KOMUNIKACIJA

KOMUNIKACIJA je razmjena informacija, misli, ideja, osjećaja, dojmova i sugestija među

ljudima. Ona je temelj svih međuljudskih odnosa. Komuniciramo da prenesemo informaciju,
da naučimo, da obavimo zadatak, da uvjerimo i nagovorimo, da ostavimo dojam i radi
zabave. Cilj komunikacije je da i pošiljatelj i primatelj razumiju poruku na isti način.
Komunikacija uključuje činjenice (vi posmatrate), mišljenje (označavate šta primjećujete),
osjećaje (izražavate šta osjećate). Čovjek ne komunicira samo jezikom, nego i pokretima
tijela i izrazima lica.
INTERNE KOMUNIKACIJE nastaju unutar preduzeća. To su sastanci, sjednice, akti, radni
nalozi...
EKSTERNE KOMUNIKACIJE odnose se na razmjene informacija sa okolinom gospodarskog
subjekta.
Vrste komunikacija su: pisana, usmena, verbalna, neverbalna.
PISANA - prednosti su što ostavlja dokaz i omogućava detaljnije planiranje. Nedostaci su joj
što povratna informacija nije trenutna pa treba vremena, pisane poruke nagomilavaju
papire. Pisanim oblicima pripadaju sve vrste poslovnih pisama, formulara, izvješća,
priopćenja, SMSovi, e-mail...
USMENA se ostvaruje pri neposrednom kontaktu dvoje ili više ljudi, poslovnih partnera.
Može biti planirana i slučajna, formularna i neformularna. Prednosti su što je brža, odmah se
dobiva povratna informacija pa odmah može uslijediti i korekcija. Nedostaci su što ne
ostavlja trag pa se usmeni poslovni dogovori mogu pismeno potvrditi. Oblici usmene
poslovne komunikacije su razgovori (direktno ili nekom tehnologijom), rasprava, javna
izlaganja i izvještaji.
RAZGOVOR je osnovni oblik verbalne komunikacije. Temelji se na dvije komunikacijske
vještine: govor i slušanje (pasivno, selektivno, defanzivno i aktivno).
NAČELA verbalne komunikacije: značenje je u ljudima a ne u riječima, značenje je vezano uz
kontekst, značenje je kulturalno uslovljeno, riječi imaju denotativno i konotativno značenje,
verbalne poruke mogu biti direktne i indirektne.
ULJUDNA komunikacija je način da postignemo šta želimo, a da drugu osobu ne povrijedimo.
Imamo direktan zahtjev, pozitivna uljudnost,negativna uljudnost i indirektna.
VERBALNA komunikacija – sadržaj – šta je rečeno
PARAVERBALNA komunikacija – karakteristika glasa – kako je rečeno
NEVERBALNA komunikacija – kontekst – šta je pratilo verbalnu komunikaciju
NEVERBALNA komunikacija može biti naglašena kontaktom očima, izraz lica, položaj tijela,
tjelesni kontakt, gesta ali i lični prostor.
KONTAKT OČIMA je najsnažnije sredstvo neverbalne komunikacije. Previše kontakta očima
pokazuje superiornost, manjak pokazuje ili nepoštovanje ili podređenost (obaranje pogleda).
IZRAZ LICA je sredstvo za postizanje boljeg razumijevanja poruke koja se prenosi. Različite se
emocije prenose različitim dijelovima lica (tuga i strah u očima, iznenađenje u očima, na čelu
i pokretima usana, ljutnja na licu-bore, postoje i mikrotrenutni izrazi lica.)
POLOŽAJ TIJELA govori o tome da li su ljudi puni nade ili su depresivni, samouvjereni ili
stidni, dominantni ili ne itd.
TJELESNI KONTAKT – rukovanje je jedan od najčešćih dodira.
POKRETI TIJELA (GESTE) koristimo da bi naglasili ono o čemu govorimo.
LIČNI PROSTOR – imamo: intimnu zonu, ličnu zonu, poslovno-komunikacijsku zonu i javnu
zonu.
Neverbalnu komunikaciju možemo poboljšati: koristiti ton glasa, reagovati na signale koje
šalju ljudi, reagovati na nježnost drugih, pohvaliti osobu koja vas sluša, koristiti kontakt
očima. Najčešće prepreke dobre komunikacije su nerazrješene pretpostavke, semantička
distorzija, loše izrečene poruke.
MIKROASPEKTI PISANJA: jasnoća, određenost, energičnost, raznolikost, ritam, naglasak,
izbjegavanje seksističkog jezika.
