Professional Documents
Culture Documents
Agata Kristi Operacija Bagdad PDF
Agata Kristi Operacija Bagdad PDF
Operacija Bagdad
Naslov originala:
Agatha Christie
They Came to Baghdad
1951.
S engleskog preveo
Aleksandar Milajić
Svim mojim prijateljima u Bagdadu
Poglavlje 1
II
-Jeste li spremili izveštaje o imovini Krugenhorfovih, gospođice
Šele?
-Da, gospodine Morgantale.
Gospođica Šele, pribrana i delotvorna, spusti dokumenta pred
svog poslodavca. Mrmljao je dok ih je čitao.
-Čini mi se da je ovo zadovoljavajuće.
-Slažem se, gospodine Morgantale.
-Da li je Švarc tu?
-Čeka u prijemnoj kancelariji.
-Neka odmah uđe.
Gospođica Šele pritisnu jedno od šest dugmadi interkoma.
-Treba li vam još nešto, gospodine Morgantale?
-Ne, mislim da ne treba, gospođice Šele. Ana Šele bešumno kliznu
iz prostorije.
Iako platinastoplava, nije bila zanosna plavuša. Svetla kosa bila
joj je začešljana unazad i pokupljena u urednu punđu na potiljku.
Svet je posmatrala bledoplavim pametnim očima iza debelih naočara.
Lice joj je imalo ljupke crte, ali je bilo potpuno bezizražajno. Kroz
život se nije probijala šarmom, nego čistom delotvornošću. Mogla je
da zapamti sve, ma koliko složeno bilo, i da kaže svako ime, datum ili
vreme bez gledanja u zabeleške. Umela je da organizuje osoblje velike
firme tako da sve radi kao dobro podmazana mašina. Bila je oličenje
diskrecije, a njena energija, ma koliko bila odmerena i disciplinovana,
nikada nije popuštala.
Oto Morgantal, čelnik međunarodne bankarske firme „Morgantal,
Braun i Šiperke”, bio je i te kako svestan da Ani Šele duguje više
nego što se novcem može platiti. Njeno pamćenje, iskustvo,
prosuđivanje i hladna glava bili su mu neprocenjivi. Davao joj je
veliku platu, a dao bi joj i veću ako bi zatražila.
Nije bila upućena samo u njegove poslove, nego i u pojedinosti iz
privatnog života. Kada ju je upitao za mišljenje u vezi sa drugom
gospođom Morgantal, savetovala mu je da se razvede i predložila
tačan iznos alimentacije. Pri tom nije pokazala ni saosećanje ni
znatiželju. Imao je utisak da ona prosto nije od takvih žena. Nikada
nije ni pomislio da Šeleova ima ikakva osećanja, niti mu je ikada palo
na pamet da se zapita šta joj se mota po glavi. I te kako bi se
zaprepastio kada bi mu neko rekao da ona razmišlja - to jest da
razmišlja o još ponečemu mimo firme „Morgantal, Braun i Šiperke” i
ličnih problema Ota Morgantala.
Stoga se našao potpuno zatečen kada ju je čuo kako, pre nego što
će izaći iz kancelarije, kaže:
-Zamolila bih vas za tri nedelje odmora, ako je moguće, gospodine
Morgantale. Počevši od sledećeg utorka.
Netremice je gledajući, on sa zebnjom u glasu reče: - Biće
nategnuto... vrlo nategnuto.
-Mislim da neće biti baš toliko strašno, gospodine Morgantale.
Gospođica Vajgejt je potpuno sposobna da se nosi s tim. Ostaviću joj
svoje beleške i iscrpna uputstva. Gospodin Kornvol može da preuzme
Ašer Mergerove.
Nimalo ohrabreniji, on je upita:
-Niste valjda bolesni ili tako nešto?
Nije mogao ni zamisliti da gospođica Šele može da se razboli. Čak
su i bacili poštovali Anu Šele i sklanjali su joj se s puta.
-O, ne, gospodine Morgantale. Išla bih u London da posetim
sestru.
-Sestru? - Nije znao da ona ima sestru. Nikada nije ni pomislio da
gospođica Šele možda ima porodicu ili rođake. Nikada ih nije
pominjala. A sada tek tako kaže kako ima sestru u Londonu. Kada je
prethodne jeseni bila s njim u Londonu, ni reč nije rekla o njoj.
Pomalo uvređeno joj reče:
-Nisam znao da imate sestru u Engleskoj. Gospođica Šele mu se
bledo osmehnu.
-O, da, gospodine Morgantale. Udata je za jednog Engleza koji radi
za Britanski muzej. Mora da se podvrgne veoma ozbiljnoj operaciji, pa
hoće da budem uz nju. Zaista bih volela da odem.
Drugim rečima, shvatio je Oto Morgantal, ona je već odlučila.
Nabusito joj reče: - U redu, u redu... Vratite se što pre. Ne pamtim
da je berza ikada bila toliko hirovita. Sve zbog tog prokletog
komunizma. Rat može da izbije svakog časa. Ponekad im se čini da bi
to bilo jedino rešenje. A sada je još i predsednik naumio da ide na tu
glupu konferenciju u Bagdadu. Nisu tu čista posla, ja da vam kažem.
Nameračili su se na njega. Bagdad! Od svih bestragija na svetu!
-O, sigurna sam da će ga dobro čuvati - pokuša da ga umiri
gospođica Šele.
