OSLOBOĐENJE Pogled 11.

I 2003
____________________________________________________

Dr. Enver Imamović

BOSANSKI FRANJEVCI
Sedam stotina godina sa Bosnom i njenim narodom

Kršćanstvo na tlu Bosne i Hercegovine ima dugu i bogatu

historiju. Arheološki i historijski spomenici pokazuju da je ta vjera na
ovim prostorima bila poznata već u prvim stoljećima nove ere. To je
bilo dvjesto - tristo godina nakon nastanka ove vjere što Bosnu i
Hercegovinu svrstava u red zemalja s najdužom kršćanskom
tradicijom.
U razvoju i životu crkve na ovom prostoru veliki značaj i ulogu
odigrali su pripadnici franjevačkog reda. Kako je god burna historija
Bosne, tako je burna i historija njenih franjevaca. Oni su vjerni
pratioci Bosne i njenog naroda već više od sedam stotina godina. Kroz
sve to vrijeme najpožrtvovanije su radili za dobrobit zemlje i naroda
čime su kod svih stekli trajnu naklonost, ljubav i poštovanje. Narod je
svoju naklonost prema njima izrazio davši im nadimak "bosanski
ujaci".
Iako franjevaca ima i u drugim zemljama, bosanski su po
mnogočemu svojstveni. U malo su kojoj zemlji proživjeli ono i
onoliko koliko su ovdje. Sve najgore kroz što je prošla Bosna, a to su
bili nebrojeni ratovi, razaranja, stradanja i druge nesreće, prošlo je i
preko njihovih leđa. U tim teškim trenucima ostajali su uz svoj narod,
s njim su trpjeli i pomagali mu. Zbog toga ih u Bosni svi smatraju
svojim, kako katolici tako i muslimani.

Samostan u Fojnici

Franjevci su došli u ove krajeve davne 1291. godine, u vrijeme

kada je Bosna bila puna bogumila i kada je trebalo izdražti sva
 2

iskušenja i tegobe koje su se ispriječile u njihovom misionarskom

radu. Iako je i prije dolaska franjevaca u Bosni bilo redovničkih
misionara (benediktinaca i dominikanaca), jedino su oni uspjeli
nadvladati sve tegobe i održati se do danas. Uz teške višestoljetne
borbe sa bogumilima, preživjeli su i tursko osvajanje Bosne.

Ukor sultanu

Ostao je zlatnim slovima zapisan njihov pothvat kada su 1463.

godine u vrijeme turskog osvajanja Bosne hrabro došli pred sultana
Mehmeda II el Fatiha i otvorno mu ukazali na nesreću koju trpi zemlji
i narod. Molili su da se pokaže milostivim i da im dozvoli slobodan
vjerski rad s njihovim pukom koji ispovijeda katoličku vjeru.
Mudro i odvažno izlaganje franjevaca, predvođeni fra Anđelom
Zvjezdovićem, stariješinom fojničkog samostana, veoma se svidjelo
sultanu. Zaključio je da će u njima imati vrijedne i korisne podanike
pa je uslišio njihovu molbu. Na licu mjesta, u Milodražu kod
Kiseljaka, izdao je dokument kojim im uz najveće zakletve jamči
zaštitu i vjersku slobodu. To je čuvena Ahdnama, jedinstven
dokument koji je osigurao opstanak katoličanstva na ovim prostorima
kroz 500-godišnje razdoblja turske vladavine Bosnom. Treba
spomenuti da je ova Ahdnama preteča deklaracije o slobodi vjera
proglašena od Ujednjeni narodi tek 1948.godine.

Fra Anđel Zvjezdović i sultanova Ahdnama

Pa ipak, ne može se reći da su franjevci za sve to vrijeme uživali

potpuni mir. U dugom razdoblju bilo je svakojakih situacija. Često su
mjesni činovnici zloupotrebljavali svoje ovlasti pa su im činili razne
nepravde i nasilja. Rušili su im samostane i crkve, pljačkali imovinu,
proganjali ih i sl. Zabilježeni su brojni slučajevi kada je u njihovu
zaštitu ustajalo mjesno muslimansko stanovništvo i sve čili da se
uklone s vlasti takvi nasilnici,
U Bosni se dobro znalo šta franjevci znače za zemlju i narod.
Uz vjerske obaveze bavili su se i drugim korisnim poslovima. Bili su
 3

učitelji, bavili se liječenjem, ugošćavali su putnike i beskućnike,

pomagali siromašne itd. Kod njih je u svako doba putnik i namjernik
mogao naći krov nad glavom i hranu. To, kao i njihova skromnost te
spremnost da svakome pomognu, učinilo ih je omiljenim kod sveg
bosanskog stanovništva.