___________________________________________________________________________

UPRAVLJANJE VREMENOM
Osnovne pretpostavke je da svako ima 24h dnevno, niko ne zna kad će vrijeme stati i svako
živi sada.
Kradljivci vremena slabo planiraju, odgađaju, prekidaju, izostanak delegiranja,
prisustvovanje sastancima.
SASTANCI su retoričke dijaloške forme koje mogu imati različite ciljeve, ali i mnogo
nedostataka. Mnogi sastanci su nepotrebni ili nisu uspješni. Imaju lošu reputaciju jer je
dokazano da 50% sastanaka je gubljenje vremena. Ako se pretpostavi da sastanci traju 1h,
tada profesionalci gube 31h mjesecno odnosno 4 radna dana.
USPJEŠNOST sastanaka mjeri se ciljevima postavljenim prije sastanka, zato je važno imati
jasno određene ciljeve i jasno određene uloge učesnika.
NEUSPJEŠNOST sastanaka je kad imamo nepotrebne sastanke, krive razloge sastanaka,
nejasan razlog sastanaka, prisustvo krivih ljudi, nedostatak kontrole, neudobna okolina, loše
izabrano vrijeme.
3 ZLATNA PRAVILA: 1. svaki sastanak je jedinstven
2. uspjeh se mjeri akcijama koje iz njega proizađu
3. održavanje sastanka je odgovornost cijele grupe
UČESNICI – ključni donosioci odluka, ljudi koji trebaju informacije, stariji menadžeri koji
imaju interesa u donošenju odluka, pregovarači u potencijalnim prepirkama, prijatelji,
konzulati i gosti, stručnjaci ili obavještajci i tvorci mišljenja.
VRSTE sastanaka: konzultacije, timski sastanci, sjednica, konferencija, savjetovanje,
simpoziji, kongres, parlament, skupština, konvencija,...
PRIPREMA sastanka: određivanje cilja, izbor učesnika, dnevni red, uloge učesnika, prethodna
obavijest učesnicima sastanaka.
ZAPOČINJANJE razgovora: uspostavljanje kontakta sa sagovornicima, stvaranje ugodne
atmosfere, privlačenje pažnje i probuđivanje interesa.
INFORMISANJE je bitno. Treba informisati partnera o činjeničnom stanju, željama,
problemima. Postavljanje pitanja i slušanje partnera je također ključno.
ARGUMENTIRANJE se koristi jednostavnim, jasnim i tačnim argumentima. Uvijek treba imati
jedan argument u rezervi.
NEUTRALIZIRANJE PRIGOVORA je potrebno jer time jačamo našu uvjerljivost.
USPJEH sastanka najviše ovisi o vođi sastanka koji mora znati pripremiti, voditi i analizirati
sastanak. Vođenje sastanka odnosi se na vođenje formalnog procesa sastanka i vođenje
socijalno-komunikacijskih procesa.

ODNOSI S JAVNOŠĆU
Možemo definisati kao menadžment komunikacije između organizacije i njenih javnosti.
HISTORIJSKI RAZVOJ: 1807. Jefferson (američki kongres); 1889. Westinghouse (prvo
odjeljenje odnosa sa javnosti u Westinghouse Electric); 1947. američko udruženje za odnose
sa javnošću; 1955. – međunarodno udruženje za odnose sa javnošću.
Odnos sa javnošću se opisuje sa nekoliko riječi: ugled, percepcija, kredibilitet, povjerenje,
sloga, obostrano povjerenje zasnovano na istinitom i sveobuhvatnom obavještavanju. Neki
od primjera javnosti su kupci, potrošači, predvodnici, mediji, široka publika, industrija, grupe
za pritisak, menadžeri odnosa s javnošću koji djeluju u svim sferama poslovnog života,
uprava (nacionalna, regionalna lokalna, međunarodna), biznis i privreda (mala, srednja,
velika i međunarodna, društvene zajednice i društveni poslovi, obrazovne institucije,
univerziteti, koledži, bolnice, dobrotvorne organizacije, međunarodni poslovi.
Obavjestavanje javnosti obuhvata i: savjetodavne poslove zasnovane na razumjevanju
ljudskog ponasanja, analiziranje buducih trendova i predvidanje njihovih efekata,
istrazivanje javnog misljenja stavova i ocekivanja, utvrdivanje i odrzavanje dvosmjerne
komunikacije zasnovane na istinitom i potpunom obavjestenju, sprecavanju sukoba i
nesporazuma, unapredivanje uzajamnog postovanja i drustvene odgovornosti, uskladivanje
licnog i opceg interesa, sticanje ugleda medu osobljem dobavljacima i potrosacima,
poboljsanje privrednih odnosa, privlacenje kvalitetnog osoblja i smanjenje fluktuacije radne
snage.
