanju zakona vrijednosti u društvenom sektoru privrede. Umjesto
njega traže se i formuliraju drugi ekonomski zakoni. Tako, npr., Preobraženski
formulira krajem 1924. godine zakon prvobitne socijalističke akumulacije, koji bi
se pojednostavljeno mogao svesti na neophodnost razvoja državnog sektora na
račun privatnog (sitnih seljaka) putem neekvivalentne razmjene u korist državnog
sektora. Po Preobraženskom, zakon vrijednosti je zakon nesocijalističkih oblika
privređivanja, koji je prepreka razvoju socijalizma. Međutim, kako su nesocijalis-
tički oblici privređivanja postojali u sitnoseljačkoj poljoprivredi, to su, po Preob­
raženskom, u to vrijeme u SSSR-u paralelno djelovali i bili u sukobu zakon prvo­
bitne socijalističke akumulacije i zakon vrijednosti. Neekvivalentnom razmjenom
između državnog i privatnog sektora prelijevao bi se višak rada iz nesocijalističkog
sektora u Socijalistički sektor, što omogućava brz razvitak socijalizma na račun
siromašenja seljaka. Na taj će se način, po Preobraženskom, prevladati i zakon
vrijednosti, koji je prepreka razvoju socijalizma.
Buharin se usprotivio tezi Preobraženskoga videći u njoj opasnost za savez
između radnika i seljaka. Buharin je branio tezu o mogućnosti mirne suradnje
između socijalističkog i nesocijalističkog sektora. Za razliku od Preobraženskoga,
Buharin se zalaže za tezu da u socijalizmu djeluje zakon radnih utrošaka, koji se
u osnovi svodi na zakon razmjerne raspodjele ukupnog društvenog fonda rada,
koji gubi svoj robni oblik, odnosno vrijednosno ruho.
Krajem dvadesetih godina u sovjetskoj se literaturi počinje pisati o zakonu
planskog proporcionalnog razvitka narodne privrede> koji zamjenjuje zakon vrijed­
nosti. Neko vrijeme, sve do 1941. godine, smatralo se da zakon vrijednosti ne djeluje
u socijalizmu, iz čega se izvlačio zaključak o sukobu robne proizvodnje i planiranja.
Plan se smatrao osnovnim ekonomskim zakonom socijalizma. Stoga je izuzetno
zanimljiv stav L. Jurovskoga iz 1926. godine po kojem plansko reguliranje i usmje­
ravanje privrednog života nipošto ne ukida robnu privredu. Po njemu je plan samo
jedan od oblika robno-novčane privrede.
Nakon što je Staljin 1941. godine izjavio da zakon vrijednosti djeluje i u
socijalizmu, teoretičarima se nametnuo zadatak da riješe u kakvom su odnosu zakon
vrijednosti i zakon planiranja. Rješenje se pronašlo u formulaciji da je zakon vri­
jednosti sredstvo planskog upravljanja socijalističkom privredom. Taj se stav
održao dosta dugo u gotovo svim socijalističkim zemljama.

65 K. Marx: isto, str. 65.

105
 „Kad govorimo o zakonu vrijednosti, onda smo do sada uvijek suprotstavljali
ili zakon vrijednosti, ili plan, ili međudjelovanje. Tvrdim da kod nas u cijelosti
vlada zakon vrijednosti i da ne postoji „ili — ili”, ne suprotstavlja se zakon vrijed­
nosti i plan, nego je plan elemenat zakona vrijednosti, i to najveći, najvažniji, naj­
značajniji.”66
Međutim, iako je u ekonomskoj teoriji općeprihvaćen stav o neophodnosti
djelovanja zakona vrijednosti u socijalizmu, ekonomisti se još uvijek nisu složili
o opsegu i povijesnom obliku djelovanja zakona vrijednosti u socijalizmu.67
U raspravi o obliku ispoljavanja zakona vrijednosti u socijalizmu pojavile
su se i u nas različite koncepcije, ovisno o različitim uvjetima u kojima su nas­
tajale, što se podudara s postojanjem tzv. administrativnog perioda i perioda na­
stajanja samoupravnog socijalizma.
U vrijeme kada se sveobuhvatnim centralnim planom obuhvaćala cjelokupna
privredna aktivnost u obliku materijalnih bilanci, zakon vrijednosti i cijene nisu
mogli imati svoju ekonomsku funkciju. Cijene i novac koristili su se isključivo
kao obračunske kategorije, kao istrumenti plana. To razdoblje karakterizira ras­
pravljanje o normalnoj cijeni kao o različitim varijantama planske cijene, a ne
0 zakonu vrijednosti kao općem zakonu robne proizvodnje. Među tim varijanta­
ma mogu se naći vrijednosna cijena i cijena proizvodnje. Koncepcija vrijednosne
cijene s obzirom na važnost prenesene vrijednosti u stvaranju novog proizvoda
pripada prošlosti, mada je odgovarala određenoj etapi našega privrednog razvitka.
S razvojem samoupravljanja sve veće osamostaljivanje poduzeća kao robnih
proizvođača u donošenju poslovnih odluka utjecalo je na sve veće opredjeljivanje
ekonomista za cijenu proizvodnje kao plansku cijenu, jer je ona omogućavala
donošenje racionalnijih odluka u uvjetima postojanja razvijenijih proizvodnih snaga
1 postojanja različitih organskih sastava među pojedinim privrednim granama,
grupacijama i poduzećima.
Pitanje je da li je takav pristup izučavanju normalne cijene metodološki
ispravan, budući da ne polazi od društvenih odnosa koji utječu na oblik ispolja­
vanja zakona vrijednosti.
U periodu snažnijeg afirmiranja samoupravljanja u nas, postoje također
različite koncepcije o obliku djelovanja zakona vrijednosti. Rjeđe se mogu naći
oni koji normalnu cijenu tretiraju kao normativnu kategoriju, odnosno

66 V. Bakarić: Zakon vrijednosti, planiranje i objektivna određenost privrednog rasta,

Ekonomski pregled br. 3— 5/1963. str. 393.
67 Ovdje se neće iscrpno razmatrati različite koncepcije zakona vrijednosti u nas i drugim
socijalističkim zemljama. Tim e ne umanjujemo važnost rasprave o tom pitanju. Međutim,
nabrajanje različitih koncepcija koje su se javile, osobito poslije 1957. i 1958. godine u SSSR-u,
Poljskoj, ČSSR, s obzirom na njihovu brojnost, opteretilo bi ovaj rad. Broj članaka (osobito u
„Voprosi ekonomiki”) i knjiga je velik. O različitim koncepcijama normalne cijene u SSSR-u
informativan je rad T . Popovića: Teorija cene u sovjetskoj ekonomskoj nauci, Institut za među­
narodnu politiku i privredu, Beograd, 1969. O različitim poimanjima normalne cijene u nas vidi:
B. Kidrič: Teze o ekonomici prelaznog perioda, Komunist br. 6/50; M . Todorović: Oslobo­
đenje rada, Kultura, Beograd, 1965; zatim Problemi teorije i prakse socijalističke robne proiz­
vodnje u Jugloslaviji, u redakciji dra M . Korača, Informator, Zagreb, 1965; dva rada u redakciji
Z. Pjanića: Koncepcija i verifikacija cene proizvodnje u jugoslavenskoj privredi 1964. i 1966, Institut
društvenih nauka, Beograd, 1968, i Specifična cena proizvodnje u jugoslavenskoj privredi 1964—
1968, Institut društvenih nauka, Beograd, 1970; te materijale sa savjetovanja jugoslavenskih ekono­
mista u Sarajevu 1964, objavljene u „Ekonomistu” br. 4/1964. Značajan je rad profesora I. Vran­
čića: Problem zakona vrijednosti u prelaznom periodu, objavljen 1956. godine u izdanju Eko­
nomskog pregleda u Zagrebu.

106
koji'zakonu vrijednosti ne priznaju objektivnost djelovanja neovisno o tome-da
li su ga uspjeli otkriti i naučno oblikovati. Već petnaestak godina domi­
niraju shvaćanja o neophodnosti spoznaje oblika zakona vrijednosti u socija­
lizmu kao objektivnog pokretača privrednog razvitka. Međutim, o obliku njegova
ispoljavanja postoje različita gledanja, kako u raznim socijalističkim zemljama,
tako i u svakoj od njih. U Jugoslaviji također postoje različita stajališta o obliku
djelovanja zakona vrijednosti, kao što su: vrijednosna cijena, cijena proizvodnje,
specifična cijena proizvodnje, dohodna cijena, reprodukciona cijena, cijena ra­
zvoja, itd.
Zastupnici koncepcije vrijednosne cijene68 polaze od samoupravljanja i ra­
dničke klase kao klase na vlasti. Po njima u takvom društvenom okviru nema
uzročnika koji bi utjecao na preobrazbu vrijednosti u neki drugi oblik zakona
vrijednosti. Time što vrijednosna cijena svakoj privrednoj grani koja proi­
zvodi istu upotrebnu vrijednost omogućava naknadu materijalnih troškova proi­
zvodnje i ostvarenje dohotka, koji je jednak stvorenoj vrijednosti u toj grani,
nema prelijevanja novostvorene vrijednosti iz grane u granu. Na taj je način
moguće reproducirati odnose raspodjele prema radu. Matematički se vrijednosna
cijena izražava kao:
LD
V c=SP+A +Q
NR’
gdje je

Vc vrijednosna cijena
SP prenijeta vrijednost sredstava za proizvodnju na novi proizvod
A akumulacija
Q sredstva za opću i zajedničku potrošnju
LD sredstva za neto lične dohotke
NR količina u proizvodnju uloženog novododatog rada

Kritičari te koncepcije polaze od toga da vrijednosna cijena ne odgovara

stupnju razvijenosti proizvodnih snaga u nas, niti stimulira njihov razvoj, jer pri­
znaje najviše dohotke granama s niskim organskim sastavom faktora proizvodnje.
Osim toga, po ovoj koncepciji postoji tržište radne snage, što ne odgovara soci­
jalističkim proizvodnim odnosima. S druge strane, vrijednosna cijena nije ba­
zirana na objektivnom djelovanju tržišnog mehanizma. Ispravno se zaključuje
da se socijalizam mora razvijati iz kapitalizma, odnosno iz oblika koje je dobio u
nasljeđe od kapitalizma.6970
Određeni broj autora u Jugoslaviji smatra da zakon vrijednosti i u soci­
jalizmu djeluje u obliku cijene proizvodnje.10 Pri tome oni polaze od činjenice da
na sadašnjem stupnju razvoja proizvodnih snaga sredstva za proizvodnju imaju
značajno mjesto u vrijednosti robe, što utječe na preobrazbu vrijednosti u cijenu
proizvodnje. Polazeći od saznanja da se socijalizam razvija iz kapitalizma, od

68 M . Trklja: Teze o obliku delovanja zakona vrednosti u samoupravnom socijalizmu.

Ekonomist, Zagreb, br. 2/1971.
69 M . Todorović: Oslobođenje rada. str. 61.
70 M . Todorović: isto str. 61.

107
činjenice da i u socijalizmu ostaje potreba gomilanja materijalnog bogatstva dru­
štva u uvjetima konkurentske borbe na tržištu, dolazi se do zaključka da podu­
zeća i u socijalizmu teže što manjem utrošku c i v, odnosno teže maksimaliziranju
— , što se naziva stopom prirasta materijalnog bogatstva društva .11 T a stopa
c+v
postaje motiv proizvodnje, ona dovodi do prelijevanja sredstava i rada iz grane u
granu, odnosno do stvaranja prosječne stope (p):
_ Zm
P 2 (c + v )
što utječe na preobrazbu vrijednosti u cijenu, „koja po formi odgovara cijeni pro­
izvodnje”,7172 odnosno koja se može prikazati kao:

P _ C+V+(C+V)_ | H _ .

Razrađujući dalje koncepciju cijene proizvodnje kao oblik ispoljavanja zakona

vrijednosti u socijalizmu, jedna je grupa ekonomista73 došla do zaključka da zakon
vrijednosti u socijalizmu ima oblik specifične cijene proizvodnje. Po njima, osnovni
motiv proizvodnje robnih proizvođača u socijalizmu jest maksimaliziranje aku­
mulacije (ne više profita). Odredivši društveno bogatstvo kao c + v , u ,,v” se zbog
promijenjenih vlasničkih odnosa uračunavaju uz neto lične dohotke i razni fon­
dovi društvenog standarda, odnosno svi oblici osobne i opće potrošnje. Na taj
se način, po zastupnicima ove koncepcije, u normalnu cijenu ugrađuje centralna
ekonomska problematika prijelaznog razdoblja — pripajanje ukupne veličine opće
potrošnje u materijalnu reprodukciju radne snage. Opća potrošnja (q) stoga je
posebno iskazana u strukturi robne vrijednosti, koja je
V =c+v+q (c = sredstva za proizvodnju
v = osobni dohoci
q = opća potrošnja).
U jedinstvenoj stopi akumulativnosti, koja se razlikuje od opće profitne stope,
opća je potrošnja premještena iz brojnika u nazivnik:

A
c+v+ q
gdje je, uz pretpostavku jednog godišnjeg obrta sredstava:
A = ukupna društvena akumulacija
C = ukupna predujmljena sredstva za proizvodnju
V = ukupni osobni dohoci
Q = ukupna opća potrošnja.

71 Isto, str. 85.

72 Isto, str. 86.
73 Z. Pjanić, i dr.: Specifična cena proizvodnje u jugoslovenskoj privredi 1964— 1968,
Institut društvenih nauka, Beograd, 1971.

108
 Na taj se način došlo do specifične cijene proizvodnje kao oblika zakona vri­
jednosti u socijalizmu, koja se analitički izražava kao:

Koncepcija specifične cijene proizvodnje jedna je od dominantnih koncepcija u

našoj ekonomskoj teoriji. Međutim, protivnici koncepcije cijene proizvodnje i
specifične cijene proizvodnje kritički se osvrću na njih, prigovarajući im pored
ostalog:
a) da obje polaze od tržišnog određivanja ličnih dohodaka, odnosno da
radnu snagu u socijalizmu tretiraju kao robu;
b) da profitna stopa u socijalizmu ne može biti motiv proizvodnje, već da
je to dohodak od čije veličine zavisi opseg osobne potrošnje i akumu­
lacije;
c) da u cijenu koštanja socijalističkih robnih proizvođača ulazi uz sredstva
za proizvodnju cjelokupni novododani rad, a ne samo jedan njegov dio

d) da specifična cijena proizvodnje odgovara administrativnom socijalizmu,

u kojem je država određivala podjelu novostvorene vrijednosti na aku­
mulaciju i potrošnju, na osnovi čega se konstruira oblik normalne cijene
u socijalizmu. Po tome je specifična cijena proizvodnje normativna ka­
tegorija koja ne objašnjava oblik zakona vrijednosti u socijalizmu kao
objektivnog zakona;
e) da stopa akumulati\nosti ne može biti pokazatelj položaja grana i gru­
pacija u primarnoj raspodjeli, jer masa akumulacije ovisi o internoj ra­
spodjeli (na akumulaciju i osobnu potrošnju) i sekundarnoj raspodjeli
realiziranog dohotka radnih organizacija.
Tim koncepcijama suprotstavljaju se zastupnici dohodne cijene.1* Ovu su
koncepciju neki prihvatili, ali su mnogi polemizirali s njenim autorom i koau­
torima. Autori koncepcije dohodne cijene polaze od saznanja da oblik ispoljavanja
zakona vrijednosti ovisi o društvenim odnosima i da su ekonomske kategorije
apstrakcije društvenih odnosa. Zato u uvjetima postojanja društvenog vlasništva
i samoupravljanja udruženih proizvođača, tj. u izmijenjenim društvenim uvje­
tima zakon viška vrijednosti ne može biti osnovni ekonomski zakon socijalističke
robne proizvodnje. Isto tako simboli c, v i m govore o kapitalističkom načinu
proizvodnje, dakle o odnosima u kojima se vlasništvo nad sredstvima za pro­
izvodnju suprotstavlja vlasništvu nad radnom snagom. Ta polarizacija u nas
prestaje postojati. Prerastanjem kapitalističkog društvenog odnosa u socijalistički
radna snaga gubi robni karakter, pa se podjela rada na potreban rad i višak rada
ne odvija posredstvom tržišta. Zbog toga teoretski uzevši ne postoji mogućnost
da se potreban rad pojavi kao društveno izdiferencirana kategorija. U izmije­
njenim društvenim uvjetima radnik ne prodaje svoju radnu snagu drugome, jer
samo udruženi proizvođači neposredno upravljaju sredstvima za proizvodnju.
Stoga se vrijednost radne snage ne može valorizirati ni na koji drugi način
osim valorizacije na bazi onoga što je stvorila, na bazi novostvorene vrijednosti.74

74 Dr M . Korać: Teze za teoriju socijalističke robne proizvodnje, Socijalizam br. 1 /1961.

109
Novostvorena vrijednost javlja se kao jedinstvena kategorija; radnici su je stvorili
u procesu proizvodnje, a istovremeno su i njeni prvi prisvajači. Kako je proizvo­
dnja u socijalizmu robna, to novostvorenu vrijednost tržište priznaje ili ne pri­
znaje u cijelosti. Veličina novostvorene vrijednosti koju je priznalo tržište jest
dohodak. Kakva će biti podjela dohotka na fond akumulacije i fond potrošnje,
ovisi o odluci neposrednih proizvođača.
Zakon dohotka potiče neposredne proizvođače na proizvodnju određenih
upotrebnih vrijednosti, na korištenje živog rada (kao faktora proizvodnog pro­
cesa) i sredstava za proizvodnju, na njihovo neprekidno usavršavanje, jer to je
jedini način da se ostvari što bolji poslovni rezultat — dohodak. Visina osobnih
dohodaka ovisi o ostvarenom dohotku. Na taj se način interes svakog individual­
nog proizvođača podudara s interesom društva kao cjeline. Visina dohotka svakog
pojedinca ovisi o njegovu doprinosu u stvaranju proizvoda, te o rezultatu rada
radne jedinice i radnog kolektiva.
Polazeći od samoupravljanja udruženih proizvođača društvenim sredstvima
za proizvodnju i od dohotka kao osnovnog motiva proizvodnje, nastala je kon­
cepcija dohodne cijene. Po toj koncepciji radni kolektivi kao robni proizvođači
nastoje maksimalizirati dohodak, a pokazatelj rentabilnosti postaje dohodna stopa.

d
d* =
sp+ nv
(d’ = dohodna stopa
d = realizirani dohodak
sp = utrošak sredstava za proizvodnju
nv = utrošak radne snage, koji se mjeri novostvorenom vrijednošću).

Po toj koncepciji dohodak je osnovni motiv proizvodnje, a dohodnom sto­

pom socijalistički robni proizvođači mjere rentabilnost svog poslovanja. Razli­
čite dohodne stope u različitim granama proizvodnje dovode u uvjetima slobod­
ne konkurencije do seljenja robnih proizvođača, što vodi formiranju prosječne
dohodne stope u privredi:
D
d* =
SP+NV*
gdje je:
d’ = prosječna dohodna stopa
D = ukupno ostvareni narodni dohodak
SP = ukupna društvena utrošena sredstva za proizvodnju
NV = ukupno utrošena radna snaga.
U društvu su D i NV identične veličine.
Po prosječnoj dohodnoj stopi raspoređuje se dohodak na različite grane
proizvodnje razmjerno masi angažiranih materijalnih i ljudskih proizvodnih či­
nilaca, što dovodi do preobrazbe vrijednosti u dohodnu cijenu (DC).

110
 dc = m tp -h (sp + n v) i ---- —---- ), odnosno
IS P + N V j
dc = m tp + p d 75

gdje je:
mtp = materijalni troškovi proizvodnje
pd = prosječni dohodak.
Po njenim zastupnicima, dohodna cijena jest oblik ispoljavanja zakona vri­
jednosti u uvjetima socijalističke samoupravne robne proizvodnje. Proizvodi se,
dakle, realiziraju po tržišnim cijenama, koje osciliraju oko dohodne cijene.
Dohodna cijena je bila i ostala predmetom mnogih kritika. Kritičari uglav­
nom nisu dovodili u pitanje teoretske premise, niti logičnu povezanost premisa
sa zaključcima. Prigovori su se uglavnom upućivali na metodološke propuste
pri izračunavanju dohodne stope. Po jednima, npr., SP i NV, koje se nalaze u
nazivniku, nisu uporedive veličine jer se sa SP iskazuju predujmljena sredstva
za rad na početku godine i vrijednost predmeta rada utrošenih u toku godine,
a sa NV ukupna novostvorena vrijednost u toj godini. Kritičari koncepcije dohod­
ne cijene dovodili su u pitanje i nesmetani tok društvene reprodukcije, jer su
u težnji radnika da maksimaliziraju svoje osobne dohotke vidjeli opasnost da se
time ne smanji stopa akumulacije.
Teško bi bilo nabrajati sve prigovore koncepciji dohodne cijene. Može se
reći da razlike među shvaćanjima specifične cijene proizvodnje i dohodne cijene
nisu niti će biti prevladane u dogledno vrijeme. Vrijedno je istaknuti pokušaj da
se pronađu mogućnosti prevladavanja teoretskog spora o obliku ispoljavanja za­
kona vrijednosti u socijalističkom samoupravnom društvu.76 Taj bi se pokušaj
mogao svesti na tvrdnju da obje koncepcije ne polaze od realnog stanja u sistemu
robne privrede u nas, već od teoretski pretpostavljenog stanja. Kako u nas samo­
upravno društvo još nije prevladalo sve odnose karakteristične za kapitalistički
način proizvodnje (odnosno sve oblike grupnog vlasništva), niti ulogu države
(oblici državne svojine), to u Jugoslaviji još uvijek djeluje zakon vrijednosti u
obliku cijene proizvodnje i specifične cijene proizvodnje. S razvojem samou­
pravljanja razvijaju se novi proizvodni odnosi, a s njima su počeli djelovati i novi
ekonomski zakoni. Pri tome se misli na zakon dohotka. Daljnjom preobrazbom
ekonomske strukture u socijalizmu, javljat će se zakoni socijalističkog društva u
kojima će se sve više izražavati raspodjela prema potrebama.
Ovaj pokušaj prevladavanja teoretskog spora o obliku ispoljavanja zakona
vrijednosti istakli smo zato što nam se čini da je najbliži Marxovoj naučnoj metodi.
Promatrajući socijalizam kao društvo koje izlazi iz kapitalizma, u kojem se po­
stepeno prevladavaju vlasnički odnosi, izbjegava se pogreška da se ustavne od­
redbe proglase stvarnošću iz čega bi se zatim teoretski mogao konstruirati oblik
u kojem djeluje zakon vrijednosti. Poznato je da zakon vrijednosti djeluje objek­
tivno, ovisno o realnim proizvodnim odnosima. Stoga se zaključci o obliku nje­
gova djelovanja ne mogu izvlačiti iz pravaca društvenog razvoja. Razvoj proiz­

75 M . Korać: Teze za teoriju socijalističke robne proizvodnje ,u knjizi: Problemi teorije

i prakse socijalističke robne proizvodnje u Jugoslaviji, Informator, Zagreb, 1965, str. 19.
76 D . Dašić: Sistem i politika cena u uslovima socijalističkog samoupravljanja, Radnička
štampa, Beograd, 1974, str. 38—45.

111
vodnih snaga i proizvodnih odnosa mijenja vlasničke odnose (ne govorimo o vla­
sništvu kao pravnoj kategoriji) u pravcu nevlasništva. To će, svakako, djelovati
na preobrazbu oblika zakona vrijednosti. Međutim, na putu k asocijaciji slobod­
nih ljudi socijalizam će postepeno prevladavati robnu proizvodnju i zakon
vrijednosti do njihova potpunog ukidanja.
Socijalizam se gradi svjesnom akcijom ljudi. Zakon vrijednosti je realnost
u socijalizmu. Međutim, da bi o obliku njegova ispoljavanja mogli zaključivati
radi ovladavanja njime, neophodan je napor teoretičara da istraže na kojem je
stupnju razvijenost proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa u Jugoslaviji i u dru­
gim socijalističkim zemljama. S druge strane, socijalizam nastaje, razvija se i koeg­
zistira s kapitalizmom, koji je još i danas svjetski sistem. Sigurno je da i među­
narodni ekonomski odnosi preko modificiranog zakona vrijednosti na svjetskom
tržištu imaju utjecaja i na oblik ispoljavanja zakona vrijednosti u socijalizmu. Na
žalost, ti problemi još nisu u marksističkoj literaturi temeljitije obrađeni.

ROBNA PROIZVODNJA, ZAKON VIUJEDNOSTI I PLANIRANJE U

SOCIJALIZMU

Iz određenja karakteristika robne proizvodnje i njene vrijednosne strukture

proizlazi potreba objašnjenja odnosa robne proizvodnje i plana, odnosno zakona
vrijednosti, tržišta i plana u socijalizmu.
Ako se pod pojmom privredni sistem razumijeva organizacija privrede i or­
gani koji djeluju u privredi, očito je da su robna proizvodnja i planiranje u so­
cijalizmu komponente privrednog sistema, koje se međusobno uvjetuju i koje
su međusobno u vezi. Budući da se samoupravni privredni sistem temelji na dru­
štvenim sredstvima za proizvodnju, samoupravljanju i robnoj proizvodnji, a robna
proizvodnja u sebe uključuje i samoupravno planiranje, koje mora polaziti od
privrednog sistema i od kojeg zavisi, očigledno je da planiranje, robna proizvodnja
i zakon vrijednosti u socijalizmu nisu suprotstavljeni jedan drugome. Međutim,
o tom pitanju bilo je i još ima puno kontroverznih stavova. Zbog toga je neop­
hodno definirati sam pojam planiranja. Činjenica je, naime, da se taj termin ko­
risti u širem i užem smislu. Planiranje u širem smislu trebalo bi da obilježava
postupke kojima društvo utječe na organiziranje privrednih tokova i procesa radi
njihove racionalizacije i postizanja nekih određenih društveno-ekonomskih efe-
kata. Planiranje u užem smislu poistovjećuje se s postupkom donošenja privrednih
odluka u određenom institucionalnom obliku.77 Najpotpunijom definicijom pla­
niranja u nas smatramo ovu:
„Može se zaključiti da je planiranje, kao metoda i sredstvo ekonomske po­
litike, sastavni dio društveno-ekonomskog ili privrednog sistema i da je ono u
suštini metoda organiziranog društvenog utjecaja na privredna (i društvena) kre­
tanja zemlje, na osnovu svjesne i organizirane aktivnosti nosilaca ekonomske po­
litike u skladu sa spoznatim djelovanjem ekonomskih zakonitosti, radi racional­
nog ostvarivanja formuliranih ciljeva i zadataka ekonomske politike”.78

77 Takvu podjelu nalazimo u radu M . Samardžije: Mesto i uloga planiranja u sistemu

samoupravljanja, Gledišta br. 8—9/1965, str. 1039.
78 J. Sirotković: Planiranje u sistemu samoupravljanja, Informator, Zagreb, 1966, str. 12.

112
 Time što se govori o svjesnoj i organiziranoj aktivnosti nosilaca ekonomske
politike „u skladu sa spoznatim djelovanjem ekonomskih zakonitosti”, određuje'
se odnos planiranja prema robnoj proizvodnji. Planiranjem se nastoji ovladati
zakonima robne proizvodnje, a preko toga procesom društvene reprodukcije. Očito
je da planiranje kao sastavni dio privrednog sistema mora voditi računa o načinu
i obliku organizacije privrednog života i njegovim zakonitostima, odnosno da je
oblik planiranja ovisan o privrednom sistemu i materijalnim i društvenim uvjetima
u kojima se planira. Upravo zanemarivanje tih činjenica dovelo je do suprotstav­
ljanja robne privrede (kao anarhične) planu. To suprotstavljanje starije je od so­
cijalističkog poretka i može se u raznim oblicima naći sve do naših dana.
Uzroci suprotstavljanja plana i tržišta mogu se prije svega tražiti u anti-
robnom shvaćanju socijalističke privrede. Poistovjećenje tržišne privrede i anar­
hije, te plana kao racionalno organiziranog oblika privrednog života odgovara
pojednostavljenoj shemi. Činjenica je da je u privrednom životu nemoguće poi­
stovjetiti anarhiju s robnom proizvodnjom bez prisutnosti svjesne akcije ljudi,
isto kao što je nemoguće poistovjetiti plan i svjesnu akciju društva lišenu spon­
tanog djelovanja.79 Međutim, ako se naglašava svjesna akcija društva na privredna
kretanja radi ostvarivanja određenih društveno-ekonomskih ciljeva, što je sadr­
žaj pojma ekoilomske politike, onda se prvenstveno ima na umu da postoje no­
sioci ekonomske politike, koji imaju mogućnost da koordiniraju i usmjeravaju
aktivnost privrednih subjekata. Time se automatski ne negira spontanost privred­
nih procesa, a niti je unaprijed zagarantirana racionalnost privrede. Postojanje
plana još uvijek ne garantira racionalnost. O racionalnosti može se suditi jedino
na osnovi analize realnih zbivanja u privrednom životu, a kriterij za ocjenu je
li oblik organizacije privrede racionalan ili nije jest ekonomiziranje opredmeće-
nim i živim radom, te mogućnost zadovoljavanja društvenih potreba po kvaliteti
i kvantiteti.
Planiranje nije isključivo vezano uz socijalizam.80 Na određenom stupnju
razvijenosti proizvodnih snaga robna proizvodnja ne može uspješno funkcionirati
bez svjesne društvene koordinacije i usmjeravanja procesa društvene reproduk­
cije. Kapitalistička država u suvremenom razvijenom kapitalizmu pokušava us­
mjeravanjem cjelokupnog privrednog razvoja ublažiti poremećaje u procesu pro­
širene reprodukcije.81 Drugo je, međutim, pitanje da li i u kojoj mjeri kapitalistička
država može u granicama tog sistema, zasnovanog na privatnom vlasništvu, dru­
štveno usmjeravati i koordinirati privredna kretanja u svrhu bržeg privrednog
i društvenog razvoja. Međutim, i pored ograničenja koje kapitalizam postavlja
sistemu planiranja, činjenica je da se i u kapitalizmu planira. Zemlje u razvoju
danas također planiraju, kako bi što uspješnije prevladale privrednu i društvenu
nerazvijenost. Danas se planira i u međunarodnim ekonomskim zajednicama. Ono
što je različito u kapitalizmu i socijalizmu to s u : sadržaj, motivi i ciljevi planiranja

79 N a sličan način rezonira i A. Vacić. Vidi n je g o v p r ilo g u raspravi U s m je ra v a n je d r u š t ­

v e n o g ra z v o ja u S o cijalizm u , Gledišta b r . 8— 9/1965, str. 1150— 1157.
80 B. Ćosić: Planiranje kao opća svjetska pojava, Pregled br. 3/1970, Sarajevo
81 „Dok je kapital slab, on još traži štake nestalih ili s njegovom pojavom nestajućih načina
proizvodnje, čim se osjeti jak, on odbacuje te štake i kreće se prema svojim vlastitim zakonima.
Čim počne osjećati i shvaćati samog sebe kao prepreku za razvitak, on pribjegava oblicima koji*
kako se čini, dovršavaju gospodstvo kapitala, ali ujedno, obuzdavanjem slobodne konkurencije*
predstavljaju vjesnike njegovog raspadanja i raspadanja načina proizvodnje koji na njanu počiva.
(K. Mane: Temelji slobode — Osnovi kritike političke ekonomije, Naprijed, Zagreb, 1974, str.
278).

8 P o litičk a ek on om ija socijalizm a 113

u različitim društvenim uvjetima, ali praksa svih zemalja danas pokazuje da je
suprotstavljanje plana i robne proizvodnje nenaučno i da ne nalazi svoju potvrdu
u stvarnosti. Tome bi se moglo dodati da planiranje u razvijenim kapitalističkim
zemljama može biti savršenije, jer su u njima mnogo razvijenije modeme metode
i instrumentarij ekonomske analize. Planiranje nije isključivo vezano uz socija­
lizam, iako je planiranje u socijalizmu nužnost. Ono je vezano uz određeni stupanj
razvitka proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, kada u uvjetima postojanja dru­
štvene podjele rada podruštvljenost proizvodnje dostigne takav stupanj da robna
proizvodnja ne može spontano usklađivati ekonomski i društveni razvoj bez po­
tresa i kriza. Na takvom stupnju razvitka neophodna je svjesna akcija društva,
koja omogućava normalno funkcioniranje robne proizvodnje kao oblika organi­
zacije društvenog rada.
Valja naglasiti da je u socijalizmu planiranje neophodno radi bržeg i sklad­
nijeg razvoja proizvodnih snaga. Društveno vlasništvo na sredstvima za proiz­
vodnju omogućava i zahtijeva svjesnu raspodjelu ukupnog društvenog fonda rada
na pojedine grane i grupacije na osnovi unaprijed određenih ciljeva u skladu sa
stupnjem razvijenosti materijalnih proizvodnih snaga i spoznatih ekonomskih za­
kona. Ono, prema tome, omogućava i zahtijeva planiranje kao metodu organi­
ziranog društvenog utjecaja na privredna i društvena kretanja. Planiranje je neop­
hodnost, ali ne i ekonomski zakon, kao što se to ponekad tvrdi u političkoj eko­
nomiji. Poznato je da su ekonomski zakoni kauzalni odnosi koji djeluju u eko­
nomskoj oblasti društvenog života neovisno o volji ljudi. Prema tome, planiranje
kao sredstvo i metoda ekonomske politike ne može se smatrati ekonomskim za­
konom.
Drugi razlog za suprotstavljanje robne proizvodnje i plana u socijalizmu
valja tražiti u poistovjećivanju planiranja s- prvim njegovim oblikom u SSSR-u
sredinom dvadesetih godina ovog stoljeća, te u realnom sukobu administrativnog
sistema planiranja u socijalističkim zemljama i robne proizvodnje. U to se vri­
jeme plan narodne privrede smatrao osnovnim ekonomskim zakonom. Međutim,
kako robna proizvodnja ipak nije bila u potpunosti ukinuta, postavilo se pitanje
odnosa između plana i zakona vrijednosti. Stoga su se u naučnoj literaturi vo­
dile žive rasprave o tom pitanju.
Sadržaj, oblici i metode planiranja ovise o stupnju razvijenosti proizvodnih
snaga i o značajkama proizvodnih odnosa. Zbog toga se u različitim proizvodnim
odnosima razlikuju i sistemi planiranja. Sistem planiranja različit je i u socijalizmu,
ovisno o stupnju njegove razvijenosti. Tako je sistem planiranja drugačiji u ad­
ministrativnom socijalizmu, gdje je planiranje usklađeno s centralističkim admi­
nistrativnim privrednim sistemom, nego u samoupravnom privrednom sistemu.
Zbog toga su u Jugoslaviji postojala dva sistema planiranja. Prvi je vezan uz do-
minirajuću ulogu države, a bio je određen društvenim, ekonomskim i političkim
uvjetima. Nerazvijena i razrušena Jugoslavija poslije II. svjetskog rata našla se
pred problemom bržeg privrednog i društvenog razvoja. Skromni materijalni82

82 „Ne bi trebalo zaboraviti da je tokom rata bilo u Jugoslaviji uništeno i oštećeno 20,7%
kuća, uništeno 24,2% predratnog broja voćaka, 3,8% vinograda, da je broj konja pao za 60,1%,
broj ovaca za 63,3%, goveda za 55,6%, svinja za 58,7%, da je bilo uništeno poljoprivrednog inven­
tara 56%, da je bilo opljačkano 1,900.000 vagona žitarica i ostalih poljoprivrednih proizvoda,
da je bilo uništeno 36,5% industrije, razoreno 52% pruga normalnog kolosijeka, da je na jugo­
slavenskom teritoriju ostalo svega 23,4% predratnog broja lokomotiva i 16,1% vagona itd., itd!”
(B. Kidrič: O vezanim cijenama, Materijali za ideološki odgoj članova Narodnog fronta, II. dio,
Zagreb, 1949, str. 170— 171).

114
financijski i ljudski izvori morali su biti maksimalno iskorišteni. To se moglo po­
stići određivanjem i provođenjem jedinstvene ekonomske politike iz jednog cen-
— administrativnim centralističkim i direktivnim planiranjem. Država je kao
osnovni organizator privrednih i društvenih kretanja nastojala jedinstvenim, sve­
obuhvatnim planovima odrediti sva privredna kretanja. Ona je određivala proi­
zvodne zadatke, od koga će proizvođači nabavljati materijalne faktore proizvodnje,
određivala je opseg zaposlenosti i visinu plaća, raspolagala je akumulacijom, di­
stribuirala gotove proizvode potrošačima. Država je, prema tome, u jednom cen­
tru administrativno detaljno određivala prioritetne zadatke, što je na tom stupnju
razvijenosti, u tim društvenim i političkim okolnostima bilo neophodno i ne­
sumnjivo omogućilo ostvarenje krupnih rezultata. Međutim, takvo planiranje imalo
je i svojih slabosti. Administrativno i centralističko upravljanje sputavalo je slo­
bodnu inicijativu proizvođača, ekonomičnost i racionalnost poslovanja. Razvijenija
privreda traži više slobodnog prostora kako bi mogli djelovati njeni unutrašnji
pokretači, koji ne mogu biti nadomješteni fiksiranim zadacima iz jednog centra.
Osim toga, centralističko i administrativno upravljanje omogućava razvoj biro­
kracije, koja svoje ciljeve i interese postepeno nameće radničkoj klasi kao dru­
štvene. Time onemogućava oslobađanje radničke klase i dovodi u pitanje i sam
socijalizam. Zbog toga je u Jugoslaviji 1950. godine otpočeo proces decentralizacije,
u kojem samoupravni organi sve više zamjenjuju državu u upravljanju privredom.
Promjene ekonomske strukture zahtijevale su izmjene i u sistemu organizacije
i upravljanja privredom.
Izgradnja novog privrednog sistema zahtijevala je i drugačiji sistem pla­
niranja, zasnovan na materijalnoj zainteresiranosti i pravu udruženih proizvođača
da odlučuju o cjelokupnom toku proširene reprodukcije.
„Planiranje kao sveobuhvatna djelatnost svih subjekata našeg samoupravnog
socijalističkog društva, radnika u osnovnim i drugim organizacijama udruženog
rada, radnih ljudi u interesnim i drugim samoupravnim organizacijama i za­
jednicama, te u društveno-političkim zajednicama, ima za cilj unapređivanje uv­
jeta njihova života i rada, stvaranje osnova za njihovu stabilnost i za što potpunije
korištenje mogućnosti za razvoj proizvodnih snaga društva i povećanje produk­
tivnosti njihovog i ukupnog društvenog rada, u svrhu razvijanja samoupravnih
odnosa na toj osnovici i ovladavanja stihijnim djelovanjem tržišta”.83
Samoupravno planiranje polazi od planova osnovnih organizacija udruženog
rada. To je moguće ako se znaju na samoupravnoj osnovi utvrđeni osnovni pravci
ekonomskog razvoja te osnovni ciljevi i zajednički interesi. Samoupravno planiranje
usklađuje pojedinačne i zajedničke interese složenim postupcima planske koordi­
nacije na različitim nivoima planiranja, gdje planovi na višoj razini planiranja nisu
jednostavni zbroj planova nižih nivoa planiranja. Ishodište samoupravnog plani­
ranja je tzv. osnovno planiranje u osnovnim organizacijama udruženoga rada, što
zahtijeva i drugačiju metodologiju planiranja. Time što bi se izgradio minimum
jednoobraznog osnovnog planiranja, omogućilo bi se usklađivanje i agregiranje
osnovnih planova na višim nivoima društvene oragnizacije. Nove zahtjeve u pog­
ledu metodologije planiranja postavlja i integracija osnovnih organizacija, odnosno
samoorganiziranje privrede. Tako planiranje dobiva karakter samourpavnog dogo­
varanja, ali se time ne umanjuje značenje društvenih planova. Društveni planovi
više nisu sveobuhvatni planovi privrednog razvoja, ali nisu ni jednostavan zbroj
83 „Platforma za pripremu stavova i odluka Desetog kongresa SKJ”, prilog Večernjeg
lista, Zagreb, 1973, str. 22.

8* 115
osnovnih planova. U njima bi trebalo privrednim subjektima davati informacije
0 budućim promjenama privredne strukture i privrednih procesa, usmjeravati
privredni razvitak u skladu s unaprijed utvrđenim i prihvaćenim ciljevima ekonom­
ske politike, posebno usmjeravati razvoj nedovoljno razvijenih područja, novih
privrednih i izvanprivrednih djelatnosti.
Jedino takav oblik planiranja koji nije unijet izvana, već izrasta iz privrednog
sistema kao njegov sastavni dio, koji je zasnovan na spoznaji osnovnog ekonomskog
zakona, može biti racionalan, omogućava slobodnu inicijativu privrednih organiza­
cija, a time omogućava i razvitak samoupravljanja.
Kada se govori o robnoj proizvodnji i planiranju u socijalizmu, ne može se
zaobići korisnost proizvoda sa stajališta potrošnje i mogućnost uspoređivanja
različitih upotrebnih vrijednosti u svrhu zamjenjivanja skupljih proizvoda jeftini­
jima, u kojima je sadržano manje utrošenog ljudskog rada. Na taj aspekt planiranja
upozorio je Engels kad je govorio o planiranju u socijalizmu.
„Korisni efekti različitih upotrebnih predmeta, uspoređenih međusobno i
s količinom rada potrebnim za njihovu izradit, konačno će određivati taj plan . . .’,84
Engels piše o direktnom mjerenju utrošenog rada u proizvodnji upotrebnih
predmeta jer je pretpostavljao da u socijalizmu neće biti robne proizvodnje. Me­
đutim, taj Engelsov stav može se iskoristiti i pored toga što robna proizvodnja
postoji u socijalizmu. Time se zapravo govori o upotrebnoj vrijednosti robe u so­
cijalizmu, koje svojstvo jest jedno od svojstava svake, pa, dakle, i socijalističke
robne proizvodnje.
Poznato je da je upotrebna vrijednost svojstvo robe da zadovoljava neku
čovjekovu potrebu. Politička ekonomija izučava društvenu stranu materijalne
proizvodnje, koja se u uvjetima postojanja robne proizvodnje izražava putem
vrijednosti. Vrijednost robe jest društvena ¿upstanca robe i s tog je stajališta
izučava politička ekonomija. „Upravo suprotno fizičkoj gruboj predmetnosti robnih
tijela, u predmetnost njihove vrijednosti ne ulazi ni atom prirodne materije.”8485
1 dalje, Marx kaže „da je prema tome predmetnost njihove vrijednosti čisto
društvena . . .”.86
Međutim, ono što interesira političku ekonomiju socijalizma jest upotrebna
vrijednost robe kao društveno-ekonomska kategorija, jer socijalizam je nezamisliv
bez svjesnog i koordiniranog djelovanja ljudi na tok društvene reprodukcije i razvoj
društva. Budući da je osobna i proizvodna potrošnja faza u procesu društvene
reprodukcije, to je upotrebna vrijednost robe neobično važna kategorija potrošnje
sa stajališta planiranja i vođenja praktične ekonomske politike. Stoga je upotrebna
vrijednost robe kategorija političke ekonomije socijalizma sa stajališta zakona pot-
trošnje u socijalizmu, koji nisu isti zakonima proizvodnje, iako je potrošnja objek­
tivno određena proizvodnjom. Korisnost proizvoda, prema tome, nije subjektivno
određena, ovisno o ocjeni pojedinca-potrošača. Međutim, razmatranje teorije
potrošnje i potrošačkih procjena izlazi iz okvira ove teme. Ovdje se o tome govori
tek toliko koliko je upotrebna vrijednost robe vezana uz robnu proizvodnju i pla­
niranje u socijalizmu.

84 F. Engels: Anti-Dühring, Naprijed, str. 327.

85 K. Marx: Kapital, I. knjiga, Kultura, 1947, str. 13.
88 K. Marx: isto

116
 2. NOVAC, KREDIT I KAMATA U SOCIJALIZMU

a) Novac u socijalizm u

UVOD
Novac je nastao kao rezultat robne proizvodnje. Da bi se omogućilo odvija­
nje razmjene robe za robu, robna proizvodnja izbacila je novac.1
Javljajući se kao posrednik u robnoj razmjeni, novac je, kao mjera vrijednosti
koja se ispoljava preko mjerila cijena, poprimio funkciju prometnog sredstva.
Odvajanjem akta prodaje od akta kupovine, a to znači pojavom kreditnog odnosa,
novac poprima funkciju platežnog sredstva. Zadržavanjem novčanih sredstava
izvan procesa robne razmjene novac se javlja kao sredstvo akumulacije ili štednje.12
I napokon, novac je zakonsko i definitivno sredstvo plaćanja samo u granicama
države (ili valutnog područja) koja ga je izdala (emitirala). Izvan tih granica novac
prestaje biti definitivna kupovna moć, a ako se javlja kao sredstvo razmjene među
različitim državama, tada on obavlja funkciju svjetskog novca.
Kako je do pojave socijalističkih društveno-ekonomskih odnosa robna pro­
izvodnja dostigla vrhunac tek u kapitalizmu, to se obično i u raspravama o novcu
u socijalizmu počinje s time da je novac kao historijska društveno-ekonomska
kategorija nasljeđe kapitalizma, iako je poznato da su se novac i novčane funkcije
potpuno razvile već u pretkapitalističkom razdoblju.
Međutim, ono što je bitno za novac, bilo gdje i bilo kada, jeste to da on služi
vladajućem sistemu proizvodnje pa, prema tome, „novac kao historijska društveno-
-ekonomska kategorija nosi pečat vremena i doba u kojem se javlja i u kojem funkci­
onira”.3
U kapitalističkom društveno-ekonomskom sistemu novac je podvrgnut
robnoj proizvodnji kapitalizma, što znači da služi ostvarivanju profita. Služeći
kapitalistu, koji sam ne radi sredstvima za proizvodnju, novac koji služi za kupo­
vanje sredstava za proizvodnju i kupovanje radne snage kao robe pretvara se u
kapital. T u se on pretvara u novčani kapital, a kupac radne snage u kapitalista.
U socijalizmu novac je također podvrgnut funkciji robne privrede, ali su
izmijenjena bitna svojstva robne privrede u socijalizmu. Iz činjenice da u socijalizmu
egzistira društveno vlasništvo, samoupravljanje radnih ljudi, te raspodjela prema
radu, proizlazi zaključak da se novac u takvim okolnostima ne pojavljuje u obliku
kapitala.
„U mjeri u kojoj se razvija sistem najamnog rada, svaki proizvod se pretvara
u robu, pa dakle mora — s nekoliko važnih izuzetaka — sav proći kroz pretvaranje
u novac kao jednu fazu svog kretanja.”4 To znači da je funkcija novca (kao kapi­

1 „Roba koja funkcionira kao mjera vrijednosti, pa zbog toga funkcionira tjelesno ili preko
nekog zastupnika kao prometno sredstvo, jest novac.” (Marx: Kapital, I. tom, Kultura, Zagreb,
str. 90)
2 Raniji (uobičajeni) naziv za ovu novčanu funkciju bio je „zgrtanje blaga”.
8 N . Miljanić: Prilog izučavanju problematike novca, Ekonomski pregled, Zagreb, br.
1—2/1956, str. 12.
4 Marx: Kapital, III, Kultura, str. 430.

117
tala) u kapitalizmu povezana s klasno-eksploatatorskim društvenim odnosom.
Upravo za kapitalizam karakteristična je podvojednost društva na dvije antagonis­
tičke klase, klasu eksploatatora i klasu najamnih radnika. U socijalizmu takve
podvojenosti društva nema. Društveno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju
znači da su neposredni proizvođači prvi prisvajači rezultata svoga rada i naročiti
„vlasnici” nad sredstvima za proizvodnju. Pored toga, radna snaga u socijalizmu
nije i ne može biti roba, već je ona aktivan subjekt socijalističke zajednice, te ne
može biti predmetom kupovanja i prodavanja. Osnovne karakteristike proizvodnih
odnosa u socijalizmu onemogućuju egzistenciju najamnih odnosa, pa se tako i
novac ne može pojaviti u funkciji kapitala. Funkcije novca ne mijenjaju se u soci­
jalizmu, ali se mijenja društveni sadržaj novca. U njegovim funkcijama nema klasno-
-eksploatatorskih elemenata, već se on podvrgava interesu normalnog funkcioniranja
robne privrede u socijalizmu, kao i normalnom funkcioniranju procesa društvene
reprodukcije.

KRATAK PRIKAZ RAZVOJA SHVAĆANJA O NOVCU

U SOCIJALIZMU
Paralelno s pojavom i razvojem socijalizma kao kvalitativno novog društveno-
-ekonomskog sistema, u kojem nestaje privatno vlasništvo nad sredstvima za pro­
izvodnju, a radna snaga prestaje biti roba, formirala su se različita shvaćanja o novcu
i njegovim funkcijama u socijalizmu.

Neka shvaćanja o novcu u socijalizm u kod sovjetskih autora

Razumljivo je da su se različita teoretska gledanja o tome najprije pojavila u
sovjetskoj teoriji. Specifična i ujedno ekstremna gledanja o novcu u socijalizmu
nastala su već prije pobjede oktobarske revolucije, a i neposredno nakon njezine
pobjede. Prema nekim teoretičarima (Bebel i Plehanov), trebalo je da novac u
socijalizmu potpuno nestane, budući da u socijalizmu neće biti ni robe ni trgo­
vine.5 No takva gledanja ubrzo su nestala, pa je već u prvim godinama sovjetske
države Lenjin pridavao novcu veliko značenje i posebno isticao zahtjev za stabilnim
novcem, koji ima važnu ulogu u razvoju privrede.6 O tome je li u socijalizmu novac
potreban — nije bilo dileme, iako se pojavilo mnoštvo različitih gledanja o ulozi
novca i daljoj evoluciji njegovih funkcija u socijalizmu (a znamo da suština i uloga
novca upravo proizlazi iz njegovih funkcija). Kao rezime tih gledanja nastala je
transformacija nekih klasičnih novčanih funkcija7 i pripisivanje novcu nekih novih
funkcija koje on tobože obavlja u socijalizmu, iz čega je na kraju proizašlo shvaćanje
o novcu kao obračunskoj kategoriji.8

5 Vidi: Z. Atlas: Novac i razmjena u sovjetskom privrednom sistemu, Kultura, Beograd,

Zagreb, 1948, posebno str. 11. o „teorijama” lijevih o „izumiranju” novca, trgovine i kredita.
6 „Ono što je stvarno važno to je pitanje stabilizacije rublja. Na tome mi radimo, rade
naše najbolje snage i toj zadaći pridajemo presudno značenje. Ako ne budemo mogli na duži rok,
a zatim zauvijek stabilizirati rubalj, znači mi smo proigrali.” (Preuzeto od V. Vorobjeva: Djengi
na službe stroiteljstva komunizma, Djengi i kredit, br. 10/1967, str. 20)
7 Misli se na funkcije novca prema Marxu.
8 Razumljivo je da su takva shvaćanja proizašla iz specifičnosti sovjetske privrede u prije­
laznom periodu, za koju je karakteristično državno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju
uz totalno centralističko-administrativno upravljanje svim punktovima privrednog života.

118
 U tim shvaćanjima pošlo se od pretpostavke da je novac historijska katego-'
rija pa funkcije novca koje je on poprimio u toku historijskog razvoja nisu stalne.
To znači da i funkcije koje je on obavljao u kapitalizmu treba da se u socijalizmu
izmijene, pa se novcu pripisuju nove funkcije kao što su: sredstvo planiranja,
evidencije i kontrole.9 Već sama činjenica da su sredstva za proizvodnju društveno
vlasništvo navela je neke teoretičare na to da u promentom procesu u koji su uk­
ljučena sredstva za proizvodnju novac ne obavlja neke sebi svojstvene funkcije,
$to znači da se ne radi o pravom novcu.
Naime, postojalo je mišljenje da u procesu društvene reprodukcije u socijalis­
tičkoj privredi treba razlikovati dvojako djelovanje novca, i to:
— djelovanje novca u sferi proizvodnje i raspodjele potrošnih dobara, tj.
u sferi privatnog sektora i
— djelovanje novca u sferi proizvodnje i raspodjele proizvodnih dobara,
tj. u sferi državnog sektora.101
Međutim, novac koji se javlja u prometnom procesu potrošnih dobara jest
pravi novac. On posreduje u prometu roba koje prilikom razmjene mijenjaju svog
vlasnika pa ih je potrebno vrijednosno izražavati. T u novac obavlja ulogu mjere
vrijednosti, te prometnog i platežnog sredstva.
Novac k6ji se javlja u sferi proizvodnih dobara (u proizvodnji, raspodjeli i
razmjeni sredstava za proizvodnju) nije više pravi novac. U unutrašnjoj trgovini
sredstva za proizvodnju nisu robe, već nose samo robni ogrtač. Prema tome, novac
koji funkcionira u procesu razmjene proizvodnih dobara, ne služi kao mjera vri­
jednosti roba, već kao obračunsko sredstvo kojim se utvrđuje utrošak rada i kao
sredstvo planske kontrole nad procesom proizvodnje.11 Na taj način novac je popri­
mio novu funkciju po kojoj je on samo obračunski novac. Kako u unutrašnjem
prometu sredstava za proizvodnju ne dolazi do razmjene robe između raznih vlas­
nika, novac ne obavlja ni funkciju sredstva prometa ni funkciju sredstva plaćanja.
Promet koji se obavlja praćen je samo bezgotovinskim preknjižavanjem s računa
na račune koji se vode kod banke. Ta bezgotovinska preknjižavanja nisu ništa drugo
nego metoda općedržavnog obračuna i kontrole nad proizvodnjom i distribucijom
proizvodnih dobara i predstavljaju samo određen oblik organizacije procesa pro­
izvodnje i distribucije koju vrši država. Isto tako novac u funkciji platežnog sred­
stva nije ništa drugo nego obično obračunsko sredstvo. Međutim, podvajanje društ­
vene reprodukcije na dva dijela, te negiranje egzistencije novca u sferi proizvodnje
i raspodjele proizvodnih dobara znači u isti mah negiranje djelovanja zakonitosti
robne proizvodnje u odlučujućem dijelu društvene reprodukcije.
Nadalje, ako se javlja obračun, tada se on obavlja između onih koji su sudje­
lovali u razmjeni, a upravo razmjena pretpostavlja specifičan izraz vrijednosti
— novac. S druge strane, bezgotovinska preknjižavanja na bankarskim računima
samo potvrđuju postojanje danas dominantnog oblika novca — depozitnog novca.
Depozitni novac obavlja sve novčane funkcije, poput ostalih oblika novca, posebno
funkciju prometnog i platežnog sredstva. Time depozitni novac ubrzava cirkulaciju
roba i omogućuje efikasnije funkcioniranje robne privrede u socijalizmu.

9 Napominjemo da su se i u krilu suvremene građanske političke ekonomije pojavila miš­

ljenja o novim, doduše akcesomim funkcijama koje treba pripisati novcu kao, npr., o novcu kao
predstavniku solventnosti i likvidnosti, o novcu kao garantu slobode konzuma. (Vidi: M . Vuč-
ković: Savremeni problemi monetarne teorije i prakse, Naučna knjiga, Beograd, 1960, str. 26)
10 T o mišljenje zastupao je sovjetski teoretičar Z. Atlas.
11 Vidi: Zadravec: Problemi suvremenog novca, Naprijed, Zagreb, 1960; M . Perović:
Novac, roba i zakon vrijednosti, Rad, Beograd, 1952.

119
 Nepriznavanje djelovanja novca kao općeg ekvivalenta, dakle njegove funk­
cije mjere vrijednosti na jednom tako važnom sektoru procesa reprodukcije u so­
cijalizmu,12 bilo je opovrgnuto činjenicom da je u socijalističkoj privredi proces
reprodukcije jedinstven, što znači da obuhvaća sferu proizvodnje, raspodjele,
razmjene i potrošnje kako potrošnih dobara tako i proizvodnih dobara. Budući
da i u socijalizmu postoji robna proizvodnja, kao izraz vrijednosti javlja se novac.
Stoga se javlja mišljenje da novcu ne treba pripisati nikakve nove funkcije, već
treba voditi računa o novom društvenom sadržaju novca u socijalizmu, koji je
uvjetovan socijalističkim proizvodnim odnosima.13 Prema tom mišljenju, novac
kao opći ekvivalent vrši i dalje funkciju mjere vrijednosti kako u sferi potrošnih
dobara tako i u sferi proizvodnih dobara. Funkcija novca kao prometnog sredstva
dolazi do izražaja samo u sferi proizvodnje, raspodjele i razmjene potrošnih dobara,
dok se u sferi proizvodnje, raspodjele i razmjene proizvodnih dobara novac javlja
kao samostalni oblik vrijednosti u funkciji platežnog sredstva.
Na taj se način više ne smatra nekom posebnom obračunskom kategorijom,
jer, konačno, svaki je novac i obračunski novac (odnosno svaki novac služi za ob­
račun), već mu se pripisuju sve one funkcije koje on stvarno vrši (iako u nešto
izmijenjenom obliku) i mora vršiti da bi bio novac.
Tako se došlo do shvaćanja (koje dominira u suvremenoj sovjetskoj literaturi)
da je novac u socijalizmu zadržao sve one funkcije koje je obavljao u kapitalizmu,
ali uz određene njihove transformacije uslijed novog društvenog sadržaja novca,
s time da se posebno naglašavaju plansko-kontrolne funkcije novca.
Naime, ne samo što se ističe nužnost novca u socijalizmu (uslijed razvoja
robne proizvodnje), već se novac smatra jednim od najvažnijih ekonomskih instru­
menata, bez kojeg je nemoguće razvijati ekonomiku. Nov sadržaj novca očituje se
u tome što se novac pretvorio u sredstvo koje aktivno sudjeluje u daljem razvoju
cjelokupnog narodnog gospodarstva. Iz tako definiranog novog društvenog sadržaja
novca slijede i sadržajne promjene u njegovim funkcijama iako su funkcije novca
po nazivu iste kao i funkcije novca u kapitalizmu.14 Evo na što se svode te prom­
jene:
Novac kao mjera vrijednosti služi da bi se utvrdila količina društveno pot­
rebnog radnog vremena. Dok u kapitalizmu novac u toj funkciji djeluje stihijski
pod utjecajem tržišta, dotle u socijalizmu15 novac u funkciji mjere vrijednosti obav­
lja funkciju sredstva kontrole (od strane društva) putem mjere rada i mjere potroš-
šnje (da bi se ostvario princip nagrađivanja prema uloženom radu) te sredstva
planiranja i jačanja privrednog računa.
Funkciju mjerila cijena obavlja rubalj, koji sadrži (predstavlja) određenu
količinu čistog zlata (0,987412 g), iako se pokriće i stabilnost valute određuje ko­
ličinom roba.
Obavljajući funkciju sredstva prometa i plaćanja, novac se javlja kao posrednik
u procesima kupoprodaje roba, opslužuje proces robne razmjene i mijenja oblik
vrijednosti. Nadalje, u tim funkcijama novac služi kao sredstvo kontrole za ispu­
njenje dogovorenih privrednih odnosa među socijalističkim poduzećima i kao

12 Za sada ostavljamo po strani pitanja u kojoj je mjeri specifičan oblik državnog uređenja,
kakav je bio u SSSR-u u to vrijeme, predstavljao razvijenost socijalizma.
13 Usporedi: Zadravec: Problemi suvremenog novca, str. 282; J. Kronrod: Djengi, ih
neophodimost i suščnost pri socijalizme, Djengi i kredit, br. 2/1959, str. 15; Funkcii đenjeg v
socijalističeskoj ekonomike, Djengi i kredit, br. 3 /1959.
14 Vorobjev: Djengi na službe stroiteljstva komunizma — Djengi i kredit, br. 10/1967.
15 Misli se u prvom redu na SSSR.

120
instrument izvršenja u praksi principa nagrađivanja prema radu. Sovjetski eko­
nomist Vorobjev ističe da novac u funkciji svjetskog novca istupa kao valuta koja
jnia zlatnu podlogu. U socijalizmu ta se funkcija upotpunjuje činjenicom što is- -
tovremeno takav novac istupa kao sredstvo daljeg jačanja ekonomskih odnosa među
privredama, služi politici mira i suradnji među narodima.
U funkciji sredstva socijalističke akumulacije i štednje radnih ljudi novac
stimulira rast akumulacije, što ima naročito važno značenje u uvjetima stalnog
rasta osnovnih fondova, rasta proizvodnje i provođenja reorganizacije i upravljanja
privredom.
Mišljenja o novcu i njegovim funkcijama u socijalizmu prošla su dosta dug
evolutni put16 te su se od poimanja novca kao obračunskog sredstva napokon vra­
tila na polaznu točku, tj. na novac sa svim njegovim funkcijama koje su naslijeđene
od novca iz kapitalizma, ali su u socijalizmu doživjele sadržajne promjene. Takav
razvoj shvaćanja o novcu bio je samo nužan odraz stvarnih prilika koje je stvorio
određeni privredni sistem u SSSR-u.

Boris Kidrič o novcu u socijalizm u

Shvaćanje o novcu kao obračunskom sredstvu nije dominiralo samo u sov­

jetskoj literaturi, već je naišlo na odjek i u nas, ali uz primjetan napredak. U tom
pogledu treba posebno istaći B. Kidriča i njegov stav prema novcu u socijalizmu.17
Kidrič, naime, kao i ostali tadašnji autori, razmatra novac u „prelaznom
periodu” za koji je karakteristično da su sredstva za proizvodnju općenarodna imo­
vina, pa više nema „nikakve unutrašnje potrebe da se novac javlja kao mjera vri­
jednosti i novčana roba”.
Likvidacijom tih funkcija (mjere vrijednosti i novčane robe) onemogućena je
i funkcija zgrtanja blaga.18
Funkciju prometnog sredstva novac i dalje obavlja ,,i kao takav on je pod­
vrgnut svim općim zakonima unutarnjih suprotnosti metamorfoze R —N —R i
opticaja”.
Međutim, u daljoj perspektivi
— kada budu likvidirani neposredni kapitalistički ostaci,
— kada zadružna svojina preraste u stvarnu i formalnu općenarodnu imo­
vinu i
— kada budu likvidirane (putem plana) disproporcionalnosti u strukturi
opće ekonomije,

16 Naime, pored iznesenih pogleda o novcu u socijalizmu koje smo ovdje istakli, a koji
predstavljaju uglavnom stavove Z. Atlasa i J. Kronroda, o problemima novca u socijalizmu pisao
je i niz drugih teoretičara: Aisenberg, Batirev, Gusakov, Ikonikov, Kozlov, Lemmnitz, Leon-
tijev, Ostrovitjanov, Varga idr., a pored originalnih izvora prikazi njihovih mišljenja mogu se
naći u radovima: F. Zadravec: Problemi suvremenog novca, Naprijed, Zagreb, 1960; M . Pero-
vić: Roba, novac i zakon vrijednosti, Rad, Beograd, 1952; M . Vučković: Suvremeni problemi
monetarne teorije i prakse, Naučna knjiga, Beograd, 1960, i dr.
17 B. Kidrič: Teze o ekonomici prelaznog perioda u našoj zemlji, Komunist br. 6/1950.
(Vidi posebno dio koji se odnosi na novac na str. 17—20).
18 B. Kidrič: isto, str. 18: „Pošto je kupovina onih sredstava za proizvodnju, putem ko­
jih bi se mogla vršiti eksploatacija, zakonom uglavnom zabranjena, to se mogućnost i zakonitost
zgrtanja blaga u osnovi ograničava na mogućnost špekulantskog zgrtanja potrošne robe, odnosno
novčanih znakova.’*

121
novac će se, prema B. Kidriču, pretvoriti u puku kvitanciju (tj. priznanicu, pot­
vrdu — op. A. 5.) za utrošeno radno vrijeme, odnosno novac će prestati da bude
novac.
Dobro poznato stajalište o novcu kao obračunskom sredstvu nalazimo i kod
Kidriča, koji to doduše pripisuje širenju tehnike bezgotovinskog prometa. On,
naime, kaže: „Bezgotovinskim prometom unutar socijalističkog sektora, u svrhu
reprodukcije i kapitalne izgradnje, novac se otpočinje pretvarati iz prometnog sred­
stva u obračunsko sredstvoy kojim se dokazuje plansko pravo pojedinih sastavnih
dijelova socijalističkog društva na upotrebnu vrijednost. Ovdje je novac ustvari
najdublje izvršio svoju socijalističku metamorfozu. Međutim, on i pored toga što
još uvijek zadržava sve, u borbi za socijalističku rentabilnost poduzeća, bitne funk­
cije mjerila cijena i prometnog sredstva . . .”19 (istaknuo A. Š.).
Sto se tiče funkcije platežnog sredstva i samog karaktera novca, Kidrič ističe
da „u čitavom sklopu ekonomike prelaznog perioda” novac obavlja tu funkciju,
ali ne više kao novčana roba, već samo kao novčani znak i obračunsko sredstvo,
odnosno da se unutar socijalističkog sektora novac ne može više pretvarati u kapi­
tal.
Ono što je bitno za Kidričev stav o novcu u „prelaznom periodu” jest pret­
postavka od koje on polazi, a to je robna proizvodnja, odnosno robna razmjena ili
robni promet. Pretpostavljajući, dakle, robnu proizvodnju, Kidrič vidi nužnost
novca u bitnim funkcijama mjerila cijena i prometnog sredstva. Međutim, pret­
varanje novca kao prometnog sredstva u obračunsko sredstvo nikako ne proizlazi
iz postojanja i razvijanja bezgotovinskog prometa, niti pak „obračunsko sredstvo”
predstavlja neku novu, za socijalizam svojstvenu funkciju novca.
Zapravo sve do uvođenja radničkog samoupravljanja novac kao faktor procesa
društvene reprodukcije imao je sasvim sporednu ulogu. Bio je pasivan i zanemaren
faktor kojem se nije pridavalo posebno značenje u odvijanju procesa reprodukcije,
što je, uostalom, bilo i objektivno uvjetovano.
Novac nije mogao istupati kao posebna, samostalna snaga jer nije imao svog
komplementarnog pratioca — robu, a ni tržišta. (Tržište koje je postojalo u uvjetima
racioniranja potrošnje bilo je vrlo usko i odnosilo se samo na mali broj roba, i to
osobne potrošnje.) U takvoj, objektivno stvorenoj situaciji novac sa svojim funkci­
jama nije mogao doći do izražaja kao samostalan faktor koji utječe na proces repro­
dukcije pa se tada kao teoretski domet prihvatilo mišljenje da novac u socijalizmu
poprima „nove” funkcije, kako su to već formulirali neki sovjetski autori.
U nužnoj vezi s novcem razmatrao se i kompletan bankarsko-kreditni sistem,
s posebnim naglaskom o potrebi centraliziranog, državnog bankarskog sistema na
čelu s jedinstvenim državnim centrom, isticalo se da se novac ne može izdvojiti
u neku samostalnu silu, kao i to da se ne može stvoriti ni neko posebno tržište
novca.
Međutim, takva je shvaćanja demantirao dalji razvoj našeg društveno-eko-
nomskog sistema u kojem dalji razvoj robne proizvodnje sve više naglašava kvan­
titativnu i kvalitativnu ulogu novca kao faktora u odvijanju procesa reprodukcije
i jačanja materijalne baze društva. Štaviše, kao svaka druga razvijena robna proiz­
vodnja tako i naša na postignutom stupnju razvoja traži sve raznovrsnije oblike
izražavanja rada ili, drugim riječima rečeno, bogatiju financijsku strukturu i takvu
organizaciju bankarskog sistema da on bude u potpunosti integriran s proizvodnjom
na bazi samoupravnih odnosa.

19 B. Kidrič: isto, str. 20.

122
 FUNKOJE NOVCA U UVJETIMA ROBNE PROIZVODNJE U
SOCIJALIZMU

Novac i njegove funkcije pojavile su se i razvile u vremenu prije kapitalizma.

U kapitalizmu novac dobiva novo kvalitativno obilježje, budući da se pojavljuje
kao kapital, koji u sebe inkorporira klasno-eksploatatorski odnos, te u kapitalističkom
načinu proizvodnje on mijenja svoj društveni karakter i sadržaj, pri čemu se u
svojim funkcijama podvrgava zakonima kapitalističkog sistema, pa služi osnovnom
cilju kapitalističke robne proizvodnje — proizvodnji viška vrijednosti.
U uvjetima jednostavne robne proizvodnje novac (iako nije mijenjao svoje
funkcije) ne dobiva obilježje kapitala. To je uvjetovano činjenicom što vlasnik novca
kupuje sredstva za proizvodnju, ali ne i radnu snagu budući da sam radi na njima.
U razvijenoj kapitalističkoj robnoj proizvodnji novac se nužno pojavljuje kao ka­
pital, jer se za novac kupuje roba radna snaga.
U socijalizmu novac se ne pojavljuje u funkciji kapitala. To je uvjetovano
osnovnim karakteristikama proizvodnih odnosa, koji mijenjaju društveni sadržaj
novca i podvrgavaju ga socijalističkom načinu proizvodnje. Pri tome novac i dalje
ostaje samostalnom vrijednošću. U kvalitativnom smislu novac u uvjetima društ­
venog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, samoupravljanja i raspodjele prema
radu ne može služiti eksploataciji neposrednih proizvođača i profitu.
Stupanj razvijenosti proizvodnih snaga u socijalizmu determinira stupanj
utjecaja novca i njegovih funkcija na efikasnije funkcioniranje mehanizma društvene
reprodukcije i na podizanje osobnog i društvenog životnog standarda. Što je robna
privreda u socijalizmu na višem stupnju razvijenosti, to novac postaje efikasniji
instrument reguliranja društvenih odnosa u svim sferama društvene reprodukcije.
Novac u socijalizmu ne možemo likvidirati. Čim postoji roba i robna priv­
reda, postoji i tržište, a to pretpostavlja i novac. Novac je usko povezan i s osnovnim
karakteristikama kategorije robe. Ako roba ima upotrebno i vrijednosno svojstvo,
ona mora imati i sredstvo izražavanja te vrijednosti. Do sada je takvo sredstvo uvijek
bio novac. Pored toga, novac je povezan s razmjenom i njenim zakonitostima, te
možemo reći da i iz nje također proizlazi novac.
U socijalizmu novac dobiva ulogu nagrade neposrednih proizvođača, te
prestaje biti sredstvo pomoću kojeg se izražava vrijednost robe radne snage. Time
se novac podvrgava socijalističkom obliku raspodjele kako bi jednom neposredni
proizvođači mogli „dobivati papirne uputnice na koje će iz društvenih rezervi pot­
rošnje izvlačiti neku količinu koja odgovara njihovom radnom vremenu”.20
Društveno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju te samoupravljanje
radnika u udruženom radu društvenim sredstvima daju sasvim drugačije mjesto
i mnogo veću samostalnost svim agensima procesa društvene reprodukcije. Orga­
nizacije udruženog rada u privredi kao osnovni nosioci tog procesa same upravljaju
i raspolažu rezultatima svoga rada.
Sve važnija uloga tržišta u našem privrednom sistemu iziskuje, a ujedno
i omogućava još veću samostalnost robnih proizvođača. Kao nužna pretpostavka
samostalnosti robnih proizvođača, koji su osnovni agensi procesa društvene repro­
dukcije, javlja se i samostalno raspolaganje novčanim sredstvima. Novac kao sas­

20 K. Marx: Kapital, III, Kultura, 1948, str. 311.

123
tavni dio djelovanja tržišta poprima na taj način važnu ulogu u kontinuiranom
odvijanju proizvodnje i prometa. On postaje aktivnim faktorom u odvijanju soci­
jalističke robne proizvodnje, pa reguliranje ukupne količine novca koja opslužuje
prometne kanale i održavanje njegove stabilnosti postaju prvorazredni zadatak
opće ekonomske politike, a posebno monetamo-kreditne politike.
Pridavanje novcu tako važne uloge koju on obavlja u robnoj proizvodnji
u socijalizmu — ne znači pripisivati novcu neke nove ili mu oduzimati neke od
postojećih funkcija. Naime, u suvremenoj jugoslavenskoj literaturi koja obrađuje
ovaj problem kristaliziralo se mišljenje da novac i u uvjetima socijalističke robne
proizvodnje obavlja sve one funkcije koje proizlaze iz same prirode robne proiz­
vodnje. To znači da novac i u socijalizmu vrši funkciju mjere vrijednosti, prometnog
i platežnog sredstva, može biti zadržan izvan prometnih kanala, što znači da se
pretvara u blago21 (tj. u štednju, odnosno novčanu akumulaciju), i, konačno, novac
i u socijalizmu može obavljati funkciju svjetskog novca.
Smatramo da je to jedino prihvatljivo mišljenje i da se novcu i, posebno,
novčanim funkcijama u socijalizmu nema što dodati niti oduzeti od funkcija koje
on obavlja u robnoj proizvodnji u kapitalizmu ili socijalizmu. Jer, kad se radi o
novcu i njegovim funkcijama, tada je jedino relevantna robna proizvodnja, koja
je stvorila novac i nametnula mu određene funkcije. Već je K. Marx isticao da
„kao roba mora proizvod u procesu prometa, svojom prodajom, realizirati svoju
vrijednost, uzeti svoj preobraženi lik kao novac”.22 Tek tada karakter i društveni
smisao robne proizvodnje (a to su proizvodni odnosi) određuje karakter i društveni
smisao novcu. U kapitalizmu novac funkcionira kao kapital (misleći pri tom na kapi­
talistički odnos proizvodnje). „Novac — uzet ovdje kao samostalni izraz neke sume
vrijednosti, bilo da ona stvarno postoji u novcu ili u robama — može se na osnovi
kapitalističke proizvodnje pretvarati u kapital, i ovim pretvaranjem on od jedne date
vrijednosti postaje vrijednošću koja se sama oplođuje,, koja se uvećava. On proizvodi
profit, tj. osposobljava kapitalista da iz radnika izvuče i za sebe prisvoji određenu
količinu neplaćenog rada, višak proizvoda i višak vrijednosti.”23 Marx isto tako ističe
da „ako društvo ne zamislimo kao kapitalističko, već kao komunističko, onda prije
svega potpuno otpada novčani kapital, pa dakle otpadaju i prerušenja transakcija
koja pomoću njega nastaju”.24 Ističući karakteristike komunističkog društva, Marx
ističe „da proizvođači ne razmjenjuju svoje proizvode, ni rad koji je utrošen na
proizvode ne pojavljuje se ovde kao vrijednost tih proizvoda, kao neko materijalno
svojstvo koje oni posjeduju, jer sad već, suprotno onom što imamo u kapitalistič­
kom društvu, individualni radovi postoje ne okolišno, nego neposredno kao sas­
tavni dijelovi cjelokupnog rada”. Takve okolnosti uslovljavaju „da se društveni
radni dan sastoji od zbira individualnih radnih sati; individualno radno vrijeme
pojedinog proizvođača jeste onaj dio društvenog radnog dana koji on daje, njegov
udio u njemu. On dobija od društva potvrdu da je dao toliko i toliko rada (posle
— odbitka njegova rada za zajedničke fondove), i na osnovu te potvrde dobija iz
društvenih zaliha sredstava potrošnje onu količinu predmeta potrošnje za koju je
utrošio isto toliko rada. Istu količinu rada koju je dao društvu u jednom obliku

21 Vidi: M . Korać — T . VlaSkalić: Politička ekonomija, II. izdanje, Rad, Beograd, 1968,
str. 328.
22 Marx: Kapital, III, Kultura, 1948, str. 301.
28 Marx: isto, str. 297.
24 Marx: Kapital, II, Kultura, 1948, str. 270.

124
dobije nazad u drugom obliku.”25 Međutim, „te uputnice nisu novac. One ne
cirkuliraju.”26
Novac u socijalizmu jest faktor koji omogućava i aktivno djeluje na odvijanje
procesa reprodukcije, koji počiva na sve razvijenijoj robnoj proizvodnji, a ta opet
iziskuje sve razvijenije novčane oblike i novčane odnose.
U toku historijskog razvoja novac je često mijenjao svoj pojavni oblik ili,
kako to Marx kaže, „nacionalnu uniformu”, jer se pokazalo da u funkciji prometnog
sredstva nije neophodno potrebno da to bude zlato, najidealniji predstavnik aps­
traktnog ljudskog rada — vrijednosti. U momentu kada se umjesto novca u opti­
caju javljaju različiti novčani znaci, u prvom redu papirna novčanica, koja postaje
državni novac s prisilnim tečajem (nema i ne mora sadržavati onu količinu zlata
koju ona predstavlja), tada dolazi do zbrke oko toga koju funkciju ona može a
koju ne može obavljati. Dolazi, naime, do brkanja funkcija mjere vrijednosti i
mjerila cijena27, funkcije svjetskog novca i si., a brkajući novčane funkcije brka se
i suština novca. Do svega toga dolazi zato što se različiti novčani znaci poistovjećuju
s punovrijednim robnim novcem — sa zlatom ili pak što se iz različitih pojavnih
oblika novca, zaboravljajući na robnu prirodu novca, potcjenjuje njegovo značenje
u robnoj proizvodnji. No, pođimo redom od pojedinih funkcija koje novac obavlja.28
Poznato je da u funkciji mjere vrijednosti novac istupa kao roba koja sadržava ono
što je zajedničko1svim robama koje se međusobno razmjenjuju, a to je vrijednost
(količina društveno potrebnog apstraktnog ljudskog rada). Najidealnije oličenje
(inkarnacija) vrijednosti jest zlato. Kada u opticaju cirkulira zlatni novac, tada se
radi o punovrijednom robnom novcu (novčanoj robi, novcu koji i sam sadržava
vrijednost)29 čiji je pojavni oblik zlatna moneta. Međutim, ni zlatna moneta iako
je i sama sadržavala vrijednost nije bila mjera vrijednosti, već je to bila ona količina
zlata koju je ona predstavljala (kažemo predstavljala, a ne sadržavala, jer je moneta
u opticaju mogla izgubiti na svojoj težini; zlato je, naime, podložno izlizavanju,
trošenju, pa je na taj način dolazilo do odstupanja između stvarne i nominalne vri­
jednosti zlatne monete).
Da bi određena novčana roba (a to je do danas ostalo zlato!) služila kao mjera
vrijednosti, država je utvrdila mjerilo cijena (kao tehničku mjeru) preko koje se
mogu uspoređivati različite količine i same novčane robe, tj. zlata. Tokom vremena
zlato u opticaju biva zamijenjeno nečim što i samo nema vrijednosti, već samo pred­
stavlja, reprezentira vrijednost, tj nešto što je znak vrijednosti.30
26 K. Marx — F. Engels: Izabrana djela II. dio, Kultura, 1950, str. 13.
26 K. Marx: Kapital, II, o. c. str. 270.
27 „Kao mjera vrijednosti i kao mjerilo cijena novac vrši dvije sasvim različite funkcije”.
(Marx: Kapital, III, 60 str.)
28 Ovdje smo odstupili od uobičajenog redoslijeda izlaganja novčanih funkcija kako bismo
ukazivanjem na vezu sa zlatom istakli promjene do kojih je došlo mijenjanjem pojavnog oblika
novca, a to je opet nastalo iz potrebe razvoja robne proizvodnje.
29 Ovo je ujedno najizrazitija ilustracija za robno porijeklo novca, za razliku od shvaćanja
mnogih građanskih ekonomista po kojima novac nema svoju unutrašnju vrijednost, već je novac
puki simbol vrijednosti. S tim u vezi navodimo ovo mišljenje: „Zlato ne posuđuje vrijednost
novcu, nego je baš obrnuto. Kad zlato ne bi imalo monetarnu primjenu, ono bi kao metal imalo
mnogo manju vrijednost nego što je ima danas. Naša zubne navlake i prstenje bilo bi bitno jef­
tinije, a nekoliko južnoafričkih posjednika rudnika zlata bili bi znatno siromašniji.” (P. A. Samu­
el son: Volkswirtschaftslehre — Eine Einführung, II. izdanje, njemački prijevod, Köln, 1955.
Naslov originala: Economics)
30 Ništa se neće desiti u odvijanju robne razmjene ako umjesto 100 kom. zlatnih moneta
— od kojih svaka predstavlja i sadržava 1 g zlata — u opticaju cirkulira 100 kom papirnatih zna­
kova i na svakom od njih piše 1 dolar, ako je unaprijed utvrđeno da 1 dolar predstavlja 1 g zlata.
(1 U S dolar stvarno predstavlja 0,736662 g čistog zlata od listopada 1973).

125
 Mijenjajući svoj pojavni oblik, novac se javljao čas u obliku zlatne monete,
čas u obliku banknote,31 u vidu papirnog novca (novca s prisilnim tečajem, papirna
novčanica) ili pak u vidu depozitnog novca.32 Bez obzira na pojavni oblik novca,
kao mjera vrijednosti uvijek se javljao apstraktan ljudski rad, do sada idealno pred­
stavljen zlatom, odnosno zlato je to koje obavlja funkciju mjere vrijednosti, a svi
ostali pojavni oblici novca obavljali su i obavljaju funkciju mjerila cijena.33
Suvremeni novac javlja se u obliku papirne novčanice (iako veći dio novca
cirkulira kao depozitni novac), kako u kapitalizmu tako i u socijalizmu, što znači
da je papirna novčanica, bez obzira gdje se pojavila, znak vrijednosti i da obavlja
funkciju mjerila cijena, dok funkciju mjere vrijednosti vrši zlato. Ta činjenica i nije
tako važna kada se radi o novčanom prometu u zemlji. Ali, ona postaje veoma zna­
čajna kad se radi o međunarodnim plaćanjima — gdje novac istupa kao svjetski
novac. O neophodnosti odvijanja međunarodne razmjene dobara i usluga smatramo
da nije potrebno posebno govoriti. U okviru ovih razmatranja bitno je to da je
svako međunarodno kretanje dobara i usluga praćeno međunarodnim plaćanjima,34
u kojima se javlja novac u funkciji svjetskog novca. T u više nije dovoljno što papirna
novčanica, zahvaljujući tome što reprezentira zlato, ima svojstvo robnosti i može
vršiti određene novčane funkcije. U funkciji svjetskog novca i dalje se javlja nov­
čana roba — tj. zlato, ili tzv. konvertibilna papirna novčanica, a od 1970. godine i
svjetski depozitni novac poznat kao specijalna prava vučenja (popularno zvan
„papirno zlato”).35 Međutim, da li će neka valuta biti konvertibilna ili ne, najmanje
je važno da li se radi o valuti (novcu) kapitalizma ili socijalizma. Socijalističke zemlje
također mogu uz određene ekonomske napore postići valutnu konvertibilnost,
pa će i njihove valute, pored konkretnog zlata, obavljati funkciju svjetskog novca.
Dalja funkcija novca jest funkcija zgrtanja blaga ili akumulacije u najširem
smislu. Do te pojave dolazi kada se novac zadržava izvan opticajnih kanala. Naime,
u procesu trošenja novčanog dohotka stalno dolazi do povlačenja novca iz opti­
cajnih kanala ili pak do ubacivanja (ranije povučenog) novca u opticaj.
Kako je moderan oblik ove novčane funkcije štednja u banci, to su ta nov­
čana sredstva za vrijeme njihova akumuliranja stavljena na raspolaganje društvu.

31 Banknota je pismena obaveza, potvrda banke kojom se ona obavezuje da će njenom,

donosiocu isplatiti onu količinu zlata na koju glasi banknota. U tome je ujedno sadržano klasično
značenje pojma valutne konvertibilnosti.
32 Depozitni novac je suvremeni i najznačajniji oblik kreditnog novca. Nastaje u osnovi
na dva načina: a) pologom (deponiranjem) gotova novca na račun kod banke, b) odobravanjem
kredita banke njezinu komitentu. U oba slučaja sredstva figuriraju na potražnoj strani računa
bankinog komitenta kao polog (depozit). Posljednji (pod b) način stvaranja depozitnog novca
mnogo je važniji i predstavlja najznačajniji izvor stvaranja novca u suvremenim novčanim siste­
mima. Treba istaći da svi depoziti na računima kod banaka ne cirkuliraju uvijek u opticaju kao
prometno i platežno sredstvo pa nisu obuhvaćeni u novčanoj masi, tj. ukupnoj količini domaćih
novčanih sredstava koja cirkuliraju u opticaju (obavljajući funkciju prometnih i platežnih sred­
stava). Depozitni novac ima niz sve manje primjenjivanih sinonima, kao što su: žiralni novac,
knjižni, (skripturalni) novac, nevidljivi novac i si.
33 I. Perišin: Monetamo-kreditna politika, II. izdanje, Informator, Zagreb, 1968, str.
20: „Papirna novčanica, nemajući nikakve unutrašnje vrijednosti, ne može biti ni mjera vrijed­
nosti. Funkciju mjere vrijednosti vrši zlato, a nekonvertibilna novčanica, predstavljajući veću
ili manju količinu zlata, mjerilo je cijena i ime novčane jedinice pomoću koje se izražava cijena
robe”.
34 Osim u slučajevima kada se radi o poklonima i si.
35 Valutna konvertibilnost u suvremenom značenju jest svojstvo jedne valute da se zamje­
njuje za bilo koju drugu valutu po unaprijed utvrđenom tečaju, baziranom na zlatnom paritetu.
U slučaju konvertibilne valute može u krajnjoj liniji doći do isplate u konkretnom zlatu, ali to se
tada obavlja samo između nacionalnih, centralnih banaka.

126
Iako i tu funkciju idealno obavlja zlato, ne može se reći da tu funkciju ne može
obavljati i suvremeni pojavni oblik novca — papirni ili depozitni novac, bez obzira
na društveno-ekonomski sistem. Papirni će novac to bolje obavljati funkciju aku­
mulacije (ili štednje — sa stanovišta pojedinca) ako se provedu takve mjere eko­
nomske politike i, posebno, monetamo-kreditne politike koje osiguravaju stabilnost
novca, tj. stabilnu kupovnu moć. To su, npr., mjere kojima se regulira količina
novca i kredita (kvalitativno i kvantitativno) kombinirane s ostalim mjerama u
sklopu tzv. stabilizacione privredne politike. Uz neprestano padanje kupovne moći
novca, funkcija „zgrtanja blaga” (štednje ili akumulacije) neće doći do izražaja,
pogotovu ako se pad kupovne moći novca ne kompenzira kamatnom stopom (u
slučaju štednje kod banke).
U pogledu funkcije prometnog sredstva i sredstva plaćanja možemo reći
da ih suvremeni pojavni oblici novca sve bolje obavljaju. Kao sredstvo prometa
novac omogućava metamorfozu robe, pa se javlja kao posrednik u razmjeni roba:
R —N —R. Kao platežno sredstvo novac je proizašao iz kreditnog odnosa: roba
je prodana, ali bez novca, na poček (njime se samo izrazila vrijednost robe i utvrdila
suma koju treba platiti). Potpuno je irelevantno u kakvom će se pojavnom obliku
javiti novac kao posrednik u robnoj razmjeni koji će reprezentirati određenu koli­
činu društveno potrebnog rada.36 Sve novčane funkcije zlato je idealno obavljalo
uz pretpostavku njegove dovoljne količine (u odnosu na potrebe privrede). Kada
količina zlata nije bila dovoljna da napaja privredu novcem, robna je proizvodnja
stvorila sebi nov oblik posrednika u razmjeni, a to je — papirna novčanica.
Kako suvremeni novac, bar kakav je u nas, nema i ne mora imati pokriće u
zlatu (iako 1 dinar reprezentira 0,043333 g čistog zlata, od veljače 1973), već u
robama, za normalno odvijanje procesa robne razmjene, a time i procesa reproduk­
cije u cjelini, neobično je važno da se pravilno regulira njegova količina. U sistemu
zlatnog važenja kada je zlatni novac cirkulirao u prometnim kanalima, ta se količina
automatski regulirala: kada bi zlato kao moneta bilo potcijenjeno od zlata kao robe
(zlatnog predmeta, npr.), što bi bio znak da ga u opticaju ima suviše, ono bi se
povlačilo iz opticaja i prekivalo u zlatne predmete, i obratno.37 Kod papirnih zna­
kova to više ne vrijedi; što ih ima više nego što to iziskuje određena količina roba,
to im je manja kupovna moć, koja se manifestira u rastu cijena, inflaciji i nestabil­
nosti privrednih kretanja. Da bi se izbjegli ti poremećaji, potrebno je posebnu pažnju
pridati novčanoj (monetarnoj) politici, kojom će se neprestano regulirati novčani
tokovi i usklađivati s robnim tokovima kako bi se očuvalo stabilno kretanje priv­
rede.
Međutim, novčani odnos u svim dosadašnjim (i sadašnjim) oblicima robne
proizvodnje stvarao je u situaciji nedostatka novca (do čega može doći uslijed nje­
gova isključivanja iz prometa) kreditni odnos. Razvojem robne proizvodnje i ban­
karskog sistema sve značajnije mjesto pripada tzv. kreditnom novcu, koji nastaje
odobravanjem bankarskog kredita. Odobravajući kredit, banka samo vrši „upis
u knjige”, tj. stvara potraživanje zajmotražioca prema samoj sebi. Razvojem tehnike
bezgotovinskog platnog prometa (banka obavlja samo prijenos sredstava s računa
na račun) to potraživanje prema banci ne mora biti realizirano u gotovu novcu,

36 Zlato je u funkciji prometnog sredstva najmanje idealno jer se naprosto troši. Tako
je, npr., 1880. godine u evropskim državama bilo u opticaju 13 milijardi zlatnih maraka, koje
su uslijed izlizavanja izgubile na svojoj težini vrijednost od 700 do 800 milijuna godišnje.
37 Treba istaći da je taj mehanizam bolje funkcionirao kada se radilo o povlačenju novca
(zlatnog) iz opticaja nego kada je novac (zlatni) trebalo ubaciti u opticaj iz jednostavnog razloga
što zlata nije bilo u dovoljnoj količini.

127
već bez prisutnosti gotovine. Međutim, odobrivši kredit, banka je stvorila novac,
tzv. depozitni novac, koji se danas javlja kao dominantan oblik kreditnog novca,
svojstven najrazvijenijim oblicima robne proizvodnje i novčanih odnosa. U pog­
ledu vršenja pojedinih novčanih funkcija nema nikakve razlike između ovog oblika
novca i papirnog novca. To znači da depozitni novac obavlja funkciju prometnog
i platežnog sredstva i funkciju blaga38 (štednje ili akumulacije u suvremenom smislu
riječi).
Potencijalna opasnost, do koje može doći odobravanjem pretjeranih iznosa
kredita (čime se stvara depozitni novac), nalaže posebno reguliranje kreditne ak­
tivnosti banaka i vođenje takve kreditne politike (pored već istaknute monetarne
politike) kako bi odobravanje kredita bilo u skladu sa stvarnim potrebama priv­
rede.
Promatrajući funkcije novca sa stajališta postignutog stupnja njegova razvoja,
tj. u kakvu se on obliku javlja u suvremenom svijetu, vidimo, dakle, da nema ni­
kakve razlike u obavljanju pojedinih funkcija novca u kapitalizmu ili novca u so­
cijalizmu. Da bi nešto bilo novac, potrebno je da preko nekog reprezentanta obavlja
određene funkcije, što ne znači da će taj reprezentant idealno obavljati sve novčane
funkcije.
Pitanje novca u socijalističkoj privredi ne svodi se na njegovu ulogu — ona
je određena postojanjem robne proizvodnje i razvijenosti tržišta. Ne svodi se na
njegove funkcije jer ih naprosto mora obavljati da bi bio novac koji će omogućavati
normalno odvijanje robne proizvodnje, raspodjele, razmjene i potrošnje. To pi­
tanje svodi se na društveni sadržaj novca, koji je određen samim karakterom robne
proizvodnje: novac i dalje odražava društveni odnos, ali socijalistički; ne služi
kapitalistu pojedincu ili grupi za kupovanje sredstava za proizvodnju i tuđe radne
snage; udruženi proizvođači sami kupuju sredstva za proizvodnju, upotrebljavaju
ih u proizvodnji trošeći rad i primajući dohodak prema uloženom vlastitom radu
i rezultatima rada.
Proizlazi, naime, da se pitanje novca u socijalizmu svodi na to da se novac,
koji i sam snažno utječe na sve odnose u privredi,39 podredi stabilnom odvijanju
privredne aktivnosti kako bi što bolje i potpunije obavljao funkcije koje su mu ima­
nentne, ali u pravcu jačanja socijalističke robne proizvodnje. To pored ostalog
iziskuje neprestano reguliranje količine novca koja se nalazi u opticaju i njezino
dovođenje u sklad sa stvarnim potrebama privrede. Stvarne potrebe privrede za
novcem ili potrebnu količinu novca koja treba da se u datom vremenu nalazi u
opticaju izrazio je Marx već dobro poznatom formulom, koja u implicitnom obliku
glasi:
suma robnih cijena . . ,A
—-— :----------------------------------------------------- potrebna količina novca u opticaju.40
broj obrtaja istoimenih komada novca

Taj zakon, izražen prednjom formulom, ima opće značenje. On važi u bilo
kojoj privredi, pa tako i u našoj. Problem koji se javlja svodi se na to kako da se
utvrdi „suma robnih cijena”. S druge strane, neosporno je da je količina novca
koja će u danom momentu obavljati funkciju prometa i plaćanja vezana uza sam
prometni proces cjelokupne društvene reprodukcije. Prema tome, potrebna količina
novca u opticaju treba da bude određena onom realnom veličinom koja najbolje

88 Vidi: I. Perišin: o. c., str. 26.

39 Više o tome: I. Perišin: o. c. str. 131— 132.
40 Ki Marx: Kapital, I, Kultura, Zagreb, 1947, str. 80. (Skrećemo pažnju na razvijeni
oblik te formule).

128
odražava potrebe procesa društvene reprodukcije za novcem. U našoj se praksi
(slično kao i u drugim zemljama) za tu svrhu primjenjuju dvije veličine, i to ili
društveni bruto-proizvod ili društveni proizvod. Iz odnosa novčane mase i jedne
od tih veličina dobije se koeficijent koji pokazuje relativnu snabdjevenost privrede
novcem (tzv. globalni koeficijent likvidnosti), na osnovi kojeg će se, a u skladu s
tzv. sektorskom analizom likvidnosti, podešavati mjere monetarne i kreditne poli­
tike, kako bi se u privredi nalazila optimalna količina novca.41
Ako se to ne postigne, novac ne samo što neće pomagati odvijanje procesa
reprodukcije već će na taj proces negativno utjecati, a time će i pojedine svoje
funkcije nepotpuno ili lošije obavljati.
Promjene pojavnog oblika novca u tom su pogledu najmanje važne. To
pokazuje i primjer naše prakse, gdje se u vezi s daljim razvojem sistema proširene
reprodukcije, a s tim u vezi i s daljim razvojem financijskog tržišta traže sve apstrakt­
niji oblici izražavanja vrijednosti (npr., obveznice, certifikati o udruženim sred-
vima, blagajnički zapisi i dr.).
Poznato je, naime, da je svaki društveni sistem funkcionalan organizam koji
podređuje sebi svaki ekonomski zakon, pa time i zakon vrijednosti, i tako dugo dok
bude novac postojao on će neprestano poprimati više oblike apstraktnosti.

b) K redit i kam ata u socijalizm u

Kredit i kamata su historijske kategorije. Uzroci njihova postojanja povezani
su s robnom proizvodnjom i novcem. U suštini oni nastaju na osnovi funkcije
novca kao platežnog sredstva. Razvitkom robne proizvodnje i razmjene posredstvom
novca javlja se mogućnost da se prodaja roba vremenski razdvoji od njezina pret­
varanja u novac. Kupac preuzima robu premda je nije prethodno platio. Međutim,
on se istovremeno obavezao da će tu robu platiti kasnije. Ovdje se novac pojavljuje
kao platežno sredstvo pa je time stvorena mogućnost za pojavu različitog oblika
kreditnog novca (mjenice, banknote, čeka).
Robnu proizvodnju stoljećima je pratila funkcija kredita i kamate, pa kredit,
kreditni odnosi i kamata nemaju samostalan karakter. Razvoj robne proizvodnje
utjecao je na promjene društveno-ekonomskih funkcija kredita i kamate. Sve je
to, međutim, bilo determinirano karakteristikama proizvodnih odnosa određenog
načina proizvodnje tokom razvoja ljudskog društva.*1

41 Ovdje se, iz razumljivih razloga, ne možemo upuštati u dublju razradu ovog problema
jer to iziskuje dublje poznavanje monetarao-kreditne politike, monetarne analize i si.
1 U svim društveno-ekonomskim formacijama prije kapitalizma kredit je imao zelenaški
karakter. Marx ističe da zelenaštvo, koje se zasnivalo na posudbi novca uz kamatu, nije mijenjalo
način proizvodnje, „nego se upija u njega kao parazit i osiromašava ga”. Međutim, „zelenaštvo
ima revolucionarno dejstvo u svim pretkapitalističkim načinima proizvodnje time što razara
svojinske oblike na čijoj čvrstoj osnovici i postojanoj reprodukciji u istom obliku počiva i poli­
tičko uređenje” (K. Marx: Kapital, I— III, Kultura, Beograd, 1971, str. 1364).
„N ovac. . . može se na osnovici kapitalističke proizvodnje pretvoriti u kapital, i ovim
pretyaranjem on od jedne date vrednosti postaje vrednošću koja se sama oplođuje, koja se uve­
ćava . . . Time novac dobija, pored upotrebne vrednosti koju ima kao novac i dodajnu vrednost,
naime tu da funkcioniše kao kapital” (K. Marx: ibidem, str. 1118).
Vlasnici kamatonosnog kapitala putem kreditnih odnosa s kapitalistima poduzetnicima stva­
raju uvjete za odvijanje procesa kapitalističke društvene reproduckije. Pri tom je bitno da kredit

9 P o litičk a ek on om ija socijalizm a 129

 OBILJEŽJA I FUNKCIJA KREDITA U SOCIJALIZMU

U društveno-ekonomsku funkciju kredita u socijalizmu Marx nije ulazio.

