Uspjenost tiska ne ovisi samo

o ispravnom izboru materijala i

Moe se opisati kao industrijska izboru adekvatne tehnike tiska
umjetnost, vrlo dugake povijesti obzirom na materijal i zadani
i zasigurno, osigurane uzorak,ve zahtjeva itav niz
budunosti. osobnih i profesionalnih vjetina
tehnologa.
TEHNOLOGIJA
TEKSTILNOG
TISKA
Struka usporeuje tiskarske ureaje
U tekstilnom tisku je jako
s glazbenim instrumentima:
vano, prilikom izbora metode
tiska, uzeti u obzir sva tehnika
uspjenost rezultata ovisi jednako
ogranienja pojedine metode,
o kvaliteti instrumenta kao i o
kao i, openito, tehnologije
umjenosti onog tko svira
tiska kao takve.
 TEHNOLOGIJA
TEKSTILNOG TISKA

Za razliku od bojdisanja u
TO JE kojem se bojilo jednakomjerno
TISAK? vee za itavu povrinu tkanine
i daje obojenje u jednoj nijansi
Proces mjestiminog (tonu), kod tiska se jedna ili
bojadisanja, odnosno
vie boja nanaa na tkaninu u
mjestiminog nanaanja
bojila na tkaninu u odreenom uzorku strogo
definiranom uzorku ili definiranih oblika i granica
dizajnu. izmeu elemenata dizajna.
 Tekstilni tisak smatra se najraznovrsnijom i najznaajnijom metodologijom
primjene boje, bojila i dizajna na tekstilu.

Analitiki gledano, to je proces ujedinjenja kreativne ideje (uzorka;

dizajna), boje/bojila (jedne ili vie) i tekstilnog materijala, koritenjem
tehnike nanaanja bojila na tekstilni materijal u zadanim konturama i
zadovoljavajuom preciznou.

Potreba ukraavanja odjee, prostora i

predmeta koji nas okruuju, te potreba
ogledanja ljepote prirode u uporabnim
predmetima i odjei, pojavljuje se vrlo
rano u povijesti.
Od vremena pred povijesti, ovjek ima
potrebu dodati boju svijetu oko sebe,
svom okruenju, stanovanju, odjei koju
nosi.
 3000 godina BC (prije Krista) - nalazi pamune tkanine bojane prirodnim
pigmentom dobivenim iz korijena biljke bro

1400 BC (prije Krista) Egipat, nalazi lanene tkanine bojane prirodnim

pigmentom korijena biljke bro.

Bojanje svile - razvijeno vrlo rano u povijesti,

u Kini. Iz Kine potjee i tehnika tiska
rezbarenim ablonama razvijena za papir, ali
vrlo brzo prenesena na tekstilni materijal
svilu.
Stoga se Kina smatra domovinom i tekstilnog
tiska.

Tisak (engl. printing; njem. druck) podrazumijeva proces koji zahtjeva

odreeni pritisak (engl. pressure) to dolazi od latinske rijei pressus ili
pressio (pritisak).
 POVIJESNI PREGLED
TEKSTILNOG TISKA

2000
2000 godina
godina BC.BC. -- Smatra
Smatra sese da
da su
su se
se najraniji
najraniji 1400
1400 st.
st. BC.
BC. U U Egiptu
Egiptu je
je naen
naen uzorak
uzorak tiskane
tiskane
oblici
oblici ukraavanja
ukraavanja tekstila
tekstila nekom
nekom vrstom
vrstom tiska
tiska tkanine
tkanine
razvili u Indiji. Nalazi govore o manufakturnoj
razvili u Indiji. Nalazi govore o manufakturnoj 12.
12. Stoljee
Stoljee AD AD tekstilni
tekstilni tisak
tisak iziz Azijskih
Azijskih
obiteljskoj
obiteljskoj proizvodnji
proizvodnji tiskanih
tiskanih tekstilnih
tekstilnih zemalja (Indija, Kina, Japan) dolazi u Europu
zemalja (Indija, Kina, Japan) dolazi u Europu
materijala
materijala u Indiji u razdoblju 2000 godina P.K.
u Indiji u razdoblju 2000 godina P.K.
Takoer,
Takoer, postoje
postoje dokazi
dokazi o o vrlo
vrlo ranoj
ranoj uporabi
uporabi 1660.
1660. Godina
Godina AD AD Velika
Velika Britanija
Britanija tisak
tisak
tiska
tiska ii ukraavanja
ukraavanja tekstila
tekstila tiskom
tiskom u u Kini
Kini ii drvenim
drvenim blokovima
blokovima (woodblock
(woodblock printing)
printing) nana
Japanu.
Japanu. pamunim
pamunim materijalima
materijalima

