Anamarija Maršić

JEDNOSTAVNOST U STVARANJU ČAROLIJE

U petak, 18. svibnja 2018. godine u osječkom Hrvatskom narodnom kazalištu

premijerno se odigrala predstava, točnije balet Mali princ, prema književnom djelu Antoinea
de Saint-Exhuperyja, u koprodukciji Europaballett St. Polten i Odjela za suvremeni ples
Glazbene škole Franje Kuhača Osijek. U predstavi su sudjelovali i polaznici Baletnog studija
osječkog HNK. Redatelj predstave je Michael Fichtenbaum, koreografiju je osmislio Reiner
Feistel, za kostimografiju i scenografiju zadužen je Stefan Wiel, dok je oblikovatelj rasvjete i
video dizajna Philipp Preiss.

Uvod u priču kreće susretom Malog princa (Gabriel Matheo Bellucci) i pilota (Levan
Tsintsadze) koji, nakon što je bezuspješno pokušavao okušati se kao crtač, postane pilot i
igrom slučaja pokvari mu se avion usred pustinje. Nakon što ga princ zamoli da mu nacrta
ovcu te se povežu dok mu pilot prepričava svoju priču, a Mali princ mu govori o svome
planetu na kojem je živio sa svojom ružom, ali i ostalim planetima i ljudima koje je upoznao.
Od umišljenog kralja (Walaa Almejbl), samodopadnog hvalisavca (Cassiano Rodrigues i
Dominik Vaida) te do poslovnog čovjeka (Khanya Mandongana) i fenjerdžije (Rachael
Carrier). Nakon što mu preporuče da posjeti Zemlju na kojoj upoznaje lisicu (Gala Lara) od
koje uči neke važne životne važnosti i zahvaljujući njoj uviđa vrijednost njegove ruže te se
odluči vratiti joj nazad. Odluči se oprostiti s dragocjenim prijateljem pilotom i zatim ga, u
konačnici, ugriza zmija (Mayara Viçoso).

Samo podizanje zastora na početku predstave koje je prikazivalo ogoljelu pozornicu

nagoviještalo je već tada jedinstvenost predstave. Cijelu predstavu karakterizira jednostavnost
koja je ujedno i prožeta dubinom s obzirom da se i radi o priči koja svakome pojedincu donosi
pouku o prijateljstvu, ali i mašti. Dok se na pozornici nije uvelike nalazilo rekvizita ili
pomagala, ona se nije činila pustom upravo jer su plesači ispunili pozornicu i zaokupili pažnju
svojim pokretima. U pozadini su se nalazile fotografije nalik životopisnim crtežima koji su
vjerno pratili tijek radnje, ali i stvarali ugođaj i atmosferu tijekom razvoja priče na koju je, uz
to, utjecao i narator (Vladimir Tintor). Osim jednostavnosti na sceni, također se nije ni
pretjerivalo ni u kostimografiji. Kostimi nisu bili kičasti kao što se to i vidi kroz sve ostale
aspekte predstave. Činili su se jednostavnima te nisu sputavali plesače, no uz to, bili su
načinjeni u jarkim i upečatljivim bojama koje su rušile monotoniju pozornice i stvarale
dodatan kontrast i unosile živost. Dodatnu pojačanost atmosferi pridodala je, također, i glazba
Anamarija Maršić

koja je bila uokvirena izmjenjivanjem klasičnih i filmskih dijelova koji su se redali u skladu
sa plesačima i projekcijama koje su se odigravale iza plesača.

Koreografija također nije bila lišena jednostavnosti koja je u konačnici ostavila snažan
dojam. Plesni pokreti su bili ujedno jednostavni, ali i dinamični. Svojim ekspresivnim
pokretima su prenosili na gledatelje svoje emocije te uspješno prikazali odnose ruže i princa,
ali i „igru“ lisice i dječaka. Uz austrijske soliste, iskazale su se i osječke plesačice te su svi
zaista pokazali da balet može uspješno prenijeti priču i pouku gledateljima, ali ujedno i
osjećaje likova.

Balet Mali princ uspio je u samo sat vremena uspješno prenijeti priču i pouku
Exhuperyjeve novele. Dok se nije pretjerivalo u koreografiji, scenografiji i kostimografiji,
ipak su likovi i njihovi odnosni, tj. pokreti ostavili snažan dojam i uspješno dočarali srž
novele. Sama ta naizgled jednostavnost je ono što je ovu predstavu i činilo tako posebnom i
čarobnom. Ono što se nalazilo na pozornici je jedino i bilo važno, a to su likovi i njihovi
energični plesni pokreti.