Međutim, on ističe da „čim su sredstva za proizvodnju prestala da se pretvaraju u
kapital (što uključuje i ukidanje privatne zemljišne svojine) kredit kao takav više
nema smisla . . . S druge strane dok god bude postojao kapitalistički način pro­
izvodnje, postojaće i kamatonosni kapital kao jedan od njegovih oblika sačinjavajući
u stvari bazu njegovog kreditnog sistema".*2
Tim Marxovim stavom negira se mogućnost postojanja kredita (a time i
kamate) u socijalizmu zasnovanog na klasno-eksploatatorskoj osnovici. Podruštvlje-
njem sredstava za proizvodnju eliminirano je u socijalizmu privatno vlasništvo
nad sredstvima za proizvodnju i kamatonosni kapital, koji je do tada sačinjavao
„bazu njegovog kreditnog sistema". Pri tome Marx ističe da „kredit otpada kad
otpadne ovakvo (kapitalističko — napomena K. B.) konstituiranje svojine”.3 Ali
kredit će „poslužiti kao moćna poluga za vreme prelaska iz kapitalističkog načina
proizvodnje u način proizvodnje udruženog rada”.4 To znači da kredit koji nije
zasnovan na kapitalističkoj osnovi može postojati i u socijalizmu. Štaviše,
u' fazi prelaznog perioda iz kapitalizma u komunizam uloga kredita bit će vrlo
značajna, što je povezano s procesom bržeg odvijanja socijalističke društvene repro­
dukcije. Tek u „načinu proizvodnje udruženog rada” kredit će izgubiti osnove svog
djelovanja, što je u skladu s Marxovom postavkom o komunizmu kao društvu u
kojem će postojati izuzetno visoko razvijene proizvodne snage, što će uvjetovati
nestanak robne privrede i svih funkcija novca. Time će kredit, koji u suštini nastaje
na temelju funkcije novca kao platežnog sredstva, prestati da zauzima važno mjesto
u procesu reprodukcije.
Specifičnosti socijalističkih proizvodnih odnosa daju kreditu drugačiji ka­
rakter, drugačiju funkciju kao i drugačiju organizacionu strukturu. U biti kredit
u socijalizmu ispoljava svoju funkciju putem novih proizvodnih odnosa, kojima
je stran klasno-eksploatatorski motiv.
U socijalizmu kredit ima za osnovni cilj efikasnije funkcioniranje i podmirenje
privrede potrebnim sredstvima kako bi dohodak društva kao cjeline bio što veći
(što je bitno novo u odnosu na kapitalizam). Interes za povećanim dohotkom društva
proizlazi iz osnovne intencije socijalističkog društva da podiže i da stvara uvjete
za viši životni standard čitave društvene zajednice. U njegovoj osnovi nalazi se
nužnost povećanja ulaganja u akumulaciju, porast tehničkog sastava faktora pro­
izvodnje i proizvodnosti rada, kako jednog individualnog socijalističkog proiz­
vođača (OOUR-a) tako i društva uopće. Možemo reći da kredit u socijalizmu

u takvim uvjetima ima karakter kapitala koji se vraća vlasniku s „viškom vrednosti, kao N + A N ,
a ovo A N ovdje je k a m a ta ...” (K. Marx: ibidem, str. 1187).
Kamata se u kapitalizmu pojavljuje kao „cijena” prisvajanja v*ška vrijednosti putem po­
stojećih kreditnih odnosa. Odnos najamni rad — kapital u takvim uvjetima suprotstavlja materi­
jalne uvjete proizvodnje radničkoj klasi i daje eksploatatorski karakter višku vrijednosti i kamati
kao njegovu dijelu. #
2 K. Marx: ibidem, str. 1372.
3 K. Marx: ibidem, str. 1372.
4 K. Marx: ibidem, str. 1372.

130
proizlazi iz mobilizacije privremeno neangažiranih društvenih sredstava reprodukcije,5
a ima z a cilj podizanje proizvodnih snaga socijalističkog društva na du ži rok. Po- -
javljuje se u robnom i novčanom obliku.
Kredit u socijalizmu omogućava uštede na troškovima prometa i zamjenu
gotova novca kreditnim novcem, determinira racionalnije korištenje sredstava i
utječe na povećanje koeficijenta obrtanja obrtnih sredstava. Bitan utjecaj kredit
ima na snižavanje individualne cijene koštanja socijalističkih proizvođača i na
stvaranje uvjeta za rentabilnije poslovanje.

KARAKTERISTIKE KREDITNIH ODNOSA U SOCIJALIZMU

Kreditni odnosi kao dio društvenih odnosa u socijalizmu bitno su izmijenjeni.

Oni su se u kapitalizmu svodili na odnose novčarskog kapitalista i kapitalističkog
poduzetnika, pri čemu se, shodno karakteru bankovnog kapitala, radilo o otuđi­
vanju viška rada (viška vrijednosti) radničke klase u obliku kamate i o njegovu
prisvajanju od strane bankovnog kapitalista.
U socijalizmu motivi stupanja u kreditne odnose nisu uvjetovani privatnim
interesom (profitom), već preko povećanja dohotka pojedinog radnog kolektiva
što većim dohotkom čitave društvene zajednice.
Kreditni odnosi u socijalizmu uvjetovani su postojanjem društvenog vlas­
ništva sredstava za proizvodnju, robne proizvodnje, djelovanja zakona vrijednosti,
raspodjelom prema efektima rada i stupnjem utjecaja radničke klase na tokove
društvene reprodukcije i na raspolaganje i odlučivanje o izvorima viška rada i
akumulacije. Pri tom se razlikuje administrativno-centralistički period upravljanja
privredom od perioda u kojem dolazi do većeg izražaja samostalnost radnih ko­
lektiva. Tako su u administrativno-centralističkom privrednom sistemu sva priv­
redna kretanja planirana i regulirana od strane države i njenih institucija. Centralna
planska komisija vrši alokaciju materijalnih, novčanih i ljudskih resursa razmjerno
društvenim potrebama. Investiciona politika također je centralizirana, a provodi
se putem kredita iz državnog budžeta, uglavnom nepovratno. Privredni sistem
funkcionira tako što je povezan s državnim aparatom putem određenih ustanova
i ministarstava. Tržišni mehanizam jako je ograničen, dok se cijene kao obračunske
kategorije utvrđuju na administrativan način. Potrebe za obrtnim sredstvima priv­
rede, iznad raspoloživih, podmiruju se putem kredita od centralne banke (koja
je instrument državnog budžeta), koji su također najčešće nepovratni. Takvi su

5 Izvori kredita u socijalizmu mogu biti:

— oslobođena sredstva privrede iz toka proširene reprodukcije, akumulirana u fondo­
vima privrede i namijenjena dugoročnim ulaganjima;
— sredstva koja se povremeno troše u procesu proširene reprodukcije. Ta su sredstva
namijenjena za kupovinu sirovina, goriva, za isplatu osobnih dohodaka, a do stupanja
u funkciju mogu poslužiti kao kreditni izvor;
— sredstva akumulirana u neprivrednom dijelu zajednice kao i u raznim društveno-
političkim zajednicama. Ona se mogu neposredno ili putem banaka angažirati u pri­
vredne svrhe;
— štedni depoziti građana.

9* 131
krediti ili beskamatni ili s minimalnim iznosima kamate kojima financijske ustanove
podmiruju svoje troškove poslovanja.6
Međusobni kreditni odnosi između radnih kolektiva nisu postojali, te se sva
neophodna sredstva podmiruju iz državnih budžeta. Bankarsko-kreditni sistem
sastoji se od banaka za dugoročno kreditiranje i od banaka za kratkoročno kredi­
tiranje, putem kojih se vrši kreditiranje iz sredstava budžeta, koji obuhvaća nov­
čana sredstva centralizirane akumulacije privrede.7
Visinu potrebnog kredita za obrtna sredstva banka određuje razmjerno
zalihama obrtnih sredstava kojima radni kolektiv raspolaže.
U ovom razdoblju kroz koje su prošle ili se još uvijek nalaze socijalističke
zemlje novac se svodi na manje važan faktor u ekonomskom životu i vrlo pasivno
prati ekonomska kretanja. U cijelosti kreditni sistem postaje instrument države
kojim se provode unaprijed utvrđene planske proporcije privrednog razvoja. Uz­
roci tome leže u nerazvijenosti baze ekonomskog života prelaznog perioda nepos­
redno nakon pobjede socijalističke revolucije.
Nužnost slobodnijeg djelovanja ekonomskih zakonitosti uvjetuje potrebu
za provođenjem decentralizacije privrednog života. U takvim uvjetima država još
uvijek centralizira velik postotak ostvarene akumulacije privrede (u nas i do 50%)
i koncentrira je u raznim društvenim fondovima. U okviru globalno utvrđenog
plana privrednog razvoja radni kolektivi donose vlastite planove razvoja za odre­
đeno vremensko razdoblje, što je oblik decentralizacije i samostalnijeg djelovanja.
Tržišni mehanizam sve se više afirmira na području osobne i reprodukcione pot­
rošnje. Cijene se liberaliziraju i formiraju se pod utjecajem zakona vrijednosti,
iako postoji čitav niz maksimalnih, garantiranih, plafoniranih i zamrznutih cijena.
Proces decentralizacije zahvaća područje formiranja fonda osobnih dohodaka
privrede, te se naglašava samoupravna komponenta. U krajnjoj liniji, osnovna raz­
vojna intencija jest da samoupravljanje postane osnovni proizvodni odnos.
Radni kolektivi, u -skladu s procesom afirmacije samoupravnih prava osni­
vaju vlastite fondove i posebno poslovni fond, čija je visina ovisna o ekonomskim
rezultatima privređivanja. Ako postojeća novčana sredstva nisu dovoljna za pokriće
normalnog poslovanja i investiranja, preostala sredstva mogu se pokriti iz bankar­
skih sredstava ili od drugih kolektiva gdje se pojavljuje relativan suvišak novčanih
sredstava. Dohodak postaje osnovni stimulans u privređivanju radnih kolektiva,
tj. nastoji se poslovati uz što veći dohodak i efikasnije uklapanje u postojeće robne
i tržišne odnose, kako unutar nacionalne ekonomije tako i izvan nje.
Investiciono kreditiranje obavlja se ili putem jedne, centralne banke za in-
vesticiono kreditiranje ili putem regionalnih bankarskih institucija. U vođenju
i realiziranju investicione politike društveno-političke zajednice imaju odlučnu
ulogu i vode brigu o ostvarenju osnovnih planskih proporcija s globalnim privred­
nim razvojem cijele društvene zajednice. Neposredna realizacija investiranja putem

6 Kao primjer možemo navesti da je u nas do 1950. godine kamata koja se plaćala na
primljena kreditna sredstva bila minimalna. 1945. godine kamatna stopa Državne hipotekame
banke na dugoročne kredite iznosila je 0,5%. Na kratkoročne kredite privreda je plaćala 3— 5%,
a 1948. godine svega 1%. Vidi detaljinije specifikaciju kmatnih stopa po pojedinim godištima
i vrstama kredita u zborniku radova: »Kamata u našem privrednom sistemu”, izdanje Udruže­
nja banaka Jugoslavije, Beograd, 1969.
7 U vremenu administrativno-centralističkog upravljanja jugoslavenskom privredom
država je centralizirala i do 90% ostvarene akumulacije u privredi, dok je o ostalom minimal­
nom iznosu od desetak posto privreda neposredno odlučivala.

132
jcredita povjerava se investicionim bankama, koje posluju po principu privrednog
računa, stječu i raspodjeljuju dohodak kao i sve druge radne organizacije. Kratko­
ročno kreditiranje obavljaju banke, iako su mogući kreditni odnosi između poje­
dinih privrednih poduzeća. Mogućnost međusobnog kreditiranja povezana je s
nužnošću u socijalizmu da se dijelovi relativnih viškova dohotka angažiraju drugdje
u proizvodne svrhe, umjesto da se tezauriraju.
Sto se više afirmira društveno upravljanje privredom, to je uloga i mjesto
kredita u financiranju proširene reprodukcije značajnije. Možemo reći da kredit
u velikoj mjeri postaje regulator društvene proizvodnje, a i da determinira privredni
rast i razvoj. Već je Marx isticao da „kreditni sistem ubrzava materijalni razvitak
proizvodnih snaga”,8 time što „kredit uvećava brzinu metamorfoza roba, a time i
brzinu novčanog opticaja . . kao i smanjivanje prometnih troškova. Općenito
uzevši, kredit i kreditni sistem utječe na „ubrzanje procesa reprodukcije uopšte”.9
Kreditni odnosi u okviru specifičnosti kreditnog i privrednog sistema nastoje se
uskladiti sa sistemom samoupravljanja radnih ljudi, u uvjetima djelovanja zako­
nitosti robne privrede i plana.

KAMATA U SOCIJALIZMU
S postojanjem kredita u socijalizmu povezano je i pitanje kamate. Kako je
praksa izgradnje socijalizma u svim socijalističkim zemljama ukazala na nužnost
postojanja kredita, postavio se i problem kamate. Pitanje uloge kredita u socijalizmu
i nije toliko diskutabilno i složeno kao što je slučaj s kamatom. Problem je proizašao
iz činjenice što se kredit kao jedan od oblika cirkulacije sredstava u socijalizmu
zasniva na ekonomskoj funkciji kamate. Postavlja se pitanje što je kamata u soci­
jalizmu i je li ona po svojoj prirodi konzistentna sa socijalističkim proizvodnim
odnosima. Kao što je poznato, ona se stječe mimo rada, na osnovi vlasništva nad
društvenim sredstvima.
Marx je isticao: „ . . . posle ukidanja kapitalističkog načina proizvodnje, a
sa zadržavanjem društvene proizvodnje, ostaje određivanje vrednosti predominantno
u tom smislu, što regulisanje radnog vremena i podela društvenog rada među
različite grupe proizvodnje, najzad knjigovodstvo o tome postaju važniji no ikada.”10
Privređivanje u socijalizmu, zasnovano na robnoj osnovi i zakonu vrijednosti,
utječe na nejednako sudjelovanje pojedinih proizvođača u društvenoj raspodjeli,
više ili manje od ostvarene vrijednosti.
U svakoj je robnoj privredi zakonito fla se količina utrošenog rada u proiz­
vodnji poklapa s količinom društveno potrebnog rada, isključivo onda ako je utrošeni
rad jednak društveno potrebnom vremenu. To ujedno znači da dio stvorene robne
vrijednosti u ispotprosječnim uvjetima prelazi u korist onih koji imaju veću pro­
duktivnost rada, viši organski sastav faktora proizvodnje, odnosno koji privređuju
u društveno natprosječnim uvjetima.
Kamata egzistira u socijalizmu kao realni fenomen i usko je povezana s rob­
nom privredom i njenim zakonitostima. Pojedini proizvođači raspolažu nejednakom
kvalitetom i kvantitetom sredstava za proizvodnju i imaju nejednake uvjete priv­

8 K. Marx: ibidem, str. 1251.

9 K. Marx: ibidem, str. 1247.
10 K. Marx: ibidem, str. 1545.

133
ređivanja, pa su stoga u različitim mogućnostima da ostvaruju svoje učešće u ukup­
nom fondu društvenog rada. Razlike u produktivnosti rada i organskom sastavu
sredstava uvjetuju i razlike u ostvarenom dohotku. Dok s jedne strane pojedini
proizvođači ostvaruju ekstra-dohodak, uvjetovan iznatprosječnim uvjetima priv­
ređivanja, postoje i oni koji nisu u mogućnosti da ciklus proširene reprodukcije
odvijaju u normalnom opsegu. Ostvarivanjem sredstava u volumenu većem od
iznosa realne akumulacije, u socijalističkom sistemu stvorena je realna podloga
da se ona preliju u banke (kao depozit) ili u druge radne kolektive (u obliku kre­
dita), što je u skladu s principom racionalnog privređivanja i netezauriranja društ­
venih sredstava.
Prelijevanje relativnih viškova sredstava privremeno neangažiranih u pro­
cesu reprodukcije jednih u korist drugih kolektiva uvjetuje postojanje kamate.
Kamata se pojavljuje kao oblik izvora dohotka pojedinih proizvođača. Ona
predstavlja normalan oblik naknade korisnika kredita kreditoru za sredstva koja
je ovaj ostvario na bazi veće proizvodnosti, boljeg poslovanja, višeg organskog sasta­
va faktora proizvodnje i si., a ustupio ih je korisniku kredita. Robni okviri privre­
đivanja daju kamati obilježje faktora stimulativnosti i ekonomskog napretka
pojedinih proizvođača kao i društvene zajednice u cjelini.
Iako je kamata dio viška rada koji se stječe na bazi „vlasništva”, ona po ten­
denciji ne mora biti faktor deformacije socijalističkih proizvodnih odnosa i prin­
cipa raspodjele prema društveno priznatom radu.
U uvjetima društvenog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju čitava
društvena zajednica i svi radni ljudi njima raspolažu. U najopćenitijem smislu
dio novostvorene vrijednosti, zbog toga, u obliku kamate ne može se prelijevati
u korist vlasnika kapitala, već vlasnicima sredstava za proizvodnju, tj. društvenoj
zajednici ili pojedinim njenim dijelovima. Na toj osnovi kamata u socijalizmu ne
može postati izvor za stjecanje dohotka jednog imobilnog dijela društva, već su
koristi od nje „prihod” i davaoca i primaoca kredita, tj. čitave društvene zajed­
nice.
Radna snaga u socijalizmu dobiva novo kvalitativno obilježje. Budući da
radna snaga u socijalizmu nije roba, uspostavlja se nov odnos radnika prema nje­
govu radu i ostvarenim rezultatima rada. Podjela novostvorene vrijednosti na dio
koji pripada kreditoru i na dio kojim raspolaže primalac kredita, izražava kvali­
tativno nove odnose između pojedinih subjekata socijalističke privrede. Kama­
ta u socijalizmu izražava odnose između pojedinih OOUR-a odnosno odnose
između pojedinih socijalističkih proizvođača, bilo direktno, putem međukreditnih
odnosa, ili posredstvom bankarskih institucija. Za razliku od tog odnosa, u kapi­
talizmu je kamata izražavala ekonomske odnose između novčarskog kapitalista
i kapitalista poduzetnika, a imala je svoj izvor u višku vrijednosti.
Putem prava da se na odobrene kredite naplaćuje kamata ne mijenja se ka­
rakter socijalističkih proizvodnih odnosa. Međutim, u uvjetima kada je spajanje
proizvođača sa sredstvima za proizvodnju prepušteno isključivo kreditnim odno­
sima, te u općoj nestašici novca i nerazvijenosti proizvodnih snaga može se dogoditi
da kamata i u socijalizmu ispolji svoje klasno obilježje.11 Budući da to u socijalizmu
nije pravilo, nego moguć slučaj, ne može se na tome zasnivati konzistentno objaš­
njenje karaktera kamate u socijalizmu, a ni njena funkcija.
11 Boris Kidrič u svojim „Tezama o ekonomici prelaznog perioda” ističe da „socijalistička
robna proizvodnja jeste, prema svemu, dijalektička protivurečnost za izvesno vreme prelaznog
perioda od kapitalizma ka kom unizm u.. . . socijalistička robna proizvodnja svakako rađa interese
suprotnosti, ali ne vodi neizbežno do klasnog a n ta g o n i z m a (istaknuo B. K.).

134
 Treći dio

IZGRADNJA SOCIJALIZMA U POLJOPRIVREDI

I SELU
 1. ZEMLJIŠNE RENTE U SOCIJALIZMU

Aplicirajući osnovne ekonomske zakone kapitalističke proizvodnje, koji su

predmet proučavanja političke ekonomije, na oblast poljoprivrede, Marx je razvio
teoriju zemljišne rente, koju je teoriju praksa, kao, uostalom, i druge ekonomske
zakone koje je on otkrio i formulirao, potpuno verificirala. Kapitalistički je proces
proizvodnje, to je općenito poznato, istovremeno i proces stvaranja vrijednosti
odnosno viška vrijednosti. Štaviše, sav je taj proces podređen višku vrijednosti,
koji je neposredni pokretač, smisao i cilj kapitalističke proizvodnje. Doduše, pok­
retač su proizvodnje ili reprodukcije ljudske potrebe, nužnost njihova zadovoljenja,
ali se u uvjetima robne proizvodnje kakvi su u kapitalizmu i socijalizmu te potrebe
ne mogu zadovoljiti neposredno, nego preko tržišta,1 što opet pretpostavlja odre­
đena novčana sredstva u rukama potrošača. Ta su sredstva dohoci klasa i grupa od
kojih se ta društva sastoje. Konkretno, za kapitalističku klasu koja je nosilac kapi­
talističke proizvodnje to je višak vrijednosti, (za radničku klasu najamnina), u
socijalizmu to, su dohoci privrednih organizacija, neposrednih proizvođača, radnih
ljudi uopće, ostvareni po principu raspodjele prema kvaliteti i kvantiteti rada. U
tom smislu neposredni je cilj kapitalističke proizvodnje višak vrijednosti; u soci­
jalizmu je to dohodak, a preko dohotka se, naravno, zadovoljavaju potrebe.12
Zemljišna renta u kapitalizmu uvijek je, kao što znamo, određeni dio toga
viška vrijednosti (višak rada) koji kapitalist — zakupnik plaća vlasniku zemlje za
dopuštenje da svoj kapital plasira u njegovu zemlju. Zemljište jedino tako može
ući u proces kapitalističke proizvodnje,3 nijedan vlasnik (normalno) ne daje (po­
zajmljuje) svoju zemlju badava. Renta se tako javlja kao poseban oblik viška vri­
jednosti, kao ekonomska realizacija vlasništva nad zemljom, kao jedan od uvjeta,
pored prosječnog profita, kapitalističke proizvodnje u poljoprivredi. U socijalizmu
zemljišna renta može biti samo određeni dohodak, bolje reći — dio dohotka pos­
jednika zemlje, privrednih socijalističkih organizacija ili uopće onih koji se nalaze
u povoljnijim okolnostima s obzirom na plodnost i položaj svojeg zemljišta. Renta
se ovdje, naravno, ne može javiti kao poseban uvjet socijalističke proizvodnje,
ovisan o volji privatnog vlasnika zemlje, jer je zemlja društveno vlasništvo,4*ali
kako je renta dio dohotka, utječe na proizvodnju u poljoprivredi i u ekstraktivnoj
industriji, u građevinarstvu itd., kao što dohodak utječe uopće na proizvodnju
u uvjetima (u sistemu) poslovanja (privređivanja) privrednih poduzeća po prin­
cipu dohotka.

1 T e se potrebe odnose kako na osobnu, neposrednu potrošnju (proizvodi II. odjeljka)

tako i na proizvodnu potrošnju (proizvodi I. odjeljka).
2 Tko prima u socijalizmu veći dohodak, naravno, ostvaren po principu raspodjele prema
kvantiteti i kvaliteti rada, zadovoljit će u većoj mjeri svoje potrebe. Odatle nastojanje za maksi-
malizacijom dohotka i kolektiva i pojedinaca, što objektivno vodi povećanju produktivnosti rada*
privrednom razvitku i društvenom napretku.
8 Pretpostavljamo da kapitalist-poduzetnik nije i vlasnik zemljišta, ono je u vlasništvu
posebne klase zemljovlasnika. Ako je kapitalist i vlasnik kapitala i vlasnik zemlje, tada, npr., apso­
lutna zemljišna renta ne bi morala biti uvjet plasiranja kapitala u zemlju. (K. Marx: Kapital,
III, Zagreb, 1948, str. 690, 691. i 692)
4 N e uzimamo za sada u obzir privatno, individualno vlasništvo unutar socijalističkog
sistema.

137
 Teorija zemljišne rente pokazuje s jedne strane bit, karakter dohotka koji se
pretvara u zemljišnu rentu, njegovu genezu, a s druge strane pokazuje uvjete i
način prisvajanja — kako se i na bazi čega određuju kvantitativni razmjeri toga
(dijela) dohotka što ga prisvaja vlasnik, odnosno posjednik zemlje. Zemljišna je
renta, prema tome, neposredno povezana s procesom proizvodnje, robne proiz­
vodnje, dakle s vrijednošću i cijenama (kapitalizam i socijalizam jesu visoko raz­
vijena društva robne proizvodnje), a to znači s teoretskoga gledišta s teorijom vri­
jednosti i, s druge strane, s raspodjelom odnosno s teorijom raspodjele i u kapi­
talizmu i u socijalizmu.
No, pored čisto naučnog interesa, a koji je interes pojačan specifičnošću
poljoprivrede, kompliciranošću ispoljavanja njenih ekonomskih zakona uopće,
teorija je zemljišne rente u neposrednoj vezi s nizom konkretnih i praktičnih pi­
tanja poljoprivredne proizvodnje, pa i proizvodnje uopće. Renta kao dio dohotka,
npr., u socijalizmu, a i u kapitalizmu, uključena je ne samo teoretski nego i praktički
u problem cijena, nagrađivanja, akumulacije, efikasnosti ulaganja „kapitala” u
poljoprivredu, razmještaja pojedinih poljoprivrednih grana po rajonima i podu­
zećima, oporezivanja itd. A imajući u vidu i druge oblike rente, npr. gradilišna
renta u neposrednoj je vezi s lokacijom industrijskih i poslovnih objekata u poje­
dinim rajonima, sa stambenom izgradnjom, cijenama stanova i kuća, visinom
stanarina, prometom zemljišta, visinom zakupa i cijenama zemljišta itd.
Još je jedna dimenzija teorije zemljišne rente neobično važna osim tih teo­
retskih i praktičkih pitanja, a to je njezino političko značenje. Tako je, npr., Lenjin
isticao da se bez teorije zemljišne rente nije moguće snaći u agrarnom pitanju,
da se ne mogu pravilno razjasniti mnoge njegove točke, čija su rješenja, na nauci
osnovana, fiksirana u agrarnim programima radničkih odnosno komunističkih partija.
Iz metodičkih razloga potrebno je prije razmatranja zemljišne rente u soci­
jalizmu kao uvod izložiti, iako se to manje-više zna, osnovne postavke teorije zem­
ljišne rente kako ju je dao Marx proučavajući kapitalistički način proizvodnje.
Dakle, u kapitalističkoj poljoprivredi pored kapitalista (kapitalističke klase),
vlasnika kapitala i najamnog radnika (radničke klase), vlasnika radne snage, sus­
rećemo i zemljovlasnika (zemljovlasničku klasu), vlasnika zemlje — najvažnijeg
sredstva za proizvodnju u poljoprivredi. To vlasništvo nad zemljom zbog prirodne
ograničenosti zemlje (zemlja se kao sredstvo za proizvodnju ne može kao proizvod
ili roba proizvesti) ima monopolistički karakter. Vlasnici zemlje imaju isključivo
pravo raspolagati i postupati svojim kompleksima zemlje kao što „postupa svaki
vlasnik robe svojom robom”. Svi ostali koji nisu vlasnici — isključeni su iz toga.
Vlasnik zemlje ima monopol nad tom svojom zemljom. U takvoj situaciji mora
kapitalist — vlasnik kapitala, plaćati vlasniku zemlje u određenim rokovima (npr.
godišnje) ugovorom utvrđenu sumu za dopuštenje da svoj kapital plasira u ovu
oblast društvene proizvodnje.5 Kapitalist, dakle, zakupljuje zemlju na određeni
rok, postaje zakupnik, a suma koju plaća jest zakupnina. Ta je zakupnina zemljišna
renta čiji je supstrat jedan dio viška vrijednosti odnosno viška rada.6 Renta je,
prema tome, samostalan, poseban oblik jednog dijela viška vrijednosti u kojem se na
taj način ekonomski realizira zemljišno vlasništvo,7 u kojem se ono „oplođuje kao
vrijednost”. Renta se može plaćati za oranice, gradilišta, rudnike, šume, vode,
itd., a pojavljuje se, kako smo istakli, u obliku zakupnine, ali mogu zajedno biti u
istom obliku zakupnine i elementi koji de facto nisu zemljišna renta, na što mo­
6 K. Marx: Kapital, III, Kultura, Zagreb, 1948, str. 571.
6 Prije kapitalizma zemljišna je renta bila sav višak vrijednosti (višak rada).
7 K. Marx: Kapital, III, Kultura, Zagreb, 1948, str. 586.

138
ramo ovdje upozoriti. Ti su elementi, npr., kamate i amortizacija na ranije u zemlju
uloženi kapital (fiksni), nadalje dio prosječnog profita zakupnika, odbitka o<Kna-
jamnine radnika. Svi ti elementi, iako se javljaju u istom obliku kao i prava zem­
ljišna renta, to, naravno, nisu. Prava se zemljišna (poljoprivredna) renta plaća
isključivo za upotrebu zemlje kao takve. Konkretno razlikujemo u poljoprivredi
diferencijalnu zemljišnu rentu ( I i I I ) , apsolutnu i monopolsku zemljišnu rentu. Po­
ljoprivredna zemljišna renta jedino je prava, originalna zemljišna renta, sve druge
su izvedene rente. Ona je teoretska osnova za sve rente, regulira rudničku, gradilišnu,
šumsku, turističku, ribarsku itd. rentu.8

DIFERENCIJALNE ZEMLJIŠNE RENTE U SOCIJALIZMU

Diferencijalnu zemljišnu rentu uvjetuje diferencija u prirodnoj plodnosti,
odnosno diferencija položaja s obzirem na tržište pojedinih gospodarstava, odnosno
zemljišta (diferencijalna renta I), ili je pak ta diferencija u prinosu postignuta od
strane proizvođača sukcesivnim dodatnim ulaganjem kapitala (diferencijalna renta
II) u pojedina zemljišta tako da kapitali jednake veličine daju nejednake rezultate.9
Naravno, sve u uvjetima visoko razvijene robne proizvodnje kada cijena proizvodnje
odnosno prosječna profitna stopa regulira čitavu narodnu privredu. Uslijed ogra­
ničenosti zemljišta cijene se poljoprivrednih proizvoda određuju, a u tome je spe­
cifičnost poljoprivrede, prema cijeni proizvodnje najlošije zemlje ili najmanje pro-
izvodnog plasmana kapitala u zemlju [točnije, to su prosječni troškovi za jedinicu
proizvoda računani ne na čitavu granu, nego su to prosječni troškovi (c + v) jedinice
proizvoda samo onih poljoprivrednih poduzeća koja su na najlošijoj zemlji, i na­
ravno, plus prosječni profit računati na bazi prosječne profitne stope koja se formira
izvan poljoprivrede]; u protivnom, ta najlošija zemlja ne bi ušla u proces proiz­
vodnje jer kapitalist ne bi polučio uobičajeni (prosječni) profit, pa bi društvu ne­
dostajalo poljoprivrednih proizvoda, a uslijed toga se na boljim zemljištima, od­
nosno na uspješnijim dodatnim plasmanima kapitala javlja jedan ekstraprofit koji
postaje zemljišna diferencijalna renta, ide vlasniku zemlje u obliku zakupnine;
vlasnici boljih zemljišta traže, naime, veću zakupninu.10
Postavlja se sada pitanje diferencijalne zemljišne rente u socijalizmu ili,
konkretnije, u prelaznom periodu, gdje još, kao npr. u SFRJ, koegzistira sa soci­
jalističkom poljoprivredom (socijalistički sektor), koja je osnovana na društvenom
8 K. Marx: ibid., str. 711, 712.
9 O tome vidi detaljnije u našem udžbeniku Politička ekonomija kapitalizma, Informa­
tor, Zagreb, 1974.
10 Kada je riječ o ekstraprofitu kao supstratu diferencijalne zemljišne rente I, treba istaći
da ne postaje svaki ekstraprofit u poljoprivredi zemljišnom rentom. Samo onaj ekstraprofit koji
je rezultat jedne prirodne okolnosti, ovdje — boljeg zemljišta ili povoljnijeg položaja, koja je okol­
nost ograničena, nije svima dostupna, ne pripada općim uvjetima proizvodnje jedne privredne
oblasti, ima dakle monopolistički karakter. Ekstraprofit koji pak potječe od kapitala, bilo od raz­
like u veličini primjenjivanog kapitala (kapital primjenjivan u većim količinama nego što je pro­
sjek), bilo od svrsishodni je njegove primjene (od načina na koji se aktivni kapital primjenjuje:
npr. od bolje metode rada, bolje organizacije, kooperacije, podjele rada, primjene novih izuma,
iznatprosječnih sredstava za proizvodnju, a što je dostupno svakom kapitalistu u poljoprivredi),
takav ekstraprofit ne prelazi u zemljišnu rentu (K. Marx: Kapital, III, str. 595, 596). O vdje se
ne radi o poboljšanju zemljišta ulaganjem kapitala.
Ako se samo zemljište poboljša dodatnim ulaganjem kapitala u zemlju (iznad prosječnog
ulaganja), onda je ekstraprofit iz te okolnosti supstrat diferencijalne rente II, za razliku od^dife­
rencijalne rente I, čija je baza, kako smo, spomenuli, razlika u prirodnoj plodnosti zemljišta ili
u položaju. (To je važno imati na umu, npr., kod zahvatanja diferencijalne zemljšne rente I preko
poreznog sistema u socijalizmu).

139
vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju, među kojima je i zemlja, i poljoprivreda
osnovana na privatnoj svojini na zemlju, sitnoseljačka poljoprivreda (individualni
sektor). Dok je socijalistička poljoprivreda robna pmvreda, individualni je sektor
djelomično naturalni, a djelomično jednostavnorobni.
U socijalističkoj poljoprivredi, uzevši je samu, na ovom nivou tehnike pro­
izvodnje i transporta postoje prirodne razlike i po plodnosti zemljišta i po položaju
pojedinih poljoprivrednih poduzeća s obzirom na tržište, koje su razlike uvjet
za egzistenciju diferencijalne rente I. Isto tako u uvjetima robne proizvodnje postoji
razlika u proizvodnosti odnosno u prinosu na jedinicu „kapitala” odnosno površine
što nastaje većom aktivnošću, zalaganjem odnosno dodatnim ulaganjem u zemlju
pojedinih proizvođača, što sve uvjetuje egzistenciju diferencijalne rente II. To
vrijedi, naravno, ne samo za socijalistički nego i za indivdialni sektor.11 Konačno,
diferencijalna zemljišna renta nije vezana za neki posebni oblik vlasništva, ona može
egzistirati, a radi se o visoko razvijenoj robnoj proizvodnji, na kapitalističkoj pri­
vatnoj svojini, individualnoj ili državnoj, na socijalističkoj svojini i na sitnoseljačkoj
privatnoj svojini. Kod onih poljoprivrednih proizvođača koji imaju bolje uvjete,
veću proizvodnost rada, javit će se jedan ekstravišak koji je de facto supstrat di­
ferencijalne zemljišne rente, a i ovdje je, naravno, zbog ograničenosti zemljišta
regulatorska, normalna cijena vezana s najlošijom zemljom.
Pitanje je sada tko i kako prisvaja diferencijalnu zemljišnu rentu u socijalizmu
odnosno kakva je raspodjela u ovom sektoru društvene proizvodnje. U socijalizmu
se raspodjela vrši po principu svakom prema radu, točnije — prema efektu rada.
To, naravno, vrijedi i za socijalističku poljoprivredu. Taj je zakon s jedne strane
objektivno uvjetovan samim društvenim odnosima, društvenim vlasništvom, s
druge strane proizlazi i iz činjenice što takav način raspodjele na ovom nivou u
ovim uvjetima materijalnih proizvodnih snaga, društvene svijesti, kulture itd.
proizvođača preko njegove materijalne zainteresiranosti maksimalno uvjetuje brz
razvitak proizvodnih snaga, proizvodnosti rada, u čemu se, uostalom, ispoljava
najosnovniji zakon društvenog razvitka i u čemu je uvjet socijalističke izgradnje.
Nitko, dakle, u socijalizmu u principu ne može prisvojiti, primiti dio društ­
venog produkta ako nije dao odgovarajući ekvivalent u radu. S toga gledišta pris­
vajanje diferencijalne rente I od strane pojedinih proizvođača ili poduzeća kao
dijela društvenog produkta (točnije — viška produkta) koji nije uvjetovan uvećanim
naporom, većim doprinosom u radu, jer je taj suvišak koji postaje diferencijalna
renta I rezultat određenih prirodnih okolnosti, prednosti (bolji prirodni bonitet
zemljišta, bolji položaj s obzirom na tržište), došlo bi u sukob s jednim osnovnim
principom socijalističkog sistema — s principom raspodjele prema radu. Socija­
lističko društvo (kao cjelina) zbog toga ne dozvoljava u tim okolnostima da rentu
(diferencijalnu rentu I) koja nije rezultat uvećanog napora prisvajaju pojedina gos-

11 Naravno da i ovdje pretpostavljamo djelovanje zakona vrijednosti u obliku „cijene proiz­

vodnje” s njezinim promijenjenim društvenim sadržajem. Kad bismo kao historijski oblik djelo­
vanja zakona vrijednosti u socijalizmu uzeli tzv. „dohodnu cijenu”, to nimalo ne bi izmijenilo
teoriju zemljišne rente u socijalizmu jer „dohodnu cijenu” sačinjavaju: mtp (materijalni troš­
kovi proizvodnje i pd (prosječni dohodak), određen na bazi prosječne „dohodne stope” :

Sp+nv

gdje je D = ukupni realizirani dohodak, a (S p + nv)= sredstva za proizvodnju plus novostvorena

vrijednost.

140
podarstva odnosno poduzeća. Sistematizacijom zemljišta prema katastarskom pri­
hodu, u čemu je uključena i plodnost i položaj zemljišta, razrezan je porez.12

12 Kod nas su bila uglavnom, kao Sto je poznato, dva sistema oporezivanja individualnih
gospodarstava: jedan od 1946. do 1954, kada se oporezuje prema ukupnom dohotku poljoprivred­
nih gospodarstava, i drugi od 1954, kada se oporezuje prema katastarskom prihodu poljoprivred­
nih gospodarstava. U prvom sistemu svake su godine porezne komisije i zborovi birača utvrdili
visinu ukupnog dohotka svakog gospodarstva. T e su procjene, jasno, bile subjektivne, a time ne­
sigurne, nedovoljno objektivne, uglavnom nerealne. Na temelju tako utvrđenog dohotka poljo­
privredna su gospodarstva svrstana u porezne kategorije, svaka kategorija ima svoju poreznu
stopu, koja je bila progresivna. U toj progresivnosti porezne stope trebalo je da dođe do izražaja
klasna politika države; bogatija seljačka gospodarstva bila su jače oporezovana. Dok je, npr.,
1947. godine 8,2% imućnijih seljačkih gospodarstava platilo 54,1% od ukupnog poreza od svih
poljoprivrednih gospodarstava, dotle je 60% siromašnijih gospodarstava platilo samo 10% od
ukupno razrezanog poreza. 1951. godine 6% bogatijih seljačkih gospodarstava platilo je 54%
od ukupnog poreza, a 48% siromašnih, sitnih, platilo je 5% od ukupnog poreza svih individu­
alnih poljoprivrednih gospodarstava. Klasni karakter oporezivanja bio je, dakle, neosporan.
Nadalje je u ovom poreznom sistemu pored spomenutih nedostataka (nerealna, subjek­
tivna procjena visine dohotka) bila još i neizvjesnost proizvođača do konca godine koju će zapravo
svotu morati platiti. Sitni proizvođači, zaduženi manjim obavezama, mogli su preostale svoje
proizvode (i obavezni otkup bio je kod sitnijih proizvođača određen po manjoj stopi nego kod
imućnijih) prodavati po višim cijenama na tzv. slobodnom tržištu i tako postići veći prihod od­
nosno dohodak nego onaj koji je oporezovan, što je onda logično izazvalo tendenciju seljačkih gospo­
darstava da prijeđu u nižu kategoriju (stopa) oporezivanja, a to je izazvalo drobljenje, usitnjavanje
proizvodnje (poljoprivrednih gospodarstava), što je objektivno smanjivalo njihovu proizvodnost.
Kako mjere koje smo naveli, pored niza drugih okolnosti, nisu baš stimulirale povećanje
proizvodnosti rada u poljoprivredi kao, npr., dodatna ulaganja u obliku poboljšanja tehnike proiz­
vodnje, povećanja boniteta zemljišta itd., to je najveći dio ukupne zemljišne rente otpao na dife­
rencijalnu rentu I i apsolutnu rentu (ili čak monopolsku zemljišnu rentu), a manji dio na diferen­
cijalnu zemljišnu rentu II, koja je vezana za intenzivnu poljoprivredu. Uza sve nedostatke porez­
nog i otkupnog sistema, u tom razdoblju oduzimale su se tim mjerama, tj. poreznom stopom
na bazi kategorizacije gospodarstava, diferencijalna renta I pa i apsolutna renta (o čemu će biti
govora kasnije). Često se oduzimala i diferencijalna renta II proqenom prihoda; ta se procjena
vršila svake godine, kako smo već naveli. Naime, povećani godišnji prihod koji se postigao da­
ljim ulaganjem značio je prelaz u višu poreznu kategoriju, a time i višu poreznu stopu (kao i
otkupnu), pa takva praksa nije stimulativno djelovala na povećanje prinosa dodatnim ulaganjem
sredstava u poljoprivredu.
U poreznom sistemu koji je uveden 1954. godine osnova za određivanje poreza bio je
katastarski prihod , koji „obuhvaća prihode od biljne proizvodnje i stočarstva, i to je novčana vri­
jednost srednjeg prinosa zemljišta koji se postiže na jednom hektaru površine zemljišta u pro­
sječno rodnoj godini, uz uobičajeni plodored i način obrade, a po odbitku prosječnih troškova
na svaku kulturu i klasu zemljišta posebno. Kulture su: a) oranice, b) vrtovi, c) voćnjaci, d) vino­
gradi, e) livade, f) pašnjaci i planine, g) šume, h) trščaci, močvare, ribnjaci i jezera.
Prema bonitetu (plodnosti) zemljišta svaka se kultura dijeli na 8 klasa.” K atastarski p ri­
hod koji je porezna osnova , izračunan jedanput , vrijedi z a više godina .
Ovaj način utvrđivanja katastarskog prihoda kao osnove za oporezivanje ima, naravno,
i objektivne i subjektivne nedostatke, ali znatno manje nego raniji sistem.
Godine 1954. porezne su se stope za 14 kategorija gospodarstava prema katastarskom
prihodu (na temelju klase zamljišta i kultura) kretale od 9% do 40%. Oporezivanje je progre­
sivno, i ovdje se ispoljava njegov klasni karakter.
Socijalistička poljoprivredna gospodarstva plaćaju (do 1954. godine) porez na zemljište
(zemljarina) u visini od 6% katastarskog prihoda. Od 1956. godine plaćaju ga u visini od 12%
do 41%, u 1957. od 13% do 43%.
Pored nerealnih procjena dohotka porezne su stope u ovom sistemu oporezivanja bile,
svakako, realnije, a značajno je što su porezne osnove odnosno visina poreza ustanovljena z a neko­
liko godina . U tome je velika mogućnost stimulacije proizvodnje. Naime, ako poljoprivredna
gospodarstva svojim većim naporima, ulaganjem sredstava u proizvodnju itd. povećavaju svoje
prihode, ostaje im ista porezna stopa (jer je određena za nekoliko godina unaprijed), te tako pro­
izvođači između ostalog prisvajaju diferencijalnu rentu II. (O. Blagojević: Oporezivanje zemljo­
radnika s naročitim osvrtom na porez po katastru, Beograd, 1957; Lj. Božić: Agrarna politika s
osnovama zemljoradničkog zadrugarstva, Sarajevo, 1960; Sava Milatović: Poreski sistem, Beog­
rad, 1957; Privredni leksikon, Zagreb, 1961)

141
Bolja zemljišta imaju i veću poreznu stopu, te prema tako ustanovljenom oporezi­
vanju društvo de facto oduzima diferencijalnu rentu I koja nije rezultat uvećanog
rada, onim gospodarstvima koja bi je inače prisvajala. To društvo čini s jedne strane
u „interesu” zakona raspodjele prema radu, kako smo spomenuli, koji zakon mak­
simalno stimulira razvitak proizvodnih snaga, a s druge strane sprečava na indivi­
dualnom sektoru bogaćenje jednih, diferencijaciju i s tim u vezi mogućnost raz­
vitka kapitalističkih tendencija u poljoprivredi.
Drugačija je stvar s diferencijalnom zemljišnom rentom II. I ona je, kao i
diferencijalna renta I, rezultat nejednakih prinosa, nejednake proizvodnosti, suk­
cesivnih (jednakih) plasmana „kapitala”, sredstava, ali ovdje svaka povećana plod­
nost, uvećani prinos nije rezultat prirodnih okolnosti, nego rada, većeg zalaganja,
napora, dodatnog ulaganja sredstava u zemlju, pa je prisvajanje diferencijalne rente
II, koja u takvim okolnostima nastaje, u skladu s principom raspodjele prema radu,
te je zbog toga proizvođač nesmetano prisvaja.
Štaviše, društvo na razne načine stimulira diferencijalnu rentu II (nagradu
za veći prinos, za bolji asortiman, za bolju stoku, itd.). Moramo ovdje naglasiti
da u socijalizmu otpada ono kočenje razvitka proizvodnih snaga, raubovanje zemlje
i stoke itd. što je izazivala borba oko rente II između kapitalističkog poduzetnika
i vlasnika zemlje, a što se ispoljava u borbi oko dužine zakupnog ugovora. Zakupnik
je za duži ugovorni rok, a vlasnik zemlje za što kraći. Vlasnik iskorištava svako
poboljšanje svoje zemlje od strane zakupnika time što novim ugovorom za sad
poboljšanu zemlju traži veću zakupninu, odnosno prisvaja zemljišnu diferencijalnu
rentu II, što sve opet, s druge strane, destimulira kapitalističkog poduzetnika da
unapređuje poljoprivrednu proizvodnju. Tako bi se nešto slično moglo dogoditi
kad bi socijalistička država, odnosno društvo, npr. preko poreznog sistema ili
kako drugačije, oduzimalo poljoprivrednim proizvođačima diferencijalnu rentu II.
U socijalističkoj poljoprivredi ne postoje više one tri klasične socijalne figure
koje su u kapitalizmu predstavljale tri klase toga društva: najamni radnik (radnička
klasa), kapitalistički zakupnik (kapitalistička klasa) i zemljovlasnik (velepoejednička
klasa). U socijalističkoj poljoprivredi neposredni proizvođači upravljaju, raspod­
jeljuju i prisvajaju produkt, odnosno višak produkta. Prema tome se diferencijalna
renta II kao dio viška produkta ne može suprotstavljati proizvođaču kao u kapi­
talizmu, niti suvišak koji je rezultat njegova rada može prisvojiti netko drugi osim
njega. Diferencijalna renta II stalni je stimulans razvitka proizvodnih snaga u soci­
jalističkoj poljoprivredi. To, naravno, vrijedi i za sitnu seljačku poljoprivredu u
okviru socijalizma jer je ovdje neposredni proizvođač ujedno i organizator proiz­
vodnje, prisvaja i raspoređuje svoje proizvode i višak ako ga je ostvario svojim
radom.

PITANJE APSOLUTNE ZEMLJIŠNE RENTE U SOCIJALIZMU

Apsolutna zemljišna renta, koja je prije svega rezultat monopola vlasništva

na zemlju u kapitalizmu, dio je viška vrijednosti, i to onaj dio koji je iznad cijene
proizvodnje odnosno iznad prosječnog, uobičajenog profita. Taj je dio uvjetovan
zaostalošću poljoprivrede (čemu je glavni uzrok privatno vlasništvo nad zemljom),
njezinim niskim organskim sastavom kapitala, nižim od društvenog prosjeka, a
na bazi monopola vlasništva prelazi kao apsolutna zemljišna renta vlasniku zemlje.
Takav se suvišak također javlja, npr., i u industrijskim poduzećima u kojima je

142
organski sastav kapitala niži od društvenog prosjeka, ali on ne ostaje vlasniku,_
nego ide ovdje u opću masu (fond) viška vrijednosti, koja podijeljena čitavim društ­
venim predujmljenim kapitalom formira opću prosječnu profitnu stopu. U po­
ljoprivredi, naprotiv, taj suvišak ide zbog monopola zemljišnog vlasništva nepro­
izvodno vlasniku zemlje kao apsolutna renta. Apsolutnu rentu daje apsolutno svako
zemljište (radi se o kapitalističkoj proizvodnji), povisuje apsolutno cijene poljo­
privrednih proizvoda, koči razvitak poljoprivrede, smeta slobodnom kretanju
kapitala itd.
Ako se zemljišna renta plaća vlasniku zemlje iz dijela tržišne cijene koja
trajnije premašuje vrijednost poljoprivrednih proizvoda — ovdje ne mislimo na
povremeno premašivanje koje je uvjetovano oscilacijama cijena oko vrijednosti
uslijed oscilacije ponude i potražnje i koje se premašenje kompenzira padanjem
ispod vrijednosti, nego baš na trajno ili trajnije, što je izazvano posebnim okolnostima
zemljišta takve poljoprivredne proizvodnje — cijene takvih poljoprivrednih pro­
izvoda jesu monopolske cijene, a sam tako tim cijenama ostvaren suvišak koji pre­
lazi vlasniku zemlje jest monopolska renta. Dakle, razlika između monopolske cijene
i vrijednosti jest monopolska renta, dok je razlika između vrijednosti i cijene pro­
izvodnje poljoprivrednih proizvoda apsolutna zemljišna renta, kako smo ranije
objasnili.
O apsolutnoj zemljišnoj renti u socijalizmu, nema u sovjetskoj naučnoj eko­
nomskoj literaturi, a ni u našoj, gotovo nikakvih tekstova. Budući da nema mono­
pola privatnog vlasništva koji „stvara” apsolutnu zemljišnu rentu, nema ni apso­
lutne rente pa, naravno, ni naučne problematike o tom pitanju. Socijalizam je,
prema tome, likvidacijom privatnog vlasništva definitivno likvidirao apsolutnu
zemljišnu rentu. Međutim, nacionalizacijom, odnosno likvidacijom privatnog vla­
sništva ne mora nipošto de facto nestati i apsolutna zemljišta renta. Kao što je
poznato, apsolutna zemljišna renta u kapitalizmu nastala je na bazi monopola pri­
vatnog vlasništva kao određujućeg uvjeta. Drugi je uvjet (ne određujući, ali neop­
hodan): niži od društvenog prosjeka organski sastav kapitala u poljoprivredi.
Likvidacijom rasparčanog privatnog zemljišnog monopola postala je nacionalizacijom
(ili, npr., agrarnom reformom) vlasnik odnosno posjednik zemlje država, grad
ili općjna. Namjesto mnogo privatnih vlasnika nastao je jedan jedinstveni vlasnik
ili posjednik zemlje, jedan ili gotovo jedinstveni monopol nad zemljom. Ovdje
nije važno teoretsko-pravno pitanje što je to društveno vlasništvo ili državno,
komunalno itd., nego to da država, grad ili općina de facto tim zemljištem raspolažu,
manipuliraju, ponašaju se kao vlasnici, prodaju, npr., zemljišne parcele socijalističkim
i privatnom sektoru. Ako je ranije u kapitalizmu privatno vlasništvo „stvaralački”
povisivalo cijene poljoprivrednih proizvoda „stvarajući” tako zemljišnu rentu,
zašto takvu „kreativnost” ne bi moglo ispoljiti vlasništvo kojeg drugog oblika sada
u općem interesu13 u sistemu robno-novčane privrede, gdje se također „sve” ku­
puje i prodaje kao i, naravno, zemlja. Dakle, nacionalizacija nije likvidirala monopol
vlasništva, odnosno posjedovanje zemlje jer taj monopol proizlazi iz ograničenosti
zemlje; prije ga je, mogli bismo to reći, povećala.14 Prema tome, ovdje se sačuvao
„uvjet” egzistencije apsolutne zemljišne rente. Pitanje je, naime, da li država hoće
(može) davati zemlju badava ili u bescjenje ili ne; praksa pokazuje da je ne daje,

13 Na primjer, gradska bi općina mogla ubiranjem apsolutne rente (a i diferencijalne)

od gradskog zemljišta upotrijebiti ta sredstva za izgradnja poduzeća za komunalne usluge grada
itd.
14 Lew Ljubimov: Učenie o rente, Moskva, 1927, str. 366.

143
dakle apsolutna renta u praksi može stvarno egzistirati. Nadalje, dok stvar prelaza
od privatnog vlasništva na državno (ili društveno) može biti trenutačna akcija
države, prelaženje od niskog organskog sastava kapitala, kakav je karakterističan
za poljoprivredu u kapitalizmu (a pogotovu to vrijedi za sitnoseljačku privredu),
na srednji društveni nivo jest dug proces poslije likvidacije privatnog vlasništva.
Prema tome, duže se vrijeme unutar socijalizma zadržava i drugi uvjet, koji opred­
jeljuje supstrat apsolutne zemljišne rente dijelom viška vrijednosti iznad prosječnog
profita.
Kad bi se s obzirom na supstrat apsolutne rente (razliku između vrijednosti
i cijene proizvodnje poljoprivrednih proizvoda) izjednačio organski sastav kapitala
s društvenim prosjekom (što bi ubrzala likvidacija privatnog vlasništva), javljala
bi se, ako se zemlja i sada ne bi davala badava, „neprava” apsolutna zemljišna renta
odnosno monopolska zemljišna renta. No, o monopolskoj renti kasnije.
Spomenuli smo da i zemljište socijalističkog sektora ulazi u robni promet
(prodaju se, npr., gradilišta za stambenu izgradnju). Nijedna se parcela ne daje
badava, ni ona najnepovoljnija, a za parcele u boljim okolnostima (računano na
jedinicu površine) plaća se i veća suma, dakle pored apsolutne rente i diferencijalna
renta (samo za bolja, povoljnija zemljišta). Jer, kao što smo istakli, cijena je zem­
ljišta kapitalizirana zemljišna renta, uvijek ukupna zemljišna renta. Dakle, to je
jedan od konkretnih primjera kako se pored diferencijalne zemljišne rente javlja i
apsolutna zemljišna renta. Dok diferencijalna zemljišna renta rezultira iz objek­
tivnih uvjeta nejednake plodnosti zemljišta odnosno položaja i egzistencije društvene
cijene proizvodnje za pojedine grane, odnosno jedne opće prosječne profitne stope,
egzistencija apsolutne rente ovisi o „volji” monopola društvenog vlasništva. Ne
mora, ali se može pojaviti, kako smo već istakli. Prema svemu vidimo, dakle, da
i socijalističko društveno vlasništvo može svoju „kreativnost” ispoljiti u stvaranju
apsolutne zemljišne rente. Konačno socijalizam na ovom nivou svog razvitka još
nije doveo do opće „predrasude” da vlasništvo nad zemljom identificira s vlas­
ništvom nad zrakom ili nad čovjekom. Apsurdnost institucije zemljišnog vlasništva
još nije na tom stupnju.

ZEMLJIŠNA RENTA U INDIVIDUALNOJ SEIJAČKOJ

POLJOPRIVREDI UNUTAR SOCIJALIZMA
U prelaznom periodu socijalističko društveno vlasništvo u poljoprivredi
nije jedino, čak dugo vrijeme nije ni dominantno, nego je to individualno vlasništvo
sitne seljačke proizvodnje. Krupna kapitalistička svojina (zemlja) ili je pretvorena
u socijalističku ili je razdijeljena individualnim seljacima u privatno vlasništvo.
Zbog toga se postavlja pitanje egzistencije apsolutne zemljišne rente i u privatnom
sektoru, u poljoprivrednim gospodarstvima seljaka u novim uvjetima unutar so­
cijalističkog sistema (kao što se ranije postavljalo pitanje egzistencije apsolutne
zemljišne rente u seljačkoj poljoprivredi unutar kapitalističkog sistema). T a pri­
vatna gospodarstva, kao što smo već spomenuli, u prvom stadiju prelaznog perioda
dominiraju, daju najveći dio društvenog produkta iz te oblasti proizvodnje.
Problem zemljišne rente u nekapitalističkoj proizvodnji u sitnoseljačkoj
privredi unutar kapitalističkog sistema također je riješio K. Marx. Dok, prema
njemu, diferencijalna zemljišna renta I i II egzistira i u sitnoseljačkoj privredi bez
obzira na to kako se formirala cijena poljoprivrednog proizvoda, apsolutna zemljišna

144
renta ovdje po pravilu ne postoji. Iako je sitni seljak monopolistički vlasnik zemlje,
te, prema tome, postoje pretpostavke apsolutne zemljišne rente, ipak ovdje zem­
ljišna apsolutna renta praktički ne egzistira. Marx to objašnjava, kao što je poznato,
prvo, time što se cijene poljoprivrednih proizvoda, kao uostalom i sve cijene, konsti­
tuiraju (prema zakonu vrijednosti) po uvjetima one grupe poduzeća koja je domi­
nantna na tržištu, koja daje u danom momentu najveći dio proizvodnje, a to je
u kapitalizmu, svakako, krupna kapitalistička proizvodnja; naravno da se cijena
poljoprivrednih proizvoda te krupne kapitalističke proizvodnje određuje prema
uvjetima najlošije vrste zemlje unutar te kapitalističke proizvodnje. To je jedno,
a drugo je da kapitalistički poduzimač mora prodajom svojih poljoprivrednih
proizvoda nadoknaditi sve svoje troškove i postići još i uobičajeni profit i platiti
vlasniku zemlje pored svega toga i apsolutnu zemljišnu rentu. Strukturu tržišne
cijene poljoprivrednih proizvoda u kapitalizmu čine: proizvodni troškovi, pros­
ječan profit i zemljišna apsolutna renta; točnije, oko te strukture kao svoje osnovice,
kao svoje „normalne cijene” osciliraju konkretne tržišne cijene, već prema oscili­
ranju ponude i potražnje na poljoprivrednom tržištu. Tako se kao uvjet kapitalističke
poljoprivredne proizvodnje javlja prosječni uobičajeni profit (on se javlja kod svake
kapitalističke proizvodnje) koji kapitalistički poduzimač treba da ostvari i, osim
toga, on treba da plati vlasniku zemlje zemljišnu rentu, jer u protivnom zemlja
koja je u privatnom vlasništvu ne može ući u proces proizvodnje; jedno i drugo
kapitalistički poduzimač postiže polučenom tržišnom cijenom.
Seljak, šimi poljoprivredni proizvođač, može u najboljem slučaju postići
za svoje proizvode tu i tako formiranu cijenu, jer je cijena jedna za jednu vrstu
proizvoda u određeno vrijeme na određenom mjestu. Po pravilu, seljak, kao što
je poznato, ne ostvaruje takav nivo cijena svojih proizvoda, jer pritiješnjen bijedom
ne može čekati povoljniju situaciju na tržištu itd., mora prodati svoje proizvode
odmah poslije žetve pošto-poto, te su cijene poljoprivrednih proizvoda u takvoj situ­
aciji sitnoseljačke proizvodnje niže nego one iz kapitalističkog poljoprivrednog podu­
zeća. Ako tome dodamo činjenicu da kapitalistička krupna poljoprivredna proizvod­
nja ima sve prednosti krupne proizvodnje nad sitnoseljačkom (kod seljaka je manja
proizvodnost, mnogo su veći troškovi po jedinici proizvoda itd. nego što je to u kapi­
talističkoj proizvodnji, a cijene su čak niže nego kod kapitalističkog proizvođača),
onda je jasno da seljakovi troškovi po jedinici porizvoda apsorbiraju ili gotovo
apsorbiraju čitavu njegovu tržišnu cijenu. Dok srednji seljak i pokoji sitni seljak
prodajom svojih proizvoda poluče neki suvišak, dotle većina sitnih seljaka ne na­
doknađuje prodajom svojih proizvoda ni svoje stvarne troškove, i materijalne i
osobne, prosječnu radničku plaću, a to što oni sami sebe ne plaćaju — ne znači,
a kod njih se stvara takva iluzija, da to ništa ne košta. Prema tome, tržišni mehanizam
kod dominacije (konkurencije) krupne kapitalističke proizvodnje, odnosno kon­
kurencije vlastite ili inozemne krupne kapitalističke proizvodnje, onemogućuje,
oduzima apsolutnu zemljišnu rentu i prosječan profit, sav ili najveći njegov dio,
sitnoseljačkoj poljoprivrednoj proizvodnji, a često i ono što čini „cijenu koštanja
sitnog proizvođača. Osim toga, tu je i konkurencija samih sitnih proizvođača među
sobom.
Uobičajeni profit i apsolutna zemljišna renta ne mogu biti za seljaka, kao
što je to slučaj u kapitalističkoj proizvodnji, uvjet za proizvodnju. Seljak mora voditi
svoje gospodarstvo i bez profita i bez apsolutne rente, o njegovu privređivanju
odnosno radu na njegovu komadu zemlje ovisi njegov život, on je životno vezan
za svoje sitno gospodarstvo, on nema kamo, dok kapitalistički poduzetnik mo e
svoj kapital plasirati i u koju drugu oblast proizvodnje. Dakle, da ponovimo.

10 P o litičk a ek on om ija socijalizm a 145

dominantna krupna kapitalistička poljoprivredna proizvodnja preko tržišnog me­
hanizma onemogućuje praktički egzistenciju apsolutne zemljišne rente u sitnoj i
zaostaloj seljačkoj poljoprivredi.
Razmotrimo sada s tog aspekta pitanje apsolutne zemljišne rente u sitno-
seljačkoj privredi osnovanoj na privatnom vlasništvu u okviru socijalizma (kao
što smo gore razmotrili pitanje zemljišne apsolutne rente u sitnoj seljačkoj poljo­
privredi u okviru kapitalizma). Prije svega, ta je poljoprivreda u početnom stadiju
socijalističke izgradnje dominantna, ona prevladava. Prevladava, dakle, sitna poljo­
privreda nad krupnom socijalističkom — imamo obratan slučaj nego što je bilo u kapi­
talizmu, gdje je u toj poljoprivrednoj koegzistenciji dominirala krupna kapitalistička
poljoprivreda.15
Socijalističkom je revolucijom krupna kapitalistička poljoprivreda eksproprii-
rana, dijelom su od nje nastala socijalistička poljoprivredna poduzeća, a dijelom
je razdijeljena sitnim seljacima bezemljašima ili seljacima s nedovoljno zemlje,
kao što smo spomenuli.
U takvoj se situaciji, u skladu sa zakonom vrijednosti, određuju cijene poljo­
privrednih proizvoda prema sada dominantnoj sitnoseljačkoj proizvodnji. Onaj
faktor koji je u okvirima kapitalističke robne proizvodnje u poljoprivredi ekonomski
onemogućio egzistenciju apsolutne zemljišne rente u sitnoseljačkoj privredi, a
to je bila krupna proizvodnja, za sada, za određeno vrijeme otpada, dominacija
krupne poljoprivrede u prvo vrijeme ne postoji, pa se zbog toga može u ovim priv­
rednim uvjetima pojaviti apsolutna zemljišna renta u sitnoseljačkoj privredi, koja
je osnovana na monopolu privatnog, individualnog vlasništva nad zemljom, a to
je, uostalom, i uvjet egzistencije apsolutne zemljišne rente. Ta se apsolutna renta
pojavljuje tako dugo dok ne prevlada krupna socijalistička poljoprivreda, koja onda
može, na bazi prednosti krupne proizvodnje (znatno veće proizvodnosti) još u
većoj mjeri nego što je bila prednost kaiptalističke krupne proizvodnje nad sitnom
seljačkom, likvidirati ekonomski apsolutnu zemljišnu rentu u sitnoseljačkoj priv­
redi, ako, naravno, socijalistička država (društvo) likvidira apsolutnu zemljišnu
rentu na svojem području.
Apsolutna zemljišna renta ovdje se javlja u visokim cijenama poljoprivrednih
proizvoda, ili bar u takvoj tendenciji, u zakupninama (zajedno s diferencijalnom
rentom) što ih kod nas zadruge ili privatna gospodarstva plaćaju individualnim
seljacima kad zakupljuju njihovu zemlju i onda u cijeni zemlje,16 koja je, kao što
znamo, kapitalizirana zemljišna renta, također zajedno s diferencijalnom rentom.

15 Gotovo u svim zemljama koje su pošle u socijalizam, u poljoprivredi jako prevladavaju

sitnoseljačka gospodarstva.
16 U SFRJ je najprije ograničena otežana prodaja nekretnina, tj. zemljišta. Posebna su
odobrenja za prodaju davali narodni odbori kotara ili grada, a osim toga zemljišni posjed nije
mogao biti veći od propisanog maksimuma pa je već time ograničena kupovina odnosno prodaja
zemlje. S druge strane, progresivna porezna stopa i stopa otkupa, također progresivna, silila je
pojedina gospodarstva da prodaju jedan dio svog zemljišta da bi mogli doći u nižu poreznu kate­
goriju, da budu manje opterećeni porezom.
Ograničenje prometa nekretnina trajalo je u SFRJ oko šest godina. Ukidanjem obaveznog
otkupa (1952. godine), reorganizacijom seljačkih radnih zadruga (1953. godine), i Zakonom o
poljoprivrednom zemljišnom fondu (1953. godine) ulaze nekretnine, a time i zemlja, u slobodni
promet, ukinuta su ograničenja, slobodna je prodaja odnosno kupnja do propisanog maksimuma.
Kako se zemlja prodaje i kao gradilište, isto tako i stanovi, mogle su kod toga zbog stambenih teš­
koća u SFRJ nastati raznovrsne špekulacije, pa je 1958. godine donesen Zakon o nacionalizaciji
najamnih zgrada i gradilišnog zemljišta kojim su de facto u tim okvirima nacionalizirane sve
nekretnine: zemljišta i zgrade.

146
Egzistencija se apsolutne rente, naravno, može negativno utjecati na poljoprivredni
razvitak i na privredu uopće jer odvlači mnoga sredstva iz procesa poljoprivredne
proizvodnje, poskupljuje cijene poljoprivrednih proizvoda itd. Sitno privatno
vlasništvo, koje je u ovom slučaju njezina osnova, ne može se likvidirati jednostavno
eksproprijacijom kao što je to bio slučaj s krupnim kapitalističkim privatnim vlas­
ništvom. To je vlasništvo sitnog radnog seljaka, koji je bio u kapitalizmu eksploati­
ran, koji je bio saveznik i suborac radničke klase u revoluciji, a sada je suradnik
u izgradnji socijalizma; taj savez je uvjet socijalističke izgradnje i zbog toga je
isključena svaka prisila na seljaka u pogledu njegova privatnog vlasništvay on sam
treba da se odluči na likvidaciju svojega sitnog privatnog gospodarstva ulaskom
u socijalističke proizvodne odnose, i to u takvom obliku koji njemu najbolje od­
govara.

MONOPOLSKA RENTA U SOCIJALIZMU

Ako poljoprivredne cijene stalno ili bar duže vrijeme premašuju vrijednost
proizvoda uslijed posebnih, naročitih okolnosti, takve su cijene monopolske cijene,
a tako dobivena renta — monopolska renta. Ta se renta plaća iz dijela tržišne cijene
poljoprivrednog proizvoda iznad njegove vrijednosti. Teorija monopolske rente
vezana je uz teoriju monopolske cijene. Monopolska renta može se ostvariti preko
monopolske cijene. T u cijenu u poljoprivredi uvjetuje specijalna okolnost proiz­
vodnje, npr. specijalna vrsta, priroda zemljišta samo za koje je vezana proizvodnja
određenog produkta, npr. specijalne vrste vina (kao što je, npr., „dingač”), koju
proizvodnju uvjetuje to i samo to zemljište te na taj način taj proizvođač ima mo-
nopolistički položaj: on isključivo proizvodi i donosi na tržište takav produkt,
„vlada” tom proizvodnjom, a time i ponudom takvog produkta, ima stvarno mono-
polistički položaj, a cijena tog produkta — sad monopolska cijena — trajno je veća
nego vrijednost, nego što je stvarno utrošeno rada u tu proizvodnju. Takav suvišak
tržišne cijene iznad vrijednosti jest monopolski ekstraprofit odnosno supstrat monopol­
ske rente (dok apsolutna zemljišna renta ne prelazi okvire vrijednosti), koji prisvaja
vlasnik takvog zemljišta. Takvih situacija objektivno može biti na svim sektorima
poljoprivrede u okvirima socijalizma.
Monopolske cijene mogu nastati i tako da proizvođači dogovorno, sporazumno
ovladaju jednom granom proizvodnje, ovdje konkretno jednom granom poljopriv­
rede, a tko vlada proizvodnjom, vlada i ponudom, a time i cijenama. Ovdje se
radi o monopolističkim organizacijama, što, naravno, ne može biti slučaj u soci­
jalizmu.
No, bez obzira na to kako nastaju monopolske cijene, njihovo je kretanje
uvijek podvrgnuto djelovanju zakona vrijednosti, prema kojem zbroj svih cijena,
i monopolskih i nemonopolskih, mora biti jednak zbroju vrijednosti. Cijene, pa i
monopolske, ne mogu prijeći granicu koju postavlja vrijednost, a kako su te cijene,
po pravilu, više nego nemonopolske, nijhov suvišak može biti jedino na račun ne-
monopolske cijene odnosno nemonopolskih proizvođača, one su mehanizam za
pretakanje dijela vrijednosti iz područja nemonopolskih proizvođača na područje
monopolskih proizvođača. Suvišak tržišne, sada monopolske cijene nad vrijednošću
ovdje u poljoprivredi, a koji ima trajniji karakter, jest monopolski ekstraprofit,
koji se, kao što smo spomenuli, pretvara u monopolsku zemljišnu rentu.
Egzistenciju monopolske rente odnosno monopolističku tendenciju na soci­
jalističkom sektoru onemogućuje radničko, odnosno društveno upravljanje. Na
privatnom sektoru društvo može onemogućiti monopolsku rentu (uostalom* kao

10* 147
i apsolutnu) raznim ekonomskim i administrativnim mjerama, koje smo spomenuli
u vezi s apsolutnom zemljišnom rentom.
Što se tiče pitanja monopolske rente u našoj socijalističkoj poljoprivredi,
treba prije svega istaknuti da su u socijalizam pošle zemlje (osim ČSSR i DR
Njemačke) — a među njima i naša zemlja — kapitalistički slabo razvijene, pa se
kao neophodan uvjet socijalističke izgradnje u tim zemljama postavilo provođenje
brze industrijalizacije, naročito mašinogradnje. Gotovo sva sredstva iz nacionalnog
dohotka orijentirana su u tom pravcu. Industrijalizacija ima dalekosežne reperkusije
u društvenim odnosima. Orijentacijom sredstava na izgradnju teške industrije
nužno zaostaje ili je bar znatno usporen za određeno vrijeme razvitak ostalih grana
privrede, a među njima i poljoprivrede. Snažan razvitak industrije, gradova, grad­
skog stanovništva, opadanje seoskog stanovništva, činjenica da je oduvijek u gra­
dovima bio viši životni standard, a osim toga da radne mase ne samo grada nego i
sela, socijalizmom oslobođene svake eksploatacije i zapostavljenosti, imaju veće
zahtjeve — sve to ima za posljedicu mnogo veću potrebu, a time i potražnju od­
nosno potrošnju, nego ranije, produkata koje daje poljoprivreda. I ako tome dodamo
potrebe eksporta poljoprivrednih proizvoda na bazi kojih se proizvoda dobiva
materijal, oprema koju zahtijeva brza industrijalizacija, onda je sasvim očigledan
ogroman pritisak, ogromna potreba za poljoprivrednim proizvodima, i to jedne
zaostale poljoprivrede kakva je, npr., bila naša. Neprestan pritisak novčanih fon­
dova u periodu industrijalizacije, a koji period traje duže vrijeme, na robne fon­
dove što ih daje ili bi trebala dati poljoprivreda, izaziva stalnu napetost, stalnu
tendenciju porasta poljoprivrednih cijena. Poljoprivredni su proizvođači u takvoj
situaciji de facto u kvazimonopolističkom položaju pa bi sad ovdje suvišak ostvaren
putem tih visokih cijena bio nešto kao monopolska renta. Taj kvazimonopolistički
položaj nije rezultat neke naročite prirodne okolnosti, a još manje neke svjesne
seljačke organizacije. On je de facto izazvan zaostalošću poljoprivrede i ogromnim
potrebama u poljoprivrednim produktima što ih izaziva industrijalizacija neraz­
vijene zemlje koja je počela socijalističku izgradnju.
Društvo, naravno, nastoji da takvo stanje što prije likvidira, prije svega raz­
vijanjem same socijalističke poljoprivredne proizvodnje, a paralelno nastoji da
taj nametnuti monopolizam neutralizira drugim ekonomskim i administrativnim
mjerama, pored razvijanja socijalističke poljoprivrede još i uvozom poljoprivrednih
proizvoda, obaveznim otkupom, normiranjem cijena itd. Akciju suzbijanja mono­
polske zemljišne rente, kao i apsolutne, društvo odnosno država poduzima pored
čisto ekonomskih razloga još i iz političko-klasnih razloga, jer bi te visoke cijene
izazivale bogaćenje nekih grupa seljaka, u prvom redu imućnijih, što znači kapita­
lističke tendencije, a s druge strane visoke cijene poljoprivrednih proizvoda pos­
kupljuju troškove života, snižavaju realnu plaću radnika, napose radnika i stavno-
ništva u gradovima.17

17 Konkretna situacija u Jugoslaviji u tom pogledu bila je ova: U bivšoj Jugoslaviji poljo­
privreda je veoma zaostala. Ako tome dodamo ratno pustošenje 1941— 1945, onda je 1945. godine,
u periodu oslobođenja i obnove, i 1947. godine, u periodu kad je počela, industrijalizacija, bila
poljoprivredna proizvodnja daleko da bi mogla zadovoljiti potrebe industrije, prehrane i izvoza.
Bila je objektivno situacija za tendenciju povišenja cijena poljoprivrednih proizvoda, a to bi zna­
čilo pad reainog osobnog dohotka vladajuće radničke klase, koja je dala velike žrtve u oslobodi­
lačkom ratu, odnosno u socijalističkoj revoluciji. Uvedeno je racionalizirano snabdijevanje sta­
novništva, uveden je tzv. obavezni otkup poljoprivrednih proizvoda, koji je morao osigurati prehranu
stanovništva, potrebe u sirovinama prerađivačkoj industriji i potrebe izvoza. U sistemu obaveznog
otkupa bile su dvije cijene poljoprivrednih proizvoda, jedna propisana, određena, a druge su se
formirale na slobodnom tržištu. Cijene poljoprivrednih proizvoda u sistemu otkupa bile su rela-

148
tivno niske, pogađale su robne proizvođače, opterećenje je bilo progresivno. Robni proizvođači
nisu bili u takvim uvjetima zainteresirani za povećanje proizvodnje, dok su cijene industrijskih
proizvoda bile, naprotiv, relativno visoke, što je destimulativno djelovalo na poljoprivredne pro­
izvođače. Slobodne poljoprivredne viškove koji su ostali nakon podmirivanja obaveznog otkupa
iznosili su poljoprivredni proizvođači na slobodno tržište, gdje su se cijene slobodno formirale
na bazi ponude i potražnje. Cijene na tom slobodnom tržištu bile su u poređenju s cijenama u
obaveznom otkupu mnogo više. Seljaci su na taj način preko slobodnog tržišta nastojali nadok­
naditi gubitke koje su imali obaveznim otkupom. U stvari ovdje je reagiralo tržište preko svog
osnovnog zakona — zakona vrijednosti, što zahtijeva jednakost ukupne vrijednosti s ukupnim
tržišnim cijenama. Što su cijene u obaveznom otkupu bile niže, to su cijene na slobodnom tržištu
imale tendenciju porasta, to većeg porasta ukoliko je u većem omjeru masa obaveznog otkupa
bila veća od onog dijela koji je seljaku preostao da ga donese na slobodno tržište. Tako je, npr.,
godine 1949. obavezni otkup obuhvaćao 68% tržišnih viškova žita (onog što je imalo karakter
robne proizvodnje), krumpira 34%, graha 86%, itd.; ostalo je išlo na slobodno tržište.
Poslije 1952. godine prodaju se svi poljoprivredni viškovi na slobodnom tržištu, obavezni
je otkup ukinut. U sistemu obaveznog otkupa, a treba uzeti u obzir i porez, koji je također progre­
sivan, teško da se mogla praktički ostvariti monopolska renta, pa i apsolutna, a osim toga tada je
još postojala praktički zabrana prodavanja i kupovanja zemlje. Nadalje treba istaći da se promet
poljoprivrednih proizvoda vršio preko državnih trgovačkih otkupnih poduzeća, a ukidanjem ot­
kupa postaje sve značajnija u trgovini poljoprivrednim proizvodima na selu poljoprivredna zadru­
ga. Trgovačka je mreža poljoprivrednih proizvoda i državna i zadružna, a od 1956. godine postaju
zadruge glavni faktori prometa poljoprivrednih proizvoda.
U vezi s tim potrebno je istaći, zbog mogućnosti egzistencije bilo monopolske bilo apso­
lutne rente na individualnom sektoru, kakve su bile otkupne cijene što su ih plaćale zadruge ili
trgovačka poduzeća, kolika je „zarada” tih otkupnih poduzeća na razlici između otkupnih cijena
koje su plaćala neposrednim proizvođačima i prodajne cijene neposrednom potrošaču, pogotovu
što su često između seljaka, neposrednog proizvođača, i trgovačkog poduzeća bili mnogobrojni
nakupci, prekupci. Naime, poslije ukidanja obaveznog otkupa država je dalje intervenirala odre­
đenom politikom na poljoprivredne cijene. Održava se određeni nivo cijena žita, kruha, masti,
šećera itd. uvozom tih proizvoda. Naročito je to važno za žito, jer o tom proizvodu ovise cijene
drugih proizvoda. Naravno da se utrošak deviznih sredstava za uvoz poljoprivrednih proizvoda
nepovoljno odražavao u privredi. Država je dalje garantirala minimalne cijene — to su minimalne
garantirane cijene po kojima seljak može prodati određene proizvode, a važno je bilo da on to
zna unaprijed, da zna s obzirom na svoju proizvodnju kakva će biti njegova dobit. Ta je garancija
štitila poljoprivrednog proizvođača, naročito u slučaju kad bi cijene poljoprivrednih proizvoda
padale. Ali, pored garantiranih minimalnih cijena poljoprivrednih proizvoda od strane države,
postoji dogovaranje trgovačkih poduzeća, poljoprivrednih zadruga, poslovnih saveza itd. o visini
cijena po kojima se mogu otkupljivati poljoprivredni proizvodi, da se cijene ne bi umjetno podi­
zale. T o dogovaranje o visini otkupnih cijena može imati monopolitički karakter od strane otkup­
nih socijalističkih organizacija, što je moglo često destimulativno djelovati na neposrednog pro­
izvođača koji nije mogao postići povoljnu zaradu. Tako su otkupne cijene što ih je plaćala otkupna
mreža, zbog njezina monopolističkog položaja, često bile niske, a prodajne u maloprodajnoj mreži
visoke, što je sve destimuliralo poljoprivrednu proizvodnju, izazivalo nestabilnost i međusobnu
neusklađenost cijena. U takvoj praksi seljak, naravno, teško da bi mogao u takvim uvjetima ostva­
riti rentu (monopolsku ili apsolutnu) iako objektivno postoje uvjeti za egzistenciju takvih zemljiš­
nih renta. (L. Božić: Agrarna politika s osnovima zemljoradničkog zadrugarstva, Sarajevo, 1960;
B. Kardelj: Problemi socijalističke politike na selu, Beograd, 1959; E. Kardelj: KPJ u borbi za
novu Jugoslaviju, referat na V. kongresu KPJ 1958; V. Stipetić: Ekonomika poljoprivrede i ribar­
stva, u: Ekonomika Jugoslavije, II. dio, Zagreb, 1968)

149
 2. f o r m ir a n j e s o c ij a l is t ič k ih o d n o s a
U POLJOPRIVREDI
(Zakon koncentracije i centralizacije)

Marx je razvio teoriju zemljišne rente u kapitalizmu na temelju zakona kapi­

talističke proizvodnje, viška vrijednosti, prosječnog profita, odnosno zakona vri­
jednosti, i na temelju zakona raspodjele, tj. prisvajanja jednog dijela nacionalnog
dohotka od strane vlasnika zemlje. Jedno i drugo razmotrili smo kao i njihovu
aplikaciju u socijalizmu. Marx je uopće promatrao sve osnovne ekonomske zakone
kapitalizma i u poljoprivredi ukazavši na njihove specifične forme ispoljavanja
u ovoj oblasti društvene proizvodnje. Ali se Marx, što moramo ovdje naglasiti,
pored zemljišne rente osobito još pozabavio jednim osnovnim zakonom kapitalis­
tičke proizvodnje u poljoprivredi, a to je zakon koncentracije i centralizacije kapi­
tala i proizvodnje, odnosno zakon akumulacije. Djelovanje toga zakona u poljoprivredi
bilo je u centru pažnje, naročito koncem prošlog i početkom ovog stoljeća. Vođena
je oštra diskusija, teoretska borba o tome da li taj zakon djeluje ili ne djeluje u
poljoprivredi. Marx je, naime, pokazao da nema nikakve sumnje o djelovanju
tog osnovnog zakona u poljoprivredi; radi se samo o specifičnoj formi u kojoj se
on ovdje ispoljava. Revizionisti E. Bernstein, E. David, F. O. Hertz, S. N. Bulgakov
i drugi građanski ekonomisti i revizionisti pokušali su revidirati, opovrći, osporiti
to Marxovo učenje.
Lenjin je u prvom redu od svih marksističkih teoretičara verificirao Marxove
postavke o zakonima poljoprivrede unutar kapitalističkog sistema,1 a u tome je
veliku pozitivnu'ulogu pored Lenjina odigrao i K. Kautsky.12
Djelovanje je toga zakona u poljoprivredi (kao i drugim granama i oblastima
proizvodnje), što je općepoznato, u tome da neprestano sve više jača krupna proiz­
vodnja, koja potiskuje sitnu proizvodnju, sitna poduzeća, gdje pod krupnom proiz­
vodnjom treba prvenstveno razumijevati veličinu kapitala, a ne toliko veličinu zemlje,
kako je na to upozorio Lenjin. U kapitalističkoj poljoprivredi (a i u socijalističkoj,
naravno) sitna poljoprivreda nema perspektive, sitnoseljačka poljoprivreda osuđena
je objektivno na propast. Sve više društvenog produkta otpada na krupna poduzeća.
Takvu zakonitost uvjetuje u krajnjoj instanci neprestani razvitak proizvodnih snaga,
u čemu je, uostalom, najosnovniji zakon društveno-ekonomskog kretanja. Radi
se, naime, o tome da neprestani razvitak proizvodnih snaga u obliku modeme teh­
nike traži sve krupnija poduzeća kao jedinu moguću formu svoga funkcioniranja.
Traži se de facto sve veće podruštvljavanje proizvodnje, traže se sve krupnija i
krupnija poduzeća (naravno, u optimalnom smislu) jer se samo u okviru njih mo­
dema tehnika može uopće primjenjivati, povećati proizvodnost rada, stvoriti uz
manje troškove i s manjom radnom snagom sve veća masa materijalnih dobara
kojima treba zadovoljiti društvenim razvitkom nastale sve veće potrebe u produk­
tima proizvodne i osobne potrošnje. Treba se ovdje podsjetiti da centralizacija i
1 V.I. Lenjin: Razvitak kapitalizma u Rusiji, Beograd, 1960; Agrarno pitanje i „kritičan
Maixa”, Beograd, 1960; Agrarni program socijaldemokracije u prvoj ruskoj revoluciji 1095— 1907,
Beograd, 1960.
2 K. Kautsky: Agrarno pitanje, Beograd, 1958.

151
koncentracija sredstava (fondova, kapitala) ne znači samo kvantitativno povećanje
poduzeća, u poljoprivredi — poljoprivrednih gospodarstava, nego i kvalitativnu
promjenu tehnike proizvodnje, rekonstrukcije, uvođenje nove tehnike, povećanje
organskog sastava kapitala odnosno faktora proizvodnje, povećanje proizvodnosti
rada.
Nema nikakve sumnje da je modema tehnika tim više u socijalizmu, gdje ima
znatno veće mogućnosti razvoja, inkompatibilna sa sitnom, rasparčanom, svaštarskom,
primitivnom seljačkom poljoprivredom. Traktor, kombajn, sistemi navodnjavanja
itd. traže krupnu (u optimalnom smislu) plansku poljoprivredu. A kako su do sada
u socijalizam pošle zemlje slabo kapitalistički razvijene (osim ČSSR-a i Istočne
Njemačke), s naročito zaostalom poljoprivredom, što znači s jako prevladavajućom
sitnom seljačkom poljoprivredom, u takvim se uvjetima zakon koncentracije i
centralizacije ili stvaranje krupne poljoprivrede, zbog neophodnosti povećanja
proizvodnosti rada, odnosno mase proizvoda, naročito ozbiljno postavlja. Neophodno
je, dakle, podruštvljavanje procesa proizvodnje i sredstava za proizvodnju, kamo
spada i zemlja. Toj objektivnoj i zakonitoj tendenciji okrupnjenja i modernizacije
poljoprivredne proizvodnje (dakle zakonu koncentracije i centralizacije) smeta pri­
vatno sitno seljačko gospodarstvo, smeta privatno vlasništvo zemlje.
U kapitalizmu se seljak suprotstavlja djelovanju toga zakona, kao što je poz­
nato, upirući se na svoje privatno vlasništvo (gospodarstvo) i kompenzira to djelo­
vanje time što snižava svoj i onako niski standard, živi sve teže, produžuje svoje
radno vrijeme, iscrpljuje zemlju i stoku, zadužuje se, samo je još formalno vlasnik
svoje zemlje (hipoteka), i, na koncu, ipak propada, bježi u grad, emigrira u druge
zemlje itd.
Taj zakon akumulacije, odnosno koncentracije i centralizacije, koji je djelovao
i prije kapitalizma i doveo do kapitalizma, uvjetuje i njegovu propast ili slom.
Uostalom, Marx je baš na temelju toga zakona i zakona tendencijskog pada pros­
ječne profitne stope3 u prvom redu i pokazao u „Kapitalu” historijski prelazni
karakter kapitalizma, nužnost njegova smjenjivanja socijalizmom, nužnost prelaza
od sistema osnovanog na privatnom vlasništvu na sistem koji je osnovan na društ­
venom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju.
U socijalizmu, gdje su, kao što smo spomenuli, mogućnosti za razvitak pro­
izvodnih snaga znatno veće, dolazi taj zakon do još efektinjeg izražaja. A li, dok
se taj proces stvaranja krupne proizvodnje, što je sadržaj zakona koncentracije i
centralizacije, u industriji, transportu, trgovini i bankarstvu relativno brzo i lako ostva­
ruje, u poljoprivredi je veoma kompliciran, mukotrpan, postepen i polagan zbog spe­
cifičnosti same poljoprivrede.4 U uvjetima socijalističke državne vlasti, socijalističke
industrije, trgovine, transporta i bankarstva, rekonstrukcija poljoprivrede na bazi
nove, modeme tehnike — što traže povećane potrebe u proizvodima osobne i
proizvodne potrošnje kao i eksport, a što se može ostvariti stvaranjem krupnih po­
ljoprivrednih poduzeća — istodobno je i proces stvaranja socijalizma, socijalističkih
proizvodnih odnosa u poljoprivredi, na selu. Takva krupna poduzeća u takvim uvje­

8 Oba su zakona, i zakon akumulacije i zakon tendencijskog pada prosječne profitne stope,
kao što je poznato, u organskoj i kauzalnoj vezi.
4 Specifičnosti u poljoprivredi proističu iz privatnog vlasništva nad zemljom, veće zavis­
nosti poljoprivrede od prirodnih uvjeta nego što je to u ostalim privrednim granama i specifično­
sti koje su vezane za organsku proizvodnju u njoj, većih ostataka prijašnjih društvenih sistema
(heterogenost društveno-ekonomske strukture), velike usitnjenosti i zaostalosti poljoprivrede,
niskog kulturnog nivoa sela, itd.

152
tima ne mogu biti kapitalistička jer bi to značilo nezaposlenost, osiromašenje,
raslojavanje, egzistenciju najamnog rada, a time eksploataciju, što je u uvjetima
pobjede socijalističke revolucije, vlasti radničke klase nemoguće. Osim toga, što
je poznato, proces centralizacije i koncentracije ili stvaranja krupne poljoprivrede
u kapitalizmu veoma je spor, za seljačke mase neprijatan, stavlja ih u težak i beziz­
lazan položaj, selo se neprestano pauperizira. Taj je proces, doduše, i u socijalis­
tičkim uvjetima, kao što smo spomenuli, polagan i kompliciran: treba ostvariti
materijalne preduvjete za krupnu proizvodnju u poljoprivredi i svladati seljačku
predrasudu privatnog vlasništva, razviti društvenu svijest itd., ali je ipak brži
nego u kapitalizmu, a odvija se u interesu seljaka, oslobađa ih vjekovne eksploata­
cije, teška života, donosi im bolje uvjete egzistencije. Prema tome se zakon centrali­
zacije i koncentracije ili proces stvaranja krupne poljoprivrede, povećanja tehnike
i tehničke rekonstrukcije u poljoprivredi ispoljava u isto vrijeme u našim uvjetima i
kao proces socijalizacije sela, stvaranja socijalističkih odnosa u poljoprivredi. To su
dvije nerazdvojive strane jednog istog procesa, konačno u tome se samo ostvaruje
poznata zakonitost međusobne uzročne veze između nivoa proizvodnih snaga i
određenog oblika proizvodnih odnosa koji tim snagama omogućuju maksimalan
razvitak. Lenjin je na prigovore menjševika: da je Rusija zaostala, posebno ruska
poljoprivreda, da nisu još stvoreni uvjeti za socijalizam i da, prema tome, radnička
klasa ne treba da preuzme vlast, nego treba da prepusti vlast buržoaziji pa da ka­
pitalizam stvori pretpostavke za socijalizam — često isticao da je y naprotiv, baš
to jedan od razloga da radnička klasa zauzme vlastyjer će socijalistička država zbog
svog karaktera moći brže ostvariti te preduvjete za socijalizamy razviti proizvodne
snage koje nije ranije razvio kapitalizam.
Prednost krupne, napredne proizvodnje,u poljoprivredi, npr. u Jugoslaviji
u uvjetima socijalističke izgradnje, industrijalizacije, naročito se ističe u uvjetima
rasparčane, atomizirane poljoprivrede, a tako je u svim zemljama gdje je poljo­
privreda, a i privreda uopće, slabo razvijena, zaostala. T u se pitanje tempa rekon­
strukcije postavlja mnogo oštrije, relativno brže, nema mnogo vremena. To traži
konkretno porast stanovništva, napose gradskog stanovništva (svake godine, npr.
kod nas prosječno prelazi sa sela u gradove oko 190.000 stanovnika),5 kao i sve
veće njegove potrebe za poljoprivrednim proizvodima. Likvidacijom kapitalističke
eksploatacije i potčinjenosti povećale su se potrebe stanovništva i grada i sela, a
time se povećala i njegova potrošnja. Industrija izgrađena u periodu industrijalizacije
stalno vrši pritisak na robne fondove koje bi imala dati poljoprivreda, dakle na
robne fondove i proizvodne i osobne potrošnje, a tu su, konačno, i potrebe eksporta
poljoprivrednih proizvoda na bazi kojih se dobije oprema, strojevi itd., što ih zahti­
jeva proces industrijalizacije zemlje. Uostalom, zaostala poljoprivreda u ukupnom
društvenom razvitku postaje ozbiljna smetnja daljem društvenom razvitku.
U prelaznom periodu, a to je period socijalističke izgradnje i likvidacije svega
onoga što socijalizam nije, dugo je u zaostalim zemljama individualni sektor u
poljoprivredi dominantan. To su rasparčana, usitnjena poljoprivredna poduzeća,
gospodarstva, čiji se broj socijalističkom revolucijom, likvidacijom kapitalističke
krupne proizvodnje još i povećava.
U našoj je zemlji agrarnom reformom 1945. godine stvoren zemljišni fond
na kojem je djelomično osnovana socijalistička poljoprivreda, a djelomično je
zemlja podijeljena bezemljašima, odnosno sitnim seljacima u njihovo individualno

5 E. Kardelj: Problemi socijalističke politike na selu, Beograd, 1959.

153
vlasništvo.6 Taj privatni sektor likvidacijom kapitalizma ima danas radni neeks-
ploatatorski karakter. To je ogromna sitnoburžoaska masa, značajna ekonomski
po kvantumu poljoprivredne proizvodnje, politički po svojem ogromnom broju u
masi stanovništva zemlje. Opterećena prošlošću, fanatički vezana za svoje malo
gospodarstvo, za svoje privatno vlasništvo. Kao eksploatirana klasa u kapitalizmu
sudjeluje aktivno u socijalističkoj revoluciji kao saveznik radničke klase. Bez sud­
jelovanja tih seljačkih masa u jednoj zaostaloj agrarnoj zemlji, kako ističe Lenjin,
a takva je bila i naša zemlja, bez saveza radnika i seljaka socijalistička se revolucija
ne bi mogla uspješno završiti kao što se ne bi mogao ni izgrađivati socijalizam.
Imamo, dakle, ovakvo stanje: realne, objektivne ekonomske zakone, napose o
razvitku proizvodnih snaga, koji traži kao svoj neophodni „životni” uvjet krupniju
i sve krupniju proizvodnju, podruštvljavanje proizvodnje i sredstava za proizvoanju
i, nasuprot tome, sitnog, individualnog, privatnog vlasnika, fanatično vezanog za
to svoje gospodarstvo, sa sviješću da ne samo učuva nego i učvrsti i uveća taj svoj
mali individualni posjed. Ta se neophodnost i zakonitost okrupnjavanja poljopriv­
rednih gospodarstava izražava u praktičnim svakodnevnim potrebama, u povećanju
i kvantitete i asortimana poljoprivrednih proizvoda.
Efikasno, jače, skokovito, revolucionarno povećanje proizvodnosti i na osnovi
toga u odgovarajućoj mjeri dobivanje poljoprivrednih proizvoda u uvjetima sitne,
individualne, rasparčane proizvodnje nije moguće, a da se ne promijene proizvodni,
vlasnički odnosi. Konkretno, takvo povećanje proizvodnosti nije moguće ako se

6 U prelaznom periodu u SFRJ 1945. godine više od 90% vlasništva u poljoprivredi bilo
je privatno. U periodu obnove 1945— 1947. likvidirani su kapitalistički posjedi, kapitalistička je
klasa ekspropriirana. Individualna su gospodarstva ograničena na 25— 35 ha obradive površine
(zemljišni maksimum). Kasnije, 1953. godine, zemljišni je maksimum sveden na 10 ha, iznimno
na 15 ha obradive površine. Agrarnom reformom 1945. zemlja je oduzeta bez naknade velepos­
jednicima (posjedi iznad 25 do 35 ha obradive površine odnosno posjedi iznad 45 ha ukupne po­
vršine), oduzeti su posjedi banaka, novčanih zavoda, industrijskih poduzeća, crkava i samostana
(iznad 10 ha ukupnog zemljišta, iznimno iznad 30 ha obradive površine i 30 ha šuma ako samostani
imaju historijski značaj) i zemlja odseljenih osoba. U z naknadu oduzeta je zemlja seljacima iznad
zemljišnog maksimuma (25— 35 ha) te osobama kojima poljoprivreda nije glavno zanimanje iznad
3— 5 ha, itd.
Tom agrarnom reformom iz 1945. godine (a provodila se do 1948) i Odlukom AVNOJ-a
od 1944. godine o nacionalizaciji imovine narodnih neprijatelja stvoren je zemljišni fond od
1,566.000 ha, zemljišta; poljoprivredno zemljište iznosilo je 1,186.000 ha, a Šume 380.000 ha.
(Ovdje nisu ušla zemljišta za osnivanje državnih poljoprivrednih dobara, zemljišta dodijeljena
socijalnim ili naučnim ustanovama i zemljišta korištena u vojne svrhe.) Od te zemlje (1,566.000
ha) dodijeljeno je 50,9% individualnim seljačkim gospodarstvima (bezemljašima, siromašnim selja­
cima s nedovoljno zemlje, seoskoj sirotinji, žrtvama fašizma, demobiliziranim borcima itd.),
18,4% državnim poljoprivrednim dobrima, 2,5% državnim poduzećima, 1,3% zdravstevnim i
drugim ustanovama, 2,6% općim poljoprivrednim zadrugama, 24,3%, državnim šumskim orga­
nizacijama. Zemlja je davana bez opterećenja.
Agrarnom reformom iz 1945. godine likvidirani su posljednji ostaci feudalizma u Jugos­
laviji, likvidirana su kapitalistička gospodarstva, ograničena su kulačka gospodarstva, povećan
je broj sitnih i srednjih gospodarstava i počela su se stvarati socijalistička gospodarstva.
Godine 1956. socijalistički sektor obuhvaća 9,7% od ukupne obradive površine, oranica
10,8%. Sve ostalo u rukama je individualnog sektora. T o smanjenje socijalističkog sektora nastalo
je rasformiranjem seljačkih radnih zadruga (SRZ). I državni i zadružni sektor bili su prema pri­
vatnom veoma mali. Individualni sektor je dominantan. T e iste godine ta se struktura odražavala
i u nacionalnom dohotku: socijalistički sektor u poljoprivredi daje 6,8% (državni 4,3%, zadružni
2,5%), a individualni 93% nacionalnog dohotka. (Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji; Stati­
stički godišnjaci 1954, 1957, 1958, 1959; Statistički godišnjaci Kraljevine Jugoslavije 1931. godine;
E. Kardelj: Problemi socijalističke politike na selu, Beograd, 1959; B. Kidrič: Privredni problemi
FNRJ, Beograd, 1948; B. Kidrič: O izgradnji socijalističke ekonomike, Beograd, 1948; Lj. Božić:
Agrarna politika s osnovima zemljoradničkog zadrugarstva, Sarajevo, 1960; V. Stipetić: Ekonomika
poljoprivrede i ribarstva, u: Ekonomika Jugoslavije II, Zagreb, 1968)

154
ne likvidira privatno vlasništvo i na njemu osnovana sitna seljačka gospodarstva,
koja koče primjenu modeme tehnike odnosno ostvaranje krupne poljoprivrede
kao definitivnog rješenja tog pitanja (to, naravno, ne znači da se moraju uključiti
u krupnu socijalističku poljoprivredu baš sva individualna gospodarstva najedan­
put, niti da se moraju najedanput ukinuti sva privatna vlasništva nad zemljom —
proces je postepen. Taj će problem biti to manje akutan što se više bude povećavala
produkcija na socijalističkom sektoru.) Neophodno je stoga postepeno likvidirati
individualna poljoprivredna gospodarstva, odnosno privatno vlasništvo nad zem­
ljom (još je Marx isticao da je vlasništvo nad zemljom apsurd kao, recimo, vlas­
ništvo nad zrakom),7 i na društvenom vlasništvu organizirati grupnu socijalističku
poljoprivredu, u optimalnoj veličini socijalističkih poduzeća. Treba, dakle, sitnog
seljaka, vezanog za zemlju, za svoje malo gospodarstvo, nepovjerljivog prema novom,
za njega nejasnom i nepoznatom socijalizmu provesti na put socijalističke poljo­
privrede a da se sačuva i dalje učvrsti savez radnika i seljaka, da se sačuva i učvrsti
njegova podrška socijalističkoj vlasti, što je uvjet socijalističke izgradnje. Drugim
riječima, kako da se ostvari spoznati i neophodni zakon koncentracije i centralizacije
u poljoprivredi? Svakako, u principu, kao svi ostali ekonomski zakoni, kao svaka
spoznata nužnost u socijalizmu: svjesnom akcijom ljudi, u prvom redu radničke
klase. Treba pronaći takve metode, postupke, instrumente koji nikako ne mogu
biti slučajni, koji su isto tako objektivno uvjetovani kao i sam zakon koji se njima treba
ostvariti. Klasici marksizma Marx i Engels, a naročito Lenjin, postavili su u svoje
vrijeme za rješenje tog složenog problema nekoliko osnovnih principa, ne ulazeći
u specifične forme, što su uvijek isticali, socijalizacije sela u svakoj pojedinoj zemlji.
Navest ćemo neke od tih osnovnih (klasičnih) principa.