1764.
1764. Godina
Godina AD AD Lancashire
Lancashire UK UK
1738.
1738. Godina
Godina AD AD kotska
kotska U U Europu
Europu se se uspostavljena prva manufakturna proizvodnja
uspostavljena prva manufakturna proizvodnja
uvodi
uvodi tzv.
tzv. kaliko
kaliko tisak
tisak (tisak
(tisak arenih
arenih motiva
motiva na na kalika
kalika
tisak
tisak metalnim
metalnim ploama
ploama
pamunoj
pamunoj tkanini
tkanini jednostavnog
jednostavnog platno
platno veza,
veza, vrlo
vrlo
popularnoj u 17. i 18. stoljeu. Do tada se kaliko 1770.
1770. Godina
Godina AD AD Thomas
Thomas Bell
Bell UK
UK
popularnoj u 17. i 18. stoljeu. Do tada se kaliko
tiskana predstavio
predstavio tehniku
tehniku tiska
tiska graviranim
graviranim bakrenim
bakrenim
tiskana tkanina
tkanina iskljuivo
iskljuivo uvozila
uvozila iz
iz Indije).
Indije). Veliki
Veliki ploama
PREDPOVIJESNO
centri kaliko tiska postaju Francuski
centri kaliko tiska postaju Francuski gradovi gradovi ploama (tzv.(tzv. prea).
prea). Glavni
Glavni nedostatak
nedostatak takve
takve
Jouy-en-Josas, Beauvais, metode
metode tiska i razlog zato takva metoda nije
tiska i razlog zato takva metoda nije
Jouy-en-Josas,
DOBA Beauvais, Rouen,
Rouen, Alsace-
Alsace-
Lorraine, komercijalno zaivjela - nemogunost
komercijalno zaivjela - nemogunost postizanjapostizanja
Lorraine, koji postaju poznati i po razvoju
koji postaju poznati i po razvoju
specifinog originalnog dizajna. zadovoljavajueg
zadovoljavajueg spoja spoja prilikom
prilikom ponavljanja
ponavljanja
specifinog originalnog dizajna. raporta
raporta ..
1785.
1785. Godina
Godina AD AD Thomas
Thomas Bell Bell UK
UK izum
izum 1834.
1834. Godina
Godina AD AD -- Perrot
Perrot ofof Rouen,
Rouen, 1834
1834 izum:
izum:
rotacijski
rotacijski tiskarski
tiskarski stroj
stroj Thomas
Thomas Bell Bell patentirao
patentirao je je tiskarski
tiskarski stoj
stoj za
za blok
blok tisak.
tisak. Iako
Iako se se u
u to
to vrijeme
vrijeme ve
ve
tehniku
tehniku tisak
tisak rotacijskim
rotacijskim valjcima,
valjcima, odnosno
odnosno tehniku
tehniku uvelike
uvelike koristila
koristila metoda
metoda rotacijskog
rotacijskog tiska,
tiska, tzv.
tzv.
rotacijskog
rotacijskog tiska.
tiska. Prvi
Prvi Bellov
Bellov patent
patent bio
bio je
je tiskarski
tiskarski Perrotine
Perrotine tisak
tisak bio
bio je
je iznimno
iznimno prihvaen
prihvaen ii popularan
popularan
stroj
stroj koji
koji je
je omoguavao
omoguavao tisak tisak sa
sa 6
6 razliitih
razliitih boja.
boja. II u
u Njemakoj,
Njemakoj, Francuskoj
Francuskoj ii Italiji.
Italiji. Perrotine
Perrotine tisak
tisak je
je
taj
taj prvi
prvi rotacijski
rotacijski tiskarski
tiskarski stroj
stroj imao
imao jeje odreen
odreen jedini
jedini uu povijesti
povijesti primjene
primjene blokblok tiska
tiska naiao
naiao na na
nedostatak
nedostatak zbog zbog kojeg
kojeg nije,
nije, uu svojoj
svojoj prvoj
prvoj Bellovoj
Bellovoj komercijalnu
komercijalnu primjenu
primjenu ii omoguavao
omoguavao je je uporabu
uporabu do do
verziji
verziji doivio
doivio komercijalni
komercijalni uspjeh.
uspjeh. Bell,
Bell, naime,
naime, nije
nije 12
12 razliitih
razliitih boja.
boja.
uspijevao
uspijevao dobiti dobiti zadovoljavajuu
zadovoljavajuu sinkronizaciju
sinkronizaciju
okretanja
okretanja 6 6 valjaka,
valjaka, odnosno
odnosno nije nije dobivao
dobivao
zadovoljavajui
zadovoljavajui esterobojni
esterobojni otisak.
otisak.

1894.
1894. Godina
Godina ADAD
S.
S. H.
H. Sharp
Sharp patentirao
patentirao tiskarski
tiskarski
stroj
stroj za
za tisak
tisak rezbarenim
rezbarenim ablonama
ablonama (tanke(tanke
rezbarene
rezbarene eline
eline ploe.
ploe. Prva
Prva verzija
verzija stroja
stroja imala
imala jeje
mogunost
mogunost etverobojnog
etverobojnog tiska.
tiska. 60
60 ee godine
godine 20.stoljea
20.stoljea dodo danas
danas
razvoj
razvoj
digitalnih
digitalnih tehnika
tehnika tekstilnog
tekstilnog tiska.
tiska.
1907.
1907. Godina
Godina AD AD -- Samuel
Samuel Simon
Simon jeje patentirao
patentirao
tehniku sitotiska
tehniku sitotiska u
u Engeskoj.
Engeskoj. Izvorno
Izvorno je,
je, u
u to
to doba,
doba,
sitotisak
sitotisak biobio koriten
koriten uglavnom
uglavnom za za tisak
tisak skupih
skupih
obloga
obloga za za zidove,
zidove, koje
koje su
su se
se izraivale
izraivale od
od lana,
lana,
svile
svile ili
ili pamuka.
pamuka.
RAZLIKA IZMEU BOJADISANJA I TISKA