-Prošle godine su smaknuli iranskog šaha, zar ne? A i Bernadota u
Palestini. Ludilo - eto šta je to. Čisto ludilo.
-A sa druge strane - mračno je dodao - čitav svet je poludeo.
Poglavlje 2
-A ovako?
-Moglo je i bolje - reče Viktorija - ali poslužiće svrsi.
II
Rastanak je tako slatka bol nije joj se sviđalo ništa više nego
Edvardu.
-Moram nekako da se dokopam Bagdada! - reče Viktorija u sebi.
Poglavlje 3
II
Izašavši iz močvara, čamac je već dva dana lagano klizio niz Sat el
Arab. Struja je bila brza, tako da starac koji je veslao nije morao
mnogo da se trudi. Pokreti su mu bili lagani i ritmični a oči
poluzatvorene dok je veoma tiho, gotovo sebi u bradu, pevušio
beskrajnu žalobnu arapsku pesmu:
II
Nakon kupanja, ručka i podužeg sna, Viktorija izađe na balkon i
sa zadovoljstom se zagleda ka Tigru. Peščana oluja je jenjavala. Žuta
izmaglica povlačila se pred beličastom svetlošću. Preko reke su se
videli vitki obrisi palmi i raštrkanih kuća.
Do Viktorije dopreše glasovi iz vrta. Prišla je ogradi balkona i
pogledala preko.
Gospođa Klip, neumorna pričalica i dušebrižnica, već se bila
upoznala s nekom Engleskinjom, jednom od onih preplanulih žena
neodredivih godina, kakve se mogu susresti svuda u inostranstvu.
-... tako da uopšte ne znam šta bih bez nje - govorila je gospođa
Klip. - Najdražesnija devojka koju možete da zamislite. I nije neka
tikva bez korena. Ujak joj je biskup od Langloua.
-Biskup od čega?
-Pa, od Langloua, ako se ne varam.
-Gluposti - reče ona žena. - Takav ne postoji.
Viktorija se namršti. Odmah je prepoznala tipičan primer engleske
palanačke gospođe koja se ne može zavarati pominjanjem
nepostojećih biskupa.
-Pa, onda sam verovatno loše čula - sumnjičavo će gospođa Klip.
-Ali - nastavila je - u svakom slučaju je dražesna i sposobna
devojka.
-Hm! - nepoverljivo odvrati njena sagovornica. Viktorija zaključi da
će tu gospođu obilaziti u širokom luku. Nešto joj je govorilo da bi
izmišljanje priča pred takvom ženom bilo vrlo zahtevan posao.
Vratila se u sobu, sela na krevet i bacila se na razmatranje svog
trenutnog položaja.
Odsela je u hotelu Tio, koji vrlo verovatno uopšte nije jeftin. Kod
sebe ima četiri funte i sedamnaest šilinga. Pri tom još nije bila platila
obilan ručak, niti je mogla očekivati da će gospođa Klip to da uradi.
Njeno je bilo jedino da joj plati putne troškove do Bagdada. Pogodba
se time okončava. Viktorija je stigla u Bagdad, a gospođa Hamilton
Klip imala je punu pažnju biskupove sestričine, bivše medicinske
sestre i sposobne sekretarice. Njihov poslovni odnos završio se na
obostrano zadovoljstvo. Gospođa Hamilton Klip otići će večernjim
vozom za Kirkuk i to je to. Viktorija se čežnjivo zanosila mišlju da će
joj gospođa za rastanak dati poklon u vidu čvrste valute, ali nevoljno
ju je odbacila kao malo verovatnu. Gospođa Klip i ne sluti da
Viktoriju pas nema za šta da ujede.
I šta onda Viktorija da radi? Odgovor je stigao istog časa. Da nađe
Edvarda, naravno.
Namrgodila se kada je shvatila da ne zna čak ni kako se Edvard
preziva. Edvard - Bagdad. Baš kao, pomislila je, ona arapska
služavka koja je došla u Englesku znajući jedino ime svog dragana
„Gilbert” i „Engleska”. Romantično, ali vrlo neprijatno. Tim pre što u
vreme krstaških ratova ama baš niko u Engleskoj nije imao prezime.
S druge strane, Engleska je veća od Bagdada. A opet, tada je imala
mnogo manje stanovnika.
Otrgla se ovim zanimljivim nagađanjima i vratila se surovim
činjenicama. Mora odmah da pronađe Edvarda, a on mora da joj
pronađe posao. Takođe odmah.
Ne zna mu prezime, ali zna da je došao u Bagdad kao sekretar
doktora Ratbona, a taj je navodno neki važan čovek.
Napuderisala je nos, zagladila kosu i pošla da se raspita.
Videvši je kako prolazi kroz hol njegovog carstva, večito nasmejani
Markus oduševljeno je pozdravi.
-O, pa to je gospođica Džouns, popićete sa mnom jedno pićence,
zar ne, dušo? Ja mnogo volim Engleskinje dame. Sve Engleskinje
dame u Bagdad, one su moje prijateljice. Svaka je mnogo srećna u
mom hotelu. Dođite, idemo u baru.
Kako nije bila nimalo gadljiva prema besplatnom gostoprimstvu,
Viktorija vrlo rado prihvati poziv.
III
II
II
III
I mi u mrak idemo.
IV
II
II
II
III
II
IV
VI
VIII