Najcesci propusti neefikasnih programa odnosa sa javnoscu su: funkcija kratkovidnosti,
trcanje pred rudu, lokalna anestezija, jednokratni komunikacijski tik i sjenovita varka.
Odnosi s javnoscu zahtjevaju dvosmjernu komunikaciju izmedu organizacije i javnosti u
njezinm vanjskom okruzenju. Identifikacija i preciznije odredenje ciljne aktivnosti vrsi se tako
sti se svi segmenti okruzenja dijele na uze orijentisana ili specificna podrucja javnosti.
Imamo sljedece vidove (podf-je) odnosa s javnoscu: odnosi sa zaposlenicima odnosi sa
potrosacima, opci publicitet, odnosi sa uzom zajednicom – donacijama i sponzorstvima,
odnosi sa medijima, odnosi sa financijskom javnoscu, lobiranje i internet u odnosima sa
javnoscu.
INTERNET u odnosima sa javnoscu je najbrzi, najjeftiniji i najjednostavniji nacin sirenja
informacija o vama i vasoj firmi do vise klijenata. Internet PR ima za cilj kreiranje uspjesne
slike o kompaniji putem komunikacije sa razlicitim servisima interneta. Osnovne elemente
PR aktivnosti na internetu cine: PR aktivnosti u cijelom ciklusu prisustva firme na internetu,
kreiranje sadrzaja koji se predstavlja online, plasiranje clanaka drugim medijima, kontakti sa
medijima na licnom sajtu.
___________________________________________________________________________

POSLOVNA KULTURA ETIKA I MORAL

KULTURA predstavlja skup dogadaja i procesa koji se odvijaju u skladu sa vazecim principima
i zakonima. U pitanju je organizaciona pojava akata, predmeta, ideja i osjecanja, koja zavisi
od upotrebe simbola. Nastala je onda kada je covjek naucio da koristi simbole i da govori.
Ona je progresivan proces. Kulturne vrijednosti nazivamo tradicijom, koju posmatramo sa
negativne i pozitivne strane u zavisnosti od spremnosti jednog naroda da shodno svojoj
tradiciji prihvata ili ne inovacije. Kulturni obrazac podrazumijeva vrijednosne sisteme
pomocu kojih pojedinci i drustvene grupe dolaze do razumjevanja sebe i svijeta u kojem
zive.
PROCES TRANZICIJE tj. Mijenjanja starog novim kao posljedice velikih promjena bilo
politickih, drustveno-ekonomskih, demografskih, etnickih ili ideoloskih, sto dovodi direktno
do transformacije kulturnih sistema.
ELEMENTI RAZVIJENOSTI DRUSTVA: postojanje pisma, vrsta drustvenih odnosa, stepen
tehnickog znanja, postojanje ili nepostojanje razvijenih gradova.
KULTURNE NORME pravila ili standardi koji specifikuju prikladna ili neprikladna ponasanja u
dogadanjima, specifikuje nagrade za prikladno a kazne za neprikladno ponasanje.
KULTURNE PREMISE presutne pretpostavke kojih se drze clanovi drustva.
KULTURNE VRIJEDNOSTI posebno znacajna vrsta vjerovanja clanova drustva.
NAVIKE su vrsta kulturnih normi koje specifikuju ponasanja u svim dogadajima
interpersonalnog ponasanja koje drustvo smatra relativno manje vaznim.
OBICAJI su vrsta normi koje specifikuju dolicno ponasanje u dogadajima standardnog
ponasanja od zivotne vaznosti za clanove drustva, a njihovo krsenje se u nekim situacijama
kaznjava i sudskim putem.
PODKULTURA dio kulture koji je svojstven jednom segmentu drustva (npr.religiozna grupa).
EXPLICITNA KULTURA tipicni i svojstveni obrasci ponasanja ljudi.
IMPLICITNA KULTURA cjelovitost kulturnih vjerovanja, normi i premisa koji sluze za osnovu
primjenjivanih regularnosti u ponasanju.
PORODICA se smatra osnovnom strukturnom jedinicom drustva (celija drustva).