1
2 tisak (adsorpcija bojila)
3 fiksiranje bojila
4 naknadna dorada
1 iscrpljenje
2 adsorpcija bojila na vlakno
3 difuzija bojila (fiksiranje)
4 - naknadna obrada (ispiranje)

TISAK BOJADISANJE
 OSNOVNE TEHNIKE TISKA

Komadni Kontinuirani Rotacijski Digitalni (InkJet)

sitotisak sitotisak sitotisak tisak
 OSNOVNI ALATI U TISKU
Podloga je dio na koji se stavlja tekstilni materijal koji se
eli tiskati. Podloga je vrsta traka koja moe biti statina
ili pokretna. Mora osigurati dobro nalijeganje i prijanjanje
tekstilnog materijala, mora biti periva, ne smije upijati
vodu niti tiskarsku boju i prilikom odravanja ne smije
mijenjati dimenzije. Da ne bi dolo do pomicanja
materijala prilikom tiskanja, na podlogu se nanaa
odreeno ljepilo, koje slabim silama zadrava tkaninu
PODLOGA
koja se tiska u ravnomjernom poloaju bez naprezanja.

Pomou rastirala se tiskarska pasta protiskuje kroz sito

ablone na tekstilni materijal koji se tiska.
U praksi se najee koriste dvije vrste rastirala:
klasina i magnetska
Pritisak rastirala na podlogu i dimenzije rastirala (otrina i
debljina brida, irina rastirala) ovisiti e o finoi uzorka
RASTIRALO kojeg se tiska.
RASTIRALO
Pomou rastirala se tiskarska pasta protiskuje kroz sito ablone na tekstilni
materijal koji se tiska.
U praksi se najee koriste dvije vrste rastirala:
- KLASINA
- MAGNETSKA
Pritisak rastirala na podlogu i dimenzije rastirala (otrina i debljina brida, irina
rastirala) ovisiti e o finoi uzorka kojeg se tiska.

Klasino gumeno rastiralo sa

drvenim draem
 Shematski prikaz
klasinog rastirala Klasina rastirala sastoje se od vrstog draa na
kojem je fiksirana guma definirane vrstoe, koja se
moe brusiti. Profil bruene gume ovisi o uzorku a
najee je ovalni ili klinasti. to je rastiralo vie
zaobljeno, to je pritisak podijeljen na veu povrinu
donjeg dijela, to je pogodno za tisak velikih uzoraka.
Za postizanje otrih kontura i prilikom tiska sitnijih
uzoraka, najee se koriste rastirala V profila, kod
kojih je pritisak koncentriran na manju povrinu.

Dvostrana (double blade) rastirala - Par

paralelnih gumenih otrica, postavljenih s malim
razmakom izmeu njih, upravljan je strojno, te se
pomiu preko sita ablone na nain da je u
jednom smjeru stranje rastiralo u kontaktu sa
sitom, a vodee je malo podignuto. U povratnom
prolazu vodee rastiralo se sputa u kontakt sa
sitom, a stranja ostaje malo odignut od podloge.
Magnetska rastirala su metalne ipke, koje se pod utjecajem elektromagnetskog
djelovanja pokreu preko ablone, protiskujui tiskarsku pastu kroz sito ablone na
tekstilni materijal.

Magnet

Karbonska cijev

Aluminijske
vodilice
Magnetsko rastiralo
 Sita koja se koriste za izradu ravnih ablona
izraena su od PA ili PES materijala i konstruirana
su poput fine mree, propusne za tiskarsku pastu,
koja slui kao nosa blokirajuih emulzija koje
slue za razvijanje ablona. Finoa sita izraava
se u mesh ima. Mesh om se definira broj
niti od kojih je sastavljeno sito / 1 in. O broju niti
po inu irine sita, ovisiti e veliina otvora sita.
ABLONE- SITA
Finoa sita ovisit e i o promjeru PA ili PES vlakna
koritenog za izradu sita.

ablona je tiskovna forma sa

definiranim dizajnom (uzorkom,
desenom), kroz koju se
protiskuje tiskarska pasta i na
taj nain prenosi eljeni uzorak
na tekstilnu podlogu.