DOBROVOLJNOST I POSTEPENOST ULASKA

SELJAŠTVA U SOCIJALISTIČKE ODNOSE
Radnička klasa i njezina državna vlast (diktatura proletarijata) neće nikad
i ni u kojem slučaju pribjeći sili, nasilju prema sitnom radnom seljaku u pogledu
njegova ulaska u socijalističke odnose. Apsolutno će poštovati princip dobrovolj­
nosti i postepenosti, princip saveza, suradnje, sa sitnim i srednjim seljakom, nikakva
eksproprijacija sitnog i srednjeg seljaka. Radnička se klasa odnosno socijalistička
vlast odnosi čak prema bogatim seljacima (kulacima), koji su de facto dio kapitalis­
tičke klase u poljoprivredi (upotrebljavaju tuđi najamni rad), drugačije nego prema
kapitalistima u ostalim privrednim oblastima (u industriji, trgovini, transportu i
novčarstvu). Bogatim se seljacima ostavlja veličina zemlje do određenog maksimuma,
njihovo je izvlašćenje djelomično, i to uz naknadu, dok je za ostale grupe kapita­
lista eksproprijacija potpuna i bez naknade. Lenjinski princip dobrovoljnosti u
odnosu na radnog seljaka u pitanju stvaranja socijalističkih odnosa na selu često
se u SSSR-u poslije Lenjinove smrti za vrijeme Staljina kršio, a i u našoj se praksi
nije uvijek dosljedno poštovao taj princip.

MATERIJALNI PREDUVJETI SOOJALIZACJJE SELA

U vezi sa stvaranjem materijalnih preduvjeta za izgradnju socijalističkog
društva, a time i socijalističke poljoprivrede, radi se na stvaranju materijalne baze
socijalizma, socijalističke industrije, naročito industrije strojeva, što čini bit ui-
7 K. Marx: Kapital, tom III, str. 715.

155
dustrijalizacije zemlje jer se na bazi industrije strojeva ili, kako se u nas kaže, stro-
jogradnje može izvršiti rekonstrukcija čitave privrede, pa, prema tome, i poljo­
privrede. Socijalistička država stvara moderna oruđa, modemu tehniku ne samo
zato da bi se sitnom seljaku olakšao rad, omogućilo povećanje produktivnosti, a
time i povećanje poljoprivrednih viškova, nego se moderna oruđa (tehnika) stvaraju
u industriji kao materijalni preduvjet i procesa socijalizacije poljoprivrede, tj.
preduvjet stvaranja krupne (u optimalnom smislu) socijalističke poljoprivrede.
Krupna poduzeća traže i krupnu tehniku.
Od industrije, sada socijalističke, zavisi razvitak svih ostalih oblasti privrede,
pa, naravno, i poljoprivrede. Industrija pruža poljoprivredi za njezin dalji razvitak
poljoprivredne strojeve, alate, umjetna gnojiva, lijekove za stoku, sredstva za zaš­
titu bilja, građevinski materijal, transportna sredstva itd. Osim toga, s razvitkom
industrije širi se unutrašnje tržište za poljoprivredne proizvode, sirovine i preh­
rambene artikle. S razvitkom industrije stvaraju se mogućnosti za zapošljavanje
radne snage koja dolazi sa sela; poljoprivreda se tako oslobađa suvišnog stanovništva.
Tako se eto razvitak industrije javlja kao preduvjet razvitka poljoprivrede, a time i
socijalizacije sela. S druge strane, zaostala bi poljoprivreda kočila industrijski raz­
vitak jer poljoprivreda daje, kao što smo spomenuli, industriji sirovine (npr. tekstilnoj
industriji, industriji koze i obuće, prehrambenoj industriji dtd.), poljoprivreda snab­
dijeva industrijsko radništvo živežnim namirnicama i najvažniji je rezervoar radne
snage za industriju. Kako industriji pripada primat, rukovodeće mjesto u narodnoj
privredi, to u izgradnji socijalizma, socijalističke ekonomike kao osnove socijalis­
tičkih odnosa — naročito u zemljama s nedovoljno razvijenim kapitalizmom, kakva
je bila i bivša Jugoslavija — mora se prije početi razvijati socijalistička industrija
kako bi se mogla snažno i odlučno izvršiti rekonstrukcija, preobražaj čitave priv­
rede, a u tome i poljoprivrede. Tako su u SFRJ u periodu od 1945. do 1953. u
pogledu raspodjele investicija gotovo sva društvena ulaganja išla u industriju, a
kasnije, od 1953. godine, došlo je do sve znatnijeg investiranja u poljoprivredu.
Od 1946. do 1952. godine uloženo je kod nas u poljoprivredu ukupno 47,5 milijardi
dinara ili 6,8 milijardi godišnje. U 1953. godini uloženo je 16,9 milijardi, 1954.
godine 21,5, i 1955. godine 24,6, 1956. godine 33,8 milijardi, a od 1957. ulaganja
su bila iznad 70 milijardi godišnje. Težište je, dakle, bilo u prvo vrijeme stavljeno
na industriju kao preduvjet za opći ekonomski razvitak i posebno za dalji razvitak
i unapređenje poljoprivrede. U takvoj situaciji, naravno, moralo je doći do privreme­
nog privrednog zapostavljanja poljoprivrede kao posljedica nedovoljnog ulaganja,
slabe tehničke opremljenosti, naročito na individualnim seoskim gospodarstvima.
Zbog toga se i nisu mogla odmah stvoriti krupna socijalistička poduzeća udruži­
vanjem individualnih seljaka, koja bi pokazala prednost krupne proizvodnje nad
sitnom seljačkom, jer ona su mogla to pokazati samo onda ako su opremljena moder­
nom poljoprivrednom tehnikom. Zato se eto industrijalizacija, naročito u zaostalim
zemljama, javlja kao preduvjet socijalizacije poljoprivrede. T u se, naravno, onda još
radi i o preorijentaciji sitnovlasničke svijesti individualnog seljaka.

PITANJE NACIONALIZACIJE ZEMLJE U SOCIJALIZMU

Agrarna reform a
Socijalističko se vlasništvo nakon pobjede socijalističke revolucije stvara
eksproprijacijom kapitalista, veleposjednika i svih klasnih neprijatelja socijalizma
uopće i predajom tog vlasništva (tih sredstava) kasnije na upravljanje neposrednim

156
proizvođačima. Forme eksproprijacije u našoj zemlji bile su nacionalizacija, kon­
fiskacija, sekvestracija i agrarna reforma. U SFRJ u godini 1946. i 1948. naciona­
lizacijom je stvorena socijalistička industrija, transport, trgovina, bankarstvo, ali
zemlja nije nacionalizirana. Naprotiv, u SSSR-u je 1917. godine, na traženje ruskih '
seljaka, Lenjin predložio Drugom sveruskom kongresu sovjeta nacionalizaciju
sve zemlje. Zašto su sovjeti proveli nacionalizaciju zemlje pobjedom oktobarske
revolucije, a mi poslije pobjede naše revolucije nismo? O tom se problemu dosta
pisalo za vrijeme Rezolucije Kominformbiroa 1948. godine. Da li se nacionaliza­
cija zemlje javlja ako obavezna mjera, princip za prelaz u socijalizam. Razmotrimo
ukratko čitav taj problem. Nacionalizacija zemlje znači u okviru kapitalizma s
političko-pravne strane ukidanje privatnog zemljišnog vlasništva, predaju sve
zemlje u vlasništvo države, potpun raskid s feudalnim uređenjem na selu. Na
nacionaliziranoj zemlji mogu se slobodno razvijati seoska gospodarstva u pravcu
robne odnosno kapitalističke proizvodnje. S ekonomske je strane nacionalizacija
zemlje povezana teoretski i praktički sa zemljišnom rentom jer se zemljišno
vlasništvo ekonomski ispoljava u zemljišnoj renti. Nacionalizacijom zemlje
mijenja se vlasnik diferencijalne rente kao i svih njezinih oblika i istodobno su
stvoreni preduvjeti da bi se mogla ukinuti i apsolutna odnosno monopolska zem­
ljišna renta. Samim tim nacionalizacija pomaže ekonomski razvitak kapitalizma,
olakšava konkurenciju, priliv kapitala u poljoprivredu, snižava cijenu poljoprivred­
nih proizvoda, sprečava neproizvodno odvlačenje kapitala na plaćanje rente, na
kupovanje zemlje itd. Dovodi logički u ekonomskom smislu buržoasku revoluciju
u poljoprivredi do kraja, razbija odjednom, brzo sve zapreke kapitalističkom raz­
vitku u poljoprivredi. Prema tome je monopol privatnog vlasništva nad zemljom de
facto nekapitalistička (pretkapitalistička) kategorija, smeta kapitalističkom razvitku,
dok je nacionalizacija zemlje buržoaska kategorija, kategorija kapitalističkog društva,
snažno djeluje na kapitalistički razvitak. Zemljovlasnik je kao takav sasvim suvišan
u kapitalističkom načinu proizvodnje.
Nacionalizacija je zemlje, prema tome, kao buržoaska mjera s jedne strane
djelomična, nepotpuna reforma, mijenja vlasnika jednog dijela viška vrijednosti,
a s druge strane revolucionarna mjera s obzirom na feudalizam, ukida privatni,
nekapitalistički monopol na zemlju, može ukinuti apsolutnu i monopolsku zemljišnu
rentu. To je Marxova odnosno Lenjinova ocjena nacionalizacije zemlje u okviru
kapitalizma. Negiranje privatnog vlasništva nad zemljom u kapitalizmu ne znači
dakle negiranje kapitalizma u poljoprivredi.
Tu se postavlja odmah jedno praktično pitanje: kada se u kapitalizmu, na
kakvom nivou razvitka, u kojem historijskom momentu može ostvariti nacionalizacija
zemlje. Lenjin misli da se nacionalizacija zemlje kao mjera buržoaskog progresa
ne može ostvariti kada je već dostignut visok nivo buržoaskog razvitka, kada se
već postavlja na dnevni red pitanje socijalizacije poljoprivredne proizvodnje. Na­
cionalizacija zemlje je moguća, vjerojatna, u mladom kapitalizmu, dok proletarijat
još nije razvijen, dok proletarijat još neposredno ne teži socijalizmu, a to je u doba
buržoaskih revolucija, kada se tek stvaraju uvjeti za kapitalistički razvitak. Seljak
je tada radikalni buržuj kad se on još nije teritorijalizirao, kada još nije „sjeo” na
zemlju, kad je još odviše feudalizma. Seljak kao sitni buržuj jest hrabar, revolucio­
naran, kada se tek stvaraju uvjeti za buržoaski razvitak u poljoprivredi. Baš je
tpkva situacija bila u ruskoj poljoprivredi u predoktobarsko vrijeme. U Rusiji je
postojao „radikalni buržuj” — ruski seljak, koji se još nije bio „teritorijalizirao”,
koji se tada još nije bojao proleterskog napada u poljoprivredi. Zbog toga je ruski
seljak i postavio oktobarskoj revoluciji zahtjev za nacionalizacijom sve zemlje u

157
tadašnjoj Rusiji. Drugi sveruski kongres sovjeta 1917. godine donio je, kako smo
spomenuli, na Lenjinov prijedlog — koji je de facto izvršavao volju ruskih seljaka,
saveznika u revoluciji — zakon o nacionalizaciji sve zemlje („Dekret o zemlji”).
Za seljaštvo je to bila buržoaska mjera. Ona je objektivno bila buržoaska mjera
jer je zemlja podijeljena (bez naknade bivšim vlasnicima) seljacima na vječna vre­
mena. Oni su na njoj razvijali robnu proizvodnju, a bogatiji seljaci i kapitalističku
proizvodnju. Time je proleterska revolucija na ruskom selu dovela buržoasku
revoluciju do kraja. Tada se mogla slobodno odvijati klasna borba na selu između
seoskog proletarijata, seoske sirotinje, s jedne strane, i seoske buržoazije, botatih
seljaka (kulaka) s druge strane.
Ali nacionalizacija u Rusiji 19 J 7. godine nije bila samo buržoaska mjera.
Lenjin je često tu mjeru nazivao, kao i mnoge druge što ih je u to vrijeme donijela
sovjetska (socijalistička) vlast, prelaznom mjerom, prelaznom od kapitalizma u
socijalizam. Ta je nacionalizacija bila u stanovitoj mjeri i socijalistička mjera, i
to ondje gdje su se na tada nacionaliziranoj zemlji počela odmah formirati socija­
listička gospodarstva, socijalistički odnosi. Lenjin je još davno ranije, kada se u
RSD RP vodila diskusija o agrarnom pitanju u vezi s donošenjem partijskog prog­
rama, držao da nacionalizacija zemlje, koja je inače buržoaska mjera, može da bude
i socijalistička mjera ako bi bila provedena od strane sovjetske socijalističke države
zajedno s nacionalizacijom i ostalih sredstava za proizvodnju, s nacionalizacijom
industrije, trgovine, transporta, bankarstva itd.
U Jugoslaviji socijalistička vlast koja se konstituirala pobjedom Socijalističke
revolucije odnosno narodnooslobodilačke borbe — iako je 1946. i 1948. godine
provela nacionalizaciju industrije, trgovine, transporta, bankarstva — nije nacio­
nalizirala zemlju. Piije svega u Jugoslaviji 1945. godine seljak nije tražio naciona­
lizaciju zemlje, a budući da je nijć tražio, znači da je nije ni htio. Poštujući lenji-
nistički princip savezništva radničke klase i seljaštva, naravno, radnog, siromašnog
seljaštva, koji se savez naročito ispoljio, učvrstio u revoluciji u kojoj je seljak ma­
sovno sudjelovao, poštujući također lenjinistički princip dobrovoljnosti, ne prib­
jegavajući sili u odnosu na radnog seljaka, narodna socijalistička vlast u Jugoslaviji
nije smjela s tih aspekata provesti nacionalizaciju zemlje. A seljak je nije tražio
zato što je u našoj zemlji godine 1945. bilo upravo onakvo stanje kad seljaštvo,
prema Lenjinu, ne traži nacionalizaciju zemlje. Kod nas se seljak teritorijalizirao.
To, naravno, ne znači da je kod nas seljak imao dovoljno zemlje, da kod nas nije
bilo seoske sirotinje i bezemljaša. To je, međutim, kod nas već bio rezultat i robne
proizvodnje odnosno i kapitalizma u poljoprivredi bivše Jugoslavije. Kod nas je
u tom pogledu u 1945. godini bilo kudikamo više, naravno — relativno, robne
proizvodnje i kapitalističkih odnosa na selu nego u Rusiji 1917. godine. Feudalni
su ostaci bili kod nas sasvim beznačajni, što nije bio slučaj u Rusiji, gdje su bili
glavni problemi sela.8 Uostalom, Lenjin ističe da se rusko agrarno pitanje razlikuje
od agrarnog pitanja na Zapadu, ono je specifično rusko u tome što su u Rusiji
ogromni feudalni ostaci, što ruski seljak nema zemlje, dok su na Zapadu feudalni

8 Ukupni zemljišni fond stare Jugoslavije (bez pašnjaka) iznosio je 10,645.980 ha. U njemu
su sitna i srednja seljačka gospodarstva zauzimala 55% (do 10 ha), jači, srednji i bogati seljaci
(ispod 30 ha) 35%. Od ostalih 10% (posjedi iznad 30 ha) posjedovala je seoska i gradska buržoazija
80%, a feudalni ostaci (bez crkve) 10%. Dakle, feudalni su ostaci kod nas iznosili 1% od cjelokup­
nog zemljišnog fonda bez Šume.
U Rusiji, naprotiv, još početkom 20. stoljeća, 1905— 1907. godine, dakle u predoktobar-
sko vrijeme, bilo je 10,5 milijuna sitnih seoskih gospodarstava; prosječno je gospodarstvo imalo
7 desjetina. Ukupno je bilo 75,0 milijima desjetina. S druge strane, 30.000 feudalnih veleposjednika

158
ostaci beznačajni, zapadnoevropski se seljak teritorijalizirao. U Rusiji je u to vri­
jeme rješenje agrarnog pitanja bilo u razbijanju feudalnih ostataka i prenošenju
te feudalne zemlje seljacima. Seljaci su, kao što je poznato, u Rusiji baš tako i shvatili
nacionalizaciju zemlje, koja je jednim potezom zbrisala sve šarenilo vlasništva zem­
lje i dala zemlju seljacima. Naše je seljaštvo imalo zemlju (iako većinom u nedo­
voljnoj mjeri) i nije tražilo nacionalizaciju. Vlasništvo nad sredstvima za proiz-\
vodnju, uključujući i zemlju, ima svoj odraz, što je sasvim prirodno, i u psihi se­
ljaka. U njih se pod kapitalističkim pritiskom, pod sve većom prijetnjom ekspro­
prijacije od strane kapitalističkih banaka, trgovaca, zelenaštva itd., sve više razvija
strast, fanatizam za zemljom. Nacionalizacija zemlje u Jugoslaviji, gdje je seljak
vlasnik, značila bi, kako to primjećuje Boris Kidrič na V. kongresu SKJ, katas­
trofu za jugoslavensku narodnu revoluciju. Druge okolnosti — drugi problemi,
a tada i druga rješenja. Situacija u Jugoslaviji na selu 1945. godine razlikovala se
od situacije u Rusiji 1917. godine. Suština je agrarnog pitanja na Zapadu bila,
kako ga je definirao F. Engels pod konac svoga života, u tome da se seljaštvo izuzme
ispod utjecaja veleposjednika, buržoazije, da se učvrsti savez radničke klase i seljaka,
da seljaštvo vidi u proletarijatu svoga prijatelja, prirodnog saveznika. Radnička se
partija mora učvrstiti na selu, jer bez toga neće proletarijatu biti moguće da osvoji
političku vlast.9 Prema tome svemu što proizlazi iz shvaćanja i Engelsa i Lenjina,
proletarijat u Jugoslaviji pošto je osvojio vlast nije mogao niti smio provesti na­
cionalizaciju zemlje.

OGRANIČAVANJE I LIKVIDACIJA KAPITALIZMA NA SELU

Agrarnom su reformom 1945. godine u Jugoslaviji likvidirani posljednji

ostaci feudalizma (koji u nas i nisu igrali neku ulogu), likvidirani su kapitalistički
posjedi, postavljena je osnova za socijalističku privredu, siromašnim se seljacima
i bezemljašima dodjeljivanjem zemlje poboljšao materijalni položaj, osigurana su
im sredstva za vlastito uzdržavanje. Također su godine 1945. na liniji poboljšanja
materijalnog položaja seljaštva likvidirani seljački dugovi.
Zakonom o poljoprivrednom zemljišnom fondu općenarodne imovine i
dodjeljivanju zemlje poljoprivrednim organizacijama 1953. godine (II. agrarna
reforma u SFRJ) ustanovljen je zemljišni maksimum od 10 ha obradive površine;
toliko je mogao imati individualni poljoprivredni proizvođač. Iznimno više, i
to do 15 ha zemlje, mogle su imati porodične zadruge što ih sačinjava više užih
porodica (a ako je tih porodica velik broj, veličina zemlje može biti i iznad 15 ha)
i poljoprivredna gospodarstva u području slabije kvalitete zemljišta. Zemlja iznad
ustanovljenog maksimuma unijeta je u opći zemljišni fond i dodijeljena poljopriv­
rednim organizacijama. Ta zemlja (u ukupnoj veličini od 275.000 ha) nije više
davana individualnim seljacima kao 1945. godine, nego socijalističkim poljopriv­
rednim poduzećima. Tom je agrarnom reformom morao biti onemogućen kapi-*V .

imalo je gotovo isto toliko zemlje, 70 milijuna desjetina. Srednji seljaci brojčano nisu predstav­
ljali veću seljačku masu, nešto oko 1,0 milijun gospodarstva sa oko 15 milijuna desjetina zemlje.
T i podaci pokazuju nepomirljivu suprotnost između seljačkog zemljišnog posjeda s nedovoljno
zemlje i feudalnih ladfundija. T o je bila osnova za traženje nacionalizacije zemlje od strane rus­
kih seljaka. Dakle, u Jugoslaviji feudalizam obuhvaća 1945. godine 1% cjelokupne zemlje ili
106.645 ha, a u Rusiji je feudalizam 1917. godine obuhvaćao 70 milijuna desjetina zemlje. (Vidi:
V. I. Lenjin: Agrarni program socijaldemokracije u prvoj ruskoj revoluciji, u: Djela, tom 13.)
9 F. Engels: Seljačko pitanje u Francuskoj i Njemačkoj, Zagreb, 1951.

159
 talizam u poljoprivredi, a time i eksploatacija na selu, i stvoreni su dalji uvjeti za
socijalizam u poljoprivredi.
Agrarna reforma 1945. i 1953. godine stvorila je, dalde, uvjete za socijalističku
poljoprivredu, za socijalizam na selu, likvidirala je (zajedno s drugim mjerama)
kapitalističke odnose u poljoprivredi, sprečavala kapitalističke tendencije što ih
rađa sitna robna proizvodnja, te je (naša agrarna reforma), prema tome, imala soci­
jalistički karakter, i to po rezultatu znatno više nego što je to imala nacionalizacija
zemlje u Rusiji 1917. godine.
Prema tome, u procesu socijalizacije sela (kad je već radnička klasa zauzela
vlast) javlja se neophodnost ograničavanja kapitalističkih tendencija u poljoprivredi.
U SFRJ, pored agrarne reforme, provodile su se s tim ciljem i druge mjere od
strane države. Jedna je od njih progresivno oporezivanje, tj. bogati seljaci plaćaju
relativno više poreza. U sistemu obaveznog otkupa (to je određeni kvantum po­
ljoprivrednih proizvoda što su ga pojedina seljačka gospodarstva morala isporučiti
državi po niskim utvrđenim cijenama) bile su otkupne obaveze također progre­
sivne, veće za bogatije seljake. U mjere kojima država ograničava kapitalističke
tendencije u poljoprivredi spada, npr., i zabrana prodaje, odnosno otežavanje
prodaje zemlje i nekretnina uopće, sprečavanje špekulacije sa zemljom i s poljo­
privrednim proizvodima. Tek 1953. godine, kad je utvrđen novi maksimum od
10 ha obradive zemlje za individualne proizvođače, ukinuto je kod nas svako ogra­
ničenje prometa nekretnina, a to je vrijeme kada su već u našoj poljoprivredi ka­
pitalistički elementi likvidirani i kada gospodarstvo nije moglo prijeći granicu
od 10 ha obradive površine. Kad se ipak pokazao špekullativni karakter prodaje
zemljišta za stambenu izgradnju, kao i stambenih zgrada ili njihovih dijelova u
gradovima i industrijskim centrima s obzirom na oskudicu stambenog prostora,
donesen je Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta 1958.
godine. Tim su zakonom nacionalizirana sva zemljišta u gradovima i industrijskim
centrima te privatne i poslovne zgrade (ranijim vlasnicima ostavljena su dva stana
odnosno kuća sa dva stana ili tri manja stana).

NEKI OBLICI SOCIJALISTIČKIH PODUZEĆA

U POLJOPRIVREDI
Istakli smo da su klasici marksizma bili za apsolutno poštovanje principa
dobrovoljnosti i postupnosti u pogledu ulaska seljaka u socijalističke forme priv­
ređivanja, u socijalističke odnose. Nisu bili za sistem prisiljavanja, nego — uvjera­
vanja, prosvjećivanja, naročito ekonomskog i političkog. Ali seljak je čovjek prak­
tičan, pomalo nepovjerljiv, na njega može više djelovati praktičan primjer, praktički
dokaz prednosti socijalizma, socijalističkih poduzeća nad njegovim sitnim, indi­
vidualnim gospodarstvom. N a rješenost sitnog seljaka u pravcu ulaska u socijalistički
način proizvodnje najsnažnije će djelovati sam konkretni već postojeći socijalistički
sektor poljoprivrede, koji bi morao biti takav da u svakom pogledu bude privlačiv za
sitne seljačke proizvođače. Socijalistički sektor — što ga sačinjavaju: kombinati i
poljoprivredna dobra, ekonomije privrednih ustanova i škola, ekonomije nepo-
ljoprivrednih ustanova, poduzeća i organizacija, te poljoprivredne zadruge: opće
poljoprivredne zadruge, seljačke radne zadruge — ima stoga najznačajnije mjesto
u unapređenju i rekonstrukciji poljoprivrede.
Poljoprivredni kombinati i dobra moraju napose biti što se tiče proizvodnje,
organizacije i tehnike, na nivou naprednih zemalja. To vrijedi, uostalom, i za sav

160
 socijalistički sektor, koji treba ne satno da daje masovnu produkciju za tržište nego
da bude, kao što smo spomenuli, i praktičan primjer prednosti krupne proizvodnje
pred sitnim seljačkim gospodarstvom, da bude atraktivan, privlačiv, da djeluje odgojno,
da bude „očigledna nastava” individualne seljačke mase po svojoj proizvodnji,
tehnici, po načinu upravljanja, organizaciji, socijalističkom sistemu raspodjele, p o '
A g o m prinosima, po višem standardu proizvođača u njemu itd. — da tako djeluje
na njih u smislu njihova dobrovoljnog prelaženja u socijalističke odnose, na soci­
jalistički način privređivanja.
Poljoprivredna zadruga općeg tipa obuhvaća pored poljoprivredne djelatnosti
i razne druge privredne djelatnosti. Poljoprivredna se djelatnost odvija naročito
u zadružnim ekonomijama. To su posjedi, gospodarstva formirana iz zemljišnog
fonda, zakupa odnosno kupnje zemlje seljaka>često seljaka zadrugara, i jednog malog
dijela zemlje što ga unose sami zadrugari. Zadružne su ekonomije uglavnom ori­
jentirane na ratarsku proizvodnju, a treba da pokažu prednosti krupne zajedničke
proizvodnje. Druge razne privredne djelatnosti općih poljoprivrednih zadruga,
često i nepoljoprivredne, jesu, npr., ove: prodavaonice, ugostiteljske radnje, za­
natske radionice, radionice za preradu poljoprivrednih proizvoda, stanice za po­
ljoprivredne strojeve (posudbene stanice), stočarske farme, pripusne stanice, mlje­
kare, pčelinjaci, voćarski i vinogradarski rasadnici, pecare, vinski podrumi, sušio­
nice za voće i povrće, mlinovi, pekare, hladnjače, manje ciglane, klaonice, voćnjaci,
vinogradi, kućna radinost, štedno-kreditni poslovi, otkup poljoprivrednih proiz­
voda, kontrahiranje poljoprivrednih proizvoda itd. Njihova je glavna uloga u tome
da unaprijede poljoprivrednu proizvodnju na zadružnim, ali i na individualnim
gospodarstvima (kooperacijom zadruge i individualnog seljaka, o čemu ćemo go­
voriti posebno, uvođenjem modeme proizvodnje, tehnike, stručnog kadra). One
općenito imaju veliko značenje u širenju stručnog znanja, prosvjete, u podizanju
općeg kulturnog nivoa sela, naročito zadružne kolektivne svijesti, one treba da
budu atraktivne za individualne seljačke proizvođače.
Seljačke radne zadruge (SRZ) praktički su kod nas iščezle kao oblik socija­
lističke poljoprivredne organizacije.10 One su na određeni način slične sovjetskim
kolhozima. Trebalo je da one budu socijalistička poljoprivredna poduzeća u većoj
ili manjoj mjeri po zajedničkom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju, po
organizaciji rada, raspodjeli, po formi upravljanja itd. Nastale su dobrovoljnim
udruživanjem seljačkih gospodarstava u krupna socijalistička gospodarstva. T a­
kođer je trebalo da one unaprijede poljoprivredu i da budu oblik za stvaranje so­
cijalističkih odnosa na bazi zajedničkog vlasništva u poljoprivredi. Trebalo je da
pokažu seljacima kao praktičnim ljudima konkretne prednosti krupne socijalističke
poljoprivrede nad sitnom seljačkom. Seljačke su se radne zadruge naročito brzo
stvarale 1949. i 1950. godine, a da često nisu bili sazreli objektivni uvjeti za njihovo
formiranje — ni materijalni ekonomski uvjeti, ni subjektivne predispozicije seljaka.
Seljaci su često ulazili u zadruge bilo zato što se nije poštovao princip dobrovoljnosti,
bilo pak zato što su u zadrugama bili manje opterećeni porezom i obaveznim otkupom,
a nisu bili uvjereni u njihovu korisnost. Naime, poznato je da krupna tehnika (krupne
proizvodne snage) traže i krupno vlasništvo, a sitnim individualnim sredstvima za
rad odgovara sitno, individualno, privatno vlasništvo. U takvim spregama posti­
zava se u jednom i drugom slučaju u danim okolnostima najveći mogući stupanj
proizvodnosti rada. Kako se, međutim, u formiranim krupnim socijalističkim

10 V. Stipetić: Ekonomika poljoprivrede i ribarstva, separatni otisak iz knjige Ekonomika

Jugoslavije, II. dio, Zagreb, 1968, str. 61.

11 P o litičk a ek on om ija socijalizm a 161

poduzećima (seljačkim radnim zadrugama) tehnika nije bitno promijenila, seljaci
su u radne zadruge (krupna socijalistička poduzeća) unijeli sitna, individualna
sredstva za rad. Time je, naravno, ovdje otpala ona zainteresiranost i maksimalno
moguć efekat u proizvodnji koji je ranije postojao na bazi sprege između sitnih
proizvodnih snaga i individualne, privatne svojine, što se očitovalo (naravno,
relativno) u maksimalnom efektu u proizvodnji. A osim toga, ako bi se tehnika i
povećala i provela racionalnija proizvodnja, što traži znamo manje radne snage,
poljoprivredno bi stanovništvo i dalje ostalo na svom području, „na svom terenu”.
Ako tome dodamo seljačku individualnu svijest, nizak tehničko-obrazovni nivo i,
naravno, nemogućnost brze rekonstrukcije, seljačke su se radne zadruge kao krupna
poduzeća morale raspasti. Godine 1952. i 1954. nastaje njihovo naglo osipanje i
rasformiranje. Tako ih je, npr., 1945 godine bilo 31, 1946. godine 454, 1947. godine
779, 1948. godine 1318, 1949. godine 6626, 1950. godine 6946, 1951. godine 6797,
1952. godine 4679, 1953. godine 1167, 1954. godine 924, 1955. godine 704, 1956.
godine 575, itd.11
U seljačke su radne zadruge seljaci unosili zemlju, odnosno sredstva za pro­
izvodnju. Rad je kolektivan, raspodjela prema radu, a za osobno korištenje zadržavaju
seljaci jedino okućnicu, koja je individualno seljačko gospodarstvo, a može imati
najviše jedan hektar zemlje, kuću za stanovanje itd. S obzirom na imovinskopravne
odnose zadrugara i zadruge u pogledu unesene zemlje, razlikuju se četiri tipa se­
ljačke radne zadruge: kod prvog tipa seljak ostaje i dalje vlasnik unijete zemlje,
a za nju dobije zakupninu. Drugi tip : seljacima za unesenu zemlju, čiji su i dalje
vlasnici, zadruga plaća kamatu prema vrijednosti zemlje. Kod trećeg tipa seljaci
unose^zemlju i dalje su njezini vlasnici, ali ne dobivaju ni kamatu ni zakupninu;
nakon prestanka članstva vraća im se zemlja ili im se dodjeljuje druga iste veličine
i vrijednosti. Četvrti tip: zadrugari se odriču prava vlasništva nad zemljom, koja
prelazi u vlasništvo zadruge.
Bez obzira na određena povlačenja i neuspjehe, poslije 1951. godine sistem
zadrugarstva kod nas, a napose opće poljoprivredne zadruge, ima prvorazredno zna­
čenje u socijalističkom preobražaju sela. Ulogu zadrugarstva u tom pravcu raro-
čito je isticao Lenjin. On je 1923. godine izradio svoj čuveni kooperativni, tj. zad­
ružni plan (u radu „O kooperaciji” i u drugim radovima) o socijalističkom preobra­
žaju sela, o prelazu sitnih, individualnih gospodarstava na krupna socijalistička
poduzeća u uvjetima pobjede socijalističke revolucije, diktature proletarijata, kada
je socijalistička država ovladala komandnim pozicijama u ekonomiji. U tim je
uvjetima zadrugarstvo kao socijalistički oblik poduzeća, prema Lenjinu, jedino
moguć put, oblik prelaza radnog seljaštva u socijalizam.1112

11 Statistički godišnjak FNRJ, za 1956. godinu

12 Lenjin je pošao od učenja Marxa i Engelsa o nemogućnosti eksproprijacije sitnih seljaka,
ali i o neophodnosti njihova prelaza u socijalizam. On je svoj plan bazirao na neophodnosti saveza
radničke klase i radnog seljaštva kao uvjeta izgradnje socijalizma. U svom planu Lenjin uzima
kao materijalnu osnovu tog prelaza krupnu (tešku) socijalističku industriju, koja će moći snab­
djeti tehnikom krupnu socijalističku poljoprivredu. Uostalom, Lenjin je uvijek smatrao tešku
industriju materijalnom bazom socijalizma. Sam se prelaz vrši postepeno, seljačke se mase poste­
peno uvlače u socijalističke forme privređivanja preko zadruga, kod čega se spajaju lični interesi
seljaštva i čitave društvene zajednice. Lenjin je držao da je upravo zadruga ona forma koja je
najdostupnija, najshvatljivija, najzgodnija milijunskim seljačkim masama za prelaz od sitnih,
razdrobljenih, individualnih seoskih gospodarstava na krupna, ujedinjena, kolektivna gospodar­
stva. Prelaz treba da bude na bazi potpune dobrovoljnosti. Dobrovoljni se prelaz ostvaruje uvje­
ravanjem, praktičnim se primjerom pokazuje prednost kolektivnog rada, socijalističke organizacije
proizvodnje nad individualnim seljačkim gospodarstvom. Lenjin je imao pred očima razne oblike

162
 Razmotrili smo ulogu zadrugarstva, posebno seljačkih radnih zadruga, u
unapređenju i u sociialističkoi rekonstrukciji poljoprivrede. One praktički u našim
uvjetima nisu mogle efikasno i potpuno unaprijediti poljoprivredu, a posebno na
individualnom seljačkom gospodarstvu.
Međutim, problem je postao akutan jer se stanovništvo neprestano povećava,
napose gradsko, a i njegove potrebe. Poljoprivreda nije mogla pružiti ni dovoljno
sirovina industriji, što je neminovno usporavalo proces industijsjog razvitka. Trebalo
je ukloniti tako nastalu disproporciju između sada već napredne industrije i još
uvijek zaostale poljoprivrede. Neophodnost veće proizvodnje u poljoprivredi
tražila je i veća ulaganja, veća materijalna sredstva, ali se postavilo pitanje da li
da se ulaze u individualna seljačka gospodarstva (individualni sektor), koja su tada
držala 4/5 cjelokupne obradive površine, ili u socijalističke poljoprivredne organi­
zacije (socijalistički sektor). Tko je nosilac proširene reprodukcije u poljoprivredi?
Individualna seljačka gospodarstva to, naravno, zbog veličine pojedinih gospo­
darstava, zaostalosti, primitivnosti, svaštarstva, stihijnosti itd., ne mogu biti. Uza
svu pomoć koju je dobio, individualni sektor po svojem ekonomskom karakteru to nije
mogao biti. To jedino može biti socijalistički sektor, jer proširena reprodukcija znači
i primjenu modeme tehnike, modernih sredstava za proizvodnju, a ona se mogu pri­
mijeniti efikasno samo na bazi krupne proizvodnje kakvu predstavlja socijalistički
sektor. A li seljačka je poljoprivreda još dominantna, ona ne može biti po strani u ovom
procesu. Nastojanja da se ujedinjavanjem (na bazi dobrovoljnosti) individualnih
seljaka stvore krupna socijalistička gospodarstva, seljačke radne zadruge, gdje bi
se promijenili vlasnički odnosi, kao što pokazuje praksa, kod nas nisu uspjela. Taj
proces dobrovoljnosti stupanja seljaka u seljačke radne zadruge i da se na bazi
takvih socijalističkih poduzeća izvrši rekonstrukcija poljoprivrede — nije donio
željen rezultat. Seljačke radne zadruge nisu u tehničkom pogledu postale ono što
bi trebalo da budu jer je država, provodeći industrijalizaciju zemlje, nužno manje
davala u poljoprivredu, o čemu smo već govorili. Socijalistička poduzeća nisu tada
mogla biti atraktivna da bi seljaštvo u njih hrlilo. Pokušaj kolektivizaciie poljo­
privrede u razdoblju 1947—1952. nije kod nas, dakle, uspio. Godine 1953. na bazi
stečenog iskustva napuštene su metode kolektivizacije u našoj poljoprivredi. Tre­
balo je, ne odbacujući i neke klasične metode, naći nove metode, nova sredstva za soci­
jalistički preobražaj sela.13

zadruga, njegov zadružni plan obuhvaćao je sve forme poljoprivrednih zadruga od najnižih za
snabdijevanje seljaka industrijskim proizvodima, za prodaju njihovih seljačkih proizvoda, pa do
najviših, proizvođačkih zadruga — kolhoza. Udruživanje treba da počne od najjednostavnijih
oblika, od udruživanja na području prodaje, snabdijevanja, a potom da se razviju viši oblici udru­
živanja. Prelazom od sitnih individualnih poljoprivrednih gospodarstava na put krupne napredne
socijalističke poljoprivrede rješava se i suprotnost između socijalističke industrije i sitne poljopri­
vrede. Diktatura proletarijata ne bi mogla duže vrijeme postojati na socijalističkoj industriji i
privatnoj nesocijalističkoj poljoprivredi. Prelaz seljaštva ne može, naravno, biti prepušten sam
sebi, spontanosti. Neophodan je niz mjera od strane države, društva, da bi se taj prelaz ostvario.
T o je financijska, materijalna, tehnička pomoć itd. koju društvo daje novonastalim socijalističkim
oblicima privređivanja u poljoprivredi.
13 Rezolucija VII. kongresa SKJ 1958. godine ističe: „Modernizacija poljoprivrede i njen
socijalistički preobražaj predstavlja jedan od najvažnijih zadataka u borbi za dalju socijalističku
izgradnju zemlje. Zato je nužno: Odlučnije uvoditi savremene tehnološke procese i unapređi­
vati proizvodnju u svim granama poljoprivrede uz istovremeno jačanje socijalističkih odnosa na
selu. Jačati materijalnu osnovu poljoprivrednih dobara i radnih zadruga, kako bi što prije postali
modemi krupni socijalistički proizvođači i nosioci borbe za unapređenje poljoprivrede i njen so­
cijalistički preobražaj. Jačati i razvijati zadrugarstvo, a posebno proizvodnu suradnju (kooperaciju)
između zadruga i individualnih proizvođača kao oblik koji omogućava brži razvitak krupne soci­
jalističke poljoprivredne proizvodnje.”

ii* 163
 Već smo istakli duboku privrženost individualnih seljaka prema svojem
gospodarstvu, zemlji, za koju se on vjekovima borio da je kao uvjet svoje egzistencije
sačuva i proširi. Ako socijalistički sektor i jest nosilac proširene reprodukcije, moderne
tehnike u poljoprivredi, on sam u svojim okvirima to ne može biti, jer osjetnu većinu
obradivih površina zauzima individualni sektor, sitna individualna seljačka gospo-
darstva. I ona se moraju uključiti u taj proces, jer i primjenom najmodernije tehnike
u takvoj situaciji socijalistički sektor sam s obzirom na svoju veličinu (za sada) ne bi
mogao zadovoljiti svestranu potrebu stanovništva zemlje. Trebalo je, dakle, seljačka
gospodarstva uključiti u socijalistički oblik privređivanja, odnosno i na njihovu pod­
ručju primijeniti modemu socijalističku tehniku, uključiti individualna seljačka gos­
podarstva u socijalističku plansku privredu, povisiti proizvodnost rada, prinos, olakšati
rad, ne dirajući u njihovo individualno vlasništvo. Trebalo je na neki način „odvojiti”
(u ekonomiji to nije novo) seljaka proizvođača od seljaka vlasnika zemlje. Kao pro­
izvođač seljak se uključuje u socijalističku poljoprivredu, dok u isto vrijeme i dalje
ostaje privatni vlasnik svoje zemlje. Taj se problem rješava u našoj zemlji, a to je
jugoslavenska specifičnost, socijalističkom kooperacijom (proizvodnom suradnjom)
između socijalističkog sektora, u prvom redu opće poljoprivredne zadruge, i individual­
nih seljačkih gospodarstava, i to dobrovoljno i u obostranom interesu.14 Radi se o tome
da se u našim uvjetima modernizira poljoprivreda, da se izvrši tehnička rekonstruk­
cija ne samo u socijalističkom sektoru nego i na individualnom gospodarstvu bez
promjene, za sada, vlasničkih odnosa, podruštvljavanjem procesa rada, proizvodnje,
unošenjem suvremenih društvenih sredstava u poljoprivredu i na individualna
gospodarstva, i to preko kombinata (IPK) i poljoprivrednih dobara, seljačkih
radnih zadruga, a prije svega preko općih poljoprivrednih zadruga i njihovih zad-
družnih ekonomija. Time se de facto stvara krupna proizvodnja u smislu primjene
modeme tehnike u poljoprivredi, visokih prinosa, visoke proizvodnosti, proizvodne
specijalizacije itd. U toj proizvodnoj kooperaciji seljak daje zemlju, svu ili samo
djelomično, radnu snagu i eventualno i druga sredstva za proizvodnju ako ih ima,
a socijalistički partner daje poljoprivredne strojeve, reprodukcioni materijal i
stručni kadar. Na bazi ugovora i socijalističko poduzeće i individualno seljačko
gospodarstvo učestvuju u raspodjeli prihoda prema svojem zajedničkom učešću
u proizvodnji (troškovima), a osim toga seljak dobije još i rentu na zemlju koju
zajednički obrađuju. Na taj se način, kao što smo istakli, postiže veći prinos, jer
socijalistički partner obavlja proizvodnju modernijim tehničkim sredstvima, prim­
jenjuje umjetno gnojivo i druga agrotehnička sredstva nego što ih primjenjuje
seljak kada sam proizvodi na svojem gospodarstvu.
U „toj proizvodnoj suradnji pripremaju se, uspostavljaju i razvijaju elementi
društvenog procesa proizvodnje, na društveno organiziranim i za takav proizvodni
proces pripremljenim kompleksima zemlje, što omogućava da na osnovi društvenih
ulaganja i društvenih sredstava socijalističke organizacije postanu nosioci proširene
reprodukcije”.15 Seljak, dakle, dobije rentu, veći prinos, povećava se plodnost
njegove zemlje, povećava mu se životni standard; on je, prema tome, ovdje zain­
teresiran, a i na „licu mjesta” uvjerava se o prednosti takve proizvodnje, tj. o pred­
nosti socijalističke proizvodnje. Na taj se način povećava nacionalna produkcija
u cjelini za potrebe industrije i neposrednih potrošača.16
14 Vidi: DrVelimirVasić: Putevi razvitka socijalizma u poljoprivredi Jugoslavije, Beograd, 1960.
15 V. Stipetić: Ekonomika poljoprivrede i ribarstva, Zagreb, 1968.
18 Pored zajedničke proizvodnje i raspodjele kao višeg oblika kooperacije postoje i drugi,
niži oblici kao, npr., proizvodni servisi (to su određene usluge koje zadruge čine seljacima), nadalje,
kreditiranje, kontrahiranje (ugovaranje), tj. angažiranje socijalističkog sektora pri realizaciji se­
ljačkih proizvod , nabavke reprodukcionog materijala itd.

164
 U kooperaciji se de facto odvaja, razgraničuje funkcija seljaka kao vlasnika
zemlje i njegova funkcija kao proizvođača, te na taj način seljačka proizvodnja ulazi
u socijalistički plan, socijalistički način obrađivanja, vrši se tehnička rekonstrukcija
poljoprivrede na način za koji je individualni seljak zainteresiran, u čemu on ~$am
sudjeluje, a da se pri tom ne dira u njegovo privatno vlasništvo. Na taj se način
sitna robna proizvodnja uključuje u mehanizam krupne socijalističke poljoprivrede
u interesu socijalizma, ali i u interesu individualnih sitnih seljaka. U kapitalizmu
se, ranije, sitno seljačko gospodarstvo vezivalo za kapitalističku industriju, trgovinu,
banke, zadruge itd., kod toga eksploatiralo i upropaštavalo. Ta veza nije bila u
interesu seljaka, sitnog proizvođača, nego isključivo kapitalističkih privrednih
organizacija (napose banaka). Seljak je bio vlasnik još samo formalno.
Podruštvljavanjem se poljoprivredne proizvodnje u socijalizmu putem koope­
racije, pored tehničke rekonstrukcije koja se tom prilikom vrši, priprema i socija­
listički preobražaj sela. U našim se uvjetima, kako smo već ranije naglasili, može
efikasno unaprijediti poljoprivreda samo ako se izvrši njezin socijalistički preobražaj.
To su dva jedinstvena korelativna procesa. Krupna poljoprivredna proizvodnja
kao oblik gdje se može i mora primijeniti modema tehnika, može u našim uvjetima
biti samo socijalistička. Naravno da svi ti oblici kooperacije još nisu sami po sebi
socijalistički odnosi na selu, ali oni neosporno doprinose stvaranju tih odnosa.
Kooperacija je de facto samo jedan prelazni ekonomski odnos individualnog seljaka
prema socijalizmu. Individualni se seljak ovdje uvjerava na vlastitom iskustvu
što mu donosi ta „sprega”. On će i formalno lakše prihvatiti socijalističku organi­
zaciju proizvodnje kada se preko viših oblika kooperacije bude uvjerio u korisnost
takva povezivanja.
Taj je problem tretiran i u dokumentima Prve konferencije SKJ, koja je
održana u listopadu 1970. godine u Beogradu. Rezolucija o razvoju socijalističkih
odnosa u poljoprivredi i na selu i zadacima SKJ, tražeći stvaranje uvjeta za još
brže uključivanje individualnih poljoprivrednih proizvođača u poslovnu i proiz­
vodnu suradnju sa socijalističkim poljoprivrednim radnim organizacijama i, na­
ravno, udruživanje u zadrugama, kombinatima i drugim poljoprivrednim organi­
zacijama, ide i dalje. Naime, Rezolucija traži da se ta suradnja razvija kao samoup­
ravna radna zajednica poljoprivrednih proizvođača — i onih koji su u stalnom radnom
odnosu u socijalističkoj radnoj poljoprivrednoj organizaciji i onih koji samo proizvodno
i poslovno s njom surađuju — u kojoj se privređuje na principu dohotka i raspodjele
prema radu, ti. prema doprinosu u stvaranju dohotka i uloženim sredstvima za
poslovanje. Rezolucija doslovno navodi:
„Zadruge i jedinice za kooperaciju treba da se razvijaju kao organizacije u
kojima se rad seljaka udružuje sa radom radnika zaposlenih u zadrugama, odnosno
jedinicama za kooperaciju i u kojima se odnosi zasnivaju na ekonomskim, dohodnim
odnosima i samoupravljanju. U vezi s tim trebalo bi organe upravljanja u zadrugama
jedinicama za kooperaciju tako postaviti da njihova unutrašnja struktura i organi
upravljanja održavaju povezanost rada individualnih proizvođača sa radom rad­
nika zaposlenih u ovim organizacijama.”
Na ta način kooperacija kao oblik socijalizacije sela ima sve više socijalističke
karakteristike. Svim takvim oblicima, kako se ističe u Rezoluciji, zajednička je
karakteristika socijalistički samoupravni odnos kao osnova udruživanja rada i ras­
podjele.1*

17 Jugoslavenski pregled br. 10, Beograd, 1970.

165
 To je jedna strana problema, a druga polazi od činjenice da je materijalna
pretpostavka poljoprivredne kooperacije prije svega visoka tehnika, što je rezultat
visoko razvijene industrije u zemlji. Visoko razvijena poljoprivreda, njezina teh­
nička rekonstrukcija putem kooperacije čini dio stanovništva, radne snage u poljo­
privredi, „suvišnim”. A istodobno je visoko razvijenoj industriji, koja je, kako smo
naglasili, materijalna pretpostavka poljoprivredne kooperacije, potrebno to „su­
višno” stanovništvo iz poljoprivrede. Sve više radne snage odlazi sa sela, privlači
ga industrijska proizvodnja u prvom redu, a i druge nepoljoprivredne oblasti.
Seljaci sve više, kako nam pokazuje statistika, napuštaju zemlju, traže i dobivaju
druga, za njih povoljnija zanimanja, a time i druge izvore svojih dohodaka. Poslje­
dica je toga da seljaci koji odlaze iz poljoprivrede sve više nude zemlju u prodaju
ili u zakup. Socijalistički sektor kupuje i zakupljuje tu zemlju pa i na taj način sve
više jača i razvija se socijalistička proizvodnja. I to je jedan od oblika, u našim
uvjetima, socijalizacije sela.
Na koncu ove problematike treba istaći još jedno pitanje. Naime, koopera­
cija — naročito preko svojih nižih oblika, kao što su: usluge, servisi u poljoprivred­
nim poslovima sitnim seljacima, nabavljanje reprodukcionog materijala, otkuplji­
vanje njihovih proizvoda, kreditiranje itd. — unapređuje individualna gospodarstva,
njihovu proizvodnost, povećava tako obujam proizvodnje na individualnom sek­
toru, jača ga, a da paralelno ne razvija socijalističke odnose. Otuda opasnost jačanja
kapitalističkih tendencija na individualnom sektoru u poljoprivredi. Sigurno je
da se takve tendencije mogu pojaviti, bar na jednom dijelu individualnih gospo­
darstava. Konačno, kako je isticao Lenjin, sitna robna proizvodnja po svom karak­
teru rađa latentno kapitalističke odnose. Takvim tendencijama suprotstavlja se
ekonomski sve jači socijalistički sektor, a osim toga socijalističko društvo može i
ovdje u poljoprivredi upotrijebiti klasne mjere u ograničavanju kapitalističkih
tendencija kao što je to činilo ranije u poljoprivredi i u drugim oblastima privrede.
Primjena te klasične metode u socijalizaciji sela, o kojoj je govorio Lenjin, samo bi
značila da socijalistička revolucija u oblasti poljoprivrede (na selu) još nije za­
vršena.18

18 E. Kardelj: Problemi socijalističke politike na selu, Beograd, 1959; V. Vasić: Deset

godina socijalističke kooperacije u poljoprivredi Jugoslavije, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu,
br. 1, 1967; V. Vasić: O nekim pitanjima daljeg socijalističkog preobražaja poljoprivrede u Jugo­
slaviji, Savjetovanje jugoslavenskih ekonomista o koncepciji razvoja poljoprivrede i agrarnoj
politici Jugoslavije, Novi Sad, 1970.

166
 Č e t v r t i dio

DRUŠTVENA REPRODUKCIJA I PLANIRANJE

U SOCIJALIZMU
 /

Ovaj dio našeg udžbenika odnosi se na probleme reprodukcije u širem smislu,

kao odnosa proizvodnje, raspodjele, razmjene i potrošnje. Odlučili smo se za takvo
strukturiranje ovog dijela udžbenika zbog toga što se upravo u socijalističkom
društvu ostvaruju uvjeti u kojima „proizvod prestaje da bude proizvod pojedinač­
nog neposrednog rada i kao proizvođač se naprotiv pojavljuje kombinirana društvena
djelatnost”.1 Međutim, u sadašnjoj etapi izgradnje socijalizma još uvijek se proces
reprodukcije sastoji od neposrednog procesa proizvodnje (procesa rada) te od
procesa raspodjele, razmjene i potrošnje. To znači da se proces reprodukcije i u
socijalizmu odvija putem kružnog kretanja faktora proizvodnje, gdje se pored
faza proizvodnje nalaze i obje faze prometa. Pri tom je važno istaći promjene koje
nastaju s izgradnjom socijalizma, a odnose se u prvom redu na promijenjeni karak­
ter radne snage, kao i sredstava za proizvodnju. Radna snaga prestala je biti roba,
a sredstva za proizvodnju izgubila su karakter kapitala. U vezi s tim bitno se mijenja
i karakter procesa rada u socijalizmu, kao i proces raspodjele, razmjene i potrošnje,
te karakter odnosa u reprodukciji kako materijalne baze, tako i društvenih odnosa.
Proces rada, iako ostaje proces stvaranja vrijednosti, sve više gubi klasni karakter
i izmiče staroj podjeli rada, a sve više postaje neposredni društveni proces za ne­
posredni životni proces proizvođača. Drugim riječima, proces rada u socijalizmu
poprima prirodni odnos čovjeka (proizvođača) i sredstava za proizvodnju. Dakle,
između čovjeka (proizvođača) i sredstava za proizvodnju nestaje onaj treći faktor,
koji se krio pod velom vlasnika sredstava za proizvodnju. T u se počinju stvarati
uvjeti za ukidanje otuđenosti minulog kao i tekućeg rada radnika od njega samog,
a time proces proizvodnje gubi klasni karakter. Što se tiče procesa raspodjele u
socijalizmu, on postaje sve više izraz promjena nastalih u samom procesu rada.
Proces razmjene još je uvijek vezan za postojanje robne proizvodnje i djelovanja
zakona vrijednosti. Proces razmjene razmatra se u cjelovitom procesu reprodukcije,
jer je on dio toga procesa, u socijalizmu još izrazitije, jer je oslobođen zakona pro­
fita. Taj proces ovdje služi da bi se unaprijedio proces reprodukcije, jer na ovom
stupnju razvoja nije moguć sistem distribucije materijalnih dobara. Razmjena se
u socijalizmu ispoljava kao nužan proces, bez kojeg se ne može odvijati razvoj
proizvodnih snaga. O procesu razmjene u socijalizmu bilo je mnogo diskusije, ali
se danas iskristaliziralo mišljenje o njenoj neophodnosti. Naravno da je i razmjena
izgubila ono svojstvo koje je imala u kapitalističkom društvu. Njena svrha nije u
tome da se osigurava profit, već da „pojedincu dostavlja posebne proizvode za koje
on ima volju da razmeni deo koji mu je pripao raspodelom” .12 Dakle, naglasak je
na pojedincu, što je očito moguće samo u socijalizmu, kada se individua oslobađa
zakona profita.
Potrošnja je proces koji doživljava najveće promjene s izgradnjom socijalizma.
Ona osigurava takav proces da proizvodnja počinje služiti neposrednoj potrošnji
najširih slojeva stanovništva, i prekoračuje se ono stanje u kojem je proizvodnja
bila sama sebi cilj i svrha.

1 Marx: Osnove kritike političke ekonomije, „Naprijed”, Zagreb, 1974, str. 298.
2 Marx: Prilog kritici političke ekonomije, Beograd, 1959, str. 179.

169
 Napokon, u procesu akumulacije došlo je također do značajnih promjena.
Akumulacija je oslobođena pritiska profita, što znači da se ostvaruju uvjeti za
njezino podruštvljenje, a time se ostvaruju uvjeti za pretvaranje čitavog rada rad­
nika u potreban rad.
Zbog takvih procesa, o čemu se detaljno govori u ovom dijelu udžbenika,
može se reći da se na idućim stranicama razmatraju pitanja društvene reproduk­
cije udruženog rada.
 1. DRUŠTVENI PROCES RADA U SOCIJALIZMU

O PROCESU PROIZVODNJE UOPĆE '

Da bismo objasnili suštinu proizvodnje kao procesa rada, potrebno je utvrditi
kakvo je značenje proizvodnje za ljudsko društvo uopće. Ono što izdvaja čovjeka
od životinje jeste to — da ljudi „proizvode svoja životna sredstva”, a to predstavlja
odvijanje procesa rada. Proizvodeći svoja životna sredstva, ljudi proizvode i svoj
materijalni život.
„U prvom redu, rad je proces između čovjeka i prirode, proces u kome čovjek
vrši svoju razmjenu materije s prirodom i ovu razmjenu omogućava, uređuje i
nadzire vlastitom djelatnošću. Prema prirodnoj materiji on istupa kao prirodna
sila. On pokreće prirodne snage svoga tijela, ruke i noge, glavu i šaku da bi pri­
rodnu materiju prilagodio obliku upotrebljivu za njegov život. Time što ovim
kretanjem djeluje na prirodu izvan sebe i mijenja je, on ujedno mijenja i svoju
vlastitu prirodu.”1 Treba naglasiti izvanrednu ulogu rada u razvoju čovjeka i ljud­
skog društva. Kako to kaže F. Engels, „rad je stvorio samog čovjeka”.12
Proces rada je „vječiti prirodni uvjet za život ljudi”.3 K. Marx navodi kako
„svako dete zna da bi skapala nacija koja bi, neću da kažem za godinu dana, nego
za nekoliko nedelja obustavila rad”.4
Sam proces proizvodnje jest razvojna kategorija. „Svakako je proteklo stotine
hiljada godina — u historiji zemlje to nije više nego jedna sekunda u životu čovjeka
— prije nego što je iz čopora majmuna koji su se verali po drveću nastalo ljudsko
društvo.”5 Čovjek se počinje razlikovati od ostalih životinja kad počinje proizvoditi,
odnosno oblikovati prirodnu materiju, za zadovoljenje svojih potreba. I životinje
se koriste prirodom za svoje životne potrebe, ali na sasvim drugačiji način nego
što to čini čovjek. „Ukratko, životinja se samo koristi vanjskom prirodom i izaziva
u njoj promjene naprosto svojim prisustvom; čovjek, međutim, primorava je,
promjenama koje u nju unosi, da služi njegovim ciljevima, on vlada njome. I to
je poslednja bitna razlika između čovjeka i ostalih životinja. I opet je rad ono što
stvara tu razliku.”6 Razmatrajući proizvodnju, potrebno je voditi računa o dvije
njene suštinske karakteristike. Prvo, proizvodnja čija je bit proces rada, uvijek
je historijski konkretna. „Kao određena političkoekonomska kategorija ne javlja se
rad, već društvena forma rada, društveno ustrojstvo rada ili drugačije rečeno:
odnos između ljudi u njihovu sudjelovanju u društvenom radu.”7 Prema tome,
kada govorimo o proizvodnji, ona je uvijek historijski konkretna „društvena forma
rada”, a zbog toga treba naglasiti, kako to kaže Marx, o kojoj se proizvodnji radi.
No, proizvodnja promatrana kao ekonomska kategorija ima određene zajedničke
karakteristike u svim historijskim društvenim formama rada. U prvom redu, „uko­

1 K. Marx: Kapital, I, str. 134.

2 F. Engels: Dijalektika prirode, str. 130.
3 K. Marx: Kapital, I, str. 140.
4 K. Marx: Pisma Kugelmannu, Kultura, Beograd, 1951. str. 73—74.
6 F. Engels: Dijalektika prirode, str. 134.
6 Ibidem, str. 138.
7 V. I. Lenjin: Polnoe sabranie sačinjenij, tom V II, str. 45, peto izdanje, ruski

171
liko je proces rada samo jednostavno proces između čovjeka i prirode, ostaju njegovi
jednostavni elementi zajednički svima njegovim društvenim razvojnim oblicima”.®
T e zajedničke elemente procesa rada Marx ovako definira: „Jednostavni momenti
procesa rada jesu: svrsishodna djelatnost, tj. sam rad; predmet na koji rad djeluje,
sredstvo kojim djeluje.”89 Prema tome, kod analize suštine proizvodnje i kad se
radi o određenoj historijski konkretno datoj formi proizvodnje — moramo ne samo
voditi računa o zajednički m osobmama svakog oblika proizvodnje već i o među­
zavisnosti općeg i posebnog u proizvodnji.
Mi ćemo raspravljati o materijalnoj proizvodnji socijalističkog društva.101
Kao i svaka druga proizvodnja, tako je i proizvodnja socijalističkog društva, u
konačnoj liniji, prisvajanje prirode od strane individua. Prema tome, za odvijanje
procesa proizvodnje u danom vremenu važan su faktor prirodni uvjeti, odnosno
prirodna bogatstva koja stoje na raspolaganju. Detaljnom analizom tih uvjeta
bavi se ekonomika nacionalne privrede, a za nas je bitno da istaknemo u prvom
redu prirodna bogatstva kao uvjet razvoja proizvodnih snaga. Proizvodnja kao
prisvajanje prirode uvijek se vrši u određenom društvenom organizmu. „Napos­
ljetku, proizvodnja nije ni samo posebna. Štaviše, uvijek je samo izvjestan društveni
organizam, izvjestan društveni subjekt, koji djeluje u većoj ili oskudnijoj cjelokup­
nosti grana proizvodnje.”11 Društvo kao organizam jest određeni dinamički sistem,
koji se opet razvija i po određenim zakonima složenih sistema, kod čega je proiz­
vodnja uvjetovana samom biti tog sistema, odnosno organizma, društva, o čemu
ćemo još detaljnije govoriti.12 Dakle, kao što vidimo, i pri određivanju suštine
proizvodnje (a ne samo kod nje) isprepliću se svojstva općeg i posebnog. Kao
opća, proizvodnja je prisvajanje prirode, a u okviru određenog društvenog orga­
nizma uvjetovana je njena posebnost. Marx ističe „da svaki oblik proizvodnje
stvara svoje vlastite pravne odnose, oblik vladavine, itd.”13
Proizvodnja se, dakle, razvija u svom historijskom određenju.
„Kad društveni odnosi koji odgovaraju nekom određenom stupnju proiz­
vodnje tek nastaju, ili kad već iščezavaju, prirodno je da nastupaju poremećaji
proizvodnje, ma da u različitom stepenu i s različitim djelovanjem.”14 Posebnost
kod proizvodnje u njenom historijskom razvoju, očituje se i kao promjena u kvali­
tativnom smislu. U prvom periodu razvoja ljudskog rada proizvodnja je kao po­
sebnost ispoljavala određeni kvalitet, nasuprot drugom kvalitetu danas. „Što dublje
zalazimo u historijsku prošlost, tim više se individua — pa stoga i proizvodeća
individua — pojavljuje kao nesamostalna kao pripadnica veće cjeline: prvo još
na sasvim prirodan način u porodici i u porodici proširenoj u pleme; kasnije u
zajednici.”15 Takva osobina proizvodnje uvjetovana je slabo razvijenim proizvod­
nim snagama ljudskih zajednica. Kad su se one razvile na viši nivo, ,,i proizvodeća
individua” relativno se osamostalila u odnosu i na porodicu i na društvo. U naše

8 K. Marx: Kapital, III, str. 816.

9 K. Marx: Kapital, I, str. 135.
10 „Predmet o kome raspravljamo jest prije svega materijalna proizvodnja. Naravno da
polaznu tačku Čine individuumi koji proizvode u društvu — pa stoga društveno određena proiz­
vodnja individuuma.” (K. Marx: Prilog kritici političke ekonomije, Beograd, 1956, str. 173)
11 K. Marx: Prilog . . . , ibid., str. 176.
12 „Svaka proizvodnja jest prisvajanje prirode od strane individuuma u okviru nekog odre­
đenog društvenog oblika i njegovim posredstvom.” (K. Marx: Prilog . . . , ibid., str. 178)
13 K. Marx: Prilog . . . , ibid., str. 178.
** K. Marx: P r i l o g . i b i d . , str. 178.
13 K. Marx: P r ilo g .. . , ibid., str. 16.

172
doba, doba naučno-tehnološke revolucije, suštinska karakteristika proizvodnje
sastoji se u tome da je primjena nauke njen predominantan faktor. Proces rada,
odnosno proizvodnja, kao prisvajanje prirode, znači prilagođavanje prirodne ma­
terije kao predmeta koji zadovoljavaju određenu ljudsku potrebu.
Proizvodnja je uvijek društvena. Prema tome ona pretpostavlja veći /broj
individua, koje stoje u određenim odnosima u procesu proizvodnje. T e odnose
možemo promatrati iz različitih aspekata. Političkoekonomsku suštinu proizvodnje
predstavljaju društvene forme rada kao odnos individua u totalitetu procesa rada,
i to: kakav je položaj individue u odlučivanju što će se proizvoditi, u organizaciji
procesa proizvodnje, u upravljanju proizvodnjom, u kontroli procesa rada i u
raspolaganju rezultatima procesa proizvodnje. Isto tako, odnose individua u pro­
izvodnji možemo promatrati i iz drugih, užih aspekata, kod čega posebno značenje
imaiu oni odnosi koji su uvjetovani vrstom sredstava za proizvodnju, odnosno
tehnikom i tehnologijom. Kao najhitnije forme odnosa između individua u pro­
izvodnji, a ti su prvenstveno uvjetovani vrstom sredstava za proizvodnju, odnosno
tehnikom i tehnologijom, mogle bi se navesti slijedeće:
Prva karakteristika proizvodnje kao društvene kategorije, svojstvene svakoj
formi proizvodnje i procesa rada, jest društvena podjela rada. Podjela rada također
je u procesu mijenjanja; ona je uvjetovana nizom faktora: vrstom sredstava za
proizvodnju, odnosno tehnikom i tehnologijom, prirodnim bogatstvima, veličinom
određene društvene zajednice, itd. Koliko je značenje Marx davao podjeli rada,
vidi se i iz slijedećeg: „Kako daleko su razvijene proizvodne snage neke nacije,
to najočiglednije pokazuje stepen do koga je razvijena podjela rada.”16 Iz toga
proizlazi da će društvena podjela rada u proizvodnji socijalističkog društva imati
kako opće tako i posebne karakteristike.
Već iz same suštine proizvodnje kao djelatnosti moguće samo u društvu,
proizlazi da je svaka proizvodnja određen oblik kooperacije. Možemo razlikovati
kooperaciju kao društveni odnos, u smislu različnosti društvenih sistema i koopera­
ciju vezanu prvenstveno uz vrstu tehnike i tehnologije. Prvobitna društvena za­
jednica bila je kolektivna proizvodnja u smislu određenog društvenog sistema.
Marx je pisao da je „taj prvobitni oblik kooperativne ili kolektivne proizvodnje
bio .. . , razumije se, rezultat slabosti izdvojene ličnosti, a ne podruštvljenja sred­
stava za proizvodnju”. Postoji i druga kooperativna proizvodnja u smislu društve­
nog sistema, nastala na društvenim sredstvima za proizvodnju.
Ta druga vrsta kooperativne proizvodnje pretpostavlja podruštvljenje sred­
stava za proizvodnju, ali kao rezultat razvijenih proizvodnih snaga društva.
Druga vrsta kooperacije prvenstveno je zavisna od karaktera sredstava za
proizvodnju, odnosno tehnike i tehnologije. Budući da se sredstva za proizvodnju
stalno razvijaju, to se i ti oblici kooperacije stalno mijenjaju dajući nov kvalitet
samoj proizvodnji. I ovdje se konstantno pojavljuje opće i posebno, što treba po­
kazati kod svake posebne forme proizvodnje, dakle i kod proizvodnje socijalističkog
društva.
Podjela rada, kao obuhvatnija kategorija, sa stajališta proizvodnje kao stva­
raoca konkretnih upotrebnih vrijednosti, pojavljuje se u užem smislu kao speci­
jalizacija.
Specijalizacija se u prvom redu razvija kao rezultat čovjekova nastojanja
da optimalizira efektivnost faktora proizvodnje, prvenstveno sredstava za proiz­

16 K. Marx: Njemačka ideologija, Kultura, 1956, str. 21.

173
vodnju. Podložno istom tom čovjekovom nastojanju, odvija se u procesu proiz­
vodnje i proces integracije.
Kada su se proizvodne snage snažno razvile — to se dogodilo u kapitalizmu,
a vezano je sa suštinom prve industrijske revolucije, odnosno prerastanja stroja u
osnovni elemenat proizvodnje — jačaju u procesu proizvodnje; kombiniranje i
diversifikacija kao specifičnost kooperacije i specijalizacije. Sve navedene pojave
vezane uz proizvodnju: podjela rada, kooperacija, specijalizacija, kombinacija,
diverzifikacija, u smislu detaljnog proučavanja elemenata proizvodnje jesu prob­
lemi specijaliziranih ekonomskih i tehničkih disciplina. Nas te kategorije zanimaju
toliko koliko pridonose boljem razumijevanju procesa rada, odnosno proizvodnje
kao forme društvenog rada, i to specijalno socijalističkog društva.

PROCES RADA (PROIZVODNJA) KAO PRIRODNI ODNOS

Čo v j e k a i p r i r o d e

Zadržat ćemo se na obradi procesa proizvodnje samoupravnog socijalističkog

društva. U razmatranju proizvodnje polazimo od njene prirodne suštine kao pro­
cesa rada. Prirodna suština procesa rada jest izmjena materije između čovjeka i
prirode, pri čemu čovjek „ovu razmjenu omogućava, uređuje i nadzire vlastitom
djelatnošću”. Dakle, u procesu rada učestvuju direktno dva daktora: čovjek i pri­
roda (ne zaboravimo da je i čovjek dio prirode). Svrha samog procesa rada jest
prilagođavanje prirodne materije „obliku upotrebljivu za njegov život”, što pod-
razumjeva da čovjek koji obavlja proces rada raspolaže rezultatima svoga rada.
Prema tome, prirodno stanje proizvodnje, odnosno procesa rada je ono kad udru­
žena individua (budući da je proizvodnja moguća samo u zajednici) odlučuje što
će i kako će proizvoditi, kad upravlja proizvodnim procesom, kada ga nadzire,
kad raspolaže rezultatima svoga rada. Takvo prirodno stanje procesa proizvodnje
postojalo je u prvobitnoj zajednici. To je „društveno ustrojstvo rada ili, drugačije
govoreno: odnos između ljudi u njihovom učestvovanju u društvenom radu”
prvobitne zajednice. Na toj osnovi nastala je odgovarajuća organizacija društva.
No, takva organizacija procesa proizvodnje i, prema tome, cijelog društva bila je
nužna zbog nerazvijenih proizvodnih snaga. U samoj prirodi procesa rada leži
čovjekova težnja da dobije maksimalnu korist minimalnim utroškom vlastite ener­
gije, odnosno da nastoji što korisnije upotrijebiti faktore proizvodnje, a i samu
organizaciju proizvodnog procesa. Budući da je ljudsko društvo prvobitne zajednice
imalo slabo razvijene proizvodne snage, svaki je član zajednice, zavisno od svojih
prirodnih sposobnosti, morao učestvovati u društvenom procesu rada da bi se
zajednica održala u životu.

PODJELA RADA, POJAVA ROBE I NASTANAK KLASNOG DRUŠTVA

(KLASNI KARAKTER PROIZVODNJE)

Tokom svoga razvoja ljudske su zajednice došle do onog momenta kad su

se osposobile za pripitomljivanje životinja. F. Engels detaljno je opisao taj proces
u svojem radu „Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države”. On je utvrdio
kako je sam razvoj proizvodnih snaga doveo do toga da se društvo pocijepalo na
dvije antagonističke klase: robovlasnike i robove. Robovlasnik je gospodar sredstava

174
za proizvodnju kao i proizvođača, roba. On određuje kako će se proizvoditi, on
(ili njegov plaćenik) organizira proces proizvodnje, nadzire njegovo odvijanje,
upravlja njime i ubire rezultate rada. Onaj koji direktno vrši razmjenu materije
s prirodom, stvarajući upotrebne vrijednosti, stoji prema sredstvima za proizvodnju,
prema samom procesu rada kao prema nečemu sebi neprijateljskom. Nastala je
alijenacija. Porušeno je prirodno stanje procesa rada kako smo ga definirali. Između
čovjeka, koji izvršava proces rada, i prirode umetnuo se novi, treći faktor u obliku
izrabljivačke klase — robovlasnika.
Klasno društvo neminovno traži nastanak države i ona je došla.
„Nedostajalo je još samo jedno: ustanova, koja bi osigurala novostečena
bogatstva pojedinaca ne samo protiv komunističkih tradicija gentilnog uređenja,
koja ne bi samo posvetila prije toliko prezreno privatno vlasništvo i to posvećenje
proglasila najvišom svrhom svekolike ljudske zajednice, nego koja bi snabdjela
žigom općedruštvenog priznanja i nove oblike sricanja vlasništva, što se razvijaju
jedan za drugim, dakle i sve brže povećanje bogatstva; ustanova koja bi ovjekovje­
čila ne samo nastajuće cijepanje društva na klase, nego i pravo posjedujuće klase
na izrabljivanje neposjedujuće klase i njene vladavine nad ovom.
I ta se ustanova pojavila. Izumljena je država!”17
I država se kao organ vladajuće klase u odnosu prema neposrednom proiz­
vođaču u klasnom društvu pojavljuje kao treći faktor. Smenjivali su se klasni društ­
veni sistemi, ali je suština odnosa neposrednih proizvođača prema sredstvima za
proizvodnju i prema samom procesu rada ista, to jest sredstva su tuđa, njima nepri­
jateljska. Razni oblici alijenacije jesu bit društvenih odnosa klasnih društava. Ali,
kao što kaže F. Engels, moralo je doći do cijepanja društva na klase, do pojave
države. Prvobitna je zajednica morala nestati i ona je nestala, što „nam se već una­
prijed prikazuje degradacijom, dubokim padom s priproste moralne visine starog
gentilnog društva”. Pojava klasnog društva bila je nužna, jer su se samo tako mogle
dalje razvijati proizvodne snage društva. U tome izuzetnu ulogu igra društvena
podjela rada. U prvobitnoj zajednici „podjela rada je sasvim prirodna, ona postoji
samo između oba spola. Muškarac vodi rat, ide u lov i ribolov, nabavlja sirovu
hranu i za to potrebno oruđe. Žena se bavi kućom i pripremanjem hrane i odjeće,
kuha, tka, šije.”18 No, društveni je razvoj išao dalje, zahvaljujući prvenstveno raz­
voju proizvodnih snaga, kod čega dominirajuću ulogu ima nova podjela rada.
Prva velika podjela rada u društvu jest odvajanje stočarstva od zemljoradnje.
Rast proizvodnih snaga i podjela rada recipročno djeluju jedno na drugo.
Dolazi do druge velike podjele rada: obrt se odvojio od ratarstva, što stvara sve
pretpostavke za nastanak robne privrede, koja do danas traje.
„Bogatstvo raste naglo, ali kao bogatstvo pojedinaca. Tkanje, obrađivanje
metala i ostali obrti, koji se sve više dijele, razvili su sve veću raznolikost i vještinu
proizvodnje; poljodjelstvo je sada uz žito, mahunaste plodove i voće davalo i ulje
i vino, pripremanje kojih se bilo naučilo. Toliko raznoliku djelatnost nije više mogao
vršiti jedan te isti pojedinac; nastupila je druga velika podjela rada; obrt se odvojio
od ratarstva. Neprestano povećanje proizvodnje i s njome produktivnosti rada
povisilo je vrijednost ljudske radne snage; ropstvo, na pređašnjem stupnju još
u nastojanju i sporadično, postaje sada bitnim sastavnim dijelom društvenog sis­
tema; robovi prestaju da budu prosti pomagači, tjeraju ih na desetke na rad u polju

17 F. Engels: Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države, str. 93—94.

18 F. Engels: ibidem str. 141.

175
 i u radionice. Rascjepom proizvodnje u dvije velike glavne grane, poljodjelstvo
i obrt, nastaje proizvodnja neposredno za razmjenu, robna proizvodnja.”19
Narasle proizvodne snage tražile su adekvatne društvene odnose, što se
očitovalo kao smjena društvenih sistema. Pojavilo se posljednje antagonističko
društvo — kapitalizam, koje razvija proizvodne snage do neviđenih razmjera.
Narasle proizvodne snage pod kapitalističkim sistemom traže nove društvene
odnose.
„Približavamo se sada brzim koracima razvojnom stupnju proizvodnje, na
kojemu opstanak klasa nije samo prestao da bude nužnost, nego postaje pozitivnom
zaprekom proizvodnje. Ove će klase pasti isto tako neizbježivo, kao što su prije
nastale. S njima neizbježivo pada i država. Ono društvo, koje na osnovama slobodne
i jednake asocijacije nanovo organizira proizvodnju proizvođača, premjestit će
čitavi državni stroj onamo, kamo će tada i spadati: u muzej starina, kraj kolovrata
i brončane sjekire.”20
Narasle proizvodne snage traže, kako to kaže F. Engels, da novo društvo
organizira proizvodnju proizvođača na osnovama slobodne i jednake asocijacije.
Kako organizirati takvu proizvodnju i dokle je ljudsko društvo do danas došlo,
to je suština naših daljnjih istraživanja.

NUŽNOST NASTANKA SOCIJALIZMA S ASPEKTA RAZVOJA

PROCESA RADA (PROIZVODILE)
Klasici marksizma došli su na osnovi utvrđenih zakonitosti razvoja ljudskog
društva ne samo do zaključka o neminovnosti propasti kapitalizma i nastanka soci­
jalizma već su utvrdili i određene najopćenitije zakonitosti razvoja novog društva,
što i praksa potvrđuje.
,,A na osnovi kakvih podataka je moguće postaviti pitanje o budućem raz­
vitku budućeg komunizma?
Na osnovu toga što on proistječe iz kapitalizma, historijski se razvija iz kapi­
talizma, predstavlja rezultat akcija takve društvene snage koju je rodio kapitalizam.
Kod Marxa nema ni traga od pokušaja da izmišlja utopiju, da naprazno gata o
onome što se ne može znati. Mane postavlja pitanje o komunizmu kao što bi pri­
rodnjak postavio pitanje o razvitku nove, recimo, biološke vrste, čim znamo kako
je nastala i u kakvom se određenom smjeru mijenja.”21
Suštinsko u poimanju socijalizma kod klasika marksizma jeste „socijali­
stička kritika kapitalističkog načina proizvodnje”, tj. prikazivanje njegovih zakona
s negativne strane, a dokazivanje da taj način proizvodnje, uslijed svog vlastitog
razvitka juri k onoj točki na kojoj sam sebe onemogućava, jasno je i nedvojbeno
da novo društvo mora likvidirati u prvom redu osnovnu suprotnost kapitalizma
— društvenu proizvodnju i privatno vlasništvo. Prva pretpostavka likvidacije
osnovne protivrječnosti kapitalizma jest pretvaranje sredstava za proizvodnju u
društveno vlasništvo, čemu treba prilagoditi i način proizvodnje.
Praksa je potvrdila i svakodnevno potvrđuje da je prvi preduvjet izgradnje
socijalizma podruštvljenje sredstava za proizvodnju. Putovi i način realizacije

19 Ibidem, str. 144— 145.

20 Ibidem, str. 154.
21 V. I. Lenjin: Država i revolucija, Kultura, Zagreb. 1956, str. 101.

176
ove nužnosti mogu u pojedinim zemljama biti različiti. To najbolje ilustrira način
podruštvljenja u SSSR-u i, kasnije, u SFRJ. Sam proces, bar što se tiče podruštv-
ljenja zemlje, u SFRJ nije ni do danas završen i vjerojatno još duže vrijeme neće
biti završen.22 Ne možemo govoriti o izgrađenom socijalističkom društvu dok se
ne organizira proces proizvodnje i u poljoprivredi, na zemlji kao društvenom vlas­
ništvu. Kao što smo rekli, prva pretpostavka otpočinjanja organizacije proizvodnje
kao asocijacije slobodnih proizvođača jest podruštvljenje sredstava za proizvodnju
Taj zadatak preuzima proleterska država. Država istupa „kao predstavnik cijelog
društva, da bi prisvojila sredstva za proizvodnju u ime društva, a to je . . . i njen
poslednji samostalni čin kao države”.23 Klasici marksizma utvrdili su da je smjena
društvenih sistema povezana prvenstveno s razvojem proizvodnih snaga. Karak­
teristično je za sve do danas izvršene promjene društvenih odnosa, osim za socija­
lizam, da su se u okviru starog sistema formirale ekonomske osnove novog sistema
kao rezultat naraslih proizvodnih snaga, koje su onda logikom razvoja društva tražile
i promjenu društvenih odnosa. U kapitalističkom društvu razvile su se samo pret­
postavke novog, socijalističkog društva i stoga je prvi korak prema izgradnji novog
društva osvajanje vlasti od strane proletarijata i njeno konstituiranje kao diktature
proletarijata, putem organiziranja države proletarijata. T o uvjetuje mnogo veće
značenje akcije subjektivnog faktora u izgradnji socijalističkog društva nego što je
to bio slučaj u razvoju prijašnjih sistema. Druga karakteristika nastanka suvremenog
socijalizma jest u tome da se on pojavio ne u zemljama gdje su proizvodne snage
bile najrazvijenije, već u relativno nerazvijenim zemljama. Marx i Engels su sma­
trali da će socijalizam otpočeti u zemljama gdje su proizvodne snage najrazvijenije.
To što se drugačije dogodilo zakonomjerna je pojava zbog novonastalih uvjeta u raz­
voju ljudskog društva, koji su se dogodili poslije smrti Marxa i Engelsa, a što je V. I.
Lenjin objasnio. Takav razvoj prelaza od kapitalizma k socijalizmu diktirao je
nužnost da izgradnja socijalizma teče u isto vrijeme s ubrzanim razvojem proiz­
vodnih snaga, konkretno — s ubrzanom industrijalizacijom, što je zahtijevalo i
određeno angažiranje države kao diktature proletarijata. Specifičnost historijskog
momenta jest u tome da* država treba da pomogne proces ubrzane industrijalizacije
i da u isto vrijeme otpočne s odumiranjem. U vezi s tim problemom u svijetu je
izgradnja socijalističkog društva dobila određene specifične tokove. U svim soci­
jalističkim zemljama teče uglavnom izgradnja socijalizma putem korištenja države
kao instrumenta diktature proletarijata.

POČETAK IZGRADNJE SAMOUPRAVNOG SOCIJALIZMA

U UVJETIMA POSTOJANJA ROBNE PROIZVODNJE
SFRJ kao i druge socijalističke zemlje izgrađuje socijalističko društvo i
uglavnom putem industrijalizacije razvija proizvodne snage. No čitav razvoj teče
uz proces odumiranja države, koju zamjenjuje samoupravljanje.24 Razvoj samouprav­
ljanja otpočinje u SFRJ 1950. godine. Prema tome, proces proizvodnje u SFRJ
od tog se doba postepeno izgrađuje u skladu s organizacijom društva kao „asoci­
jacije slobodnih proizvođača”. Suština asocijacije slobodnih proizvođača jest u

22 U čemu je razlika i koji su uzroci nužnosti različitog pristupa podruštvljenju zemlje u

SSSR-u i SFRJ, obrazložio je Boris Kidrič u svom referatu na V. kongresu KPJ.
23 F. Engels: Anti-Duhring, Naprijed, Zagreb, 1946, str. 295.
24 O samoupravljanju kao socijalističkom odnosu više se govori na strani 192. i d. (Uloga
stvaralačke ličnosti).

12 P o litičk a ek on om ija socijalizm a 177

tome da se ponovno uspostavi prirodno stanje procesa rada, da se eliminira treći
faktor iz procesa proizvodnje, i to ne samo izrabljivačka klasa već i država, da dođe
do direktnog spajanja udruženih neposrednih proizvođača sa sredstvima za pro­
izvodnju, te da udruženi slobodni proizvođači sami odlučuju šta će proizvoditi,
da organiziraju proces proizvodnje, da njime upravljaju, da ga kontroliraju i da
raspolažu rezultatima svoga rada. To znači: da se ponovno uspostavi prirodna
suština procesa rada, kakva je bila u svojoj društvenoj biti u prvobitnoj zajednici,
ali u skladu s karakterom suvremenih proizvodnih snaga. Razvoj je proizvodnih
snaga u svom toku razorio organizaciju proizvodnje prvobitne zajednice i razorio
prirodno stanje procesa rada, a negacijom na višem nivou, putem novog kvaliteta,
ponovno uspostavlja prirodno stanje procesa rada i proizvodnje Taj je proces
i u SFRJ tek na svom prvom koraku, a početak se sastojao u decentralizaciji uprav­
ljanja privrednim razvojem. To je ujedno značilo sužavanje vlasti države i jačanje
uloge privrednih organizacija kao subjekta privrednog razvoja, odnosno kao odre­
đene asocijacije proizvođača. Prve korake u tom procesu teoretski ie obradio Boris
Kidrič u svojim „Tezama”.25
Poduzeće je, isto kao i roba, nasljeđe prošlosti i egzistira za vrijeme prelaznog
perioda od kapitalizma ka komunizmu. Socijalističko se poduzeće karakterizira
,,s jakim neposrednim elementima prošlosti u novom kvalitativnom stanju”. Taj
kvalitativni skok odražava se u slijedećem. „Dok je temelj proste i kapitalističke
proizvodnje privatna svojina sredstava za proizvodnju, to je temelj socijalističke
robne proizvodnje društvena svojina sredstava za proizvodnju, najpre u svojoj
nižoj formi kao socijalistička državna svojina, a onda sve više kao opštenarodna
imovina pod upravom slobodno udruženih neposrednih proizvođača, a samo pod
kontrolom i zaštitom države.”
Za razliku od kapitalističke robne proizvodnje, gdje društvene veze između
proizvođača nastaju stihijski, u socijalističkoj robnoj razmjeni društvene veze iz­
među proizvođača nastaju putem društvenog plana i zbog toga se robna razmjena
po pravilu odvija samo u okviru plana osnovnih proporcija. Već tada Kidrič upo­
zorava: „Slabo planiranje, manjkava organizacija socijalističke privrede ili jaka
disproporcionalnost u samoj objektivnoj strukturi date ekonomije, mogu, međutim,
prouzrokovati često probijanje ovog pravila.”
Interesantno je napomenuti da Kidrič u to vrijeme predviđa da poduzeću
ostane manji dio akumulacije ,,u svrhu podizanja njegovog društvenog i životnog
standarda.”
„Stvarna socijalistička izgradnja kategorički traži razvijanje socijalističke
demokratije i smelo pretvaranje državnog socijalizma u slobodnu asocijaciju ne­
posrednih proizvođača. U procesu pretvaranja državne svojine u opštenarodnu
imovinu pod upravom neposrednih proizvođača ponovo izlaze na vidjelo opšte
zakonitosti socijalističke robne razmjene. Ovo nije korak ’natrag’, nego je kvalita­
tivno novi korak napred, pošto ustvari znači likvidaciju elemenata kapitalističkog
monopolizma, sakrivenih u sistemu birokratskog socijalizma.”
Naša su shvaćanja tada išla do davanja samostalnosti poduzeću samo u ok­
viru proste reprodukcije. Kasnije se ide dalje, pa se na poduzeće prenose i funkcije
nosioca proširene reprodukcije.

25 Kidričeve „Teze” štampane su (kao rukopis) u studenom 1950. godine. T u su izložena

osnovna gledanja na socijalističko poduzeće, planiranje, cijene.

178
 Dakle, robna razmjena u okviru plana nužna je na danom nivou razvitka
proizvodnih snaga „ako nećemo da suprotstavljajući se objektivnim zakonitostima
datog perioda, upropastimo kvalitet, asortiman, itd.”
Socijalističko poduzeće kao svoju osnovu ima socijalističku robnu razmjenu.
„Socijalistička robna razmjena jeste, prema svemu, dijalektička protivrječnost
za izvjesno vrijeme prelaznog perioda od kapitalizma ka komunizmu.”
Već tada Kidrič ističe da robna razmjena rađa i suprotnosti.
„Bilo bi naivno misliti da ona ne rađa i suprotnosti. (Kad ih ne bi rađala,
ne bismo imali posla s najraznovrsnijim partikularističkim i antiplanskim tenden­
cijama preduzeća, direkcija, itd., ne bi bilo oštrih diskusija oko planova, itd.) So­
cijalistička robna razmena, svakako, rađa interese suprotnosti, ali ne vodi neizbežno
do klasnog antagonizma. Planom i drugim državnim merama pravilno kanalisanje
pojave neophodnih suprotnosti, koje proizlaze iz socijalističke robne proizvodnje
i razmene, uslovljavaju čak i dalji napredak (uloga stimulacije preduzeća na temelju
socijalističke robne proizvodnje i razmene) i usavršavanje osnovnog, planiranja.”
Pri razmatranju robne proizvodnje u socijalizmu nikad ni na sekundu ne
treba ispustiti iz vida da se promijenio društveno-ekonomski karakter robne proiz­
vodnje. „U prelaznom periodu od kapitalizma do komunizma, nastupa kao rezultat
započete socijalističke revolucije, najpre država u svojstvu kolektivnog upravljača,
a time i faktički i pravno vlasnika sredstava za proizvodnju. Pošto ona, kao diktatura
proletarijata, nastupa zbilja u ime radnih ljudi, već je učinjen dijalektički skok iz
stihijske povezanosti privatnih vlasnika sredstava za proizvodnju u plansku po­
vezanost socijalističkih preduzeća. Otpalo je privatno vlasništvo sredstava za pro­
izvodnju. Kapitalistička organizacija u pojedinoj fabrici odnosno monopolu uklo­
pila se, a time i prerasla u plansku organizaciju državne svojine kao niže forme
socijalističke svojine. Ustvari se robna proizvodnja i robna razmena iz elementarnog
pokretača stihijskog druStveno-ekonomskog zbivanja pretvorila u metod, sredstvo
socijalističke raspodele. Međutim, ona pod objektivnim diktatom relativno zaostalih
proizvodnih snaga ipak ostaje robna proizvodnja i robna razmena sa svojim najopšti-
jim zakonitostima. Koliko god, prema tome, državni socijalizam na svom početku
i ličio na neke vrste državnog komunizma i iz socijalno-političkih razloga pokušavao
da guši te zakonitosti, one se osvetnički pojavljuju u narušavanju kvaliteta asorti­
mana, itd.”
Već tada je bilo jasno da ostati na centralističkoj metodi rukovođenja pri­
vredom putem državnih organa „neizbežno se povezuje s rastom, jačanjem i pri-
vilegisanjem birokratije kao društvenog parazita, gušenjem umesto razvijanjem
socijalističke demokrati je i opštom degeneracijom sistema . . . ”
Iako tada donosimo zakon o radničkom samoupravljanju, karakteristična
su tadašnja shvaćanja o značenju države kao osnovnog nosioca privrednog ra­
zvoja, što Kidrič ovako formulira:
„Država, koja — tokom procesa pretvaranja državne svojine u opštenarodnu
imovinu pod upravom slobodno udruženih neposrednih proizvođača — učestvuje
u privredi ne samo kao osnovni nosilac opštedruštvenog plana i kontrolor nad
privrednom operativom nego i u smislu administrativno-operativnog rukovođenja
privredom, može već na sadašnjem stepenu razvitka da prenese izvesna admi-
nistrativno-operativna, ili, što je tačnije, plansko-operativna prava na privredna
udruženja i viša udruženja proizvođača. Ona ih po pravilu i mora prenositi. Prema
tome, nepravilno je smatrati da pojava privrednog udruženja znači prosto ikvi-

12* 179
daciju tzv. AOR-a. Institucijom radničkih saveta i radničkih upravnih odbora
privrednih udruženja proizvođača uvodi se proces deetatizacije i demokratizacije,
a ne likvidacije administrativno-operativnog odnosno plansko-operativnog ruko­
vođenja.”
Što se tiče planiranja, Kidrič razlikuje osnovno i operativno planiranje.
Osnovno planiranje je isto što i osnovne proporcije.
„Prema tome, planske proporcije definišu se po pravilu u naturalnim i nov­
čanim kvotama kompleksnih grupa materijalnih dobara, a ukoliko to traže ili di­
sproporcionalna struktura date ekonomike ili posebni zadaci u generalnom planu
— i detaljnijih ključnih grupa odnosno čak pojedinih ključnih artikala. Konkretna
definicija planskih proporcija, dakle, nije nepromenljiva nego je funkcionalno za­
visna od promenljive struktuie date ekonomike, ljudskih potreba i generalne li­
nije plana.”
Operativno planiranje, prema Kidriču, rezultat je dvaju faktora.
„Prvo, direktivnih proporcija datih osnovnim planom, drugo, dejstvovanja
zakona ponude i potražnje u okviru planom datih direktivnih proporcija.
Operativno planiranje kod tzv. ustanova (npr. zdravstvenih, prosvjetnih, itd.)
traži posebnu razradu.
Ukoliko u okviru planom datih direktivnih proporcija zakon ponude i po­
tražnje dejstvuje elementarno, on se odražava u ugovorima, slobodnoj ponudi,
itd. Operativno planiranje jeste, prema tome, u okviru direktivnih planskih pro­
porcija — i to samo u njihovom okviru — jednovremeno rezultat privredne kal­
kulacije dejstvovanja zakona ponude i potražnje preko novca kao sredstva raz-
mene.”
Izričito se naglašava: „Državni planski organi — planske komisije, planski
organi saveta — planiraju, ukoliko se radi o socijalističkom sektoru našeg privred­
nog sistema samo proporcije.”
Što se tiče pitanja cijena, Kidrič smatra da u tom momentu, zbog speci­
fičnih odnosa vrijednosti i upotrebne vrijednosti u našoj ekonomici, treba da
postoje tri vrste cijena: vrijednosne cijene, planske cijene i stvarne cijene. Po­
stojanje triju vrsta cijena faktički bi trebalo da odražava mješovitost između di­
rigiranih cijena sa strane države i stvarne cijene „koja se u robnoj razmeni doista
postiže na temelju delovanja zakona ponude i potražnje u okviru planom datih
direktivnih proporcija.” Iako smo mi praktički usvojili kao bazu privrede stvarne
cijene, istina zadržavajući dugo za izvjesne proizvode (neke osnovne sirovine i
neke poljoprivredne proizvode) plafonirane cijene, postavljanje nužnosti posto­
janja triju vrsta cijena pokazuje kako smo išli oprezno u oslobađanju zakona slo­
bodnog robnog tržišta, iako u okviru plana.
Otpočeti proces konstituiranja proizvodnje u skladu s kretanjem društva u
pravcu njegove izgradnje kao asocijacije slobodnih proizvođača tekao je svojom
logikom dalje, iako je išao polako uz određene zastoje, pa i kolebanja. Prvu fazu
tog procesa mogli bismo označiti kao period u kojem privredna organizacija po­
staje osnovni nosilac proste reprodukcije. Jasno je da uz akciju subjektivnog fa­
ktora dominirajuću ulogu u konstituiranju proizvodnje u smislu njezine izgradnje
kao asocijacije slobodnih proizvođača ima nivo razvijenosti proizvodnih snaga.
Kao što smo naglasili, proces počinje s razvojem samoupravljanja, što u proi­
zvodnji znači — konstituiranjem radničkih savjeta.