SISTEM ZNAKOVA ima svoju karakteristicnu strukturu i pravila koja proizvode komunikaciju:
otvoren (sistem znakova se temelji na simbolima) i zatvoren (znakovi se ne mogu povezati
kako bi stvorili novi znak, te svaki znak djeluje samostalno). Za prenosenje i razumjevanje
poruka u komunikaciji znacajna su 4 aspekta jezika: fonetika(glasovi), morfologuija(oblici
rijeci), sintaksa(struktura rijeci) i semantika(znacenje). Kultura govora ima 3 osnovne odlike:
lingvisticku, estetsku i socijalnu.
ETIKA je sistemsko nastojanje da se nase individualno i drustveno moralno iskustvo ucine
smislenima tako sto ce se odrediti pravila pravilnog ponasanja, vrijednosti kojima treba teziti
kao i karakterne osobine koje treba razvijati. Etiku kao filozofsku disciplinu je prvi izdvojio
Aristotel, dijeleci ljudsku dusevnu djelatnost na 2 oblasti: logicki dio(intelektualne vrline:
znanje, pamet i moc razumjevanja) i alogicki dio(eticke vrline: hrabrost,privlacnost i
umjerenost).
OPSTA ETIKA (deskriptivna, normativna i metaetika).
POSEBNA ETIKA (primjena opste etike na specijalizovano polje drustvenog zivota).
DESKRIPTIVNA ETIKA opisuje i proucava moral ljudi, drustvenih grupa i kultura temeljeci se
na rezultatima sociologije, psihologije i antropologije.
NORMATIVNA ETIKA predstavlja sistematicno nastojanje da se objasni moral jedne zajednice
ili drustva u cjelini.
METAETIKA proucava znacenje moralnih termina i logiku moralnog rasudivanja.
POSLOVNA ETIKA se odnosi na istinitost i pravednost ocekivanja drustva, odnosi s javnoscu,
ponasanje predsjednika u zemlji i inostranstvu.
ETICKI KODEKS je pisani dokument koji sadrzi: izjave, standarde i modele ponasanja, prema
kojima neka organizacija nastoji poslovati.
MORAL cini sistem moralnih pravila, skup normi koje odreduju covjekovo ponasanje u
drustvu i to prema drustvu u cjelini, prema pripadnicima drustva i prema sebi.
Ljudi postupaju u skladu sa odredenim principima ponasanja: intelektualna komponenta,
emocionalna komponenta i voljna komponenta.
OPSTA MORALNOST je skup moralnih nacela koja regulisu uobicajene moralne probleme,
sistem pravila i normi po kojima se odvija nas svakodnevni zivot.
MORALNE DRUSTVENE SANKCIJE su moralni prezir i moralno gadenje.
BONTON cini skup pravila ponasanja i ophodenja prema drugima u drustvu. To je skup
pravila za prihvatljivo ponasanje u drustvu.
MANIRI su uslovljeni standardi u ponasanju koje zajednica dobrovoljno prihvata, uci i kreira.
Dobri maniri su visok stepen samokontrole.
INTELIGENCIJA moze biti: emocionalna, racionalna i duhovna.
SVIJEST je intelektualna funckija koja podrazumijeva ljudsku sposobnost uvidanja veza i
odnosa, kao i predvidanje posljedica razlicitih dogadaja i ponasanja.
SAMOSVJEST nam omogucava da shvatimo svoje JA i postoji jedino kod ljudskih bica i cini
faktor moralnog ponasanja.
BONTON su dobri odnosi na poslu, lijep i poslovan izgled, ponasanje u liftu i hodniku,
ponasanje na radnom mjestu, na poslovnim ruckovima, komunikacija telefonom, kako se
predstaviti, kako pozdravljati druge, kako koga treba oslovljavati...
POSLOVNI COVJEK NIKAD ne koristi nepristojne ili pogrbne rijeci, ne dozvoljava da ga
suradnik ili bilo ko rugi isprovocira, ne povisuje ton u razgovoru, ne doruckuje za radnim
stolom, ne pije alkohol, ne ogovara saradnika niti kolege...
POSLOVNI COVJEK UVIJEK je poslovan, kreativan, dostojanstven, komunikativan na sebi
svojstven nacin, vedar i radno raspolozen, fizicki i svjez odmoran, uredan, lijepo odjeven...
ODJECA I IZGLED: jednostavnost, odmjerenost, umjerenost, dobar i njegovan izgled, vodenje
racuna o osnovnoj liecnoj higijeni, kosa i frizura, pravila oblacenja (formalno i neformalno),
uniforme...