Sito ablona
Finoa sita:
Definira se brojem niti po jedinici duine inu (mesh jedinica finoe sita).
Grublja sita, s manjim brojem niti po inu, omoguuju protiskivanje vee koliine
tiskarske paste kroz sito, i koriste se za krupnije uzorke.
Finija sita vei broj niti po inu i vea finoa same PA ili PES niti od kojih je
konstruirano sito, koriste se za izradu sitnijih uzoraka kao to su tanke linije i slino.
ablone mogu biti: ravne, rotacijske, metalni valjci

Ravna Rotacijska
ablona ablona
 Sve metode tekstilnog tiska dijele se u
4 osnovne skupine:
METOD 1. Direktni tisak
2. Tisak jetkanjem
E TISKA 3. Rezervni tisak
4. Specijalne metode tiska
FAZE TISKANJA:

16
PRIPREMA TISKARSKE PASTE
Sastav tiskarske paste:
1. Bojilo
2. Uguiva
3. Dodaci
Uguiva
Najosnovniji i najodgovorniji sastojak svake tiskarske paste je uguiva.
Uguiva omoguuje nanoenje bojila i dodataka na tekstilni supstrat u konturama
eljenog uzorka (sprjeava razlijevanje tiskarske paste van kontura definiranih
uzorkom ablone).
Tri najvanija svojstva uguivaa:
Djeluje kao mehaniki nosilac bojila i dodataka
Savladava kapilarne sile tkanine
Zadrava bojilo i ostale sastojke tiskarske paste u homogenoj cjelini
FIKSIRANJE

O fiksiranju ovisi koliina vezanog bojila za supstrat. Fiksiranje moe biti: parom,
mokro i vruim zrakom.
1. Fiksiranje PAROM 105C atmosferski uvjeti
120 C pregrijana para
140 C
Vuna je prirodno vlakno kod kojeg se iskljuivo provodi fiksiranje parom u
atmosferskim uvjetima, u trajanju od 30 min. dok je prosjeno vrijeme trajanja
fiksiranja parom za ostala vlakna 10 min. Toliko vrijeme je potrebno da bi dolo do
bubrenja ljusaka vune, kako bi se omoguila difuzija bojila u vuneno vlakno i
vezivanje bojila za vlakno.
2. Fiksiranje MOKRO
Mokro fiksiranje je primjenjivo za malu grupu bojila i to za dio reaktivnih bojila te za
leukoestere. Mokro fiksiranje se provodi tako da se poslije tiskanja uzorak provue
kroz kupelj koja sadri dodatke koji omoguuju trenutno fiksiranje bojila na vlakno
(ok postupak).
3. Fiksiranje VRUIM ZRAKOM
Fiksiranje vruim zrakom provodi se na temperaturi 130 C do 150 C u trajanju
od 5 10 min. Fiksiranje vruim zrakom uglavnom se provodi kod pigmentnog
tiska.
Kod tiskanja PES tkanina disperznim bojilima provodi se termofiksiranje na
temperaturi 220 C u trajanju od 60 sec.

NAKNADNA DORADA

Po zavretku tiskanja i fiksiranja otisnutog uzorka, sa tiskanog materijala uklanja

se suviak bojila koje nije reagiralo sa vlaknom i uklanja se uguiva. Zaostatak
bojila i uguivaa na vlaknu uzrokuje lou postojanost otiska i tvrd opip. Suviak
bojila i uguiva uklanja se pranjem. Prvo se provodi hladno pranje kako ne bi
dolo do bojadisanja neotisnutih dijelova materijala.
IZRADA ABLONE
Izrada ravne ablone

Sito se napinje i fiksira za vrsti metalni ili drveni okvir.

Nakon napinjanja sita na vrsti okvir, sito se
odmauje i pere kako bi se s njega uklonile sve
neistoe.

Tako pripremljeno sito premazuje se

fotoemulzijom, s vanjske i unutarnje
strane i sui u mraku na temperaturi od
40C. Nakon suenja sita, pristupa se
izradi ablone.
Pripremljeno sito, premazano fotoemulzijom, osvjetljava
se preko folija na kojima je neprozirnom bojom iscrtan
uzorak. Vrijeme osvjetljavanja ovisiti e o finoi uzorka a
moe biti od 30 sec. do 4 min. Fotoemluziju polimerizira
na mjestima prolaza svjetlosti.

Sa mjesta gdje je prolaz svjetlosti bio blokiran negativom

uzorka, fotoemulzija se ne polimerizira i ne fikrira za sito
ve se ispire mlazom vode pod laganim pritiskom i otvara
se sito u konturama eljenog uzorka.

Tako pripremljena ablona spremna je za tisak. Za svaki

pojedini efekt iz raporta, odnosno za svaku boju
zastupljenu u raportu, izrauje se posebna ablona.
Koliko u raportu ima efekata, odnosno boja, toliko e biti i
ablona.
 Izrada rotacijske ablone

Prilikom izrade rotacijske ablone koristi se

specijalni ureaj za nanaanje fotoemilzije,
koji metodom rotirajueg prstena,
ravnomjerno nanaa fotoemulziju s vanjske
strane valjka.