180
 ROBNA PRIVREDA U SOOJAUZM U

Je li takav razvoj bio jedino moguć u izgradnji samoupravnog socijalističkog

društva u danim historijskim uvjetima? To se pitanje može formulirati i kao od­
nos robne privrede i socijalizma. Klasici marksizma smatrali su da socijalizam
likvidira robnu privredu.
Stavovi su klasika teoretski jasni i pravilni. Oni izvode zaključak o nestanku
robne piivrede u socijalizmu na osnovi analize njezine suštine, geneze i njezina
razvoja, pa dalje i nužnosti njezina nestanka. Kao i u drugim pitanjima razvoja
društva, klasici marksizma prelaz iz kapitalizma u socijalizam promatraju kao za­
konomjernost povezanu prvenstveno s razvojem proizvodnih snaga. Prema tome,
u socijalističko društvo prelaze zemlje gdje su se proizvodne snage najviše razvile,
a time su stvoreni nužni uvjeti i za likvidaciju robne privrede. Ako se tako shvate
stavovi Marxa i Engelsa, onda su oni potpuno jasni. U praksi, kao što znamo,
nije otpočela izgradnja socijalizma u zemljama gdje su proizvodne snage najra­
zvijenije, već, uz neke iznimke, u slabo razvijenim zemljama. Kada Marx i En­
gels govore o pobjedi socijalizma, oni govore o stanju kad su za nj dane mate­
rijalne pretpostavke već u kapitalizmu, naročito visokim stupnjem industrijali­
zacije, podruštvljenjem procesa rada i planiranja u okviru monopola i trustova,
itd. Prema tome, razvoj proizvodnih snaga nužno dovodi do nestanka robne pri­
vrede. Nedovoljno razvijene proizvodne snage za nas su osnovni razlog posto­
janja robne privrede danas u socijalizmu. Među političkim ekonomistima po­
dijeljena su mišljenja zašto danas u socijalizmu postoji robna privreda. Vrlo ih
mnogo ima koji kao i mi smatraju da su osnovni uzrok postojanja robne privrede
u socijalizmu nedovoljno razvijene proizvodne snage socijalizma. Navode se i
drugi razlozi kao što su: različitost vrsta rada, različitost oblika svojine, potreba
izražavanja ekvivalentnosti, itd. Po našem mišljenju, neki od navedenih uzroka
postojanja robne privrede samo su izvedeni iz osnovnog — nedovoljno razvijenih
proizvodnih snaga. Ljudsko j$ društvo vrlo složen organizam koji funkcionira
po određenim zakonitostima. Oko zakona vrijednosti kao osnovnog zakona robne
privrede izgrađen je mehanizam funkcioniranja društvenog procesa rada. Po­
moću zakona vrijednosti i vezano uz njega odgovarajućim mehanizmima: tržištem,
ekonomijom rada (selektivnošću, racionalnim utroškom rada) — izražava se mjera
rada date robe kao utroška društvenog rada i potiče razvoj tehnike. Nakon likvi­
dacije robe i zakona vrijednosti moraju doći drugi zakoni i na njima izgrađen me­
hanizam, koji će obavljati i spomenute funkcije. Klasici marksizma dali su na­
čelan odgovor na gornja pitanja kao konačno stanje, ali pretpostavljajući visoko
razvijene proizvodne snage i njima odgovarajuće društvene odnose. Uzmimo za
ilustraciju iskazivanje individualnog rada kao dijela ukupnog društvenog rada. U
„Kritici Gotskog programa” Marx kaže: „U društvu koje počiva na zadružnim
načelima, koje se bazira na zajedničkoj svojini sredstava za proizvodnju, proi­
zvođači ne razmjenjuju svoje proizvode, ni rad koji je utrošen na proizvod ne po­
javljuje se ovdje kao vrijednost tih proizvoda . . . . individualni radovi postoje
ne okolišno, nego neposredno kao sastavni dijelovi cjelokupnog rada.” I dalje on
kaže: „Prema tome, pojedini proizvođač dobija nazad od društva — poslije od­
bitka — tačno onoliko koliko mu daje. Ono što mu je on dao — njegov je individu­
alni kvantum rada . . . . On dobija od društva potvrdu da je dao toliko i toliko rada
(poslije odbitka njegova rada za zajedničke fondove).”26 Kao što vidimo, Marx

26 Marx: Kritika Gotskog programa, Kultura, 1948, str. 23.

181
daje, gledano iz sadašnje naše situacije, buduće stanje. Za nas se postavlja pitanje
šta treba da se učini da izmjerimo rad pojedinca da bismo znali koliko on daje
društvu, da bi mu društvo dalo „potvrdu” da je toliko i toliko rada dao društvu.
Na isti način mogli bismo pokazati problematiku i kada govorimo o drugim pro­
blemima političke ekonomije socijalizma.
Praksa nam pokazuje da za sada nema drugog mehanizma da se izraze gor­
nje veličine, osim mehanizma robne privrede. Prema tome, robna je privreda
i njen mehanizam nužan u sadašnjoj fazi izgradnje socijalizma. Robna privreda
je n* žna, za sada, ali je ona ipak nasljedje starog. Ona će s razvojem proizvodnih
snaga i razvojem socijalističkih društvenih odnosa nestati.
Budući da je robna privreda u sadašnjoj fazi izgradnje socijalizma nužna,
postavlja se pitanje njene uloge u tom razvoju. Robna privreda i zakon vrijed­
nosti, kao što znamo, postojali su u nekoliko društvenih sistema; „međutim, ro­
bna proizvodnja nipošto nije isključiv oblik društvene proizvodnje. U staroin-
dijskoj općini i u zadruzi kod Južnih Slavena proizvodi se ne pretvaraju u robu.”27
Proizvodnja robe i promet roba predstavljaju pojavu svojstvenu određenim na­
činima proizvodnje, iako njen obim i značaj nije podjednak. „Dublja analiza po­
java dokazala je da se društveni organizmi između sebe isto tako temeljito ra­
zlikuju kao i biljni i životinjski organizmi. . . . Štaviše, jedna te ista pojava pot­
pada pod sasvim različite zakone uslijed različitosti u cjelokupnoj građi onih
organizama, uslijed odstupanja njihovih pojedinačnih organa, uslijed različitih
uslova pod kojima funkcioniraju, itd.”28 Budući da je socijalizam poseban or­
ganizam, čija je bitna karakteristika da mu je temelj — društvena svojina nad
sredstvima za proizvodnju, a vlast je diktatura proletarijata, to se i zakon vrije­
dnosti, kao i čitav mehanizam robno-novčane privrede mora na poseban način
„prelomiti” u tom organizmu. Zbog specifičnog načina izgradnje socijalizma iz­
vanredno značenje ima akcija subjektivnog društvenog faktora. Kad bismo do­
pustili stihijno djelovanje zakona vrijednosti i mehanizma robne privrede, ra­
zvoj društva ne bi tekao u pravcu izgradnje socijalizma. Prema tome, zakon vri­
jednosti i njemu odgovarajući mehanizam mora biti kontroliran i usmjeravan u
svom djelovanju u pravcu poticanja razvoja proizvodnih snaga i izgradnje so­
cijalističkih društvenih odnosa. Takvo stanje rađa nov problem djelovanja ob­
jektivnih ekonomskih zakona i akcija subjektivnog faktora. U širem smislu, to je
odnos ekonomike i politike. Subjektivni faktor ne može usmjeravati društveni
razvoj koji bi se kretao u suprotnom pravcu od djelovanja objektivnih ekonomskih
zakona robne privrede, ali se može koristiti objektivnim ekonomskim zakonima
i usmjeravati njihovo djelovanje u željenom pravcu. Taj željeni pravac jest iz­
gradnja socijalističkog društva. Konkretne recepte za akciju subjektivnog fak­
tora nemoguće je dati. Kako treba postupati, što konkretno poduzeti, dokle ići,
može odgovoriti samo praksa,29 a to je tekući život, koji suvremenici u detaljima

27 F. Engels: Anti-Dühring, Naprijed, Zagreb, 1946, str. 325.

28 K. Marx: Kapital, I, Predgovor drugom izdanju, str. L X II. Engels kaže da se „ovi ekonom­
ski zakoni robne proizvodnje modificiraju sa raznim razvojnim stupnjevima toga oblika proizvod­
nje, no, uglavnom je qelokupan period civilizacije pod njenom vlašću.”
(F. Engels: Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države, str. 156.)
29 Odgovarajući holanskom socijalistu Njuvengensu, Marx kaže: „ . . . što treba raditi
u određenom momentu budućnosti, kao neposredna akcija, konačno zavisi od danih istorijskih
uslova u kojima će se trebati djelovati” . (Marx i Engels: Sočinjenija, tom 35, str. 131, ruski)
T o e u skladu s Engelsovim stavom kada kaže za Matxa: „No, o tome što će biti poslije
socijalističkog prevrata, on je govorio samo u općim crtama.” (Ibidem, tom 16, str. 221, ruski)

182
različito doživljuju i ocjenjuju. Zbog toga i ima razlika među ekonomistima mark­
sistima u ocjeni značaja i uloge zakona vrijednosti, pa i robne privrede u cjelini.
Kao što pokazuje praksa, nužnost razvijanja robno-novčanih odnosa, za izgrad­
nju socijalističkog društva, već po suštini zakona vrijednosti i robe uzrokuje da
se društveni razvoj mora odvijati uz svladavanje određenih suprotnosti, koje, ako
su nekontrolirane, prerastaju u antagonizam, što može zakočiti proces izgradnje
socijalističkog društva.
No, to kretanje nije pravolinijsko, nego se odvija uz svladavanje suprot­
nosti u samom razvoju. Jačanje djelovanja zakona robne privrede i njoj svojst­
venog mehanizma podiže efektivnost korištenja faktora proizvodnje i osamosta-
ljuje poduzeće u odnosu na društvo u smislu da se pri donošenju odluka podu­
zeće rukovodi maksimalizacijom dohotka, a to je kategorija robne privrede u
socijalističkom društvu. Da bi se postigli što bolji rezultati, bilo je nužno dati
veće značenje djelovanju mehanizma robno-novčane privrede, zatim bankarskom,
kreditnom, vanjskotrgovinskom mehanizmu i dr. Privreda SFRJ kao složen di­
namički sistem planskog karaktera nije još izgrađena. To je uz ostale razloge i uz
slabosti subjektivnog faktora osnovni razlog što nije došlo do „ prelamanja” za­
kona robne privrede i njenog mehanizma na zadovoljavajući način sa stajališta
interesa izgradnje samoupravnog socijalističkog društva. U prvom redu, slabi
planiranje u razvoju privrede kao cjeline, a u isto vrijeme jačaju elementi poslo­
vanja privrednog poduzeća kao složenog sistema, ali pretežno vezano za suštinu
robne privrede — uz realizaciju na tržištu.
Potiskivanje planskog elementa u društvu u tom periodu, ima dosta
loše posljedice za privredni razvoj. Prvenstveno dolazi do nesinhroniziranih
investicija, do nepotrebnog dupliranja pojedinih kapaciteta, s jedne strane, i, s
druge, do zaostajanja drugih (proizvodnja sirovina) i infrastrukture te do dispro­
porcija između grana (elektroprivreda i potrošnja električne energije) i čak izme­
đu privrednih oblasti (zaostajanje poljoprivrede). Osnovni je razlog u tome što
jačajući djelovanje mehanizma robne privrede, bez dovoljno usmjeravanja, dolazi
do osamostaljenja prema društvu naročito banaka i vanjskotrgovinskih poduzeća,
gdje se koncentrira velik dio novčanih sredstava, a banka i ta poduzeća daju ih
kao kredit gotovo isključivo tamo gdje dobivaju maksimalnu kamatu. Budući da
sii ukupna sredstva za investicije daleko ispod potreba, omogućeno je držaocima
financijskih investicionih sredstava da traže faktički „lihvarske” kamate. Uz druge
razloge, koje sada ne bismo navodili, uz sve proklamiranje kao prioritetnog za­
datka — rasterećenja privrede da bi privredne organizacije mogle preuzeti i os­
novnu brigu o proširenoj reprodukciji, odnosi u primarnoj raspodjeli bruto-pro-
izvoda i nacionalnog dohotka ne mijenjaju se bitno sve do danas. Prema tome,
privredne organizacije do danas nisu preuzele osnovnu brigu o proširenoj re­
produkciji, što znači da je najveći dio viška rada još uvijek otuđen od neposrednih
proizvođača. To opet pokazuje da se ne vrše promjene kod proizvodnje u smislu
njezina konstituiranja kao prirodnog stanja procesa rada u našem poimanju. Po­
vezivanjem birokracije u državnoj upravi s tehno-birokratskim slojem u podu­
zeću stvaraju se centri moći, koji u velikoj mjeri određuju uvjete proizvodnje i
poslovanja poduzeća i bitno utječu na raspodjelu dohotka. Taj društveni sloj
svoju aktivnost sve više usmjerava da prigrabi što veći dio viška rada, ne vodeći
brigu o ekonomičnosti faktora proizvodnje, o povećanju proizvodnje i produk­
tivnosti promatranih sa općedruštvenog aspekta. Zašto je takav trend razvoja bio
moguć, iako je samoupravljanje bilo već dosta razvijeno? U prvom redu zato što
je u čitavom periodu od 1945. do danas uz razvoj samoupravljanja tekao proces

183
ubrzanog razvoja proizvodnih snaga putem ubrzane industrijalizacije, a to znači
da se u tom procesu istom stvarao modemi proletarijat „velike industrije”. Još
u to doba velik dio radničke klase direktno ili indirektno stiče dio sredstava po­
trebnih za život sa sela, od poljoprivrede, a ne isključivo s radnog mjesta u in­
dustriji.30 Nemali dio radničke klase u svim manjim mjestima stanuje na selu.
U priobalnom pojasu dio radničke klase bavi se i dopunskim zanimanjem — tu­
rističkom djelatnošću. Isto tako dio radničke klase izvan tvorničkog radnog vre­
mena obavlja obrtničke usluge stanovništvu. Sve to u određenom smislu demo­
bilizira dio radničke klase da isključivo putem samoupravljanja, tj. preuzimanjem
svih funkcija procesa proizvodnje pod svoju isključivu kontrolu, povećanjem pro­
izvodnje i produktivnosti osigurava zadovoljenje svojih sve većih potreba i sve
većih potreba društva. Tome treba dodati da se u poljoprivredi u to doba još
nalazi oko 1,5 milijuna zaposlenih, koji su faktički nedovoljno zaposleni, i uz to
još i zbog lošijih uvjeta rada i života na selu, čekaju pogodan momenat da se za­
posle u industriji. (Važan razlog je penzija i zdravstveno osiguranje.) Ima i drugih
faktora koji presudno utječu na određeno zaostajanje razvoja samoupravljanja. Još
su klasici upozorili da se radnička klasa dok mora kudikamo najveći dio svog vre­
mena trošiti na osiguravanje sredstava za život — ne može u dovoljnoj mjeri po­
svetiti općim poslovima. Drugi suštinski razlog jest velik jaz podjele u našem
društvu na mali sloj onih koji se bave umnim radom i velik dio onih koji se gotovo
isključivo bave fizičkim radom. Iako se stanje konstantno poboljšava, ipak je ono
do danas vrlo slabo.
Između ostalog, to se vidi i iz strukture kvalifikacija i obrazovanja. U 1972.
godini od ukupno zaposlenih u SFRJ 20,98% starijih od deset godina ne zna
čitati ni pisati:. Oko 850.000 njih nema nikakve kvalifikacije. Za oko 90% po­
stojećih kvalifikacija priznatih u SFRJ ne može se steći znanje školovanjem, niti
u organiziranom poretku, već neorganizirano u praksi, a kasnije se formalno do­
biva pismeni dokument o stečenoj kvalifikaciji od određene komisije koja pro­
vjerava znanje. Postoje i drugi ali sporedniji razlozi što nije došlo do efikasnijeg
djelovanja radničke klase, putem razvoja samoupravljanja, protiv devijacija od
kursa izgradnje samoupravnog socijalizma.
Nacionalna ekonomija kao složen organizam, adekvatan suvremenom stu­
pnju razvijenosti proizvodnih snaga, također se razvija, a danas kod nas još se
nije razvila do te mjere da bi mogla na zadovoljavajući način „prelamati” zakone
robne privrede. Zbog nedovoljne razvijenosti privrede, što se očituje na nekoliko
načina (nedovoljno razvijeni saobraćaj, infrastruktura, itd.) jačanjem djelovanja
mehanizma robno-novčane privrede, koji još nije dovoljno kontroliran, dolazi do
nepoželjnog „prelamanja” tih zakonitosti, ocijenjeno sa stajališta izgradnje sa­
moupravnog socijalizma. Mehanizam konkurencije iz nekoliko razloga slabo dje­
luje, tako da jačaju tendencije autarkičnosti, monopola, a preko mehanizma cijena
u tim uvjetima, dolazi do stjecanja dohotka izvan rada. Nije osigurano zadovo­
ljavajuće kretanje financijskih sredstava i radne snage u okviru nacionalne eko­
nomije. U tim uvjetima zakoni robne privrede dovode i do sve izražajnijeg naru­
šavanja zakonitosti raspodjele prema radu. Društveno-politička posljedica takva
kretanja jest produbljenje socijalnih razlika, jasno — zasnovano na stjecanju do­
hotka bez rada. Umjesto da samoupravni organizam „lomi” zakone robne privrede
tako da oni pomažu njegovu izgradnju, da stvaraju uvjete i formiraju mehanizam

30 Još u 1973. godini u osobnim dohocima isplate na osnovi redovnog rada i isplate po
drugim osnovama odnose se 1 :1.

184
društva koje se izgrađuje kao asocijacija slobodnih proizvođača, jač«m suprotne
tendencije: sve je veće značenje produkcione cijene; višak rada tendira da se kon­
stituira kao kapital koji ima „svoju” cijenu; isto tako jačaju tendencije da se i ra­
dna snaga tretira kao roba, a time se zaustavlja definitivno odumiranje najamnih
odnosa i raznih oblika alijenacije, što je sve zajedno suprotno kursu izgradnje
društva kao asocijacije slobodnih proizvođača. Iskustvo ovog perioda očigledno
potvrđuje da suština društva kao organizma na razne načine prelama zakone ro­
bne privrede. Isto tako to iskustvo ponovno potvrđuje da se socijalizam ne mo­
že izgraditi nikakvim automatizmom bez usmjeravanja razvoja svjesno organi­
ziranom akcijom društva.
Da bi se ubrzao kurs razvoja samoupravnog socijalizma, najprije je bilo
nužno poduzeti akcije da se omogući utvrđivanje tko i koliko učestvuje u ukupnom
društvenom radu i da se na toj osnovi udruživanja rada izgrade svi daljnji odnosi
u društvu i tome odgovarajući mehanizam.

UDRUŽENI RAD KAO PRIRODNO STANJE PROCESA RADA

Osnova našeg socijalističkog društva jesu društvena sredstva za proizvodnju.
Na toj osnovi gradimo novo socijalističko društvo kao „asocijaciju slobodnih pro­
izvođača”. Put koji treba prijeći, Engels je ovako skicirao: „Postajući gospodar
cjelokupnih sredstava za proizvodnju, da bi ih društveno i planski primjenjivalo,
društvo uništava dosadašnje robovanje ljudi njihovim vlastitim sredstvima za pro­
izvodnju. Društvo se, razumije se, ne može osloboditi, a da se ne oslobodi i svaki
pojedinac. Dakle, stari se način proizvodnje mora iz osnova izmijeniti, a naročito
mora nestati stare podjele rada. Na njeno mjesto mora doći takva organizacija
proizvodnje u kojoj, s jedne strane, nijedan pojedinac ne može svaliti na drugog
svoj udio u produktivnom radu, tom prirodnom uslovu čovjekove egzistencije;
u kojoj, s druge strane, produktivan rad, umjesto da bude sredstvo za poroblja­
vanje, postaje sredstvo za oslobađanje ljudi, pružajući svakom pojedincu priliku
da sve svoje sposobnosti, kako tjelesne tako i duhovne, usavršava i primjenjuje
u svim pravcima, i u kojoj se on tako pretvara u uživanje mjesto da bude teret.”31
Polazeći s tih pozicija, a u analizi suštine udruženog rada, za nas su neobično
važni Marxovi stavovi o naravi socijalističkog društva kao „udruženja slobodnih
ljudi, koji rade društvenim sredstvima za proizvodnju i svoje individualne radne
snage samosvjesno troše kao jednu društvenu radnu snagu”.32 Praksa izgradnje
socijalističkog društva stalno nam pokazuje da te osobine suštine socijalizma mo­
raju stalno jačati, inače o uspješnom razvoju socijalizma ne možemo govoriti.
Svako odstupanje u razvoju socijalizma od tih principa ujedno je pokazatelj od­
stupanja od socijalizma. Kao tendencije devijacije pri izgradnji socijalizma imamo
pojave i grupnog vlasništva, zapostavljanje planiranja, postojanje elemenata na­
jamnih odnosa, itd. Viziju novog društva — komunizma Marx ovako formulira:
„Krađa tuđeg radnog vremena, na čemu počiva sadašnje bogatstvo, izgleda
bijedna osnovica prema toj novorazvijenoj koju je stvorila sama velika industrija.
Čim je rad u neposrednom obliku prestao da bude veliki izvor bogatstva, radno
vrijeme prestaje i mora prestati da bude njegova mjera, a stoga i razmjenska vri­
jednost prestaje da bude mjera upotrebne vrijednosti. Višak rada mase ljudi pre­

31 F. Engels: Anti-Dühring, Naprijde, Zagreb, 1946, str. 310.

32 K. Marx: Kapital, I, Kultura, str. 43, lat.

185
stao je da bude uvjet za razvitak općeg bogatstva, upravo kao i nerad malobrojnih
za razvitak općih moći ljudskog mozga. Time se ruši proizvodnja koja počiva na
prometnoj vrijednosti sam neposredni proces materijalne proizvodnje dobija oblik
koji se oslobodio oskudnosti i kontradiktornosti. Slobodan razvoj individua, i
stoga ne reduciranje potrebnog radnog vremena da bi se proizveo višak rada, već
uopće redukcija potrebnog rada društva na minimum, čemu tada odgovara umje­
tničko, naučno, itd. razvijanje individua zahvaljujući za sve njih oslobođenom
vremenu i stvorenim sredstvima.”33
Da dođemo do tog cilja, moramo izgrađivati odnose među ljudima u pro­
cesu proizvodnje koji će nas tamo dovesti. Suštinu načina proizvodnje čini po­
sebnost na koji se način sjedinjuju radna snaga i sredstva za proizvodnju. Prema
tome, iz tih razloga svjesne snage društva iniciraju izgradnju socijalizma, putem
udruživanja rada, što konkretno kod nas počinje donošenjem radničkih aman­
dmana, a zatim Ustava 1974. godine.
U socijalističkom društvu rad je osnova na kojoj se uspostavljaju svi odnosi
među individuama u društvu. Da bi se ti odnosi mogli uspostavljati, nužno je
iskazati rad pojedinca u ukupnom društvenom radu. Prema Marxu, u robno-
-novčanoj privredi količina rada mjeri se zaobilaznim putem pomoću zakona vri­
jednosti, odnosno na njemu zasnovanom robno-novčanom mehanizmu kao što
su cijene, tržište, konkurencija, itd. Kad nestane zakona vrijednosti, rad će se
mjeriti u svojoj prirodnoj mjeri, vremenu. U sadašnjoj fazi razvoja socijalizma,
rad se također mjeri mehanizmom robno-novčane privrede.
Udruživanje rada sa stajališta društvenog pojedinca ima za cilj jačanje njegove
moći u razmjeni materije između njega i prirode. Drugačije rečeno, to znači
da društveni pojedinac, razvijajući proizvodne snage, vlada svim uvjetima pro­
širene reprodukcije. No, vladajući uvjetima proširene reprodukcije individua to vrši
i u isto doba i s drugim individuama s kojima je udružila svoj rad — dakle, ona
samoupravlja. Da bi ličnost mogla odlučivati o odvijanju proširene reprodukcije,
jasno — zajedno s drugim ličnostima s kojima je udružila svoj rad, moraju biti
ispunjeni određeni preduvjeti. U prvom redu, udruženi proizvođač treba da od­
lučuje o upotrebi rezultata svoga rada. Poznato je da se rezultat rada dijeli na
potreban rad i višak rada. Dio viška rada mora ići za opće potrebe. Problem je
u tome tko odlučuje koji će dio ići za opće potrebe. Da li direktno udruženi
proizvođač, stvaralac viška rada, ili njegov predstavnik posredno — država. Su­
ština samoupravljanja jest u tome da sam stvaralac viška rada odlučuje o tome
koliko viška rada ide za opće potrebe i kako treba da bude korišten. Da se proces
reprodukcije može odvijati što logičnije, bilo bi potrebno da je izgrađen meha­
nizam samoupravnog društva koji bi takvim procesima upravljao. Mi ga do da­
nas nemamo i zbog toga se moramo služiti mehanizmom robno-novčane privrede.
Samoupravljanje treba da ima svoje ishodište tamo gdje se stvara nova vrijednost.
Tamo treba da se o njemu i odlučuje. Samoupravljati sa stajališta udruženog
proizvođača znači odlučivati i to u sebe uključuje, između ostalog, da udruženi
proizvođač odlučuje o toku procesa rada u svim njegovim fazama. To znači da
udruženi proizvođač odlučuje o jednom segmentu ukupnog društvenog rada. Taj
dio ukupnog društvenog rada zovemo „osnovna organizacija udruženog rada”.
Njen bismo sadržaj mogli označiti kao „društvenu formu rada, društveno ustroj­
stvo rada ili, drugačije govoreno, odnos između ljudi u njihovom učestvovanju
u društvenom radu”. Budući da, u prvom redu, vrsta sredstava za proizvodnju

83 K. Marx: Osnovi kritike političke ekonomije, „Naprijed”, Zagreb, str. 293—294.

186
uvjetuje organizaciju društvenog rada, a budući da rezultati rada poprimaju oblik
robe, to jest određeni se rad sučeljava s drugim radovima, osnovna organizacija
udruženog rada konstituira se kao određena cjelina u odnosu na isto takve druge
cjeline. Prema tome, osnovna organizacija udruženog rada jest „društveno us­
trojstvo rada” koje čini određenu tehničko-tehnološku cjelinu, s jedne strane, i
određenu cjelovitost kao robni proizvođač, s druge strane. Kao robni proizvođač,
OOUR omogućava da se ocijeni doprinos svakog pojedinca u ukupnom radu, kao
i ukupni rezultat OOUR-a u ukupnom društvenom radu. Kao što smo rekli, ti
se odnosi izražavaju putem mehanizma robno-novčane privrede.
Budući da se nacionalna ekonomija (a u određenom smislu i svjetska pri­
vreda) na osnovi zakona razvoja proizvodnih snaga i zakona stalnog podruštv-
ljavanja procesa rada konstituira u složen dinamički sistem, to se osnovne or­
ganizacije udruženog rada pojavljuju kao ćelije složenih dinamičkih sistema.
Postavlja se pitanje na koji način, kojim putovima i pomoću kojeg mehani­
zma treba da se realizira udruživanje radova OOUR-a. Na sadašnjem stupnju
razvijenosti proizvodnih snaga to se uglavnom realizira preko mehanizma robno-
-novčane privrede, prvenstveno pomoću kreditnog mehanizma, iako imamo u
zametku i drugih formi povezivanja.
Cilj svih oblika udruživanja radova jest razvoj proizvodnih snaga kao no­
sioca rasta produktivnosti rada, osnovice za realizaciju željenih ciljeva društva i
pojedinca. Da bi OOUR bio osnovni nosilac proširene reprodukcije, on u svojim
bazičnim odnosima, odnosima udruživanja radova pojedinaca na društvenim sred­
stvima, mora biti zainteresiran za taj razvoj, tj. sam rast proizvodnih snaga mora
donositi korist direktno ili indirektno udruženom proizvođaču. Prema tome, „dru­
štveno ustrojstvo rada”, u okviru OOUR-a, mora biti regulirano mehanizmom
koji stimulira udruženi rad da nosi progres u okviru OOUR-a.
Dohodak je osnovni materijalni stimulans u sadašnjem stadiju našeg ra­
zvoja. No, konkretni dohodak ne formira se isključivo od kvantuma rada.34 On
je funkcija realizacije na tržištu, gdje se on ostvaruje odnosno realizira putem
mehanizma konkurencije, a ona u principu u prvom redu priznaje niže troškove
proizvodnje, što je primamo u robnoj privredi za razvoj proizvodnih snaga. Iz­
građujući samoupravni socijalizam, moramo čvrsto osiguravati što potpunije dje­
lovanje zakona raspodjele prema radu, inače nema socijalizma, ali u isto vrijeme
moramo poticati ubrzan razvoj proizvodnih snaga, što u robnoj privredi u prvom
redu znači nagrađivanje onih organizacija udruženog rada koje najuspješnije op-
timaliziraju sveukupne faktore procesa rada i najuspješnije zadovoljavaju potra­
žnju tršišta. Kako se sve to odvija unutar privrede koju promatramo kao odre­
đeni organizam danog nivoa razvijenosti (slaba pokretljivost društvene akumu­
lacije i radne snage, nedovoljna razvijenost konkurencije na općem jugoslaven­
skom tržištu, itd.), djelovanje robno-novčanog mehanizma ima tendenciju naru­
šavanja principa raspodjele prema radu. Sve do danas u instrumentariju eko­
nomske politike postoje i takvi instrumenti kao što su režim dvojnih cijena, di­

84 Jedan od temeljnih principa društvenih odnosa socijalističkog društva jest prindp

raspodjele prema radu. „Prema tome, pojedini proizvođač dobija nazad od društva — poslije
odbitaka — točno onoliko koliko mu daje. Ono što je on dao — njegov je individualni kvantum
rada.” Marx je smatrao da već i u tom stadiju izgradnje socijalizma nema robne privrede. Danas
se u svim socijalističkim zemljama mjerenje „kvantuma rada” vrši indirektnim putem, zakonom
vrijednosti, mehanizmom robno-novčane privrede i stoga „razmena ekvivalenata pri robnoj raz-
meni postoji samo u prošeku, a ne u svakom pojedinom slučaju” . (K. Marx: Kritika Gotskog
programa, Kultura, 1945, str. 23)

187
ferencijalne stope carinske zaštite, neopravdano različiti režimi uvoza, itd. Jasno
je da sve to omogućava pri danim okolnostima i znatnije narušavanje principa
raspodjele prema radu. U takvim je uvjetima, sa stajališta teorije političke eko­
nomije, bitno da subjektivni faktor djeluje na liniji poticanja razvoja proizvodnih
snaga, a čiju srž čini porast produktivnosti rada i jačanje društvenih odnosa ima­
nentnih udruženom radu.
U izgradnji samoupravnog socijalizma kao društva čija je osnova udruženi
rad, prvenstveno putem osnovnih organizacija udruženog rada, treba da dođe
do takvog spajanja radne snage i sredstava za rad gdje će udružene individue biti
u takvim odnosima da su zainteresirane za što efikasnije korištenje svih elemenata
od kojih zavisi rast produktivnosti rada, a to ujedno znači izgradnju automatizma
poticanja razvoja proizvodnih snaga udruženog rada. Kakve će forme i oblike
poprimati taj mehanizam, teško je danas reći. Sigurno je da još socijalizam, osim
mehanizma robno-novčane privrede, nema autohtonog mehanizma koji bi dje­
lovao na „izbjegavanje svakog beskorisnog rada”. U praksi imamo stanje koje
sa stajališta efikasnosti kcmbiniranja elemenata procesa rada ne zadovoljava, što
se danas naročito očituje kao nedovoljno korištenje kapaciteta, neracionalno tro­
šenje sirovina, neracionalna organizacija procesa rada (naročito slab unutrašnji
transport), nedovoljna lična i kolektivna odgovornost, neracionalne investicije, itd.
U vezi s time Marx je pisao: „Dok kapitalistički način proizvodnje silom nagoni
na ekonomiju u svakom individualnom poduzeću, dotle njegov anarhični sistem
konkurencije stvara najbezmjemije rasipanje društvenih sredstava za proizvodnju
i radnih snaga, pored bezbroja sad neophodnih, ali u suštini inače suvišnih fun­
kcija.”35 Socijalizam je likvidirao tu društvenu anarhiju koja je svojstvena kapi­
talizmu, a sada je momenat da ga prevlada i u ekonomiji vremena u svakom in­
dividualnom poduzeću, a za to mu trebaju puniji socijalistički društveni odnosi,
svojstveni udruženom radu, i vlastiti mehanizam ekonomskog sistema, svojstven
udruženom radu.
Jedno od ključnih pitanja napretka je promicanje tehničkog progresa i ra­
zvijanje nauke kao osnovnog faktora razvoja proizvodnih snaga društva. Kon-
kretnije govoreći i uže promatrajući p /.i problem, to je pitanje relacija: porast
produktivnosti rada prema kretanju osobnih dohodaka u odnosu na kretanje aku­
mulacije. To s~j> uzeli samo kao ilustraciju. OOUR će biti nosilac integracionih
procesa u privredi, kooperacije, kao i nosilac ekonomičnosti faktora rada, itd.

OSNOVNI FAKTORI DALJNJE IZGRADNJE SOCIJALIZMA.

ULOGA NAUKE I TEHNIČKOG PROGRESA. ULOGA
STVARALAČKE LIČNOSTI
a) Tehnički p ro g res
Paralelno s izgradnjom samoupravnog socijalističkog društva kao društvena
forma radi javlja se tendencija konstituiranja društva kao asocijacije neposrednih
proizvođača. Pred nama je još nužnost ubrzanog razvoja proizvodnih snaga, jer
kakva će oiri društvena forma rada to zavisi od nivoa razvoja proizvodnih snaga.
Odlučujući faktor u razvoju proizvodnih snaga društva jest razvoj sredstava za
proizvodnju, odnosno sama tehnika i tehnologija, shvaćena i kao primjena nau-

35 K. Marx: Kapital, I, str. 461.

188
Čnih saznanja. A upravo razvoj spomenutih faktora stvara uvjete ali i traži izgrad­
nju društva kao asocijacije slobodnih ličnosti. Pogledajmo suštinu toga razvoja.
Čovjek u početku svoga razvoja, u prvobitnoj zajednici razmjenu materije
s prirodom uređuje i nadzire neposrednom vlastitom djelatnošću, što je prirodno
stanje procesa rada, ali što je ujedno bilo odraz slabo razvijenih proizvodnih snaga,
čovjek je kao fizičko biće tada u procesu rada osnovni izvor energije koja mu je
potrebna za odvijanje procesa rada. On se koristi primitivnim sredstvima za rad,
te pokretanjem svojih tjelesnih organa djeluje na predmet rada. Direktno svojom
prisutnošću u procesu rada organizira, regulira i kontrolira odvijanje samog pro­
cesa rada. Razvoj proizvodnih snaga, u prvom redu tehnike, oslobađa čovjeka
jedne za drugom gornjih funkcija, koje on direktno obavlja u procesu rada. Čo­
vjek se kao izvorom energije počeo vrlo rano koristiti vučnom stokom, a i vode­
nicom (mlinom). Vodenica je već takav uređaj koji se vrlo uspješno koristi silama
prirode, odnosno funkcionira u skladu s prirodnim zakonima. Marx ovako ocje­
njuje ulogu mlina i sata u razvoju tehnike, shvaćene kao „materijalizirane sile
znanja”. „Nauka o frikciji, a s tim i istraživanja o matematičkim oblicima točkova,
zupčanika itd., sve je to vrš no na mlinu; isto tako je najpre ovde nastala nauka o
merenju stepena pokretačke snage, o najboljem načinu njene pripreme, itd. Skoro
svi veliki matemaričari od sredine 17. veka naovamo, ukoliko se bave pitanjima
praktične mehanike i pokuš yaju da je teoretiziraju, polaze od proste vodenice
za žito.”36
Dakle, već u ran >i historiji svojega razvitka čovjek uspijeva da mjesto sebe
kao izvor energije podmetne prirodne sile. Na isti način postupa čovjek i kod
druge faze rada, u *oj oj se on koristi primitivnim sredstvima za rad: pokretanjem
svojih tjelesnih organa djeluje na predmet rada. Kvalitativan skok predstavlja
uvođenje stroja kao osnovnog sredstva za proizvodnju u proces rada. „Tek kad
su se alati iz alata čovjekova organizma pretvorili u alate mehaničkog aparata,
strojeve alatljike, dobio je i pogonski stroj samostalan oblik, potpuno oslobođen
granica ljudske snage”.37
Vremenski gledano, čovjek se tol m prve industrijske revolucije oslobađa
fu kcije direktnog djelovanja pomoću alata na predmet rada. Ako pak gledamo
mašinu u n'enom elementarnom obliku, onda nema nikakve sumnje da industrij­
ska revolucija ne polazi od pokretačke snage, već od onog dijela mašine koji En­
gels zove working machine.38 Postepeno čovjek mijenja svoju ulogu i kao orga­
nizator procesa rada. Do Uvođenja stroja u proces proizvodnje čovjek je sam di­
rektno svojim prisustvom organizirao proces rada, nadzirao ga i upravljao njime.
Postepeno sami strojevi koji se uvode u proces rada preuzimaju potpuno te funk­
cije od čovjeka. Nov kvalitet predstavlja automatizacija procesa rada. Ugrađivanjem
signalno-regulacionih uređaja u sistem brojeva čovjek gotovo da je oslobođen
da direktno obavlja spomenute funkcije. Elektronski računski strojevi definitivno
oslobađaju čovjeka tih funkcija pri odvijanju procesa rada. Čovjek se sve više
oslobađa za kreativnu djelatnost. Ka> što kaže Marx: „Stalni cilj, tendencija
usavršavanja tehnike ide u stvari za tim da ljudski rad učini što je moguće suvi-
šnijim”.39 Ta kratka skica razvoja tehnike pokazuje proces zamjene čovjeka od

36 Marxovo pismo Engelsu od 28. I. 1863 — Prepiska, III. tom, Kultura, Beograd, 1959,
str. 139.
37 K. Marx: Kapital, I, Kultura, 1947, str. 321.
38 Marksovo pismo Engelsu od 28. I. 1863 — Prepiska, III str. 138, ibid.
39 K. Marx: Bijeda filozofije, Za0reb, 1959, str. 151.

189
strane tehnike u procesu rada, oslobađajući ga za angažiranje u procesu stvarala­
štva. „Dobivši oblik mašinerije, sredstvo za rad dobija takav oblik ajnterijalne
egzistencije koji zahtijeva da se ljudska snaga zamijeni prirodnim snagama, a
stečena rutina svjesnom primjenom prirodnih nauka”.40
Organizacija procesa rada zavisna je od vrste sredstava za proizvodnju, tj.
tehnike. „Rad se organizira i dijeli različito, već prema oruđima kojima raspolaže.
Mašine isto toliko nisu ekonomska kategorija koliko i volovi koji vuku plug; one
su samo proizvodna snaga”.41 Nas, dakle, zanima „odnos između ljudi u njihovom
učestvovanju u društvenom radu”, koji je uvjetovan i vrstom sredstava za proi­
zvodnju. U tom smislu prvo je pitanje čovjekov položaj u procesu rada zavisno
od vrste tehnike Pogledajmo kako se mijenjao čovjekov položaj u procesu rada,
zavisno od razvoja tehnike.
Za jednostavnu zanatsku proizvodnju karakteristično je da svaki pojedini
radnik primjenjuje posebna sredstva rada. Individua ima pregled nad ujkupnim
procesom rada, koji ujedno i sama izvršava, tj. organizira ga, upravlja njime i
kontrolira ga svojom fizičkom prisutnošću. Ako je proizvođač ujedno i vlasnik
sredstava za proizvodnju, onda on raspolaže i rezultatima rada. Jednostavna za­
natska proizvodnja jest izraz čovjekove specijalizacije za određeni proces rada
koji on stalno ponavlja, pa Marx s aspekta cjelovitosti ličnosti tu vrstu proizvodnje
naziva „zanatskim idiotizmom”. U manufakturnoj proizvodnji sveukupni radnik
primjenjuje posebna sredstva rada. Manufakturna proizvodnja kao izraz daljnje
podjele rada i razvoja kooperacije, ali pri istim sredstvima za proizvodnju, uz
ograničenost zanatske proizvodnje sada još čovjeka i „raskomadava”. Na višem
stupnju razvoja tehnike, u mašinskoj proizvodnji, sveukupni radnik primjenjuje
sveukupna sredstva rada, što je dovelo do daljnje podjele rada, a ličnost je još
više raskomadalo. „Ukratko, uvođenje mašina povećalo je podjelu rada u društvu,
učinilo je jednostavnijim radnikov posao u radionici, koncentriralo kapital, a čo­
vjeka raskomadalo”.42 Istom automatizacija kao oblik sredstava za proizvodnju
stvara uvjete svestranog razvoja ličnosti. „Ono čime se odlikuje podjela u radio­
nicama s mašinama jeste da je rad izgubio svako obilježje specijalnog rada. A od
trenutka kada prestane specijalno razvijanje, počinje se osjećati potreba za sve-
stranošću, težnja za svestranim razvitkom ličnosti. Automatska fabrika uklanja
zanatske struke i zanatski idiotizam”.43 U naše doba, doba naučno-tehnološke
revolucije, razvoj tehnike traži i nivo kvalitete u razvoju ličnosti u navedenom
Marxovom poimanju. Razvoj tehnike u naše doba, ugrađivanjem signalno-re-
gulacionih mehanizama u sredstva za proizvodnju i sve širom primjenom elek­
tronskih računskih strojeva traži u prvom redu od individue aktivno angažiranje
u procesu rada, zahtijeva od nje prvenstveno da održava automatizirane strojeve
i uređaje. Da bi to mogla obavljati, individua mora poznavati suštinu i princip
djelovanja automatske tehnike. Praktički, individua angažirana u procesu rada s
aummatiziranim sredstvima za rad, mora danas imati u prosjeku najmanje srednje
(tehničko) obrazovanje. Znači da se razlika između umnog i fizičkog rada anga­
žiranih individua u procesu rada smanjuje. S druge strane, budući da nauka sve
više postaje osnovni faktor razvoja, to ima za posljedicu da se sredstva za proi­
zvodnju i tehnologija stalno usavršavaju i razvijaju, odnosno da se stalno mije­

40 K. Marx: Kapital, I, str. 328.

41 K. Marx: Bijeda filozofije ,str. 140.
42 K. Marx: ibid., str. 149.
43 K. Marx: ibid., str. 151.

190
 njaju. Individua zaposlena u procesu rada, mora stalno usvajati ta nova saznanja.
Ima već pokušaja da se izmjeri koliko se brzo amortizira znanje inženjera stečeno
na fakultetu. Bez obzira na to što su to još uvijek procjene, zastarijevanje znanja
stečenog na fakultetu iznosi najmanje 5 do 25% godišnje. Isto je i kod drugih
znanja. Ta zakonomjernost nalaže da individua angažirana u procesu rada stalno
usvaja nova saznanja, tako da se isprepliću rad i učenje, odnosno oni se postepeno
integriraju u cjelinu u samom procesu rada, shvaćenom u širem smislu riječi.
Budući da za postizanje najvećeg efekta u procesu proizvodnje sve veću ulogu
igra osposobljavanje automatskih postrojenja, koja djeluju u određenim specifi­
čnim uvjetima, koji se također mijenjaju, ličnost angažirana u procesu rada svojom
se kreativnom aktivnošću prilagođava promjenljivim uvjetima u kojima rade sred­
stva za proizvodnju. Sve to traži angažiranje većeg dijela radnog vremena indi­
vidue u procesu rada, na kreativnom poslu. Da bi ona djelovala kao kreator, mora
se i sama razvijati.
Razvoj automatizacije stvara materijalne uvjete da se na visokom nivou ra­
zvijenosti proizvodnih snaga proces rada ponovno uspostavi u svom prirodnom
obliku, to jest bez prisutnosti takozvanog trećeg faktora. To omogućava porast
nužnih pretpostavki za izgradnju društva kao asocijacije slobodnih proizvođača.
Najprije bismo istakli slijedeće: skraćenje radnog dana i povećanje slobodnog
vremena; mehanizacija i automatizacija svih procesa rada, što omogućava oslo­
bađanje čovjeka od teških i opasnih radova, smanjenje razlike između industrije
i poljoprivrede, što dovodi do likvidacije podjele društva na klase; više slobodnog
vremena, što omogućava svim članovima društva da se više angažiraju u „općim”
poslovima; narasle proizvodne snage, što omogućava znatno povećanje proizvo­
dnje. Prema tome, automatizacija procesa rada kao osnova naglom rastu proi­
zvodnih snaga stvara materijalnu podlogu konstituiranja društva kao asocijacije
slobodnih proizvođača. To je zakonomjernost razvoja ljudskog društva, i to su­
glasno nužnosti usaglašavanja proizvodnih snaga i društvenih odnosa.
U socijalističkim zemljama taj je proces u toku, samo što su proizvodne
snage još uvijek nedovoljno razvijene da bi se društvo već sada konstituiralo kao
asocijacija slobodnih proizvođača. Socijalističke zemlje, prema tome, u sadašnjem
periodu svog razvoja moraju paralelno razvijati, s jedne strane, proizvodne snage
u pravcu kompleksne automatizacije procesa rada i, s druge strane, društvene
odnose kao proces izgradnje društva kao asocijacije slobodnih proizvođača. Ne
mogu se društveni odnosi razviti dalje nego to dopušta nivo razvijenosti proi­
zvodnih snaga, ali te su dvije kategorije u recipročnoj interakciji pri čemu primat
imaju proizvodne snage.

b) Nauka kao osnovna proizvodna snaga

Razvoj tehnike i tehnologije svakog je dana sve brži i sve obuhvatniji. A
po M arni tehnika je „materijalizirana sila znanja”. „Priroda ne stvara mašine,
brodove, željezničke pruge, električni telegraf, itd. Sve je to stvoreno ljudskom
rukom i ljudskim mozgom — materijalizirana sila znanja”.44
Marx je utvrdio da se snaga razvoja ljudskog društva nalazi u primjeni na­
uke u svim elementima procesa rada, počevši od konstrukcije strojeva, preko or­
ganizacije radnog mjesta, pa do postepenosti u procesu rada, organizacije unutar

44 „Boljševik” 1939, br. 11— 12, str. 63, (ruski), Moskva.

191
tvorničkog transporta, itd. Takav razvoj traži nastanak i primjenu metoda kao
Sto su: studij rada, vremena i pokreta, linearno programiranje i slično. Primjena
naučnih metoda širi se i dalje, te postepeno obuhvaća nabavu i prodaju. Formiraju
se posebne discipline, koje nastoje da se što potpunije koriste naukom, kao, na
primjer, izučavanje tržišta (marketing). Na istim se principima konstituira in­
dustrijska sociologija i psihologija. Proces teče dalje i sve do naših dana, do epohe
naučno-tehnološke revolucije. Sve to pridonosi organiziranju proizvodnje uz „iz­
bjegavanje svakog beskorisnog rada”.
Epohu naučno-tehnološke revolucije karakterizira činjenica da je nauka po­
stala osnovna proizvodna snaga. Nauka i naučni razvoj su, s jedne strane, stup
nosač razvoja proizvodnih snaga društva; s druge strane, da bi se nauka kao os­
novna proizvodna snaga razvijala i zaista bila motor samog razvoja, ona traži svog
stvaraoca, a to je stvaralačka ličnost. Budući da je nauka ušla i sve više ulazi u
svaki element društvenog procesa rada, njome se može svrsishodno koristiti ra­
zvijena kreativna ličnost. To znači: da bi se društvo što uspješnije razvijalo u
skladu sa zahtjevima nauke i njenog razvoja, ono mora biti sastavljeno od slo­
bodnih stvaralačkih ličnosti. Prema tome, proizvodne snage društva, čiji je motor
razvoja nauka, traže i odgovarajuće društvene odnose, društvo kao asocijaciju
slobodnih stvaralačkih ličnosti. Teorija političke ekonomije, koja kao suštinsku
točku razvoja ljudskog društva promatra usklađivanje proizvodnih snaga i dru­
štvenih odnosa, u naše doba, tj. u epohi naučno-tehnološke revolucije, vidi os­
novni problem daljnjeg razvoja ljudskog društva u usklađivanju proizvodnih snaga
društva, čiji je osnovni nosilac nauka, s odgovarajućim društvenim odnosima,
s izgradnjom društva kao asocijacije slobodnih kreativnih ličnosti.
Da bismo izgradili naše društvo kao asocijaciju slobodnih kreativnih lič­
nosti, nužno je stvoriti uvjete da se svaki proizvođač formira u tom smislu, a
kod toga izvanrednu ulogu ima međuzavisnost razvoja nauke i obrazovanja.
Prilazeći objašnjenju međuzavisnosti razvoja nauke i obrazovnog procesa,
želimo naglasiti i ono što je već i K. Marx predvidio. „Kao što na kapitalu zasno­
vana proizvodnja stvara, s jedne strane, univerzalnu industriju — tj. višak rada,
rad koji stvara vrijednost, tako se pojavljuje, s druge strane, jedan sistem opće eks­
ploatacije prirodnih i ljudskih osobina, jedan sistem opće korisnosti, čijim nosiocem
pojavljuje se i sama nauka . . . .”45 Marx je takav zakoniti razvoj ljudskog društva
skicirao samo u općim crtama, što se danas u praksi sve više potvrđuje.

c) Uloga stvaralačke ličnosti

Da bi nauka u potpunosti izvršila svoj historijski zadatak, ona se mora stalno
razvijati, ona mora po svom karakteru biti osnovni motor razvoja ljudskog društva.
Nosilac razvoja same nauke jest stvaralačka ličnost koja, razvijajući sebe, razvija
nauku, a ova opet društvo, koje razvijajući se postavlja sve nove i nove zadatke
samoj stvaralačkoj ličnosti. Nov kvalitet klasnog sukoba suvremenog društva,
čija je osnovica in ultima linea sukob proizvodnih snaga i društvenih odnosa, jest
pobuna suvremene ličnosti protiv depersonalizacije, komercijalizma, karijerizma
i birokratizma, a za puni razvoj samostalne kreativne ličnosti. Prema tome, i daljnji
razvoj proizvodnih snaga, a i daljnji razvoj društvenih odnosa traže najpovoljnije
uvjete potpune afirmacije nauke kao osnovne snage razvoja ljudskog društva.

45 K. Marx: Grundrisse der Kritik der Politischen Ökonomie, str. 313. Berlin, 1953.

192
Konačni je cilj izdizanje svih članova ljudskog društva na nivo stvaralačke ličnosti.
Znatno da danas u svijetu postoje velike diferencijacije. U velikom dijelu svijeta
živi velik procenat nepismenih, a najnaprednije zemlje ulažu napore za obuhvatanje
sve omladine srednjoškolskim obrazovanjem. Prema nekim proračunima, viši
stupanj obrazovanja utječe na povećanje nacionalnog dohotka oko 25%.
Jedan je od bitnih faktora efikasnosti privređivanja nivo obrazovanosti u
pojedinoj zemlji. U SAD je u 1965. godini omladina u dobi od 14 do 17 godina
bila obuhvaćena srednjim obrazovanjem sa 90%. U isto je vrijeme u jednoj od
najrazvijenijih zemalja zapadne Evrope, u Belgiji, srednjim obrazovanjem bila
obuhvaćena omladina od 14 godina sa 80%, a omladina u dobi od 17 godina sa
svega 44%. U Zapadnoj Njemačkoj stanje je bilo još lošije. Srednjim obrazovanjem
bila je obuhvaćena omladina od 14 godina sa 80%, a omladina sa 17 godina sa
svega 18%; Velika Britanija, skandinavske zemlje, Švicarska i Austrija imale su
nešto bolje stanje. Ako se pogleda odnos obuhvaćene omladine u obrazovnom
procesu u dobi od 20 do 25 godina, onda je prednost SAD pred zemljama zapadne
Evrope još izrazitija. U SAD omladina te dobi obuhvaćena je školovanjem sa
20%, u Belgiji, vodećoj zemlji u tom pogledu u zapadnoj Evropi, bila je sa 15,8%
obuhvaćena omladina od 20 godina starosti, a ona sa 24 godine samo sa 2,9 %•
Ako takvo stanje, koje ni izdaleka ne odgovara suvremenim potrebama ljudskog
društva, usporedimo s našim stanjem, onda vidimo kako su naše snage još uvijek
vrlo skromne prema potrebama izgradnje samoupravnog socijalističkog društva,
shvaćenog kao asocijacija slobodnih, kreativnih ličnosti. U 1968. godini u SFRJ
svako deveto dijete u dobi između 7 i 15 godina nije pohađalo školu. Oko 20%
naše omladine ne dobiva ni osnovno obrazovanje, a od ukupno 3,6 milijuna zapos­
lenih dvije trećine nema punu osnovnu izobrazbu. Bez i jednog razreda osnovne
škole ima oko 200.000 radnika. Naš daljnji razvitak umnogome zavisi od toga
koliko ćemo i mi kao zemlja uspjeti realizirati neminovnosti razvoja suvremenog
društva, koliko ćemo biti sposobni da nauku pretvorimo u osnovnu pokretačku
snagu našeg razvoja. ,,U socijalističkom društvu nauka mora da služi radnom
čovjeku, da bude pokretačka snaga njegove proizvodnosti rada, da stvara sve po­
voljnije uslove za njegov život i rad, da bi on sve više postojao slobodna, stvaralačka
ličnost. . .. Primjena nauke na svim područjima predstavlja jedno od centralnih
pitanja privredne i društvene reforme.”46 S najkompetentnijeg mjesta u našoj
zemlji dano je nauci značenje koje suvremeni razvoj traži. „Danas je, inače, jedno
od osnovnih mjerila vitalnosti u tome koliko se brzo usvajaju dostignuća naučno-
-tehnološke revolucije i nauke opće. . . . Na današnjem stepenu našeg razvitka
moramo naći načina i mogućnosti da se u tokove naučno-tehnološke revolucije
uključujemo brže nego do sada. Danas je to za nas materijalna i društvena nemi­
novnost. . .. Mi, dakle, moramo nastojati da se radnik — samoupravljač podjed­
nako odnosi prema nauci kao i prema materijalnim činiocima proizvodnje, tj.
prema sredstvima za proizvodnju. Bez takve sprege nauke i proizvodnje nezamisliv
je brži razvoj naše privrede i samoupravnog društva u cjelini.”47

d) Narodna privreda kao složen dinam ički sistem

Značenje nauke kao osnovnog faktora privrednog i društvenog razvoja dolazi
i dolazit će sve više do izražaja i zbog toga što razvoj proizvodnih snaga ubrzava
podruštvljenje procesa rada, što uvjetuje konstituiranje društva kao i nacionalne
44 Tito, u „Vjesniku” od 10. VI. 1970.
47 Ibidem

13 P o litičk a ek on om ija socijalizm a 193

ekonomije kao složenih dinamičkih sistema. Složenim dinamičkim sistemima može
se upravljati samo korištenjem spoznatih zakonitosti po kojima sistem funk­
cionira.
Na sadašnju fazu razvoja ljudskog društva treba gledati kao na dio historijski
zakonitog razvojnog procesa. Složeni dinamički sistemi rađaju se tada kada je
društveni proces rada dostigao visok nivo međuzavisnosti, međuuvjetovanosti,
mnogosloženosti i mnogopovezanosti. Jasno, i taj stadij što ga je dosegao društveni
proces rada rezultat je historijskog razvoja samog procesa rada i ljudskog društva
u cjelini. Ne treba zaboraviti da je čovjek počeo proizvoditi najprije koristeći se
vlastitim organima, a kasnije izrađuje najprimitivnije predmete rada, koji su zapravo
produljenje njegovih organa, pa pomoću alata dolazi do stroja i automatske teh­
nike. U tom razvojnom procesu prekretnicu čini izum stroja, koji je ujedno i di-
iektno ishodište automatske-kibemetske tehnike i konstituiranja složenih dinamič­
kih sistema na njoj. Izumom stroja (mašine) nastaju kvalitativne promjene u društ­
venom procesu rada. Želimo istaći da se uvođenjem stroja u proces rada sam proces
rada sve više poistovjećuje s naučnom spoznajnošću. Stroj omogućuje čovjeku da
uvede visok nivo objektivizacije procesa rada, s jedne strane, i pridonosi povećanju
kontinuiranosti procesa rada, s druge strane. Konstituiranje stroja kao osnovnog
sredstva za proizvodnju istovjetno je s nastankom kapitalizma. T a nova kvalita­
tivna faza razvoja ljudskog društva poznata je kao prva industrijska revolucija.
„Međutim, kontinuitet je karakteristično obilježje kapitalističke proizvodnje i
uslovljen je njenom tehničkom osnovom, mada se ne da uvijek bezuslovno pos­
tići.”48 Kontinuiranost proizvodnje uvjetovana je tehničkom osnovicom kapitalizma,
strojem, i otada pa unaprijed raste kontinuiranost procesa rada koja na određenom
stadiju svog razvitka stvara uvjete za nastanak automatizacije. Automatizacija je
ujedno nova kvaliteta razvoja društvenog procesa rada, koju, među ostalim, karak­
terizira visok nivo složenosti i međuovisnosti elemenata i faza procesa rada, ali
kao kontinuiran proces. Ključna točka automatizacije jest princip povratne sprege.
Oba gornja faktora presudna su kao uvjeti nicanja složenih dinamičkih sistema.
Marx je prvu fazu tog razvojnog procesa definirao ovako: „Proste alatke, akumula­
cija alata; složene alatke; pokretanje složene alatke s jednim jedinim ručnim pokre­
tačem — čovjekom; pokretanje tih oruđa pomoću prirodnih sila; sistem mašina
koje imaju automatski motor — eto tako je tekao razvitak mašina.”49
U kratkim crtama iznijeli smo proces stvaranja uvjeta za rađanje složenih
dinamičkih sistema, promatran prvenstveno s tehničkog aspekta. Razvitak proiz­
vodnih snaga i ljudskog društva mora se promatrati i s ekonomskog stajališta.
U tom aspektu, a u okviru promatranja razvoja proizvodnih snaga, bit kapitalističkog
razvitka zahtijeva koncentraciju i centralizaciju procesa proizvodnje, koje se raz­
vijaju istodobno s daljnjom specijalizacijom, diverzifikacijom i kooperacijom.
Već se u kapitalizmu, ovisno o razvitku tehnike i obima procesa rada, razvija
društvena podjela rada koja poprima oblike kombiniranja, što ih sačinjava spajanje
različitih proizvodnji u jednom poduzeću u obliku specijalizacije, koja znači izdva­
janje i osamostaljenje pojedinih faza društvenog rada, zatim diverzifikacije, koja
označava širenje asortimana proizvodnje, bilo zato da bi se bolje iskoristili proiz­
vodni kapaciteti ili da bi ojačala konkurentna sposobnost, što se može postići
stvaranjem mogućnosti za prebacivanje težišta — s jedne proizvodnje na drugu,
ovisno o kretanju potražnje.

48 K. Marx: Kapital, II, Kultura, Zagreb, 1947, str. 72.

49 K. Marx: Bijeda filozofije, str. 146.

194
 Paralelno s tim procesima teče proces koncentracije sredstava za proizvodnju.
„Masa sredstava za proizvodnju s kojom on funkcionira uvećava se s produktiv-
nošću njegova rada. T u ova sredstva za proizvodnju igraju dvostruku ulogu.
Uvećanje jednih je posljedica, uvećanje drugih je uslov za povećanje proizvodnosti
rada . . . . Ali, bilo uslov ili posljedica uvećanje opsega sredstava za proizvodnju
prema radnoj snazi koja im je pripojena izražava porast proizvodnosti rada. .Uve­
ćanje ove poslednje ispoljava se, dakle, u opadanju mase rada prema masi sredstava
za proizvodnju koja ta masa pokreće, ili u opadanju veličine subjektivnih faktora
procesa rada u poređenju s njegovim objektivnom činiocima.”50
Prema tome, kao što je Marx dokazao za kapitalizam, porast nivoa tehnike
zahtijeva sve veći obim kapitala za organizaciju većih proizvodnih jedinica, a,
s druge strane, sve širu specijalizaciju i diferzifikaciju procesa rada spajanjem tih
specijaliziranih jedinica u jedan organizaciono-tehničko-tehnološki kompleks.
Taj je proces Marx razradio kao zakon koncentracije i centralizacije, baziran na
rastu organskog sastava kapitala.
Dakle, analizirajući zakonitost razvoja ljudskog društva kapitalističke epohe,
Marx dolazi do zaključka o stalnom rastu organskog sastava kapitala, o porastu
društvene produktivnosti, o zakonu koncentracije i centralizacije, čija je osnovica
tehnički progres, što sve zajedno predstavlja okosnicu Marxove teorije privrednog
razvoja. Kvantificirajući te zakonitosti, Marx je to formulirao u svojoj shemi repro­
dukcije. Prema tome, vidimo da je razvitak proizvodnih snaga, a prvenstveno ma-
šinske tehnike i na njoj organiziranog procesa proizvodnje, neminovno doveo do
daljnjeg podruštvljenja procesa rada, a u tome do koncentracije, specijalizacije i
kooperacije, što je ostvareno na visokom nivou međuovisnosti.
Sa stajališta teorije političke ekonomije suština je tog procesa pretvaranje
proizvoda individualnog proizvođača u društveni. „Od neposrednog proizvoda
individualnog proizvođača proizvod se uopće pretvara u društveni, zajednički
proizvod ukupnog radnika, tj. kombiniranog radnog osoblja, čiji su udovi bliži
ili dalji od rukovanja predmetQm rada.”51
Ranije smo iznijeli da s pojavom stroja društveni proces rada sve više inkor­
porira elemente nauke. To je logika razvoja proizvodnih snaga i ljudskog društva
u cjelini. T u je zakonitost već Marx uočio.52
Razvojem automatizacije stvaraju se uvjeti za sagledavanje cjelovitosti društ­
venog procesa rada, ali i njegovih pojedinih faza i elemenata. Time su stvorene
pretpostavke svrsishodnoj organizaciji i upravljanju procesima rada, odnosno
stvoreni su uvjeti za rađanje kibemetike kao nauke o upravljanju.53 Bez kibemetike
bilo bi nemoguće rukovoditi složenim dinamičkim sistemima. Prema tome, sve
šira primjena strojeva stvara tehničku osnovicu nicanja automatizacije, čija je
tehnička osnovica sistem strojeva u koji su ugrađeni mehanizmi za signalizaciju,
regulaciju, upravljanje i kontrolu. Njena je karakteristika da je sastavljena od mnogih

60 K. Marx: Kapital, I, str. 551.

51 K. Marx: Kapital, I, Kultura, Zagreb, 1947, str. 441.
52 K. Marx: Grundrisse der Kritik der politischen Ökonomie, str. 592. Berlin, 1953.
58 „Kibemedka je nauka o upravljanju, a upravljanjem se naziva organizacija svrsishodmh
djelatnosti. Svuda opažamo proces upravljanja, i kod živih organizama i kod automata koje stva­
ramo u druStvu u kojem živimo. Međutim, tek je odskora otkrivena najvažnija ideja o jedin­
stvu zakona kojima se pokrivaju procesi upravljanja ma gdje se oni odvijali — u nervnom sistemu
životinja i čovjeka, u računskom stroju ili ekonomskim strukturama suvremenog društva. Ta je
ideja uzeta kao temelj nove nauke — kibemetike.” (V.A. Trapeznikov: Kibemetika i automatsko
upravljanje, „Automatika i telemehanika”, Moskva, 3/1963)

13* 195
elemenata, ali da funkcionira u kontinuitetu. Prilagođavajući i organizaciju tom
automatiziranom procesu rada, a usklađujući s njome i rukovođenje pomoću ki-
bemetike, rodili su se složeni dinamički sistemi, koji djeluju i razvijaju se uz pomoć
nauke kao osnovne proizvodne i razvojne pokretačke snage.
Postavlja se pitanje što je to složeni sistem, što je njegova suština. Ima mnogo
definicija suštine složenog sistema, ali je u svim tim definicijama osnovno to da se
sistem sastoji od vrlo mnogo elemenata, da su oni međusobno povezani, da su
međuovisni i da se nalaze u jednom hijerarhijskom odnosu, a da svi zajedno moraju
jedinstveno funkcionirati.
Sistem se sastoji od:
— definiranog problema ili procesa;
— izbora ciljeva (tehnički, tržište, dohodak, kapacitet, transport, itd.);
— sinteze sistema koji se sastoje u najsvrsishodnijoj kombinaciji dijelova;
— analize sistema, odnosno postavljanja alternativnih rješenja;
— izbora optimalnog alternativnog rješenja;
— osiguranja realizacije odluka;
— realizacije projekta.
Ranije smo konstatirali da se sve ljudske aktivnosti u naše doba sve više
konstituiraju u složene dinamičke sisteme. Za ekonomiste je prvenstveno važno
da izučavaju suštinu i značenje dinamičkih sistema u privredi. Kao osnovni složeni
dinamički sistemi u ekonomici pojavljuju se nacionalna ekonomija i organizacija
udruženog rada. Konture složenog sistema — nacionalne ekonomije — iznio je
Marx u svojoj shemi proširene reprodukcije. Znatno više postignuto je u razradi
privredne organizacije kao složenog dinamičkog sistema.
Korporativna tehnologija je ono što želimo naglasiti kao značajan nov faktor
složenog dinamičkog sistema. Ona se razvija da bi se ovladalo funkcionalnošću
pojedinih dijelova sistema. Zbog toga se formiraju ekipe stručnjaka kao što su
tehnolozi, konstruktori, naučni istraživači, stručnjaci za istraživanje tržišta, finan­
cijski stručnjaci, pravnici i slično. To dokazuje, s jedne strane, da suvremeni raz­
vitak djeluje na daljnje podruštvljavanje procesa rada i, s druge strane, da se razvija
sve viši nivo međuovisnosti u samom procesu društvenog rada, te se umnažaju
elementi „ukupnog radnika”.
U okviru privredne organizacije proces rada sve se više objektivizira, koris­
teći se naučnim metodama kao što su metode studija rada, vremena i pokreta,
operaciona istraživanja, metode mrežastog planiranja, linearnog programiranja,
grupne tehnologije i si. Unutrašnji transport poduzeća postaje objekt organizacije
na naučnoj osnovi, ali ujedno i elemenat poduzeća kao složenog sistema. Isto se
događa i s naučnoistraživačkim radom. Prodaja i istraživanje tržišta, te financiranje
funkcioniraju također kao dio složenog sistema. Na isti način treba tretirati probleme
kao što su veličina kapaciteta, amortizacija, itd.
To što smo iznijeli jest nužan razvojni put i kapitalizma i socijalizma, ali
svaki od ta dva sistema daje tim zakonitostima svoj klasni sadržaj i oni mogu djelo­
vati samo u okviru određenog društvenog sistema.
Osnovna razlika između kapitalizma i socijalizma u odvijanju naučno-teh-
nološko revolucije jest u tome što su u kapitalizmu radnička klasa i ostali radni
ljudi samo objekt kojim se kapitalistička klasa koristi kao jednim od faktora za
odvijanje naučno-tehnološke revolucije u interesu vladajuće klase, dok u socijalizmu
radnička klasa, radni ljudi, skupno i pojedinačno, sudjeluju u odlučivanju i uprav­
ljanju na svim nivoima. Usko gledajući, suvremena tehnika omogućuje i jedno i

196
drugo postupanje. Isključivo posjedovanje suvremenih sredstava informacije (uz
druge faktore) omogućava kapitalističkoj kiasi da manipulira individuom kao
objektom. Ali, isto tako, suvremena sredstva informacija omogućuju da radni
Čovjek bude informiran o svim zbivanjima, bilo da je na radnom mjestu, bilo u
slobodno vrijeme, što mu omogućuje da učestvuje u odlučivanju i u upravljanju
o svim pitanjima.
Socijalizam ne može drugačije ni postupati, jer on je takav društveni sistem
u kojem je osnovna snaga razvoja (i proizvodnje) kreativna ličnost. Naučno-teh-
nološka revolucija, koja izdiže nauku kao osnovnu proizvodnu snagu, traži i tome
odgovarajuće društvene odnose; oni mogu biti samo takvi da omogućuju da čovjek
pomoću vlastite kreativnosti postaje ovisan o svojoj vlastitoj evoluciji. Na taj način
samoupravni socijalizam prevladava tehnokraciju.
Osnovna organizacija udruženog rada također je određeni složeni dinamički
sistem, gdje je međuzavisnost njegovih elemenata još veća. Prvi je zaključak koji
možemo izvući taj da su svi ti (kao i drugi nenabrojeni) sistemi opet međusobno
povezani i niži sistem jest podsistem višeg reda. Ako izostavimo zavisnost funkcio­
niranja nacionalne ekonomije od inozemstva, onda nam se nacionalna ekonomija
predstavlja kao složen dinamički sistem najvišeg reda, koji obuhvaća niz podsistema
različitih nivoa kao što su, na primjer: privredne oblasti, privredne grane, veliki
tehničko-ekonomski sistemi (P T T , željeznice, elektroprivreda, itd.), radne orga­
nizacije, osnovne organizacije udruženog rada, itd. Sistem višeg reda jest okruženje
sistemima nižeg reda, i prvi vrši utjecaj na funkcioniranje drugih. Na sadašnjoj
etapi izgradnje našeg društva osnovna organizacija udruženog rada je ćelija društva
koja je fokus svih elemenata razvoja samoupravnog socijalizma. Suglasno teoriji
složenih sistema, funkcioniranje OOUR-a kao sistema zavisno je od njegova ok­
ruženja ili, konkretno govoreći, od odnosa u nacionalnoj ekonomiji kao sistemu
višeg reda. Govoreći još konkretnije, spomenimo slijedeće: OOUR mora biti
sposoban da sam ili u sporazumu sa drugim OOUR-ima obavlja funkciju proširene
reprodukcije. Ako on taj zadatak ne može obavljati, onda ne ispunjava jednu od
svojih osnovnih funkcija. Između ostalog on može tu funkciju ispunjavati ako u
sadašnjem momentu našeg razvoja raspodjela ukupnog društvenog proizvoda bude
takva da omogući OOUR-u ispunjenje spomenute funkcije prema današnjim zahtje­
vima razvoja proizvodnih snaga. Znamo da do danas ta raspodjela nije omogućavala
da osnovne organizacije udruženog rada suglasno suvremenom razvoju prven­
stveno tehnike i tehnologije vrše tu funkciju na zadovoljavajući način.
Preduvjet da OOUR-i postanu osnovni nosioci proširene reprodukcije jest
osim promjena u sistemu primame raspodjele i izgradnja privrednog sistema koji
bi poticao OOUR-e da ujedinjuju svoj rad, koji u sadašnjim uvjetima treba da bude
izražen u novcu, kao novčana sredstva.

PROBLEM POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE

Socijalističko društvo kao asocijacija slobodnih proizvođača ima kao osnovnu

pretpostavku to da svi članovi društva imaju isti odnos prema sredstvima za pro­
izvodnju, uključujući ovamo i zemlju.
„Ja kažem obratno — budućnost će odlučiti da ta zemlja može biti samo nacio­
nalnim vlasništvom. Dati zemlju u ruke kooperativa poljoprivrednih radnika zna­
čilo bi potčiniti čitavo društvo isključivo jednoj klasi proizvođača. Nacionalizacija

197
žemlje će proizvesti potpunu promjenu u odnosima rada i kapitala i u konačnoj
liniji potpuno će uništiti kapitalističku proizvodnju, kako u industriji tako i u seos­
kom gospodarstvu. I tek tada će iščeznuti klasne razlike i privilegije zajedno s eko­
nomskom osnovom iz koje su proizašli, a društvo će se pretvoriti u asocijaciju
,proizvođača’. Živjeti na račun tuđeg rada postat će stvar prošlosti. Neće postojati
više vlada ili država odijeljene od samog društva.
Zemljoradnja, rudarstvo, fabrička industrija — jednom riječju, sve grane
proizvodnje postepeno će se organizirati na najjeftiniji način. Nacionalna centra­
lizacija sredstava proizvodnje postat će prirodnom osnovom društva, koja će se
sastojati iz asocijacija slobodnih i jednakih proizvođača djelujući svjesno po općem
i nacionalnom planu.”54
Kad razmatramo proces proizvodnje u poljoprivredi, onda sa stajališta iz­
gradnje socijalizma u pogledu odnosa članova društva prema sredstvima za pro­
izvodnju, vrijede za zemlju isti zakoni kao i u ostalim granama privrede. Zemlja
mora postati društveno vlasništvo. Tada se proces proizvodnje, bez obzira na
specifičnosti proizvodnje u poljoprivredi (sezonski karakter, specifičnosti terena,
karakteristike klime itd.), kao forma društvenog rada organizira kao i u industriji.
Tako to i izgleda u industrijsko-poljoprivrednim kombinatima kod nas, i na tome
se ne bismo duže zadržavali. Društveni sektor u poljoprivredi obuhvaća u SFRJ
svega oko 20% poljoprivrednih površina, a ostalo je privatno vlasništvo. Jasno je
da se ne može govoriti o socijalističkim dominirajućim društvenim odnosima, dok
postoji toliki sektor privatnog vlasništva na zemlji. Da bi se mogla organizirati
proizvodnja kao socijalistička forma društvenog rada zemlja mora postati društveno
vlasništvo. Postavlja se pit&nje koji su putovi podruštvljenja sredstava za proiz­
vodnju. U industriji je to nacionalizacija sredstava za proizvodnju, što je potvrdila
i praksa svih socijalističkih zemalja. A što je s poljoprivredom? Jedna je mogućnost
također nacionalizacija zemlje. To se bezuvjetno odnosi na veleposjede i slično.
Postavlja se pitanje šta je sa sitnim seljakom. Moguće je da se u industrijski raz­
vijenim zemljama — gdje je procenat zaposlenih u poljoprivredi malen a i njihova
je proizvodnja faktički kao proces rada u visokom stupnju putem povezanosti s
industrijom podruštvljena—izvrši nacionalizacija zemlje i pri tom osiguraju sitnom
seljaku bolji uvjeti rada i života. Ali kada je riječ o zemljama koje nisu visoko in­
dustrijalizirane, a znatan dio stanovništva radi u poljoprivredi kao sitni vlasnik
zemlje, tada je pravilno postupiti prema ovim stavovima F. Engelsa. „Prvo, be-
zuslovno je pravilna postavka francuskog programa da mi predviđamo neizbježnu
propast sitnog seljaka, ali da ni u kojem slučaju nismo pozvani da je ubrzamo svo­
jom intervencijom.
Drugo, isto je tako očevidno da — kad zauzmemo državnu vlast — ne smi­
jemo niti misliti da bismo nasilno eksproprirali sitne seljake (svjedno, da li uz
odštetu ili bez nje) kako smo to prinuđeni učiniti s krupnim zemljišnim vlasnicima.
Naša zadaća u odnosu prema sitnim seljacima sastoji se prije svega u tom da se
njihova privatna proizvodnja i privatno vlasništvo prevede na kolektivno, ali ne
nasilnim putem, nego pomoću primjera i društvene pomoći u tom cilju.”55
U SFRJ pošli smo u poljoprivredi putem izgradnje socijalističkih društvenih
odnosa kako to sayjetuje F. Engels, ali je bilo i nekih odstupanja od toga. Vodila

54 K. Marx — citirano prema knjizi V. Bakarića: O poljoprivredi i problemima sela, Kul­

tura, Beograd, 1960, str. 178.
55 F. Engels: Seljačko pitanje u Francuskoj i Njemačkoj — u: Marx-Engels: Izabrana
djela u dva toma, tom II, str. 405.

198
se rasprava o tome da li bismo odmah nacionalizirali i zemlju. Osnovni povod ras­
pravama bili su različiti putovi izgradnje socijalističkih odnosa u poljoprivredi.
Kod nas je uzeto za kurs razvoja socijalističkih odnosa u poljoprivredi ono Sto
predlaže F. Engels.56 Nacionalizirana je veleposjednička zemlja (bez obzira na to
u kom je vidu postojala) a i onaj dio koji su imali individualni vlasnici iznad zem-
ljiSnog maksimuma (koji je određen na 10 ha). Od te zemlje organizirana je društ­
vena proizvodnja, koja se razvija u pravcu socijalizma kao i industrija. Na ostalom
dijelu zemlje, tj. prema sitnom seljaku, društvo vodi politiku da ga prevede na
kolektivnu proizvodnju, „ali ne nasilnim putem, nego pomoću primjera i društvene
pomoći u tom cilju”. Osnovni oblik jest kooperacija društvenog sektora sa sitnim
seljakom. No i u tim se odnosima nastoji maksimalno učiniti da se on približi suš­
tini društvenih odnosa „udruženog rada”. Iz aspekta političke ekonomije, kooperaci-
cija u prvom redu znači optimalizaciju faktora proizvodnje. Privredna organizacija
društvenog sektora osigurava reprodukcioni materijal nužan za odvijanje proiz­
vodnje kod sitnog seljaka, garantira mu otkup proizvoda po utvrđenim cijenama,
kreditom ga pomaže i tome slično. Seljak kooperant obavezuje se da će u roku
isporučiti određeni kvantum proizvoda određene kvalitete i po određenoj cijeni,
itd. To je raspodjela rada između seljaka kooperanta i društvenog privrednog po­
duzeća, koja uvećava produktivnost rada i rentabilnost poslovanja. Kooperacija
dalje vrši podruštvljenje procesa rada prvenstveno u poljoprivredi. Isto tako ona
jača planski element na ovom sektoru društvenog rada, a time jača stabilnost same
proizvodnje. Kooperacija postepeno seljaka kooperanta pretvara u robnog proiz­
vođača. Kooperacija pomaže bržem porastu proizvodnje, a time i prihoda seljaka
kooperanta, čime jača kupovna moć sela. Sve te koristi kooperacije možemo svesti
pod porast proizvodnih snaga. No, isto je tako akcija društva usmjerena da se
kooperativni odnosi izgrađuju kao samoupravni odnosi. Veliko značenje ima na
određeni način sudjelovanje seljaka kooperanta u upravljanju i suodlučivanju u
poslovanju industrijskog poduzeća, tj. društvenog sektora.
Oblici razvoja proizvodnih odnosa samoupravnog socijalizma zasnovani su
na danim uvjetima određenih društvenih sredina. SR Slovenija, na primjer, po­
duzima planske akcije s ciljem poticanja i pomaganja proizvodnje u poljoprivredi
zasnovane na samoupravnim društvenim odnosima, čija je suština sa stajališta
političke ekonomije slijedeća. Pomoću odgovarajućih mjera, korištenjem u prvom
redu mehanizma robno-novčane privrede, potiče se razvoj proizvodnih snaga u
poljoprivredi i pomoću njega potiče se podruštvljenje procesa rada vežući indivi­
dualnog poljoprivrednika s društvenim sektorom i razvijajući zavisno od razvi­
jenosti proizvodnih snaga samoupravne društvene odnose. Putem banaka i poljo­
privrednih štedionica dodjeljuje se kredit individualnim poljoprivrednicima da bi
razvili specijaliziranu robnu proizvodnju koja se povezuje s društvenim sektorom
industrije. Da bi to teklo organizirano, potiče se udruživanje seljaka u zadruge,
čime on postaje i udruženi subjekt. Povećanje takve proizvodnje traži zajedničke
servise, koji moraju imati određena osnovna i obrtna sredstva, koja se u jednom
dijelu osiguravaju i iz viška rada udruženih seljaka. Na taj se način vrši određeno
podruštvljenje dijela viška rada, koji poprima određeni oblik društvenog vlasništva.
Kome će se i koliko dodijeliti kredita, zavisi u prvom redu od toga koliko individu­

56 Osnovni razlozi zašto u SFRJ ne treba ići za nacionalizacijom zemlje sitnog posjednika
bili su u tome što se u Jugoslaviji vrlo davno sitni seljak „teritorijalizirao”, a u NOB-u bio je učes­
nik. Na poljoprivredi je živjelo nekoliko milijuna nedovoljno zaposlenih u toj oblasti, a razvije­
nost industrije bila je preslaba da ih primi. Zbog toga je put koji predlaže F. Engels bio jedino
pravilan.

199
alni seljak pridonosi realizaciji programa razvoja poljoprivredne proizvodnje. O
dodjeli kredita odlučuje kreditni odbor štedionice, koji u principu pretežno sači­
njavaju seljaci, čak do 80%. To je određeni vid početnih formi razvoja samouprav­
ljanja. Budući da banke i štedionice daju kredite s kamatom od 8 do 12 posto, a
oni se daju seljacima po kamatnoj stopi od tri posto, razliku pokrivaju općine i
republika. Osim toga, seljaci koji proizvode po usvojenom planu, dobivaju za odre­
đeno vrijeme i izvjesne porezne olakšice. To je pomoć društva u pretvaranju indi­
vidualne seljačke proizvodnje u kolektivnu proizvodnju, o čemu govore klasici
marksizma. Društvo je angažiralo sve veći broj stručnjaka koji pomažu realizaciju
programa seljaka. (Do danas oko 300 agronoma na ovaj način pomaže seljacima na
teritoriju SR Slovenije.) Na toj liniji razvija se dogovaranje o razvoju određenih
vrsta proizvodnje — uzmimo kao primjer stočarstvo —, što su novi momenti u
društvenim odnosima procesa proizvodnje. Širenjem polja rada što se ovim postiže
zaustavlja se trend migracije sa sela u grad, što je u ovom momentu poželjno. Re­
publika je donijela niz zakona kojima se društveni položaj seljaka sve više izjed­
načuje s položajem zaposlenih u društvenom sektoru (Zakon o potpunom zdravstve­
nom osiguranju zemljoradnika; o mirovinskom osiguranju; o pravu nasljedstva
nad zemljom, po kojem zemlja ostaje onom tko će je obrađivati, itd.). F. Engels
govoreći o razvoju poljoprivredne proizvodnje u Danskoj putem korištenja zadruž­
nih organizacija kaže ovo:
,,U oba slučaja one će biti stavljene u bolji ekonomski položaj i u isto vrijeme
će općem društvenom rukovodstvu biti osiguran utjecaj koji je potreban da se
seljačke zadruge postepeno prevedu u višu formu i da se prava i dužnosti kako
zadruge u cjelini, tako i njenih pojedinih članova izjednače s pravima i dužnostima
ostalih grana velike zajednice. Kako će se to izvesti u pojedinostima u svakom
specijalnom slučaju, zavisit će od okolnosti danog slučaja i od okolnosti pod kojima
ćemo osvojiti javnu vlast.”57
Kao što vidimo, „okolnosti danog slučaja” određuju konkretne putove i
metode socijalističkog razvoja u poljoprivredi, no suština sa stajališta političke
ekonomije mora uvijek biti ista, a to je — izgradnja socijalističkih društvenih od­
nosa.

57 F. Engels: ibidem, str. 407.

200
2. ZAKONI DRUŠTVENE RASPODJELE U SOCIJALIZMU

ODNOSI PROIZVODNJE, RASPODJELE, RAZMJENE I

POTROŠNJE
Promatrajući suvremenu ekonomiku, zaključujemo da se ona kao rezultat
historijskog razvoja proizvodnih snaga i produkcionih odnosa sve više konstituira
kao složen dinamički sistem, sastavljen od niza podsistema viših i nižih redova.
Proizvodnja, raspodjela, razmjena, potrošnja, čine u odnosu na nacionalnu eko­
nomiku podsisteme nižeg reda, ali između sebe povezane. Marx je objasnio njihovo
jedinstvo, koje se sastoji u najkraćim crtama u slijedećem:
„Evo predodžbe koja je jasna kao dan: u proizvodnji članovi društva prila-
gođavaju (izrađuju, daju oblik) proizvode prirode ljudskim potrebama; raspodjela
određuje u kojem razmjeru pojedinac ima udjela u tim proizvodima, razmjena mu
dostavlja posebne proizvode za koje on ima volju da razmijeni dio koji mu je pripao
raspodjelom; naposljetku, u potrošnji postaju proizvodi predmeti užitka, indivi­
dualnog prisvajanja.”1
I dalje Marx nastavlja:
„Rezultat do kojega dolazimo nije da su proizvodnja, raspodjela, razmjena i
potrošnja identične, već da sve one sačinjavaju članove jedne cjelokupnosti, razlike
u okviru jednog jedinstva.”12
Raspodjela uzeta posebno sačinjava također određeni podsistem u odnosu
na totalitet — proizvodnja, raspodjela, razmjena i potrošnja.
Kada na taj način definiramo ekonomiku kao cjelinu, zatim jedinstvo: pro­
izvodnja, raspodjela, razmjena, potrošnja, te raspodjelu kao dio te cjelovitosti,
konstatiramo da su navedeni dinamički sistemi različitih nivoa, da su oni razvojne
kategorije, tj. da imaju svoju historiju i da u određenim okvirima, danim višim
sistemom, svaki od njih može samostalno funkcionirati.
Historijski karakter tih kategorija sastoji se u tome da se one razvijaju i mi­
jenjaju, a da dani svoj oblik i sadržaj poprimaju uvjetovano nivoom proizvodnih
snaga i društvenih odnosa u odgovarajućem periodu.
U tom aspektu Marx promatra raspodjelu u kapitalističkom sistemu.
„Prema tome, takozvani odnosi raspodjele odgovaraju historijski određenim,
specifičnim društvenim oblicima procesa proizvodnje i odnosa u koje ljudi među
sobom ulaze u procesu reprodukcije svog ljudskog društva i potiču iz njih. His­
torijski karakter ovih odnosa raspodjele jeste historijski karakter odnosa proiz­
vodnje, od kojih oni izražavaju samo jednu stranu. Kapitalistička raspodjela druk­
čija je od oblika raspodjele koji potiču iz drugih načina proizvodnje, i svaki oblik
raspodjele iščezava s određenim oblikom proizvodnje iz kojega je potekao i kome
odgovara.”3

1 K. Markx: Prilog kritici političke ekonomije, Naprijed, Zagreb, 1958, str. 22.
2 Ibidem, str. 36.
2 K. Marx: Kapital, III, Kultura, 1948, str. 766.

201
 U „Kritici Gotskog programa” Marx, govoreći o raspodjeli cjelokupnog društ­
venog proizvoda, kaže da su pojedine kategorije izvršene raspodjele „ekonomska
nužnost i njihova veličina određuje se prema sredstvima i snagama, donekle na
osnovu računa vjerojatnoće . . . .”4

RAZMATRANJE KATEGORIJE RASPODJELE U DJELIMA

KLASIKA MARKSIZMA
Marx i Engels nisu ostavili posebno djelo u kojem bi bila obrađena raspod­
jela. Naiznačainija mjesta o raspodjeli nalaze se u ovim Marxovim djelima: „Kri­
tika Gotskog programa”, „Prilog kritici Gotskog programa”, „Bijeda filozofije”,
„Teorije o višku vrijednosti” — III. knjiga, Kapital I. i III. knjiga.
Engels najkompletnije razmatra pitanje raspodjele u „Anti-Dühringu” i
u predgovoru Marxovoj knjizi „Bijeda filozofije”.
Kod Lenjina se najznačajnija mjesta gdje se tretira problem radpodjele
nalaze u „Državi i revoluciji”.
Svakako, osnovno i najpotpunije mjesto u djelima klasika gdje se tretira
pitanje raspodjele nalazi se u „Kritici Gotskog programa”. Marx polazi od osnovne
pozicije da se socijalističko društvo razvija poslije zauzimanja vlasti od strane
proletarijata iz one materijalne baze koju je dosegao kapitalizam.5
Na ovom stupnju razvijenosti proizvodnih snaga, prema shvaćanjima K.
Marxa, osnovni princip raspodjele može da bude samo raspodjela prema radu.
Kao što znamo, i socijalisti utopisti proklamirali su taj princip kao osnovni princip
raspodjele. No, kako se radi o prvoj fazi komunizma, tj. o socijalističkom društvu
koje, kao što Marx kaže, nosi na sebi tragove starog društva, raspodjela se bazira
na principu „da pojedini proizvođač dobija nazad od društva — posle odbitaka
— tačno onoliko koliko mu daje. Ono što mu je on dao — njegov je indiviudalni
kvantum rada.” I dalje, Marx kaže da „. . . individualno radno vreme pojedinog
proizvođača jeste onaj deo društvenog radnog dana koji on daje, njegov udeo u
njemu.”6
Razmatrajući ovu fazu izgradnje soc'jalizma, Marx smatra da već tada nestaje
robna privreda.
„U društvu koje počiva na zadružn’m načelima, koje se bazira na zajedničkoj
svojini sredstava za proizvodnju, proizvođači ne razmenjuju svoje proizvode;
ni rad koji je utrošen na proizvode ne pojavljuje se ovde kao vrednost tih proizvoda,
kao neko materijalno svojstvo koje oni poseduju, jer sad već, suprotno onom što
imamo u kapitalističkom društvu, individualni radovi postoje ne okolišno, nego
neposredno kao sastavni delovi celokupnog rada.”7 Ovdje treba dodati ovo objaš­
njenje. Marx i Engels govorili su o komunističkom društvu, koje su podijelili na
višu i nižu fazu. Pod pojmom niže faze komunističkog društva imali su pred očima
onaj stad;j razvoja ljudskog društva koji mi danas zovemo socijalizam. Pod višom
fazom komunističkog društva poimali su stadij razvoja ljudskog društva koji mi

4 K. Marx: Kritika Gotskog programa. Kultura, 1948, str. 21.

6 „Ovdje imamo posla s komunističkim društvom, ne onakvim kakvo se ono razvilo na
svojoj vlastitoj osnovi, nego obrnuto, onakvim kakvo ono iz kapitalističkog društva upravo izlazi;
sa komunističkim društvom, dakle, koje u svakom pogledu, u ekonomskom, moralnom, duhov­
nom nosi na sebi tragove starog društva iz čije utrobe izlazi”. (K. Marx: Kritika Gotskog prog­
rama, Kultura, 1948, str. 22)
6 K. Marx: Kritika Gotskog programa, Kultura, 1948, str. 23.
7 Ibidem, str. 22.

202
danas zovemo komunističko društvo. Oni nisu smatrali potrebnim da još tada
kad su djelovali i pisali, detaljnije obrađuju razlike između tih dviju faza razvoja
ljudskog društva.
Polazeći s tog osnovnog principa da ne postoji robna privreda, Marx smatra
da će pojedinac sudjelovati u raspodjeli na taj način što će od društva dobiti potvrdu
koliko iznosi njegov individualni udio u društvenom radu i na toj će osnovi učestvo­
vati u raspodjeli dobara. Marx se nigdje detaljno ne zadržava na razradi tih principa.
On nigdje ne govori na koji će se način utvrditi veličina individualnog rada u ukup­
nom društvenom radu. Poznajući Marxova shvaćanja, a od njih je za ovu priliku
jedno bitno, a to je da on ne želi da budućim generacijama određuje njihovo pona­
šanje, smatrajući da će one uspješnije rješavati probleme pred kojima se budu nalazile
nego što ih on može riješiti, Marx vjerojatno iz tih razloga nije ulazio u razradu
spomenutih pitanja. On je ostao u okvirima općenitih načela, ocjenjujući na gornji
način skiciranu raspodjelu koja je regulirana razmjenom roba. „Ovde očigledno
vlada isti princip koji reguliše razmenu robe, ukoliko je ta razmena razmena jed­
nakih vrednosti.”89
Što se pak tiče raspodjele sredstava za potrošnju među pojedine proizvođače,
tu vlada isti princip kao pri raspodjeli roba — ekvivalenata: »jednaka količina rada
u jednom obliku izmenjuje se za jednaku količinu rada u drugom obliku”? (Istaknuo
D. Č.)
Polemizirajući s Lassalleom, koji je zastupao princip da radnik mora dobiti
tzv. neokrnjeni prinos rada, Marx dokazuje da je to nemoguće. Sumirajući ono
što je u nižoj fazi komunizma moguće, Marx kaže da je raspodjela koja se bazira
na principu raspodjele prema radu, još uvijek raspodjela koja se kreće u okviru
buržoaskog prava. „Pravo proizvođača proporcionalno je radu koji oni daju; jed­
nakost se sastoji u tome što se merenje vrši jednakim merilom — radom ”101Mjereći
istim mjerilom — radom, mi ne uzimamo u obzir da je jedna individua fizički ili
intelektualno jača od druge. To znači da pojedinac može raditi intenzivnije odre­
đeno vrijeme ili pak može raditi duže vrijeme. Isto tako ovom se prilikom ne uzima,
npr., u obzir da je jedan radnik oženjen, a drugi nije. U takvim uvjetima, ako važi
princip raspodjele prema radu, učestvovanjem pojedine individue u društvenom
fondu potrošnje na osnovi rada „jedan će faktički dobiti više nego drugi, jedan će
biti bogatiji od drugog, itd.”.
Prema tome, Marx jasno zastupa stajalište o štetnosti „uravnilovke” i o nuž­
nosti određenih razlika u učestvovanju u podjeli društvenog proizvoda, ali na bazi
individualnih radova kao dijela ukupnog društvenog rada. Za Marxa je na ovoj
etapi razvitka važno da ovakav sistem raspodjele „ne priznaje nikakve klasne raz­
like jer je svaki podjednako samo radnik”, i da „ništa ne može preći u svojinu po­
jedinih osoba osim individualnih sredstava potrošnje”. Da bi se ova faza prevladala,
potrebno je da se proizvodne snage razviju na viši nivo i time omoguće izgradnju
više faze, komunističkog društva.11

8 K. Marx: Kritika Gotskog programa, Kultura, 1948, str. 23.

9 Ibidem
10 K. Marx: Kritika Gotskog programa, Kultura, 1948, str. 23.
11 „U višoj fazi komunističkog društva, kad nestane ropske potčinjenosti individua podeli
rada, a s njome i suprotnosti između intelektualnog i fizičkog rada; kad rad postane ne samo sred­
stvo za život nego i prva životna potreba; kad sa svestranim razvitkom individua porastu i produk-
cione snage i kad svi izvori društvenog bogatstva poteku obilnije — tada će tek biti moguće sasvim
prekoračiti uski buržoaski pravni horizont i društvo će moći na svojoj zastavi napisati: Svaki
prema svojim sposobnostima, svakome prema njegovim potrebama!” (K. Marx: Kritika Got­
skog programa, Kultura, 1948, str. 25)

203
 Prema tome, za današnju etapu razvoja socijalizma neobično su važne pos­
tavke klasika marksizma da se u nižoj fazi komunizma, odnosno u socijalizmu,
raspodjela vrši prema radu. Budući da individua učestvuje u raspodjeli ukupnog
društvenog proizvoda alikvotno svojem doprinosu u društvenom kvantumu rada,
raspodjela počiva na razmjeni „jednakih vrijednosti” i utoliko ovdje vlada isti
princip kao kod razmjene roba. Ono što se ne podudara s Marxovim shvaćanjima
jest činjenica da realizacija raspodjele prema radu, u sadašnjoj fazi razvoja socija­
lizma, još uvijek u osnovnom ide posrednim putem* jer se rad utrošen na proizvode
pojavljuje kao roba, dakle suprotno Marxovim shvaćanjima. Prema tome, i Marxova
shvaćanja da će pojedinac dobiti „od društva potvrdu da je dao toliko i toliko rada”
— nisu se ostvarila.
Drugi fundamentalni princip koji je zastupao Marx jest da „ništa ne može
preći u svojinu pojedinih osoba, osim individualnih sredstava potrošnje”. Jasno,
budući da je osnovna karakteristika socijalizma društveno vlasništvo nad sredstvima
za proizvodnju, taj se princip mora poštovati i u sistemu raspodjele
Izvanredno je važno Marxovo shvaćanje da raspodjela u socijalizmu „ne
priznaje nikakve klasne razlike, jer je svaki pojedinac samo radnik . . Taj prin­
cip proizlazi iz postavke da je osnovica socijalizma društveno vlasništvo nad sred­
stvima za proizvodnju.
No i kada su sredstva za proizvodnju društveno vlasništvo i kada se raspodjela
vrši na bazi: svakome prema radu, moraju postojati razlike u učestvovanju u ras­
podjeli društvenog blaga, te će „jedan biti bogatiji od drugog itd. . . Osnovno
je da su te razlike plod raspodjele prema radu i da ne mogu biti baza nicanja eksplo-
atatorskih odnosa.
I konačno, prema shvaćanjima K. Marxa, takav sistem raspodjele, nužan za
dane historijske uvjete, treba da bude poticaj što bržem razvoju proizvodnih snaga
društva baziranog na društvenim sredstvima za proizvodnju, čiji visoki nivo raz­
vijenosti omogućava izgradnju više faze, tj. komunističkog društva, gdje treba da
važi kao osnovni princip raspodjele: svaki prema svojim sposobnostima, svakome
prema njegovim potrebama.
Što se tiče načela koja je Marx dao u Kritici Gotskog programa i u drugim
djelima, ona su nastala na osnovi Marxovih (a i Engelsovih) shvaćanja da će soci­
jalizam najprije pobijediti u najrazvijenijim zemljama i da će biti ukinuta robna
proizvodnja već u izgrađenoj prvoj fazi komunističkog društva — u socijalizmu.
Historijski razvoj socijalizma nije tim putem krenuo, a mi danas u svim socijalistič­
kim zemljama jačamo robnu proizvodnju socijalističkog društva. No, uza sve to,
osnovne misli o raspodjeli koje je Marx zastupao ostaju i za nas značajne i važeće.
U suvremenom socijalizmu prihvaćen je kao fundamentalan princip ras­
podjele — princip raspodjele prema radu. Pristupajući realizaciji tog principa,
nastaju krupna pitanja. Prvo krupno pitanje koje se postavlja jest pitanje kako da
se utvrdi što je „cjelokupni društveni proizvod”, odnosno što je korisni fond ukup­
nog društvenog rada i koji je dio u taj opći fond ukupnog društvenog rada unio
pojedinac. Praksa socijalističkih zemalja ukazuje nam na dva puta razrješavanja
problema. Jedna se metoda primjenjuje u zemljama gdje dominira administrativno,
centralističko planiranje, a druga u SFRJ, gdje dominantnu ulogu u razrješavanju
problema preuzima samoupravljanje kao „društveno ustrojstvo rada”.
U prvom slučaju u principu se realizacija planskih zadataka uzima kao priz­
nati fond društvenog rada.12
12 O slabostima takve metode mnogo se govorilo i pisalo. O tom problemu pisao sam u
knjizi „SEV, osnivanje, organizacija i razvoj”, izd. „Naprijed” , Zagreb, 1969.

204
 Druga metoda raspodjele odvija se u osnovnom putem zakona robne priv­
rede socijalizma, ali uz tendenciju jačanja principa samoupravnog dogovaranja i
sporazumijevanja. Kod nas Ustav iz 1974. godine više nego do sada potiče princip
samoupravnog dogovora i sporazuma kao principa raspodjele. Samoupravno dogo­
varanje i sporazumijevanje predstavljaju u određenom smislu proces podruštvljenja
raspodjele. Zastupnici obiju metoda ističu da osnovni princip raspodjele mora biti
princip raspodjele prema radu. Ali, kao što smo rekli, već su socijalisti utopisti
proklamirali kao osnovni princip raspodjele — raspodjelu prema radu, no pod
tim su se principom u različito vrijeme i u različitim uvjetima shvaćali i još se shva­
ćaju različiti sadržaji. U našim današnjim uvjetima okvire tom principu daje pos­
tojanje društvenog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju i robna privreda, te
udruženi rad kao „društvena forma rada, društveno ustrojstvo rada, ili drukčije
govoreno: odnos između ljudi u njihovom učestvovanju u društvenom radu”.13
Konstatacija da se raspodjela prema radu odvija u okviru robne privrede, znači
da raspodjelu u konačnoj liniji determinira zakon vrijednosti, koji djeluje u planskoj
robnoj privredi socijalizma. Prema tome, raspodjela prema radu realizira se putem
mehanizma socijalističkog tržišta i djelovanjem svih njegovih kriterija. To znači
da se raspodjela prema radu u principu može ostvariti samo u prosjeku, a ne u
svakom pojedinačnom slučaju. To ujedno znači da za sada nema neposredne
raspodjele.
Postavlja se pitanje kako da se u naznačenim uvjetima priđe daljoj razradi
principa raspodjele prema radu.