Stoljetno blago

Iako je u Bosni bilo više franjevačkih samostana, tri od njih su

bila posebno na cijeni: onaj u Fojnici, Kraljevoj Sutjesci i Kreševu,
kako zbog starosti (svi iz 14. stoljeća), tako i zbog znamenitih ličnosti
koji su u njima djelovali. Uz to, svaki od njih u svojim riznicama čuva
neprocjenjivo kulturno-historijsko blago bez kojeg se ne može ni
pisati ni izučavati historija Bosne.
To blago se sastoji od arhivske građe, zbirke oružja i starog
novca, nakita, misnog ruha i posuđa, starinskih predmeta razne
upotrebe, umjetničkih slika te knjižnog fonda (biblioteke). Nesebični
franjevci su te dragocjenosti već davno učinili pristupačnim javnosti.
Izložili su ga u police i vitrine pa ga mogu vidjeti svi koji im dođu u
posjet.

Neprocjenjivo kulturno blago

Franjevci ovih samostana su kroz dugo razdoblje bilježili

najvažnija događanja u svojoj sredini, ali i šire. Ti zapisi (kronike),
predstavljaju dragocijenu izvornu građu za izučavanje bosanske
prošlosti. Franjevci su u svim vremenima bili njeni sudionici i
djelovali su onako i onoliko koliko su dozvoljavale trenutne prilike.
Morali su se prilagođavati nastalim prilikama pa je to razlog da su
uspjeli nadživjeti nebrojena carstva i države koje su se smjenjivale na
ovom prostoru.
Žarišta nauke i kulture

Franjevci nisu stekli priznanje i poštovanje samo svojim

vjerskim radom. Mnogi od njihove braće su se bavili naučnim,
prosvjetnim i kulturnim radom. Kao ljetopisci istakli su se Nikola
Lašvanin, Bono Benić, Stjepan Margitić, Marijan Bogdanović i dr. Fra
 4

Matija Divković je 1611. godine u Veneciji objavio znamenitu studiju

"Nauk krstjanski za narod slovinski", a fra Filip Laštrić je u 18.
stoljeću napisao historijsko djelo o Bosni. Treba napomenuti da se
većina franjevaca služila domaćim pismom - bosančicom, koje se u
Bosni upotrebljavalo još u doba nenih banova i kraljeva.
Među franjevcima je bilo i onih koji su bili politički aktivni.
Većina ih je djelovala u prošlom stoljeću, kad započinje nacionalni
preporod južnoslavenskih naroda, a time i njihova borba za
oslobođenje ispod tuđinskog jarma. Među tim djelatnicima
najpoznatiji su bili fra Frano Jukić i fra Grga Martić. Oni su s ostalom
svojom braćom dali neprocjenjiv doprinos kulturnom i nacionalnom
osvješćenju Bosne i njenom konačnom oslobođenju ispod tuđinskog
jarma.

Bosanski franjevci

Ono što su franjevci učinili za Bosnu kroz razdoblje od preko

sedam stoljeća nemjerljive je vrijednosti. Toga su u Bosni svi svjesni,
pa su i danas, kako je to bilo u doba banova i kraljeva, pod turskom i
austrijskom vlašću, cijenjeni i od svih rado viđeni. Njihova nadaleko
prepoznatljiva odjeća, smeđa fratarska halja sa kapuljačom i bijelim
konopcem oko pasa, toliko je uobičajena u Bosni da je takoreći
postala njen simbol. Sve je to razlog da ih svi u Bosni, kako njihovi
katolički vjernici tako i muslimani, a nerijetko i pravoslavci, od milja
nazivaju "naši fratri". Tu naklonost i poštovanje stekli su svojim
stoljetnim korisnim radom i nepokolebljivoj ljubavi prema Bosni i
narodu kojem služe..