Lasersko graviranje:
Rotacijska ili ravna ablona mogu se izraivati i metodom
laserskog graviranja. Kod laserskog graviranja primjenjuje
se potpuno raunalno voeni sustav u kojem je ureaj za
graviranje spojen direktno sa raunalom na kojem se
provodi izrada raportne jedinice i razrada raportne jedinice
po efektima. Na sito, odnosno cilindrini, rotacijski valjak se
nanaa specijalni lak. Nakon suenja rotacijska ili ravna
ablona smjetaju se u ureaj za graviranje. Laserska
zraka ureaja za graviranje bui odnosno spaljuje lak
nanesen na valjak i otvara se ablona u obliku zadanog
uzorka.
 PRIPREMA IDEJNOG CRTEA ZA IZRADU
ABLONE
Izrada i razrada idejnog crtea moe se provoditi klasino (runo) ili raunalno.
Razrada idejnog crtea podrazumijeva: definiranje raportne jedinice iz idejnog crtea
i razradu raportne jedinice po efektima (separacija boja).

Primjer cjelovite kompozicije

kao ponavljajue jedinice (nije
potrebno odreivati raportnu
jedinicu)
1. Definiranje raportne jedinice
iz idejnog crtea - raportna
jedinica je najmanja jedinica
idejnog crtea koja se moe
ponavljati u svim smjerovima
tvorei zatvorenu, loginu sliku
koja odgovara idejnom originalu.
2. Razrada raportne jedinice po efektima
(separacija boja) svaki efekt odnosno
svaka boja zastupljena u raportnoj jedinici
izdvaja se iz raportne jedinice kao poseban
crte koji se iscrtava na prozirnoj foliji
neprozirnom bojom (crnom pokrivnom
bojom).

Plava Plava
Crna Crvena uta
Tamno Svjetlo
Primjer separacije boja takoer cjelovite kompozicije kao
ponavljajueg uzorka
Primjer kontinuiranog uzorka (potrebno je definirati raportnu jedinicu)
1. Definiranje raportne jedinice iz idejnog crtea - raportna jedinica je najmanja
jedinica idejnog crtea koja se moe ponavljati u svim smjerovima tvorei
zatvorenu, loginu sliku koja odgovara idejnom originalu.

Raportna jedinica
kontinuiranog uzorka
 2. Razrada raportne jedinice po efektima (separacija boja) svaki efekt
odnosno svaka boja zastupljena u raportnoj jedinici izdvaja se iz raportne jedinice
kao poseban crte koji se iscrtava na prozirnoj foliji neprozirnom bojom (crnom
pokrivnom bojom).
Prilikom izrade folija za svaki pojedini efekt iz raportne jedinice, rubovi crtea
oznaavaju se orijentacijskim krievima.
Orijentacijski krievi omoguuju precizno usklaivanje efekata da ne bi dolo
do pomaka bilo koje linije uzorka
Nakon razrade raportne jedinice i sekcije po bojama, pripremljene folije
umnaaju se u skladu sa veliinom planirane ablone.
 CMYK sustav boja u tehnici sitotiska i TISAK POLUTONOVIMA

Tisak u 4 osnovna grafika primara, CMYK, moe se primijeniti i u tehnici sitotiska. Kod
ovakve tehnike, broj ablona je uvijek 4, bez obzira na stvaran broj boja uzorka kojeg se
tiska. Svaka boja zastupljena u viebojnom uzorku proizvodi se mijeanjem
(preklapanjem) etiriju osnovnih boja CMYK.

Priprema za izradu ravnih ablona za

sitotisak CMYK tehnikom provodi se
sistemom rastera. Raunalno se
definira udio cijana, magente, ute i
crne u viebojnom uzorku. Zatim se
udijeli navedenih primara izdvajaju kao
zasebne slike izraene u rasteru.
Raster podrazumijeva tokastu
strukturu razliitih gustoa, ovisno o
zahtjevima slike.
Dobro izraena raportna jedinica, nakon razrade na foliji i preklapanja tih folija
jedne na drugu, mora dati poetnu sliku!
Raster folije izrauju se iskljuivo raunalno. Finoa pokrivanja i mijeanja boja,
o emu e ovisiti otrina otiska, ovisi o rezoluciji (gustoi rastera i veliini tokica
- DPI).

https://www.youtube.com/wa
tch?v=IN9XFXfNSgQ
Postupak rasteriranja viebojne ili crno bijele slike u svrhu pripreme za reprodukciju
iste tehnikom etverobojnog ili jednobojnog sitotiska naziva se procesom
polutoniranja (engl. halftone process), a reprodukcija tiskom takvih rasterskih
slika naziva se tisak polutonova.

Postupak rasteriranja i pretvaranje elemenata dizajna u seriju tokica veeg ili

manjeg promjera i vee ili manje gustoe, primjenjuje se kada se tehnikom tiska ele
postii sjenoviti prijelazi tonova i prividne kontinuirane tonske skale, crno bijele ili
viebojne.
Naime, klasinom tehnikom tiska i klasinim postupkom separacije boja mogue je
postii punu obojenost plohe definiranih granica bez finih prijelaza, ali ne i
stupnjevite prijelaze nijansi. Stoga se koristi proces rasteriranja i tisak polutonova
ime se tehnikom sitotiska postie dojam stupnjevitih prijelaza i tonskih skala poput
onih u digitalnom tisku.
Primjer tonskog prijelaza u tehnici digitalnog tiska:
Tehnika digitalnog tiska omoguuje savreno kontinuirano gradiranje jednog tona ili
stupnjeviti spoj dvaju tonova.

