to ne boli to nije ivot, to ne prolazi to nije srea.

Ivo Andri

ivot. To je ono to nam je svima podareno, a mi trebamo da ga maksimalno iskoristimo. Da

proivimo sve mogue trenutke, bili oni sretni ili tuni, i da ih se sjeamo. U ivotu trebamo
da uivamo, da ga provedemo sa nama dragim ljudima, voljenim osobama i da maksimalno
iskoristimo vrijeme provedeno sa njima. ivot je prolazan. Imamo priliku da ivimo samo
jednom i tu nema vraanja vremena unazad. I niko od nas ne ivi u uvjerenju da emo vjeno
ivjeti. A srea? Srea je emocija koju svako od nas shvata drugaije i doivljava na razne
naine. To je osjeaj ispunjenosti koji doivimo nakon neega to uradimo ili doivimo. Da li je
to srea zbog poloenog ispita, dobitka na lotu, kupovine novog automobila, vremena
provedenog s dragim osobama ili moda neto sasvim drugaije, je nebitna stvar. Svi imamo
razliita shvatanja o srei. Moda nekada neto to nas ini sretnima druge ini tunima.
Ernest Hemingway je kazao da je srea neto to dolazi u raznim oblicima, a ko je taj koji e
je prepoznati? I zaista je to tako. Srea se nalazi svuda oko nas, a na nama je da tu sreu
prepoznamo i okusimo. Sitnice su te koje nas ine ispunjenima i sretnima. I ne trai srea nas,
ve mi nju. Ali, da li bismo znali za sreu da nije tuge i boli? Svjedoci smo da je ivot pun tuge
i boli, to se danas jo vie pogoralo. Ne moemo zamisliti ivot nijedne osobe koja tugu i bol
nije okusila bar na trenutak. Ali upravo su tuga i bol ono to nam pomae da spoznamo
pravu, istinsku sreu. Jer kako bismo mi znali taj osjeaj sree bez tuge? Isto kako smo
okrueni sreom, tako smo okrueni i tugom. Onog trenutka kada smo ispunjeni sreom
osjeamo se posebno, kao da lebdimo na nebu, meu zvijezdama. Koliko je na ivot
ispunjen bez sree, i da li je uopte ispunjen? Srea jeste prolazna, ali za razliku od ivota, ona
se uvijek vraa. Mi moemo u jednom trenutku biti tuni toliko da uopte ne razmiljamo o
daljem ivotu, ali za sekundu nam se moe dogoditi neto to e nas uiniti sretnima. To moe
biti ak i obian pogled voljene nam osobe. Jer nekada je zaista dovoljan samo taj jedan
pogled koji e nam vratiti nadu u ivot, koji e nas uvjeriti da jedan tuan momenat ne znai
da je to kraj i da vie neemo biti sretni. Dovoljno je da smo okrueni osoba kojima
vjerujemo, koje su nam drage i koje volimo da bismo bili sretni. Jer sreu ne ine uvijek
materijalne stvari. Uvijek su bolje i dugotrajnije one duhovne stvari, koje ostaju urezane u
naim srcima i naem sjeanju. William Shakespeare je jednom prilikom kazao Koliko bi oiju
trebao imati ovjek da opazi sreu koja ga okruuje? I zaista, zapitajmo se da li smo i koliko
slijepi kod zdravih oiju? Jer srea se, iako je nevidljiva i ne moemo je opaziti kao to
opaamo mnoge stvari oko nas, osjea. Mi sreu osjeamo srcem i duom. I to je ono to ovaj
ivot ini posebnim. Koliko god da planova pravili, traili od ivota stvari koje smatramo da
zasluujemo, vjeito emo se nalaziti okrueni bolom i razoarenjem zbog neispunjenog.
Nakon jednog dobra moemo uiniti greku, ali to nas ne ini loom osobom. Moemo
izgovoriti glupu rije, to nas ne ini glupom ve nepromiljenom osobom. Zato onda
dopustiti da nas jedna loa stvar uini nesretnima? Zato dopustiti da nam ubije nadu u
ivot? Svi zasluujemo da budemo sretni i okrueni onim to nas ini sretnima. Taj jedan poziv
u nevrijeme trebamo shvatiti kao podsjetnik da cijenimo sreu koju imamo. Svakom od nas
ivot da sastojke, a jedino mudre osobe znaju kako e ih iskoristiti. Poznata je uvena izreka
kada vam ivot da limun, vi napravite limunadu. Tako je i sa sreom. Ako vam u jednom
momentu u ivotu neto ne bude ilo kako ste zamislili ili kako bi trebalo da bude, ne
dopustite da vas to razoara. Pretvorite to u neto to e vas razveseliti i ega ete se rado
sjeati. Poenta ivota i jeste znati kako servirati ono to nam se nudi, jer glavni sastojci ne
ine sretan ivot. Sretan ivot ine sitnice i naa sposobnost da uivamo u njima.