STVARANJE d o h o t k a , p r o i z v o d n i i n e p r o i z v o d n i
RAD I RASPODJELA PREMA RADU
Prvenstveno treba da utvrdimo bit onoga što dijelimo — a to je dohodak i,
drugo, kakav i čiji rad u bilo kojem obliku učestvuje u stvaranju dohotka. Marx
je objasnio raspodjelu u kapitalističkom društvu, koja je usklađena s društvenim
odnosima kapitalizma, gdje je dohodak radničke klase njena najamnina, a ona pred­
stavlja cijenu njegove radne snage. Nacionalni dohodak je novostvorena vrijednost
(v + m). T a definicija ekonomske kategorije preuzeta je i u socijalističkim zemljama
iako označava drugačije društvene odnose. No, vratimo se postavljenom problemu
i razmotrimo ga detaljnije.14

13 V. I. Lenjin: Polnoe sabranie sočinjenija, tom V II, peto izdanje, ruski, str. 45.
14 Da bismo mogli analizirati efikasnost privrede i to na određeni način i numerički iska­
zati, u praksi se služimo ovim mjeriteljima:
1. Novčana akumulacija je vrijednost realizirane robe minus materijalni troškovi i amorti­
zacija, te osobni dohoci i drugi fondovi radne organizacije (rezervni fond i fond zajed­
ničke potrošnje, itd.).
2. Stopa akumulacije je odnos novčane akumulacije i troškova poslovanja.
3. Stopa rentabilnosti je odnos novčane akumulacije i uloženih sredstava.
4. Stopa efikasnosti je odnos novčane akumulacije i vrijednost osnovnih sredstava.
5. Stopa viška rada je odnos novčane akumulacije i neto ličnih dohodaka.
Posebno pitanje jest uspoređivanje nacionalnog dohotka socijalističke zemlje s nacional­
nim dohotkom određene kapitalističke zemlje. U socijalističkim zemljama polazna je pozicija
da se društveni proizvod stvara isključivo proizvodnim radom, a produktivni rad je samo onaj
koji se troši u materijalnoj sferi proizvodnje. Građanska politička ekonomija smatra da se nacio­
nalni dohodak stvara radom uopće, a to znači i neproduktivnim.

205
 Govoreći o socijalističkom društvu, Marx kaže: „Pravo proizvođača pro­
porcionalno je radu koji oni daju; jednakost se sastoji u tome što se mjerenje vrši
jednakim mjerilom — radom.”15
Ali dalje Marx kaže da kada to piše ima pred očima besklasno društvo „jer
je svaki podjednako samo radnik”. No i tada „ovo jednako pravo je nejednako
pravo za nejednaki rad . . . Ali ti nezgodni momenti se ne mogu izbjeći u prvoj
fazi komunističkog društva . . .”16
Kao što vidimo, čak i za socijalističko društvo koje bi bilo na znatno višem
nivou razvoja nego što je naše Marx ne pretpostavlja likvidaciju određene nejed­
nakosti, čak i uz funkcioniranje principa jednakog prava, na bazi raspodjele prema
radu. Tek u višoj fazi komunizma Marx predviđa mogućnost likvidacije spomenu­
tih nejednakosti u raspodjeli. No, to će biti moguće postići na vrlo visokom nivou
razvijenosti proizvodnih snaga. Znači da se opet vraćamo prvobitnom stajalištu
da je i raspodjela jedna od funkcija razvoja proizvodnih snaga. Ali mi živimo u
etapi izgradnje niže faze komunizma i u skladu s tim potrebno je analizirati suštinu
raspodjele. Rekli smo da je osnovni princip raspodjela prema radu, a kako je rezul­
tat rada izražen kao dohodak, vratili smo se pitanju čiji rad, kakav i u kojem opsegu
pridonosi stvaranju dohotka, a sve promatramo u sklopu udruženog rada.
Prema tome, problemu dohotka pristupamo od njegova stvaranja. Već se
ovdje postavljaju, između ostalog, dva problema. Prvo, problem nastaje ako dohodak
promatramo s gledišta njegova stvaranja kao faktora razvoja proizvodnih snaga.
Drugim riječima, kako da se iskoriste svi agensi proizvodnje da se proizvede mak­
simalni dohodak. I drugo, tko sve učestvuje i na koji način u stvaranju dohotka.
Takvo postavljanje problema obuhvaća sklop pitanja: suštinu materijalne osnove
proizvodnje (tehniku, tehnologiju), organizaciju procesa rada, raspodjelu uvjeta
proizvodnje, društvene odnose.
Specifičnost izgradnje socijalizma do sada je i u tome da radnička klasa kad
zauzme vlast nakon toga izgrađuje ekonomsku osnovu socijalizma, za razliku od
buržoazije, koja ekonomske osnove kapitalizma stvara još u feudalizmu. Znači
treba stvoriti takav ekonomski sistem gdje direktno vlada radnička klasa, koja s
izgradnjom socijalizma i sama kao klasa odumire. Postizanje toga smatramo da je
moguće jedino izgradnjom socijalizma kao „asocijacije neposrednih proizvođača”.
Samoupravni socijalizam kao jedan od oblika konjo*etizacije tog principa treba
da konstituira vlast neposrednih proizvođača direktno, a ne posredstvom prole­
terske države, ni drugim posrednim putem. To je naš neposredni zadatak, koji
potiče razvoj proizvodnih snaga i porast nacionalnog dohotka. Postavlja se pitanje
što stoji na putu ostvarenju tog zadatka. To je proces zamjene države kao osnovnog
motora razvoja socijalizma konstituiranjem neposrednog proizvođača kao osnovnog
motora razvoja socijalizma.
Naveli smo da proces izgradnje našeg društva kao „asocijacije neposrednih
proizvođača” poprima određene oblike kao udruženi rad. Koje su njegove karak­
teristike u sadašnjoj fazi razvoja socijalizma u SFRJ?
Marx smatra da će se povećati potreban rad, a smanjiti višak rada odmah
nakon izvršene socijalističke revolucije. „Uklanjanje kapitalističkog oblika proiz­
vodnje dozvoljava da se radni dan ograniči na potreban rad. Ali tada bi se, pod
inače jednakim okolnostima, proširio opseg potrebnog rada. S jedne strane zato

15 K. Marx: Kritika Gotskog programa, Kultura, 1948, str. 24.

16 K. Marx: isto

206
što bi radnik imao više uslova za život i Sto bi viSe zahtijevao od života. S druge
strane, jedan dio današnjeg viška rada uračunao bi se u potreban rad, naime u rad
potreban da se stvori rezervni i akumulacioni društveni fond.”17 Prema tome,
nalazimo se u historijskom procesu pretvaranja viška rada u potreban rad. Za naše
današnje uvjete taj se problem pojavljuje i kao prenošenje funkcije proširene repro­
dukcije na neposredne proizvođače, o čemu smo govorili. Sa stajališta raspodjele
suštinsko pitanje manifestira se i kao problem — primame, sekundarne i tercijarne
raspodjele.

PRIMARNA, SEKUNDARNA I TERCIJARNA RASPODJELA

Kazali smo da nacionalni dohodak stvara rad, utrošen direktno ili indirektno
u materijalnoj sferi proizvodnje. Postavlja se pitanje što je s ostalim dijelom stanov­
ništva. Svi ostali jesu radni ljudi jer obavljaju društveno koristan rad, a za taj su
rad plaćeni iz dohotka koji stvaraju neposredni proizvođači, pod čim razumijevamo
u navedenom smislu stvaraoce nacionalnog dohotka. Sad već govorimo o društve­
nim odnosima koji proizlaze iz različitih pozicija koje zauzimaju određene društvene
grupe u ukupnom društvenom radu i, drugo, već o određenoj raspodjeli nacional­
nog dohotka. Marx je u svom radu „Kritika Gotskog programa” dao generalnu
skicu raspodjele društvenog proizvoda ovako:
„Pre svega, ako izraz ,prinos’ rada uzmemo u smislu proizvoda rada, onda
je kolektivni prinos rada — celokupni društveni proizvod.
Od njega treba odbiti:
Prvo: ono što je potrebno da- se nadoknade utrošena sredstva za proiz­
vodnju.
Drugo: dodajni deo za proširenje proizvodnje.
Treće: rezervni fond ili fond za osiguranje od nesrećnih slučajeva, elemen­
tarnih nepogoda, itd.
Ti odbici od ,neokrnjenog prinosa rada’ su ekonomska nužnost, i njihova
veličina određuje se prema postojećim sredstvima i snagama, donekle na osnovu
računa verovatnoće, ali oni se nikako ne mogu iskalkulisati iz pravednosti.
Ostaje drugi deo celokupnog proizvoda, deo koji je određen da služi kao
sredstva potrošnje.
Pre nego što dođe do individualne podele, od njega se opet odbijaju:
Prvo: opšti troškovi oko upravljanja, koji se ne odnose na proizvodnju.
Taj deo će se odmah znatno smanjiti u poređenju s onim koliki je on u sa­
dašnjem društvu i smanjivaće se u onoj meri u kojoj se razvija novo društvo.
Drugo: ono što je najnenjeno zajedničkom zadovoljavanju potreba — ško­
lama, zdravstvenim ustanovama, itd.
Taj deo će odmah znatno porasti u poređenju s onim koliki je on u sadašnjem
društvu i povećavaće se u onoj meri u kojoj se razvija novo društvo.
Treće: fond za nesposobne za rad itd., ukratko, za ono što danas spada u
takozvano zvanično staranje o sirotinji.

17 K. Marx: Kapital, I, str. 461.

207
 Tek sad dolazimo do ,raspodele’ koju program bornirano, pod Lasalovim
uticajem, ima jedino u vidu, naime do onog dela sredstava potrošnje koji se deli
među individualne proizvođače kolektiva.
,Neokrnjen prinos rada’ već se neprimetno pretvorio u ,okrnjen’, ma da
proizvođač ono što gubi kao privatno lice dobija direktno ili indirektno kao član
društva.”18
Naročito želimo naglasiti značaj izdataka za troškove „oko upravljanja koji
se ne odnose na proizvodnju”, te za „ono što je namenjeno zajedničkom zadovo­
ljavanju potreba — školama, zdravstvenim ustanovama, itd.” Jasno je da se bez
obavljanja tih djelatnosti ne može odvijati ni proces proizvodnje današnjeg društva.
Zaposleni u tim djelatnostima ne stvaraju novu vrijednost, ali obavljaju koristan
i potreban rad. U socijalističkom društvu, gdje svi članovi društva formiraju sve
svoje odnose na bazi obavljenog društveno korisnog rada, zaposleni u tim društve­
nim djelatnostima kao nosioci udruženog rada, svoj rad razmjenjuju s radovima
ostalih članova udruženog rada. Kao nosioci društveno korisnog rada oni su rav­
nopravni sa svim ostalim članovima udruženog rada iako nisu stvaraoci nove vri­
jednosti.
Idući dalje zanima nas na osnovi kojeg se mehanizma vrši primarna podjela
nacionalnog dohotka. Prvo pitanje vezano je uz problem društvene podjele rada.
Drugo pitanje — pojednostavljeno govoreći — svodi se na to kakvu ingerenciju
na raspodjelu dohotka, bez obzira na to da li se radi o primarnoj, sekundarnoj ili
tercijarnoj, ima sam stvaralac dohotka, neposredni proizvođač.
Pitanje primame raspodjele nacionalnog dohotka jest ne samo suštinsko
pitanje sa stajališta raspodjele već jo ono i neobično važno sa stajališta proširene
reprodukcije. U socijalističkim zemljama adjnin'strativno-centralističkog planiranja
osnovni je nosilac proširene reprodukcije — država, a u samoupravnom socijalizmu
treba da to budu neposredni proizvođači. Budući da su neposredni proizvođači
zaposleni u materijalnoj sferi proizvodnje, to se problem primame raspodjele,
simplificirano govoreći, svodi na raspodjelu privreda — (država) društvo i na in­
gerencije neposrednih proizvođača na tu raspodjelu. Privreda je složen dinamički
sistem koji može uspješno funkcionirati samo ako su dane određene proporcije
nužnih parametara proširene reprodukcije. Prema tome, pitanje primame raspod­
jele nije prvenstveno etičko — moralno pitanje, već pitanje nužne ravnoteže pro­
širene reprodukcije.
Dok sam taj proces teče, neposredni proizvođači, s jedne strane, i radni
ljudi koji žive od dohotka stvorenog od neposrednih proizvođača, s druge strane,
nalaze se u određenom društvenom, pa, razumljivo, i ekonomskom odnosu. Naj-
svrsishodniji odnos, kao što smo rekli, jest onaj kad su neposredni proizvođač
kao stvaralac dohotka i radni čovjek koji na ovaj ili onaj način pomaže stvaranju
potrebnih uvjeta za najefikasnije stvaranje dohotka — u odnosu ravnopravnog
dogovora. Ali da dođe do tog stanja, neposredni proizvođači moraju raspolagati
dohotkom. No, ni ostali radni ljudi ne mogu biti u najamnom odnosu prema ne­
posrednim proizvođačima. Ova druga opasnost u osnovi za sada ne postoji. Zato
je problem socijalizma danas u tome kako da neposredni proizvođači kontroliraju
upotrebu dijela dohotka koji se bez njihova direktnog odlučivanja izdaje za rad
radnih ljudi, neproizvodnih radnika. Taj se problem može i mora rješavati na
nekoliko načina. U okviru nacije on treba da se rješava svim sredstvima koja snaže

18 K. Marx: Kritika Gotskog programa, Kultura, 1948, str. 21— 22.

208
 utjecaj neposrednih proizvođača na primarnu raspodjelu. Ovamo spadaju i poli­
tička sredstva, analogno iskustvu Pariške komune — koja je 1. travnja 1871. do­
nijela dekret po kojem plaće službenika, političkih i društvenih funkcionera ne
mogu biti veće od plaća kvalificiranih radnika — jasno, prilagođena današnjim
našim uvjetima. Naprotiv, gdje je god moguće, a to je vrlo široko moguće primi­
jeniti u sekundarnoj i tercijarnoj raspodjeli, treba razvijati princip dohotka.
Radne organizacije posluju ili u različitim uvjetima objektivno danim (pri­
rodni uvjeti i slično) ili pak pod različitim društvenim obavezama, od društva
propisanim instrumentima.
Samoupravna organizacija udruženog rada posluje u sistemu robne privrede
socijalizma. Prema tome, ona realizira svoj rad prodajom svoje robe ili usluga na
tržištu, čija novčana vrijednost predstavlja ukupan prihod dotičnog OOUR-a.
Ukupni dohodak je novčani izraz društveno priznatog rada, i to kako minulog
(mrtvog) tako i tekućeg (živog) rada. Kako ukupni prihod OOUR-a u sebi sadrži
i prenesenu vrijednost korištenja sredstava rada i prerađenih predmeta rada, oni
se moraju nadoknaditi za slijedeći ciklus procesa rada, pa se u tu svrhu iz ukupnog
prihoda OOUR-a izdvaja adekvatna vrijednost, a ostatak predstavlja dohodak
OOUR-a. Od svoga dohotka OOTJR mora izdvojiti dio za podmirenje takozvanih
zakonskih i ugovornih obaveza. Zakonske obaveze nastaju po odluci društveno-
-političkih zajednica. Tim sredstvima uglavnom društvo podmiruje zajedničke
potrebe. U tim obavezama najveća je stavka doprinos na osobne dohotke, koji
sačinjava danas oko 55% ukupnih zakonskih obaveza. Poslije toga OOUR treba
da podmiri ugovorne obaveze koje nastaju u okviru poslovnih odnosa OOUR-a
sa svojim partnerima na bazi obostrane suglasnosti. Poslije podmirenih zakonskih i
ugovornih obaveza, osta;e neto-dohodak OOUR-a, kou se namjenski raspoređuje na:
osobne dohotke i fondove, ili drugačije rečeno, na akumulaciju i osobnu potrošnju.
Zbog različitih uvjeta privređivanja, izazvanih prvenstveno instrumentima
ekonomske politike, ističe se zahtjev određenih kolektiva za stvaranjem jednakih
uvjeta privređivanja. Ostaje još do danas nedovoljno definirano što sačinjava jednake
uvjete privređivanja i kako to mjeriti. Danas osobni dohodak neposrednih pro­
izvođača u velikoj mjeri zavisi od uvjeta stvaranja dohotka osnovne organizacije
udruženog rada.
Dohodak OOUR-a prvenstveno je funkcija društveno priznatog rada koji
je dao dotični OOUR u ukupni društveni fond rada. Ali u isto vrijeme dohodak
OOUR-a zavisi i od momentalno postojećeg stanja na tržištu, prvenstveno od
stanja ponude i potražnje. Prema tome, član OOUR-a participira u dohotku
OOUR-a, što se u konkretnom slučaju ne poklapa s principima ekvivalenta ras­
podjele prema radu. U dugoročnom periodu, i sa stajališta individue, njegovo
učestvovanje u raspodjeli svest će se na princip raspodjele prema radu, ali u odre­
đenim vremenskim isječcima to ne mora biti. Danas u našoj zemlji gotovo u polovini
osobni dohodak neposrednih proizvođača zavisi od kvalifikacione strukture, a
ostalih 50% od niza drugih uvjeta. U sadašnjem momentu razvoja socijalizma vrlo
je važno pitanje „raspodjele satnih uvjeta proizvodnje”. U to pitanje spada i prob­
lem ubrzanog razvoja nerazvijenih teritorija i krajeva.19
i® O tom pitanju Marx kaže: „Svaka raspodjela sredstava potrošnje samo je posledica
raspodele samih uslova proizvodnje. A raspodela uslova proizvodnje zavisi od samog načina pro­
izvodnje. . . . Kad su materijalni uslovi proizvodnje kolektivna svojina samih radnika, dobija se
isto tako raspodela sredstava potrošnje koja se razlikuje od današnje”. Skicirajući principe ras­
podjele niže faze komunizma (socijalizma), on na istom mjestu izričito kaže da je rad jedino mjerilo
u raspodjeli, prema tome „je svaki podjednako samo radnik” i kod raspodjele se „ne priznaje ne­
kakve klasne razlike”. (K. Marx: Kritika Gotskog programa, Kultura, Beograd, 1948, str. 25. i 2o;

14 P o litičk a ek o n o m ija socijalizm a 209

 Konstatirali smo da danas u socijalističkom društvu, kao osnovni uvjet pro­
izvodnje i kao neprikosnoven postulat važi da su sredstva za proizvodnju društvena,
i kao takva se reproduciraju. Uzimajući to kao neprikosnoven princip, dalja de-
taljizacija realizacije „raspodjele samih uslova proizvodnje” postavlja u sadašnjem
momentu nekoliko važnih pitanja. Zbog niskih proizvodnih snaga društva, iz
niza pitanja koja sačinjavaju raspodjelu samih uvjeta proizvodnje tri su momentalno
presudna. Prvo, to je pitanje zapošljavanja, što je životni problem nemalog pro­
centa stanovništva i što sa stajališta individue spada u raspodjelu uvjeta proizvodnje.
Drugo pitanje iz tog sklopa jest stvaranje koliko-toliko podjednakih uvjeta pojedincu
da se osposobi kao osnovni nosilac suvremenog privrednog razvoja. Kada govorimo
o približno istim startnim osnovama za razvoj svake ličnosti, izuzetnu važnost imaju
uvjeti obrazovanja, stjecanja kvalifikacija.
U SSSR-u u principu troškove za obrazovanje pojedinaca snosi društvo,
odnosno oni se pokrivaju iz državnih sredstava, znači dijelom viška rada koji je
država uzela od neposrednih proizvođača. Stupanj obrazovanja pojedinca u prin­
cipu je zavisan od njegovih rezultata postignutih u obrazovanju. Država si uzima
kao pravo da u određenom smislu i raspoređuje novoformirane proizvođače prema
svojem nahođenju.
U SFRJ zastupljena su dva principa: prvi, da troškove obrazovanja potpuno
ili djelomično snosi porodica, ili, drugo, da te troškove potpuno ili djelomično
snosi društvo; ali ovaj je drugi modificiran kao stipendije ili dodijeljeni zajmovi.
Društvo nema nikakvih prava u pogledu određivanja radnog mjesta novoformiranih
kadrova.
Principi obrazovanja u SSSR-u i u SFRJ imaju i svoje pozitivne i svoje
negativne strane. Princip zastupljen u SSSR-u sužava slobodu ličnosti, ali sti­
mulira obrazovanje na bazi ličnog uspjeha. Sistem u SFRJ ostavlja slobodu ličnosti
u izboru vrste i mjesta rada, ali je mogućnost obrazovanja ličnosti jako uvjetovana
ekonomskom snagom porodice i mjestom stanovanja.
Između drugih uvjeta koji znatno utječu na sistem raspodjele kudikamo je
najznačajniji položaj privredne grane.
I veličina osobnih dohodaka u samoj radnoj organizaciji pretežno zavisi od
položaja privredne grane, odnosno OOUR-a. Najveći su osobni dohoci u granama
s najvišim organskim sastavom — „kapitala” : u elektroindustriji, industriji nafte,
kemijskoj industriji, u kojima je relativno najviše visokokvalificiranog kadra, ali
ga je malo potrebno u odnosu na sredstva za proizvodnju jer je jako zastupljena
najefikasnija tehnika. Rasponi osobnih dohodaka u privredi kreću se uglavnom
u odnosu 1:4. Dalje, osobni dohoci uveliko zavise od ova tri faktora. Najprije
veličina osobnog dohotka zavisi od veličine realiziranog dohotka OOUR-a, zatim
od raspodjele neto-dohotka na fond akumulacije i fond osobne potrošnje i, konačno
od usvojenih kriterija na osnovi kojih se vrši raspodjela osobnih dohodaka na do­
hodak pojedinca. Kao što smo kazali, vrlo se rijetko definira sadržaj pojma jednakih
uvjeta privređivanja. Mi smatramo da u društvu kao što je naše, gdje mu ekonomsku
bazu sačinjava robna privreda socijalizma, pod jednakim uvjetima privređivanja
treba razumjeti takvo stanje gdje su dani najpovoljniji uvjeti djelovanja objektivnih
ekonomskih zakona robne privrede socijalizma, ali korišteni kao instrumenti so­
cijalističkog planiranja. To znači:
— gdje bi došao što više do izražaja svaki privredni subjekt, a u prvom redu
OOUR, kao robni proizvođač;
— gdje bi što potpunije djelovala konkurencija, uz samoupravno dogo­
varanje;

210
 — gdje bi djelovanjem tih dvaju faktora bili stvoreni Sto povoljniji uvjeti
svođenja individualnog radnog vremena na društveno potrebno radno
vrijeme.
Sve bi to trebalo da optimalno potiče razvoj proizvodnih snaga i samoup­
ravljanja.
U današnjem stanju nužno je osigurati slobodan tok društvene akumulacije
„radne snage”, te slobodno formiranje cijena. Tom stanju treba težiti, iako je
poznato da ono ne može biti potpuno ostvareno i da je ekonomskom politikom
potrebno u određenom smislu utjecati na privredna kretanja. Bitno je da i odluke
u okviru ekonomske politike moraju biti odluke samih neposrednih proizvođača.
Prema tome, sa stajališta osobnog dohotka člana OOUR-a neobično je važno da
OOUR ostvari što veći dohodak, a to zavisi od više faktora. Pretpostavimo li da su
uvjeti privređivanja OOUR-a ekonomski racionalni, veći dohodak trebalo bi da
ostvaruje bolji, produktivniji OOUR. Privredni sistem, ekonomska politika i njeni
instrumenti utoliko su bolji ukoliko sinhronizirano potiču rast produktivnosti.
U istom smislu treba da djeluje i sistem raspodjele. Sad se problem raspodjele
svodi na raspodjelu prema radu danom od pojedinca u ukupni fond rada OOUR-a.
Pri tom zanemarujemo postignuti dio dohotka OOUR-a ostvaren na tržištu zbog
izuzetno povoljnijih uvjeta (konjunkture za određene robe ili usluge određene orga­
nizacije), što može trajati privremeno, a u dužem se periodu potire sa izuzetno lošim
uvjetima na tržištu za taj OOUR.
Sistem raspodjele uvjetovan je načinom proizvodnje, kako nas uči Marx:
„Zbog toga se odnosi i načini raspodjele ispoljavaju samo kao naličja agenata pro­
izvodnje . . .
Prema pojedinačnom individuumu raspodjela se nanovo ispoljava kao društ­
veni zakon, koji uslovljava njeno mjesto u proizvodnji u čijem okviru ona proiz­
vodi, dakle, tako da prethodi proizvodnji”.20
Šta to znači konkretnije za SFRJ u sadašnjoj fazi našeg razvoja. Suština pro­
izvodnih društvenih odnosa u SFRJ, treba da bude udruženi rad.21 Mi se nalazimo
na početku odvijanja procesa udruživanja rada. Svaka se individua u materijalnom
i društvenom smislu potvrđuje svojim radom i rezultatima rada.22 Dakle, takvi
društveni odnosi u procesu proizvodnje određuju i sistem raspodjele.
Budući da je proces rada uvijek društvena djelatnost, kolektivna djelatnost,
sasvim je razumljivo da se on mora konstituirati i kao određeni društveni organizam.
Kao što smo u poglavlju o proizvodnji kao procesu rada objasnili, najsvrsishodnija
organizacija procesa rada kao udruženog rada jest ona gdje se sam rad pojavljuje
kao prirodno stanje procesa rada. Danas u SFRJ to nastojimo postići putem osnovne
organizacije udruženog rada kao osnovnog oblika udruženog rada.23 S ekonomskog
stajališta, bitan elemenat osnovne organizacije udruženog rada jest mogućnost
da može izraziti rezultate rada udruženih individua udruženih u OOUR-u „kao

20 K. Marx: Prilog kritici političke ekonomije, Naprijed, Zagreb, 1958, str. 31.
21 „Socijalističko društveno-ekonomsko uređenje SFRJ temelji se na slobodnom udru­
ženom radu sredstvima za proizvodnju u društvenom vlasništvu i na samoupravljanju radnika
u proizvodnji i raspodjeli društvenog proizvoda u osnovnim i drugim organizacijama udruženog
rada te u društvenoj reprodukciji u q'elini.” (Ustav SFRJ, Čl. 10)
22 „Rad i rezultati rada određuju materijalni i društveni položaj čovjeka, na osnovi jedna­
kih prava i odgovornosti.” (Ustav SFRJ, čla. 11) . .
23 „Osnovna organizacija udruženog rada osnovni je oblik udruženog rada u kojem radnici
neposredno i ravnopravno ostvaruju svoja društveno-ekonomska i druga samoupravna prava,
te odlučuju o drugim pitanjima “svoieg društveno-ekonomskog položaja.” (Ustav SFRJ 1974,
član 14)

14* 211
vrijednost u radnoj organizaciji ili na tržištu”. T a nužnost proizlazi otuda što je
naša privreda tržišna privreda, a tim načinom omogućavamo da se korištenjem
zakona vrijednosti objektivizira sistem raspodjele. Kako robna privreda, u prvoj
fazi komunizma, odnosno u socijalizmu, uz uvažavanje principa raspodjele prema
radu rađa „nezgodne” momente koji se „ne mogu izbjeći u prvoj fazi komunističkog
društva”, mi nastojimo korigirati te „nezgodne” momente principom samouprav­
nog dogovora i sporazuma. Kategorija samoupravnog dogovora dobiva izvanredno
značenje iz nekoliko razloga. Prvi smo napomenuli — kao korektiv „nezgodnih”
momenata u raspodjeli kod tržne privrede. Drugi razlog jest u tome što mi imamo
dvije vrste radova tj. proizvođač i neproizvodan rad. Rad dijelimo na proizvodan
i neproizvodan ako ga promatramo sa stajališta stvaranja vrijednosti. No obje
vrste rada, i proizvodni i neproizvodni, u principu su u samoupravnom socijalizmu
društveno korisni i društveno potrebni radovi. Budući da su i oni članovi društva
koji su zaposleni u djelatnostima gdje se ne stvara nova vrijednost kao radni ljudi
ravnopravni s članovima koji rade tamo gdje se stvara nova vrijednost, odnos
između jednih i drugih može biti samo razmjena radova. Ta se razmjena ne može
odvijati uz pomoć instrumenata robne privrede, pa je nužno da kao osnovni princip
za takvu raspodjelu bude samoupravni dogovor. Treći razlog suštinskog koriš­
tenja samoupravnog dogovora jest neophodnost što preciznijeg mjerenja naročito
individualnog kvantuma rada, i to idući dalje od onoga što je moguće postići koriš­
tenjem zakona vrijednosti. Uzmimo kao primjer uspostavljanje određenih relacija
veličine osobnih dohodaka radnika istih kvalifikacija, zaposlenih u različitim priv­
rednim granama. Ima i drugih primjera. Naročito je važan princip samoupravnog
dogovora kad se „utvrđuju osnove i mjerila raspoređivanja dohotka te osnove i
mjerila raspodjele sredstava za svoje osobne dohotke”. Jasno je da je kod toga nužno
što se više koristiti mjerilima iskazanim u naturalnim mjerama (vrijeme, komad).
No, kao što znamo, ona nisu dovoljna. Samoupravni dogovor kao princip raspodjele
dolazi i u nekim drugim prilikama, specifične naravi, kao dogovor o raspodjeli
dohotka koji je formiran pod izuzetno povoljnim prirodnim ili drugim uvjetima.24
Svi ti osnovni principi raspodjele moraju biti jasno izraženi kod osnovne
organizacije udruženog rada kao ćelije udruženog rada. Iz tih principa,
na kojima počiva OOUR, izvode se svi ostali principi raspodjele. To se odnosi
na raspodjelu kod radne organizacije te složenih organizacija udruženog rada raznih
oblika.
U formiranju dohotka izuzetnu važnost ima način formiranja cijena, ali u
tržišnim uvjetima, društvene kontrole, samoupravnog reguliranja odnosa na tržištu.
U okviru takvih općejugoslavneskih uvjeta formiraju se mehanizmi obračuna između
osnovnih organizacija udruženog rada kad su u kooperativnim odnosima. U praksi
uglavnom postoje dva sistema obračuna između OOUR-a. Po jednom principu
obračun između njih zasniva se na djelovanju mehanizma tržišnih cijena, a po
drugom se obračun vrši na bazi unutrašnjih planskih cijena.
Rekli smo da je izračunavanje udjela pojedinca na bazi principa rada kao
mjeritelja u stvaranju ukupnog dohotka OOUR-a vrlo složen posao, pri čemu
treba uzimati u obzir: vremensko trajanje, intenzitet, obrazovanje, iskustvo, umješ­
nost, zalaganje, kvalitetu, itd. Uz sve to, naročito u radovima izvan materijalne

24 „Dio dohotka koji je rezultat rada u izuzetno povoljnim prirodnim uvjetima ili koji je
rezultat izuzetnih pogodnosti na tržištu ili drugih izuzetnih pogodnosti u stjecanju dohotka ko­
risti se, u skladu sa samoupravnim sporazumom i zakonom, za razvoj organizacije udruženog
rada u kojoj je ostvaren ili za razvoj materijalne osnove udruženog rada u općini i republici od­
nosno autonomnoj pokrajini.” (Ustav SFRJ 1974, str. 29)

212
sfere proizvodnje, za realizaciju raspodjele prema radu mora se koristiti tržišni
mehanizam. Kada i to nije dovoljno, onda se raspodjela mora dopuniti društvenim
odlukama, slično kao što je postupila Pariška komuna. To se naročito odnosi na
rukovodeće osobe poduzeća. I ovdje je bitno da to budu neposredne odluke udru­
ženih proizvođača.
Tako smo došli do problema raspodjele dohotka sa stanovišta individue.
Individua dolazi do svog dohotka učestvovanjem u raspodjeli dohotka OOUR-a
čiji je član. Zanemarit ćemo slučajeve zanatstva i tome slično, gdje individua dolazi
do osobnog dohotka putem direktnog odnosa ponuda — potražnja s drugom indi­
viduom ili poduzećem. Sa stajališta ličnosti proizvodan rad jest svaki onaj njegov
rad koji mu donosi dohodak. Ovdje nije važno da li njegov rad stvara novu vrijed­
nost ili samo preraspodjeljuje već stvorenu vrijednost. Prema tome, ovamo spada
svaki društveno koristan rad, a njegovi su nosioci radni ljudi. Kao što vidimo,
pojam radni ljudi širi je od pojma neposredni proizvođači. Sa stajališta dohotka
individue pojmom društveno koristan rad nije obuhvaćen onaj rad kou pojedinac
vrši, a za njega ne prima dohodak — kao, na primjer, kad pojedinac gradi sebi
kuću. Budući da osobni dohodak člana OOUR-a zavisi, u konačnoj liniji, od
veličine dohotka samog OOUR-a, a dohodak se OOUR-a ostvaruje putem me­
hanizma tržišta, za individuu je osnovno da se postigne optimalni dohodak
njegove osnovne organizacije udruženog rada.
Dakle, dolazimo do problema mjerenja rada pojedinca danog u ukupni fond
rada svoga OOUR-a. Taj kompleks pitanja čini sadržaj raspodjele unutar OOUR-a.
Ukupni fond rada OOUR-a sastavljen je od niza raznovrsnih radova. Neki se od
tih radova sa više ili manje uspjeha mogu mjeriti naturalnim jedinicama mjere,
a drugi ne mogu. Ovdje treba napomenuti da će s razvojem suvremenog načina
privređivanja — gdje se sve više koriste naučne metode (studij rada, vremena i
pokreta, operaciona istraživanja, linearno programiranje itd.) — sve veći dio ukup­
nog rada u poduzeću biti moguće mjeriti prirodnim jedinicama mjerenja. Danas
već ima poduzeća u SAD, doduše samo u automobilskoj industriji, kod kojih u
kolektivnom ugovoru između sindikata i poslodavca stoji da se plaća radnicima
automatski povećava, izraženo u vrijednosnom iznosu od oko 15 posto od pove­
ćanja produktivnosti rada. Ne želimo analizirati suštinu iznesenog, već želimo is­
taknuti koliko je daleko došla mogućnost vrlo egzaktnog mjerenja ukupnog rada
u okviru poduzeća. Socijalizam je još više zainteresiran za korištenje metoda koje
omogućavaju što direktnije iskazivanje međuzavisnosti porasta produktivnosti i
osobnog dohotka. No, danas se ta metoda mora kombinirati s posrednim mjere­
njem rada — putem vrijednosti i putem tržišnog mehanizma kao i samoupravnim
dogovorom. Raspodjela, kao što je i Marx smatrao, mora poticati razvoj proizvodnih
snaga, a on se konačno manifestira u porastu produktivnosti rada. Bitne okvire
razvoju proizvodnih snaga daje ekonomska politika i stoga su u tijesnoj korelaciji:
ekonomska politika — produktivnost — raspodjela.

ODNOS EKONOMSKE POLITIKE, PRODUKTIVNOSTI I

RASPODJELE
Jedan od osnovnih zakona, koji djeluje u svim epohama, jest „zakon povi­
šenja produktivnosti rada”, zakon „po kome troškovi proizvodnje stalno padaju,
a živi rad stalno postaje produktivniji”. Marx tretira stalni porast produktivnosti
rada kao jedan od osnovnih principa realizacije najosnovnijeg ekonomskog zakona

213
 — zakona ekonomije vremena. „Na ekonomiju vremena svodi se u krajnjoj liniji
čitava ekonomija.”25 „Stvarna ekonomija — štednja sastoji se u štednji radnog
vremena (minimum i svođenje na minimum troškova proizvodnje); ta štednja je
istovjetna s razvojem proizvodnih snaga.”26 Marx je zakonu ekonomije vremena
pridavao izvanredno značenje. „Stoga ekonomija vremena, isto kao i planska ras­
podjela radnog vremena na različite grane proizvodnje, ostaje prvi ekonomski
zakon na osnovi kolektivne proizvodnje. To postaje čak u mnogo većem stepenu
zakon.”27 Prema tome, osnovno načelo privrednog razvitka predstavlja princip
ekonomije radnog vremena, a taj se princip ostvaruje putem zakona povećanja
produktivnosti rada, po kojem se troškovi proizvodnje stalno smanjuju, a živi rad
biva sve produktivniji. Tako je Marx izveo jedan od osnovnih ekonomskih teorema,
koji glasi: „Vreme rada ostaje uvek, pa i onda kad se prometna vrednost ukine.,
supstancija koja stvara bogatstvo i mera troškova koje iziskuje njegova proizvodnja.”28
T a se misao sve više potvrđuje u suvremenoj organizaciji ljudskog rada.
Ocjenjujući važnost rasta produktivnosti rada u našoj epohi, u epohi izras-
tanja socijalizma kao vladajućeg svjetskog sistema, Lenjin postavlja svoj poznati
postulat: „Produktivnost rada — to je, u krajnjoj liniji, najvažnije, najglavnije za
pobjedu novog sistema.”29 Štaviše, Lenjin ističe važnost porasta produktivnosti rada
za izgradnju više faze socijalizma — komunizma. „Komunizam je viša, u poređenju
s kapitalističkom, produktivnost rada svjesnih, dobrovoljnih, ujedinjenih radnika
koji se služe najnaprednijom tehnikom.”30 Na drugom mjestu Lenjin kaže: „Po­
višenje produktivnosti rada predstavlja jednu od osnovnih zadaća jer bez toga je
nemoguć konačni prelaz u komunizam.”31
T i su stavovi klasika marksizma općenito priznati, a i potvrđuju se u svako­
dnevnoj praksi kao pravilni. Problem je u tome — kako da se ta generalna načela
realiziraju. Kod toga presudnu ulogu igra ekonomska politika. Kao što znamo,
sistem raspodjele uvjetovan je nivoom razvijenosti proizvodnih snaga (i društvenim
odnosima), a presudnim dijelom i u konačnoj liniji — ostvarenim nivoom produk­
tivnosti rada, dok porast produktivnosti rada uvelike zavisi od sistema nagrađi­
vanja. Kao što vidimo, to su kretanja koja jedno na drugo recipročno djeluju. U
njihovim su međuodnosima ova pitanja bitna:
Prvo je pitanje: odnos između raspodjele nacionalnog dohotka i kretanja
osobnog dohotka u zavisnosti od kretanja produktivnosti rada. Konkretno, ka­
kav mora biti tempo porasta osobnog dohotka u odnosu na tempo porasta pro­
duktivnosti rada. U marksističkoj Hteraturi prevladava stajalište da produktiv­
nost rada treba da raste brže od rasta osobnih dohodaka. Kao opći princip takvo
je stajalište u historijskom presjeku ispravno. Ali ono ne mora bezuvjetno vrije­
diti u svim vremenskim razdobljima. Ponekad će biti potrebno da se izvrši pre­
raspodjela nacionalnog dohotka u tom smislu da se relativno poveća udio ,,v” u
nacionalnom dohotku da bi osobna potrošnja dobila na važnosti kao ekonomska
kategorija i da bi tako stimulativno djelovala na porast prodizvodnje i produktiv­

26 Arhiv Maixa i Engel sa, tom IV, str. 119 (na ruskom)
26 Karl Marx — citirano prema S. G. Strumilinu: Problemi socijalizma i komunizma u
SSSR, str. 220—221.
27 A rhiv.. . , o. c., str. 119.
28 Karl Marx: Teorije o višku vrednosti, knjiga III, Kultura, Beograd, 1956, str. 271.
29 V. I. Lenjin: Velika inicijativa, Izabrana djela u 16 tobova, tom 13, Kultura, Beograd,
1960, str. 202.
30 Ibidem, str. 203.
Ibidem, str. 59.

214
nosti rada. Kao što vidimo, pitanje se svodi na to kakav treba da bude odnos iz­
među ,,v” i „m”, a da kretanje „v” bude uvjetovano porastom produktivnosti
rada. Marksistička ekonomska nauka do danas nije dokraja uspjela utvrditi di­
rektni ju korelativnu vezu u kretanju tih veličina. T u problematiku treba da dalje
istražujemo i izučavamo, jer samo dalja izučavanja mogu dati teorijsku podlogu
za razvoj sistema raspodjele.
Drugo je pitanje: kako da se porast osobnog dohotka poveže s kretanjem
produktivnosti rada. Načelno se svi marksistički autori slažu u tome da kretanje
osobnih dohodaka treba da bude zavisno od kretanja produktivnosti rada. Ali
to načelo zahtijeva dalju razradu i na planu teorije i na planu empirijskih istra­
živanja. Prije svega, postavlja se pitanje — i u marksističkoj i u građanskoj eko­
nomskoj literaturi — koliko povećanju produktivnosti rada neposredno prido­
nosi sam radnik, a koliko pak drugi faktori, u prvom redu uvođenje nove tehnike.
Ovdje se postavlja i jedno teorijski važno pitanje: da li u socijalizmu radnik tre­
ba da participira samo u onom dijelu ukupne produktivnosti koja je neposredni
rezultat njegova rada?32 U sistemu radničkog samoupravljanja treba nastojati da
se utvrdi koliko je koji faktor proidonio porastu produktivnosti rada.
Treće je pitanje: odnos između neposrednih i posrednih primanja. U so­
cijalističkom društvu čija je privreda još nedovoljno razvijena, posredna davanja
imaju opravdanja kao klasna kategorija zaštite ekonomski slabijih. No, jačanjem
nacionalne privrede i povećanjem kvalifikacije čitavog stanovništva ta davanja
gube „raison d’être”. Načelo materijalne zainteresiranosti zahtijeva da se ona
smanje, i to osposobljavanjem ličnosti kao produktivne individue.
Četvrto pitanje, koje je povezano s razmatranjem odnosa „v” i ,,m”, odnosi
se na životni standard. Svojom borbom radnička klasa u najrazvijenijim kapi­
talističkim zemljama izborila je da se određena visina najamnine prizna kao dru­
štvena kategorija. To više životni standard u socijalizmu mora biti društveno
priznata i utvrđena ekonomska, a i društveno-politička kategorija. Realizacija eko­
nomske politike koja tretira potrošnju kao faktor ekonomskog razvoja nužno za­
htijeva da se sadašnji životni standard izrazi i u kvantitativnim veličinama. Prve
korake u tom smislu Činimo time što se jamće „svakome radniku u udruženom
radu društvenim sredstvima osobni dohodak i druga prava po osnovi rada naj­
manje u visini odnosno u opsegu koji osigurava njegovu materijalnu i socijalnu
sigurnost”.33 To se pravilo konkretizira putem društvenog dogovora, za sada u
okviru republike. No, čitav problem traži i svoje teoretsko obrazloženje.
No, kretanje standarda moramo razmatrati i zavisno od produktivnosti rada.
Individualna borba za veću produktivnost pretpostavlja da pojedinac, uglavnom*
zna koliko će se povećati njegov životni standard ako on poveća svoju produktiv­
nost za određenu veličinu. Jedna od vrlo interesantnih metoda jest praćenje od­
nosa između kupovne moći i utrošenog radnog vremena, tj. koliko pojedinih do-82*

82 „Ne neposredno na entuzijazmu, već uz pomoć entuzijazma koji je rodila velika revo­
lucija, već na ličnom interesu, na ličnoj zainteresiranosti, na privrednoj računici, nastojte da u
početku sagradite čvrste mostove koji u sitnoseljačkoj zemlji vode preko državnog kapitalizma
u socijalizam: drugačije vi nećete stići do komunizma, drugačije vi nećete dovesti desetke i desetke
milijuna ljudi do komunizma. T o nas uči živ o t.. . Lična zainteresiranost razvija proizvodnju;
nama je prije svega potrebno povećanje proizvodnje, ma koliko nas to stajalo.” (V.I. Lenjin: Uz
četvrtu godišnjicu oktobarske revolucije, u: Izabrana delà, tom 14. Kultura, Beograd, str. 395)
88 „Visina zajamčenog osobnog dohotka i opseg drugih zajamčenih prava, te način njihova
ostvarivanja utvrđuje se samoupravnim sporazumom, društvenim dogovorom i zakonom, u ovis­
nosti o općem stupnju proizvodnosti ukupnog društvenog rada i o općim uvjetima sredine u kojoj
radnik radi i živi.” (Ustav SFRJ 1974, čl. 22)

215
bara i usluga može pojedinac kupiti svojim dohotkom izraženim u jedinici radnog
vremena (npr. za jedan sat rada).
Da bismo odgovorili na to pitanje, potrebno je najprije utvrditi što je su«
ština pojma — potrebe. Prvi su se fiziokrati oslobodili moralnih i religioznih poj­
mova kad su tretirali kategoriju potrebe. Oni su pojam potrebe tretirali prven­
stveno u vezi sa zakonom ponude i potražnje. Marx je potrebu kao kategoriju
objašnjavao u vezi s obradom nužnih uvjeta za reprodukciju radne snage. Marx
je isticao da se pri definiranju pojma potreba za obnovu radne snage mora voditi
računa o fizičkim potrebama radnika, o potrebama obitelji, o izdacima za odgoj,
o historijskoj sredini i o nivou civilizacije. Prema tome, po Marxu, u kapitalisti­
čkom društvu zadovoljenje potreba treba da omogući kompletnu reprodukciju
sadašnje i buduće radne snage i da zadovolji historijski priznate potrebe svoj­
stvene svakoj sredini. Da bi konkretizirao onaj dio potreba koji treba da zadovolji
fizičke potrebe radnika, Marx polazi sa stajališta da se radna snaga realizira svojom
vanjskom manifestacijom, a utvrđuje se radom. Na taj se način postavlja objek­
tivni osnov proučavanja konkretne aktivnosti radnika. Analizirajući suštinu po­
treba obitelji, Marx uzima kao osnovicu da je obitelj ćelija reprodukcije radne
snage. Kod toga se misli na zadovoljenje različitih potreba obitelji (roditelja,
djece).
Marx u svojim djelima nigdje ne iznosi komplentu i sistematsku teoriju
kategorije potreba. On riječ „potreba” upotrebljava za objašnjavanje različitih
stanja. Zbog toga treba dobro paziti u kojem smislu Marx upotrebljava riječ „po­
treba”. Definirajući pojam robe, on kaže: „Roba je vanjski predmet, stvar koja
svojim svojstvima zadovoljava ljudske potrebe ma koje vrste. Ništa tu ne mijenja
kakve su prirode ove potrebe, npr. potječu li iz želuca ili iz fantazije”.34 Marx
je smatrao da potrebe odgovaraju danom društvu i da se razvijaju s društvom.
On je nazivao potrebom sve ono što je predmet želja ljudi bilo da ta želja potječe
od fiziološke, moralne ili intelektualne potrebe, fantazije ili nekog drugog uzroka.
Marx u svojim djelima upotrebljava pojam „socijalne potrebe” . On dalje obja­
šnjava da socijalne potrebe nisu svugdje identične. Za Marxa je „potreba” historij­
ska kategorija, vezana za određeni prostor i vrijeme. On to naročito ističe kada
govori o vrijednosti radne snage kao robe.
Prema suvremenim shvaćanjima, ovamo spada nužnost zadovoljenja potreba
porodice; to znači — sigurnost održavanja obitelji, zavisno od toga kada i gdje
se te potrebe zadovoljavaju. Idući dalje u konkretizaciji sadržaja pojma potreba,
grupiramo posebno one potrebe koje su direktno vezane uz rad. T e potrebe mo­
žemo svrstati u dvije kategorije: potrebe u okviru radne organizacije i potrebe
izvan okvira radne organizacije. U prvoj grupi važnu ulogu imaju: prehrana, prva
zdravstvena pomoć, kraći odmor. U drugoj grupi važnu ulogu ima potreba od­
mora — dnevnog, tjednog, mjesečnog i godišnjeg — i potreba za slobodnim
vremenom posvećenim aktivnostima koje stvaraju fiziološki ekvilibrij. Danas se
sve više prilazi naučnom metodom utvrđivanju najsvrsishođniieg načina korištenja
slobodnog vremena. Konačno, u potrebe ulazi sve ono što osigurava razvoj krea­
tivne ličnosti.
Postoje znatne razlike u stupnju prioriteta potreba, a u grubom ih možemo
podijeliti na neophodne i poželjne potrebe. Podjela potreba po stupnju prioriteta
uvjetovana je životnim običajima i nivoom potrošnje različitih klasa i socijalnih
grupa, te krajeva i naroda.

84 K. Marx: Kapital, I, Kultura, 1947, str. 1.

216
 Okvir koji određuje mogućnost zadovoljenja primarnih potreba u tržišnoj
privredi jest „kupovna moć”. Ona u biti izražava količinu roba i usluga, stalne
kvalitete, koju individua može kupiti svojim prihodima, uz pretpostavku da se
cijene ne mijenjaju. Ako se cijene mijenjaju, onda se cijene određenog predmeta
uzimaju kao baza i na njih se svode cijene proučavanog perioda da bismo dobili
indeks realnih prihoda. Kao što smo rekli, imamo prve rezultate istraživanja u
SFRJ tog problema.
U najnovije vrijeme ekonomska nauka izučava metodu izračunavanja real­
nih prihoda u različitim zemljama. Postoji nekoliko metoda, no do danas nijedna
od njih ne zadovoljava potpuno.

PRINCIP SOLIDARNOSTI I RASPODJELA PREMA RADU

U socijalističkom društvu kakvo danas imamo, a u vezi s principom ra­
spodjele prema efektu rada, nužno je usvojiti princip solidarnosti kao izvjestan
korektiv u raspodjeli prema radu. To iz razloga što još ne postoje uvjeti da se
prevlada „uski horizont buržoaskog prava” na kojem još djelomično počiva ra­
spodjela prema radu. Zbog toga je naše socijalističko društvo usvojilo princip
solidarnosti putem garancije, nazovimo ga, minimalnog osobnog dohotka.35 Na­
ravno, taj princip može igrati pozitivnu ulogu samo u određenim okolnostima.
Jer, neobično je važno da taj princip ne uspori porast produktivnosti rada, već
da se i princip solidarnosti izrazi na određeni kreativni način. Solidarnost bi mo­
rala biti izražena na takav način da se pomaže svakom pojedincu kako bi se razvijao
kao potpuna ličnost putem obrazovanja, stjecanja najviših kvalifikacija i stalnog
proširivanja svoje radne i stvaralačke sposobnosti.
Socijalističko društvo, za razliku od građanskog, kapitalističkog, uzima „so­
lidarnost i uzajamnost svakoga prema svima i svih prema svakome”36 kao osnovu
položaja i uloge pojedinca. No, kako se socijalističko društvo tek izgrađuje, to
navedeni postulat još ne može biti ostvaren. To iz razloga što u uvjetima posto­
janja robne proizvodnje i zakona vrijednosti postoji mogućnost dominacije u ra­
spodjeli dohotka (s obzirom na to što je dohodak tržišna kategorija)37, pa otuda
nastaju socijalne i druge nejednakosti. Kako je spomenuto, te je nejednakosti
najbolje prevladavati stvaranjem uvjeta za svestran razvitak svake individue u
društvu, a to znači postepenim rušenjem dosadašnje podjele rada, a naročito po­
djele rada na umni i fizički rad. Pored toga, u našim uvjetima princip solidarnosti
naročito dolazi do izražaja pri ostvarivanju prava na rad. Kako je pravo na rad
„zajamčeno” od strane društva, a društvena sredstva za proizvodnju dana su na
upravljanje samim radnicima, to se s pravom od radnika očekuje da će po prin­
cipu solidarnosti ostvarivati sredstva akumulacije za zapošljavanje novih radnika.
U uvjetima već istaknutog postojanja robne proizvodnje i na toj osnovi izraslih
nejednakosti nužno je u odnose među ljudima ugrađivati „elemente socijalističke
solidarnosti i uzajamnosti, u mjeri koja ne destimulira stvaralaštvo i rad”*8788. Tim
će se putem prevladavati antagonizam između općih i pojedinačnih interesa i

88 Ustav SFRJ, čl. 22.

36 Ustav SFRJ, uvodni dio
87 Prema Ustavu, OOUR jest takva cjelina gdje se rezultat zajedničkog rada (dakle doho­
dak) može samostalno izraziti kao vrijednost.
88 Platforma SKJ, IV. dio

217
stvarati određena svijest da će jednog dana „svatko dobiti prema svojim potre­
bama”. Princip solidarnosti proizlazi već iz društvenog karaktera vlasništva sred­
stava za proizvodnju, a njegova nužnost iz još uvijek postojeće robne proizvodnje
u socijalizmu. Taj će princip sve više dobivati „viši rang”, što se društvo više
bude udaljavalo od „carstva nužnosti”, pa će se on ostvarivati u onim višim sfera­
ma duhovnog i društvenog života. T u se konkretno misli na kulturni i obrazovni
a i svaki drugi razvitak ličnosti.

KUPOVNA MOĆ OSTVARENIH OSOBNIH D O HO DAKA U SR HRVATSKOJ

u razdoblju od 1960— 1973. godine
(preko potrebnog rada za nabavu nekih artikala osobne potrošnje)12

Sati rada po jedinici proizvoda2

Jed. Indeks
mjere 1973.
1960. 1964. 1966. 1970. 1973.
1960.

Prosječna satnica din1 1,07 2,08 4,03 6,97 11,57 1081

Radno vrijeme potrebnog
rada — sati2

A r tik li — u s lu g e
Kruh 1 kg 0,59 0,45 0,46 0,27 0,25 42
Krumpir 11 kg 0,25 0,26 0,25 0,18 0,28 112
Jabuke 1 kg 0,76 0,72 0,81 0,39 0,58 76
Meso, goveđe 1 kg 3,90 3,56 3,09 2,12 2,34 60
Meso, svinjsko 1 kg 3,87 3,67 3,24 2,77 2,68 69
Meso peradi 1 kg 3,86 3,86 2,91 1,82 1,87 46
Mast 1 kg 2,72 2,57 1,29 1,12 0,76 28
Ulje 1 kg 2,62 1/71 1,20 0,76 0,80 31
Mlijeko 1 litra 0,39 0,38 0,36 0,24 0,27 69
Jaja 1 kom. 0,20 0,15 0,14 0,10 0,11 55
Šećer 1 kg 1,59 0,92 0,65 0,40 0,44 28
Pivo 1 litra 1,16 0,86 0,67 0,49 0,42 36
Tkanina za muška odijela 1 m 57,10 31,50 22,73 15,64 14,78 26
Muške cipele 1 par 32,95 20,56 15,13 14,56 15,95 48
Stanarina — 60 m2 meseč. 25,23 14,70 13,95 23,25 16,08 64
Električna struja 100 kWh 6,54 3,85 4,22 2,87 3,20 49
Ugljen 1 tona 24,83 23,00 23,56 17,45 18,87 76
Šivanje odijela 1 par 62,74 51,83 47,80 46,90 46,67 74
Šišanje 1 0,71 0,71 0,68 0,88 0,95 134
Kino-ulaznice 1 0,71 0,56 0,58 0,60 0,53 75
Električni štednjak 1 kom. 442,10 231,30 139,25 90,80 144,30 33
Frižider — 135 litara 1 kom. — 652,10 375,90 195,50 152,66 23
Radio-aparat 1 kom. 337,60 160,00 87,15 93,90 80,35 24
Televizor 1 kom. 1853,50 832,10 550,00 373,20 296,40 16

1 Prosječne satnice utvrđene na temelju ostvarenih prosječnih osobnih dohodaka za nave­

dene godine, mjesečno podijeljenih sa 180 radnih sati.
2 Potrebno radno vrijeme — u satima rada za određenu navedenu jedinicu mjere prikaza-
zanih važnijih artikala i usluga iz osobne potrošnje, utvrđeno na bazi ostvarene satnice
i prosječnih godišnjih cijena u SR Hrvatskoj za navedene godine. Sati rada .iskazani u
decimalama decimalnog sustava.

218
 N a koncu želimo zaključiti da kategoriju raspodjele uvijek treba izučavati
kao dio jedinstva: proizvodnje, raspodjele, razmjene i potrošnje, dakle kao dio
jedinstvenog procesa društvene reprodukcije. Raspodjela je prvenstveno uvjeto­
vana proizvodnjom, a u konačnoj liniji nivoom razvijenosti proizvodnih snaga
odnosno proizvodnih odnosa. S druge strane, raspodjela treba da sa svoje strane
stimulira razvoj proizvodnih snaga. Osnovni princip raspodjele jest princip ra­
spodjele prema radu, koji se mjeri djelomično pomoću prirodnih jedinica mjere,
a pretežno putem tržišnog mehanizma, te na osnovi samoupravnog sporazuma
i dogovora. Centralna je točka društvenih odnosa sa stajališta raspodjele: tko i
kako učestvuje u stvaranju dohotka i tko i na koji način odlučuje o njegovoj upo­
trebi. Razvitkom proizvodnih snaga, prvenstveno razvojem automatsko-kibemet-
ske tehnike i razvitkom samoupravljanja, vrše se i kvalitativne promjene shva­
ćanja o proizvodnom i neproizvodnom radu, potrebnom radu i višku rada kao
kategorijama političke ekonomije. Tim razvojem proizvodnih snaga u daljoj bi
perspektivi raspodjela svakom prema radu prerasla u raspodjelu prema potrebama.

219
 3. PROCES RAZMJENE U SOCIJALIZMU

OPĆENITO O RAZMJENI1
Razmjena je nužna faza ekonomskog procesa u kojemu su proizvodi robe.
Razmjena je pri tom proturječna jer je istovremeno oblik distribucije proizvoda
i oblik potvrđivanja individualnih radova kao društveno-potrebnih. Kad proces
razmjene promatramo sa stajališta distribucije, onda je odlučna stvarna (natu­
ralna) struktura proizvoda koji su predmet razmjene; sa stajališta potvrđivanja
individualnih radova kao društveno potrebnih radova odlučna je vrijednosna
struktura.
„Sam promet je samo određeni momenat razmjene ili razmjena proma­
trana u svojoj cjelokupnosti, ukoliko je razmjena samo momenat koji posreduje
između proizvodnje i njome određene raspodjele, s jedne strane, i potrošnje, s
druge strane; ali ukoliko se potrošnja i sama pojavljuje kao momenat proizvodnje,
očigledno je i razmjena obuhvaćena u proizvodnji kao momenat”.
A u daljem izvođenju, na istom mjestu, Marx precizira:
„Kao nezavisna pored proizvodnje, indiferentna prema njoj, razmjena se
pojavljuje samo u posljednjem stadiju, kad se proizvod razmjenjuje neposredno
za potrošnju. Ali 1) nema razmjene bez podjele rada, pa bila ova samonikla ili
već i sama istorijski rezultat; 2) privatna razmjena ima za pretpostavku privatnu
proizvodnju; 3) intenzivnost razmjene, kao i njena ekspanzija, kao i njena vrsta,
određene su razvitkom i strukturom proizvodnje”.12
Protivrječja što su svojstvena robnoj proizvodnji neposredno se izražavaju
u razmjeni; zakonitosti razmjene samo su poseban oblik njihova ispoljavanja i
razrješavanja i stoga se mogu razumjeti, analizirati i procjenjivati ako se ima na
umu cjelina zakonitosti robne proizvodnje.
Zakonitosti svojstvene robnoj razmjeni povijesno su dane, jer se s razvojem
robne proizvodnje (obuhvat, podjela rada i proces podruštvljavanja, i si.) mije­
njaju pretpostavke i oblici razmjene, mijenjaju se, dakle, komponente odlučne
za formuliranje zakona razmjene.
Jedan od najvažnijih uvjeta za razumijevanje razmjene kao dijela ekonomskog
procesa jest spoznaja da je razmjena proizvoda samo vanjski oblik razmjene ra­
dova sadržanih u proizvodu. Evolucija razmjene identična je evoluciji ukupnog
ekonomskog procesa kad se ova shvati kao proces prevladavanja posrednih oblika
u kojima se radovi izdvojenih proizvođača potvrđuju kao društveni radovi.
S podruštvljavanjem društvene proizvodnje i ovladavanjem ekonomskim pro­
cesom smanjuje se „autonomija” sfere razmjene; veza procesa razmjene s proi­
zvodnjom, raspodjelom i potrošnjom poprima racionalna obilježja, a poznati fe-

1 O razmjeni kao fazi ukupnog ekonomskog procesa i specifičnim problemima §to se

javljaju na tom području u kapitalističkom načinu proizvodnje bilo je riječi u toku I. godine stu­
dija.
2 K. Marx: Prilog kritici političke ekonomije, Zagreb, 1956, str. 189; O značenju podjele
rada za razvoj razmjene vidi i: Lenjin: Izabrana djela, tom 1, Beograd, 1960, str. 95, s.

221
nojnen fetišizma robne razmjene i svojevrsni oblici neradnih prisvajanja nužno
nestaju3.
Tretiramo li ukupnu potražnju društva kao svodnu kategoriju, možemo reći
da je ona izraz ukupnih potreba stanovništva za upotrebnim vrijednostima. Me­
đutim, njezin opseg uvjetovan je platežno sposobnom potražnjom; u robnoj
privredi on je određen ukupnom masom proizvodnog rada, tj. rada angažiranog
u proizvodnji roba, gdje se pretpostavlja da su radovi izdvojenih proizvođača
prihvaćeni kao društveno potrebni radovi.
Međutim, opseg potražnje i njena struktura nisu identični; ova posljednja
javlja se uvijek kao potražnja za određenim robama — upotrebnim vrijednostima,
a uvjetovana je posebnom pozicijom učesnika u procesu reprodukcije. „Ovdje
ćemo sasvim uzgredno reći da je ,društvena potreba’, tj. ono što regulira princip
potražnje, bitno uslovljena uzajamnim odnosom raznih klasa i ekonomskom po­
zicijom svake od njih, dakle naročito, prvo, odnosom cjelokupnog viška vrije­
dnosti prema najamnini i, drugo, odnosom različitih dijelova na koje se višak
vrijednosti cijepa (profita, kamate, zemljišne rente, poreza itd.); te se i ovdje opet
pokazuje kako se iz odnosa potražnje i ponude apsolutno ništa ne može objasniti
prije no što se razvije baza na kojoj se taj odnos odigrava”.4
U tom smislu može se reći da je ukupna potražnja neposredan rezultat ra­
spodjele, ako ovu tretiramo u najširem smislu kao raspodjelu uvjeta i rezultata
proizvodnje. Potražnja pretpostavlja, odnosno i uključuje, rad koji društvo pri­
znaje kao društveno potreban rad; tek na toj osnovi može se razviti razmjena kao
proces razmjene radova. Zakoni razmjene proizlaze iz procesa formiranja po­
tražnje, jer ona izražava različit položaj dijelova društva u procesu reprodukcije.
U ekonomskom procesu u kojem djeluje zakon vrijednosti potražnja je vrijed­
nosna kategorija. Zbog toga se njezini konkretni oblici i aspekti nužno pokazuju
kao vrijednosne relacije.
S obzirom na to može se reći da se ukupna potražnja raspada na relativno
samostalne segmente, koje označavamo tržištima određenog proizvoda. U raz­
mjeni na određenom tržištu susrećemo se s nizom posebnih problema: odnosom
ponude i potražnje, kompozicijom ponude i potražnje, elastičnošću potražnje i
ponude. No, pored spomenutih obilježja razmjena mora računati i sa specifičnim
okolnostima koje utječu na potražnju — na formiranje konkretnih tržišta i od­
nosa što se na njima uspostavljaju (nacionalne granice, specifičnosti institucio­
nalnog uređenja). U cjelini uzevši, može se reći da se u nekom danom razdoblju
i na relativno homogenom ekonomskom području susrećemo s određenom struk­
turom ukupne potražnje.
Prema tome, obilježja što su svojstvena potražnji u bitnoj su mjeri odre­
đena okolnostima izvan nje same (proizvodnja, raspodjela, ekonomsko uređenje,
povezanost nacionalnih tržišta, podjela rada općenito), pa je zbog toga stupanj
„autonomije” razmjene u ekonomskom procesu veoma ograničen. Bitne se re­
lacije u razmjeni ne mogu razumjeti ako se ostane samo na njima, a osobito se
relacijama razmjene ne može objasniti cjelina ekonomskog procesa.
Treba ipak reći da je razmjena posebno područje ekonomskog procesa, da
ga izražava na specifičan način, preko odnosa ponude i potražnje, određenom

8 Marxova analiza faza ostvarivanja novog (komunističkog) načina proizvodnje upućuje

na postepenost tog procesa (usporedi: Kritika Gotskog programa, u: Izabrana dela, tom 2,
Beograd, 1950, str. 13— 15).
4 K. Marx: Kapital, III, Zagreb 1948, str. 149.

222
strukturom ukupne potražnje, organizacijom tržišta. Nužno je temeljito ovla­
davanje općom i specifičnom problematikom razmjene da bi se moglo pouzdano
suditi o njenim konkretnim problemima.
Ako se o „raspodjeli” u vezi s razmjenom može govoriti, onda je to „ra­
spodjela” (distribucija) proizvoda (i usluga) među subjektima procesa razmjene,
u skladu s preferencijama potrošača. Ali to upravo i jest sadržaj razmjene; ra­
spodjela joj prethodi i čini njenu osnovu.
Kritičke napomene o funkcijama razmjene i tržišta ukazuju na njihovu po­
vijesnu relativnost5. Razmjena je, a s njom i tržište, nužna komponenta robne
proizvodnje. Zakon vrijednosti se upravo u procesu razmjene iskazuje kao odnos
veličina (angažiranog rada). Ali se s razvojem robne proizvodnje razvijaju i ob­
lici razmjene — ne samo u smislu stvaranja općeg ekvivalenta (razvoj oblika vri­
jednosti) nego i u smislu njegova prevladavanja postepenim sužavanjem zakona
vrijednosti kao regulatora ekonomskog procesa. Zbog toga se mora naglasiti i to
da pojam „tržište” bez oznake specifičnih obilježja, koja mu daju povijesnu (vre­
mensku) određenost, ne može služiti kao mjerodavna kategorija razumijevanju,
analizi i utjecaju na razmjenu kao dio cjelovitog ekonomskog procesa koji je re­
guliran zakonima robne proizvodnje.

RAZMJENA U SOCIJALIZMU
Ukoliko su opće pretpostavke robne proizvodnje prisutne u socijalizmu,
utoliko je prisutna i razmjena. Isto se tako može reći da je s modifikacijama ro­
bne proizvodnje u socijalizmu određen i poseban oblik razmjene, odnosno oblik
posebnih zakonitosti koje vladaju na tom području ekonomskog procesa.
Općenito se može reći da je za suvremeni nivo proizvodnih snaga važenje
zakona vrijednosti jedan od elemenata ubrzanja njihova razvoja — kako po op­
segu tako i po efikasnosti. Socijalistička se društva ne izdvajaju po općem nivou
razvijenosti, osobito materijalnih uvjeta socijalističke transformacije, za sada, od
ostalih najrazvijenijih zemalja; naprotiv su u nizu sektora započele taj proces s
izvanredno niskim nivoom razvijenosti i bile prisiljene na dodatne napore da bi
taj „historijski razmak” nadoknadile. S obzirom na to djelovanje zakona vrije­
dnosti, robna proizvodnja, a time i razmjena nužne su komponente ekonomskog
procesa u socijalističkom društvu (prelaznom periodu u kojem se vrši socijali­
stička preobrazba društva).

5 Ekonomske krize hiperprodukcije samo su najakutniji vid u kojem se pokazuje nepri-

kladnost tržišta u alokaciji društvenog rada. Ekonomskoj politici, koja je prisutna u razvijenim
kapitalističkim zemljama, osnovna je svrha dopuna tržišta upravo u funkciji alokacije. Ali ni u
drugoj funkciji (selekcija proizvoda i proizvođača) tržište se nije iskazalo uspješnim podjednako
u svim razdobljima robne privrede; s razvijenošću proizvodnih snaga proširuju se područja proiz­
vodnje i usluga koja ograničavaju kompetentnost tržišne valorizacije (obrazovanje, sektori infra­
strukture, zdravstvo, istraživanja, i si.).
U vezi s prethodnom napomenom treba naglasiti da je i marketing ograničenog djelovanja
u mjeri u kojoj je tržište oblik koji odgovara atomiziranom društvu robnih proizvođača i gdje se
tržište nužno javlja, u pravilu, kao ex post korektiv (sa stajališta robnog proizvođača). Marketing
je procedura kojom se negira tržište u toj funkciji na terenu samog tržišta, u okvirima robne pro­
izvodnje, čime se pokazuje da se tržište može i mora javiti kao ex ante korektiv, ako se prouči i
respektira priroda određenog tržišta. Ali marketing samo registrira prirodu određenog ttžišta i
samo u ograničenoj mjeri na njega utječe (reklama i si.), pa je stoga on pasivnog određenja i maksi­
malan je domet do kojega kapital u funkciji pojedinačnog kapitala neposredno može vladati tržiš­
tem, tj. tržišnim zakonima.

223
 Socijalistička transformacija ekonomske strukture uključuje i napuštanje ro­
bne proizvodnje. U međuvremenu protiče proturječan proces u kojem se, uz
djelovanje zakona vrijednosti kao određujućeg regulatora ekonomskog procesa,
s razvojem proizvodnih snaga i općeg nivoa društva stvaraju uvjeti u kojima će
biti moguća likvidacija robne proizvodnje, pa i njenog posebnog područja — raz­
mjene.
Spomenuli smo ranije da je već i za kapitalistički način proizvodnje uz su­
vremene proizvodne snage nužno naći oblike koji institucionaliziraju spontano
razvijajući se proces podruštvljavanja — u granicama i na osnovi bitne odredbe
kapitalističkog načina proizvodnje (najamni rad). Ekonomska je politika sin­
tetski izraz tog napora, a u specifičnim aspektima (sredstvima, i si.) izražava kon­
kretnu konstelaciju navedenog procesa podruštvljavanja. Reguliranje potražnje (di­
stribucija dohotka, mjere poticanja i usmjeravanja investicija) glavno je područje
djelovanja ekonomske politike.
U socijalističkom društvu podruštvljavanje je bitni sadržaj procesa preob­
razbe, bitna osnova ovladavanja procesom reprodukcije i dokidanja . stihijskog
djelovanja zakona vrijednosti. Podruštvljavanje u svim aspektima i sa svim kon-
sekvencijama provodi se svjesno, pa se u tom pravcu vrše izmjene ekonomske struk­
ture i institucija ekonomskog uređenja. Ekonomska se politika i u socijalizmu bavi
problemom potražnje, ali se ovdje reguliranje potražnje oslanja na promjene u
ekonomskoj strukturi. Te su promjene određene prije svega slijedećim: 1) realiza­
cijom društvenog vlasništva, što uvjetuje nove kriterije odlučivanja; 2) novim
položajem proizvođača, kao nosioca odlučivanja u procesu reprodukcije; 3) ras­
podjelom prema radu, što zahtijeva dokidanje drugih osnova raspodjele. Navedene
okolnosti treba tretirati kao proces, a ne kao završenu činjenicu. Osobito treba
spomenuti da se taj proces razvija unutar robne proizvodnje i kao komponenta
njezina svladavanja.
Može se reći da je ekonomska politika socijalističkog društva funkcija udru­
ženog rada na onom sektoru ekonomskog procesa (proces reprodukcije) gdje prestaje
mogućnost kompetentnog djelovanja izdvojenog (robnog) proizvođača, ali je nužni
sastavni dio njegova uspješnog poslovanja. U tom smislu također se može reći
da ekonomska politika socijalističkog društva na poseban način izražava dostignuti
stupanj podruštvljenja (integracije) i ovladavanja ekonomskim procesom. Plani­
ranje se u tom slučaju javlja kao neophodan uvjet uspješnog funkcioniranja eko­
nomske politike — jer joj određuje ciljeve i, time? kriterije odlučivanja za sve sub­
jekte ekonomskog procesa.
Sa stajališta predmeta razmatranja (razmjena) polazna je točka raspodjela,
i to u cjelovitom smislu shvaćena (kao raspodjela uvjeta i rezultata proizvodnje).
U socijalističkom će se društvu, pisao je Engels, „raspodjela, ukoliko njome budu
gospodarili čisto ekonomski obziri, uređivati prema interesu proizvodnje, a pro­
izvodnju najviše unapređuje takav način raspodjele koji daju mogućnost svim čla­
novima društva da što svestranije izgrađuju, održe i primijene svoje sposobnosti”.
Isti ti bitni kriteriji moraju u socijalističkom društvu vrijediti i za razmjenu.
Socijalističko društvo, prema Marxu, ostvaruje „raspodjelu prema radu”
— raspodjelu koja uključuje: 1) neposrednu konfrontaciju radova proizvođača
kao društvenih radova; 2) utvrđivanje dijela rada koji se odvaja za zajedničke pot­
rebe; 3) razmjenu radova jednog oblika za drugi na sektoru potrošnje. T a je ras­
podjela još uvijek „po principu buržoaskog prava” iako ga ograničava time što
„razmjena ekvivalenata” postoji „u svakom pojedinom slučaju”, a ne „samo u
prosjeku, kao kod robne razmjene.”

224
 U prethodnoj napomeni ima se na umu društvo kao rezultat socijalističkog
preobražaja. Do tog rezultata, međutim, vodi protivrječan proces da se prevlada
robna proizvodnja, u kojem se i razmjena javlja u oba određenja: kao razmjena
ekvivalenata u prosjeku i kao razmjena ekvivalenata u svakom pojedinom slučaju.
Što je u danom momentu dominantno u cjelini ili na pojedinom sektoru, zavisi
od niza konkretnih uvjeta socijalističkog preobražaja. Samo svestrana naučna ana­
liza, koja ne ostaje na razini pozitivističkog generaliziranja, nego uočava temeljne
zakonitosti procesa preobrazbe, može omogućiti i kompetentan uvid u taj proces
i dati pouzdanu osnovu za djelovanje.
Za suvremena socijalistička društva može se reći da je dominantna „razmjena
ekvivalenata u prosjeku” — što označava dominaciju robne proizvodnje. Pritom
je, naravno, od jedne do druge zemlje različitost oblika veoma velika. Ali za sve
njih vrijedi opća usmjerenost kojom se preko modifikacije ekonomskog uređenja
stvaraju uvjeti i prvi elementi prevladavanja robne proizvodnje. U Jugoslaviji je
taj proces specifičan uslijed promjena u ekonomskoj strukturi i institucijama eko­
nomskog uređenja koje su se razvijale u proteklih četvrt stoljeća.
Specifičnost jugoslavenskog procesa određena je u prvom redu bitnim prom­
jenama:
a) strukture osnovne proizvodne jedinice i oblika njena povezivanja s drugim
jedinicama;
b) kriterija odlučivanja o poslovanju i raspodjeli;
c) položaja neproizvodnih, ali za ukupan proces reprodukcije u rastućoj
mjeri neophodnih društvenih djelatnosti (školstvo, zdravstvo, nauka).
Robna privreda nužno pretpostavlja izdvojenog (specijaliziranog) proiz­
vođača. Međutim, s razvojem robne privrede mijenjao se njegov organizacioni
oblik, unutrašnja struktura i međusobno povezivanje. Odlučna je osnova njegove
promjene društveni oblik (način proizvodnje) unutar kojega djeluje. Kapitalistički
način, tj. oblik poduzeća s koncentracijom i centralizacijom koja se zasniva na
motivu oplodnje kapitala potpuno je neprikladan za socijalistički način proizvodnje.
Ukidanjem privatnog vlasništva, kapitala, mora se dokinuti i organizacioni oblik
koji mu je svojstven. Raspodjela prema radu zahtijeva oblik proizvodne jedinice
koji omogućava postepeno ovladavanje radom — najprije proizvođača neposredno
u toj jedinici, a zatim i preko raznih oblika integriranja s drugim proizvođačima
u pitanjima koja proizlaze iz društvenog karaktera rada. U tom je smislu neosporno
da je samoupravljanje bitno ekonomska kategorija. U Jugoslaviji je u razdoblju
od 1950-tih godina (od „uvođenja” samoupravljanja) prisutan stalan napor da se
pronađu oblici koji osiguravaju realizaciju spomenutog procesa.6
Ma koliko da je taj proces u početnoj fazi, on daje bitne osnove za regulaciju
procesa razmjene u skladu s društvenim vlasništvom.

6 Najpotpuniji izraz ti su napori dobili u društvenom određenju osnovnih organizacija

udruženog rada i u novim kriterijima integriranja (organizacije udruženog rada, složene organi­
zacije udruženog rada, institucije samoupravnog sporazuma i dogovaranja). Planiranje se ovdje
javlja kao nužna dodata osnova dugoročnog usmjeravanja u razvoju proizvodnjih snaga i raspod­
jeli novostvorene vrijednosti. U svojoj cjelini ti su procesi oblik kojim se prevladava tržišna kon­
frontacija radova. Naročito se to može reći za izgradnju tzv. samoupravnih interesnih zajednica,
unutar kojih bi se regulirala pitanja „razmjene rada” proizvodne sfere i onih neproizvodnih dje­
latnosti koje osiguravaju uvjete „svestranog razvoja proizvođača”.

15 P o litičk a ek on om ija socijalizm a 225

 ELEMENTI RAZMJENE
Ako je i za suvremena socijalistička društva robna proizvodnja nužnost
uz neprestane modifikacije koje vode njenom svladavanju, onda to vrijedi i za
razmjenu. Razmjena ima kvalitativna i kvantitativna obilježja. Obje grupe obilježja
proizlaze iz prirode ekonomske strukture, koja je opća osnova zakona koji reguliraju
ekonomski proces. Pri tom se ta obilježja mogu grupirati i rangirati po relativnoj
važnosti, prioritetu i trajnosti. U vezi s tim navest će se bitni elementi koji konsti­
tuiraju razmjenu.
Jasno je da je nemoguće odrediti jednom zauvijek oblik ispoljavanja obilježja
razmjene. Ukoliko je privredni proces dinamičniji, a ekonomska struktura složenija,
utoliko će se i oblici razmjene brže mijenjati, u cjelini ili u različitim njihovim
aspektima. To je potrebno naglasiti posebno za uvjete gdje se i ekonomska struk­
tura društva svjesno transformira — što je slučaj sa socijalističkim društvima. Stoga
je razumijevanje temeljnih odredbi razmjene samo polazna točka u analizi kon­
kretnih oblika i njihovih obilježja, koji su prisutni u konkretnom društvu.
a) Potražnja je prva bitna komponenta razmjene; figurativno rečeno, ona
je „prostor” za razvoj razmjene. Potražnja (ili globalna potražnja) rezultat je ras­
podjele, ali i stupnja podjele rada. Možemo pri tom reći da dok raspodjela određuje
njezin opseg, podjela rada (diverzifikacija proizvodnih sektora) određuje njen
intenzitet; obje, međutim* daju osnovu za formiranje dane strukture ukupne pot­
ražnje i njene promjene. Bitno je obilježje potražnje njena dinamičnost, a ova je
izraz razvoja proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa.
Kvantitativne relacije u kojima se ispoljava ukupna potražnja određene su
djcuštvenim bruto-proizvodom; društveni proizvod i nacionalni dohodak (novo­
stvorena vrijednost) samo su posebni njezini segmenti. U analizi potražnje mora se
uvijek razmotriti društveni bruto-proizvod u ukupnoj složenosti, koja odgovara
složenosti ekonomskog procesa; tu složenost tretiramo kao strukturu potražnje.
U prvom pristupu analizi treba razlikovati bar tri sektora na koje se raspada ukupna
potražnja: na sektor reprodukcione potrošnje, sektor osobne i zajedničke potrošnje
i sektor akumulacije. Značaj svakoga od njih mijenja se s razvojem privrede, a
mijenjaju se i specifični uvjeti i posebni oblici razmjene unutar njih.
Potražnja se u ekonomskom procesu s robnom proizvodnjom uvijek javlja
kao platežno sposobna. To znači da se razmjena proizvoda kao roba uvijek obavlja
posredovanjem novčanog ekvivalenta. Novac se, pri tom* javlja u različitim obli­
cima, a granice razmjene proširuju se s razvojem tih oblika, ali do mjere koja je
određena ukupnom vrijednošću proizvedene robe, odnosno i mogućnošću proiz­
vodnje u danom vremenskom razdoblju. Novac je, kao sinonim platežno sposobne
potražnje, u razmjeni predstavnik društveno potrebnog radnog vremena i oblik
kojim se individualno radno vrijeme svodi na društveno potrebno. Razumijevanje
potražnje (i razmjene) u uvjetima robne privrede nemoguće je bez temeljitog razu­
mijevanja novca.
Potražnja zavisi od niza okolnosti, ali je u biti određena: diverzifikacijom
proizvodne strukture (izraz društvene podjele rada) i razinom i vrstom osobnih i
zajedničkih potreba koje se na danom stupnju razvoja moraju zadovoljiti.
Prema tome, u analizi potražnje (proizvodne, osobne i zajedničke) potrošnja
je polazna točka, ma kako se izražavala. U krajnjem slučaju potrošnja je limitirana
ukupnom masom raspoloživih proizvoda (i usluga), dakle proizvodnjom* ali se
struktura potražnje i proizvodnje ne mora podudarati. Zadaća je planiranja da

226
osigura tu podudarnost proizvodnje i potrošnje u globalu, a subjekata ekonomskog
procesa, na strani ponude, i u detaljima (obim i struktura).
Treba također imati na umu da postoji i raskorak između potreba i stvarne
potrošnje. Izvor tog raskoraka ne mora biti samo u nepodudarnosti proizvodnje
nego i u okolnostima koje reguliraju raspodjelu društvenog bruto-proizvoda i u
motivaciji kojom se rukovode nosioci odluke o strukturi i obimu proizvodnje.
b) Individualne preferencije potrošača moguće je upoznati. U nekom da­
nom vremenu i društvu potražnja (za određenim proizvodima i uslugama) zavisi
od raspoloživih cijena i dohotka. Promjene u potražnji, ako zavise od cijena i do­
hotka, izražavamo kao elastičnost potražnje.*7 Taj se odnos može empirijski veri­
ficirati, a u nizu zemalja obavljena su detaljnja izračunavanja. Pokazatelj elastičnosti
potražnje veoma je korisno sredstvo planiranja.8 Isto tako potražnja je strukturirana
i prema egzistencionoj važnosti proizvoda i usluga. I taj se pokazatelj može empi­
rijski verificirati. Općenito se može reći da porastom dohotka raste potražnja za
proizvodima i uslugama, ali da im se mijenja relativno značenje, pri čemu brže
raste potražnja za kvalitetnijim proizvodima, zatim proizvodima „višeg standarda”
i uslugama. Treba upozoriti da ova opća tendencija varira ovisno i o preferencijama
koje su izraz formiranih navika u raznim grupacijama danog društva, podržavanih
eventualno i nametanjem (reklama).
Može se reći da se konkretna struktura potražnje nekog danog društva ne
može kvalificirati kao pozitivna ili negativna, poželjna ili nepoželjna bez kritičke
valorizacije svih okolnosti koje je uvjetuju (a koje smo spominjali). U socijalističkom
društvu potražnja se mora orijentirati tako da osigura zadovoljenje potreba u skladu
sa „sistemom vrednota” socijalističkog društva. Pri tom treba naglasiti da „sistem
vrednota” socijalističkog društva uključuje dokidanje dominacije parcijalnog in­
teresa, da predstavlja proces „oslobađanja rada” i da sadrži bitni kriterij raspodjele
u socijalističkom društvu (Engels), a istovremeno i svladavanje fetišizma robne
proizvodnje. U suštini to je ovladavanje procesom reprodukcije, podvrgavanje
ekonomskog procesa ljudskim potrebama.
c) Ponuda je treća bitna komponenta razmjene. Mada je ona polazna točka
razmjene, kao rezultat proizvodnje, specifični problemi javljaju se s obzirom na
potrebu da se ponuda prilagodi potražnji.
U razmatranju ponude treba razlikovati ove sektore s posebnom problema­
tikom važnom za proces razmjene: prvo, opseg ponude, u čemu posebno mjesto
imaju pitanja troškova, cijena i monopolističkog položaja; drugo, strukturu ponude,
koja se izražava kako vrstama roba i usluga i njihovom komplementamošću tako i
mogućnošću supstitucije; treće, oblike ponude, u čemu je trgovina osobito važna,
a uz trgovinu i svi načini kontakta s potrošačem.

% promjene u količini
7 Elastičnost se izračunava kao odnos ---------------------------------------------- .
% promjene u cijeni (ili dohotku)
Račun se može izvesti za potražnju i ponudu određene robe. Domet tih koeficijenata u ekonom­
skoj analizi ograničen je prirodom zavisnosti varijabli koje su uzete u račun. U z pretpostavku
da je ta „priroda zavisnosti” temeljito proučena, a mi smo vidjeli da to zahtijeva razumijevanje
ekonomskog procesa u svojim bitnim odredbama, koeficijenti elastičnosti mogu biti korisno sred­
stvo poslovne i ekonomske politike.
8 Treba upozoriti da nekritičko preuzimanje koficijenata elastičnoti koji su računani u
određenim razdobljima ili društvima može voditi pogrešnim zaključcima. T o znači da se mora
uočiti ukupna konstelacija faktora koji su uvjetovali određene koeficijente elastičnosti, odnosno
mora se obaviti temeljita teoretska analiza danog ekonomskog procesa. Samo je uz taj uvjet ekstra-
polacija koeficijenata naučno opravdana.

15* 227
 d) Kao izrazom specifične kombinacije potražnje i ponude, u razmjeni se
susrećemo s tržištima određenih roba i usluga, a kod međunarodne razmjene
govorimo o nacionalnim tržištima, s obzirom na institucionalne razlike u regu­
liranju razmjene. Raznolikost tržišta četvrta je, dakle, bitna komponenta u analizi
i proučavanju razmjene: Klasifikacija tržišta može se obaviti na više načina, u
zavisnosti od svrhe analize ili stajališta promatranja; tako se govori o tržištu odre­
đenog proizvoda, tržištu određenih usluga, nacionalnim tržištima, međunarodnom
tržištu, tržištima kao institucijama.
e) Peta bitna komponenta razmjene jest međunarodna razmjena. S razvojem
proizvodnih snaga, i kao osobit izraz intenzivne društvene podjele rada, među­
narodna razmjena poprima sve veće značenje. Prelaženje granica tzv. nacionalnog
tržišta nameće specifične probleme (svladavanja nacionalnih osobitosti u reguli­
ranju razmjene, valutame relacije, i si.), ali su pozitivni aspekti za razvoj proiz­
vodnosti, razvoj standarda i distribuciju inovacija (na strani ponude i potražnje)
takvi da međunarodnu razmjenu čine jednim od važnih poticajnih elemenata u
razvoju proizvodnih snaga.
Navedenih pet komponenti ne iscrpljuje problematiku razmjene. Spomenimo
da je konkurencija također jedan aspekt u svakoj od navedenih komponenti. Me­
đutim? oblici, intenzitet, funkcija i rezultati konkurencije mijenjaju se u skladu s
promjenama pretpostavki na kojima se razmjena zasniva. Za socijalističko se društvo,
prema onome što je ranije bilo rečeno o prirodi promjena u ekonomskoj strukturi
(koje su izvršene i koje predstoje), područje djelovanja konkurencije sužava. To
se najprije odnosi na djelovanje konkurencije kao oblika alokacije društvenog fonda
rada na razne sektore proizvodnje, a zatim i kao oblika uspješnog zadovoljenja pot­
ražnje unutar određenih sektora. Kada se prevlada robna proizvodnja u socijalizmu,
tada će se prevladati i konkurencija kao regulatomi princip, jer u prirodi je kon­
kurencije da izražava stihijsko djelovanje zakona vrijednosti, dok je temeljni zahtjev
socijalističkog načina proizvodnje svjesno ovladavanje procesom društvene pro­
izvodnje.

TRGOVINA KAO INSTITUCIONALNI OBLIK RAZMJENE

Cjelokupni proces reprodukcije počinje i završava s robnim prometom —
na početku procesa u obliku nabavke faktora proizvodnje, na njegovu kraju kao
oblik realizacije proizvedene robe. Nužnost da se razvija ukupna efikasnost društ­
venog procesa proizvodnje vodila je specijalizaciji faza robnog prometa.
Proces počinje od temeljne privredne jedinice, proizvođača roba. T u se
razvijaju posebne službe kojima je zadatak osiguranje efikasnosti robnog prometa
u skladu s temeljnim kriterijem poslovanja.
S diverzifikacijom privredne strukture trgovina se javlja kao poseban sektor,
institucionalni oblik koji posreduje u robnom prometu koncentracijom ponude i
potražnje na jednom mjestu. Jednom razvijena, trgovina svojim funkcioniranjem
daje dodatni poticaj spomenutoj diverzifikaciji, ali se i sama tome prilagođava.
S obzirom na to treba upozoriti da je razvijeno mnogo oblika trgovanja,
sa svrhom osiguranja efikasnosti robnog prometa; tako se, npr., susrećemo s trgo­
vinom na malo i trgovinom na veliko, a i unutar njih postoje brojni oblici (opseg,
specijalizacija, način kontaktiranja s kupcima, način isporuke roba, način plaćanja
i si.), zatim se susrećemo s nužnošću posebne organizacije transporta i čuvanja
robe, burzovnim oblicima trgovanja, i si.

228
 U vezi s tim razvijaju se i oblici privrednih subjekata koji djeluju isključivo
u procesu robnog prometa, razvija se i pravna regulativa i financijske transakcije.9
Može se, dakle, reći da se trgovina kao najrazvijeniji oblik susreta ponude i
potražnje izvanredno razvila i da predstavlja i u socijalističkim društvima njen
najracionalniji oblik. Bitne promjene funkcioniranja trgovine u socijalizmu ogledaju
se u slijedećem. Prvo, trgovina postaje neposredno sastavni dio procesa reproduk­
cije. Sredstva kojima trgovina raspolaže samo su dio ukupnog fonda sredstava
društvene reprodukcije (tj. dio društvenog vlasništva), pa se i sve relacije (cijene,
dohodak trgovine i si.) reguliraju sa stajališta osiguranja optimalnosti ukupnog
procesa reprodukcije. Drugo, trgovina se u socijalizmu razvija tako da pomaže
eliminiranju monopola i na strani ponude i na strani potražnje, jer općenito svaki
monopol daje mogućnost narušavanja ekvivalencije u razmjeni, a to usporava
raspodjelu prema radu. Treće, trgovina se ne može baviti špekulantskim poslovima
jer se to svodi na svojevrstan monopol, što bi narušavalo socijalističke proizvod­
ne odnose.
U zaključku se može reći da je trgovina nužna i u socijalističkom društvu,
zbog društvenih ušteda, da pomaže proces proizvodnje, jer „jedna kancelarija
radi za mnogo njih” (Marx), pa u tom smislu pomaže razvoj proizvodnih snaga.
No, ona je izgubila kapitalistički karakter, jer profit i ovdje prestaje biti osnovni pokre­
tač proizvodnje. U djelovanju trgovine, dakle, vrijede isti principi kao i u socija­
lističkoj proizvodnji i ona je samo dio socijalističke reprodukcije, koja je zasno­
vana na društvenom vlasništvu i samoupravljanju.

9 Ovdje treba uključiti cjelokupnu problematiku „novčane trgovine” u smislu u kojem

je Mane tretira (Kapital, III).

229
 4. PR O C E S PO TRO ŠN JE U SOCIJALIZM U

OPĆI POJMOVI I OSNOVNI OBUCI POTROŠNJE

Krajnji je cilj svake društvene proizvodnje zadovoljenje raznovrsnih ljudskih
potreba, koje se ostvaruje u procesu potrošnje proizvedenih dobara i usluga. Na
taj se način potrošnja pojavljuje ne samo kao konačni cilj svake društvene proiz­
vodnje već i kao sastavni dio procesa društvene reprodukcije u svakom sistemu
proizvodnje nezavisno od njegove specifične povijesne društveno-ekonomske
karakteristike.
Potrošnja predstavlja proces trošenja materijalnih dobara i usluga radi zado­
voljenja ljudskih potreba. Potrošnja tako osigurava život ljudi i funkcioniranje raz­
nih društvenih institucija, neophodnih za održanje svakog društva. Stoga je pot­
rošnja cilj i uvjet društvene proizvodnje, ona joj daje poticaj i smisao.
Isto kao što se proizvodnja materijalnih dobara po svojoj namjeni dijeli na
proizvodnju sredstava za proizvodnju (odjeljak I) i proizvodnju predmeta potrošnje
(odjeljak II), tako se i potrošnja tih dobara dijeli na proizvodnu i neproizvodnu
potrošnju. Proizvodna potrošnja predstavlja proces trošenja određenih materijalnih
faktora proizvodnje (sredstava za rad, sirovina, pomoćnih materijala) sa svrhom
proizvodnje novih upotrebnih vrijednosti. Ta je potrošnja u stvari identična s proiz­
vodnjom, pa je stoga Marx i naziva proizvodnom potrošnjom. Kod proizvodne
potrošnje zapravo se radi o bitno drugačijoj upotrebi proizvoda nego kod neproiz­
vodne ili prave potrošnje. Osnovna je i opća karakteristika prave potrošnje ne u tome
što se proizvodi troše (jer se dobra troše i u proizvodnji), već, za razliku od pro­
izvodnje, u tome što se prilikom upotrebe proizvoda oni definitivno gube, ne pre­
noseći svoju ekonomsku vrijednost na neki novi proizvod. Potrošnjom ekonomska
dobra nestaju, ona gube svoju upotrebnu vrijednost, i vrijednost, a dalje zadovolja­
vanje potrošnih potreba vrši se stalno novim proizvodima, koje proces proizvodnje
mora stalno zadovoljavati
Neproizvodna ili prava potrošnja1 obuhvaća osobnu (ličnu) potrošnju, za­
jedničku i opću potrošnju. Njezin najveći dio sačinjava osobna potrošnja.
Osobna (lična, individualna) potrošnja očituje se izvan procesa materijalne
proizvodnje12 i predstavlja proces trošenja materijalnih proizvoda i usluga sa svrhom
zadovoljenja brojnih individualnih ljudskih potreba (od onih primarnih — potreba
za hranom, odijevanjem, ogrjevom i si. — do potreba za kulturnim životom, rekrea­
cijom itd.). Međutim, osobna potrošnja također je svojevrsni oblik proizvodnje jer
sluzi reprodukciji radne snage kao bitnog faktora proizvodnih snaga i njihova razvoja.
S toga aspekta i ovaj oblik potrošnje predstavlja proizvodnu potrošnju, jer je njezin
rezultat reproducirana, za proces proizvodnje iznova osposobljena radna snaga.
Uz osobnu potrošnju u suvremenoj literaturi često se spominje zajednička
(društvena) i opća potrošnja. Zajednička potrošnja jest potrošnja sa svrhom zadovo­
ljenja zajedničkih potreba, najčešće u oblasti tzv. službi društvenog standarda (u

1 Vidi o tome: K. Marx: Prilog kritici političke ekonomije, Kultura, Beograd, I960, str. 200.
2 „ . . . u potrošnji proizvod izlazi iz svog društvenog kretanja, on postaje neposredno
predmet i sluga pojedinačne potrebe i zadovoljava je u užitku” (ibid., str. 198).

231
oblasti školstva, zdravstva, socijalne zaštite, kulture, komunalnih djelatnosti i si.). Opća
potrošnja, za razliku od zajedničke, obuhvaća potrošnju koja služi održavanju nekih
ustanova i službi koje zadovoljavaju potrebe društva u cjelini. T u spadaju troškovi
državnih organa i administracije, narodne armije i si. (Marx ih naziva „općim
upravnim troškovima”).
Potrošna jedinica nije, u pravilu, pojedinac, već domaćinstvo.3 Fond pot­
rošnje domaćinstva čine ukupni dohoci svih članova domaćinstva. Struktura osobne
potrošnje prema namjeni (prehrana, odjeća, stan, kultura itd.) određena je prema
tome dohotkom i potrebama svih članova domaćinstva. Ona prvenstveno zavisi
od visine dohotka domaćinstva i od broja njegovih članova.4 Promjene koje nastaju
u strukturi osobne potrošnje pod jakim su utjecajem ne samo promjena u visini
dohotka domaćinstva već i promjena cijena pojedinih potrošnih dobara, promjena
u ekonomsko-socijalnoj strukturi stanovništva, itd. Struktura potrošnje u danom
momentu kao i promjene koje u njoj nastaju, pružaju neophodne indikacije za
planiranje potrošnje i ispitivanje tržišta potrošnih dobara.
Analiza promjena u strukturi potrošnje općenito pokazuje da se relativna važnost
izdataka za pojedina potrošna dobra mijenja s porastom dohotka. Postoji, naime,
izvjestan red prioriteta zadovoljenja potrošnih potreba. Uz nizak dohodak najprije
se zadovoljavaju primarne potrebe, a usporedo s porastom dohotka rastu izdaci za
potrošna dobra koja se ne smatraju neophodnim. Analiza izdataka iz obiteljskih
budžeta pokazuje dakle pravilnost sve manje zastupljenosti potrošnih dobara koja
zadovoljavaju primame potrebe usporedo s porastom dohotka.5 Ujedno pokazuje
da izdaci za različita potrošna dobra ne reagiraju na porast dohotka jednako. Izdaci
za neophodna potrošna dobra (npr. izdaci za prehranu) ostaju s porastom dohotka
relativno neizmijenjeni, a izdaci za druga, naročito tzv. luksuzna potrošna dobra,
brzo se povećavaju. Tu pojavu različitog reagiranja potražnje za potrošnim dobrima
na promjenu dohotka nazivamo elastičnošću potražnje. Ispitivanje elastičnosti pot­
ražnje predstavlja značajno područje istraživanja potrošnje. Kažemo da je elastič­
nost potražnje velika ako određena promjena dohotka dovede do iste ili veće prom­
jene potražnje nekog potrošnog dobra, a da je elastičnost potražnje mala ako odre­
đena promjena dohotka izazove znatno manju promjenu u potražnji dotičnog
potrošnog dobra.6

POVEZANOST PROIZVODNJE I POTROŠNJE

Potrošnja nije samo krajnji ishod proizvodnje, ona je i sama svojevrsna pro­
izvodnja, dio društvene reprodukcije, jer preko nje se obnavlja ljudski, društveni
faktor, bez kojeg bi proizvodnja bila nemoguća. Prema tome, potrošnja utječe na

3 Izuzetak čine tzv. jednočlana ili samačka domaćinstva, kojih se broj, naročito u etapi
ubrzane industrijalizacije a napose urbanizacije, povećava.
4 Da bi se pratilo kretanje osobne potrošnje, nije dovoljno utvrditi samo obujam (veli­
činu) ukupne osobne pDtrošnje u društvu, već je isto tako potrebno analizirati potrošnju doma­
ćinstva. U tu svrhu služi metoda analize budžeta tipičnih domaćinstava, koja daje pregled novčanih
izdataka za pojedina potrebna dobra od strane prosječnog domaćinstva ili nekoliko karakteri­
stičnih tipova domaćinstava. Ta analiza pruža vrijedne informacije o strukturi osobne potrošnje
i njezinim promjenama.
5 T o je zakonitosti ispitivao njemački statističar Emest Engel. S tim u vezi spominju
se tzv. Engelsovi zakoni, među kojima je najpoznatiji prvi zakon, koji govori o smanjivanju udjela
izdataka za prehranu usporedo s porastom dohotka domaćinstva.
6 T o je tzv. dohodovna elastičnost potrošnje. Pored nje spominje se tzv. cjenovna elastičnost,
koja se odnosi na reagiranje potražnje pojedinih potrošnih dobara na promjenu njihovih cijena.