Primjer tonskog prijelaza tehnikom tiska polutonova:

U tehnici analognog sitotiska takvi prijelazi mogui su jedino tiskom polutonova,
odnosno tehnikom rastriranjem. Tehnika digitalnog tiska omoguuje savreno
kontinuirano gradiranje jednog tona ili stupnjeviti spoj dvaju tonova. U tehnici
sitotiska, takvi prijelazi nastaju procesom rastriranja pri emu se formiraju svjetla,
srednja i tamna tonska podruja.
Rezolucija tokaste strukture rastera mjeri se u liniji po inu (lines per inch - lpi).
To je broj linija rasterskih tokica po jednom inu. to je vea rezolucija raszerske
slike, to je mogue otisnuti manje detalje. Kod sitotiska finoa rastera uvijek mora
biti usklaena sa finoom sita (velika finoa rastera velika finoa sita).

Dojam tonskog prijelaza koji se postie rasterskim tiskom zapravo je optika iluzija
temeljena na ogranienoj optikoj rezoluciji ljudskog oka. Kada se polje otisnuto
rasterskom strukturom promatra sa odreene (tzv. praktine ovisno o namijeni)
udaljenosti, ljudsko oko to vidi kao kontinuirani ton. Za postizanje idealne takve
optike iluzije, tzv. praktina udaljenost ovisi o finalnoj primjeni tiskanog
materijala. Neto to se promatra na udaljenosti od 20 30 cm (npr. novine ili
odjevni predmet od tiskanog materijala) nee imati istu rezoluciju za postizanje
efekta finog prijelaza kao npr. veliki reklamni plakat koji se gleda na vrhu zgrade.
Npr. za tisak koji se gleda s manje daljine (20 30 cm) preporuena rezolucija je
150 lpi (lines per inch), jer ljudsko oko na toj udaljenosti prepoznaje tokastu
strukturu do finoe 120 lpi. Veliki reklamni posteri koji se gledaju sa puno vee
udaljenosti mogu imati puno manju finou rastera.
Lijevi prikaz je prikaz rasterske
strukture, a desni prikazuje kako
ljudsko oko percipira takvu rastersku
strukturu kao tonski prijelaz, kada se
gleda s odreene udaljenosti
Lijevo: rua u tonskoj skali sive
Desno: uveani detalj na kojem se vidi
rasterska struktura
Primjeri tiska polutonovima u
CMYK tehnici
 Frekvencija kod tiska polutonovima
Finoa sita (Mesh) definirana je brojem niti na jedinicu duine (inch). Tim brojem
takoer je definirana finoa rastera koji e se moi razviti kao ablona na situ.
Finoa sita, a time i finoa rastera definira se obzirom na podlogu koju tiskamo.
Struka je iskustveno utvrdila jednostavnu formulu kojom se izraunava odnos finoe
sita i optimalne finoe rastera: M / 3.5 = LPI

Primjerice, ako imamo sito finoe 220 M

i podijelimo taj broj s 3.5 dobijemo kao Raster za C (cijan) Raster za K (crnu)
rezultat broj 63. To je broj kojim je
definirana finoa rastera optimalna za tu
finou sita. Finoa rastera definira se
kao lpi, odnosno broj linija po inchu.
Tako je prikazanim izraunom definirana
optimalna finoa rastera 63 lpi. Raster za M (magentu) Raster za Y (utu)
Kut kod tiska polutonovima

Utvreno je da se za optimalnu kvalitetu otiska u etverobojnom tisku, kod

rasterske separacije boja, moraju definirati tzv. kutovi separacije.

Kut separacije odnosno kut pod kojim e se meusobno

preklapati linije rastera nije u potpunosti definiran standardom,
ve se preporuene vrijednosti kutova mogu, ovisno o
karakteristikama prikaza i podloge koja se tiska, dodatno
optimirati.
Preporueni kutovi:

uta: 0
Cijan: 15
Magenta: 75
Crna: 45
 METODE DIREKTNOG TISKA

Sito tisak ravnim ablonama

Runi sitotisak
https://www.youtube.com/watch?v=u8U83wPA_ZI
https://www.youtube.com/watch?v=1OaCHr9Gqps

Poluautomatski sitotisak
https://www.youtube.com/watch?v=sBau97giSZg

Automatski sitotisak
https://www.youtube.com/watch?v=GKW_47iJZR4
https://www.youtube.com/watch?v=Xh4t7LvnBnM
Dananja tehnika sitotiska proizlazi iz drevne tehnike razvijene u Japanu, prvo za
tisak papira, a zatim za tisak tekstila, a to je tehnika rezbarenih ablona. Takve
ablone izraivale su se od papira premazanog voskom ili tankih rezbarenih
metalnih ili drvenih ploa.