ZENE trebaju imati prekrivena ramena, suknje ispod koljena, stikle umjerene visine (do
5cm), zatvorena obuca, uredna frizura, make-up u skladu sa prilikom i odjecom, nakit u
skladu sa odjecom (manje je vise). Nije im dozvoljeno nositi provokativnu odjecu, napadni
make-up i previse nakita.
MUSKARCI ne smiju nositi trenerke, bermude, ekstravagantne frizure, moraju voditi racuna
o higijeni (brkovi i brada). Moraju imati klasicnu odjecu (cipele, carape, kravata, kosulje) u
mirnijim bojama, poslovne torbe i urednu kosu.
PONASANJE treba prilagoditi osobama sa kojima komuniciramo, visok nivo samokontrole,
opusteni i smireni moramo biti, pripremljeni, tolerantnost, ljubaznost...
POZDRAVLJANE je prvi korak u ophodenju prema ljudima, rukovanje (na dolasku i odlasku),
obavezan prilikom svakog kontakta telefonom ili licnim susretom sa kolegama (mladi prvo
pozdravljaju starije, osobe nize po poslovnom polozaju prvi pozdravljaju osobe veceg
poslovnog ranga).
PREDSTAVLJANJE je obavezno u svakom kontaktu sa nepoznatom osobom. Prilikom
predstavljanja muskarci ustanu i ne drze ruke u dzepovima, pozeljno je navesti funkciju ili
titulu, duznost domacina je da predstavi kolege koje su tu, osobu sa nizom poslovnom
funkcijom treba prvo predstaviti osobi sa visom poslovnom funkcijom.
OSLOVLJAVANJE zavisi od spola, starosti, hijerarhijskih odnosa, oslovljavati sagovornika sa
gospodine/gospodo. Obracanje po zanimanju (profesore), obracanje vecem stepenu (dame i
gospodo), obracanje na simpozijima i skupovima posvecenim jednoj profesiji (postovane
kolege). Za pismeni nacin se koristi isto kao i za usmeni.
DAVANJE VIZIT KARTE obavezno ponuditi vizit kartu poslovnom partneru sa kojim se prvi put
susrecemo, svejedno je da li je to na pocetku ili na kraju mada se preporucuje na samom
kraju, mladi i oni nizeg ranga prvi daju karticu starijim i onima viseg ranga.
PONASANJE U LIFTU prve ulaze dame, nepristojno je nekome okrenuti leda, trudite se da
budete poluokrenuti. To nije mjesto za zakazivanje poslovnih sastanaka, ne razgovara se o
direktorima ili kolegama.
ODNOS SA KOLEGAMA mora da bude zasnovan na poslovno-prijateljskim odnosima, budite
ljubazni prema kolegama bez obzira na njihovo mjesti u kompaniji, postujte svoje kolege i
njihove stavove cak i ako se vase misljenje razlikuje od njihovog, ne upustajte se u
kritikovanje kolega, interesujte se za kolege, cestitajte ukoliko su unaprijedeni.
KONTAKT SA RUKOVODIOCEM odnos treba da bude zasnovan na uzajamnom postovanju i
razumijevanju, oslovljavajte ga sa gospodine, gospodo ili gospodice, nemojte nikada nuditi
da nekome nesto ucinite pozivajuci se na vase prijateljstvo sa rukovodiocem, ne upustajte se
u kritikovanje rukovodioca.
INTERNI SASTANCI pripremiti se za sastanak tako sto cete procitati posljednji dnevni red i
sve predhodne izvjestaje, obucite se prikladno i budite tacni, postujte ustaljeni red sjedenja,
nakon otvaranja diskusije sacekajte da po rangu vece osobe daju svoje misljene, a zatim
trazite rijec, govorite uctivo, sazeto i tacno da svi mogu da razumiju, sve sto se na sastanku
prica je predvodljive prirode.
EKSTERNI SASTANCI vasa kompletna pojava je podlozna procjeni, imajte u vidu da ostavljate
utisak i o vama i o kompaniji, saznajte sto vise o osobi sa kojom se sastajete, na sastanak
dodite pripremljeni i na vrijeme, sekretarici kazite svoje ime ime firme i osobe sa kojom se
sastajete, nemojte sjedati dok vam domacin ne ponudi, ne skidajte sako dok vam se ne
ponudi, dok cekate sastanak ne razgovarajte o politici, obracajte se zvanicno, ostvarite
kontakt ocima sa svim prisutnim.