232
proizvodnju na tri načina: (1) time što proizvod tek u potrošnji postaje stvarni
proizvod, dobiva svoj smisao kao proizvod, (2) time što potrošnja predstavlja motiv
proizvodnji, kao potreba i pobuda, i (3) ti e što obnavlja neke neophodne faktore
proizvodnje (napose ljudski faktor) kao i društvene okvire u kojima se proizvodnja
odvija, a koji sami nisu dio procesa proizvodnje (zadovoljavanje općih i zajedničkih
potreba društva).7*
Ali, naravno, nema potrošnje bez proizvodnje. Da bi se trošilo, potrebno je
proizvoditi. Proizvodnja proizvodi dobra koja su predmet potrošnje. Fizička svojstva
proizvoda, koja on dobiva u proizvodnji, određuju način na koji se on može tro­
šiti, njegovu upotrebu u zadovoljenju potreba. Upotrebna vrijednost dobra neposredna
je veza između proizvodnje i potrošnje time što je i jedna i druga upravljena na nje­
gova fizička svojstva. Osim toga, proizvodnja stvara često uz sam proizvod i potrebu
za proizvodom. Naime, potreba za nekim proizvodom javlja se češto tek onda kad
je proizvod proizveden, kad su njegova upotrebna svojstva poznata, a njegovo
trošenje dostupno ljudima. To je slučaj s novim proizvodima, koji od ranije nisu
bili poznati. (Na primjer, nitko nije imao potrebu za televizorima prije nego je
proizvodnja dala televizore i upoznala potrošače s njihovom upotrebom.) Ljudska
potreba za nečim nije uvijek unaprijed precizno definirana, ona poprima konkretan
karakter tek s pojavom samog proizvoda, koji na određen način može zadovoljiti
neku opću ljudsku potrebu. Stoga nema mnogo smisla raspravljati apstraktno o
prioritetu proizvodnje pred potrošnjom ili obrnuto, one su obje samo dio jedinstve­
nog procesa reprodukcije materijalnih pretpostavki ljudskog opstanka i, prema tome,
nužno stoje u odnosu međusobne zavisnosti.
Ipak u jednom smislu možemo reći da u međuodnosu proizvodnje i potrošnje,
proizvodnja ima primarnu ulogu. Proizvodnja, naime, ne zavisi samo od naših
potrošnih potreba već i od drugih prirodnih i tehnoloških nužnosti. Potrebe nisu
time ograničene, ali je njihovo zadovoljenje, potrošnja, uvijek ograničena onim
Što je stvarno proizvedeno. Zadovoljavanje potreba, kakve god one bile, može se
ostvariti samo proizvodnjom adekvatnih, zahtijevanih proizvoda. Stoga proiz­
vodnja određuje obujam, strukturu i rast prorošnje. Prirodne, tehnološke i društvene
zakonitosti procesa proizvodnje time se nameću i kao nužna ograničenja obujma
i strukture potrošnje. To je ono što se općenito može reći o odnosu proizvodnje i
potrošnje.
Međutim, upravo zavisnost potrošnje od prirodnih, tehnoloških i društvenih
zakonitosti proizvodnje izražava se na različitim stupnjevima ekonomskog i društ­
venog razvitka i u različitim društvenim odnosima na različit način. Zakoni potrošnje
nisu, dakle, jednom zauvijek dani, oni su povijesno determiniram. Kao što se
mijenja proizvodna snaga rada, visina dohotka i njegova raspodjela u različitim
društvima, tako se mijenjaju i odnosi i zakoni potrošnje. Odnosi između proiz­
vodnje i potrošnje određeni su: (a) društvenim odnosima u sferi proizvodnje, (b)
oblikom vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, (c) motivima i ciljevima pro­
izvodnje, (d) organizacijom upravljanja, (e) stupnjem društvenog djelovanja, (f)
kao i odnosima raspodjele i razmjene koji odgovaraju ovim odnosima proizvodnje.
Tako je, npr., u kapitalizmu potrošnja određena kapitalističkom raspodjelom do­
hotka, koja je, opet, određena privatnim vlasništvom nad sredstvima za p ro iz v o d 11
i raspodjelom društvene moći koja se na njemu temelji.

7 O odnosu proizvodnje i potrošnje u ovom smislu vidi: K. Marx: Prilog kritici poli­
tičke ekonomije, o. c. str. 199—204.

233
 POTROŠNJA KAO ČUJ PROIZVODNJE U SOCIJALIZMU
Naravno, i u socijalizmu potrošnja zavisi od vladajućih odnosa proizvodnje
i raspodjele. Ukidanje privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, planski
karakter socijalističke privrede, samoupravljanje neposrednih proizvođača u svim
sferama društvenog života — dovode do bitno različitih društvenih ciljeva privre­
đivanja, do drugačije raspodjele dohotka, a preko toga i do drugačijih odnosa pot­
rošnje u socijalističkom društvu prema drugim društvenim sistemima. U socijalis­
tičkom društvu udruženi proizvođači dovode proces proizvodnje pod svoju zajed­
ničku, svjesnu kontrolu, a s time „da ga vrše s najmanjim utroškom radne snage
i pod uslovima koji su najdostojniji i najadekvatniji njihovoj ljudskoj prirodi”.8
Cilj je tako organizirane proizvodnje — stvaranje materijalnih uvjeta za »puno i
slobodno razvijanje svakog individuumet”.9 To, s jedne strane, znači da proizvodnja
materijalnih dobara u socijalizmu ne može biti instrumenat vlasti jedne grupe ljudi
nad drugima, instrumenat povećavanja privatnog bogatstva i moći, a, s druge strane,
da cilj materijalne proizvodnje nije samo proizvodnja sve veće mase materijalnih
potrošnih dobara već i oslobađanje ljudskog vremena za pun razvitak ljudskih
stvaralačkih sposobnosti izvan sfere materijalne proizvodnje. Iz toga slijedi da je
uz povećanje materijalnog blagostanja, ravnopravan cilj razvitka materijalnih
proizvodnih snaga u socijalizmu — oslobađanje vremena za stvaralački rad čovjeka.
Time se individualna potrošnja radnika a i drugih slojeva društva oslobađa kapita­
lističke granice koju joj postavlja oplođivanje kapitala, sve veće stvaranje viška vri­
jednosti. Potrošnja u socijalizmu teži za tim da se poveća »do takvog opsega potrošnje
kakav s jedne strane dopušta postojeća proizvodna snaga društva (dakle društvena
proizvodna snaga njegovog vlastitog rada kao stvarno društvenog), a koji se (s druge
strane) zahtijeva za puni razvitak individualnosti . . . .”.101
Polazeći od tih Marxovih načelnih stavova, Ustav SFRJ utvrđuje: „Sredstva
za proizvodnju u društvenom vlasništvu kao zajednička neotuđiva osnova društve­
nog rada i društvene reprodukcije služe isključivo radu radi zadovoljavanja osobnih
i zajedničkih potreba i interesa radnih ljudi i razvijanju materijalne osnove soci­
jalističkog društva i socijalističkih samoupravnih odnosa.”11 I dalje: „Društvenim
vlasništvom sredstava za proizvodnju i drugih sredstava rada osigurava se svakom
da se pod jednakim uvjetima uključi u udruženi rad društvenim sredstvima i da,
ostvarujući pravo rada društvenim sredstvima, na temelju svog rada stječe dohodak
za zadovoljavanje osobnih i zajedničkih potreba.”12 Ovdje jasno dolazi do izražaja
socijalističko načelo da je „rad čovjeka jedina osnova prisvajanja proizvoda društve­
nog rada”,13 pa, prema tome, i njegove potrošnje, kao i ukidanja svakog monopola
nad sredstvima za proizvodnju koji bi mogao poslužiti iskorištavanju tuđeg rada.
Rad, proizvodna aktivnost čovjeka, postaje temeljno načelo i njegove potrošnje,
što osobito jasno dolazi do izražaja u odredbi kojom se osigurava „pravo radnog
čovjeka da uživa plodove svog rada i materijalnog napretka društvene zajednice
prema načelu: , Svatko prema sposobnostima — svakome prema radu’, uz njegovu
obvezu da osigurava razvitak materijalne osnove vlastitog i društvenog rada i da
pridonosi zadovoljavanju drugih društvenih potreba”.14 Iako se naglašava dužnost

8 Karx: Kapital, III, str. 756.

9 Marx: Kapital, I, str. 521.
10 Marx: Kapital, III, str. 809 (istaknula — AWB).
11 Ustav SFRJ 1974, Osnovna načela
12 Ibid.
13 Ibid.
14 Ibid.

234
pojedinaca da se brinu o proširenju materijalne osnove rada i zadovoljavanju dru­
štvenih potreba, očevidno je da se polazi od osnovnog stava da je materijalno bla­
gostanje pojedinaca osnova ukupnog društvenog blagostanja.
Ukidanjem privatnog vlasništva i kapitalističkog monopola nad viškom
proizvoda, potrošnja radnih ljudi oslobađa se kapitalističke granice oplođivanja
kapitala, koja je radničku potrošnju držala na egzistencijalnom minimumu da bi je
držala u pokornosti i prisiljavala na svakodnevni iscrpljujući rad, a s druge strane
kapitalističkoj klasi ostavljala slobodu u određivanju njezine vlastite potrošnje.
Dapače, budući da je za akumulaciju kapitala nužna i određena visina potrošnje,
a kako je radnička potrošnja svedena na minimum, onda je potrošnja kapitalističke
klase i od nje izdržavanih slojeva morala nadoknađivati nedovoljnu potrošnju
radnih masa i zbog toga je ona prekomjerno rasla. Tako smo imali nedovoljnu
potrošnju radnika, s jedne strane, a pretjeranu i rasipnu potrošnju kapitalista, s
druge strane. Socijalizam ukida tu suprotnost, podvrgavajući proizvodnju načelu
stalnog poboljšanja materijalnih i kulturnih uvjeta života i rada radnih ljudi.
Stalno poboljšanje materijalnih i drugih uvjeta života ljudi ne znači jednostav­
no maksimalnu potrošnju iz proizvedene mase dobara, već i neprekidno razvijanje
proizvodnih snaga društva i podizanje proizvodnosti rada. Samo tako može se
osigurati budući rast potrošnje. Dakle, porast buduće potrošnje osigurava se sadaš­
njom akumulacijom, izdvajanjem jednog dijela godišnjeg proizvoda društva za
potrebe proširenja proizvodnje, za investicije. Ali i u ovom slučaju krajnji je cilj
proizvodnje potrošnja, i to veća potrošnja u budućnosti, a ne oplođivanje kapitala,
što je krajnji cilj u kapitalizmu. Stoga su u socijalizmu proizvodnja i potrošnja ne-
posrednije povezane nego u kapitalizmu, a planiranje proizvodnje moče se neposredno
upravljati prema potrošnim potrebama društva.
Svakako, ni u socijalizmu se ukupni društveni proizvod ne može potrošiti,
on služi također obnavljanju i proširivanju materijalnih osnova društvenog rada.
O tome je već Marx pisao u „Kritici Gotskog programa”.15 Tek nakon izdvajanja
amortizacije, akumulacije i rezervnog fonda „dolazimo do ,raspodjele’ . .. onog
dijela sredstva potrošnje koji se dijeli među individualne proizvođače kolektiva”.16
Odluka o raspodjeli proizvoda odnosno dohotka na akumulaciju i potrošnju
jedna je od temeljnih odluka koja u socijalizmu određuje s jedne strane granice
potrošnje, a s druge strane mogućnosti daljeg razvitka materijalnih proizvodnih snaga.
Što je društvo ekonomski slabije razvijeno, to je ta odluka teža, jer uz mnoge ne-
zadovoljene potrošne potrebe, postoji nužnost da se materijalne proizvodne snage
ubrzano razvijaju. Te su dvije potrebe, gledano na kraći rok, često suprotne, pa
društvena zajednica mora odlučiti u kojoj mjeri da se ograniči sadašnja potrošnja
u korist akumulacije, tj. buduće veće potrošnje. U socijalizmu, međutim, akumula­
cija u jednom danom trenutku ograničava potrošnju, jer što se više akumulira,
to se manje može neposredno potrošiti. Svakako, treba imati u vidu da se i jedan
dio akumulacije vraća u potrošnju preko osobnih dohodaka dodatno zaposlenih
radnika (mv). Veličina toga dijela ovisi o obujmu akumulacije i o organskom sastavu
proizvodnih fondova. Ali s obzirom na to da najveći dio akumulacije ipak odlazi
na sredstva za proizvodnju, akumulacija na kratki rok nužno ograničava potrošnju.
Budući da je socijalizam nastao uglavnom u zemljama koje su bile nedovoljno raz­
vijene i koje su se morale ubrzano razvijati, potrošnja se ponekad morala ograni­

15 Vidi u ovoj knjizi poglavlje „Raspodjela u socijalizmu”.

16 K. Marx. Kritika Gotskog programa, Kultura, Beograd, 1948, str. 21.

235
 čavati, pa u nekim slučajevima čak i zanemarivati, a apsolutna prednost davati
razvitku proizvodnih snaga, zaboravljajući ponekad da proizvodnja u krajnjoj
liniji mora služiti potrošnim potrebama.
Važno je dalje naglasiti da i odluku o raspodjeli ukupnog društvenog proiz­
voda na fond potrošnje i fond akumulacije u našem samoupravnom socijalističkom
društvu ne donosi ni neka posebna klasa ni državni aparat, već udruženi proiz­
vođači, koji tako odlučuju ne samo o upotrebi fonda potrošnje već i onog dijela
koji odlazi na akumulaciju i to čine s punom sviješću o posljedicama takve odluke
za njihovu vlastitu potrošnju i za razvojni potencijal društva. Ne radi se ovdje o
suprotstavljenim interesima različitih društvenih klasa i slojeva, već zapravo o
dva aspekta jednog jedinstvenog interesa. Naravno, ta podjela može poprimiti
antagonistički pa i klasni karakter ako samoupravni proizvodni odnos nije domi­
nantan.
Kao prijelazno društvo iz klasnog u besklasna društvo, socijalizam sadrži i
određene proturječnosti, koje dolaze do izražaja i u sferi potrošnje. Potrošnja se u
socijalizmu postepeno socijalizira, ali je ona još uvijek u osnovi privatna, individu­
alna potrošnja. Naime, raspodjela proizvoda po načelu količine i kvalitete rada
znači da se potrošna dobra po tom načelu daju na isključivo raspolaganje pojedinaca.
Tko više zaradi, može više i trošiti. Sudjelovanje pojedinaca u potrošnji određuje
se, dakle, ne njegovim potrebama, već njegovim radom. Odatle nastaju mogućnosti
neravnomjernog sudjelovanja u potrošnji, koje su imanentne ovom obliku raspod­
jele i služe stimuliranju proizvodnih napora pojedinaca i razvitka proizvodnih
snaga. Premda bi proizvodnja usklađena s potrebama pojedinaca više odgovarala
zahtjevima svestranog razvoja ličnosti i osiguravala viši stupanj zadovoljenja pot­
reba društva u cjelini, takva potrošnja ostaje samo ideal socijalističkog razvitka,
koji u još uvijek skučenim materijalnim prilikama nije praktično ostvariv. Ipak,
u odnosu prema kapitalističkom društvu postiže se značajan napredak u pravcu
izjednačavanja uvjeta potrošnje različitih slojeva društva, jer se ukida:u sve druge
osnove stiecania dohotka osim rada. „Rad čovjeka je jedina osnova prisvajanja pro­
izvoda društvenog rada” — naglašava se u Ustavu SFRJ, te je, prema tome, rad i
jedina osnova potrošnje. Društvene nejednakosti u potrošnji koje nastaju na osnovi
rada u sadašnjim društvenim uvjetima i na sadašnjem stupnju razvitka proizvodnih
snaga koji karakterizira robna proizvodnja, prihvatljive su, a ne mogu biti nikad
toliko velike koliko razlike na osnovi raznih monopola.

OSOBNA, ZAJEDNIČKA I OPĆA POTROŠNJA U

SOCIJALIZMU

To što smo rekli vrijedi za raspodjelu osobnih dohodaka i za osobnu potrošnju

koja se na njoj temelji. Već je rečeno da osobna potrošnja čini najveći dio potrošnje
u jednom društvu. Njezina veličina zavisi u socijalizmu prvenstveno od veličine
dohodaka, tj. osobnih dohodaka, premda one nisu nužno jednake. Naime, osobni
se dohoci, u pravilu, nikad u cijelosti ne troše na kupovinu potrošnih dobara,
već mogu biti i izvor akumulacije putem štednje. Međutim? u socijalizmu osobni
su dohoci u mnogo manjoj mjeri izvor akumulacije nego u kapitalizmu, te u so­
cijalizmu postoji tendencija da se osobna potrošnja i neto osobni dohoci sve više pok­
lapaju. I štednja pojedinaca vrlo se često koristi za odobravanje potrošačkih kre­

236
dita, pa se na taj način i ona često zadržava u sferi potrošnje. Stoga se može uzeti
kao gruba aproksimacija da neto osobni dohoci određuju obujam osobne pot­
rošnje.
Osobna potrošnja i u socijalizmu, spada u privatnu sferu. Pojedinac može
svojim dohotkom slobodno raspolagati, ali to ne znači da ona nije podvrgnuta nekim
općim kriterijima i skali vrijednosti koja vlada u određenom društvu. Pojedinac
u društvu svojom potrošnjom ne zadovoljava samo svoje fizičke već i društvene
potrebe, njegovao potrošnja je i jedan oblik njegove komunikacije sa sredinom u
kojoj živi. Odatle pojava ugledanja, borbe za prestiž, izražavanja socijalnih stavova
itd. u sferi potrošnje, koja je naročito prisutna u kapitalističkom društvu1718i koja
se osobito izražava u ideologiji tzv. potrošačkog društva. Međutim društvo, posebno
socijalističko, može u skladu sa svojim temeljnim načelima i društvenim vrijednostima,
utjecati na oblikovanje potrošnih navika pojedinaca, na stjecanje novih znanja koja
ga osposobljavaju kao proizvodnu i stvaralačku ličnost, na razvijanje pozitivnih so­
cijalnih vrijednosti u sferi potrošnje. Socijalističko društvo, napose, mora nastojati
razvijati humane odnose, solidarnost radnih ljudi, i smanjivati socijalne razlike
u sferi potrošnje, premda sloboda trošenja dohotka i razlike u potrošnji koje se
temelje na razlikama u radu, ostaju jedno od temeljnih socijalističkih načela u
ovoj oblasti.
Pored osobne potrošnje socijalističko društvo poznaje još dva ranije spome­
nuta oblika potrošnje, tj. zajedničku (društvenu) i opću potrošnju. Opću potrošnju,
kako smo vidjeli, čine oni troškovi koji služe pokriću onih potreba koje još proizlaze
iz klasnog karaktera socijalističkog društva, iz potrebe održanja pojedinih institu­
cija državne uprave. Marx je naglašavao da če se ti troškovi smanjivati „u onoj mjeri
u kojoj se razvija novo društvo”.19 U našim uvjetima, ti se troškovi smanjuju u
mjeri u kojoj se klasične državne funkcije smanjuju i prenose na udruženi rad.
Zajednička ili društvena potrošnja obuhvaća, kako smo ranije već spomenuli,
onaj dio ukupne potrošnje koji služi zajedničkom zadovoljenju potreba članova
socijalističke društvene zajednice. Pojedinac je i neposredni korisnik zajedničke
potrošnje, jer on u njoj neposredno sudjeluje. Takva je potrošnja u obrazovanju,
zdravstvu, komunalnim uslugama, kulturi i drugim oblicima zajedničkog života.
Ovo područje potrošnje u socijalističkom društvu dobiva osobitu važnost, jer je
upravo to područje socijalizacije života kojem socijalističko društvo teži, a, s druge
strane, s porastom materijalnog i kulturnog standarda ono postaje sve šire. Marx
je isticao da će se ovaj oblik potrošnje povećavati s razvitkom socijalističkog društva,
jer razvijenije društvo ima i veće potrebe, koje se moraju zajednički zadovoljavati.19
U ovoj oblasti potrošnje do punijeg izražaja dolazi solidarnost udruženih proiz­
vođača, kao i komunističko načelo potrošnje prema potrebama.
U našoj se ekonomskoj literaturi razlikovanje opće i zajedničke potrošnje
nije do sada dovoljno naglašavalo, premda ga je Marx u „Kritici Gotskog programa”
jasno istakao.20 To je možda i zbog toga što su se zajedničke potrošne potrebe
zadovoljavale isto kao i opće potrebe preko državnih mehanizama (financirale su
se pretežno preko budžeta i fondova). Novi Ustav SFRJ čini i u tom pogledu
značajnu prekretnicu odvajajući i institucionalno opću od zajedničke potrošnje.

17 Detaljnije o tome: A. Wertheimer-Baletić: Modeme građanske teorije potrošnje, Eko­

nomist, br. 3 /1967.
18 K. Marx: Kritika Gotskog programa, o. c. str. 21.
19 Ibid., str. 21.
20 Ustav SFRJ 1974, Osnovna načela

237
Opća potrošnja financira se uglavnom preko državnog budžeta, dok se zajednička
potrošnja financira sve više preko samoupravnih interesnih zajednica (a djelomično
i preko samih organizacija udruženog rada). Tako Ustav kaže: „Radni ljudi svoje
osobne i zajedničke potrebe na području naobrazbe, znanosti, kulture, zdravstva
i drugih društvenih djelatnosti, kao dijelovima jedinstvenog procesa društvenog
rada, osiguravaju slobodnom razmjenom svoga rada s radom radnika u organizaci­
jama udruženog rada na tim područjima. Slobodnu razmjenu rada ostvaruju radni
ljudi neposredno preko organizacija udruženog rada i u okviru ili preko samouprav­
nih interesnih zajednica.”21 Na taj način zadovoljavanje zajedničkih potreba postaje
sastavni dio društvenog rada, za koji važe ista socijalistička načela kao i za rad u
materijalnoj proizvodnji. Time se i ova sfera društvenog života izvlači iz državne
regulative i postaje oblast samoupravnog društvenog odnosa.

21 Ibid.

238
 5. DRUŠTVENA REPRODUKCIJA I PLANIRANJE
U SOCIJALIZMU

NEKE BITNE RAZLIKE IZMEĐU PROCESA DRUŠTVENE

REPRODUKCIJE U KAPITALIZMU I SOCIJALIZMU
Socijalizam je društveni sistem koji ima historijsku zadaću da razvije pro­
izvodne snage na viši stupanj razvoja nego što je to učinio kapitalizam. Ostvarenje
tog cilja moguće je jedino povećanjem obujma proizvodnje i produktivnosti, pa
je stoga proširena reprodukcija zakonitost socijalističkog načina proizvodnje. Ona
je nužna također i zbog toga što se jedino uvećanom proizvodnjom mogu zadovolji
rastuće društvene potrebe nastale povećanjem stanovništva i širenjem dijapazona
individualnih potreba. Proširena reprodukcija, iako je prisutna u svakoj društvenoj
epohi, zakonitost je socijalizma. Međutim* to ne znači da se prosta ili umanjena
reprodukcija ne bi mogla pojaviti uslijed negativnog djelovanja internih i eksternih
faktora, ali predstavljaju izuzetak od opće zakonitosti i u pravilu su kratkog vre­
menskog trajanja.
Proširena je reprodukcija u svojoj suštini složen dinamički sistem koji se
sastoji od četiri međusobno povezana podsistema. To su: proizvodnja, raspodjela,
razmjena i potrošnja. Oni su svi međusobno povezani utječući jedan na drugi
tako da promjene unutar jednog podsistema izazivaju promjene unutar drugog
kao i mijenjanje funkcioniranja cjelokupnog sistema. Međutim* iako svaki podsistem
ovisi o drugom i djeluje na diruge dijelove sistema, primat i odlučujuće mjesto ima,
kako je to istakao Marx, proces proizvodnje. Način proizvodnje određuje kako će
se proizvedeno društveno bogatstvo raspodjeljivati, razmjenjivati i trošiti, dok
zakoni proizvodnje u krajnjoj konsekvenciji determiniraju zakone raspodjele,
razmjene i potrošnje.
Proširena reprodukcija, međutim, ne znači samo porast materijalnog bo­
gatstva društva. Ona također predstavlja obnavljanje i proširenje proizvodnih
faktora neophodnih za proces proizvodnje, zatim reprodukciju radne snage socija­
lističkog društva uz istovremeni porast njenog životnog standarda, te reprodukciju
socijalističkih proizvodnih odnosa. Zato se i proširena reprodukcija u socijalizmu
može definirati kao proces kontinuiranog i planskog razvoja proizvodnih snaga soci­
jalističkog društva i njegovih proizvodnih odnosa. Na isti ili sličan način definira se
proširena reprodukcija u socijalizmu i u sovjetskim udžbenicima političke ekono­
mije.1 Upravo u izmijenjenim proizvodnim odnosima treba tražiti razliku između
proširene reprodukcije u socijalizmu i kapitalizmu, jer se u slučaju poimanja pro­
širene reprodukcije samo kao procesa uvećanja materijalnog bogatstva društva
ne može vidjeti razlika između procesa reprodukcije tih dvaju načina proizvodnje.
1 Tako se, npr., u Političkoj ekonomiji socijalizma u redakciji prof. Rumjanceva (Moskva,
1972) socijalistička reprodukcija definira kao „neprekidni i planski proces razvitka proizvodnih
snaga i socijalističkih proizvodnih odnosa, trajnog rasta materijalne proizvodnje i uvećanja društ­
venog vlasništva” (str. 467). U Političkoj ekonomiji socijalizma u redakciji Šeljakina (Moskva,
1972) daje se isti sadržaj reprodukciji u socijalizmu. Ona je proces „planskog i neprekidnog rasta
proizvodnje društvenog proizvoda, povećanja broja radnika socijalističkog društva, te njihova
kulturnog, tehničkog i kvalifikadonog nivoa kao i razvoja socijalističkih proizvodnih odnosa”
(str. 263).

239
 Ta se razlika sastoji u slijedećem:
1. Izmijenjen je karakter vlasništva sredstava za proizvodnju. Dok su u kapi­
talizmu sredstva za proizvodnju u privatnom posjedu, pa prema neposrednim
proizvođačima istupaju kao kapital, u socijalizmu su uslijed izmijenjenih društve­
nih odnosa i njihova prelaska u društveno vlasništvo sredstva za proizvodnju iz­
gubila karakter kapitala. U socijalizmu su ona samo proizvodan faktor neophodan
za obnavljanje procesa proizvodnje, a ne i sredstvo eksploatacije neposrednih
proizvođača od strane njihova vlasnika.
2. Radna snaga u socijalizmu gubi robni karakter. U kapitalizmu je ona bila
lišena vlasništva sredstava za proizvodnju pa je uslijed toga, budući da je bila pravno
slobodna, na bazi ekonomske prisile morala stupiti u najamni radni odnos s kapi­
talistima kako bi osigurala svoju biološku reprodukciju. U takvim uvjetima imala
je radna snaga karakter robe ponašajući se na tržištu rada kao i sve druge robe.
Socijalizam ukidajući privatno vlasništvo na sredstvima za proizvodnju ukida i
pretpostavke najamnog rada stvarajući uvjete da se on prevlada. Podruštvljenje sred­
stava za proizvodnju, međutim, ne ukida samo po sebi automatski robni karakter
radne snage. Razlog tome treba tražiti u tome što robni karakter radne snage nije
određen privatnim vlasništvom sredstava za proizvodnju (kako se to obično misli),
već njenom otuđenošću od faktora proizvodnje. Privatno vlasništvo samo je jedan
od mogućih oblika te otuđenosti, ali ne i jedini. Zbog toga ukidanje privatnog
vlasništva ne mora voditi i ne vodi samo po sebi i ukidanju te otuđenosti jer se
jedan njen oblik može zamijeniti drugim ne mijenjajući suštinski položaj radne
snage u odnosu na sredstva za proizvodnju. Tako je, npr., u kapitalizmu zamjena
individualnog privatnog vlasništva grupnim, akcionarskim vlasništvom dovela
samo do promjene pravnog oblika otuđenosti radne snage, ali ne i do njezina uki­
danja. Slična je situacija i u početnoj fazi izgradnje socijalizma gdje državno vlas­
ništvo zamjenjuje privatno — kapitalističko. U njemu radnici nisu više podložni
kapitalistima, ali također nemaju mogućnosti neposrednog odlučivanja o rezultatima
svojega rada. Da bi radna snaga zaista prestala biti robom, ona mora biti u poziciji
da samostalno i neposredno odlučuje i upravlja svim fazama društvene reproduk­
cije, a posebno raspodjelom novostvorene vrijednosti i viška rada. Tek tada išče­
zava najamni karakter radne snage, a neposredni se proizvođač iz objekta pretvara
u subjekt socijalističke reprodukcije. To, međutim? pretpostavlja visok stupanj
razvijenosti socijalističkih proizvodnih odnosa. Što su ti odnosi razvijeniji a odluči­
vanje i upravljanje reprodukcijom od strane neposrednih proizvođača potpunije,
to će i robni karakter radne snage biti manji, i obrnuto. Drugim riječima, karakter
radne snage u socijalizmu treba gledati dijalektički kroz prizmu razvoja socijalistič­
kih proizvodnih odnosa, a ne kroz prizmu puke činjenice podruštvljenja sredstava
za proizvodnju. Ovo je potrebno istaći jer se često pogrešno smatra da ukidanje
kapitalizma samo po sebi automatski i nužno ukida robni karakter radne snage u
socijalizmu.2 Pri tome se ispušta iz vida činjenica da i sama socijalistička država

2 Iako se u svim sovjetskim udžbenicima negira robni karakter radne snage u socijalizmu,
neki ekonomisti u SSSR-u taj stav dovode u sumnju. Tako, npr. Komienko i Pahomov smatraju
da je radna snaga i u socijalizmu roba. T o obrazlažu činjenicom da i u socijalizmu radnici slo­
bodno raspolažu svojom radnom snagom koju ustupaju društvu u najam prilikom zapošljavanja
kao i činjenicom da se raspodjela u socijalizmu vrši u novčanoj formi, a predmeti osobne potrošnje
imaju karakter robe. Pristalice teze da je socijalizam ukinuo robni karakter radne snage priznaju
da radnici slobodno raspolažu svojom radnom snagom, ali je prodaju samu sebi kao Članovima
društva koje je vlasnik sredstava za proizvodnju. Socijalizam je, prema njima, ukinuo antagoni­
stičke suprotnosti između rada i sredstava za proizvodnju, pa time i radnu snagu kao robu. Svako

240
nastupajući u ime radničke klase i zahvaćajući sav ili pretežni dio viška rada može
staviti radničku klasu u određeni najamni položaj, a za to postoje i uvjeti koji su
dani još uvijek postojećom podjelom rada, razlikama između umnog i fizičkog
rada te, općenito uzevši, niskom društvenom sviješću i najamnim mentalitetom.
3. Izmijenjen je cilj proizvodnje. U kapitalizmu je osnovni pokretač proiz­
vodnje profit odnosno profitna stopa koja svojom visinom motivira vlasnika sred­
stava za proizvodnju da dalje proizvodi. Eksproprijacijom privatnog kapitalističkog
vlasništva i razvojem socijalističkih proizvodnih odnosa profitna stopa prestaje biti
motivom reprodukcije. U samoupravnom socijalističkom društvu baziranom na
društvenom vlasništvu sredstava za proizvodnju i razvijenoj robnoj proizvodnji
neposredni motiv socijalističke reprodukcije jest dohodak odnosno dohodna stopa.
U kojoj će mjeri dohodak biti pokretač proizvodnje, ovisit će, s jedne strane, o
razvijenosti robne proizvodnje te razvijenosti društvenih odnosa u kojima nepo­
sredni proizvođači upravljaju i odlučuju procesom reprodukcije, s druge. U uvje­
tima nerazvijene robne proizvodnje i naglašene uloge države u procesu reprodukcije
dohodak ne može funkcionirati kao pokretač proizvodnje, pa tu ulogu preuzimaju
drugi ciljevi i motivi. Obično je to akumulacija,, koju socijalistička država nastoji
maksimalizirati kako bi u što kraćem vremenu, makar i uz cijenu stagnacije životnog
standarda stanovništva, postigla što viši stupanj razvijenosti materijalnih proizvod­
nih snaga društva. To također mogu biti i osobni dohoci, što će biti slučaj kad ne­
posredni proizvođači ne upravljaju cjelokupnom proširenom? već samo prostom
reprodukcijom. Jačanjem robne proizvodnje, a posebno položaja neposrednih
proizvođača u radnim organizacijama, dohodak u sve većoj mjeri postaje pokreta­
čem proizvodnje u socijalizmu. Kako, međutim? razvijenost robne proizvodnje
nije jednaka u svim socijalističkim zemljama, to ni pokretači proizvodnje u njima
nisu identični.
Među ekonomistima, međutim, ne postoji usklađenost stavova o cilju pro­
izvodnje u socijalizmu. Njihovo opredjeljenje u pogledu toga pitanja određeno je
stavom prema robnoj proizvodnji u socijalizmu odnosno ulozi socijalističke države.
Veoma je česta sumnja da se neposredni proizvođači u svojoj poslovnoj politici
rukovode samo svojim trenutnim interesima i da uslijed toga ne vode dovoljno
računa o potrebama akumulacije. Nije, međutim? teško iz tog stava izvući zaključak
o nužnosti zaštite akumulacije od onih istih koji su tu akumulaciju stvorili i njezina
prenošenja u ruke socijalističke države. T a teza ima opravdanje jedino ako nepos­
redni proizvođači nisu nosioci proširene, već samo proste reprodukcije, pa stoga
ne mogu utjecati na akumulaciju. Sistem dohotka koji počiva s jedne strane na
razvijenim socijalističkim proizvodnim odnosima, a s druge na razvijenoj robnoj
proizvodnji zahtijeva, međutim? punu ingerenciju neposrednih proizvođača u
procesu reprodukcije, tako da oni budu jednako zainteresirani kako za visinu svojih
osobnih dohodaka tako i za visinu akumulacije, jer ona je nužna pretpostavka po­
rasta dohotka i osobnih primanja u budućnosti.

postavljanje pitanja u spomenutoj formi, ističu oni, znači mehaničko prenošenje kapitalističkih
proizvodnih odnosa na socijalističku osnovu. Postavlja se, međutim, pitanje što je onda radna
snaga kada nije roba. U sovjetskoj literaturi radna snaga smatra se običnim predmetom vlasništva .
Pri tome jedna skupina ekonomista smatra radnu snagu predmetom privatnog, dok je druga grupa
ekonomista smatra predmetom društvenog vlasništva. Kompromisni stav ima ekonomist Kukuš-
kin, koji smatra da je radna snaga istovremeno predmet privatnog i društvenog vlasništva. Tako
on, npr., piše: ,,U stvarnosti radna snaga u socijalizmu ne pripada samo njenom vlasniku već
i društvu u qelini”. (Prema Kolesovu: Rabočaja sila v sisteme ekonomičeskij otnošenij socija­
lizma, u časopisu „Voprosi ekonomiki”, Moskva, br. 7/1973, str. 85— 93)

16 P o litičk a ek on om ija socijalizm a 241

 Dohodak je, međutim, samo neposredni cilj proizvodnje socijalističkog društva.
On služi samo kao sredstvo ostvarenja posrednog cilja — zadovoljenja društvenih
potreba kako po njihovu opsegu tako i po njihovoj strukturi.3 Naime, društvene
potrebe i interesi društva ne zadovoljavaju se neposredno već posredno putem
prethodnog zadovoljavanja posebnih interesa neposrednih proizvođača. Ta se
dva interesa ne moraju međusobno uvijek poklapati pa je uslijed toga moguće
da dođe do razmunoilaženja između širih društvenih interesa i užih interesa ne­
posrednih proizvođača.
Motiv reprodukcije u socijalizmu, međutim, ne mora biti nužno materijalne
prirode. Pored njega mogu kao motiv poslužiti i drugi pokretači nematerijalne,
subjektivne prirode. Oni se sastoje u svjesnom podređivanju užih vlastitih interesa
u korist onih širih, društvenih, bez odgovarajuće materijalne naknade. Proizvodnja
iz entuzijazma, iz solidarnosti ili iz pukog pregalaštva svojstvena je samo socijalis­
tičkom načinu proizvodnje. Ona se naročito primjenjivala u početnoj fazi izgradnje
socijalizma u svim zemljama gdje se počeo izgrađivati nov društveni sistem jer
nizak stupanj materijalne razvijenosti društva i njegovo siromaštvo nisu omogu­
ćavali neposrednu primjenu socijalističkog principa raspodjele prema radu. Praksa
Jugoslavije, SSSR-a i drugih socijalističkih zemalja puna je takvih primjera. Upravo
u toj činjenici što socijalizam može nadahnuti radnike da stvaraju i rade i bez zna­
čajnije materijalne stimulacije važna je prednost socijalističkog načina proizvodnje
pred kapitalističkim. Djelovanje tih pokretača ograničenog je dometa i ne može
trajno i u cijelosti zamijeniti djelovanje dohotka u pokretanju socijalističke repro­
dukcije.
4. Mijenja se funkcija poduzetništva. U kapitalizmu liberalnog perioda orga­
nizator proizvodnje i nosilac funkcije poduzetništva bio je kapitalist, vlasnik sred­
stava za proizvodnju. U imperijalizmu se, međutim, sve više razdvaja funkcija
poduzetništva od funkcije vlasništva, tako da se organizacijom proizvodnje u sve
manjoj mjeri bave kapitalisti, koji se sve više pretvaraju u rentijere, a sve više spe­
cijalizirana tehnokratska elita — menedžeri, koji svoj društveni status temelje ne
na vlasništvu sredstava za proizvodnju, već na svojoj organizacionoj i upravljačkoj
funkciji u proizvodnom procesu. Ukidanjem kapitalističkog načina proizvodnje
kapitalisti prestaju biti organizatorima proizvodnje. Njihovu ulogu u socijalizmu
preuzimaju neposredni proizvođači, koji rukovođeni maksimaliziranjem dohotka
upravljaju proizvodnim procesom. U kojoj će mjeri oni stvarno biti nosioci funkcije
poduzetništva, odnosno u kojoj će to mjeri biti tehnokratske strukture i državni
organi, ovisit će o stupnju razvijenosti socijalističkih proizvodnih odnosa. Drugim
riječima, položaj neposrednih proizvođača u procesu društvene reprodukcije od­
ređuje funkciju poduzetništva u socijalističkom društvu.
5. Mijenja se struktura cijene koštanja. Cijena koštanja u kapitalizmu izražavala
je troškove proizvodnje, a bila je jednaka sumi utrošenog konstantnog i varijabilnog
kapitala. Konstantnim kapitalom kapitalist je nabavljao potrebna sredstva za pro­
izvodnju, dok je varijabilnim kapitalom isplaćivao najamninu radnoj snazi, toj
specifičnoj robi koja je mogla stvoriti vrijednost veću od svoje vlastite. Pri tome
je nastojao smanjiti cijenu koštanja obaranjem svojih troškova bilo za sredstva za
proizvodnju bilo za radnu snagu. Cijena koštanja u kapitalizmu odražavala je

8 Većina ekonomista definirajući cilj reprodukcije u socijalizmu, ističe zadovoljenje društ­

venih potreba kao neposredni zadatak društvene proizvodnje. U spomenutoj Političkoj ekono­
miji socijalizma u redakciji Seljakina, ističe se da je „glavna karakteristika socijalističke repro­
dukcije zadovoljenje potreba radnika** (st. 262).

242
istovremeno kapitalističke proizvodne odnose jer u sebi nije uključivala ukupni,
već samo plaćeni rad radnika. Ukidanjem kapitalističkih proizvodnih odnosa cijena
koštanja dobiva nov sadržaj i odražava nove proizvodne odnose. U prvom redu,
budući da radna snaga gubi karakter robe, uluda se najamnina kao klasna kate­
gorija. Time i cijena koštanja gubi svoj klasni karakter te se pretvara u obračunsko
knjigovodstvenu kategoriju. Osobni dohodak neposrednog proizvođača, iako se
knjigovodstveno isto tako prati kao i najamnina radnika u kapitalizmu, nije drugo
ime za najamninu, upravo zbog promijenjenih proizvodnih odnosa.
Teoretski, međutim? nije definirano čemu je kvantitativno jednaka cijena
koštanja u socijalizmu. Odgovor na to pitanje određen je konceptom normalne
cijene kao oblikom djelovanja zakona vrijednosti u socijalizmu. Prema konceptu
specifične cijene proizvodnje, cijena koštanja jednaka je sumi materijalnih troš­
kova proizvodnje i osobnih dohodaka, dok je prema konceptu dohodne cijene cijena
koštanja jednaka sumi materijalnih troškova proizvodnje i ukupnom novododanom
(živom) radu. Teoretsko definiranje cijene koštanja od izuzetne je praktične važnosti
jer ono određuje ponašanje neposrednih proizvođača u poslovnoj politici na nivou
OUR-a. Neovisno, međutim, o tome kakav je kvantitativni sadržaj cijene koštanja,
neposredni proizvođači nastojat će, s jedne strane, smanjiti cijenu koštanja obara-
njem troškova materijalnih proizvodnih faktora putem povećanja opsega proiz­
vodnje i boljim korištenjem proizvodnih kapaciteta uz istovremeno maksijniziranje
dohotka u odnosu na živi i opredmećeni rad, s druge strane.
6. Mijenja se struktura novostvorene vrijednosti. U kapitalizmu uslijed vla-
dajućih proizvodnih odnosa novostvorena vrijednost dijelila se na potreban rad,
koji je prisvajala radna snaga u formi najamnine, i višak rada, koji su prisvajali kapi­
talisti kao vlasnici sredstava za proizvodnju u formi profita. Ukidanjem kapitalizma
ukida se i kapitalistički sistem raspodjele, koji je svoju osnovu imao u vlasništvu
sredstava za proizvodnju. Time se ukida i klasna raspodjela novostvorene vrijed­
nosti na višak rada i potreban rad. To se ukidanje, međutim, ne vrši automatski,
već ovisi o razvoju socijalističkih proizvodnih odnosa. Naime, što je proces pod-
ruštvljenja rada širi i intenzivniji, to se sve više prevladava ranija podjela novo­
stvorene vrijednosti. To se vrši tako da se sve veći dio viška rada, posebno akumu­
lacija i rezervni fond, pretvara u potreban rad tako da bi u daljoj perspektivi cje­
lokupni živi rad imao karakter potrebnog rada.4
U sovjetskoj ekonomskoj teoriji vlada, međutim, mišljenje da se podjela
novostvorene vrijednosti na potreban rad i višak rada zadržava i u socijalizmu,

4 Isti stav ima dr A. Dragičević, koji u svojem „Leksikonu političke ekonomije”, Zagreb,
1965, piše: „Odnos potrebnog i viška rada radikalno se mijenja u procesu socijalističkog društ­
venog preobražaja. Već socijalistička revolucija ukida eksploataciju čovjeka po čovjeku i sav onaj
višak rada koji je bio namijenjen izdržavanju' eksploatatora. Druga krupna promjena nastupa
onog časa kada fond akumulacije postaje zajedničko dobro udruženih proizvođača pa se prema
tome iz osnove mijenja priroda onog radnog vremena u kojem se taj fond stvara. Od viška rada,
rada za druge, to se radno vrijeme pretvara u potreban rad — rad za sebe. Tako se potrebni rad
znatno povećava. Udruženi radni ljudi proizvode u svom potrebnom radu sredstva za obnav­
ljanje svoje radne snage i sredstva za proširenje društvene proizvodnje” (knjiga II, str. 129).
Marx je, međutim, smatrao da će porast potrebnog rada na račun viška rada započeti od­
mah nakon izvršene socijalističke revolucije. „Uklanjanje kapitalističkih oblika proizvodnje dozvo­
ljava da se radni dan ograniči na potreban rad. Ali tada bi se, pod inače jednakim okolnostima,
proširio opseg potrebnog rada. S jedne strane zato što bi radnik imao više uslova za život i što
bi više zahtijevao od života. S druge strane, jedan dio današnjeg viška rada uračunao bi se u po­
treban rad, naime u rad potreban da se stvori rezervni i akumulacioni društveni fond”. (Marx:
Kapital? tom I, str. 461, latinica)

16* 243
ali da gubi antagonistički karakter koji je imala u kapitalizmu. Pri tom se potreban
rad definira kao onaj koji osigurava osobnu potrošnju radnika u sferi materijalne
proizvodnje, dok je višak rada onaj što ga prisvaja društvo u svrhu akumulacije i
podmirenja svojih potreba.5 Po našem mišljenju, navedeni stav odražava stupanj
razvijenosti proizvodnih odnosa u Sovjetskom Savezu, u kojem socijalistička država
ima naglašenu i odlučujuću ulogu u procesu društvene reprodukcije. U našem
društvenom sistemu, koji karakteriziraju samoupravni socijalistički proizvodni
odnosi, takav teoretski stav ne bi bio konzistentan s postojećim društvenim pro­
cesima.
Na kraju moglo bi se zaključiti da socijalizam uslijed svojih proizvodnih
odnosa ima niz prednosti u odnosu na kapitalizam. Te prednosti bile bi ove:
a) Zahvaljujući društvenom vlasništvu sredstava za proizvodnju i planskom
karakteru privrede, u socijalizmu se javlja mogućnost rukovođenja priv­
redom kao jedinstvenom cjelinom.
b) Socijalizam omogućava brz i ravnomjeran privredni razvoj na dug vre­
menski rok uz istovremeno usklađivanje parcijalnih i općih društvenih
interesa.
c) Socijalizam omogućava optimalnu metodu privrednog razvoja u danom
prostoru i vremenu, koja će dati maksimalne efekte uz dana raspoloživa
sredstva.
d) Zahvaljujući društvenom vlasništvu sredstava za proizvodnju, socijalizam
omogućava racionalnu alokaciju proizvodnih faktora kao i njihovo potpu­
nije korištenje.
e) Socijalizam, zahvaljujući ciljevima svoje reprodukcije, omogućava potpu­
nije korištenje tehničko-tehnološkog progresa.
f) Socijalizam stvara uvjete za stalan porast životnog standarda cjelokupnog
stanovništva, kako putem porasta osobne, tako i putem porasta opće i
zajedničke potrošnje.
g) Socijalizam otvara mogućnost svakom pojedincu da se oslobađa od ropske
potčinjenosti radu i da se sve više počne posvećivati što potupnijoj afir­
maciji svoje ličnosti.
h) Socijalizam omogućuje radnom čovjeku da se iz objekta upravljanja
pretvori u subjekt i glavnog nosioca upravljanja i odlučivanja.
Iako, međutim? socijalistički proizvodni odnosi osiguravaju veće mogućnosti
socijalizmu u odnosu na kapitalizam, oni nemaju tendenciju da se mijenjaju sami po
sebi i da se prilagođavaju promjenama proizvodnih snaga. Isto tako kao i u svakoj
društveno-ekonomskoj formaciji tako i u socijalizmu mogu proizvodni odnosi
postati prepreka bržem razvoju proizvodnih snaga. Da se to ne bi dogodilo i da
socijalizam ne bi postao svoja vlastita negacija, društvo mora svjesno djelovati na
razvoj socijalističkih proizvodnih odnosa kako bi proizvodne snage imale što veće
mogućnosti razvoja. Nosilac toga procesa jest radnička klasa na čelu s Komunis­
tičkom partijom kao svojom avangardom. Taj proces je stalan i ne završava se s
konstituiranjem samoupravnog društvenog sistema.

5 Političeskaja ekonomija socijalizma, u redakciji Šeljekina, izd. „Mislj”, Moskva, 1972,

str. 265—266.

244
 MODEL PROŠIRENE REPRODUKCIJE U SOCIJALIZMU
Analiza reprodukcije u socijalizmu nailazi na niz teškoća, koje su vezane kako
za nedovoljan opseg teoretskih istraživanja u ovoj oblasti tako i za složenost samog
reprodukcionog procesa. Analiza kapitalističke reprodukcije koju je izvršio Marx
bila je u velikoj mjeri olakšana jer je vršena na primjeru Velike Britanije 60-tih
godina prošlog stoljeća u kojoj je kapitalizam toga vremena dosegao maksimum
svog razvoja. Visoki stupanj razvijenosti kapitalizma u toj zemlji i primjena metode
apstrakcije omogućili su Marxu da taj društveni sistem promatra u njegovim čis­
tim formama, lišen prevladanih načina proizvodnje i da uopći njegove zakone.
Socijalizam, međutim, ni u jednoj zemlji nije toliko razvijen da bi iskustvo i praksa
te zemlje mogli biti smatrani osnovicom teoretskog uopćavanja i formuliranja općih
zakona socijalizma. Ovo tim prije što se socijalizam, suprotno očekivanju klasika,
počeo razvijati prvo u zemljama s nedovoljno razvijenim proizvodnim snagama.
To, međutim, ne smije biti prepreka za teoretska istaživanja u ovoj sferi, tim prije
što se ona i pored dugogodišnje prakse socijalizma u nizu zemalja nalazi istom u
početnoj fazi. No, iako su teškoće u istraživanju socijalističke reprodukcije znatne,
to ne znači da se one ne mogu prevladati. To je moguće korištenjem metode kojom
se Marx služio u II. tomu „Kapitala” prilikom analize kapitalističke reproduk­
cije.
Istaknuto je da teškoće u istraživanju socijalističke reprodukcije čini i sama
složenost reprodukcionog procesa. Ta složenost proizlazi iz činjenice da društ­
vena reprodukcija nije puki zbroj individualnih reprodukcija njenih pojedinačnih
subjekata. Naime, dok je kod analize reprodukcije na nivou socijalističke proi­
zvodne organizacije moguće poći od pretpostavke da nema problema realizacije,
odnosno da sve ono što se proizvede ima svoga kupca, to na nivou društvene re­
produkcije nije moguće; naprotiv, analiza društvene reprodukcije treba da uka­
že na one zakonitosti čije postojanje omogućava nesmetanu realizaciju u dru­
štvenim okvirima. Ovo tim prije što socijalističko društvo bazirano na robnoj
proizvodnji u svojoj privrednoj praksi nije lišeno problema realizacije. T e pro­
bleme ne prevladava ni samo društveno vlasništvo sredstava za proizvodnju jer
ni socijalizam nije sistem koji je lišen unutrašnjih suprotnosti. Upravo je i za­
daća socijalističkog društva da uspješnom planskom politikom, a posebno kre­
iranjem realne efektivne potražnje omogući potreban sklad između društvene
ponude i društvene potražnje i tako otkloni problem realizacije.
U analizi reprodukcije na nivou socijalističke privredne organizacije tako­
đer se moglo poći od pretpostavke da su svi proizvodni faktori nužni za proces
reprodukcije potpuno i pravovremeno raspoloživi. U društvenim okvirima, me­
đutim, uslijed međuzavisnosti privrednih grana i oblasti, proizvodnih i neproi­
zvodnih djelatnosti izazvane podjelom rada kao i uslijed opće oskudice proizvod­
nih faktora, takva pretpostavka nije moguća. To tim prije što se na nivou osnov­
nog subjekta socijalističke privrede može zanemariti upotrebna vrijednost proi­
zvedene robe, a njegova reprodukcija promatrati isključivo s aspekta robne vri­
jednosti. Društvena se reprodukcija, međutim, mora tretirati kako s aspekta vri­
jednosti tako i s aspekta upotrebnih vrijednosti onog što je u društvu proizvedeno.
Upravo taj dvostruki aspekt reprodukcije čini nju složenom, a njeno izučavanje
kompleksnim i nimalo jednostavnim zadatkom.

245
 Društveni proizvod i njegova struktura
Proces reprodukcije je dvojak proces — on je istovremeno proces stvaranja
kako vrijednosti tako i upotrebnih vrijednosti. Uslijed toga se društveni proiz­
vod mora promatrati i s namjensko-naturalnog i s vrijednosnog aspekta.
Promatra li se društveni proizvod s namjensko-naturalnog aspekta, tada se
on može podijeliti na sredstva za proizvodnju i predmete potrošnje. Sredstva za
proizvodnju (sredstva rada i predmeti rada) jesu materijalna pretpostavka re­
produkcije i predmet su proizvodne potrošnje, dok su predmeti potrošnje neop­
hodan faktor biološkog obnavljanja radne snage kao subjektivne pretpostavke dru­
štvene reprodukcije i ulaze u okvire neproizvodne potrošnje. Privredne grane
koje proizvode sredstva za proizvodnju čine I. odjeljak društvene reprodukcije,
dok privredne grane koje stvaraju predmete potrošnje čine njen II. odjeljak. U nu­
tar spomenutih odjeljaka moguće je vršiti daljnje raščlanjavanje; tako se, npr.,
odjeljak I. može raščlaniti na pododjeljak I. a, koji proizvodi sredstva rada, od­
nosno pododjeljak I. b, koji proizvodi predmete rada, dok se II. odjeljak može
raščlaniti na pododjeljak II. a, koji proizvodi predmete potrošnje neposrednog
korištenja, i pododjeljak II. b, koji proizvodi predmete potrošnje trajnog kori­
štenja.
U sovjetskoj se ekonomskoj literaturi, međutim, društveni proizvod nam­
jenski dijeli na tri privredna sektora. Treći odjeljak čine one privredne djelatnosti
koje su vezane za proizvodnju sredstava obrane.6
Analiza reprodukcije s vrijednosnog aspekta neophodna je uslijed toga što
se proizvodi društvenog rada i u socijalizmu javljaju kao robe, a utrošak društ­
veno potrebnog rada mjeri posredno preko robne vrijednosti. Kako se individualna
vrijednost robe dijeli na prenesenu i novostvorenu vrijednost, to će se društveni
proizvod također sastojati od prenesene vrijednosti, koja u socijalističkim uvjetima
proizvodnje poprima oblik materijalnih troškova proizvodnje, i novostvorene vri­
jednosti ili nacionalnog dohotka, koji je jednak sumi osobnih dohodaka i aku­
mulacije (uz pretpostavku da je opća potrošnja jednaka nuli). Označimo li pre­
nesenu vrijednost sa SP, a novostvorenu vrijednost sa NV, tada će društveni
proizvod raščlanjen po odjeljcima imati ovu vrijednosnu strukturu:
D Pi = I (S P + N V ) (1)
D Pn = II (S P + N V )
Marx je u svojoj analizi kapitalističke reprodukcije prenesenu vrijednost
obilježavao sa ,,c”, dok je novostvorenu vrijednost obilježavao sa ,,(v+m )”> tako
da je društveni proizvod u kapitalizmu imao ovakav vrijednosni sastav:
D Pi = I (C + V + M ) (2)
D Pn = II (C + V + M )
Navedene razlike u strukturi društvenog proizvoda nisu, međutim, formalne
prirode jer one u sebi odražavaju i promijenjene društvene proizvodne odnose.
Kako ekonomske kategorije predstavljaju apstrakciju društvenih odnosa proizvod­
njo* to se simboli koji izražavaju kapitalističke proizvodne odnose ne mogu pri­
mijeniti u analizi reprodukcije u socijalizmu. Mislimo da čak ni uvjetno kori­
štenje Marxovih simbola, što se inače često radi u našoj i sovjetskoj ekonomskoj

6 Vidi: Ekonomičeskaja enciklopedija: Političeskaja ekonomija, Moskva, 1972, str. 275.

246
literaturi, nije u skladu sa sadržajem pojma ekonomske kategorije jer je lišava
njenog društvenog obilježja. Zbog toga i analiza reprodukcije u socijalizmu za­
htijeva primjenu nove simbolike, ne radi nje, same, već zbog promjene u njenom
sadržaju.

Pretpostavke modela
Analizirajući društvenu reprodukciju, Marx se koristio metodom apstrak­
cije. Primjenom te metode on je mogao eliminirati nebitne faktore i specifičnosti
reprodukcionog procesa kako bi mogao utvrditi opće, osnovne zakonitosti diu-
štvene reprodukcije. Pri tom je Marx apstrahirao niz u praktičnoj analizi zna­
čajnih činilaca i pretpostavki, koje, međutim, nisu bile neophodne za potrebe
njegova teoretskog istraživanja. Marx je, kao što je poznato, pretpostavio „čisti
kapitalizam”*zatim postojanje isključivo kapitalističke robne proizvodnje, jednakost
tržišnih cijena i vrijednosti roba, nepromijenjeni organski sastav kapitala kao i ne­
postojanje vanjske trgovine i papirnog novca.
U analizi proširene reprodukcije u socijalizmu koristit će se također metoda
koju je Marx primijenio u svojoj analizi. Primijenjeni nivo analize od strane Marxa
vrlo je visok uslijed pretpostavke idealnog, „čistog” kapitalizma. U toj se analizi,
međutim, budući da se socijalističko društvo nalazi u fazi svog razvoja, mora
primijeniti niži nivo apstrakcije i formirati model koji će po svojim obilježjima
biti bliži stvarnosti od Marxova modela. Pretpostavke od kojih se polazi u for­
miranju modela jesu ove:
1. Socijalistički proizvodni odnosi nisu sasvim razvijeni. Ova pretpostavka
implicira postojanje socijalističke države kao važnog faktora društvene repro­
dukcije.
Kao što je već istaknuto u prethodnom dijelu, ukidanje kapitalističkih proi­
zvodnih odnosa predstavljalo je samo početni korak u razvoju socijalizma. U toj
fazi socijalistička država nastupala je kao jedini nosilac akumulacije i organizator
proširene reprodukcije. Već sam čin ukidanja privatnog vlasništva sredstava za
proizvodnju bio je revolucionaran za razvoj proizvodnih snaga jer se stvorila mo­
gućnost da se dio viška vrijednosti koji je kapitalist trošio za osobnu potrošnju
usmjeri na povećanje akumulacije i osobnih dohodaka radnika7. Država je, me-*I.

7 Šire mogućnosti koje promjene proizvodnih odnosa pružaju socijalizmu obradio je V.

Bakarić. U svojoj analizi on je posao od Marxova modela proširene reprodukcije koji je prilago­
dio našim proizvodnim odnosima. T o prilagođavanje sastoji se u ukidanju kapitalističkog pri­
svajanja viška vrijednosti i njegovu usmjeravanju na porast osobne potrošnje radnika i akumulacije.
Bakarić je u svojem modelu 1000 m iz I. odjeljka Marxova modela proširene reprodukcije raspo­
dijelio tako što je za 455 v povećao osobne dohotke radnika, a 545 m namijenio akumulaciji. Isto
je tako napravio i u odjeljku II, gdje je 750 m raspodijelio tako što je osobne dohotke povećao
za 341 v, dok je preostali dio viška vrijednosti ostao neraspodijeljen. Nakon izvršene raspodjele
model je izgledao ovako:
I. 4000 c + 1 0 0 0 v + 4 5 5 v + 545 m = 6 0 0 0
II. 1500 c + 750 v + 3 4 1 v-f-409 m = 3 0 0 0
odnosno
I. 4000 c + 1455 v + 5 4 5 m = 6000
II. 1500 c + 1091 v + 4 0 9 m = 3 0 0 0
U Bakarićevu je modelu, u odnosu na Marxov, povećana veličina akumulacije, dok je organski
sastav kapitala (uzeto uvjetno) smanjen (od 4:1 u odjeljku I. kod Marxa na 2,75:1, odnosno
od 2:1 u odjeljku II. na 1.375:1). T o smanjenje nastalo je uslijed povećanja osobnih dohodaka,

247
đutirn, ne samo zahvaćala višak rada i pretvarala ga u akumulaciju već je admini­
strativno određivala i plaće radnika zahvaćajući u tom razdoblju praktično cijeli
nacionalni dohodak. Neposredni proizvođači bili su otuđeni od rezultata svoga
rada, tako da su se nalazili u položaju kvazinajamnih radnika. Uslijed toga su
sredstva za proizvodnju prema njima nastupala kao kvazikonstantni kapital („c”),
dok je njihova plaća poprimala oblik kvazi-najamnine („v”)- Struktura društvenog
proizvoda početne faze socijalizma izgledala je ovako:
I. ,,c” + (,,v” + A )= D P (3)
II. ,,c” + (,,v” + A )= D P
gdje je A oznaka za akumulaciju, a (,,v” + A ) novostvorena vrijednost pod kon­
trolom države.1I.

ali je samo prividno jer se tehnički sastav angažiranog kapitala nije promijenio. Ako je organski
sastav akumulacije isti kao kod osnovnog kapitala, tada će se akumulacija dijeliti na 400 mc nami­
jenjenih dodatnim sredstvima za proizvodnju i na 145 mv namijenjenih osobnim dohocima dodat­
nih radnika. Nakon izvršene akumulacije aranžman I. odjeljka jest slijedeći:
I. 4000 c + 4 0 0 m c + 1455 v + 145 m v + 0 fp = 6 0 0 0
odnosno
I. 4400 c + 1600 v + 0 fjp = 6 0 0 0
(fp — fond potrošnje, ostatak viška koji nije ušao ni u akumulaciju ni u porast osobnih dohodaka
radnika).
Suma osobnih dohodaka I. odjeljka namijenjenih kupovini predmeta potrošnje u visini
od 1600 premašuje potražnju II. odjeljka neophodnu radi obnove istrošenih sredstava za proiz­
vodnju (1500 c). Da bi razmjena između odjeljaka bila u ravnoteži, potrebno je da i II. odjeljak
vrši akumulaciju odnosno da poveća obim svoje potražnje za sredstvima proizvodnje u iznosu
od 100 radi potreba proširenja proizvodnje. Kako je organski sastav u IT. odjeljku 1.375:1, to
će na 100 mc dodatnih sredstava za proizvodnju dolaziti 73 mv namijenjenih za osobne dohotke
dodatnih radnika, tako da će ukupna akumulacija II. odjeljka iznositi 173. Cjelokupni 409 mu
neće, međutim, biti raspodijeljen. Preostaje još 236 fp, čije postojanje Bakarić objašnjava „posto­
janjem klasnog u sistemu”. Odjeljak II. nakon izvršene akumulacije izgleda ovako:
II. 1500 c-f-100 m c + 1091 v + 7 3 m v + 2 3 6 fp = 3 0 0 0
odnosno
II. 1600 c + 1164 v + 2 3 6 fp = 3 0 0 0

Kvantitativne proporcije nakon izvršene akumulacije u oba odjeljka su zadovoljene:

1. 6 0 0 0 (c+ v -j-m )= 4 4 0 0 (c+ m c)I-H 6 0 0 (c + m c )II
2. 3000 (c-h v + m ) = 1600 (v-h m v+fp )!-|-1400 (v+mv+fjp)n
3. 1600(v+m v) = 1600(c+m c)n

Naredne godine model bi pri istim nepromijenjenim pretpostavkama izgledao:

I. 4400 c + 1600 v + 6 0 0 m = 6 6 0 0
II. 1600 c+ 1 1 6 4 v + 4 3 6 m = 3 2 0 0 itd.

Bakarić je gornjom analizom pokazao da je samo zahvaljujući promjeni proizvodnih odnosa i

bez mijenjanja proizvodne tehnike došlo do porasta radničke potrošnje za 45%, dok se društvena
stopa akumulacije sa 18,6%, koliko je iznosila u Maraovu modelu, povećala na 20,5%. Pri tome,
iako su radnički dohoci porasli, cijene ipak nisu povećane. Ono što se promijenilo jest struktura
društvene potrošnje.

248
 Promatrano, međutim, sa stajališta razvoja socijalističkih proizvodnih od­
nosa, to je bio istom početak. Njihov dalji razvoj kretao se u pravcu sve većeg
jačanja pozicija neposrednih proizvođača u procesu reprodukcije. U narednoj fazi
razvoja socijalističkih proizvodnih odnosa neposredni proizvođači imali su punu
ingerenciju u oblasti proste reprodukcije određujući u internoj raspodjeli svoje
osobne dohotke, ali ne i u sferi proširene reprodukcije budući je socijalistička
država praktično zahvaćala gotovo cjelokupnu akumulaciju. Drugim riječima, no­
vostvorena vrijednost dijelila se na osobne dohotke (OD) i akumulaciju (A), tako
da je model reprodukcije na ovom stupnju razvijenosti proizvodnih odnosa iz­
gledao :
I. SP + OD + A = D P (4)
II. SP + OD + A = D P
Dalji razvoj socijalističkih proizvodnih odnosa kretao se u pravcu sve većeg
zahvaćanja i odlučivanja akumulacijom od strane udruženog rada i njegovih aso­
cijacija odnosno sve manjeg utjecaja socijalističke države u ovoj sferi. Zahvaćanje
akumulacije od strane socijalističke države ima dugoročno opadajuću tendenciju
a s odumiranjem države sasvim iščezava. Model reprodukcije koji bi predočavao
takvo stanje socijalističkih proizvodnih odnosa izgledao bi:
1. SP + (OD + A i) + A2 = D P (5)
II. SP + (OD + Ai) + A2 = DP
U njemu Ai predstavlja akumulaciju, a (O D +A i) dio nacionalnog dohotka
koji je pod izravnom kontrolom udruženog rada, dok je A2 akumulacija čiji je no­
silac socijalistička država.
Kako se socijalistički proizvodni odnosi nalaze u fazi razvoja, to će se mije­
njati proporcije elemenata strukture novostvorene vrijednosti tako što će se sma­
njiti učešće A2, a povećati učešće OD i Ai. Općenito, odnos između dijela novo­
stvorene vrijednosti kojom raspolažu neposredni proizvođači i ukupne novostvo­
rene vrijednosti, tj.: (O D +A i) : NV, može se smatrati kvantitativnim pokazateljem
stupnja razvijenosti socijalističkih proizvodnih odnosa. Što je taj kvocijent viši
(tj. ako konvergira prema 1), to su oni razvijeniji, odnosno što je taj kvocijent niži
(tj. ako konvergira prema 0), socijalistički su proizvodni odnosi slabije razvijeni.
Kako su za proširenje proizvodnje neophodna dodatna sredstva za proiz­
vodnju, to će se akumulacija, neovisno o njenom nosiocu, dijelom trošiti za oso­
bne dohotke dodatnih radnika (AOD), a dijelom za nabavke dodatnih sredstava
za proizvodnju (ASP). Shodno tome, novostvorena vrijednost moći će se raš­
članiti na
N V = OD + AiO D + A iS P + A 2OD + A 2SP (6)
gdje AiOD predstavlja osobne dohotke dodatnih radnika zaposlenih akumulacijom
neposrednih proizvođača, AiSP vrijednost dodatnih sredstava za proizvodnju na­
bavljenih iz istog izvora, A2OD osobne dohotke dodatnih radnika zaposlenih
akumulacijom socijalističke države, a A2SP vrijednost dodatnih sredstava za pro­
izvodnju alimentiranu iz državne akumulacije.
2. Neproizvodni rashodi države i svi oblici opće i zajedničke potrošnje ap­
strahirani su. U modelu je kao bitan element pretpostavljena država. Njeno funk­
cioniranje implicira rashode koji su to veći što je opseg njenih funkcija i zadaća

249
veći. Ti se rashodi u stvarnosti alimentiraju iz novostvorene vrijednosti. U mo­
delu će se ti rashodi zanemariti jer za samo funkcioniranje modela nisu neophodni.
Isto će se tako zanemariti i svi oblici opće i zajedničke potrošnje koji u stvar­
nosti postoje. Drugim riječima, pretpostavit će se da se sve vrste usluga direktno
namiruju iz osobnih dohodaka.
3. Postojanje robne proizvodnje u socijalizmu. Iako su klasici smatrali da
će ukidanje kapitalizma biti praćeno i ukidanjem robne proizvodnje, praksa so­
cijalističkih zemalja pokazala je da do toga nije došlo te da sam čin podruštvljenja
sredstava za proizvodnju ne vodi njenom ukidanju. Stoga je pretpostavka po­
stojanja robne proizvodnje neophodna za funkcioniranje modela. Njeno posto­
janje i razvijanje objašnjava se postojanjem i širenjem društvene podjele rada te
sve većom samostalnošću privrednih subjekata u procesu reprodukcije. Premda
u praksi svih socijalističkih zemalja postoji i sitna robna proizvodnja, u modelu
je ona apstrahirana.
4. Vrijednost roba je nepromijenjena i jednaka je tržišnim cijenama. Posto­
janje robne proizvodnje znači i djelovanje zakona vrijednosti i postojanje tržišta
na kojem dolazi do cjenovnih oscilacija pod utjecajem ponude i potražnje. Radi
jednostavnosti, međutim, pretpostavit će se da se robe prodaju po vrijednosti,
tj. pretpostavit će se jednakost tržišnih cijena i robnih vrijednosti, te nepromije­
njena veličina vrijednosti roba.
5. Tehnički progres je nepromijenjen. Da bi analiza društvene reprodukcije
bila što jednostavnija, moralo se pretpostaviti da se robna vrijednost neće mi­
jenjati kako u svom aspolutnom izrazu tako i u svojoj strukturi. To, međutim,
pretpostavlja da se produktivnost rada neće mijenjati. Kako je dinamika produk­
tivnosti rada vezana za promjenu svojih determinanti, među kojima je najvažniji
tehnički progres, to se iz analize mora izostaviti utjecaj tog faktora. To će se uči­
niti tako što će se pretpostaviti da će organski sastav proizvodnih faktora ostati
neizmijenjen. Tom pretpostavkom, kao što je već ranije istaknuto, koristio se i
Marx u svojoj analizi.
6. Nepromijenjena vrijednost novca. Novac je roba čija se upotrebna vrije­
dnost sastoji, pored ostalog, u mjerenju vrijednosti drugih roba. Radi potrebe
analize pretpostavit će se da on svoju vrijednost ne mijenja odnosno da je njego­
va kupovna moć konstantna. Time se eliminira mogućnost promjene cijena na­
stala uslijed promjene vrijednosti novca.
7. Nepostojanje vanjske trgovine. U modelu će se pretpostaviti zatvorena
privreda koja nema veza sa svjetskim tržištem, pa se uslijed toga poremećaji koji
na njemu nastaju ne reflektiraju na domaću privredu i ne utječu na tokove pro­
širene reprodukcije. Vanjska trgovina mijenja samo materijalnu strukturu dru­
štvenog proizvoda, ali ne povećava njegovu vrijednost, pa se uslijed toga među­
narodna razmjena može apstrahirati.
8. Sredstva za proizvodnju u cijelosti se amortiziraju u jednom proizvodnom
ciklusu. Sredstva rada, za razliku od predmeta rada, amortiziraju se u više ili čak
u cijelom nizu reprodukcionih ciklusa, postepeno prenoseći svoju vrijednost na
novi proizvod. Radi jednostavnosti pretpostavit će se, međutim, da se sredstva
rada amortiziraju istovremeno s predmetima rada, pa će tako visina prenesene
vrijednosti biti jednaka vrijednosti angažiranih i utrošenih sredstava za proiz­
vodnju.

250
 Model proširene reprodukcije u socijalizm u
Na bazi gornjih predpostavki može se formirati ovaj model proširene re­
produkcije u socijalizmu:
I. SP + OD + AiOD + AiSP + A2OD + A2SP = DP (7 )
II. SP + OD + AiOD + AiSP + A2OD + A2SP = DP
Za razliku od Marxova modela, u kojem su elementi strukture društvenog
proizvoda kvantificirani, u ovom modelu to nije slučaj. To, međutim, ne uma­
njuje, već naprotiv povećava operativnost modela, jer same numeričke vrijednosti
elemenata strukture društvenog proizvoda nisu neophodne za spoznaju zakona
proširene reprodukcije. Marx je do njih mogao na isti način doći i iz ovog modela:
I. C + V + Mc + Mv + M ’ = D P (8)
II. C + V + Mc + Mv + M ’ = D P
U modelu proširene reprodukcije u socijalizmu suma osobnih dohodaka
radnika I. odjeljka, kako već onih ranije zaposlenih tako i novouposlenih, odre­
đuje obim platežno sposobne potražnje I. odjeljka za predmetima potrošnje.
Kako se ovi proizvode u II. odjeljku, to se taj dio potražnje I. odjeljka može pod­
miriti razmjenom s II. odjeljkom. Odjeljak II. mora zadovoljiti količinski i struk­
turno potražnju I. odjeljka za predmetima potrošnje, dok će I. odjeljak morati
zadovoljiti potražnju II. odjeljka za sredstvima pioizvodnje neophodnim kako
za zamjenu već iskorištenih proizvodnih faktora tako i za proširenje proizvodnje.
Drugim riječima, između tih dvaju odjeljaka mora biti zadovoljena relacija
(OD + AiOD + A2OD) i = (SP + AiSP + A2SP)n.
Preostali dio društvenog proizvoda I. odjeljka, tj. (S P + A i S P + A 2SP)i re­
alizira se unutar samog odjeljka. Njime se nadoknađuju izrabaćena sredstva za
proizvodnju odnosno navbavljaju nova radi potreba proširene reprodukcije. Isto
vrijedi i za preostali dio društvenog proizvoda II. odjeljka, tj. (O D + AiOD+
+ A 2OD)n. On se javlja u formi osobnih dohodaka radnika zaposlenih u ovom
odjeljku, a namijenjen je kupnji predmeta potrošnje. Kako se ovi proizvode unutar
II. odjeljka to će se ti osobni dohoci realizirati unutar tog odjeljka.
Iz gornje analize kao i iz Marxova i straživanja društvene reprodukcije mogu
se izvesti i zakonitosti proširene reprodukcije u socijalizmu.
Da se najprije podsjetimo zakona kapitalističke proširene ieprodukcije:
1. (v + m v + m ’) i= (c+mc)n> odnosno potražnja I. odjeljka za predmetima
potrošnje mora odgovarati potražnji II. odjeljka za sredstvima za proizvodnju.
2. (c + v + m )i = (c+m c) + (c+mc)n> odnosno društvena ponuda sred­
stava za proizvodnju mora odgovarati društvenoj potražnji za tim sredstvima.
3. (c + v + m )n = (v+m v+m ’)i + (v+m v+m ’)ii5 odnosno društvena po­
nuda predmeta potrošnje mora odgovarati društvenoj potražnji za istim tim proi­
zvodima.

251
 Ti zakoni reprodukcije vrijede i u socijalizmu, ali u sebi moraju sadržavati
nove, socijalističke proizvodne odnose. Ti zakoni jesu slijedeći:
1. (O D +A i O D + A 2OD)i = (S P + A i SP + A2SP) h
Ova proporcija određuje odnos razmjene između odjeljaka. Prema njoj veličina
potražnje I. odjeljka za predmetima potrošnje mora odgovarati veličini potražnje
II. odjeljka za sredstvima proizvodnje. Ili, što je isto, novostvorena vrijednost
I. odjeljka umanjena za vrijednost sredstava za proizvodnju nužnih za proširenje
proizvodnje u njemu (A1 S P + A 2 SP) mora odgovarati vrijednosti sredstava za
proizvodnju koja je II. odjeljku neophodna kako za prostu reprodukciju tako i
za proširenje proizvodnje. Gornja se proporcija stoga može izraziti i na drugi na-
način:
[N V - ( A iS P + A2SP)]i = ( S P + A iS P + A 2S P )n

Posebno je važno naglasiti potrebu postojanja ne samo vrijednosne već i materi­

jalne usklađenosti potražnji između odjeljaka budući da je apstrahirana vanjska
trgovina koja u stvarnim uvjetima pomaže da se postigne potrebna materijalna
usklađenost.
2. DPi = (SP + A iS P + A2SP) i + (SP + A iS P + A2SP)h
Ova proporcija određuje uvjet ravnoteže na tržištu sredstava za proizvodnju. Pre­
ma njoj neophodno je da u društvu bude proizvedeno i ponuđeno toliko sred­
stava za proizvodnju (DP)i kolika je društvena potražnja za njima kako u I. od­
jeljku tako i u II. odjeljku.
3. DPn = (OD + AiOD + A2OD)i + (OD + AiOD + A2OD)h
Navedena proporcija određuje uvjete ravnoteže na tržištu predmeta potrošnje.
Predmeta potrošnje u društvenim okvirima treba da bude proizvedeno toliko
kolika je društvena potražnja za njima. Društvena potražnja za predmetima po­
trošnje bit će jednaka sumi svih osobnih dohodaka kako već zaposlenih radnika
tako i onih novouposlenih u oba odjeljka.
Gornje jednadžbe pokazuju materijalne proporcije reprodukcije. Njihovim
ostvarivanjem osigurava se ravnomjeran privredni razvoj, bez kriznih kolebanja
i poremećaja. U kapitalizmu se, međutim, ostvarivanje tih proporcija vrši stihij­
ski, pa je zbog toga i njegov razvoj neravnomjeran i praćen cikličkim oscilacijama.
T e cikličke oscilacije u kapitalizmu nije uspjela otkloniti ni intervencija kapita­
lističke države, iako se, mora se priznati, zahvaljujući njoj znatno ublažila ampli­
tuda kriznog ciklusa. U socijalizmu je zbog postojanja robne proizvodnje tako­
đer prisutna mogućnost nesldada između društvene ponude i potražnje. Kako
je socijalizam, međutim, organizirano i plansko društvo, to se svjesnom i una­
prijed predviđenom intervencijom društva usklađuju materijalne proporcije pro­
širene reprodukcije.
Ne ostvare li se materijalne proporcije društvene reprodukcije u socijalizmu,
dolazi do opće privredne neravnoteže. Neravnoteža se javlja ako je:1
1. (O D + A i O D + A 2OD) i različito od (S P + A iS P + A 2SP)n, tj. potražnja
I. odjeljka za predmetima potrošnje veća ili manja od potražnje II. odjeljka za
sredstvima za proizvodnju;

252
 2. D Pi različit od (S P + A i S P + A 2SP)i + (S P + A i S P + A 2SP) ii , tj. ako
je ukupna društvena ponuda sredstava za proizvodnju veća ili manja od društvene
potražnje za proizvodima takve vrste;
3. D P n različito od (O D + A i O D + A 2OD)i + (O D + A i O D + A 2OD)ii , tj.
ako je ukupna društvena ponuda predmeta potrošnje veća ili manja od društvenih
potreba i potražnje društva za takvim proizvodima.
U praksi dolazi do neravnoteže ne zbog toga što bi ona bila ugrađena u si­
stem socijalističke reprodukcije, već zbog djelovanja bilo endogenih ili egzogenih
sila odnosno uslijed djelovanja objektivnih ili subjektivnih faktora. Javlja se bilo
u obliku inflacije bilo u obliku deflacije. Inflacija kao oblik neravnoteže nastaje
onda ako obim društvene potražnje premašuje obim društvene ponude, dok de­
flacija nastaje zbog obrnutih razloga, tj. zato što je obim društvene ponude veći
od obima društvene potražnje.
Gornje proporcije općeg modela mogu se provjeriti na ovom kvantitativnom
m odelu:
I. 4000 Sp + 1000 OD + 1000 A = 6000
II. 800 Sp + 800 OD + 800 A = 2400
Pretpostavljeno je da je cjelokupni višak proizvoda pretvoren u akumulaciju a
i to da se ona dijeli između organizacija udruženog rada i socijalističke države
u omjeru 1 : 1 . Također se pretpostavlja da je organski sastav proizvodnih fak­
tora koji se nabavljaju novčanom akumulacijom jednak organskom sastavu prvo­
bitnih proizvodnih faktora (4 : 1). Raščlani li se I. odjeljak u skladu s tim pret­
postavkama, imat ćemo:
I. 4000 Sp + 1000 OD + (400 AiSp + 100 AiOD) + (400 A2Sp +
+ 100 A2OD) = 6000
Potražnja predmeta potrošnje I. odjeljka odredit će obim akumulacije II. odjeljka
(primjena proporcije br. 3). Odjeljak II. morat će, da bi ispunio zadani uvjet ra­
zmjene među odjeljcima, nabaviti sredstva za proizvodnju u iznosu od 400 ASp
koji će se između nosilaca akumulacije raspodijeliti u odnosu 1 : 1 . Kako je or­
ganski sastav faktora akumulacije II. odjeljka također pretpostavljen u omjeru
1 : 1, to će odjeljak koji proizvodi predmete potrošnje izgledati ovako:
II. 800 Sp +800 OD + 200 AiSp + 200 AiOD + 200 A2Sp +
+ 200 A2OD = 2400
Spomenute proporcije reprodukcije bit će zadovoljene u svim slučajevima:
a) (4000 Sp + 400 AiSp + 400 A2Sp)i _
(800 Sp + 200 AiSp + 200 A2Sp)n ~~ 1
6000 = 6000
b) (1000 OD + 100 AiOD + 100 A2OD)i
= D Pn
(800 OD + 200 AiOD + 200 A2OD)n
2400 = 2400

253
 c) (1000 OD + 100 AlOD + 100 A 2OD)i = (800 Sp + 200 AiSp +
+ 200 A2Sp)n
1200 = 1200
U drugoj godini reprodukcija se nastavlja kao u i prvoj, pa će model poprimiti
ovaj oblik:
I. 4800 Sp + 1200 OD + 1200 A = 7200
n . 1200 Sp + 1200 OD + 1200 A = 3600
Izvodi li se model dalje, društveni proizvod I. odjeljka realizirat će se u cijelosti,
što, međutim, neće biti slučaj s II. odjeljkom. U njemu ostaje dio viška produkta
čija realizacija nije moguća bez uvođenja vanjske trgovine u model.
Na temelju gornjeg modela mogu se izvesti ovi zaključci:
1. Socijalističku reprodukciju zasnovanu na robnoj proizvodnji karakteri­
zira neravnomjernost razvoja. Ta neravnomjernost nužno izaziva disproporcije u
razvoju privrede socijalističke zemlje.
2. Uklanjanje neravnomjernosti razvoja zahtijeva društvenu organizaciju pro­
izvodnje kao svjesnog procesa.
3. Planiranje ili društveno dogovaranje samo su forme društvenog orga­
niziranja proizvodnje.
4. U sadašnjoj fazi socijalizma na postojećem nivou razvijenosti proizvodnih
snaga društveno organiziranje proizvodnje ima prvenstveno korektivnu funkciju.
5. Razvojem materijalne baze socijalizma kao i socijalističkih proizvodnih
odnosa i eprodukcija će sve više gubiti robni karakter, dok će njeno društveno
organiziranje postajati sve dominantnije. Prevladavanje robnog karaktera repro­
dukcije u socijalizmu jest vremenski dug proces, a ovisit će kako o nivou razvije­
nosti proizvodnih snaga tako i o evoluciji samoorganizacije socijalističkog društva.

PROŠIRENA REPRODUKCIJA I TEHNIČKI PROGRES

Po Lenjinu, socijalizam kao društveni sistem pobjeđuje kapitalizam jedino
ako uspije stvoriti takvu organizaciju proizvodnje koja će mu omogućiti višu
produktivnost rada. Diugim riječima, brz razvoj proizvodnih snaga, pri čemu
porast produktivnosti rada predstavlja samo sredstvo za ostvarenje toga cilja, jest
conditio sine qua non socijalističkog načina proizvodnje. Brz razvoj proizvodnih
snaga neophodan je pored ostalog i zato što se socijalizam počeo prvo razvijati
u onim zemljama gdje se unutar kapitalizma nisu dovoljno razvile materijalne
pretpostavke socijalizma. Ubrzanje privrednog razvoja zahtijeva stoga široku pri­
mjenu naučno-tehničke revolucije u svim privrednim granama, a s teoretskog
aspekta analiziranje tehničkog progresa u procesu proširene reprodukcije.
Utjecaj tehničkog progresa u procesu proširene reprodukcije opisao je Le-
njin u svojem radu „Povodom tzv. pitanja o tržištu” (1893). Tehnički progres unio
je Lenjin u analizu tako što je pretpostavio stalan porast organskog sastava kapitala.

254
Kako porast organskog sastava kapitala implicira istovremeno i porast produk­
tivnosti rada, to je Lenjin iz svoje analize izveo niz teoretskih zaključaka, koji su,
premda prvobitno namijenjeni za druge svrhe,8 vrlo važni za ispitivanje proši­
rene reprodukcije u socijalizmu. Pošavši od Marxove sheme proširene reproduk­
cije, Lenjin je pri istoj stopi akumulacije u I. odjeljku povećao organski sastav
kapitala na 9 : 1, tako da je došlo do promjene raspodjele viška vrijednosti. Fond
akumulacije podijeljen je na 450 mc i 50 mv> dok je fond osobne potrošnje ka­
pitalista u I. odjeljku ostao isti kao u Marxovu modelu. T a promjena smanjila
je, s jedne strane, obim potražnje I. odjeljka za predmetima potrošnje kao i opseg
akumulacije u II. odjeljku, s druge. Smanjenje akumulacije II. odjeljka izazvano
je također i povećanjem organskog sastava akumulacije na 5 : 1 što je ga Lenjin
izvršio u skladu s operativnom pretpostavkom svoje analize. Model nakon izvr­
šene akumulacije u oba odjeljka izgleda ovako:
I. 4000 c+ 450 mc+1000 v +50m v + 500 m ’ = 6000
II. 1500 c + 50 mc + 750 v + 10 m v + 690 m ’ = 3000
U slijedećoj godini došlo je do ovog stanja u odjeljcima:
I. 4450 c + 1050 v + 1050 m = 6550
II. 1550 c + 760 v + 760 m = 3070
I u narednoj je godini došlo do povećanja organskog sastava akumulacije
I. odjeljka koji je povećan na 20 : 1, a također i u II. odjeljku, ali uz znatno slabiji
intenzitet (8,3 : 1).Višak vrijednosti raspodijelio se tako da je 500 mcutrošeno
na dodatna sredstva za proizvodnju, 25 mv na dodatnu radnu snagu, dok je 525
m ’ otišlo na osobnu potrošnju kapitalista tog odjeljka. Povećanje potražnje pred­
meta potrošnje u I. odjeljku premašilo je obim potražnje sredstava za proizvodnju
II. odjeljka nužan za prostu reprodukciju, pa je radi ravnoteže razmjene između
odjeljaka bilo potrebno proširenje proizvodnje u II. odjeljku. Obim akumulacije
u tom odjeljku iznosio je 56 m3 koji se raspodijelio na dodatna sredstva za proi­
zvodnju i dodatnu radnu snagu u omjeru 50 mc i 6 mv. Nakon izvršene akumulacije
u oba odjeljka poslije druge godine stanje modela bilo je ovakvo:
I. 4450 c + 500 mc + 1050 v + 25 mv + 525 m ’ = 7100
II. 1550 c + 50 mc + 760 v + 6 mv + 704 m ’ = 3070
Treće godine nakon izvršene proizvodnje model je izgledao ovako:
I. 4950 c + 1075 v + 1075 m = 7100
II. 1600 c + 766 v + 766 m = 3132
Porast organskog sastava kapitala nastavljen je i u trećoj godini. On je sa
20 : 1 kod akumulacije I. odjeljka povećan na 25.875 : 1 tako da je pri stopi aku­
mulacije od 50% višak vrijednosti raspodijeljen na dodatne proizvodne faktore

8 Lenjin je svojom analizom želio pokazati neispravnost stava niskih narodnjaka, koji
su smatrali da razvoj kapitalizma u Rusiji sužava domaće tržište jsiromaŠenjem i raslojavanjem
sel aštva. Prema Lenjinu, razvoj kapitalizma, pa prema tome i kapitalističke robne proizvodnje
i tržišta ide prvenstveno preko širenja proizvodnje I, a ne II, odjeljka, kako je to proizlazilo iz
narodnjačke tvrdnje.

255
u omjeru 517,5 me i 20 mv te 537,5 m ’ na osobnu potrošnju kapitalista. I u II.
odjeljku povećan je organski sastav akumulacije sa 8,33 : 1 na 10,83 : 1, što je
uz izvršenu akumulaciju I. odjeljka uvjetovalo raspodjelu viška vrijednosti na
35,5 jedinica fonda akumulacije i 730,5 jedinica fonda osobne potrošnje kapitalista.
Fond akumulacije II. odjeljka raspodijelio se zatim na 32,5 me i 3 mv. Pri koncu
treće godine model je izgledao:
I. 4950 c + 517,5 mc + 1075 v + 20 mv + 537,5 m’ = 7100
II. 1600 c + 32,5 mc + 766 v + 3 mv + 730,5 m ’ = 3132
a na početku četvrte:
I. 5467,5 c + 1095 v + 1095 m = 7657,5
II. 1632,5 c + 769 v + 769 m = 3170,5
i tako redom.
Lenjinova analiza ukazala je na to da je proširena reprodukcija moguća i
u uvjetima stalne aplikacije tehničkog progresa, jer se vršila bez ostatka, a sve
njene proporcije bile su zadovoljene. Ona je istovremeno pokazala da tehnički
progres sam po sebi nije uzrok cikličkih poremećaja kapitalizma, već da njihove
uzroke treba tražiti drugdje, u vladajućim proizvodnim odnosima.
Proširenu reprodukciju u kojoj dolazi do široke aplikacije tehničkog pro­
gresa zovemo intenzivnom proširenom reprodukcijom. Njena su obilježja ova:
1. Društveni proizvod raste prvenstveno uslijed povećanja produktivnosti
rada. Stopa porasta produktivnosti rada premašuje stopu porasta zaposlenosti,
a učešće produktivnosti rada u formiranju društvenog proizvoda veće je od uče­
šća zaposlenosti.
Označimo li društveni proizvod u baznom periodu sa P0, zaposlenost sa
Lo, produktivnost rada sa ao, a društveni proizvod u periodu 1 sa Pi, zaposlenost
sa L i i produktivnost s oci, bit će stopa porasta društvenog proizvoda (Pi/Po)
jednaka umnošku stope porasta zaposlenosti (Li/Lo) i produktivnosti (ai/oco), tj.
Pi/Po = (Li/Lo) (ai/ao)

Kod intenzivnog tipa proširene reprodukcije ai/oco veće je od Li/Lo.

Da Lenjinov model stvarno predočava intenzivan tip proširene reproduk­
cije, pokazuje ova tabela:

Tabela 1.

Godina Ukupni Zaposle­ Produk­

DP Indeks Indeks Indeks
nost tivnost

1. 9000 100 1750 100 5,15 100

2. 9620 107,7 1810 103,4 5,31 103,4
3. 10230 113,7 1841 105,2 5,55 108,0
4. 10828 120,3 1864 106,5 5,81 113,0

256
 Društveni
proizvod I.
odjeljka

1. 6000 100 1000 100 6,00 100

2. 6550 109 1050 105 6,24 103,8
3. 7100 118,3 1075 107,5 6,60 110
4. 7657,5 127,6 1095 109,5 7,00 116,5

Društveni
proizvod II.
odjeljka

1. 3000 100 750 100 4,00 100

2. 3070 102,3 760 101,3 4,04 100,9
3. 3132 104,4 766 102,1 4,09 102,2
4. 3170,5 105,7 769 102,5 4,12 103,1

Kao što je vidljivo, dinamika produktivnosti rada u oba odjeljka premašuje di­
namiku zaposlenosti. Ona je intenzivnija u I. odjeljku nego u II.
Suprotno od intenzivnog, onaj tip proširene reprodukcije gdje dinamika
zaposlenosti premašuje dinamiku produktivnosti rada zove se ekstenzivni tip pro­
širene reprodukcije. Kod njega se društveni proizvod formira pod pretežnim ut­
jecajem zaposlenosti uz korištenje postojeće proizvodne tehnike i istu produk­
tivnost rada.
Primjena pojedinog tipa proširene reprodukcije određena je stupnjem priv­
redne razvijenosti društva. Na nižem nivou uglavnom se primjenjuje ekstenzivni
tip reprodukcije uslijed ograničenosti materijalnih proizvodnih faktora i obilja
radne snage, dok se na višem stupnju razvoja proizvodnih snaga pretežno koristi
intenzivni tip. Strogo razlikovanje tih dvaju tipova reprodukcije nije, međutim,
moguće niti je moguće njihovu primjenu vezati isključivo za stupanj privredne
razvijenosti.
2. Mijenja se struktura društvenog proizvoda. Uslijed sve masovnije prim­
jene sredstava za proizvodnju sve je veće učešće prenesene vrijednosti u strukturi
društvenog proizvoda. Nacionalni dohodak, iako aspolutno raste, uslijed relativ­
nog smanjenja radne snage i sam se relativno smanjuje (tabela 2).
Tabela 2.

Ukupna Učešće N D
Nacionalni Indeks
Godina prenesena Indeks u D P (u %)
dohodak
vrijednost

1. 5500 100 3500 100 38,8

2. 6000 109 3620 103A 37,7
3. 6550 119 3682 105,2 36,0
4. 7100 129 3728 106,5 34A

17 P o litičk a ek on om ija socijalizm a 257

 Ukupna Nacionalni
G od in a prenesena Indeks Indeks Učešće N D
dohodak u D P (u %)
vrijednost

Prenesena Novostvorena
vrijednost vrijednost
I. odjeljka I. odjeljka

1. 4000 100 2000 100 33,3

2. 4450 111,25 2100 105 32,0
3. 4950 123,75 2150 107,5 30,3
4. 5467,5 136,7 2190 109,5 28,6

Prenesena Novostvorena
vrijednost vrijednost
II. odjeljka II. odjeljka

1. 1500 100 1500 100 50,0

2. 1550 103,3 1520 101,3 49,5
3. 1600 106,6 1532 102,1 49,5
4. 1632,5 108,8 1538 102,5 48,5

3. Brži razvoj I. odjeljka od II. odjeljka. To je posljedica intenzivnije aku­

mulacije u odjeljku koji proizvodi sredstva za proizvodnju nego u odjeljku koji
proizvodi predmete potrošnje. Tempo kojim se razvija I. odjeljak brži je, među­
tim, ne samo od tempa razvoja II. odjeljka već također i od tempa kojim se po­
većava ukupni društveni proizvod. Tehnički progres najjače djeluje na proizvodnju
sredstava za proizvodnju sredstava za proizvodnju, dok mu je efekt na proizvodnju
sredstava za proizvodnju predmeta potrošnje znamo slabiji (tabela 3).

Tabela i.

G o d i n a

1. 2. 3. 4.

Proizvodnja sredstava
za proizvodnju sred­
stava za proizvodnju — Q 4000 4450 4950 5467,5
Indeks 100 111,25 123,75 136,7

Proizvodnja sredstava
za proizvodnju —
I (c-fv-j-m ) 6000 6550 7100 7657,5
Indeks 100 109 118,3 127,6

Ukiipna proizvodnja
(C + V + M ) 9000 9620 10232 10828
Indeks 100 107 113,7 120,3

258
 G o d l i n a

1. 2. 3. 4.

Proizvodnja sredstava
za proizvodnju predmeta
potrošnje — Cn 1500 1550 1600 1632,5
Indeks 100 103,3 106,6 108,8

Proizvodnja predmeta
potrošnje — n (c + v + m ) 3000 3070 3132 3170,5
Indeks 100 102,3 104,4 105,7

Zaključci9 izvedeni iz Lenjinove analize proširene reprodukcije, posebno oni

o smanjenju učešća nacionalnog dohotka u društvenom proizvodu, uzrokovali su
različite kontroverze među ekonomistima. Jedna grupa ekonomista smatra taj
proces zakonitošću privrednog razvoja i izrazom „rastuće ekonomije društvenog
rada” . Druga skupina ekonomista, međutim, brži porast društvenog proizvoda
od porasta nacionalnog dohotka ne smatra općom zakonitošću, već samo poseb­
nim slučajem nastalim takvim širenjem društvene podjele rada kada tehnički
progres nije dovoljno brz.

Polem ika oko zakona bržeg razvoja I. odjeljka

Zaključak o bržem razvoju I. odjeljka koji je proizašao iz Lenjinove
sheme reprodukcije izazvao je mnoge polemike među ekonomistima. Ta dis­
kusija započeta je u SSSR-u u razdoblju 1922—1928 i bila je sastavni dio po­
znate rasprave koja se vodila između grupe oko Preobraženskog i grupe oko Bu-
harina. Grupa oko Preobraženskog zastupala je tezu o potrebi ubrzane industri­
jalizacije, koja bi se zasnivala na razvoju prvenstveno teške i bazične industrije.
Nasuprot njima, grupa oko Buharina isticala je potrebu ravnomjernog privrednog
razvoja uz favoriziranje lake industrije kao osnovice buduće industrijalizacije.
Spomenuta diskusija nije, međutim, bila samo teoretske i akademske prirode,
već je imala dalekosežne praktične implikacije jer je određivala dugoročan put
razvoja prve socijalističke zemlje. Stav o bržem razvoju odjeljka koji proizvodi
sredstva za proizvodnju uskoro je postao službeni stav i proglašen jednim od
osnovnih zakona socijalizma, dok su protivnici toga stava bili podvrgnuti žestokoj
kritici.
Ovaj zakon bio je potvrđivan i u praksi mnogih socijalističkih zemalja, po­
gotovo zato što su sve, osim ČSSR i DR Njemačke, izgradnju novog društva za­
počele na veoma niskom stupnju privredne razvijenosti. Međutim? kad je faza
početne industrijalizacije bila završena i kad su se uslijed neravnomjernog ra­
zvoja disproporcije između odjeljaka počele zaoštravati, ponovno je aktualizirana
diskusija iz 20-tih godina i dovedena u sumnju teza da je brži razvoj I. odjeljka
opći i vremenski univerzalni zakon socijalizma. Ta diskusija obnovljena je 50-tih

9 Vidi analizu društvene reprodukcije uz tehnički progres i kod B. Ćosića: Svjetsko tržište
danas, Zagreb, 1973, str. 23— 35.