U 19. stoljeu, tehnika tiska rezbarenim

ablonama iri se izvan Japana i azijskog
svijeta. U Europi tijekom 19. stoljea,
razvija se metoda privrivanja
rezbarenih ablona na svilene mreice
napete na vrsti drveni okvir, pa se moe
rei da tada nastaju zapravo prva sita.

Razvoj tehnike sitotiska kao moderne,

visoko produktivne, industrijske metode
proizvodnje uzorkovanog tekstila, odvija
se paralelno s napretkom u izradi samih
sita.
Precizna reprodukcija eljenog dizajna tehnikom sitotiska zahtjeva prvenstveno
stabilno sito.
U poetku razvoja, za izradu mreica, odnosno sita, koristili su se prirodni
materijali poput, celuloznih materijala (pamuk, viskoza, celulozni diacetati) ili
svile, koje karakterizira visoka hidrofilnost. To je uzrokovalo znaajno upijanje
vode iz tiskarskih pasti, to je uzrokovalo rastezanje i deformaciju ablone, a time
i uzorka koji se tiska.

Wallace Charoters (Du Pont 1930-ih), sintetizira prvo PA vlakno komercijalnog

naziva Nylon, to je oznailo kako revoluciju u samoj tekstilnoj industriji tako i u
razvoju tehnike sitotiska. Uporaba hidrofobnih sintetikih vlakana za izradu
mreica sita, omoguavala su izradu dimenzijski stabilnih, ne upojnih sita visoke
vrstoe na vlak, koja se mogu tono definiranom vrstoom i pod jednolinom
napetou privrstiti za drvene ili danas, metalne okvire, a da ne dolazi do
promjene te napetosti pod utjecajem vode sadrane u tiskarskim pastama (za
paste na vodenim bazama).
Uporaba sintetikih mreica i metalnih okvir, omoguila su mehanizaciju same
tehnike, koja ve 50-ih godina 20. stoljea postaje u potpunosti autimatizirana.
Prve tvrtke koje su, ne samo koristile, ve i dizajnirale i proizvele prve ureaje za
potpuno automatizirani sitotisak bile su Buser, Stork i Johannes Zimmer. Ti
ureaji otiskivali su sve efekte zadanog uzorka simultano (sve boje odjednom),
uzdu tzv. beskonane podloge na kojoj se pomicao tekstilni materijal.

U kasnijoj fazi razvoja, uvode se rotacijska sita ime se dalje unapreuje

automatizirana metoda tekstilnog sitotiska.
 Runi i poluautomatski sitotisak

Runi sitotisak, danas se primjenjuje u manjim proizvodnim pogonima, za

proizvodnju u manjim serijama ili za visoko ekskluzivne proizvode.
Za runi sitotisak koriste se posebni ravni, vrsti stolovi presvueni elastinim
pustom (filc) i slojem perive podloge (najee od neoprenske gume).
Suenje otisaka moe se, kod runog sitotiska, provoditi grijanjem same
podloge, dovoenjem vrueg zraka iz sistema suila smjetenih iznad stola
za tisak ili uvoenjem tkanine nakon tiskanja u poseban tunel za suenje s
cirkuliranjem vrueg zraka.

Pomaci i istezanja tkanine tijekom tiska moraju se u potpunosti izbjei jer u

protivnom dolazi do deformacije samog uzroka. To se postie primjenom
specijaliziranih vodo topljivih, polu trajnih adheziva koji osiguravaju
nepominost tkanine za vrijeme tiska.
Kada se koriste fine tkanine male debljine ili pletiva, kao dodatna podloga
primjenjuje se specijalna podloga od visoko upojne tkanine koja ima zadatak
upijati suviak tiskarske paste koji probije kroz tkaninu, ime se sprjeava
razlijevanje tiskarske paste i pojava nepravilnih i razlivenih kontura otisnutog
uzorka.

Proces tiskanja podrazumijeva primjenu odreene sile kojom se tiskarska pasta

odreenog viskoziteta protiskuje kroz otvorena podruja sita, primjenom
fleksibilnog rastirala proizvedenog od sintetike gume. Rastiralo, kojim se
protiskuje tiskarska pasta, mora imati konstantni, ujednaeni pomak preko sita uz
konstantni kut nagiba i konstantan pritisak.
Koliina protisnute tiskarske paste kroz sito ablone ovisiti e o:

Gustoi odnosno finoi sita (mesh broj niti po inu); openito grublja sita omoguuju
protiskivanje vee koliine tiskarske paste, dok se kroz finija sita protiskuje manja koliina
paste
Frakcija otvora izmeu niti osnove I potke mreice sita; ovo ovisi, ne samo o
finoi sita, ve I o promjeru pree mreice
Tvrdoa i popreni presjek rastirala; rastirala s gumenim noem vee tvrdoe I
otrijim presjekom primjerenija su za finije detalje uzorka (tanke linije, sitni, fini
elementi uzorka), dok su mekanija rastirala okruglog presjeka primjerenija za
vee obojene povrine
Tvrdoa i vrstoa tiskarskog stola; ako je povrina stola vra, preporua se
mekanije rastiralo, dok je kod mekanijih povrina stola preporuljivo vre
rastiralo
Viskozitet tiskarske paste;
Broj prolaza rastirala; preporua se 2 do 4 prolaza rastilrala za jedan otisak
Kut nagiba rastirala i jaina pritiska
Brzina prolaza rastirala
Mehanizam otiska kroz ablonu