TELEFONSKA KOMUNIKACIJA se koristi za ugovaranje sastanaka i davanja informacija, nikada
ne pregovarajte oko posla putem telefona, razgovor treba da bude sto efikasniji i kraci, ako
dobijete sekretaricu predstavite se i recite par rijeci o razgovoru, a ako dobijete centralu
predstavite se i recite ime osobe sa kojom biste zeljeli da razgovarate, ako razgovarate sa
nekim sa kime ste vec prije razgovarali najprije pocnite sa nekim neobaveznim temama, a
ako razgovarate sa nekim koga ne znate obracajte se sa gospodine(prezime) i koristite izraze
„hvala vam, molim vas, budite ljubazni, zao mi je, da li zelize da ostavite poruku“.
___________________________________________________________________________

TIMSKI RAD I KOMUNICIRANJE

CILJEVI emocionalna inteligencija na poslu, nauciti vjestine timskog rada i vodenje tima, kako
timskim pristupom do rjesavanja problema, prepoznati moguce uzroke neuspjeha u
izgradnji timova.
EMOCIONALNA INTELIGENCIJA je vjestina upravljanja sobom, vjestina uspjesne saradnje sa
ljudima.
TIMSKI RAD je jedna od najuspjesnijih metoda za uklanjanje birokracije, rjesavanje
problema, povecanje motivisanosti i produktivnosti, te poboljsanje kvalitete.
TIMOVI se smatraju feudamentalnim organizacijskim elementima i najvaznijom polugom za
unapredenje funkcioniranja organizacije. U danasnje vrijeme su timski rad i timovi kljucno
podrucje razvoja preduzeca. Uspjeh svakog tima zavisi od sposobnosti tima odnosno od
sposobnosti svakog clana tima, zelji clanova tima da pokazu najbolje u interesu tima, slobodi
da se preuzme odgovornost i icijativa.
TIM OD RADNE SKUPINE RAZLIKUJE pobjednicki mentalitet, pozitivno misljenje, uzajamna
zavisnost, zajednicki napor, odanost timu, uzajamna odgovornost, komplementarna znanja.
MODELI ORGANIZACIJE su vertikalna organizacija, obrnuta piramida, organizacija timova,
horizontalna organizacija.
VRSTE TIMOVA namjenski tim, projektni tim, organizacija kao tim, menadzerski tim, odjel
kao tim.
PET KORAKA IZGRADNJE MOCNIH TIMOVA:
1. Ne umisljajte da znate sve
2. Saradujte, ne diktirajte
3. Kad posjecujete kupce slusajte ih prije nego sto cete prodavati
4. Ne dominirajte sastancima u kompaniji
5. Dajte ljudima slobodu da grijese
STVARNI TIM je mala skupina ljudi s komplementarnim vjestinama, koji su podjednako odani
i posveceni zajednickom cilju i smislu rada kao i pristupu rjesavanja problema, pri cemu
postoji snazan osjecaj uzajamne odgvornosti i koja ima pravog vodu.
4 STEPENA RAZVOJA TIMA forming-storming-norming-performing: 1.stepen je formiranje
(orijentacija), 2.stepen je nezadovoljstvo (sukob), 3.stepen je rjesavanje problema
(normiranje) i 4.stepen je visoko provodenje (produkcija).
I FORMIRANJE je faza u kojoj clanovi tima stvaraju odnose tj. privikavaju se jedni na druge pa
su rezultati mir.
II NEZADOVOLJSTVO je stresno razdoblje definisanja uslova pod kojim ce tim djelovati.
III RJESAVANJE PROBLEMA je razdoblje prihvatanja uloga, usvajanja nacina ponasanja i
komuniciranja, razvoja osjecaja zajednistva i slobodne razmjene informacija.
IV PRODUKCIJA je razdoblje dostizanja optimalne produktivnosti, kvalitete, donosenja
odluka, alokacije resursa i interpersonalne meduzavisnosti.
DELEGIRANJE je temeljna predpostavka menadzerske uspjesnoti i nacin postizanja rezultata
pomocu drugih ljudi u timu.
KOMUNIKACIJA U POBJEDNICKOM TIMU je otvorena i iskrena, razumljiva i prihvacena,
slusanje jedni drugih, postuju se razlike u misljenjima i stavovima.
TIMSKI SASTANCI su za rjesavanje problema, odlucivanje, proizvodnju ideja, razmjenu
informacija, sakupljanje informacija, zajednistvo, planiranje, ocjena rada.