17* 259
godina kako u Jugoslaviji, Poljskoj i D R Njemačkoj tako i u samom SSSR-u.
Dok su ekonomisti tradicionalnih orijentacija i u novoj diskusiji uporno ponav­
ljali stare argumente u prilog bržeg razvoja I. odjeljka,101 njihovi su protivnici
ukazivali na historijski i prolazni karakter bržeg razvoja I. odjeljka.11 Prema njima,
pobornici bržeg razvoja I. odjeljka polazili su od implicitne pretpostavke stalno
rastućeg kapitalnog koeficijenta, što se, međutim, nije potvrdilo. Naprotiv, em­
pirijske analize pokazale su da kapitalni koeficijent, osim u pojedinim periodima
kada dolazi do njegova porasta, ima tendenciju dugoročnog postepenog smanji­
vanja. Uslijed opadanja kapitalnog koeficijenta, isticali su protivnici bržeg razvoja
odjeljka I, pri stabilnoj stopi rasta i akumulacije, dolazi do uzajamnog pribli­
žavanja tempa rasta obaju odjeljaka odnosno do bržeg rasta II. odjeljka društ­
vene proizvodnje. Iako te dileme još nisu završene, njihovo je značenje u tome
što su podvrgle sumnji neke postulate koji su dugo imali karakter dogme. De­
finitivan odgovor u spomenutoj diskusiji leži u teoriji kapitalnog koeficijenta,
koja se nalazi tek u početnoj fazi.
Mora se, međutim, priznati da se u novijoj ekonomskoj literaturi u SSSR-u,
iako se govori o zakonito bržem razvoju I. odjeljka, dozvoljava mogućnost para­
lelnog razvoja oba odjeljka, pa čak i privremeno bržeg razvoja II. odjeljka.12 No,
pri tom se ističe da takva dinamika ne može Biti dugoročna jer, u krajnjoj liniji,
vodi privrednoj stagnaciji. Također se ističe da razvoj pojedinog odjeljka ne može
biti autonoman i sam sebi cilj budući da među odjeljcima postoji najtješnja po­
vezanost.13 T q je, smatramo, izuzetno važna konstatacija, koja ima opće značenje.
Po našem mišljenju, teza o zakonito bržem porastu I. odjeljka nije prihvat­
ljiva i iz nekih drugih razloga. Tehnički progres, naime, nije vremenski konti­
nuiran proces, već se vrši na mahove tako da se naizmjenično smjenjuju periodi
intenzivne i ograničene aplikacije tehničkog progresa. Osim toga, zanemarena je
i činjenica da se tehnički progres javlja u različitim formama i da on ne mora nu­
žno biti usmjeren na uštedu radne snage, što se implicitno pretpostavlja kod pri­
stalica bržeg razvoja I. odjeljka. Tehnički progres može štedjeti kapital, tako da
će kod ovoga njegova tipa doći do intenzivnijeg razvoja II. odjeljka. Smatramo

10 Tako, npr., poznati sovjetski ekonomist Kronrod u svojem radu ,,Obščestvennyj pro­
dukt i ego struktura pri socijalizmu’* (1958) piše: „ . . . tehnički progres, stalno rastuća opremlje­
nost živog rada sve većom masom oruđa rada i drugih sredstava za proizvodnju označava da u
ukupnoj masi rada koji se troši na proizvodnju društvenog proizvoda udio minulog rada raste,
a udio živog rada opada. Zbog toga masa sredstava za proizvodnju raste brže nego njihova vrijed­
nost. Kako sredstva za proizvodnju daje I. odjeljak, to znači da masa vrijednosti proizvoda toga
odjeljka zakonito raste brže nego masa vrijednosti proizvoda II. odjeljka, tj. raste brže udio
proizvodnje I. odjeljka u vrijednosti ukupne društvene proizvodnje.” (Prema: S. Jankov: „Zakon
pretežnog porasta I. odjeljka u savremenim uslovima privrednog razvoja”, Ekonomist br. 2— 3 /
/1964).
11 Pogledaj radove poljskih ekonomista B. Minca: „Zagadnenie ekonomii politicznej soci­
jalizmu” i „Problemi teorii reprodukcij socjalisticzne”, Ekonomist, Warszawa, br. 5/56, te Ka-
lecki: „Dinamika investicija i nacionalnog dohotka u socijalističkoj privredi” u zborniku „Savre-
meni problemi privrednog razvoja u socijalizmu”, Beograd, 1960.
12 Tako u „Političkoj ekonomiji socijalizma” u redakciji Šeljakina (Moskva, 1972) piše:
»U pojedinim razdobljima proširena reprodukcija može se ostvarivati i pri jednakim tempima
rasta dvaju odjeljaka, pa čak i u z brzi rast proizvodnje odjeljka I I . N o, ako takav odnos ostane
duže vrijeme ,to će neizbježno voditi smanjenju proizvodnje I. odjeljka koji neće moći nadok­
naditi fizički izrabaćena sredstva za proizvodnju u oba odjeljka kako po vrijednosti tako i po teh-
(^^°271)e^ Vn° St^* ^ a° t08a potencijali proširene reprodukcije mogu biti iscrpem”

13 Pogledaj u „Političku ekonomiju socijalizma” u redakciji prof. Rumjanceva (Moskva

1972), str. 483.

260
da su u pravu oni ekonomisti koji misle da je dinamika pojedinog odjeljka u prvom
redu određena konkretnim uvjetima i odnosima te ciljevima ekonomske politike.
Ovisno o potrebama privrednog razvoja, proširena reprodukcija može biti usmjerena
na brži porast I. odjeljka, alt isto tako i na brži porast II. odjeljka. Prvi cilj bit će
ostvaren povećanjem stope akumulacije u I. odjeljku te aplikacijom tehničkog
progresa, dok će drugi cilj biti ostvaren smanjenjem stope akumulacije u I. od­
jeljku te povećanjem ukupne potražnje za predmetima potrošnje.
Proširena reprodukcija uz brži razvoj II. odjeljka može se i teoretski do­
kazati, a da pri tom ne dode do narušavanja njenih materijalnih proporcija. Po­
lazna shema bit će Marxov model proširene reprodukcije uz iste pretpostavke,
osim što će stopa akumulacije I. odjeljka permanentno opadati.
I. 4000 c + 1000 v + 1000 m = 6000
II. 1500 c + 750 v + 750 m = 3000
Dok je u Marxovu modelu stopa akumulacije I. odjeljka iznosila 50%, u ovom
modelu stopa akumulacije iznosit će 30%. Kako je pretpostavljen nepromijenjen
organski sastav kapitala, to će višak vrijednosti u I. odjeljku biti raspodijeljen
tako što će se 240 mc utrošiti na dodatna sredstva za proizvodnju, 60 mv na do­
datnu radnu snagu, dok će 700 m ’ biti utrošeno na osobnu potrošnju kapitalista
(pretpostavka da se radi o kapitalističkim proizvodnim odnosima). Smanjenje sto­
pe akumulacije u I. odjeljku za predmetima potrošnje izazvat će porast akumu­
lacije u II. odjeljku. Po izvršenoj akumulaciji u oba odjeljka, poslije prve godine
model reprodukcije izgledat će ovako:

I. 4000 c + 240 mc + 1000 v + 60 mv + 700 m ’ = 6000

II. 1500 c + 260 mc + 750 v + 130 mv + 360 m’ = 3000.
Slijedeće godine bit će
I. 4240 c + 1060 v + 1060 m = 6360
II. 1760 c + 880 v + 880 m = 3520.
Usporedi li se dinamika I. i II. odjeljka, može se uočiti da se društveni proizvod
II. odjeljka povećao za 17,3%, dok se društveni proizvod I. odjeljka povećao za
svega 6%. Povećanje društvenog proizvoda II. odjeljka nadmašuje i porast ukup­
nog društvenog proizvoda, koji se u odnosu na prethodno razdoblje povećao za 9%.
Nastavi li se dalje smanjenje stope akumulacije u I. odjeljku, započeti
proces bržeg razvoja II. odjeljka nastavit će se i dalje. Smanji li se stopa akumu­
lacije u I. odjeljku na 25%, tada će pri organskom sastavu akumulacije od 4 : 1
na dodatna sredstva proizvodnje otpasti 212 mc a na dodatnu radnu snagu 53 mv*
Kako porast potražnje za predmetima potrošnje u I. odjeljku nije slijedio raniju
dinamiku, akumulacija u II. odjeljku nije bila intenzivna kao prije. No, i pored
toga stopa akumulacije u II. odjeljku gotovo je ista kao i stopa akumulacije u I.
odjeljku. To je, međutim, ipak bilo dovoljno za brži porast II. odjeljka od I. od­
jeljka, što pokazuje dalja razrada i analiza modela:
I. 4240 c + 212 mc + 1060 v + 53 piv + 795 m ’ = 6360
II. 1760 c + 148 mc + 880 v + 74 mv + 658 m’ = 3520

261
odnosno u trećoj godini:
I. 4452 c + 1113 v + 1113 m = 6678
II. 1908 c + 954 v + 954 m = 3816.
Društveni proizvod II. odjeljka povećao se u odnosu na drugu godinu za 8,4%,
dok je društveni proizvod I. odjeljka porastao za 5%, što potvrđuje ranije po­
stavljenu tezu.
Dalje smanjenje stope akumulacije u I. odjeljku na 20% dovodi do ovakva
stanja:
I. 4452 c + 178 me + 1113 v + 45 mv + 890 m ’ = 6678
II. 1908 c + 140 me + 954 v + 70 mv + 744 m ’ = 3520
U četvrtoj godini bit će
I. 4630 c + 1158 v + 1158 m = 6946
II. 2048 c + 1024 v + 1024 m = 4096
itd.
Dinamiku društvenog proizvoda obaju odjeljaka u navednom modelu pokazuje
tabela 4.

Tabela 4.

Ukupni Indeks
Godina Indeks D Pi DP„ Indeks
DP

1. 9000 100 6000 100 3000 100

2. 9880 109,8 6360 106 3520 117,3
3. 10494 116,6 6678 111,3 3816 127,2
4. 11042 122,7 6946 115,7 4096 136,5

Model je, kao što se vidi, pokazao da je moguća proširena reprodukcija i uz brži
tempo rasta odjeljka koji proizvodi predmete osobne potrošnje. To, međutim,
ne može biti beskonačno jer dalje smanjenje akumulacije u I. odjeljku može nju
pretvoriti u usko grlo daljeg povećanja proizvodnje u II. odjeljku i onemogućiti
dalje povećanje proizvodnje. Stoga je pravilno planiranje društvene reproduk­
cije uz adekvatan izbor ciljeva ekonomske politike u pojedinim fazama privrednog
razvoja od izuzetnog značenja za dinamiku proizvodnje socijalističkog društva.

PLANIRANJE U SOCIJALIZMU I PROBLEMI AKUMULACIJE

Zakoni društvene reprodukcije u kapitalizmu, kao što je poznato, ostvarivali
su se stihijsk'*, dok se priviedni razvoj vršio njihovim permanentnim narušavanjem.
Logika kapitalističkog poduzetništva bazirana na profitnoj stopi kao isključivom
pokretaču reprodukcije stalno je izazivala disproporcije između odjeljaka, ne­
ravnomjernu raspodje1u nacionalnog dohotka na osobnu potrošnju i akumulaciji^
te neadekvatnu diobu akumulacije na dodatna sredstva za proizvodnju i dodatnu

262
radnu snagu. Teoretska osnova za takvu privrednu politiku nalazila se u prin­
cipu „laissez faire”, koji se pretvorio u najvulgamiju apologiju privatnog podu­
zetništva i slobodne inicijative, te kojem je svaka intervencija, neovisno o tome
tko ju je i s kojim ciljem vršio, bila napad na institucije kapitalističko sistema.
Uslijed toga je kapitalističkoj privredi imanentno cikličko kretanje, na što su Marx
i Engels veoma jasno ukazali.14
Socijalističko društvo, za razliku od kapitalizma, karakterizira plansko us­
mjeravanje i organiziranje procesa društvene reprodukcije. Ono svjesno se ko­
risteći ekonomskim zakonima usklađuje odnose između i unutar odjeljaka dru­
štvene proizvodnje. Ovo određivanje ciljeva privrednog razvoja kao i metoda i
sredstava njihova ostvarivanja zove se planiranje.
Planiranje u socijalizmu određeno je, u prvom redu, društvenim vlasni­
štvom sredstava za proizvodnju, razvijenošću robne proizvodnje te dostignutim
nivoom socijalističkih proizvodnih odnosa. Naročito su važni ovi posljednji jer
oni određuju kakav će biti sistem planiranja u nekoj socijalističko5 zemlji. Uglav­
nom se mogu razlikovati dva osnovna tipa planiranja, promatrano s aspekta no­
silaca te funkcije:
a) centralistički,
b) decentralistički.
Centralističko planiranje, koje karakterizira Sovjetski Savez i druge soci­
jalističke zemlje jest ono gdje je funkcija planiranja koncentrirana u rukama or­
gana planiranja socijalističke države. Ono je po svojem karakteru administrativno
i direktivno, pa uslijed tih svojih obilježja odgovara društvu sa slabije razvijenim
socijalističkim proizvodnim odnosima i nedovoljno izraženim robnim karakteri­
stikama.
Decentralističko planiranje je ono gdje je funkcija planiranja podijeljena
između više nosilaca. Kod takva privrednog modela privredni se razvoj vrši kako
pod utjecajem planskih odluka tako i pod djelovanjem tržišnog mehanizma. Ukra­
tko, to je kombinirani sistem koji u sebi objedinjuje efekte i plana i tržišta, pa je
zbog toga ovaj sistem znatno složeniji od prethodnog. Njegovo funkcioniranje
pretpostavlja slobodu akcije i odlučivanja privrednih subjekata u sferi proizvodnje
i raspodjele te djelovanje tržišnih zakona. Međutim, iako decentralizirano pla­
niranje pretpostavlja viši stupanj razvijenosti socijalističkih proizvodnih odnosa,
među njima ne mora nužno postojati i usklađenost. Uslijed toga je česta pojava
da sistem planiranja zaostaje za razvojem proizvodnih odnosa, što se u krajnjoj
liniji odražava u njegovoj smanjenoj efikasnosti. Potrebno je zbog toga sistem
planiranja stalno prilagođavati promjenama proizvodnih odnosa u društvu.
Sistem planiranja u razvijenom socijalističkom društvu mora polaziti od či­
njenice da su osnovni nosioci planiranja radni ljudi u osnovnim organizacijama

14 Tako je Engels u „Anti-Diihringu” pisao: „1 doista počev od 1825. kada je izbila prva
opća kriza, čitav industrijski i trgovinski sv ijet. . . ispada iz kolosijeka jedanput u deset godina. Pro­
met je u zastoju, tržišta su prepuna, proizvodi leže u masama, ali nemaju prođe . • . Zastoj traje
godinama; kako produktivne snage tako i proizvodi bivaju rasipani i uništavani u masama, dok
najzad ne otiđu nagomilane mase roba uz veće ili manje smanjenje cijena, dok proizvodnja i raz­
mjena postepeno ne uđu u svoj tok. Malo po malo hod se ubrzava, prelazi u kas, industrijski kas
u galop, a ovaj se opet ubrzava do razuzdana karijera u općoj industrijskoj, trgovinskoj, kredit­
noj i spekulativnoj Steeple-chase (utrka s preponama) da najzad poslije vratolomnih skokova
opet dospije — u jarak kraha. I to se uvijek ponavlja.” (Engels: Anti-Duhring, „Naprijed”, Zagreb,
1946, str. 289).

263
udruženog rada te od potrebe njihova međusobnog udruživanja i povezivanja.
To udruživanje rada nameće potrebu međusobnog usklađivanja planova i pro­
grama između asocijacija udruženog rada. Radnici u udruženom radu utvrđuju
samoupravnim dogovorima zajedničke interese i ciljeve privrednog razvoja, a na
temelju njih donose se opći privredni planovi. U takvim društvenim uvjetima
funkcija planiranja prenosi se na radne ljude i njihove asocijacije i najuže povezuje
s funkcijom akumulacije. U vezi s tim planiranje sve više gubi direktivan i nor­
mativan karakter, a sve se više pretvara u samoupravni dogovor svih nosilaca
ekonomske politike u svrhu zajedničkog ostvarivanja postavljenih ciljeva.15

Konkretizacija m odela reprodukcije prilikom donošenja

planova
Teoretska osnova planiranja, neovisno o tome da li se radilo o njegovu cen­
traliziranom ili decentraliziranom tipu, jest Marxova teorija reprodukcije. Ka­
ko je Marx u njoj izvršio cijeli niz apstrakcija, to Marxov model nije neposredno
aplikativan u konkretnim ekonomskim i društvenim uvjetima pojedine zemlje.
Uslijed toga potrebno je izvršiti konkretizaciju njegova modela.
Marx nije u svojoj analizi posebno izdvojio materijalne uvjete proizvodnje
jer je pretpostavio da se cjelokupni konstantni kapital amortizira u toku jedne
godine i da u cijelosti prenosi svoju vrijednost na novu proizvodnju. Uslijed toga
je u njegovu modelu vrijednost ukupno utrošenog konstantnog kapitala jednaka
sumi prenesene vrijednosti, što, međutim, u praksi nije slučaj. Isto tako nije slu­
čaj ni Marxova pretpostavka da se cjelokupna amortizacija realizira u toku jedne
godine. Prilikom konkretizacije Marxova modela mora se voditi racima o razlici
između vrijednosti proizvodnih fondova, s jedne strane, te njihova doprinosa vri­
jednosti društvenog proizvoda, s druge.
Konkretizacija Marxova modela reprodukcije zahtijeva također i uzimanje
u obzir proizvodnje prostih robnih proizvođača, što je naročito važno ako se radi
o socijalističkoj zemlji s nerazvijenom ekonomskom strukturom.
Marx je isto tako iz svoje analize apstrahirao vanjsku trgovinu pretpostav­
ljajući svjetsku privredu u kojoj se uvoz i izvoz međusobno poništavaju. Kon­
kretizacija modela traži da se u analizu uvede međunarodna razmjena neke zemlje.
To je tim potrebnije jer međunarodna razmjena može bitno utjecati na veličinu
raspoložive proizvodnje i njenu namjensku strukturu.
Kako je Marx pretpostavio nepromijenjenu produktivnost rada i apstrahirao
utjecaj tehničkog progresa, prilikom konkretizacije njegova modela neophodno je
da se u analizu uvede djelovanje tog faktora, posebno njegov utjecaj na produk­

15 U „Plaftormi za X. kongres SKJ” istaknuto je: „Ovisnost organizacija udruženog rada

u reprodukcijskom procesu, te ekonomski interesi u realiziranju dohotka nameću potrebu uskla­
đivanja planova i programa rada . . . Isto tako nameće se potreba usklađivanja planova i programa
rada s drugim organizacijama udruženog rada, te s interesnim zajednicama.
Radnici u udruženom radu i njihove organizacije udruženog rada zajedno s drugim rad­
nim ljudima i samoupravnim organizacijama utvrđuju društvenim dogovorom zajedničke inte­
rese i ciljeve privrednog i društvenog razvoja u općini, pokrajini, republici i federaciji. Na taj
se način osigurava dominacija interesa radničke klase i samoupravno udruženog rada na svim
razinama društva. Na temelju tih dogovora i planova, a i na osnovu zajednički ocijenjenih mo­
gućnosti i uvjeta razvoja. . . donose se društveni planovi društveno-političkih zajednica. Na
taj se način izražava i samoupravni karakter planova ovih zajednica.”

264
tivnost rada. Ovo tqn prije što je brži razvoj proizvodnih snaga i uvećanje materi­
jalne proizvodnje socijalističkog društva moguće jedino uz trajan porast produk­
tivnosti rada.
Marx je također u svom modelu reprodukcije pretpostavio idealnu stabil­
nost cijena. U jednoj dinamičnoj privredi, međutim, pogotovu ako je ovisna o
međunarodnoj podjeli rada, nemoguće je apstrahirati jedan tako značajan ele­
ment, to prije što je inflacija danas svakodnevna pojava. Štaviše, ako je dinamika
cijena življa, time je uvođenje fleksibilnosti cijena prilikom konkretizacije Marxova
modela potrebnije.
Za planiranje društvene reprodukcije pored navedenih konkretizacija po­
trebno je izvršiti raščlanjavanje obaju odjeljaka. Marxov je model, naime, suviše
općenit i osim općih proporcija ne govori ništa o posebnim odnosima između
pojedinih dijelova i sektora narodne privrede. Međutim, iako Marx nije dao takav
model, on je dao potrebnu metodologiju za ostvarenje tog zadatka. Ta metodo­
logija sastoji se u dezagregiranju, tj. raščlanjavanju odjeljaka na manji ili veći broj
sektora. On je sam izvršio takvo raščlanjavanje i kod I. odjeljka i kod II. odjeljka
društvene reprodukcije. Istina, njegovo raščlanjavanje II. odjeljka nema veće
analitičko značenje za ispitivanje socijalističke reprodukcije jer socijalizam ukida
kategoriju luksuzne potrošnje, ali je izuzetno važna njegova podjela I. odjeljka
na sektor I. a, koji proizvodi sredstva rada, i sektor I. b, koji proizvodi predmete
rada. Ukratko, da bi se utvrdile međuovisnosti između pojedinih sektoia nacionalne
privrede, mora se izvršiti dezagregiranje modela reprodukcije. To dezagregiranje
može biti uže ili šire, ovisno o složenosti modela, ali mora biti bazirano na podjeli
društvenog proizvoda s namjensko-naturalnog aspekta na I. odjeljak i II. odjeljak
te njegovoj vrijednosnoj podjeli na prenesenu i novostvorenu vrijednost.16*I.
i« Radi primjera uzet ćemo raščlanjavanje I. odjeljka što ga je izvršio Sirotković u svom
radu „Problemi privrednog planiranja u Jugoslaviji” (1961, str. 213):
— proizvodnja sredstava rada za proizvodnju sredstava rada,
— proizvodnja predmeta rada za proizvodnju sredstava rada,
— proizvodnja sredstava rada za proizvodnju predmeta rada,
— proizvodnja predmeta rada za proizvodnju predmeta rada,
— proizvodnja sredstava rada za proizvodnju predmeta potrošnje,
— proizvodnja predmeta rada za proizvodnju predmeta potrošnje.
Mora se, međutim, istaći da je u našoj ekonomskoj literaturi relativno malo mjesta u ana­
lizi reprodukcije dano kako raščlanjavanju odjeljaka tako i raščlanjavanju novostvorene vrijed­
nosti usklađene s izmijenjenim proizvodnim odnosima. Pokušat ćemo dati jedan takav model,
koji svoje izvorište ima u već poznatom obrascu
I. P V + N V = D P
II. P V + N V = D P
Prvi će se odjeljak naturalno raščlaniti u skladu s Marxovim postupkom na sektor I. a,
koji proizvodi sredstva rada, i na sektor I. b, koji proizvodi predmete rada, dok će se II. odjeljak
raščlaniti na sektor II. a, koji proizvodi predmete potrošnje neposrednog korištenja, i sektor
II. b, koji proizvodi predmete potrošnje trajnog korištenja. Vrijednosno će se društveni proiz­
vod dijeliti na amortizaciju (Sp), materijalne troškove (pr), osobne dohotke (OD) i akumulaciju
(A). Osobni dohoci dijele se na dio namijenjen predmetima potrošnje neposrednog korištenja
(O Di) i na dio namijenjen predmetima potrošnje trajnog korištenja (O D 2). Radi jednostavnosti
pretpostavljen je samo jedan nosilac akumulacije koja se troši na nabavku dodatnih sredstava
rada (DSr), dodatnih predmeta rada (Dpr) i dodatne radne snage (DOD). Osobni dohodak do­
datnih radnika dijeli se u skladu s gornjom pretpostavkom na D O D i i D O D 2. Na bazi tih pret­
postavki raščlanjen model izgleda ovako:
I.a S p 4- D S p + p r+ D pr4-O D i4~D O D i 4- OD 2 4- D O D 2 = DP
I.b Sp 4~D Sp 4"pr 4“Dpr 4~ O D i 4- D O D i + OD 2 4- D O D 2 = DP
Il.a S p 4 -D S p 4 -p r4 -D p r+ O D i+ D O D i4 -O D 24-D O D 2= D P
Il.b Sp 4-D Sp 4-pr 4-Dpr 4- O D i 4-D P D i 4- OD 2 4- D O D 2= D P

265
 Raščlanjavanje Marxova modela kako vrijednosno tako i naturalno potrebno
je zbog izrade dviju grupa svodnih bilanci koje predstavljaju prvu fazu u izradi
planova — osnovne privredne bilance i bilance robno-novčanih tokova i odnosa.
Prva je potrebna radi utvrđivanja strukture i međuodnosa osnovnih uvjeta proiz­
vodnje, dok druga obuhvaća osnovne bilance realizacije proizvodnje.17

Planiranje i akumulacija
Jedan od najvažnijih problema koje nosilac funkcije planiranja treba da riješi
jest visina stope akumulacije. Pod stopom akumulacije (A') razumijevamo učešće
akumulacije u nacionalnom dohotku.18 Njoj je komplementarna stopa potrošnje,
koja izražava odnos između neproizvodne potrošnje i nacionalnog dohotka. Odnosi
između tih dvaju stopa ulaze u red fundamentalnih proporcija materijalne proiz­
vodnje pa su stoga ti odnosi od bitne važnosti u planiranju privrednog razvoja.
Stopa akumulacije je važan parametar društvene reprodukcije jer ona odre­
đuje tempo širenja materijalne proizvodnje neposredno, a u bliskoj budućnosti
nivo i dinamiku životnog standarda, zatim tempo povećanja produktivnosti rađa
kao i zaposlenost proizvodnih faktora. Što bude viša stopa akumulacije, to će biti
veći opseg proizvodnje i nacionalni dohodak, a također i akumulativna sposobnost
privrede. Međutim, stopa akumulacije u svom rastu ima objektivne granice, koje
su određene, s jedne strane, visinom nacionalnog dohotka i stupnjem materijalne
razvijenosti te fizičkom strukturom pioizvođnje, s druge. Niski nacionalni dohodak
koji proizlazi iz nedovoljne materijalne razvijenosti onemogućava znatniji porast
stope akumulacije jer se u stacionarnoj privredi stopa potrošnje javlja kao konstanta.
Porast akumulacije u takvim uvjetima moguć je jedino uz cijenu smanjenja život­
nog standarda i pada stope potrošnje. Kod višeg nacionalnog dohotka moguća su
i veća izdvajanja za proširenje proizvodnje, pa je povećanje stope akumulacije u
takvim uvjetima mnogo lakše i bez onih odricanja u pogledu životnog standarda
koja moraju trpjeti stanovnici manje razvijenih zemalja.
Stopa akumulacije limitirana je također i fizičkom strukturom proizvodnje.
Akumulacija, naime, u svom naturalnom izrazu predstavlja određenu količinu
dodatnih sredstava rada, predmeta rada i predmeta potrošnje. Količinski i struk­
turno dodatnih proizvodnih faktora mora biti toliko da se njihovim kombiniranjem
omogući optimalan tempo proširene reprodukcije. Ako je, međutim, fizička struk­
tura proizvodnje nepovoljna i onemogućava kombiniranje dodatnih proizvodnih
faktora u potrebnim proporcijama, stopa akumulacije neće se moći uvećati. Upravo
z^og toga jačanje akumulativne sposobnosti privrede mora biti praćeno stalnim
fizičkim prestrukturiranjem materijalne proizvodnje kako bi bila moguća proširena
reproducija u narednim razdobljima. Važnu ulogu u tom procesu ima međunarodna
razmjena, koja putem uvoza i izvoza omogućava usklađivanje materijalnih propor­
cija neophodnih za akumulaciju.
Povećanje stope akumulacije pored visine nacionalnog dohotka i materijalne
strukture proizvodnje ograničeno je i stopom potrošnje. Kako je stopa akumulacije
komplementarna stopi potrošnje, to porast jedne izaziva smanjenje druge, i obrnuto,
pri danoj veličini nacionalnog dohotka. Raste li, međutim, nacionalni dohodak,*

17 Prema J. Sirotkoviću i dr.: u Ekonomika Jugloslavije, Zagreb, 1973, Informator, str. 50.
*8 Odnos između akumulacije i nacionalnog dohotka poznat je i kao stopa društvene aku­
mulacije, za razliku od tzv. stope kapitalističke akumulacije koja izražava odnos između akumu­
lacije i viška vrijednosti.

266
tada su moguće najraznovrsnije kombinacije u dinamici spomenutih stopa. Moguće
je povećavati i stopu akumulacije i stopu potrošnje istovremeno, pri čemu prva
raste brže od druge, i obrnuto; moguće je također ostvariti ubrzanu dinamiku
akumulacije uz stagnaciju ili čak smanjenje stope potrošnje. Koja će se kombinacija
primijeniti, ovisit će o materijalnim mogućnostima nacionalne privrede a i o pos­
tavljenim ciljevima ekonomske politike. U ekonomskoj literaturi, međutim, nije
dan jasan odgovor koja stopa akumulacije treba da se smatra najpoželjnijom, no
rašireno je mišljenje da akumulacija dugoročno ne smije prijeći onaj kritični nivo
gdje njeni negativni efekti izazvani zaostajanjem potrošnje i padom produktivnosti
premašuju njene pozitivne efekte. Po mišljenju nekih autora,19 optimalna stopa
akumulacije bila bi ona na čijoj visini svako dalje povećanje akumulacije usporavajući
djeluje na stopu porasta potrošnje.
Za razliku od optimalne, mnogo je lakše odrediti minimalnu stopu akumulacije.
To je ona stopa akumulacije koja omogućava povećanje proizvodnje po stopi jed­
nakoj onoj kojom se povećava stanovništvo. Drugim riječima, to je ona stopa koja
u uvjetima porasta stanovništva osigurava prostu reprodukciju životnog standarda.
T a je stopa interesantna za one privrede koje se nalaze u fazi stagnacije. Kako
socijalističko društvo karakterizira intenzivna privredna dinamika, to određivanje
minimalne stope akumulacije nema veće ni teoretske ni praktične koristi.
Stopa akumulacije o kojoj smo govorili pokazivala je veličinu tzv. nominalne
ili novčane akumulacije. Nominalna akumulacija pokazuje koliko je financijskih
sredstava moguće godišnje izdvojiti iz tekuće proizvodnje i praktično se podudara
s veličinom neto-investicija u osnovna i obrtna sredstva. Ona uvijek prethodi tzv.
realnoj ili stvarnoj akumulaciji, koja pokazuje stvarno povećanje vrijednosti osnovnih
i obrtnih sredstava. Te se dvije vrste akumulacije u toku godine, u pravilu, ne
poklapaju. Njihovo je poklapanje slučajno i nastaje onda kad se izdvajanja iz na­
cionalnog dohotka izjednače sa stvarnim povećanjem osnovnih i obitnih fondova.
Kojom će se brzinom realna akumulacija povećavati, ovisit će o visini prethodne
nominalne akumulacije, zatim o dužini aktivizacionog perioda investicija te o
njihovoj strukturi.
Osim stope akumulacije nosioci funkcije planiranja moraju prethodno riješiti
niz krupnih problema kao, npr., pitanje strukture akumulacije, zatim pitanje or­
ganskog sastava faktora proizvodnje i tako redom* što odgovori na postavljena
pitanja budu potpuniji, to će i planovi biti konzistentniji i realniji. Općenito, društ­
veni planovi bit će to uspješniji što su više zasnovani na spoznaji ekonomskih zakona
i poznavanju specifičnosti određene privrede.

ZAKLJUČAK
Teorija reprodukcije u socijalizmu još je uvijek predmet znanstvenog istra­
živanja i živog interesiranja i ekonomista i praktičara. Međutim? iako ne postoji
jedna definitivna i opća teorija reprodukcije socijalizma poput one koju je Marx
dao u drugom tomu „Kapitala”, moguće je primjenom Marxove metode doći do
veoma značajnih rezultata.
Bitno što razlikuje reprodukciju u socijalizmu od one u kapitalizmu nisu
isključivo njene materijalne proporcije, već proizvodni odnosi. Razlike u proiz­

19 Na primjer J. Sirotković: Privredni sistem i društveno planiranje Jugoslavije, Narodne

novine, Zagreb, 1964, str. 40.

267
vodnim odnosima uzrokuju i razlike u karakteru vlasništva sredstava za proizvodnju,
ciljevima i motivima proizvodnje, nosiocima funkcije poduzetništva i akumulacije
te u sadržaju određenih kategorija vezanih za reprodukcioni proces. T e će razlike
biti to veće što su socijalistički proizvodni odnosi razvijeniji, i obrnuto. Općenito,
reprodukciju u socijalizmu treba promatrati kao dinamičan sistem koji je izložen
stalnim promjenama svog sadržaja jer su i sami socijalistički proizvodni odnosi
izvrgnuti procesu permanentnog mijenjanja.
Izvršena analiza ukazala je na to koji se uvjeti moraju ispuniti da bi se repro­
dukcija normalno odvijala. Za razliku od kapitalizma, gdje se materijalne proporcije
društvene reprodukcije stalno narušavaju, reprodukcija je u socijalizmu planski
proces i produkt svjesnog usmjeravanja društva. Ona mora biti usmjeravana jer
ni socijalizam, budući da u n;emu *oš uvhek egzistira robna proizvodnja kao i
unutrašnie suprotnosti, nije lišen nestabilnosti i problema. Među ovima se kao
poseban ističe problem realizacije, koji se može javiti kao izvorište niza nesocijalis-
tičkih pojava kao što su, npr., nezaposlenost, oscilacija privredne dinamike i slično.
T e negativne pojave nisu, međutim, plod endogenih faktora, pa uslijed toga nisu
ni imanentne socijalizmu kao načinu proizvodnje i društvenom sistemu. One su
plod djelovanja egzogenih faktora kao i svojevrsnih specifičnosti u razvoju socija­
lizma. Njihovo svladavanje bit će to potpunije što razvoj socijalističkih proizvodnih
odnosa bude brži i širi, jer logika socijalističkog načina proizvodnje daje dovoljno
široku osnovu za njihovo uklanjanje.

268
SOCIJALIZAM I SVJETSKA PRIVREDA
 O POSTAVLJANJU PITANJA
Značenje ove teme u političkoj ekonomiji socijalizma proizlazi iz općeg
zakona sukladnosti razvoja proizvodnih snaga i odnosa proizvodnje. Naime, fi­
lozofija marksističke političke ekonomije sastoji se u pozitivnom, afirmativnom
odnosu prema razvoju proizvodnih snaga društva. To je dijalektička metoda izu­
čavanja pojava i izlaganja i historijsko-dijalektički pogled na svijet. Proizvodne
snage jedne društvene zajednice nužno dolaze u dodir s proizvodnim snagama
druge društvene zajednice. Štaviše, proizvodne snage jedne (razvijenije) društvene
zajednice oblikuju proizvodne snage druge (manje razvijene) društvene zajednice.
Taj kontakt među zajednicama ostvaruje se putem robne razmjene. Robna raz­
mjena najprije i nastaje na kontaktu među zajednicama, na njihovim granicama.
Razmjena ne počinje među individuama unutar jedne zajednice, već tamo gdje
zajednice prestaju — na njihovoj granici, na točki dodira različitih zajednica.1
Marx ističe kako robna razmjena ne počinje unutar samonikle prvobitne zajednice,
ne počinje u njenoj unutrašnjosti, u njenom naručju, u njenom uskom krugu,
među pojedincima te zajednice, nego među različitim zajednicama, tamo gdje te
zajednice prestaju, na točkama njihova dodira s drugim zajednicama, dakle sa
strancima, sa članovima stranih zajednica. Što se tiče uvjeta za pojavu takve raz­
mjene među zajednicama, dakle vanjske, međunarodne (kasnije) razmjene, Mane
je smatrao da se ti uvjeti nalaze u različitoj proizvodnji, koja potječe i od različitih
prirodnih i drugih uvjeta („ta prirodno nastala različitost je ono što pri kontaktu
zajednica izaziva promjenu proizvoda u robu. Razmjena ne stvara razlike između
proizvodnih sfera, nego stavlja različite [proizvodne sfere — op. B. Ć.] u dodir . . .
i tako ih pretvara u više-manje jednu od druge zavisne grane jedne društvene
proizvodne cjeline. T u nastaje društvena podjela rada preko razmjene prvotno
različitih ali jedne od druge nezavisnih proizvodnih sfera”)* Drugi je uvjet da pri
takvoj (različitoj od prirode) proizvodnji nastanu viškovi (proizvodnje). Neki
upotrebni predmet može postati prometna vrijednost, dakle roba, samo tako da
za svoga vlasnika postane neupotrebna vrijednost, tj. da postane kvantum upot­
rebne vrijednosti koji nadmašuje potrebe svoga posjednika. Pri takvoj proizvodnji,
na koju se Marx često vraća u svom spisu „Osnove kritike političke ekonomije”,
razmjena ne obuhvaća čitavu proizvodnju. Ona je slučajna, ne sistematska, zah­
vaća samo viškove, dakle slučajno proizvedene proizvode, koji se u nekoj situaciji
i u nekoj zajednici mogu ispoljiti kao višak. Dakle, ljudi još slučajno međusobno
saobraćaju, trgovina je zasnovana na višku, ona još postoji pokraj proizvodnje,
nije smisao proizvodnje, ograničena je na malo područje, sačinjava nešto što ide
mimo proizvodnje, što se javlja samo usput, što se zatim i ugasi jer je samo slučajno
nastalo.
U vezi s nastankom i razvojem razmjene Marx otprilike razlikuje četiri faze.
Prva je faza kada se još samo nudi kaotična masa stvari kao ekvivalent za nešto
treće. Druga je faza kada se vrši razmjena neposredno različitih produkata. U
toj se fazi tek pojavljuje oblik jednostavnog izraza vrijednosti, ali ga još nemamo

1 Marx: Osnovi kritike političke ekonomije, Naprijed, Zagreb, 1974, str. 322 (izbor iz
Grundrisse der Kritik der politischen Ökonomie).

271
izgrađenog. Kao što znamo, oblik jednostavnog, pojedinačnog ili slučajnog izraza
vrijednosti jest: x robe A = y robe B. No, oblik neposredne razmjene proizvoda
jest * upotrebnog predmeta A = y upotrebnog predmeta B. „Stvari A i B tu
nisu robe koje se nalaze pred razmjenom nego će to tek preko nje postati” (Marx).
Dakle, druga faza nastanka razmjene i ima i nema oblik vrijednosti. Ima ga utoliko
$to su se dva proizvoda rada međusobno sučelila, a nema ga zbog toga jer ta dva
proizvoda rada još nisu postala robe, već preko razmjene to tek treba da postanu.
Treća faza nastanka razmjene jest stanje kada dolazi do izraza: x robe A = y robe
B. T u je oblik za robnu razmjenu dan u svom gotovom obliku. Marx ističe kako
je u tome obliku već dan i novčani oblik ili dan je oblik vrijednosti za novčani oblik.
Napokon, četvrta faza u razmjeni roba mogla bi se nazvati fazom kapitalističke
proizvodnje kada kapital sebi počinje stvarati tržište. Marx ističe kako stvaranje
apsolutnog viška vrijednosti ima za uvjet da se krug prometa proširuje, „i to stalno
proširuje”. Višak vrijednosti koji je stvoren na jednoj točki, kaže Marx, zahtijeva
stvaranje viška vrijednosti na nekoj drugoj točki, s kojim se on mora razmjenjivati
(condicio sine qua non). Dovoljno je za početak, ali samo za početak, da se na nekoj
točki stvori više novca (zlata i srebra), pa da višak vrijednosti egzistira u tom obliku,
ako ne može ponovno postati kapital. „Stoga je jedan od uvjeta proizvodnje bazirane
na kapitalu proizvodnja sve šireg kruga prometa, bilo da se taj krug proširuje direktno,
bilo da se unutar njega stvara više punktova proizvodnje.”2
Premda se promet kao promet najprije pojavio kao dana veličina, u kapitalis­
tičkom načinu proizvodnje on se pojavljuje kao veličina koja je pokretna i koja se
proširuje, zahvaljujući samoj proizvodnji. To znači, da se i sam promet pojavljuje
samo kao moment proizvodnje. To je jedna od najznačajnijih marksističkih pos­
tavki o odnosu proizvodnje i prometa, odnosno o odnosu proizvodnje i realizacije
robe. Lenjin je to naročito razrađivao.3 „Stoga kapital kao što, s jedne strane, ima
tendenciju da stalno stvara sve više viška rada, tako ima i dodatnu tendenciju da
stvara sve više punktova za razmjenu . . .”4 Razvijajući tu misao, Marx je iznio
da je „tendencija za stvaranjem svjetskog tržišta dana neposredno u samom pojmu
kapitala”.5 U ovoj fazi razvitka razmjene trgovina se „više ne pojavljuje kao funkcija
razmjene suviška koja se vrši među samostalnim proizvodnjama već kao bitna
sveobuhvatna pretpostavka i moment same proizvodnje”.6 Marx je razlikovao pro­
izvodnju apsolutnog viška vrijednosti i njegov utjecaj na širenje (stvaranje) tržišta
od proizvodnje relativnog viška vrijednosti i njegova utjecaja na stvaranje tržišta.
Dok apsolutni višak vrijednosti, stvoren na jednoj točki, traži ostvarenje apsolutnog
viška vrijednosti na drugoj točki, dotle stvaranje relativnog viška vrijednosti zahti­
jeva širenje nove potrošnje. Dok je prvi slučaj kvantitet, drugi je slučaj kvalitet.
Znači, ovdje se potrošni krug unutar postojećeg prometa mora proširivati, za
razliku od lanijeg širenja kruga proizvodnje. Isti taj proces obuhvaća i svjetsko
tržište. Na njemu se porlije uvlačenja svih zemalja svijeta u vrtlog svjetske privrede
također radi na širenju potrošnje u postojećem krugu prometa. Danas se taj prob­
lem pojavljuje kao pitanje razvoja nerazvijenih zemalja i njihove potrošačke spo­
sobnosti, koja je važna za industrijski razvijene zemlje. Danas zemlje u razvoju
čine „postojeći krug prometa” u kojem se mora povećati potrošnja, odnosno mora
se „proizvesti potrošnja”, kako kaže Marx. Kapital proizvodi tako da najprije pro­

2 Marx: Osnovi, str. 148 (istaknuo Marx)

3 Vidi Lenjinove radove: Razvitak kapitalizma u Rusiji, Povodom tzv. pitanja o tržištu, i dr.
4 Marx: ibid., str. 148.
6 Marx: ibid., str. 148.
6 Marx: ibid., str. 149.

272
širuje postojeću potrošnju, zatim stvara nove potrebe širenjem postojećih u većem
krugu (nova polja proizvodnje), te proizvodnjom novih potreba i otkrivanjem i
stvaranjem novih upotrebnih vrijednosti: „To drugim riječima znači da dobiveni
višak rada ne ostane samo kvantitativan višak, već da se u isti mah krug kvalita­
tivnih razlika rada (a time i viška rada) stalno povećava, čini raznolikijim, postaje
u sebi samom sve diferenciraniji.
Na primjer, ako je uslijed udvostručenja proizvodne snage rada dovoljno
da se upotrijebi samo kapital od 50 tamo gdje je prije bio potreban kapital od 100
tako da se oslobađaju kapital od 50 i njemu odgovarajući potreban rad, onda se
za oslobođeni kapital i rad mora stvoriti neka nova, kvalitativno različita grana
proizvodnje, koja zadovoljava i rađa novu potrebu. Vrijednost stare industrije
održava se time što se stvara fond za jednu novu, gdje se odnos između kapitala i
rada postavlja u novom obliku.
Dakle, (razvija se) istraživanje cijele prirode da bi se otkrila nova korisna
svojstva stvari; univerzalna razmjena proizvoda svih tuđih klima i zemalja, novi
(umjetni) načini prerade prirodnih predmeta, čime im se daju nove upotrebne
vrijednosti. Istraživanje zemlje u svim pravcima da bi se otkrili kako novi upotreb­
ljivi predmeti, tako i nova upotrebna svojstva starih, kao npr. njihova nova svojstva
kao sirovina itd.; dakle, razvoj prirodnih nauka do njihove najviše točke; isto tako
otkrivanje, stvaranje i zadovoljavanje novih potreba koje proizlaze iz samog društva;
kultiviranje svih svojstava društvenog čovjeka i njegova proizvodnja kao što boga­
tijeg svojstvima i odnosima, a stoga i potrebama — proizvodnja čovjeka kao što
totalnijeg i univerzalnijeg društvenog proizvoda — (jer da bi mogao svestrano
uživati on mora biti sposoban za užitak, dakle u visokom stupnju kultiviran) —
također je uvjet proizvodnje zasnovane na kapitalu. Ovo stvaranje novih grana
proizvodnje, tj. kvalitativno novog viška vremena, nije samo podjela rada, već i
odbijanje određene proizvodnje od samog sebe kao rada koji ima novu upotrebnu
vrijednost, razvijanje sve šireg i sve obuhvatnijeg sistema vrsta iada, vrsta pro­
izvodnje kojima odgovara sve širi i sve bogatiji sistem potreba.”7
U nastavku teksta Marx je naveo civilizatorsku ulogu kapitala, prema kojem
svi raniji oblici proizvodnje izgledaju „samo kao lokalni razvoji čovječanstva i
kao idolatrija prirode”. Dakle, priroda tek sada prestaje biti moć za sebe i postaje
„puki predmet za čovjeka”. Uloga rada ovdje je presudna, o čemu se govori u dru­
gim dijelovima ove knjige.
Prema tome, svjetsko tržište ispoljava se kao totalitet jednog (kapitalističkog)
načina proizvodnje. Ono nastaje tada kad su se veze (razmjene) među različitim
zajednicama razvile u sistematski sistem veza i odnosa. Budući da je kapitalizam
društvo robne proizvodnje koja se zakonito sve više širi, i to u dubinu, putem
društvene podjele rada,, i u širinu, putem „obuhvaćanja čitavog svijeta u mrežu
svjetskog tržišta” (Marx), onda je, prema M am i, svjetsko tržište „pretpostavka”
i „rezultat” razvitka, dakle „totalitet” (cjelina) kapitalizma. Kapitalizam je mogao
stupiti na svjetskohistorijsku pozornicu tek onda kad je postao svjetski sistem
privrede. On je postao „svjetski” razvojem društvene podjele rada i razmjene (tržiš­
ta), dakle razvojem tržišta u „svjetsko”. Postoji povezanost razvoja unutrašnjeg i
svjetskog tržišta, odnosno, bolje rečeno, postoji zakonitost jednostavnog (nepre­
kidnog) „prelaza” unutrašnjeg tržišta u svjetsko tržište. Svjetsko tržište je cjelina
unutrašnjih* tržišta. Za razliku od feudabzm a/kap;tal;zam je prava robna priv­
reda, a to je mogao postati tek kao svjetski sistem, dakle na toj svjetskoj podlozi.

7 Marx: Osnovi, ibid., str. 149— 150.

18 P o litičk a ek on om ija socijalizm a 273

 Od kolike je važnosti to pitanje, pokazuje i činjenica da je Marx u svojim
skicama za rad na političkoj ekonomiji stalno stavljao i materijal o svjetskom tržištu.
Do sada su poznate četriri takve skice, od kojih su neke nešto detaljnije razrađene,
a neke samo manje dane u njegovoj korespodenciji kad on upoznaje prijatelje sa svojim
planovima. Na ovome mjestu nećemo detaljnije govoriti o tim skicama, već nam
je cilj da upozorimo na ono što se odnosi na svjetsku razmjenu i svjetsko tržište.
Prva skica dana je u Uvodu u kritiku političke ekonomije iz 1857. godine. Ona
glasi: „Jasno je da raspored (građe političke ekonomije, op. B. Ć.) treba izložiti
tako da budu izložene 1) opće apstraktne odredbe, koje uslijed toga više ili manje
pripadaju svim društvenim oblicima, ali u gore objašnjenom smislu. 2) kategorije
koje sačinjavaju unutrašnju strukturu buržoaskog društva i na kojima počivaju
osnovne klase. Kapital, najamni rad, zemljišna svojina. Njihov međusobni odnos.
Grad i selo. Tri velike društvene klase. Razmjena među njima. Promet. Kredit
(privatni). 3) Obuhvaćanje buržoaskog društva u obliku države. Posmatrano u
odnosu prema samom sebi. „Neproizvodne” klase. Porezi. Državni dug. Javni
kredit. Stanovništvo. Kolonije. Iseljavanje. 4) Međunarodni odnos proizvodnje.
Međunarodna podjela rada. Međunarodna razmjena. Izvoz i uvoz. Mjenični kurs.
5) Svjetsko tržište.”8
U vezi s tom skicom Marx je naredne godine (1858) pisao Lassalleu da će
čitav materijal biti izložen u šest knjiga. Već u toj skici koju prezentira Lassalleu
Marx je bio prisiljen da ponešto odustane od svoga programa kako ga je gore ski­
cirao, pa ispušta prvu točku. On tu iznosi ovaj program: „1) O kapitalu (sadrži
nekoliko pretpoglavlja), 2) O zemljišnom vlasništvu, 3) O najamnom radu, 4) O
državi, 5) Međunarodna trgovina, 6) Svjetsko tržište.”9 Dakle, ovdje Marx zadržava
svjetsko tržište i međunarodnu razmjenu u svojem programu i namjerava da svjetsko
tržište obradi kao totalitet, dakle kao zaključno poglavlje. Treću skicu Marx je
dao u svom radu „Osnove kritike političke ekonomije” (poznate Grundrisse),
također iz 1858, ali nekoliko mjeseci kasnije. Na strani 72. našeg prijevoda izbora
iz ovoga Marxova značajnog djela stoji slijedeće (isticanje — Marxovo):
„Zamišljena struktura djela. (U ovom prvom odjeljku gdje se razmatraju
razmjenske vrijednosti, novac, cijene, pojavljuju se robe uvijek kao dane. Određenje
oblika je jednostavno. Znamo da one izražavaju određenja društvene proizvodnje,
ali ova je i sama pretpostavka. Ali one nisu postavljene u tom određenju. I tako se
u stvari prva razmjena pojavljuje kao razmjena suviška, koja ne obuhvaća i ne
određuje cjelinu proizvodnje. To je postojeći suvišak jedne ukupne proizvodnje,
koja leži izvan svijeta razmjenskih vrijednosti. Tako se to još i u nerazvijenom društvu
ispoljava na površini kao neposredno postojeći svijet roba. Ali preko samog sebe
upućuje taj svijet roba dalje od sebe, na ekonomske odnose koji su postavljeni kao
odnosi proizvodnje. Stoga unutrašnja raščlanjenost proizvodnje sačinjava drugi
odjeljak, sašimanje u državi — treći, međunarodni odnosi — četvrti, svjetsko
tržište — zaključak, u kojem je proizvodnja (a isto tako i ostali od njenih momenata)
postavljena kao totalitet, ali u kojem u isti mah dolaze do izraza sve protivurječ-
nosti. Svjetsko tržište tada opet sačinjava kako pretpostavku cjeline, tako i njenog
nosioca. Krize su tada uopće upućivanje preko pretpostavki i podsticanje na prih­
vaćanje jednog novog povijesnog oblika proizvodnje).” Na strani 88—89 našeg
prijevoda „Osnova” Marx se još jednom vraća na plan svoga djela i navodi ovo:
„I. 1) Opći pojam kapitala. — 2) Posebnost kapitala: Capital circulant, Capital

8 Marx: Osnovi, ibid., str. 35.

9 K. Marx — F. Engels: Pisma o Kapitale, Ogiz, Moskva, 1948.

274
fixe. (Kapital kao životna sredstva, kao sirovine, kao oruđa rada). — 3) Kapital
kao novac. II. 1) Količina kapitala. Akumulacija. — 2) Kapital mjeren samim
sobom. Profit. Kamata. Vrijednost kapitala, tj. kapital za razliku od sebe kao kamate
i profita. — 3) Promet kapitalâ. a) Razmjena kapitala za kapital. Razmjena kapi­
tala za dohodak. Kapital i cijene, b) Konkurencija kapitalâ. c) Koncentracija ka­
pitalâ. III. Kapital kao kredit. IV. Kapital kao dionički kapital. V. Kapital kao
novčano tržište. VI. Kapital kao izvor bogatstva. Kapitalist. Poslije kapitala trebalo
bi obraditi zemljišno vlasništvo. Nakon toga najamni rad. Kad se razmotre sva
tri, kretanje cijena, kao promet određen sada u svom unutrašnjem totalitetu. S
druge strane, tri klase kao proizvodnja postavljena u tri svoja osnovna oblika i
pretpostavke prometa. Zatim država. (Država i građansko društvo. — Porez ili
egzistencija neproduktivnih klasa. — Državni dug. — Stanovništvo. — Država
prema vani: kolonije. Vanjska trgovina. Mjenični tečaj. Novac kao međunarodna
moneta. — Na kraju svjetsko tržište” (istaknuo B. Ć.).
Napokon, četvrtu skicu Marx je dao u predgovoru za svoj rad „Prilog kritici
političke ekonomije” iz 1859. godine. „Sistem buržoaske ekonomije je posmatran
ovim redom: kapital, zemljišna svojina, najamni rad, država, spoljna trgovina,
svjetsko tržište. Pod prvim trima rubrikama istražujem ekonomske životne uslove
triju velikih klasa, na koje se dijeli savremeno buržoasko društvo; povezanost ostalih
triju rubrika bije u oči.”101
Čini nam se da je u ovoj skici Marx nešto suzio svoj program, ali, kako se
vidi, ne i u odnosu na namjeravam program izučavanja i izlaganja materije o svjet­
skom tržištu.
Značaj prezentiranih Marxovih skica političke ekonomije i danas je relevan­
tan. Ako se slijedi Marxova misao, onda i socijalizam mora imati apsolutne pred­
nosti da postane svjetski sistem privrede. Točnije, to je rezultat razvitka, ali i pret­
postavka razvitka. Naravno da pod time razumijevamo jedno drugo, kvalitativno
drugo, jedinstvo svijeta nego što ga je kapitalizam bio uspostavio. Mislimo da i u
političkoj ekonomiji socijalizma kao zaključno poglavlje treba da dođe poglavlje o
svjetskom tržištu. Možda imaju pravo oni koji kažu da bi se to poglavlje, svakako,
moglo odnositi na svjetsku privredu, ističući pri tome da se radi o cjelini odnosa
proizvodnje, kao odnosa proizvodnje i odnosa razmjene.11 Današnje značenje
Marxova shvaćanja o svjetskom tržištu kao totalitetu mogli bismo shvatiti kao nuž­
nost i mogućnost izgradnje svjetske ekonomike kao materijalne podloge novog
socijalističkog društva u svjetskim razmjerima.
Zbog toga smo u ovaj udžbenik političke ekonomije socijalizma unijeli pog­
lavlje o odnosu socijalizma i svjetske privrede. Naravno, smatramo da je to samo
početak i da na tim problemima predstoji još golem naučno istaživački rad. Jer,
kada se govori o socijalizmu, onda se mora tražiti njegova svjetska podloga.
Naime, znamo da je kapitalizam pobijedio kao sistem tek onda kad je postao
svjetski sistem privrede „gdje se pojedine zemlje odnose kao sastavni dijelovi prema
cjelini” (Marx). On doduše u svim dijelovima svijeta to nikada nije dokraja postao,
ali je postao bar po tendenciji, kao jedna zakonitost on je postao svjetski sistem
privrede, s time što je onaj veliki dio zemalja svijeta u stvari na jedan specifičan
način uvukao, kako je rekao Lenjin, u „vrtlog” svjetske privrede. To znači da su
te (nerazvijene) zemlje „uvučene” u svjetsku privredu ne toliko zbog svojeg stupnja

10 Marx: Prilog kritici političke ekonomije, predgovor, Beograd, 1956, str. 7.

11 Stanovnik: Strukturalne promjene u svjetskoj privredi, Beograd, 1960, str. 7.

18* 275
razvoja proizvodnih snaga, koliko zbog stupnja razvoja koji je postigao ukupni
kapitalizam, odnosno razvijene kapitalističke metropole. Impulsi razvoja toga svi­
jeta dolazili su iz metropola, ali onim tempom i onim metodama koje su odgovarale
upravo tim metropolama, a ne ukupnom svjetskom razvitku. Samim time kapi­
talizam je u svojoj svjetskoj misiji bio bitno ograničen, jer je taj dio svijeta (ogromni
dio svijeta) razvijao onako kako su mu njegovi zakoni to dozvoljavali (zakon pro­
fita i cijene proizvodnje), a to je onda dovelo do svjetskih disproporcija ogromnih
razmjera, odnosno, u krajnoj liniji, do razdiranja toga „jedinstvenog” sistema svjet­
ske privrede.
Da li iza sadašnjih procesa možemo sagledati neko buduće jedinstvo svi­
jeta?
Nastanak svjetske privrede kao totaliteta ipak pada u doba kapitalizma.
Kapitalizam je prava robna privreda, pa se stoga nužno orijentirao prema vanj­
skim, odnosno svjetskim tržištima. Nastanak svjetskog tržišta vezan je za brz naučno-
-tehnički razvitak u svijetu, za razvitak robne proizvodnje u masovnim serijama,
kao i za revolucioniranje transporta i saobraćaja uopće. U tome smo smislu i
konstatirali da je svjetsko tržište kako rezultat tako i podloga kapitalističkog sis­
tema svjetske privrede.
Materijalna osnova svjetskog tržišta jest međunarodna, svjetska podjela
rada. Ova se kao jedna tendencija ispoljava u diobi svjetskog fonda rada na raz­
ličite nacionalne radove, pri čemu se pojedine nacije (države) specijaliziraju za
proizvodnju određenih proizvoda, već prema svojim specifičnim uvjetima.
Kapitalizam je stvorio specifičnu međunarodnu podjelu rada. Ona je poči­
vala na odnosima eksploatacije koji su vrijedili i na svjetskom tržištu. Opći izraz
međunarodne podjele rada koju je kapitalizam stvorio bila je podjela zemalja na
razvijene i nerazvijene, odnosno na svjetske industrijske, trgovačke i financijske
centre (metropole) i na svjetsku agrarno-sirovinsku i kolonijalnu periferiju. Metro­
pole su bile svjetski centri moći, koji su dirigirali privredni razvitak tzv. svjetske
periferije. Impulsi svjetskog razvitka širili su se iz metropola, ali u onim pravcima
i onim tempom kako je to odgovaralo metropolama, a ne ukupnom svjetskom raz­
vitku. Neravnomjerni razvitak svjetskog kapitalizma došao je do punog izražaja
upravo u novijoj fazi razvoja. I takve ogromne države kao što su bile Rusija, Kina,
Indija i dr. našle su se u toj tzv. svjetskoj periferiji.
Pred političku ekonomiju socijalizma postavlja se kao jedan od temeljnih
problema — da odgovori na pitanje kakav je naredni oblik razvitka svjetskog tržišta,
međunarodne podjele rada i međunarodnih ekonomskih odnosa uopće. Socijalizam,
sistem u kojem dolazi do punog izražaja zakon ekonomije vremena, uzima kao
osnovni princip racionalnosti međunarodne podjele rada takav razmještaj proiz­
vodnje koji će omogućiti maksimalizaciju dohotka u svim dijelovima svjetskog
ekonomskog organizma. Kapitalizam to nije mogao učiniti, već je dovodio do
koncentracije bogatstva u industrijskim metropolama i siromaštva u svjetskoj
periferiji. Kapitalizam je do toga doveo na bazi zakona vrijednosti na svjetskom
tržištu i mehanizma formiranja cijena, koji je iz njega proizlazio.
Pitanje svjetskog tržišta i svjetske privrede naročito je došlo do izražaja onda
kada je kapitalizam postao svjetski sistem privrede. Na današnjem stupnju raz­
vitka proizvodnih snaga, međunarodne razmjene roba, saobraćaja, veza itd., sve
su nacionalne privrede međusobno usko povezane u jedan svjetski ekonomski
organizam. Kako su uvjeti proizvodnje i n v o ekonomskog razvoja različiti od jedne

276
 zemlje do druge, to su se nužno razvila i različita mišljenja o načinu na koji se može
najbolje „uklapati” u svjetsko tržište12
Marksistička teorija svjetskog tržišta zasniva se na racionalnoj jezgri klasične
građanske škole — radnoj teoriji vrijednosti. Marx je dokazao da na svjetskom tržiš­
tu, u svjetskoj razmjeni roba, slično kao i na nacionalnom tržištu, postoji eksploa­
tacija. Ona potječe otuda što se na svjetskom tržištu vrši razmjena roba koje ne
sadrže istu količinu nacionalnog rada. To znači da se za veću količinu nacionalnog
rada koji je manje specifične težine (jednostavan rad) zamjenjuje manja količina
rada neke druge nacije, a koji je veće specifične težine (složen, kvalificiran rad).
Marx je pokazao da i kod takva načina razmjene eksploatirana zemlja ima koristi,
pa i onda kad razmjenom gubi.
Marx smatra da na svjetskom tržištu postoji eksploatacija bez obzira na to
što svaka zemlja može imati od vanjske trgovine određene koristi. „Kapitali pla­
sirani u vanjskoj trgovini mogu dati višu profitnu stopu prvo zato što se ovdje
konkurira s robama koje druge zemlje proizvode s manje lakoća, tako da naprednije
zemlje prodaju svoje proizvode iznad njihove vrijednosti, ma da jeftinije nego
konkurentske zemlje. Ukoliko se ovdje rad naprednije zemlje valorizira kao rad
veće specifične težine, profitna stopa se penje, pošto se rad, i kad se ne plaća kao
viši, prodaje kao takav. Isti odnos može se dogoditi i prema zemljama u koje se
robe šalju i iz koje se robe dobivaju; naime, da ta zemlja daje više opredmećenog
rada u naturi, nego što dob;ja, a da pri tome ipak dobija robu feftinije nego što bi
je sama mogla proizvoditi . . . Favorizirana zemlja dobija u razmjeni natrag
više rada za manje rada.”13 Iz toga se vidi da Marx ne može prihvatiti
Ricardovu teoriju komparativnih troškova (koja je bila i ostala osnova svih kasnijih
građanskih teorija). Prihvatiti teoriju komparativnih troškova značilo bi konzervirati
postojeće stanje na svjetskom tržištu i postojeću međunarodnu podjelu rada. Danas
se sve više uviđa da postojeća međunarodna podjela rada čini kočnicu za dalji
razvoj svjetskih proizvodnih snaga uopće. Ona sputava i sužava svjetsko tržište
umjesto da ga proširuje. To se vidi i iz ovih podataka: Količina gotovih proizvoda
koja bi se mogla kupiti za određenu količinu sirovina pala je od 1876—80 ( = 100)
na 64,1% u 1936—38. Ili, Uganda je od 1951. do 1961. povećala izvoz kave za
228%, ali je prihod od toga izvoza porastao samo od 13,5 milijuna f. s. na 14 mi­
lijuna f. s. Ili, zemlje Evropske ekonomske zajednice uvoze iz Latinske Amerike,
godišnje oko 750.000 tona kave, za što plaćaju oko 600 milijuna dolara. Međutim,
ta se kava u EEZ prodaje za 1.200 milijuna dolara (takse, porezi i dr.). U SR Nje­
mačkoj kg kave prodaje se po 5,8 DM iako ga ona dobiva po 1,70 DM . To znači
da se tim zemljama „jednom rukom uzima ono što im se daje drugom”.14 Ili, dok
je ukupni svjetski izvoz porastao od 1953. godine ( = 100) na 360 u 1971, dotle je
izvoz proizvoda zemalja u razvoju porastao na 230, a gotovih proizvoda (industrij­
skih zemalja) na 490. Dok je izvoz primarnih i industrijskih proizvoda 1953. godine
bio podjednak, oko 40 milijardi dolará, dotle u 1971. prvi iznosi 101, a drugi 195
milijardi. Itd.
Za Marxa je svjetsko tržište posljedica razvitka kapitalističke proizvodnje,
ono je rezultat, ali i uvjet razvoja te proizvodnje. „Potreba za sve raširenijim tržiš­
tem, gdje će prodati svoje proizvode, goni buržoaziju preko cijele zemljine kugle.

12 Detaljno smo razradili ovo poglavlje u svom prilogu za udžbenik Međunarodni eko­
nomski odnosi, Zagreb, 1973. Ovdje se daje samo ono §to jć nepohodno za studente II. godine
prilikom izučavanja političke ekonomije socijalizma.
12 Marx: Kapital, III, Zagreb, str. 202— 203.
14 P. Drouin: L'Europe du Marché commun, Paris, 1963.

277
Svugdje ona mora da se ugnjezdi, svugdje da se useli, svugdje da uspostavi veze.”15
I dalje, na istom mjestu: „Buržoazija je eksploatacijom svjetskog tržišta dala pro­
izvodnji i potrošnji svih zemalja kozmopolitski karakter.”
Vrijednost robe na svjetskom tržištu mjeri se prema prosječnoj jedinici
svjetskog rada, ljudskog rada „in apstracto”. Što neka zemlja ima produktivniji i
intezivniji rad, to će ona na svjetskom tržištu imati više uspjeha, »što je u nekoj
zemlji razvijenija kapitalistička proizvodnja, to se više u njoj i prosječna intezivnost
i produktivnost rada izdižu iznad međunarodnog prosjeka.”16 I dalje: „U svakoj
zemlji postoji izvjesna srednja intezivnost rada. Ako je rad, utrošen na proizvodnju
neke robe manje intezivan, znači da je utrošeno više radnog vremena nego što je
društveno potrebno, zato se on ne računa kao rad normalne kakvoće. Jedino onaj
stepen intezivnosti, koji stoji iznad prosječnog nacionalnog stepena mijenja u nekoj
datoj zemlji njenu vrijednost koju imamo u pukom trajanju radnog vremena.
Drugačije je na svjetskom tržištu, prema kojem pojedine zemlje stoje kao
sastavni dijelovi prema cjelini. Srednja intezivnost rada u svakoj zemlji je drugačija:
ovdje veća, tamo manja. Ove nacionalne prosječne veličine sačinjavaju, dakle,
jednu skalu, čija je jedinica mjere prosječna jedinica svjetskog rada. Prema tome,
intezivniji nacionalni rad, uspoređen s manje intezivnim, proizvodi za jednako
vrijeme više vrijednosti koja se izražava u više novca.”17
Marx smatra da svaka zemlja ima svoj prosječno intezivni rad, koji se raz­
likuje na svjetskom tržištu od radova drugih zemalja, a svi ti radovi sačinjavaju
jednu skalu čija je jedinica mjere prosječna jedinica svjetskog rada. Na toj osnovi
djeluju zakoni svjetskog tržišta i zakon vrijednosti kao osnovni zakon robne pro­
izvodnje. Naravno, kapitalistički svjetski sistem privrede nastaje i uz pomoć sile
(države).
„Otkriće zlatnih rudnika i srebrnih zemalja u Americi, istrebljivanje, po-
robljivanje i zakopavanje urođenika u rudnike, početak osvajanja i pljačkanja Is­
točne Indije, pretvaranje Afrike u jedan zabran za lov na crnokošce, eto što je
navijestilo zoru ere kapitalističke proizvodnje . . . Jednim dijelom ovi metodi
počivaju na najbrutalnijoj sili, na primjer kolonijalni sistem. Ali svi oni iskorištavaju
državnu vlast, koncentriranu i organiziranu silu društva, da bi ubrzali proces
pretvaranja feudalnog načina proizvodnje u kapitalistički i skratili prijelaze. Sila
je babica svakog starog društva koje u svojoj utrobi nosi neko novo društvo. I
ona sama je jedna ekonomska potencija.”18
Novo kapitalističko svjetsko tržište dobilo je nova obilježja. Na njemu dolaze
u zavisnost pojedine grane proizvodnje, gdje „grane kap cjeline postaju zavisne
jedna od druge” (Marx). Nestaje lokalnog, zatvorenog, autarkičnog tržišta. Dolazi
do raspadanja starih privrednih struktura i stvaranja novih, pri čemu i novac i
roba poprimaju novu kvalitetu, nove dimenzije. Marx o tome kaže: „Izlazeći iz
unutrašnjeg prometa novac opet sa sebe skida lokalne oblike koje je u njemu imao
. . . U svjetskoj trgovini robna vrijednost postaje univerzalna.”

15 Maix-Engels: Komunistički manifest, str. 18.

16 Marx: Kapital, I, gl. 20.
17 Marx: Kapital, I. str. 489— 490.
18 Marx: Kapital, I, str. 673.

278
 SVJETSKA PRIVREDA U DOBA KAPITALIZMA
Jedna od bitnih posljedica svjetskog tržišta kapitalizma jest diferencijacija
zemalja na razvijene i nerazvijene. To je samo drugačiji izraz za međunarodnu
podjelu rada u epohi svjetskog sistema kapitalizma. Podjela zemalja koja je rezul­
tirala iz djelovanja svjetskog ekonomskog sistema kapitalizma (svjetskog tržišta)
čini u stvari integraciju svjetske kapitalističke proizvodnje preko svjetskog tržišta,
integraciju naročitog tipa, stvorenu na osnovi robne proizvodnje i djelovanja kapi­
talističkog svjetskog tržišta. Jedinstvo svjetske ekonomije bilo je uspostavljeno
u jednom specifičnom obliku, u čijoj se osnovi nalazi djelovanje zakona vrijednosti
na svjetskom tržištu. Takvo „jedinstvo” svjetske ekonomije ujedno je stalno zna­
čilo i njezino razjedinjavanje, jer ono je na ospovi kapitalističkih ekonomskih zakona
bilo prisilno stvoreno. Privrede su ušle u svjetsko tržište (svjetski ekonomski sistem
kapitalizma) ne na osnovi dostignutog stupnja svojega ekonomskog razvoja, već
na osnovi stupnja razvoja koji je postigao ukupni svjetski kapitalizam. Naravno
da je do ekonomske integracije najprije došlo unutar pojedinih zemalja. Na osnovi
tako integrirane nacionalne ekonomije, u prvom redu u najrazvijenijim kapitalis­
tičkim zemljama, dolazi do svjetske ekonomske integracije. Ta „integracija” raz­
vijala se na osnovi kapitalističke međunarodne podjele rada i uvijek je značila
samo određeni nivo svjetske ekonomske'dezintegracije. Prava integracija, tj. stva­
ranje svjetske ekonomije, nastat će tek u budućnosti. Možda zbog toga Marx i ne
upotrebljava termin „svjetska privreda”.
Jedinstvo svjetskog ekonomskog sistema kapitalizma bilo je uspostavljeno
na temelju robne proizvodnje. U osnovi robne proizvodnje postoji zakon vijed-
nosti. Jedan od oblika djelovanja zakona vrijednosti jest postojanje međunarodne
eksploatacije. Pod njom razumijevamo eksploataciju jedne nacionalne ekonomije
od druge. Marx je pisao da jedna nacija može pokrasti drugu isto tako kao što
jedna klasa može pokrasti drugu. Odgovarajući pristalicama slobodne trgovine,
on je u svom briselskom Govoru o slobodi trgovine — otvoreno komparirao među­
narodnu eksploataciju s eksploatacijom unutar nacionalne ekonomije, tj. s klasnom
eksploatacijom. U tom smislu on upotrebljava izraz „pokrasti”, pod čime razumijeva
potkradanje jedne nacije od strane druge, slično kao što buržoaska klasa potkrada
radničku. Eksploatacija jedne ekonomije od strane druge vrši se putem prenošenja
vrijednosti. Istina je, kaže Marx, da tako prisvojena vrijednost odlazi u džep jedne
klase, ali ipak od toga profitira nacionalna ekonomija kao cjelina. Po Marxu, eksplo­
ataciju treba shvatiti kao rezultat procesa kapitala, ona je sastavni dio toga procesa
— kako unutar nacionalne ekonomije tako i na svjetskom tržištu. „Buržoazija je
eksploatacijom svjetskog tržišta dala kosmopolistički karakter proizvodnji i potrošnji
svih zemalja.”19 „Profit se može ostvarivati i prevarom, takvim načinom da jedan
dobija kada drugi gubi. Gubitak i dobitak u granicama jedne zemlje se izjednačuju,
ali se ne izjednačavaju između raznih zemalja . . . mogu se tri radna dana neke
zemlje zamijeniti za jedan radni dan neke druge zemlje. Zakon vrijednosti biva tu
bitno modificiran. Ili kako se u okviru jedne zemlje kvalificirani rad, složeni rad
odnosi prema nekvalificiranom, prostom radu, tako se mogu odnositi i radni dani
raznih zemalja. U ovom slučaju bogatija zemlja eksploatira siromašniju, pa i onda
kada ova posljednja razmjenom dobija.”20 T u nalazimo pravo objašnjenje postojanja
međunarodne eksploatacije. Slobodna konkurencija bila je u stvari jedan oblik
međunarodne eksploatacije.
19 Marx-Engels: Komunistički manifest, str. 18.
20 Marx: Teorije o višku vrijednosti, knjiga III, str. 250.

279
 Dalji oblici bili su slobodna trgovina i kolonijalni sistem. „Sve destruktivne
pojave koje prouzrokuje slobodna konkurencija unutar jedne zemlje ponavljaju
se u još gigantskijem opsegu na svjetskom tržištu.”21 Svjetsko tržište je najgrandi-
ozniji odraz buržoaske proizvodnje. Kao što se unutar jedne zemlje povlače stari
oblici proizvodnje pred novim, tako se u međunarodnim razmjerima napredniji
oblici probijaju ispred zaostalijih, za sobom povlače slabije, niže oblike. Time
pojedine zemlje dolaze u ekonomsku (i političku) ovisnost o drugim zemljama.
„Buržoazija je selo politički potčinila gradu. Ona je stvorila ogromne gradove,
ona je silno uvećala broj gradskog stanovništva prema seoskom i tako znatan dio
stanovništva otela od idiotizma seoskog života. Kao što je selo učinila zavisnim
od grada, tako je ona barbarske i polubarbarske zemlje učinila zavisnim od civili­
ziranih zemalja, seljačke narode od buržoaskih, Istok od Zapada.”22 To je bio re­
zultat kapitalističkog načina proizvodnje. On je učinio zavisnim sve one koji se
nisu brzo mogli u njega uklopiti. Ka svjetskom tržištu ovaj se zakon ispoljio kao
pojava zavisnosti jednih zemalja od drugih. Sličan primjer navodi Marx s probi­
janjem naprednije engleske industrije u Irsku.23 Pri tom se naprednija industrija
služi i zaštitnim carinama, za koje Marx kaže, da su „nasilnim putem iskorjenjivale
svaku industriju u drugostepenim zemljama, kao npr. Engleska vunarsku manu­
fakturu u Irskoj”. Iz Marxove analize se mogu izvući zaključci o ovim oblicima
međunarodne eksploatacije:24
1. pljačka, krađa, novčani tereti, nameti koje n aneće osvajač, tj. sve ono što
spada u tzv. prvobitnu akumulaciju kapitala;
2. monopolska trgovina, kolonijalna trgovina u doba merkantilizma;
3. prisvajanje vrijednosti preko svjetske trgovine na osnovi veće produk­
tivnosti;
4. prenošenje vrijednosti na bazi profita koji donosi izvoz kapitala;
5. nejednaka razmjena eksploatacijom na osnovi nejednake intenzivnosti
rada.
U suvremenim uvjetima dolazi do pojave razaranja svjetskog tržišta kapi­
talizma, odnosno svjetskog ekonomskog sistema kapitalizma. Elemente raspadanja
svjetskog ekonomskog sistema kapitalizma shvaćamo kao jedinstven dijalektički
proces koji se događa kako unutar kapitalističkih ekonomija pojedinih zemalja,
tako i kao proces rušenja imperijalizma putem raspadanja kolonijalizma, putem
ubrzanog ekonomskog razvoja nerazvijenih zemalja, putem mijenjanja ekonom­
skih odnosa među razvijenim i nerazvijenim zemljama, te putem sasvim eviden­
tnih elemenata krize kapitalističke proširene reprodukcije.25 Sve više prevladava
mišljenje a zasnivanje ekonomskih odnosa među zemljama različitog nivoa ra-
zvitka ne može isključivo biti na bazi djelovanja zakona vrijednosti na svjetskom
tržištu, već se u tim odnosima probi aju nove pojave. Ekonomska pomoć, krediti
pod povoljnijim uvjetima, oslobađanje od carina i drugih ograničenja i diskri­
minacija u vanjskoj trgovini i slično osnovni su elementi novih odnosa. Moramo
odmah napomenuti da su to samo elementi novih odnosa i da još uvijek postoje

21 Marx: Kleine Ökonomie, Berlin, 1955, str. 431.

22 Marx-Engels: Komunistički manifest, str. 19.
23 Marx: Kapital, I, str. 678.
24 J. Vilfan: Teoretske postavke problema ekonomske nerazvijenosti, Naša stvarnost
br. 6/58.
.. 25 Vidi o tome detaljnije u našem članku „Kriza kapitalističke proširene reprodukcije”,
Međunarodni problemi br. 1 /1974.

280
veoma jake snage koje djeluju u suprotnom pravcu. Osnovna metoda razvoja ze­
malja u razvoju jest industrijalizacija, koja sama od sebe dovodi do promjena na svjet­
skom tržištu.26 Samo je po sebi jasno da razvoj socijalističkih zemalja čini glavni
udarac svjetskom sistemu kapitalizma. No, time na ovom mjestu želimo istaći
i to da razvoj socijalističkih zemalja promatramo kao jedan od elemenata nicanja
i razvoja novih ekonomskih odnosa na svjetskom tržištu, ekonomskih odnosa koji
su se najdalje razvili, ili koji bi trebalo da se najdalje razviju. To znači da, pored
razvoja socijalističkih zemalja, pod elementima novih ekonomskih odnosa na svjet­
skom tržištu razumijevamo isto tako i promjene koje se dešavaju unutar kapita­
lističkih zemalja (država tu preuzima važnu ulogu), a i one promjene koje se de­
šavaju u najvećem dijelu zemalja u razvoju, bez obzira na to kakav oblik društ­
venog uređenja one danas izgrađuju. Od presudnog je značenja da one ubrzano
razvijaju svoje proizvodne snage, jer će razvoj proizvodnih snaga u suvremenoj
epohi tražiti promjenu postojećih društvenih odnosa. Naravno da se tu ne za­
nemaruje uloga subjektivnog faktora, koji je neophodan. Jednako se ta zakonitost
odnosi i na nacionalnu ekonomiju (državni je kapitalizam, npr., izraz te zakoni­
tosti) i na međunarodne ekonomske odnose, koji se ispoljavaju preko svjetskog
tržišta.
Danas sve više izbija na površinu kriza kapitalizma kao svjetskog sistema,
tj. kriza odnosa što ih je kapitalizam bio uspostavio na bazi postojanja „svjetskog
centra” i „svjetske periferije”. S tom krizom sve više dolazi do izražaja i kriza
jedne stare sheme suvremenog svijeta, koja se sastoji u shvaćanju svijeta kao so­
cijalističkog (socijalizam kao svjetski sistem privrede), zatim u shvaćanju o ka­
pitalističkom svjetskom tržištu i shvaćanju o nerazvijenim zemljama kao nekom
„trećem svijetu”. Ta je shema kruta i ona se danas sve više napušta, pa možemo
reći da se danas radi i o samoj krizi shvaćanja suvremenog svijeta. Međutim, ja­
sno je da se pri tome ima u vidu socijalistička perspektiva rješenja. Ono što se
danas događa u svijetu (kriza energetike, sirovina, proizvodnje hrane, monetarna
kriza, inflacija, borba zavisnih zemalja, ratovi, tid.) može se stvarno smatrati re­
volucionarnim činom u razvoju svijeta, to su revolucionarne promjene u kojima
bi bilo vrijedno istraživati što tu sada socijalizam donosi, odnosno što je tu sada
ono novo u odnosima u svijetu. Krizu suvremenog svjetskog tržišta potrebno je
shvatiti kao krizu stare međunarodne podjele rada i u isto vrijeme kao izgradnju
nove međunarodne podjele rada. Kriza stare međunarodne podjele rada znači
i krizu kapitalističke proširene reprodukcije, odnosno krizu kapitalizma kao krizu
osnova njegove proširene reprodukcije. Bitni elementi kapitalističke proširene re­
produkcije kao reprodukcije.materijalne baze i odnosa proizvodnje u svjetskim
razmjerima zasnovani su na učešću energetike, sirovina, poljoprivrednih proi­
zvoda, i to u jednom sistemu izraslom na modificiranom zakonu vrijednosti. Od­
nosi cijena, kao izraz društvenih odnosa u svjetskim razmjerima, upućuju na po­
ložaj pojedinih zemalja. Marx je u „Kapitalu” govorio o „poljoprivrednom polju
rada” i o „industrijskom polju rada”. Danas sve više dolazi do izražaja marksis­
tičko upozorenje o uzročno-posljedičnoj povezanosti razvoja razvijenih i nerazvije­
nih zemalja. Sada se vidi, unatoč nekim sumnjama u ispravnost shvaćanja o toj
povezanosti razvoja razvijenih i nerazvijenih, da je proširena reprodukcija zasnovana

26 D o takva zaključka navodi nas pojava da, npr., ubrzana industrijalizacija nerazvijenih
zemalja dovodi do promjena na svjetskom tržištu. Dolazi do pojave povećanog uvoza industrij­
ske opreme i drugih sličnih proizvoda, dok u isto vrijeme opada izvoz primarnih proizvoda, koji
se sve više koriste za nacionalnu industriju. Osim toga, već sada se postavlja kao neodgodiv zada­
tak izvoz industrijskih proizvoda iz nerazvijenih zemalja.

281
na jazu između razvijenih i nerazvijenih morala doći u krizu. Marx i Lenjin na
ročito su isticali značenje sirovina za kapitalističku proširenu reprodukciju. Tako
Marx u „Kapitalu” govori o utjecaju cijena sirovina na profitnu stopu. On je
upozorio, pored već spomenutog poljoprivrednog polja rada i industrijskog po­
lja rada, i na podjelu na razvijene i nerazvijene zemlje. Ako gledamo što je kapi­
talizam do sada učinio, možemo reći da on nije mogao do sada prevladati tu po­
djelu. Bez obzira na to što je on u svojoj historijskoj misiji razvoja svijeta ogromno
učinio, nije mogao prevladati to stanje „poljoprivrednog polja rada” i „industrij­
skog polja rada”. Pravo je pitanje da li se to u uvjetima kapitalizma i može pre­
vladati. To stanje može se prevladati samo rušenjem kapitalizma kao svjetskog
sistema, a to je upravo njegova suvremena kriza. Mi danas ne moramo tražiti
elemente klasične krize kapitalizma o kojima nam je govorio Marx, pa i Lenjin,
ne moramo tražiti ni elemente velike krize iz 1929. godine. Danas je kriza šira,
dublja, pa stoga često i nejasnija. Lenjin je također isticao važnost sirovina, jef­
tinog zemljišta i jeftine radne snage za kretanje izvoza kapitala u doba imperija­
lizma. A stimulans za izvoz kapitala u njegovo je doba isključivo visina profitne
stope. U novijoj fazi razvitka došlo je na tom području do nekih bitnih promjena.
Prvo, izvoz kapitala doživio je promjene. Izvoz kapitala uvijek je značio izvoz
kapitalističkih odnosa proizvodnje. Međutim, danas se izvoz kapitala kreće na
relaciji bogatstvo-bogatstvo. O tome već Lenjin govori, a sav je kasniji razvitak
potvrdio njegova zapažanja, premda to u njegovo vrijeme još nije bilo došlo do
punijeg izražaja. Tako danas već najvažnije polje plasiranja američkog kapitala
postaje Evropa, Japan, Kanada i neke druge razvijene zemlje. Oko 68% ameri­
čkih investicija ide u razvijene zemlje. U 1971. godini u Belgiji i Luksemburgu
bilo je po glavi stanovnika 181 dolar američkog kapitala, Velikoj Britaniji 161,
Nizozemskoj 127, SR Njemačkoj 86, Danskoj 72 dolara, itd. S druge strane, u
SAD ima također mnogo evropskog kapitala.27 Strani kapital koji je ostao u ne­
razvijenim zemljama vrlo je oprezan i uglavnom se orijentira na kratak rok. On
je išao u energetiku, naftu, čije se, rezerve po nekim proračunima, procjenjuju na
20—30 godina. Strani kapital vršio je znatnu depresiju cijene nafte. Po nekim
podacima, sve od 1947. godine nije se promijenila kupovna moć arapskih zemalja
s osnova izvoza nafte u odnosu na industrijske proizvode, zbog inflacije i dr.,
tako da se u tom pogledu jaz između razvijenih i nerazvijenih zemalja neminovno
morao povećavati.
U novijoj fazi — to je Lenjin uočio, a kasnije se to potpuno potvrdilo —
nosioci svjetskog kapitalističkog razvitka postale su krupne multinacionalne kom­
panije. Te su kompanije izraz kapitalističkih proizvodnih odnosa i svih onih pro­
turječnosti koje kapitalizam u doba imperijalizma u sebi nosi. Zbog toga te kom­
panije ekonomski razvijaju svijet putem antagonističkih proturječnosti, kriznih,
napetih situacija, a što je najvažnije pokazale su se potpuno nesposobnima da
razvijaju svijet u pravcu likvidacije jedne od njegovih bitnih suprotnosti —
suprotnosti između razvijenih i nerazvijenih zemalja. Kolika je snaga tih kom­
panija, pokazuje i podatak da od 100 jedinica, ako se gleda po proizvodnji na­
cionalnog bruto-proizvoda, na te kompanije otpada čak 54, a svega 46 jesu zem­
lje (države). Broj filijala multinacionalnih kompanija rastao je vrlo brzo. Samo
u Evropi broj američkih filijala porastao je od 1950. sa 288 na 3.646 u 1967. Broj
filijala američkih multinacionalnih poduzeća u svijetu iznosi danas oko deset hi­

27 O tim pitanjima uz potrebnu dokumentaciju šire vidi kod B. Ćosića: Svjetsko tržište
danas, Zagreb, 1973.

282
ljada. Multinacionalna poduzeća, naravno, nisu nikakva nova pojava. Njihovu
suštinu, odnosno zakone nastanka već je Marx objasnio. Novo je to da su ta po­
duzeća danas izbila u prvi plan svjetskog razvitka, a s njima i sve suprotnosti ka­
pitalizma. Podaci pokazuju da su multinacionalna poduzeća28 danas glavni iz­
voznici kapitala u svijetu tako da na njih otpada i do 94% izvoza kapitala poje­
dinih zemalja izvoznica. Ona su i najveći izvoznik roba, usluga, tehničkih licen­
cija, znanja. Ta su poduzeća toliko velika da neka od njih imaju promet veći od
nacionalnog dohotka takvih zemalja kao što su Nizozemska, Belgija i si. U 1971.
godini 211 svjetskih poduzeća imalo je promet veći od 1 milijarde dolara, dok
je ukupni njihov promet iznosio oko 500 milijardi dolara. Sjedinjene Američke
Države imaju najveći broj tih poduzeća (127 od 211), s ukupnim prometom od
346 milijardi dolara ili 64,5%. To pokazuje koliko su zaoštreni odnosi u kapi­
talističkom svijetu, jer svega 8% toga prometa otpada na britanska poduzeća,
oko 8% na zapadnonjemačka, 6,4% na japanska, 4,4% na francuska, 3,4% na
nizozemska itd. Američke filijale u inozemstvu proizvode danas od 120 do 150
milijardi dolara vrijednosti proizvodnje, što za nekoliko puta prelazi vrijednost
društvenog proizvoda takvih zemalja kao što je SR Njemačka. Međunarodne kor­
poracije ostvaruju velike profite tako da se čisti profiti penju i do nekoliko mi­
lijardi dolara, što je ogromna suma.29 Proturječna su danas shvaćanja o ulozi
i značenju multinacionalnih kompanija u svjetskom razvoju.30 Jedni smatraju da
je njihova uloga vrlo pozitivna, drugi pak da je vrlo negativna, da ona služe za
ostvarivanje monopolističkog profita. Možemo istaći da je njihova uloga u svjet­
skoj privredi izraz dijalektičkog jedinstva suprotnosti. Nastale kao rezultat ra­
zvoja proizvodnih snaga, one su nosioci naučno-tehničkog progresa, nosioci eko­
nomskog povezivanja svijeta i podruštvljavanja proizvodnje, pa je u tom pogledu
njihova pojava pozitivna. Međutim, društveni odnosi koje te kompanije sa sobom
nose negativni su. Odnosno, ti su odnosi zasnovani na zakonu profita i danas
istupaju protiv razvoja proizvodnih snaga. Zbog toga krizu kapitalističkog svjet­
skog sistema privrede nalazimo i u tome što su unatoč kolosalnom razvoju proizvod­
nih snaga na bazi suvremene naučno-tehničke revolucije, kapitalističke zemlje svoju
proširenu reprodukciju zasnivale na starim odnosima, na starim odnosima akumula­
cije i investiranja, na starim odnosima cijena (zakon vrijednosti) i na starim politič­
kim odnosima, koji se stalno pogoršavaju. Politički odnosi danas su toliko napeti da
imperijalisti vrlo grubo interveniraju u pojedinim zemljama i na pojedinim sek­
torima bez obzira na moguće posljedice (slučaj Čilea, Cipra i mnogih drugih).
To što oni čine ne može dati perspektivu rješenja problema kapitalističke repro­

28 Postoje različita shvaćanja o samoj definiciji (i pojmu) multinacionalnih kompanija.

U vezi s tom problematikom može se zapaziti da postoje dvije tendencije shvaćanja. Po jednima,
multinacionalno je svako ono poduzeće koje posluje bar u dvije zemlje. Po drugima, to je shva­
ćanje suviše široko i ne upućuje u srž problema. Po njima treba istaći značenje multinacionalnih
kompanija u svjetskoj privredi, pa se tu izdvaja 200—300 svjetskih kompanija.
29 Snagu tih kompanija ilustriraju i ovi podaci. Američka kompanija „General Motors”
imala je u 1971. godini oko 800.000 zaposlenih radnika i ostvarila je ukupnu vrijednost proiz­
vodnje od preko 28 milijardi dolara (društveni proizvod Norveške iznosio je te godine 8,3 mili­
jarde dolara). Daljnjih 3—5 milijuna ljudi u svom poslu zavisi od te kompanije. Spomenute kom­
panije izdvajaju ogromna sredstva za naučno-istraživački rad. Takoje kompanija IBM u periodu
1964— 1967. izdvojila za istraživanje i razvoj oko 4,5 milijardi dolara. Godine 1968, ona je imala
26 naučnih instituta, od čega 19 u SAD i 7 u Evropi, gdje je radilo više od 24.000 zaposlenih.
30 Vidi: Dr M . Vojnović: Multinacionalne kompanije, Beograd, 1974.

283
dukcije, to je zapravo znak slabosti i krize tog sistema.31 Međutim, dokle je god
kapitalizam kapitalizam, stalno će postojati tendencije hegemonizma, nametanja
neravnopravnih ekonomskih i drugih odnosa i eksploatacije koja će se ispoljavati
sad na ovaj sad na onaj način. Metode su već dobro poznate, one ne isključuju
ni oružane sukobe ako je potrebno, tj. ako je to u interesu kapitala. Značajno je
da razvoj proizvodnih snaga pred međunarodnu zajednicu postavlja potrebu pro­
mjene odnosa na svjetskom tržištu, slično kao i unutar pojedinih zemalja. Već
je Marx detaljno analizirao utjecaj razvoja proizvodnih snaga na međunarodne
ekonomske odnose. On je utvrdio da je podloga stvaranja kapitalizma, nacionalnog,
a potom i svjetskog tržišta, bila prva industrijska revolucija, odnosno pojava stroja
kao osnove prve industrijske revolucije. On je taj proces opisao ovako: „Dok se
strojni sistem u nekoj industrijskoj grani širi na način tradicionalnog zanata ili
manufakture, njegov uspjeh je tako siguran kao što bi bio siguran uspjeh recimo
vojske naoružane puškama ostragušama protiv vojske naoružane lukovima. Ovaj
prvi period, kada stroj sebi tek osvaja polje rada, od odlučne je važnosti zbog iz­
vanrednih profita kojih proizvodnju on pomaže. Ovi profiti ne samo da sami po
sebi sačinjavaju izvor ubrzane akumulacije, nego privlače u povlašćenu oblast
proizvodnje i veliki dio dodatnog društvenog kapitala koji se neprestano stvara
i teži da se plasira. Posebne prednosti prvog herojskog perioda neprestano se po­
navljaju u onim granama proizvodnje u koje se strojevi tek uvode. Ali čim se tvor­
nički sistem do izvjesne mjere proširi i dostigne neki određeni nivo zrelosti, naime
čim se njegova tehnička podloga, strojevi, počnu proizvoditi pomoću strojeva,
čim se revolucionira vađenje uglja i željeza, kao i prerada metala i transport uopće,
čim se uspostave opći uvjeti proizvodnje koji odgovaraju krupnoj industriji, do­
bij a ovaj način rada elastičnost, sposobnost da se naglo u skokovima širi (istaknuo
Marx), ograničenu jedino sirovinama i tržištem. Strojevi su s jedne strane ne­
posredni uzrok umnožavanju sirovina, kao što je npr. stroj za čišćenje pamuka
povećao proizvodnju pamuka. S druge strane jeftinoća strojnih proizvoda i revo-
lucionirani transport i saobraćaj jesu oružje za osvajanje stranih tržišta. Upro-
pašćavajući zanatsku proizvodnju tih zemalja, strojni način rada (istaknuli mi)
pretvara ih prinudnim putem u polje za proizvodnju njegovih sirovina. Tako je
Istočna Indija bila prisiljena da za Veliku Britaniju proizvodi pamuk, vunu, jutu,
konoplju, indigo itd. Trajna ,prenaseljenost’ radnika u zemljama krupne indus­

31 Imperijalističke multinacionalne kompanije danas postaju ne samo nosioci ekonomskog

razvitka kapitalističkog svijeta već i prvorazredan politički faktor. Po nekim mišljenjima, one
su čak izazvale nedavnu krizu na Bliskom istoku, kojom je prilikom došlo do poskupljenja nafte.
Kako su te kompanije glavni prerađivači nafte, to su one postale, po nekima, ipak glavni korisnik
efekata povišenja cijena nafte. N o i bez obzira na to, energetska kriza do koje je nedavno došlo
samo je jedan od oblika opće krize kapitalizma, i to opet zbog proširene reprodukcije i profitne
stope. Podaci pokazuju da je nafta najjeftinije gorivo, i to ne zbog stvarne situacije troškova proiz­
vodnje, nego zbog toga Što tu kapitalizam ima dominaciju i što je svoju proširenu reprodukciju
zasnivao na potrošnji nafte. D a je to točno, pokazuje i podatak koji je donio pariški ,,Le Monde”
odmah poslije posljednjeg rata na Bliskom istoku. On je donio da 1 litra benzina u Francuskoj
stoji 1,35 franaka. Od te sume ono što ubire francuska država iznosi 0,90 franaka, a svega 0,45
franaka ostaje za troškove proizvodnje, primanja zamalja proizvođača sirove nafte, troškove rafi­
nerije, distribucije itd. T o znači da je kapitalistička proširena reprodukcija bila zasnovana na
umjetnom držanju niskih cijena nafte. I sasvim je normalno što je u posljednjih 20-tak godina
nafta u strukturi potrošnje kao gorivo izbila daleko na prvo mjesto, tako da ona danas učestvuje
sa 60— 65% u izvorima energije, dok 25— 30% otpada na ugljen, a ostalo na hidroenergiju. S
druge strane, najveći proizvođači nafte jesu upravo zemlje u razvoju, na koje otpada 60% ukupne
svjetske proizvodnje nafte. Na kapitalističke razvijene zemlje otpada oko 24%, na socijalističke
zemlje oko 17%. Od kolikog je značenja takva situacija, pokazuje i činjenica da su SAD i pored
svoje znatne proizvodnje nafte oko 30— 40% svoje potrošnje podmirivale iz uvoza.

284
trije izvanredno ubrzava iseljavanje i kolonizaciju stranih zemalja, koje se pret­
varaju u plantaže sirovina za maticu zemlju, kao što je Australija npr. postala
dobavljač vune za Englesku. Stvara se nova internacionalna podjela rada, koja
odgovara novim sjedištima strojnog rada i koja jedan dio zemljine kugle pretvara
u prvenstveno poljoprivredno polje proizvodnje, a drugi dio u prvenstveno in­
dustrijsko polje.”32 Marx kaže da je ekonomski razvitak SAD također bio proi­
zvod evropske, odnosno engleske krupne industrije. On je, npr., smatrao da su
SAD još u 1866. godini, dakle kad su već bile dostigle visok stupanj ekonomskog
razvoja, bile u kolonijalnom odnosu prema Velikoj Britaniji. Engels je uz IV. iz­
danje I. toma „Kapitala” primijetio da premda su od tada (1866. g.) postale druga
industrijska sila svijeta, da još uvijek nisu bile sasvim izgubile svoj kolonijalni
karakter.33 Marx je svoju tvrdnju potkrijepio statističkim podacima iz kojih se
vidi stalno rastuća tendencija povećanja kretanja izvoza sirovina iz SAD u Veliku
Britaniju. Iz toga se vidi da je za Marxa izvoz sirovina, dakle izvoz proizvoda ni­
že faze obrade, osnova za uspostavljanje zavisnog odnosa, odnosno eksploatacije.
Posljedica stvaranja međunarodne podjele rada, tj. svjetskog tržišta što ga je
kapitalizam donio bila je od presudne važnosti za razvoj svih zemalja u svijetu.
Ona je u prvom redu podijelila svijet, generalno rečeno, na dvije grupe zemalja.
Razvijene su zemlje tom podjelom dobile novo polje djelovanja, nove mogućnosti
za akumulaciju kapitala, veće mogućnosti za ulaganje u postojani kapital, a da
u isto vrijeme ne padne profitna stopa, pa i da ne dođe do same krize. Stvaranje
velikog proširenog tržišta moralo bi se povoljno odraziti na sve zemlje u njemu.
Teško bi se, međutim, to moglo kazati za nerazvijene zemlje. Premda je, bez
sumnje, došlo do određenog razvoja u tim zemljama, ipak moramo konstatirati
da je kapitalistička međunarodna podjela rada stalno uspijevala da zadrži razvoj
proizvodnih snaga u nerazvijenim zemljama na nižem nivou. Ona je to postizala
stvaranjem određenog tipa ekonomije gdje je to zadržavanje nižeg nivoa razvitka
bilo moguće. Upravo jedan od zadataka nerazvijenih zemalja i cjelokupne svjet­
ske zajednice jest u tome da se prevlada takav tip ekonomije, da se izvrši određena
diverzifikacija ekonomije, proizvodnje, izvoza u prvom redu.

SOCIJALIZAM I SVJETSKO TRŽIŠTE

Sa stajališta svjetskog tržišta, socijalizam po tendenciji teži da omogući brži

ekonomski razvoj svih zemalja svijeta. To je njegovo historijsko opravdanje. Stoga
svaku novu promjenu na svjetskom tržištu koja ide u prilog bržem ekonomskom
razvoju svijeta, a naročito onom ogromnom broju nerazvijenih zemalja smatramo
kako rezultatom socijalizma, tako i njegovom pretpostavkom. Socijalizam ne bi
mogao postati vladajući društveni sistem kad ne bi mogao brže ekonomski ra­
zvijati sve zemlje svijeta.
Taj ubrzani ekonomski razvitak plod je socijalističkih elemenata, jer ka­
pitalizam je kao svjetski sistem u tom pogledu ograničen. No, kako još danas so­
cijalizam nije postao vladajući svjetski sistem privrede, to n je g o v utjecaj na eko­
nomski razvoj svijeta još nije presudan, iako on stalno jača. T u se ističe osnovni
princip otvorenosti prema svjetskoj privredi i svjetskom tržištu.

82 Marx: Kapital, I, str. 388— 9

33 Marx: Kapital, I, str. 389, fusnota

285
 Na ovom ćemo mjestu pretežno analizirati ekonomske odnose među po­
stojećim socijalističkim zemljama, izvlačeći iz toga bitna pitanja za odnos socija­
lizma i svjetskog tržišta. Postavlja se pri tom pitanje mjesta i uloge Savjeta za
uzajamnu ekonomsku pomoć (SEV) nekih socijalističkih zemalja.34 Naime, kako
se smatra da je „proširenje i produbljavanje te integracije (u okviru SEV-a — op.
B. Ć.) osnovna karakteristika suvremene etape razvoja svjetske socijalističke pri­
vrede” i da je „na suvremenoj etapi međudržavna socijalistička ekonomska in­
tegracija — stadij objektivnog procesa internacionalizacije ekonomskog života u
uslovima postojanja jedinstvenih odnosa . . . ., gdje se pojavljuje ne samo usko
zbližavanje zainteresiranih suverenih socijalističkih država u toj ili onoj ekonom­
skoj grani već i njihovo ekonomsko ujedinjavanje”,35 to se gornje pitanje postav­
lja kao tzv. prethodno pitanje za odnos socijalizma i svjetskog tržišta. Nadalje,
pledira se za stvaranje „dubokih i čvrstih ekonomskih i naučno-tehničkih veza”
Pri tome bi bili uzeti u obzir ovi principi:36
— koordinacija međudržavnih ekonomskih organizacija, nazvoj specijalizi­
ranih međunarodnih organizacija i poduzeća u pioširivanju i produb-
ljavanju dugoročnih unutargranskih i međugranskih međuzavisnosti, po­
sebno u tome razvoj naučno-tehničke suradnje, kooperacije i specija­
lizacije proizvodnje, formiranje i razvoj integriranog tržišta putem po­
stepenog ujedinjavanja nacionalnih tržišta zemalja članica;
— postepeno učvršćivanje suradnje na problemima planiranja, uključujući
koordinaciju perspektivnih nacionalnih planova narodne privrede, za­
jedničko planiranje i prognoziranje razvoja pojedinih grana i proizvodnji
pri „planskom korištenju robno-novčanih instrumenata” ;
— zaključivanje i realizacija međunarodnih trgovačkih ugovora i sporazuma,
naročito na široj osnovi, gdje se zahtijevaju čvrste uzajamne obaveze
i garancije za njihovo ispunjenje i osiguravaju ekonomske koristi u od­
nosima s trećim zemljama;
— dobrovoljna koordinacija nacionalnih ekonomskih politika, naročito u od­
nosu s trećim zemljama.
Ističe se, nadalje, da se karakter, pravac razvoja i ciljevi zbližavanja i inte­
gracije nacionalnih privreda suverenih država u svjetski socijalistički sistem od­
ređuje na bazi „istorodnog društvenog vlasništva sredstava za proizvodnju”.37
Prema nekim autorima,38 do integracije socijalističkih zemalja dolazi iz više
razloga. Prvi je razlog postizanje daljeg ubrzanog razvoja tih zemalja, i to metodom
industrijalizacije. Naime, u posljednjim je godinama došlo do opadanja stope
rasta u nekim socijalističkim zemljama (naročito u SSSR-u, ČSSR-u, DDR-u)
pa se ta činjenica uzima kao argument za čvršće ekonomsko integriranje u ok­
viru SEV-a. Drugi razlog koji se ističe jest osnovni marksistički stav o internacio­
nalizaciji proizvodnje i razmjene. Pri tom se ističe kako su mnoge socijalističke

34 SEV je osnovan 1949, godine: Njegove su članice: N R Bugarska, ČSSR, D R Njemačka,

N R Mađarska, N R Poljska, SR Rumunjska, SSSR, N R Mongolija, Kuba, Albanija je također
članica, ali ne sudjeluje u radu SEV-a. Naša zemlja surađuje u SEV-u na osnovi sporazuma iz
1964. godine.
. . 35 V. P. Sergejev: Ekonomska integracija — zakonomjerna etapa razvoja saradnje soci­
jalističkih zemalja, Voprosi filozofiji, N o 10/71, str. 18. i 19.
36 V. P. Sergejev: ibid.
37 V. P. Sergejev: ibid., str. 19.
38 V. Vasiljev: La politique d'intégration économique en Europe de l'Est, Problèmes
économiques, N o 1.284, od 9. V III, 1972, Paris.

286
zemlje izvanredno ovisne o svjetskom tržištu, jer velik dio svojega društvenog
proizvoda namjenjuju međunarodnoj razmjeni (Poljska 20%, DD R 22%, Bu­
garska 28%, ČSSR 30%, Mađarska 40%). Treći razlog koji te zemlje upućuje
na integraciju jest problem primarnih proizvoda. Naime, sve socijalističke zemlje
nisu podjednako opskrbljene primamim materijama, pa je SSSR postao glavni
snabdjevač sirovinama čitavog SEV-a (oko 61%). Zbog toga je ta pitanja trebalo
riješiti zajedničkim dogovorom. Slijedeći razlog integracije jest potreba za zaje­
dničkim investicijama, naročito u oblasti ekonomske infrastrukture, gdje su već
postignuti značajni rezultati (izgrađen naftovod „Prijateljstvo”, plinovod „M ir”,
zajednički vozni željeznički park i dr.).
Kaže se da je glavna tendencija u razvitku socijalističkih zemalja „duboko
zakonomjeran i historijski neophodan proces zbližavanja socijalističkih nacija i
država koji ih vodi k ekonomskom i političkom jedinstvu, k rastu i uvršćenju svih
oblika suradnje i uzajamne povezanosti”. Smatra se da do integracije socijali­
stičkih zemalja dolazi u svim oblastima: političkoj, ekonomskoj, kulturnoj. „Kom­
pleksni program” integracije jest generalni plan razvitka ekonomske suradnje, koji
u sebi sadrži razvitak socijalističke međunarodne podjele rada, postepenu likvi­
daciju razlika u nivou ekonomske razvijenosti među socijalističkim zemljama.
Suradnja, obuhvaća čitav proces reprodukcije: proizvodnju, razmjenu i pot­
rošnju.39
Međutim, proces integracije još nije preduboko prodro, premda se, npr.,
robna razmjena među zemljama članicama SEV-a povećala za više od 8 puta.
T u još djeluju objektivni ekonomski zakoni, čija je baza u nivou razvitka proiz­
vodnih snaga tih zemalja, pa zbog toga odnosi koji se razvijaju među socijalis­
tičkim zemljama još uvijek proizlaze iz robne proizvodnje gdje „robna vrijednost
postaje univerzalna” (Marx). Oni su podređeni djelovanju određenog oblika zakona
vrijednosti. O karakteru tih odnosa Engels je zapisao ovo: „. . . svaki mora tra­
žiti da proda što je moguće skuplje i da kupi što je moguće jeftinije. Kod svake
kupovine i prodaje nalaze se, dakle, dva čovjeka jedan nasuprot drugome, s ap­
solutno suprotnim interesima; sukob je odlučno neprijateljski, jer svaki pozna
intencije drugoga i zna da su one suprotstavljene njegovim. Prva je posljedica,
dakle, na jednoj strani međusobno nepovjerenje, a na drugoj opravdanje toga
nepovjerenja, primjena nemoralnih sredstava za sprovođenje nemoralnog cilja.
Tako je npr. prvo načelo u trgovini šutljivost, skrivanje svega onoga što bi moglo
sniziti vrijednost traženih artikala. Otuda posljedica: u trgovini je dozvoljeno iz­
vući što je moguće veću korist iz neznanja i povjerenja protivne strane a isto je
tako dozvoljeno hvaliti na svojoj robi svojstva kojih ona nema. Jednom riječju,
trgovina je legalna prevara. Da se praksa poklapa s tom teorijom, može mi po­
svjedočiti svaki trgovac, ako želi ostati vjeran istini”.40 A to što vrijedi za trgovinu
unutar jedne nacije, jedva da je potrebno reći, vrijedi i za trgovinu među nacijama.
Upravo je historijska misija socijalističkog društva da prevlada takve odnose među
ljudima, koji mogu biti prevladani samo ako se prevlada robna proizvodnja i dje­
lovanje zakona vrijednosti.
Kod objašnjena procesa ekonomskog i društveno-političkog povezivanja so­
cijalističkih zemalja u okviru SEV-a polazi se od internacionalizacije privrede
kao zakonite pojave. Ističe se kako je kapitalizam doveo do povezivanja svijeta,

39 Katušev: Mirovaja sistema so&jalizma, glavnije tendenciji razvitija, Komunist N o

5— 1972, Moskva
40 Marx-Engels: Rani radovi, Kultura, Zagreb, 1953, str. 93.

287
ali na njemu svojstven, proturječan način. Socijalizam kao novi sistem ima i tu
zadaću i unutrašnju mogućnost da učini ono što kapitalizam nije mogao učiniti
— da dovede do stvarnog ekonomskog jedinstva svijeta. Marx, Engels i Lenjin
davali su socijalizmu upravo takvu ulogu. Marx je pisao da će radnička klasa nu­
žno dovesti do „harmonične nacionalne i internacionalne koordinacije društvenih
oblika proizvodnje”. Engels navodi da samo probuđeni proletarijat može dovesti
do bratstva „među različitim nacijama”, a Lenjin je pisao da „starome svijetu,
svijetu nacionalnoga ugnjetavanja, nacionalne gložnje ili nacionalnog odvajanja,
radnici suprotstavljaju novi svijet jedinstva trudbenika svih nacija, u kojem nema
mjesta ni najmanjoj privilegiji, kao ni najmanjoj eksploataciji čovjeka od strane
čovjeka”.41 Dakle, uporišta za tumačenje procesa integracije socijalističkih zemalja
uspješno se nalaze u općim zakonitostima razvoja proizvodnih snaga kao nužnog
internacionalnog procesa, a i u djelima klasika marksizma, koji su tom procesu
poklanjali veliku pažnju.
Svi ti problemi zahtijevali bi mnogo širu obradu,42 što je ovom prilikom
nemoguće, a mislimo da nije ni potrebno. Važno je istaći da su Marx i Lenjin
ukazivali na dijalektičkiu povezanost nacionalnog i svjetskog razvitka, na nacio­
nalno kao konkretnu historijsku pojavu općehistorijskoga, tj. općečovječanskoga.43
Svjetska historija ne postoji oduvijek; historija kao svjetska historija jest rezultat.
Postoji nužna razlika između kapitalističke internacionalizacije i socijali­
stičke internacionalizacije. Internacionalizaciju u doba kapitalizma nužno prate
takve pojave kao što su kolonijalizam i neokolonijalizam, lokalni i svjetski ratovi,
nacionalno ugnjetavanje, nasilna asimilacija i rasni konflikti, eksploatatorska me­
đunarodna podjela rada, neravnomjerni razvoj pojedinih nacija. Taj proces treba
shvatiti kao „početak” u kapitalizmu, čiji će „završetak” biti u komunizmu. Prem­
da se uvažava44 proces internacionalizacije u kapitalizmu, treba istaći da so­
cijalistički proces internacionalizacije nosi posve nova obilježja. Njihova osnova
jest uništenje eksploatacije likvidacijom kapitalističke klase, nacionalna, politička
i ekonomska ravnopravnost, društvena svojina sredstava za proizvodnju. Ter­
min „socijalistička ekonomska integracija” jest, svakako, uži od pojma socijalističke
internacionalizacije ekonomike, ali svaka ova pojava uvjetuje jedna drugu. Po­
trebno je istaći da postoji realna opasnost da se neki konkretni oblik organizacije
proglasi za zakoniti oblik internacionalizacije ekonomike u uvjetima socijalizma.
Da je naša konstatacija točna, pokazuje i činjenica da postoji mogućnost konflika­
ta45 unutar SEV-a kao jednog od organizacionih oblika suradnje socijalističkih
zemalja. Zbog toga se moralo odustati od stvaranja supranacionalnih organa koji
bi zadirali „u sistem unutrašnjeg planiranja, financija i privrednog računa na­
cionalnih organa”,46 a djelatnost organa SEV-a zasniva se na punoj dobrovoljnosti.
Još nije izgrađen i razvijen mehanizam koji bi usklađivao nacionalne ekonomske
interese međusobno i s ekonomskim interesima zajednice zemalja SEV-a „na

41 Citirano po A. Aleksejevu: V rusle socijalističeskoj integraciji, ME i MO N o 3/74,

str. 16.
42 Vidi u našoj literaturi rad M . Popovića: O ekonomkim odnosima među socijalističkim
državama, Komunist br. 4 /4 9 , te rad D . Čalića: Osnivanje, zadaci i razvoj SEV-a, Naprijed,
Zagreb, 1969.
43 Vidi: Internacionalizacija obšćestvenoj žižnji v uslovijah razvitogo socijalizma, Voprosi
filozofiji br. 10/74 (diskusija)
44 Ibidem, str. 19.
46 I. Friss: Socijalistička ekonomska integracija i razvoj socijalizma u Mađarskoj, Među­
narodni problemi br. 1 /74, Beograd, str. 51.
46 I. Friss: ibid., str. 51.

288
način koji bi obezbeđivao da odluke budu povoljne za sve zemlje članice SEV.”47
Navodi se da je integiacija složen i dugotrajan proces, „koji nije, naravno, lišen
protivrečnosti i teškoća”.48 Za uspješan razvoj ekonomske suradnje među socija­
lističkim zemljama potreban je kritički prikaz. Kod nekih autora takav pi istup
nedostaje, što može samo štetiti razvoju. Potrebno je isticati sve one pozitivne
efekte integracije, a i teškoće, objektivne, subjektivne, pa i određene otpore. Po­
jedini autori ističu da je socijalistička ekonomska integracija višestran, širok i is­
prepleten proces suradnje socijalističkih zemalja koji odgovara fazi tzv. razvijenog
socijalizma, koju je dostigla većina članica SEV-a.49 Premda se integracija izvodi
iz nužnosti internacionalizacije ekonomije, ipak se ističu bitne razlike između
kapitalističke i socijalističke integracije. „Kapitalistička integracija predstavlja pro­
ces sjedinjavanja nacionalnih privreda zasnovanih na kapitalističkom privatnom
vlasništvu. Njezini subjekti jesu kapitalistički monopoli i buržoaske države. Zbog
toga ona služi interesima monopolističkoga kapitala. Ekonomski efekat kapitali­
stičke integracije ocjenjuje se prije svega po tome koliko ona stvara bolje uvjete
za djelatnost monopola, za rast profita, za povećanje eksploatacije radnika.”50 Dalje
se navodi da kapitalistička integracija znači osiguranje podjele tržišta i da ona pred­
stavlja ekonomsku bazu vojnih imperijalističkih blokova. S druge strane, soci­
jalistička integracija izražava „principijelno drugu historijsku tendenciju”. Ona
se javlja na višem stadiju razvitka socijalizma, a u fazi razvijenog socijalizma ona
izražava nužni internacionalni karakter svih oblasti društvenog života. Integra­
cija se smatra kao imanentna socijalizmu, spaja se s njegovom suštinom i izražava
fundamentalne crte njegova razvitka. Ona je zasnovana na „poznavanju ekonom­
skih zakona socijalizma i na sve većem njihovom iskorišćavanju”. Za razliku od
kapitalističke integracije, socijalistička je integracija određena prirodom društvenog
uređenja, ona je vezana za društveni karakter sredstava za proizvodnju, za pla­
niranje narodne privrede. „Socijalizam po prvi put u historiji čovječanstva stvara
realnu objektivnu osnovu za harmonično usklađivanje tendencije razvoja nacio­
nalnih privreda s tendencijom internacionalizacije privrednog života.” Društveno
vlasništvo ne rastavlja (otuđuje), već spaja ljude. „Odatle proizlazi da socijalistička
integracija nije opterećena nikakvim antagonizmima i dvojnostima svojstvenim
integracionom procesu u okviru kapitalizma”.51 Socijalistička integracija smatra
se korakom k „jedinstvenom svjetskom kooperativu”, o kojem je govorio Lenjin.
Ima autora koji upozoravaju i na teškoće u izgradnji ekonomske suradnje
među socijalističkim zemljama. Po našem mišljenju, te teškoće proizlaze iz još
uvijek prisutne robne proizvodnje, kao nužnosti, a i iz još uvijek prisutnog „car­
stva nužnosti”, za koje je Lenjin rekao da se „može i odužiti”. Akademik Friss
ističe, npr., da upravo zbog fiksnih ugovora o robnoj razmjeni među socijalističkim
zemljama u okviru SEV-a, dio poduzeća gubi interes za racionalizaciju, usavr­
šavanje, tehnički progres i za nastojanje da se dostigne i očuva suvremeni tehni­
čki nivo. Isto tako na polju naučno-tehničke suradnje kojoj se u SEV-u poklanja

47 I. Friss: ibid., str. 51.

48 I. Friss: ibid., str. 51.
49 Za razliku od prijašnjih shvaćanja i tvrdnji o završetku izgradnje socijalizma i prelasku
u komunizam, danas se govori o tzv. razvijenom socijalizmu što ga je dostigao SSSR i neke soci­
jalističke zemlje („većina zemalja SEV-a”). Po tom shvaćanju socijalizam bi imao svoju nižu
fazu i fazu razvijenog socijalizma. Mislimo da je to shvaćanje pravilnije od prijašnjega.
50 Dudinskij: Integracija i mirovaja socijalističeskaja sistema, Voprosi istoriji, No. 10/
/1974, str. 90.
61 Dudinskij: ibidem. Gore citirano iz njegova je rada.

19 P o litičk a ek on om ija socijalizm a 289

velika pažnja,52 dolazilo je do neželjenih posljedica. Naučno-tehnička pomoć je
besplatna, što je velika stvar. Ali kada je neka zemlja primila tu pomoć i usavr­
šila metode proizvodnje, ona je počela proizvoditi iste proizvode kao i zemlja da­
valac pomoći. Ako nije mogla prodati svoje proizvode na unutrašnjem tržištu
SEV-a, ona je izvozila te proizvode na svjetsko tržište i pri tom konkurirala osta­
lim članicama SEV-a. „To je dovelo do vidne i potpuno razumljive uzdržanosti
u odnosima besplatne razmjene novih vrijednih otkrića, pronalazaka i proizvodne
tehnologije.”53 Još se uvijek smatra da je suradnja među socijalističkim zemljama
tek budućnost, a u mnogo manjoj mjeri stvarnost. Razlozi su tome još mnogo­
brojni. O njima detaljno piše Friss. On navodi da u širokim slojevima mađarskog
društva ima još dosta ostataka prošlosti pa se čak neke nesocijalističke pojave
razvijaju i na tlu socijalističkog društva. U svakom se čovjeku nalazi novo po­
miješano sa starim, „te čas jedno preovlađuje, čas drugo”. Akademik Friss dalje
piše: „Mi moramo da se borimo protiv prošlosti, za pobjedu novog, ali vodeći
računa o datim uvjetima. Ako se ti uvjeti prenebregnu, onda se neizbježno za­
pada u subjektivizam.”54 On se zalaže za poštovanje specifičnosti u razvoju svake
zemlje, za što se zalagao i Lenjin. On ističe kako je dobra strana da SEV ne stvara
nikakve nadnacionalne organe, premda od suradnje u SEV-u sve zemlje imaju
koristi, pa je ona nužna.

Zakon vrijednosti i ekonomski odnosi m eđu socijalističkim

zem ljam a
U vezi sa širenjem i produbljivanjem oblika suradnje s drugim nacionalnim
ekonomijama logički se postavlja pitanje vrednovanja što je koja strana pridonijela
rezultatu suradnje. Bez obzira na razne modifikacije, mjeritelj rada u sadašnjoj
etapi razvoja može biti samo zakon vrijednosti. Da bi zakon vrijednosti mogao
pridonijeti raznim oblicima međunarodne suradnje, presudan je uvjet prelaza
nacionalnih valuta na princip konvertibilnosti. Za pielaz na konvertibilnost po­
trebno je da nacionalna ekonomika bude ekonomski sposobna. Temelj te spo­
sobnosti jest produktivnost rada. Isto tako, da bi djelovanje zakona vrijednosti
jačalo međunarodnu suradnju, potrebno je tom zahtjevu prilagođivati i privredne
instrumente kao što su carine i slično. Problem carina i sličnih izvozno-uvoznih
barijera u današnjem je svjetskom razvoju jedno od fundamentalnih pitanja. So­
cijalističke zemlje daju novu kvalitetu procesu privredne suradnje u međunarod­
nim okviiima.
Socijalističke su zemlje prisiljene da trguju s kapitalističkim zemljama, i
to po cijenama koje vrijede na svjetskom tržištu. „S obzirom na to objektivno
je nužno pri formiranju cijene na svjetskom socijalističkom tržištu da vodimo
računa o cijenama kapitalističkog svjetskog tržišta.”55
Unutar „socijalističkog svjetskog sistema privrede” ima još mnogo problema,
koji se odnose u prvom redu na formiranje cijena i djelovanje zakona vrijednosti
na „socijalističkom svjetskom tržištu”. Baš tom pitanju nije se poklanjala dovoljna

1971 52 *>etrov: Meždunarodnoje naučno-tehničeskoje sotrudničestvo, Moskva,

53 Friss: ibid., str. 54.
64 Friss: ibid.
65 Vidi: V. Kaigl: Socijalistički svjetski sistem privrede, Spoljno-politička dokumen­
tacija, N o 7 /59, Beograd, str. 5.

290
pažnja, dok se o ostalim pitanjima mnogo pisalo i piše (npr. o planiranju i koor­
diniranju, o međunarodnoj socijalističkoj podjeli rada, o specijalizaciji i koopera­
ciji itd.). O pitanju djelovanja zakona vrijednosti i o načinu formiranja cijena nije
se mnogo pisalo. Rijetki su oni autori koji su pokretali to veoma značajno pi­
tanje. To nas upućuje na zaključak da još uvijek u ekonomskim odnosima među
socijalističkim zemljama nije prevladan čisto politički momenat. To je na neki
način izraženo ovim riječima: „Kupac je imao interesa da kupuje na socijalis­
tičkom svjetskom tržištu upravo u trenutku kada je prodavaocu izgledalo da
prodajom na kapitalističkom svjetskom tržištu osigurava veću korist. Pojedinoj
socijalističkoj zemlji bila je unosnija prodaja na socijalističkom svjetskom tržištu
onda kad su ostale socijalističke zemlje bile zainteresirane da kupuju na kapita­
lističkom svjetskom tržištu”.56
Isti autor ovako ocjenjuje razvoj odnosa u SEV-u: ,,U unutrašnjem životu
zemalja SEV-a u toku je pioces vrenja. To praktično dolazi dQ izražaja u preo-
bražavanju privrednih mehanizama. I usprkos svim razmimoilaženjima u poje­
dinostima, provodi se isti pravac. Jačanjem robnih i financijskih veza, boljim is­
korištavanjem tržišnih mehanizama, korištenjem kategorije dobitka itd. zemlje SEV-a
nastoje da sistem državnog usmjeravanja narodne privrede preobraze tako da se
njena efikasnost poboljša.
Da li se principi i metode suradnje što se primjenjuju u trgovini između
zemalja SEV-a mogu izolirati od promjena koje se dešavaju u metodama unut­
rašnjeg usmjeravanja? To je moguće, ali će praktično uzrokovati sve više pio-
blema s obzirom na međunarodnu suradnju. Reforma privrednog mehanizma u
zemljama SEV-a postavlja u prvi plan robne i financijske odnose. Iz toga očito
proizlazi tendencija da taj princip dođe do izražaja i u međunarodnim ekonom­
skim odnosima.”57 Moglo bi se zaključiti da se ugledni mađarski ekonomist u
stvari zalaže za takvu ekonomsku reformu unutar socijalističkih zemalja koja bi
inaugurirala zakon vrijednosti. Tada bi to bila baza i za ekonomske odnose među
socijalističkim zemljama. To on odmah zatim i kaže: „Naš je cilj ostvarivanje
vlastitog tržišta, a ne vlastite baze cijena”.
U diskusiji o formiranju cijena još uvijek prevladavaju dva mišljenja. Jedno
je ono koje teži za tim da se cijene formiraju na vlastitoj bazi odnosa unutar so­
cijalističke međunarodne podjele rada. Osnovica ove teorije jest u tome da bi tre­
balo da se cijene formiraju na osnovi stvarnih troškova proizvodnje zemlje is-
poručioca, pa bi izražavale nacionalnu vrijednost robe. Drugo je miš’jenje da se
cijene imaju formirati na bazi „svjetske vrijednosti”. O tome se danas još vode
diskusije. Međutim, čini se da još uvijek neće biti moguće pristupiti formiranju
cijena na bazi unutrašnjih cijena SEV-a, ili pojedinih zemalja unutar SEV-a,
dok se ne riješe neka načelna prethodna pitanja. Naime, proizvođači bi morali
naći vlastiti interes u takvu načinu formiranja cijena. Osim toga, socijalistički
sektor privrede u svjetskoj trgovini još uvijek čini manji dio, pa formiranje cijena
jia svjetskom tržištu zavisi u velikoj mjeri od kapitalističke privrede, i na taj način
kapitalistički sistem utječe na formiranje svjetskih cijena, pa time i na cijene u
socijalističkim zemljama. Smatra se da formulacija o „vlastitoj cijeni” unutar
SEV-a, mora preživjeti određenu modifikaciju. Po njegovu mišljenju, ,,u buduć­

68 Csikos Nagy Bela: Problem formiranja cijena na socijalističkom svjetskom tržištu,

Kbzgaszdasagi Szemle, br. 12/1959.
57 Nekoliko teoretskih problema cijena u trgovini između zemalja SEV-a, Kozgaszdasagi
Szemle, januar 1967, Budapest

19* 291
nosti cijene robnoj razmjeni među našim zemljama (zemljama SEV-a — op.
B. Ć.) moraju biti zasnovane na prosječnim troškovima proizvodnje svih naših
zemalja plus određeni procent akumulacije.”58
Karakteristično je mišljenje da nije moguće stvoriti vlastiti sistem svjet­
skih cijena za socijalističke zemlje. ,,U kompetenciji je SEV-a stvaranje načela
robne razmjene preko sistema cijena, koji treba da vodi računa o zahtjevima ek­
vivalentne razmjene u skladu s djelovanjem zakona vrijednosti na tržištu soci­
jalističkih zemalja. T u se javlja problem da li postoji mogućnost koju zastupaju
sovjetski ekonomisti odvajanja formiranja cijena od cijena svjetskog tržišta kapi­
talističkih zemalja i izrade vlastitih odnosa za tržišta socijalističkih zemalja. Si­
stem cijena u vanjskoj trgovini igra bitnu ulogu u orijentaciji međunarodne podjele
rada, procjeni potreba tržišta za datu robu, u rentabilnosti i efikasnosti vanjske
trgovine. Nije moguće stvoriti vlastiti sistem svjetskih cijena za socijalističke
zemlje.”59
Naročito se danas u suradnji među socijalističkim zemljama napada po­
stojeći sistem cijena jer ima za posljedicu redistribuciju nacionalnog dohotka.
Danas sve više prevladava stajalište da takozvano „socijalističko svjetsko
tržište” ne može biti odvojeno od svjetskog tržišta, te da temelj razmjene treba
da bude svjetska produktivnost, a to znači i cijene treba da budu izvedene iz nje
i u skladu s njom.
U uglednom sovjetskom časopisu „Vestnik Moskovskogo universiteta” u
broju 2/70. prikazje se najnovija praksa kako se to važno pitanje danas rješava
u okviru SEV-a. U njemu piše da se cijene različitih kapitalističkih svjetskih tr­
žišta „očiste” od „spekulativno-monopolističkih i konjunkturnih naslaga”, pa onda
postaju osnova za formiranje cijena na tzv. socijalističkom svjetskom tržištu. U
suglasnosti sa zainteresiranim socijalističkim zemljama, cijene koje su dobivene
putem takve korekcije kapitalističkih svjetskih cijena, prvo, stabiliziraju se u od­
ređenom periodu i, drugo, ustavljuju se na istom nivou za sve zemlje koje su uče­
stvovale u tom dogovoru. Na taj se način osigurava planomjerni razvoj nacionalnih
privieda, s jedne strane, i čitavog niza međunarodnih socijalističkih institucija
(kao što su, npr., međudržavna proizvodna poduzeća, međunarodna banka SEV-a
i di.), s druge strane.
Nadalje se konstatira da u isto vrijeme članice SEV-a „idu daljim putem
traženja i usavršavanja formiranja cijena na svjetskom socijalističkom tržištu i
usavršavanja čitavog robnovalutnog sistema toga tržišta”. Mnogi ekonomisti, kako
se navodi u časopisu, istražuju mogućnost formiranja vlastitih cijena u okviru
SEV-a, tj. cijena koje bi imale svoju vlastitu osnovu. „Pod vlastitom bazom cijena
mnogi ekonomisti obično imaju u vidu iskorišćavanje u budućnosti cijena što
su sadržane u osnovi robnih cijena toga tržišta, ne, očišćenih’ cijena kapitalističkog
tržišta, nego društvenih troškova proizvodnje koji objektivno nastaju u speci­
fičnim uvjetima socijalističke reprodukcije i pojavljuju se u okviru ekonomskih
odnosa među socijalističkim zemljama” (str. 76). Prelaz na vlastitu bazu formi­
ranja cijena u okviru SEV-a bit će „nova historijska etapa međunarodnog po-
društvovljenja rada, pa je spoznaja svjetskih troškova proizvodnje jedan od ele­
menata socijalizma u sferi međunarodnih proizvodnih odnosa”. Jasno je da će

68 Prema časopisu „Spoljnopolitička dokumentacija”, N o 7/1960, Beograd

59 J. Rutkovski: Razvoj financijske suradnje u SEV-u, Ekonomski pregled, N o 5/65,
Zagreb

292
pri postepenom prelazu tzv. socijalističkog svjetskog tržišta na „vlastitu bazu ci­
jena” biti potrebno „pažljivo izučavati procese podruštvovljenja rada u kapitali­
stičkom svijetu i obavezno pratiti kretanje cijena na svjetskim kapitalističkim tr­
žištima”. Bit će potrebno pratiti kretanje produktivnosti rada (podruštvljenje pro­
izvodnje), jer, prema mišljenju časopisa, uslijed neperfektnosti tržišta u kapita­
lizmu dolazi do znatnog odstupanja cijena od vrijednsoti. Tako je, npr., u po­
sljednjih 10 godina produktivnost rada kod kapitalističkih zemalja poralsa od 30
do 80%, a cijene su ipak porasle umjesto da su pale. Kako se vidi, došlo se do
zaključka da bi bilo iluzorno i ekonomski neoportuno zanemarivati postojanje
svjetskih cijena. To bi se, svakako, veoma nepovoljno odrazilo u razvoju proi­
zvodnosti rada.
U vezi sa što bržim svladavanjem tih teškoća predlaže se što čvršća koor­
dinacija planova narodne privrede zemalja članica SEV-a. Predlaže se izrada me-
đugranskih bilanci proizvodnje i potrošnje. Time bi se mogle uspoređivati cijene
pojedinih grana (i proizvoda) na socijalističkom svjetskom tržištu, koje bi odra­
žavale specifične objektivne uvjete, prije svega, socijalističke reprodukcije. Na taj
način došlo bi se mnogo bliže do mogućnosti formiranja vlastitog sistema cijena
u okviru SEV-a.
U vezi s problemom cijena zemlje SEV-a sporazumjele su se još 1958. go­
dine da uzimaju cijene svjetskog tržišta, ali očišćene od konjunkturnih kolebanja
toga tržišta i utjecaja monopolnog kapitala. Ta; princip, koji viijedi i danas, često
se dovodi pod kritiku, jer da su takve cijene sa zakašnjenjem pratile promjene koje
su proistjecale iz razvoja tehnike, promjena u proizvodnim troškovima i odnosima
cijena na svjetskom tržištu. Posljedica je bila kočenje tehničkog progresa u SEV-u.
To je, svakako, ozbiljan prigovor.60
Sistem cijena i obračuna među zemljama SEV-a izuzetno je važan. „Us­
pjeh privredne i naučno-tehničke integracije u velikoj mjeri zavisi od toga koliko
će se realno određivati cijene međusobnih isporuka i devizni kursevi zemalja
SEV-a.”61
Međutim, stvar s formiranjem cijena neće ići jednostavno. T u se, svakako,
radi o tome da socijalističke zemlje još vrlo malo učestvuju u svjetskoj trgovini
(oko 10%). S druge strane, njihova produktivnost rada još nije na nivou najraz­
vijenijih kapitalističkih zemalja. Zato bi zatvaranje u granice SEV-a bilo dosta
opasno. U vezi s tim postavlja se pitanje da li stav da „svjetska socijalistička
privreda predstavlja novu etapu socijalističkog načina proizvodnje” i da „razvitak
svjetskog socijalističkog sistema privrede proizlazi iz općih zakona socijalizma i
specifičnih zakonomjernosti razvoja ekonomskih međuodnosa među socijalističkim
zemljama”62 može izdržati ozbiljniju naučnu kritiku. Naime, možemo prihvatiti
činjenicu da postoji objektivna nužnost povezivanja ekonomika socijalističkih ze­
malja, jer je internacionalizacija ekonomike općesvjetska pojava, ali se postavlja
pitanje da li je konkretni oblik suradnje u okviru SEV-a zakonitost socijalizma.
Ne možemo a da takva mišljenja ne dovedemo pod znak pitanja, u prvom redu
u interesu jačanja samog socijalizma u svijetu uopće. Poznata je činjenica da

60 Taj prigovor stavili su akademik Friss (Mađarska) u citiranom radu i Bogomolov (SSSR)
u svom radu „Ekonomska integracija zemalja SEV-a”., objavljenom u časopisu Međunarodni
problemi br. 2/1972, Beograd
61 Bogomolov: ibid., str. 92.
62 M . H. Osmova: V. I. Lenjin o tendencijah razvitija socijalizma i problemi formi-
rovanija socijalističeskoj sistemi, Vestnik Moskovskogo universiteta br. 2/1970, str. 63.

293
znatan dio socijalističkog svijeta ne sudjeluje na takav način u radu SEV-a. Isto
tako danas sve veći broj zemalja u razvoju kreće se u pravcu socijalizma. Ne pri­
znati to, kao i one socijalističke tekovine u razvijenim kapitalističkim zemljama,
značilo bi sužavati mogućnosti svjetskog socijalizma.
Zbog svega toga polazimo sa stajališta da međunarodna vrijednost robe
koja se formira na svjetskom socijalističkom tržištu — u principu treba da se od­
ređuje na osnovi nivoa proizvodnosti rada u okviru svjetske privrede, a to znači
da usvajamo zakon vrijednosti kao bazu foimiranja cijena. Taj se zakon ne može
provoditi administrativnim putem, ali se ne može pretpostaviti ni to da bi se utje­
caj zakona vrijednosti mogao administrativnim putem potpuno eliminirati. Dje­
lovanje zakona vrijednosti pretpostavlja takav mehanizam u kojem tržište nije
regulirano administrativnim, nego privrednim sredstvima, pa je stoga cijena tr­
žišna cijena.

SOCIJALIZMU JE SVJETSKO TRŽIŠTE NEOPHODNO

U zaključku možemo utvrditi da se socijalizam potvrđuje tek u svjetskim
okvirima. U suvremenim uvjetima razvoja proizvodnih snaga taj je okvir svjetsko
tržište. Zbog toga je otvorenost prema svjetskom tržištu imperativ socijalizma.
No, do naših dana socijalizam se nije mogao jače otvarati prema svjetskom tr­
žištu zbog potrebe brze unutrašnje industrijalizacije. Bilo je potrebno uspostaviti
potpun državni monopol nad vanjskom trgovinom. Tako je došlo do autarkičnih
tendencija u socijalističkim zemljama. O tome govori podatak da socijalističke
zemlje učestvuju sa oko 10% u svjetskoj trgovini, što je suviše malo u odnosu
na njihove ekonomske potencijale. Međutim, sve se više uviđa nužnost većeg
angažiranja socijalističkih zemalja u svjetskoj trgovini. To se podjednako odnosi
na nerazvijene i razvijene kapitalističke države. „Danas se međunarodna suradnja
na bazi međunarodne podjele rada podiže na viši nivo. Sve se češće zaključuju
među njima (kapitalističkim i socijalističkim državama — op. B. Ć.) ugoveri o
specijalizaciji i kooperaciji u sferi naučno-tehničke djelatnosti, proizvodnje i rea­
lizacije gotove produkcije.”63 Dakle, radi se o tome da se socijalističke zemlje uk­
ljučuju u svjetski proces reprodukcije, pri čemu je „intenzifikacija vanjske trgovine
i drugih oblika ekonomskih odnosa među državama s različitim društvenim si­
stemima karakteristična pojava međunarodnog života.”64 V. I. Lenjin je pisao da
ne vidi nikakvih razloga zbog kojih jedna socijalistička zemlja kao što je SSSR
ne bi imala neograničene djelotvorne odnose s kapitalističkim zemljama.65
Danas je ta suradnja već dobila široke razmjere, kako u pioizvodnji tako i
kreditiranju privrednog razvoja socijalističkih zemalja. Trgovina socijalističkih ze­
malja s razvijenim kapitalističkim zemljama raste po većoj stopi od porasta ukup­
ne svjetske trgovine. U periodu od 1960. do 1970. godine trgovina zemalja SEV-a
s razvijenim kapitalističkim zemljama rasla je po prosječnoj stopi od 10,2%, dok
je ukupna svjetska trgovina rasla po stopi od 7,8%. Znatan dio svoje vanjsko­
trgovinske razmjene socijalističke zemlje obavljaju s razvijenim kapitalističkim
zemljama. T i su odnosi vidljivi iz sledeće tabele:

63 A. Vetrov: Problemi ekonomičeskih svjazej „Vostok— Zapad”, Vnešnjaja torgovlja, br.

1/1971.
64 A. Vetrov: ibid.
66 V. I. Lenjin: Ukupna djela, tom 40, str. 152, (ruski)

294
 UČEŠĆE VANJSKOTRGOVINSKE RAZMJENE ZEMALJA OCDE— SEV
U NJIHOVOJ UKUPNOJ VANJSKOJ T R G O V IN I

1960. 1965. 1970.

Zemlje SEV-a 20,5 21,1 23,2

Zemlje OCDE 2,6 3,0 3,2

Kao što se vidi, socijalističke zemlje znatno više svoje vanjske trgovine obav­
ljaju s kapitalističkim zemljama nego što je to obratno.
Zaključno možemo reći da su socijalističke zemlje veoma zainteresirane za
što svestraniji razvoj svjetskog tržišta i međunarodnih ekonomskih odnosa uopće.
Socijalističke zemlje tu danas nalaze svoj ekonomski interes.66 Taj će interes če­
sto biti jači nego što ga imaju kapitalističke zemlje. Kapitalisti kao nosioci razvoja
u kapitalističkim zemljama zainteresirani su prvenstveno za dobivanje profita, a
to je moguće ostvariti i ekonomskom suradnjom sa socijalističkim zemljama. Taj
inteies kod njih nastaje u prvom redu zbog širokog tržišta socijalističkih zemalja,
koje je k tome još u razvoju, naročito tržišta industrijske opreme, ali i tržišta ši­
roke potrošnje. Socijalističke zemlje često će ponuditi otplatu investicionih kre­
dita svojim sirovinama koje su vrlo interesantne za industriju kapitalističkih ze­
malja (nafta, plin, drvna masa, boksit i dr.). Taj oblik suradnje prerasta u više
forme — specijalizaciju i koopeiaciju, pa i šire. Kapitalisti pojedinih kapitali­
stičkih zemalja uvidjeli su da im široko tržište socijalističkih zemalja daje dvije
prednosti: plasiranje robe i konkurentsku sposobnost na ostalim tržištima svijeta.67
Naročito je značajan plasman nove tehnike i tehnologije u socijalističke zem­
lje, što objektivno pomaže ekonomski razvitak socijalističkih zemalja, a time i
razvoj socijalizma kao svjetskog procesa. Na političkom planu taj proces uvjetuje
razvoj politike aktivne miroljubive koegzistencije.
Socijalističke zemlje unose novu kvalitetu u odnose sa zemljama u razvoju.
T u ima dosta elemenata koji govore u prilog tezi da se radi o ekonomskoj pomoći,
razumijevanju i solidarnosti. Konačno, i u jednom dijelu međunarodne ekonomije
profit prestaje biti osnovni pokretač aktivnosti. Socijalističke zemlje pomažu rje­
šenje ključnog pitanja zemalja u razvoju, a to je pitanje ubrzane industrijalizacije.68

66 Takav je, npr., slučaj s tzv. „tjumenskim projektom” u SSSR-u, prema kojem će japan­
ski kapital učestvovati u realizaciji programa iskorištavanja nafte i plina u Sibiru i na sovjetskom
Dalekom istoku.
67 Možemo navesti samo kao primjer projekt izgradnje sibirskog plinovoda, koji će se
protezati sve do Italije, a čije će cijevi izgraditi njemačka tvrtka „Manncsmann”. Cijevi će biti
promjera 2,5 m, što još u svijetu nije rađeno. Vrijednost radova iznosit će 1,2 milijarde D M ,
Što iznosi koliko cijeli izvoz SSSR-a u Zapadnu Njemačku u 1971. godini. Spomenimo još i ve­
liki ,,FIA T ”-ov projekt izgradnje automobila u SSSR-u, te pregovore što se vode između sovjet­
skih i zapadnonjemačkih tvrtki o izgradnji tvornica umjetnih vlakana, magnetofona i magneto-
skopa, električnih uređaja za lokomotive, postrojenja za telekomunikacije itd.
68 T o se postiže izvozom kompletne opreme iz socijalističkih zemalja, zatim izgradnjom
kompletnih industrijskih postrojenja i drugih objekata, investicijama u rješavanju infrastrukture,
slanjem stučnjaka itd.-T u dolazi i pomoć zemljama u razvoju putem školovanja sve većeg broja
njihovih studenata. Najvažnije je ipak da trgovački ugovori između socijalističkih zemalja i ze­
malja u razvoju budu što dugoročniji i što čvršći.

295
 Prema tome, socijalizam ima aktivan odnos prema svjetskom tržištu. On
ga smatra jedinstvenom svjetskom pojavom. To je mjesto gdje sve zemlje svijeta
mjere svoju produktivnost rada, ono je rezultat razvoja svjetske ekonomike, ali
i pretpostavka za razvoj svih zemalja svijeta.

IZGRADNJA SVJETSKE EKONOMIKE

Iz dosadašnje analize proizlazi jedan od generalnih zaključaka: svjetska se

privreda razvija u pravcu izgradnje svjetske ekonomike. Kapitalizam je uspos­
tavio taj svjetski sistem privrede, ali s njemu svojstvenim proturječnostima i ogra­
ničenostima. Socijalizam tu ima svoju bitnu ulogu, ali i svoju šansu. Proces iz­
gradnje svjetske ekonomike vezan je uz lazvoj proizvodnih snaga, koje determini­
raju izgradnju svjetske ekonomike svojim multipliciranjem i povezivanjem putem
međuzavisnosti elemenata ukupnog društvenog rada. Izgradnja svjetske ekonomike
historijski je proces, za koji Lenjin kaže ovo: „Pitanje vanjske trgovine i vanjskog
tržišta je historijsko pitanje, pitanje konkretnih uvjeta razvitka kapitalizma.”e9
Istražujući takve ekonomske kategorije kao što su vanjska trgovina, među­
narodna podjela rada, svjetsko tržište, klasici marksizma—lenjinizma pošli su od
tijesne povezanosti tih kategorija s materijalnom proizvodnjom, tj. od presudne
uloge samog procesa proizvodnje. Tehnički progres i napredak proizvodnih snaga
vuče za sobom razvitak specijalizacije proizvodnje, društvene podjele rada, kako
unutar pojedinih zemalja tako i među njima, a kao rezultat toga razvija se među­
narodna trgovina i svjetsko tržište. Pri tom proizvodni odnosi djeluju na karakter
međunarodne podjele rada i na realni sadržaj ekonomskih međuzavisnosti između
proizvodnje i svjetskog tržišta. Međunarodni odnosi proizvodnje historijska su
kategorija, koja zavisi od cjeline ekonomskih i političkih odnosa svijeta. „Ne samo
odnos jedne nacije prema drugima, nego i sva unutrašnja struktura same nacije
zavisi od stupnja razvitka njezine proizvodnje i njezinog unutrašnjeg i vanjskog
saobraćaja. Nivo razvitka proizvodnih snaga neke nacije zavisi od toga do kakvog
je stupnja u njoj razvijena podjela rada. Svaka nova proizvodna snaga . . . . vuče
za sobom daljnji razvitak podjele rada . . .,r7° Razvitkom međunarodne podjele
rada i internacionalizacije privrednog života, zemlje su stupile u sve tješnje među­
sobne odnose. Na određenom stupnju toga razvitka stvorena je svjetska privreda,
koja predstavlja sveukupnost nacionalnih privreda, ali u složenoj međuzavisnosti
i interakciji. Svjetska privreda stvorena u kapitalizmu razvijat će se zakonito dalje,
tako da će, prema Lenjinu, postojati tendencija stvaranja jedinstvene, od strane
proletarijata svih nacija zajedničkim planom regulirane svjetske privrede, kao cje­
line, tendencija koja se potpuno jasno ispoljila već u kapitalizmu i koja će se bezu­
vjetno dalje razvijati i potpuno završiti u socijalizmu. Lenjin, prema tome, smatra
da kapitalizam ne može „potpuno završiti” stvaranje svjetske ekonomike, nego
da će to učiniti socijalizam. Naravno, Lenjin nije propustio da istakne „historijski
progresivni rad” kapitalizma na rušenju feudalne zatvorenosti „sjedinjujući sve
zemlje svjeta u jedinstvenu privrednu cjelinu”. Prelaskom kapitalizma u mono­
polski stadij, svjetskoprivredne veze dobile su nove impulse, i to „u dubinu” (ra­
zvoj monopola podruštvljavanjem proizvodnje) i „u širinu” (uvlačenje gotovo svih
zemalja svijeta u vrtlog” svjetske privrede). Kapitalizam je svjetsku privredu stalno6970

69 Lenjin: Izabrana delà, tom III, Beograd, 1960/61, str. 175.

70 Marx-Engels: Soč., t. 3, str. 20. Vidi i naš prijevod u „Ranim radovima”, str. 289.

296
 vodio na ivici kriza i depresija. Marx je na to upozorio kada je govorio da premda
je kapitalistički način proizvodnje historijsko sredstvo razvoja materijalnih proi­
zvodnih snaga i izgradnje njima odgovarajućeg svjetskog tržišta, da je on u isto
vrijeme opterećen proturječnostima između takve njegove historijske zadaće i
svojstvenih mu odnosa proizvodnje.
Za suvremeni svijet karakteristično je da više ne postoji jedinstven svjetski
kapitalistički sistem. Uporedo s postojanjem kapitalizma izgrađuje se i socijalis­
tičko društvo, i to danas na 26% površine zemljine kugle, gdje živi 1/3 svjetskog
stanovništva, gdje se stvara gotovo 40% svjetske industrijske proizvodnje, odakle
dolazi oko 11% svjetske trgovine. U isto vrijeme raspao se i kolonijalni sistem
svjetskog kapitalizma i na njegovo je mjesto stupio velik broj slobodnih zemalja,
ali nerazvijenih.
Lenjin je još na početku razvoja Sovjetske Rusije kao socijalističke zemlje
inaugurirao politiku miroljubive koegzistencije i ekonomske suradnje među dr­
žavama različitih ekonomskih i društvenih sistema. On je pri tome utvrdio da,
npr., kod ekonomske blokade koju su nametnule kapitalističke sile mladoj sov­
jetskoj republici ne zna kome će ona više štetiti. U isto vrijeme Lenjin je stalno
upozoravao na nužnost suradnje SSSR-a s kapitalističkim zemljama. Zalagao se
da ta suradnja bude svestrana (na polju trgovine, primanja znanja, licencija, teh­
nologije, stručnjaka, davanja koncesija kapitalistima da pokrenu radove na isko­
rištavanju prirodnih bogatstava prostrane ruske zemlje, a zatim se zalagao za pri­
manje kredita od kapitalističkih zemalja, poduzeća i banaka, itd.). U vezi s time
vrlo je interesantno njegovo pismo komunistima kavkaskih republika od 14. ap­
rila 1921. On je uočio da je Rusija ekonomski u znatnoj mjeri odsječena od ra­
zvijenih kapitalističkih zemalja. Kavkaz, prema njemu, može brže i lakše organi­
zirati „zajedničko življenje” i razmjenu iobe s kapitalističkim Zapadom. Lenjin
navodi da treba „iskorištavati ekonomski na sve moguće načine, intenzivno, brzo,
kapitalistički Zapad politikom koncesija i robne razmjene s njim. . . . postoji puna
mogućnost da se široko razvije politika koncesija i robna razmjena s inozemstvom.”
U istom pismu Lenjin ističe da „to treba učiniti široko, odlučno, vješto i obazrivo
. . . Svom snagom razviti, iskorištavajući razmjenu robe s Italijom, Amerikom
i drugim zemljama, proizvodne snage (Kavkaza).” Lenjin vidi potrebu da se sov­
jetske republike Kavkaza ekonomski odmah „naslone na robnu razmjenu s kapi­
talističkim inozemstvom; ne tvrdičite: neka ono (tj. kapitalističko inozemtsvo —
op. B. Ć.) dobije desetke milijuna najvrednijih proizvoda rudarstva”. Za vrijeme
tzv. nove ekonomske politike taj je zahtjev došao do izražaja na planu cijele Sov­
jetske Rusije. Koliko je Lenjin pažnje poklanjao ekonomskim odnosima mlade
socijalističke države s inozemstvom pokazuje i primjer njegova odnosa prema
konferenciji pod okriljem Vijeća Lige naroda koja je održana u Genovi (Italija)
1922. godine. Lenjin je svoj politički izvještaj na XI. konkresu Komunističke partije
(boljševika) 27. III. 1922. započeo s „najaktuelnijim sada pitanjem”, a to je pitanje
učešća Sovjetske Rusije na spomenutoj konferenciji. Lenjin je naveo: „. .. mi u
Genovu ne idemo kao komunisti, nego kao trgovci. Nama je potrebno da trgujemo,
i njima je potrebno da trguju. Mi bismo htjeli da trgujemo u svoju korist, a oni bi
htjeli da to bude u njihovu korist.” No Lenjin upozorava da i na drugoj strani mora
biti razumijevanja i da će nužno doći do popuštanja. „Jasno da nama, kada u
Genovu idemo kao trgovci, nije svejedno da li imamo posla s onim predstavnicima
buržoaskog tabora koji su skloni rješavanju pitanja ratom, ili s onim . . . koji su
skloni pacifizmu, pa makar on bio i najgori i, s gledišta komunizma, ne mogao da
izdrži ni najmanju kritiku. No bio bi loš trgovac tko ne bi umio da shvati tu raz­

297
lik u . . Lenjin je vrlo oprezan, on izjavljuje da ne može jamčiti za uspjeh Đe-
novske konferencije, ali uočava da „najneodložniji, svakodnevni, praktični interesi
svih kapitalističkih država, koji su se posljednjih godina jasno ispoljili, zahtijevaju
razvijanje, sređivanje i proširivanje trgovine s Rusijom. Čim takvi interesi postoje
. . . ipak će na kraju krajeva ta osnovna privredna nužnost sama sebi prokrčiti
put. Ja mislim da u tom pogledu možemo biti mirni”. Danas su te veze mnogo­
struke i ne daju se nikakvim pritiscima slomiti. Pobijedio je princip ravnopravnosti
i nemiješanja u unutrašnje stvari pojedinih zemalja, što ne znači da svega toga još
nema. Kada će ti principi dokraja pobijediti — to će zavisiti od nivoa razvitka
proizvodnih snaga. Imajući sve to u vidu smatramo da faktore izrastanja svjetske
ekonomike treba tražiti u daljnjem zakonitom razvoju društvene podjele rada putem
specijalizacije, kooperacije, diverzifikacije proizvodnje. To je ono što se naziva
podruštvljenje rada i proizvodnje. Sve se to širi u svjetskim razmjerima, odnosno
ekonomska povezanost svijeta sve više postaje nužna i moguća. Iz različitih priv­
rednih grana osamostaljuju se određeni segmenti društvenog procesa rada i svojim
se razvojem konstituiraju u samostalne privredne grane.71 Naravno da je taj pioces
podruštvljenja i društvene podjele rada beskonačan kao, i razvoj tehnike. Sve
veća dublja i šira društvena podjela rada dovodi do osamostaljenja mnogih radova
u društvu, ali u isto vrijeme i do sve veće njihove međuzavisnosti, isprepletenosti
i povezanosti. Društvena podjela rada jedan je od osnovnih oblika stalnog rasta
društvene produktivnosti rada. To znači da i razvoj svjetske ekonomike ima svoje
ishodište u zakonitostima stalnog razvoja proizvodnih snaga i kao takav se ispoljava
kao historijska kategorija. Tako je u doba feudalnog sistema društvena podjela
rada nerazvijena, veze među proizvođačima još su slabe, veze među zemljama labave
i nedovoljno razvijene (i potrebne). Marx za taj period navodi kako se najvažniji
faktori proizvodnje toga perioda (tkalački stan, alati, oformljena klijentela) mogu
smatrati kao „naturalni kapital”. Tek s nastankom manufakture kao prve klice
moderne industrije nastaje nova kvaliteta u razvoju društvene podjele rada. Manu­
fakturni period označio je osamostaljivanje pojedinih radova u ukupnom društ­
venom procesu rada, čime dolazi do jačanja međuzavisnosti pojedinih faza rada.
Manufaktura je, kako je poznato, stvorila veću produktivnost rada, uvećala obim
proizvodnje, a time i obim razmjene (tržišta). U društveni proces rada znatnije
zakoračuje posebna grupa imalaca kapitala — trgovci, koji svojim mobilnijim kapi­
talom potpomažu proces reprodukcije. Tome treba dodati otkriće novih zemalja
i novih saobraćajnih putova, što sve čini važne elemente u razvoju proizvodnih
snaga. U vezi s time Marx i Engels su pisali: „Proširenjem saobraćaja, koje je nas­
talo otkrićem Amerike i morskog puta prema Indiji, dobila je manufaktura i kre­
tanje proizvodnje uopće ogroman polet. Novi proizvodi odatle uvezeni, osobito
mase zlata i srebra, koje su počele cirkulirati, totalno su izmijenili uzajamni položaj
klasa i zadali žestok udarac radncima i feudalnom zemljišnom posjedu, a pohodi
avanturista, kolonizacija i prije svega proširenje tržišta u svjetsko tržište, što je
sada bilo moguće i dnevno se sve više i više uspostavljalo, sve je to izazvalo novu
fazu historijskog razvitka, na kojoj se općenito ovdje ne treba dalje zadržavati.
Kolonizacijom novootkrivenih zemalja dobila je međusobna trgovačka borba nacija
novu hranu, a prema tome i veću rasprostranjenost i ogorčenost.”72 Marx i Engels

71 Tako se iz kemijske industrije izdvojila petrokemija, a iz ove su se osamostalile: indu­

strija tekstilnih vlakana, industrija kaučuka, farmaceutska industrija, itd. Iz mašinogradnje razvija
se procesna industrija, koja se razvojem rashladne tehnike inkoiporira u prehrambenu industriju,
kao i u poljoprivredu.
72 Marx-Engels: Rani radovi, Zagreb, 1953, str. 323.

298
navode kako „pojavom manufakture razne nacije počinju međusobnu konkuren­
ciju stupaju u trgovačku borbu koja je vođena ratovima, zaštitnim carinama i
zabranama”.73
Manufaktura je bila taj prvi skok u revolucionarnom razvoju proizvodnih
snaga. Ona je omogućila i samu industrijsku revoluciju. Industrijska revolucija
bila je najznačajniji faktor u razvoju svjetske ekonđmije, a industrijska je revolucija
i sama jedan oblik razvoja proizvodnih snaga i podruštvljenja proizvodnje. Tek
industrijskom revolucijom, čija je osnova postao stroj i sistem strojeva, kapitalizam
je uspio pobijediti feudalni sistem i postati svjetski sistem privrede. Uslijed poz­
natih unutrašnjih suprotnosti koje je kapitalizam i kao nacionalni sistem privrede
i kao svjetski sistem privrede u sebi nosio on nije mogao održati ekonomsko jedinstvo
svijeta, niti je mogao izgrađivati preko određene granice svjetsku ekonomiku.
To je prvenstveno zbog ograničenosti kapitalizma da može dalje razvijati naučno-
-tehnički progres. Razvojem podjele rada stvara se „klasni odnos” među nacijama.
O tome su pisali Marx i Engels. Oni u svom radu „Njemačka ideologija” navode
da „podjela rada unutar jedne nacije dovodi najprije do odvajanja industrijskog i
trgovačkog rada od zemljoradničkog . . . Uslijed podjele rada razvijaju se . ..
različite grupe individua . . . Međusobni odnos svih pojedinih grupa utjetovan je
načinom organizacije zemljoradničkog, industrijskog i trgovačkog rada. U uza­
jamnim odnosima među različitim nacijama kod razvijenog saobraćaja pokazuju
se isti odnosi.” Elementi klasnih odnosa među nacijama postoje kod izvoza kapi­
tala i izvoza kredita, kod izvoza radne snage, kod međunarodne podjele rada preko
multinacionalnih kompanija i preko specijalizacije čitavih zemalja za određenu
proizvodnju. Produbljivanje jaza između razvijenih i nerazvijenih zemalja također
je izraz klasnog stanja stvari. Postavlja se, nadalje, pitanje da li kapitalizam može
dalje razvijati naučno-tehnički progres. Nauka je postala osnovna proizvodna snaga.
Ali ona mora postati osnovna proizvodna snaga razvoja svijeta u cjelini. To je
slijedeći faktor u kojem vidimo razvoj i izgradnju svjetske ekonomike kao materi­
jalne podloge socijalizma kao svjetskog procesa. Nauka i tehnika razvijaju se danas
kao povezani svjetski proces bez obzira na sve suprotne tendencije (blokovska
podjela svijeta i si.). Sve zemlje traže putove suradnje. Jasno je da ta suradnja ne
može biti na kapitalističkim principima, tj. na bazi zakona profita i cijene proiz­
vodnje. Danas se u međunarodnim ekonomskim odnosima sve više opaža tendencija
da se težište prenosi s međunarodne razmjene, pa i izvoza kapitala, na trgovinu
licencijama i patentima, kao i na promet čitave tehnologije, inženjeringa, organi­
zacije itd. Funkcioniranje kapitala u pojedinoj zemlji sve više ovisi o svjetskom
tržištu, o svjetskim uvjetima, a to znači da proizvodnja mora biti u velikoj seriji,
upravo proizvodnja za svjetsko tržište. Rentabilna je samo ona proizvodnja koja
se obavlja u velikoj seriji. T a dosta jednostavna činjenica ima presudan utjecaj na
razvoj svjetske ekonomike. Ona utječe kako na nužnost širenja proizvodnih veza
(nabava sirovina i dr.), tako i na obim tržišta (plasiranje velikih količina roba\
To znači da i po liniji proizvodnje i po liniji realizacije (dakle u čitavom procesu
reprodukcije), proizvodne snage teže jedinstvenoj svjetskoj ekonomici. One je
ujedno i izgrađuju. U tom pravcu nastaju određene regionalne ekonomske inte­
gracije u svijetu koje — premda opterećene različitim proturječnostima, slabostima
itd. — negdje u svojoj suštini, ako ih gledamo kao proces podruštvljenja proizvod­
nje i širenja društvene podjele rada, predstavljaju klice općeg svjetskog integracio­

78 Isto

299
nog procesa. Marx je također utvrdio da „u onoj mjeri u kojoj se razvija velika in­
dustrija stvaranje pravog bogatstva sve manje zavisi od radnog vremena i kvantuma
upotiebljenog rada . . . a mnogo više zavisi od općeg stanja nauke i napretka teh­
nologije ili od primjene nauke u proizvodnji”. Dakle, radi se o tome da naučno-
-tehnički progres, pored toga što uspostavlja određeno jedinstvo svijeta razvijenih
kapitalističkih zemalja, uspostavlja i novo ekonomsko jedinstvo svijeta u cjelini.
Ono niče i pored „tehnološkog jaza” koji danas postoji među zemljama.
To jedinstvo svijeta izraz je njegove tehnološke povezanosti, koja se, npr.,
iskazuje u problemu sirovina, energetike i proizvodnje hrane. Danas, npr., Evropa
(bez SSSR-a) ima energetski deficit od 58%, dok je 1938. godine imala suficit
energije od 2%. Zbog toga se suvremeni svijet nužno počinje ponašati na drugi
način. Do sada se svijet lazvijao uz postojanje samo jednog oblika zavisnosti —
zavisnosti nerazvijenih zemalja. Razvijene zemlje nisu bile prisiljene da računaju
s ograničenim zalihama sirovina itd. Danas je tome došao kraj, i zemlje u razvoju
reagirale su posve opravdano povećanjem cijena sirovina, s čime razvijene zemlje
moraju računati u cijenama svoje reprodukcije. Zemlje u razvoju se od golih snab­
djevača razvijenih regija sirovinama pretvaraju u ekonomskog partnera, a troškovi
proizvodnje sirovina, energije, hrane itd. predstavljaju dio cijene proširene repro­
dukcije nerazvijenih zemalja. T e cijene imaju takvu ekonomsku funkciju da stvore
nova „polja rada” u zaostalim zemljama. Umjesto da uzimaju zajmove, pa i da traže
pomoć za razvoj, veliki dio nerazvijenih zemalja može bazirati svoj razvoj na drugim,
novim odnosima cijena sirovina i dr. Tako će se dosadašnja jednostrana zavisnost
postepeno pretvoriti u obostranu zavisnost, u određeno partnerstvo, što čini tzv.
„novi napredak” u svjetskoj ekonomiji i sa svoje strane predstavlja uvjet za izgrad­
nju svjetske ekonomike. Zemlje u razvoju nalaze se pred problemom smanjenja
„tehnološkog jaza”. Glavni uvjeti za to jesu prikupljanje sredstava akumulacije,
podizanje kadrova i transfer tehnologije. Pri tom se traži njihov aktivni odnos,
ne samo da kupuju sve to već i da vrše vlastite analize tehnološko-tehničkih i nauč­
nih kretanja u svijetu kako bi se mogle odmah pojaviti kao ravnopravni dugoročni
partneri. Za nas je kada proučavamo problem sa stajališta političke ekonomije
socijalizma značajno da istaknemo da tehnološki razvoj neće sam po sebi učiniti
da se te zemlje privredno razviju, da se „izravnaju” s razvijenima, a pogotovu da
se tamo razviju novi proizvodni odnosi, koji bi bili konstitutivni elemenat nove
svjetske ekonomike. Naučno-tehnološka revolucija, kao i mnoge druge pojave,
proturječna je pojava i ona zemljama u razvoju pruža velike šanse, ali i određene
probleme. Ona je podloga, realna sila za subjektivne snage u zemljama u razvoju,
a sama po sebi neće riješiti ništa.
Jedan od faktora koji jako djeluje na izgradnju svjetske ekonomike jeste
totalna deagregacija kolonijalnog sistema, pojava slobodnih zemalja, s tendencijama
ubrzanog ekonomskog i društveno-političkog razvoja. Stanje nerazvijenog dijela
svijeta veoma je ozbiljno. Naziva se to najvećim teretom modernog svijeta. Danas
te zemlje čine oko 50% svjetskog stanovništva, a raspolažu sa svega oko 12% nacio­
nalnog dohotka svijeta.
Ubrzani razvoj zemalja u razvoju, sam taj proces i fenomen, ujedno znači i
izgradnju svjetske ekonomike. Kako je praktički prvi korak u tom procesu uvođenje
metode industrijalizacije u privredni razvoj kao osnovne metode, ta činjenica nemi­
novno unosi čitavu revoluciju u klasični poredak na svjetskom tržištu. Industrijali­
zacija narušava dosadašnju shemu u ekonomskim odnosima svijeta, moglo bi se

300
reći — otvara novu stranicu u tim odnosima. Može li se govoriti da ti novi odnosi
tendiraju u pravcu socijalizma i da tu socijalizam ima „apsolutne prednosti” pred
kapitalizmom, da ima više snage da razvija jedno novo ekonomsko jedinstvo svijeta?
Sam Nehru isticao je to i davao pozitivan odgovor. „Što socijalizam znači”, pisao
je Nehru. „On znači mnoge stvari. Ali treba napomenuti da se ova riječ počela
široko koristiti u Zapadnoj Evropi poslije industrijske revolucije. To je u suštini
bilo dijete revolucije. Tek kada je proizvodni aparat društva doveo do povećanja
bogatstva jedne zemlje, pitanje raspodjele postalo je značajno. Socijalizam znači
ravnopravnost. On znači podjednake mogućnosti za svakoga. On znači da metode
proizvodnje treba da kontrolira država. On ne mora neophodno značiti da država
treba da posjeduje sva sredstva za proizvodnju. Ali da bi se poduzeli koraci u pravcu
razvijanja jedne socijalističke strukture društva, neizbježno je da glavna sredstva
proizvodnje budu ili vlasništvo države ili pod njenom kontrolom, jer će inače stari
poredak koji želimo da izmijenimo i dalje ostati, i svi stvarni interesi toga poretka
i dalje će cvasti.” Dakle, tek socijalističke metode razvoja otvaraju perspektive jednoj
zemlji, pa time i perspektive ekonomskom jedinstvu svijeta. Slično miš jenje kao
Nehru iznosi i S. E. 01ympio. „Kolonijalne sile najviše su štetile Africi podijelivši
je na ekonomske i komercijalne oblasti. Učinak te njihove podjele bila je ekonomska
izolacija ljudi koji žive jedan pored drugoga, u nekim slučajevima čak unutar ne­
koliko milja. U isto vrijeme te su sile upravljale prilivom sredstava u metropole.
Ja, npr., mogu telefonirati u Pariš iz moga ureda ovdje u Lomeu, ali ne mogu
pozvati Lagos u Zapadnoj Africi samo 250 milja odavde. Ili, treba samo kratko
vrijeme da se pošalje pismo u Pariš, ali treba nekoliko dana da isto pismo stigne
do Akre, samo 120 milja daleko. Ostali su problemi ozbiljniji. Trgovina je najbolja
metoda za stvaranje dobre volje među narodima, ali u Africi su trgovačka ograni­
čenja ogromna. Željezničke pruge se rijetko sastaju na međunarodnim granicama,
a i tamo gdje se sastaju, različite mjere zahtijevaju pretovar. Ceste s obale u unutraš­
njost zemlje izgrađene su, ali se vrlo malo cesta sastaje u ekonomskim centrima
trgovine. Centralne proizvodne oblasti Toga, Dahomeja i Gane toliko su daleko
jedna od druge kao da su na različitim kontinentima. To su problemi s kojima se
moramo uhvatiti ukoštac. Onda ćemo tek stupiti na put pravog afričkog jedinstva.”
To što je ovdje izraženo može se projicirati na cijeli svijet i na mnogo širi krug
problema. Međutim, to ekonomsko jedinstvo svijeta koje se ovdje zahtijeva može
se izgraditi samo razvojem novih, viših proizvodnih odnosa. Ali i materijalne pret­
postavke tih odnosa već su prisutne.
Nedvojbeno je da je jedan od značajnih faktora formiranja svjetske ekonomike
porast socijalističkih snaga u svijetu, posebno nastanak i ekonomski razvitak soci­
jalističkih zemalja. Socijalističke zemlje po svojoj tendenciji znače otvaranje perspek­
tive izgradnje nove svjetske ekonomike.
Jasno je da socijalizam još danas ne može u punoj mjeri izgrađivati svjetsku
ekonomiku. No na bazi promijenjenih društvenih odnosa može se podići stopa
rasta i ostvariti veća stopa akumula cije.74 Stope rasta privrede u socijalističkim
zemljama znamo su više nego u kapitalističkim zemljama.75

74 T o je obrađeno u temi o teoriji socijalističke proširene reprodukcije.

75 Tako je stopa rasta nacionalnog dohotka iznosila od 1951. do 1970. u svijetu 5,4%
prosječno godišnje, u zemljama SEV-a 8,2%, u kapitalističkim razvijenim zemljama 4,5%, a u
zemljama u razvoju 4,8%. Socijalističke zemlje imale su veći priraštaj nacionalnog dohotka i po
glavi stanovnika od kapitalističkih zemalja.

301
 Taj rast neminovno utječe na širenje nove međunarodne podjele rada, a
ova čini materijalnu podlogu jačan:a svjetske ekonomike. Nova međunarodna
podjela rada jest kategorija u nastajanju. Osnovni uvjet za njezin razvoj jest podi­
zanje proizvodnih snaga na viši nivo, i to u svim zemljama, a naročito u nerazvije­
nima. Ona će po svojoj tendenciji, ako tako možemo kazati, biti „pravedna” pod­
jela rada, a ne iznuđena raznim oblicima pritiska i sile (ekonomske i svake druge).
T i i neki drugi faktori snažno utječu na izgradnju svjetske ekonomike, kao
nove kategorije, različite od one svjetske privrede koju je kao tendenciju izgrađivao
kapitalizam. T e elemente potrebno je proučavati kada se razmatra razvoj svjetskih
proizvodnih snaga ili proizvodnih snaga pojedinih dijelova svijeta.
 LITERATURA
1. Z. A tla s : Novac i razmjena u sovjetskom privrednom sistemu, Kultura, Beograd-Zagreb,
1948.
2. V. B akarić: Socijalistički samoupravni sistem i društvena reprodukcija, Informator, Zagreb,
1974.
3. V. B akarić : Zakon vrijednosti, planiranje i objektivna određenost privrednog rasta, Ekonom­
ski pregled br. 3— 5/1963.
4. J . Bober : Stroj, čovjek, društvo, „Naprijed”, Zagreb, 1970.
5. L j. B o žić : Agrarna politika, Sarajevo, 1960.
6. J . B roz T ito : Trudbeničko upravljanje privredom, Komunist br. 4— 5/1950.
7. B . Čosić: Planiranje kao opća svjetska pojava, Pregled, Sarajevo, br. 3/1970.
8. B. Čosić : Svjetsko tržište danas, izd. Narodne novine, Zagreb, 1973.
9. B . Čosić: Kriza kapitalističke proširene reprodukcije, Međunarodni problemi br. 1 /1974.
10. D . Čalić: Ekonomski aspekti razvoja suvremenog socijalističkog društva, Naprijed, Zabreb,
1972.
11. D . Čalić i dr.: Politička ekonomija kapitalizma, III. izdanje, Zagreb, 1974.
12. D . Čalić: Državni kapitalizam, Zagreb, 1964.
13. D . Čalić: Osnivanje, zadaci i razvoj SEV, Zagreb, 1969.
14. F. Č em e: Pokušaj ekonomsko-logičkog testiranja sedam hipoteza iz teorije dohotka, Gle­
dište br. 10/1967.
15. D . D ašić: Sistem i politika cena u uslovima socijalističkog samoupravljanja, Radnička štam­
pa, Beograd, 1974.
16. A . Dragičević: Potrebni rad i višak rada, Kultura, Zagreb, 1957.
17. A . Dragičević: Teorija i praksa socijalizma, Naprijed, Zagreb, 1966.
18. A . Dragičević: Leksikon političke ekonomije, Zagreb, 1967.
19. P . Drouin: L'Europe du Marché commun, Paris, 1963.
20. F . Engels: Anti-Diihring, Naprijed, Zagreb, 1946.
21. F. Engels: O autoritetu, u: Izabrana djela Marxa i Engelsa, tom, I, Beograd, 1950.
22. F. Engels: Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države
23. F. Engels: Dijalektika prirode
24. F. Engels: Seljačko pitanje u Francuskoj i Njemačkoj
25. V. H orvat: Kapital ili minuli rad, Ekonomski pregled, Zagreb br. 3—4/1974.
26. 5 . Jankov: Zakon pretežnog porasta I odjeljka u savremenim uslovima privrednog razvoja,
Ekonomist, br. 2— 3 /64.
27. E. K ardelj: Protivrečnosti društvene svojine u savremenoj socijalističkoj praksi, Beograd,
1972.
28. E. K ardelj: Problemi socijalističke politike na selu, Beograd, 1959.
29. B . K idrič: Karakter robno-novčanih odnosa u FNRJ, Komunist br. 1 /1949.
30. B . K idrič: O karakteru naše privrede, Komunist br. 1 /1946.
31. B . K idrič: O vezanim cijenama, Materijali za ideološki odgoj članova Narodnog fronta,
II. dio, Zagreb, 1949.
32. B . K idrič: Teze o ekonomici prelaznog perioda u našoj zemlji, Komunist, br. 6/1950.
33. Kolesov: Rabočaja sila v sisteme ekonomičeskoj otnošenij socijalizma, Voprosi ekonomiki,
Moskva, br. 7/1973.

303
34 . M . K olganov : K voprosi ob ispoljzovaniji tovaraodenežnih instrumentov v pervi godi sovet-
skoj vlasti, Voprosi ekonomiki br. 7/1952.
35. K . K a u tsk y : Agrarno pitanje, Beograd, 1958.
36. Af. K o ra ć : Teze za teoriju socijalističke robne proizvodnje, Socijalizam br. 1/1961.
37. Af. K orać , T. VlaSkalić : Politička ekonomija, V. izd., Beograd, 1975.
38. J . Kronrod: Djengi, ih neophodimost i suščnost pri socijalizme, Djengi i kredit, 2/1959.
39. O. Lange : Ekonomski zakoni socijalizma ,Međunarodni problemi, Beograd, br. 3 /1958.
40. O. Lange : Politička ekonomija, tom I, Varšava, 1959.
41. O. Lange: Uvod u ekonometriju, Sarajevo, 1960.
42.. V .I. Lenjin: Filozofske sveske
43. V .I. Lenjin: Agrarno pitanje u Rusiji koncem 19. vijeka, Sočinjenija, IV. izdanje, tom 15,
Moskva, 1947.
44. V .I. Lenjin: Država i revolucija, Izabrana djela, tom II, knjiga I, Kultura, 1950.
45. V .I. Lenjin: Izabrana delà, tom 13. i 14, Kultura, 1960.
46. V .I. Lenjin: O porezu u naturi, Izabrana djela, tom II, knjiga II, Kultura, 1956.
47. V .I. Lenjin: Izabrana djela, tom I, Kultura, Beograd, 1960.
48. A . Leontiev: O političkoj ekonomiji socijalizma, Naprijed, 1948.
49. A . Leontiev: Predmet i metod političke ekonomije socijalizma, Kultura, 1949.
50. E. Lipinski: O predmetima ekonomije i ekonomskim zakonima. Poljski ekonomisti o prob­
lemima socijalističke privrede, Nolit, Beograd, 1960.
51. G .S . Lisičkin: Plan i tržište, Sedma sila, Beograd, 1966.
52. L . Ljubimov: Učenie o rente, Moskva, 1937.
53. I. Maksimović: O nekim problemima političke ekonomije socijalizma, Gledišta br. 1 /1961.
54. K . M arx: Prilog kritici političke ekonomije, Kultura, 1956.
55. K . M arx: Kritika Gotskog programa, Kultura, 1950.
56. K . M arx: Kapital I, II. i III.
57. K . M arx: Građanski rat u Francuskoj
58. K . M arx: Beda filozofije, Kultura, Beograd
59. K . M arx: Epoha ekonomske formacije društva, Kultura, Beograd, 1947.
60. K . M arx: Najamni rad i kapital, Beograd, 1949.
61. Marx-Engels: Izabrana djela u dva toma, Zagreb
62. K . M arx - F. Engels: Rani radovi, Zagreb, 1964.
63. A . M arshall: Principles o f Economics, London, 1920.
64. 5 . M ilatović, Porezni sistem, Beograd, 1957.
65. N . M iljanić: Prilog izučavanju problematike novca, Ekonomski pregled, 1 /1956.
66. N ardi: Progrès technique et marché commun, Bruxelles, 1961.
67. Ai. Perović: Novac, roba i zakon vrednosti, Rad, Beograd, 1952.
68. 5. Popović: Pitanje optimalnog odnosa između akumulacije i potrošnje, Ekonomist, br.
2— 3/1964.
69. Af. Popović: Neposredna socijalistička demokrati ja, Kultura, Beograd, 1966.
70. D . Sabolović: Metoda političke ekonomije, u radu: Politička ekonomija kapitalizma, Infor­
mator, Zagreb, 1974.
71. M . Sam ardžija: Društvene pretpostavke za funkcionisanje i dalju izgradnju samoupravne
robne proizvodnje, u knjizi: Problemi i pravci razvoja samoupravnog privrednog sistema,
Institut za ekonomiku investicija, Beograd, 1970.
72. Af. Sam ardžija: Mesto i uloga planiranja u sistemu samoupravljanja, Gledišta br. 8— 9
1965.
73. A . Schumpeter: History o f Economic Analysis, New-York, 1955.
74. V .P . Sergejev: Ekonomska integracija — zakonomjerna etapa razvoja saradnje socijalis­
tičkih zemalja, „Voprosi filozofu” N o 10/71.
75. J . Sirotković: Metode ekonomske analize i ekonomska politika, Zagreb, 1956.
76. J . Sirotković: Planiranje u sistemu samoupravljanja, Informator, Zagreb, 1966.

304
77. J . S irotković : Problemi privrednog planiranja Jugoslavije, Naprijed, Zagreb, 1961.
78. J . Sirotković : Privredni sistem i društveno planiranje, Zagreb, Narodne novine, 1964.
79. J .V . S ta ljin : Pitanja lenjinizma, Kultura, Beograd, 1946.
80. J . Stanovnik : Strukturalne promjene u svjetskoj privredi, Beograd, 1960.
81. V. S tip e tić : Ekonomika poljoprivrede i ribarstva, u knjizi: Ekonomika SFRJ, „Informator”,
Zagreb, 1973.
82. M . Todorović: Oslobođenje rada, Kultura, Beograd, 1965.
83. A . Vacić: Socijalistička robna proizvodnja, Komunist i RU Đ . Salaj, Beograd, 1972.
84. A . Vacić : Uzroci robne proizvodnje u socijalizmu, Naučna knjiga, Beograd, 1966.
85. V . Vasić: Putevi razvitka socijalizma u poljoprivredi Jugoslavije, Beograd, 1960.
86. J . Vilfan: Svjetsko tržište kod Marxa, „Naša stvarnost” br. 6/57.
87. J . Vilfan: Teoretske postavke problema ekonomske nerazvijenosti,,, Naša stvarnost” br. 6/68.
88. V . Vorobjev: Djengi na službe stroiteljstva komunizma, Djengi i kredit, Moskva, br. 10/67.
89. /. Vrančić : Problem zakona vrijednosti u prelaznom periodu, Zagreb, 1956.
90. A . W ertheim er-Baletić : M odeme građanske teorije potrošnje, Ekonomist br. 3 /67.
91. F. Zadravec : Problemi suvremenog novca, Zagreb, 1960.
92. Z. Z ović-Svoboda : Osnovne značajke robne privrede u samoupravnom društvu, Ekonomski
institut, Zagreb, 1972.
93. Grupa autora: Ekonomika Jugoslavije, Opći dio, Zagreb, Informator, četvrto izdanje, 1973.
94. Ekonomičeskaja enciklopedija: Političeskaja ekonomija, tom I, Moskva, 1972.
95. Političeskaja ekonomija, u redakciji Larionova, Moskva, 1936.
96. Političeskaja ekonomija — socializm — pervaja faza komunističeskogo sposoba proizvod-
stva, u redakciji Šeljakina, Moskva, 1972.
97. Političeskaja ekonomija socijalizma, u redakciji Rumjanceva, Moskva, 1972.
98. Politička ekonomija socijalizma (odabrane teme), u redakciji D . Sabolovića, Informator,
Zagreb, 1971.
99. Platforma za pripremu stavova i odluka X. kongresa SKJ, prilog Večernjeg lista, Zagreb,
1973.
100. Problemi teorije i prakse socijalističke robne proizvodnje u Jugoslaviji (u redakciji M.
Korača), Informator, Zagreb, 1965.
101. Specifična cena proizvodnje u jugoslavenskoj privredi 1964— 1968 (u redakciji Z. Pjanića),
Institut društvenih nauka, Beograd, 1970.
102. Usmjeravanje društvenog razvoja u socijalizmu (rasprava) Gledišta, br .8— 9/1965.

20 P o litičk a ek on om ija socijalizm a 305

 REGISTAR POJMOVA I AUTORA

A c, c
A d m in istrativn o u p ravljan je, 45, 92, 93, Calić D., 58, 91, 288
95, 96, 106, 114, 131 Cosić, B., 73, 74, 113, 259, 280, 282
A grarno pitanje, 138, 158
A grarna reform a, 154, 156, 160, 161 D
A kcionarsko vla sn ištv o , 44
A kum ulacija, 58, 60, 74, 108, 111, 121, D avid, 151
132, 170, 235, 241, 262, 266, 267 D ašić, 111
A lek sejev A., 288 D edukcija, 15
A m ortizacija, 62 D eleg a tsk i sistem , 51, 52
— ubrzana, 62 D ija lek tičk i m aterijalizam , 14, 15, 85, 86
A naliza, 21 D iktatura proletarijata, 23, 24, 32, 33,
A n arhisti, 30 51, 155, 179
A p strakcija, 15, 16 D inam ika, 19
A tlas, 118, 119, 121 D ion ičk a d ruštva, 70
A u tom atizacija, 190, 191, 194, 195
D ohodak, 102, 103, 109, 110, 132, 137,
187, 205, 206, 208, 209, 211, 241, 242
B D ohodna stopa, 110
DragiČević A., 243
B akarić, V., 41, 42, 106, 248, 249 D rouin P., 277
B anke, 132, 183 D ru štven i bruto proizvod, 129
B ern stein E., 20, 151 D ru štv en i proizvod, 129, 246, 256, 257,
B irokratizam , 34, 43, 50, 51, 115, 183 258
B lagojević, 141 D ru štven o v la sn ištv o , 43, 45, 123, 134
B ober, 20
B ogom olov, 293 D ržava, 17, 23, 25, 26, 27, 28—3 4 ,4 6 ,5 0 ,5 4 ,
B ožić Lj., 141, 149 60, 61, 62, 96, 115, 132, 175, 176, 177,
B uharin, 89, 90, 105, 259 179, 249
B u lgakov, 151 D ržavn i kapitalizam , 54, 56, 63, 65, 72
B uržoazija, 14, 23, 24, 74, 75, 279, 280 D ržavno v la sn ištv o , 44, 45, 49
D u d in sk ij, 289

C
E
Cijena, 103, 104, 106, 180, 212, 217
— normalne, 106 EEZ, 59, 277
— planske, 106 E k on om etrijsk i m od eli, 15, 19
— proizvodnje, 107, 108, 111, 139 E konom ika, 7, 8
— dohodna, 107, 109, 110, 111, 140 E konom ske k ategorije, 101
— reprodukciona, 107 E konom ski lib eralizam , 83
— razvojna, 107 E kstra — dohodak, 134
— vrijednosna, 107, 180 E kstra — profit, 139
— koštanja, 109, 242, 243 E ngel E., 232
— poljoprivrednih proizvoda, 148, 149 E ngels F., 3—5, 13, 16, 20—22, 24— 34,38,
— stvarna, 180 43, 44, 57, 64, 77, 82, 8 8 ,8 9,116,155,159,
Centralizacija, 58—60, 62 162, 171, 172, 174— 177, 180, 182,
Centri moći, 183 185, 198—200, 202, 224, 227, 263, 279,
Czikoš N. B., 291 280, 287, 288, 298, 299

307
F K om unizam , 11, 12, 31, 32, 33, 70, 84—
86, 176, 185, 202, 206, 214
Fetišizam robe, 83, 87 K oncentracija, 58— 63, 195
Fiksni troškovi, 68 K onglom erati, 59, 61
Fond akumulacije, 102 K onkretizacija, 21
Fond osobne potrošnje, 102 K onkurencija, 97, 104
Friss I., 288, 289, 290, 293 K ooperacija, 165, 166, 173, 179
K ornienko, 240
K orać M., 102, 106, 109, 111
G K redit, 127— 133
G albraith K., 67 K rize, 53, 54, 62, 223
G rupni vlasn ici, 97
G rupno vlasn ištvo, 45 L
L en jin V. I., 5, 11, 13, 17, 20—34, 43, 51,
H 54, 56, 58, 59, 63—66, 73, 76, 77, 89—
91, 118, 138, 151, 153, 155, 157, 158,
Hertz, 151 159, 162, 166, 171, 176, 177, 214, 215,
H orvat, 44 221, 254— 259, 272, 275, 282, 288, 289,
H istorijski m aterijalizam , 14, 15 290, 294, 296, 297, 298
L ange, 10, 14, 19
I L assalle, 203, 207, 274
L eonti jev , 17
Im perativni m andat, 31, 50 L ipinski, 6
In d uktivni m etod, 15 L isičkin, 89
Industrijalizacija, 156, 300 Lukacz, 76
Industrijska revolu cija, 189 L uxem burg, 20
Integracija, 289
Internacionalizacija, 288
IPK , 164 LJ
L jubim ov, 143
J
Jankov S., 260 M
Jurovski, 105
M akroekonom ska analiza, 19
M aksim o vić, 10
K M anufaktura, 298, 299
M arshall A., 8
K alecki, 260 M arketing, 223
K am ata, 129, 130, 132, 133, 134 M arx K., 4, 5, 11— 13, 16— 22, 24—34,
K apital, 17, 53, 71, 74, 104, 274, 275 37—46, 48, 49. 53, 57, 58, 63, 64, 66,
K apitalizam , 10, 11, 13, 53— 57, 63—69, 68— 72, 77, 82, 83—89, 93, 99— 105, 111,
73, 75, 76, 77, 84, 85, 100, 113, 117, 113, 116, 118, 123— 125, 128— 130, 133,
118, 124, 176— 178, 239—245, 273, 276, 137— 139, 144, 151, 152, 155, 162, 169,
279, 281, 284 171— 173, 176, 177, 180— 182, 185, 186,
— narodni, 66 188— 192, 194, 195, 198, 201— 204, 206—
K ardelj, 44, 149, 153, 166, 225 209, 211, 213, 214, 216, 221, 222, 224,
K atušev, 287 229, 231, 233, 234, 235, 237, 239, 243,
K au tsk y K., 20, 23, 151 245, 247, 264, 265, 271— 275, 277— 282,
K ib em etik a , 20, 195 284, 285, 287, 288, 297, 298, 299, 300
K lase, 14, 24, 26, 27, 29, 32, 33, 76,175 M eans G., 59, 60
K lasna borba, 24, 76, 77 M enedžeri, 67
K olesov, 241 M ikroekonom ska analiza, 19
K olek tivizacija, 163 M ilatović S., 141
K idrič B., 93, 94, 106, 114, 121, 122, 134, M iljanić N., 117
159, 177— 180 M ine B., 260
K olganov, 90 M odeli,
K olhozi, 91, 163 — h istorijsk i, 19
K olonije, 54, 72 — p red viđ aju ći, 19
K olon ijaln i sistem , 69, 280 — teoretsk i, 19

308
M onopol, 59, 66, 280 Preobraženski, 105, 259
M u ltinacionalne kom panije, 61, 282, 283, P rod u k tivn ost rada, 213, 214, 215 256,
284 257
P rofitn a stopa, 53— 55, 57, 58, 104
P rivatn o vla sn ištv o , 44, 93, 154, 155
N P roizvod n i odnosi, 18, 24, 37, 38— 40, 95,
244. 247
N acionalizacija, 156, 157— 159, 197— 199 P roizvodne snage, 18, 24, 37, 38, 39, 175,
N acion aln i dohodak, 205 180
N ačin proizvodnje, 37 P roizvodnja, 172, 173, 176, 201, 233,
N ačin raspodjele. 88 234, 241
N ardi, 62 — poljoprivredna, 197, 198
N arodna privreda, 193, 194 P roletarijat, 23. 27— 29, 57
N aturalna proizvodnja, 92, 104
N au čn o-teh n ičk a revolu cija, 74, 190,
192, 193, 197 R
N auka, 191, 193
N ehru, 301 Rad, 48, 94, 169, 171, 172, 174, 178, 185,
N EP, 89, 90 190, 236
N erazvijen e zem lje — vid i zem lje u — ukupni, 47
razvoju — m in u li, 47, 50, 169
N ovac, 91, 103, 117— 128, 132, 250 — živi, 42, 47, 169
— depozitni, 119, 126 — potreban, 100
— proizvodan, 205, 212
— neproizvodan, 205, 212
O Radna snaga, 17, 99, 102, 109, 134, 216,
240
O brazovanje, 210 R adnička k lasa 23, 24, 72, 155
01ym pio S. E., 301 R aspodjela, 201— 209, 214, 217, 219, 236
OOUR, 46, 47, 49, 52, 97, 98, 130, 134, — prim arna, 207, 208
187, 197, 209— 213 — sekundarna, 207
O slobođenje rada, 41, 43, 46, 48, 49 — tercijarna, 207
O sm ova M. H., 293 R atni kom unizam , 89, 90
O sobni dohodak, 47, 108, 110, 111, 210, R azm jena, 179, 201, 221—228
215, 218, 236, 241 R edukcija, 15
O štro v it janov, 121 R eprodukcija, 11, 47, 50, 57, 119, 169,
O tuđenje rada, 42, 49 172, 239— 268
— m odel, 245— 254
P — zakoni, 251— 253
Roba, 17, 99, 117, 174, 216
P ahom ov, 240 Robna proizvodnja, 17, 81— 84, 86— 89,
P ariška kom una, 24, 28, 30, 31, 50, 51 91— 98, 103, 104, 105, 112, 114, 116,
P erišin, 126, 128 129, 133, 177— 182, 250
P erović, 121
P etrov F. P., 290 R u m jancev, 239
P jan ić Z., 106, 108 R u tk ovsk i J., 292
P lan, 17, 105, 106, 114, 115, 116
P laniranje, 96, 112, 113, 114— 116, 180, S
204, 262, 263— 266
P od jela rada, 34, 93, 173— 175, 194 S ab olović D ., 14
P oduzeće, 178 Sam ardžija, 112
P oduzetništvo, 242 Sam ou p ravljan je, 45, 48, 49, 51, 96, 109
P op ović M., 50, 51 — 111, 132
P opović T., 106 Sam oupravno sporazu m ijevan je, 47, 48,
P olitičk a ekonom ija socijalizm a 97, 115, 212
— predm et, 3— 9, 14— 17, 19—21
S am ofin an ciran je, 62
— m etoda, 13, 14
Sam uelson, 125
Potražnja, 222, 226, 227 Sch u m p eter A. J., 8
— elastičn ost, 227, 232 S eljak , 144— 146, 153— 161, 163— 166,
P onuda, 227 198— 200
P otrebe, 216, 217 S erg ijev V. P., 286
P otrošnja, 116, 201, 231—236 SEV, 286— 294, 301

309
Simboli, 102, 103 V a siljev V., 286
Sinteza, 15, 21 V erifik acija, 21
Sirotković J., 19, 112, 266, 267 V etrov A n 294
SIZ, 35, 44, 94 V ilfan J., 280
Socijalistička revolucija, 23, 24, 33, 43 V išak rada, 44, 47, 99
Socijalističke zemlje, 13, 16, 43, 204, 285 V ojn ović M., 283
— 287, 289, 290, 292, 293, 295, 301 V orobjev, 118, 120, 121
Socijalizam, 4—6, 9, 10, 19, 20, 23, 24, V rančić I., 106
27, 49, 53, 55, 56, 58, 63, 69— 72, 75— V rijed n ost robe, 99, 102, 103, 104, 116,
77, 85, 90, 94, 95, 101— 103, 105, 112, 250
113, 114, 117, 118— 120, 123, 124, 130, — p ren esen a, 99, 246
131, 133, 134, 137— 140, 142, 143, 152, — n ovostvoren a, 99, 110,. 243, 244, 246
172, 176— 180, 185, 188, 197, 202, 204, — upotrebna, 103, 116
206, 234, 235, 236, 239—245, 285, 288, — prom etna, 103
289, 293, 294, 301 V učković, 119, 121
Sovjeti, 43, 51
Solidarnost, 217, 218
Specijalizacija, 173 Z
S p ecifičn a cijena proizvodnje, 103, 108,
Zadra vec, 120, 121
109, 111
Staljin, 16, 91, 105, 155 Z adrugarstvo, 162, 163
S tan ovn ik J., 275 Zadruge, 161, 165
Stipetić, 149, 161, 164 — selja čk e radne, 161, 162, 163
S vjetsk a privreda, 269, 275, 276, 279, — p oljop rivred n e općeg tipa, 161, 162
296, 299, 300, 301, 302 Zakoni, 4— 9, 11, 12, 13, 15, 18, 21
S vjetsk o tržište
— kapitalističko, 56, 63, 67— 70, 76, — opći, 10, 12
272— 278, 280—282, 285, 291, 293,294 — posebni, 11
— socijalističko, 76, 290— 293 — profita, 53, 57
— ek on om ije vrem ena, 87, 214
S — ak u m u lacije, 53, 57
— p la n sk e rasp od jele radnog
Š eljak in . 239 vrem en a, 87
— ten d en cijsk o g pada p ro fitn e stope,
T 53
— porasta p rod u k tivn osti rada, 54,
T ehnički progres, 56, 59, 60, 66, 74, 188, 213
189, 250, 254—258, 260 — n eravn om jern og razvoja, 56, 73
T ehnološka revolu cija, 74
— n adnice, 57
T ehnokratizam , 50, 51
T ehnostruktura, 67 — vrijed n osti, 81, 82, 86, 87, 92, 97,
T eritorijalizacija, 157, 158 103— 107, 109, 111, 112, 180, 182,
T ito J. B., 24, 40, 92, 193 278, 290, 291
Todorović, 102, 103, 106, 107 — p rvob itn e so cija lističk e a k u m u la­
T rapeznjikov, 195 cije, 105
T rkulja, 107 — rad n ih utrošaka, 105
T rgovina, 228, 229
T ržište, 113, 122, 228 — p lan sk og proporcionalnog ra zvitk a
n arodne p rivrede, 105
— dohotka, 110, 111
U — k o n cen tracije i cen tralizacije,
151— 153, 155, 195
U druženi rad, 34, 46, 185, 186, 187
U ravn ilovk a, 203 Z em lje u razvoju, 72— 76, 113, 275, 276,
285, 300
U stav SFRJ. 46— 50, 186, 205, 217, 234,
238 Z em ljišn e rente, 137— 139
— ap solu tn a, 142, 143, 144, 146, 147
V — d iferen cija ln e rente, 139, 140, 142
— m onopolske, 144, 147,148
V acić, 113 — u in d ivid u aln oj seljačkoj privredi,
V asić V., 164, 166 144— 147

310
Na osn ovi o d lu ke R ep u b ličk og sek retarijata za prosvjetu , k u ltu ru i fizičk u ku ltu ru SR
H rvatsk e broj 3721/1-1974 od 29. VII. 1974. na ovu k n jigu ne plaća se osn ovn i porez na prom et.

Z a Iz d a v a č a d ir e k to r
N IK O L A SA R A N O V IĆ
G ra fič k i u r e d n ik
A N T U N JU R IO
L e k to r
B 0 2 ID A R OBA D
O p re m a k o ric a
M A R IJA N JE V S O V A R

T is a k
»B IRO G RA FIK A « š ta m p a rija J 2 , S u b o tic a

Tisak knjige dovršen u prosincu 1975. godine.