F okomita sila
v brzina gibanja rastirala
B duina osnovne zone pritiska
kut rastirala (kut elevacije)
Protok tiskarske paste (Q) definira se Poissevilleovim matematikim
izrazom:

p d4
Q
8 l

Q protok tiskarske paste (m3/s10 -12)

p pritisak rastirala (Pa)
d promjer otvora sita (mm)
viskozitet tiskarske paste ( Pas )
l stvarna debljina stjenke ablone
Nakon tiskanja osnovno je zadrati tiskarsku pastu na tekstilnom supstratu to
ovisi o povrinskoj napetosti supstrata (). Odnos povrinske napetosti
tekstilnog supstrata i viskoziteta tiskarske paste odreuje sposobnost
migriranja tiskarske paste u sistem kapilara tkanine. Koliina zadravanja
tiskarske paste na povrini tekstilnog supstrata definirana je izrazom:

t
S cos r
2
S koliina zadravanja tiskarske paste na povrini
r srednji promjer kapilara u tekstilnom supstratu
t vrijeme djelovanja pritiska rastirala
povrinska napetost
viskozitet tiskarske paste
cos kut dodirivanja povrine
 Pr pritisak rastirala
Ps pritisak u trenutku protiskivanja
Rst poloaj rastirala
viskozitet tiskarske paste
k konstantni viskozitet
- kontaktna povrina ablone
Fst koliina paste na rastiralu

B irina kontaktne zone ablona/podloga Q koliina protisnute paste

Tk kontakt ablone i podloge dodirni kut
V1 brzina protoka paste kroz ablonu Z penetracija paste u podlogu
povrinska napetost r srednji promjer
Runi proces sitotiska je polu-automatiziran uvoenjem pomonih elemenata
kao to su tzv. kolica, odnosno vodilice i drai za sita (ravne ablone) koji su
osiguravali konstantan poloaj sita te ravnomjerno pomicanje sita u procesu
kontinuiranog otiskivanja na velikim duinama materijala. Prosjena duina
stolova za sitotisak ravnim ablonama je 20 do 60 m, a vodilice za sita
privrene su uzdu stola.
Takoer, proces polu - atomatizacije procesa sitotiska oitovao se u uvoenju
sustava za suenje otisnutih materijala (suionici, tzv. tuneli za suenje
eng. tunnel dryer). Polu automatski proces sitotiska ravnim ablonama
podrazumijeva i uporabu mehaniki rastirala (strojno voena rastirala).
Polu-automatizirani proces sitotiska ravnim ablonama, izuzetno je popularan
u procesima smanjenog opsega proizvodnje i u proizvodnim procesima u
kojima ulog kapitalnih investicija nije znaajan.

I u procesima runog i polu automatskog sitotiska, boje, tj. pojedinani

efekti tiskaju se jedan za drugim s odreenim vremenom za suenje izmeu
tiska pojedinih efekata. Tako se ostvaruje tzv. mokro na suho postupak, jer
se tiska novi efekt nakon prethodnog koje je ve pred suen.
No, s aspekta kvalitete i otrine otiska, neto bolji rezultati postiu se u
postupku tiska mokro na mokro, kada se svi efekti otisnu istovremeno,
odnosno u slijedu bez meufaznog suenja, te se preporua provoditi takav
postupak kad god je to mogue.
 Automatski sitotisak

Da bi se poveala brzina procesa otiskivanja ravnim ablonama, potrebno je

bilo razviti metodu odnosno mogunost istovremenog otiskivanja svih
efekata. To je kod metode tiska ravnim ablonama teko izvedivo, tako da za
metodu tiska ravnim ablonama nikad nije uspostavljen u potpunosti
kontinuiran proces. U svim, komercijalno uspostavljenim, automatiziranim
procesima tiska ravnim ablonama, kontinuirano pokretanje tiskovne podloge
(tekstila), nije uspostavljeno, ve je tekstil, manje-vie statian te se pomie
periodiki.
Kod tipinog automatiziranog procesa tiska ravnim ablonama, sva sita, odnosno
ablone za svaki pojedini efekt, postavljaju se tono uzdu tiskarske linije (dugaka,
tzv. beskonana podloga u obliku pomine trake).
Tkanina se privruje posebnim adhezivima za traku, te se pomie periodiki
nakon istovremenog otiskivanja svih efekata. Kada se tkanina priblii toki povrata
beskonane trake, automatski se, strojno, odljepljuje od tiskarske podloge i prenosi
se dalj u kontinuiranom slijedu, prvo u suionik, a zatim na fiksiranje.
Tiskarska podloga u obliku trake se pere i sui te se dovodi opet na poetnu toku
kada se na nju polae novi duinski dio tkanine pripremljen za tisak.
1. (1, 2) rotacijski valjci za pokretanje trake (podloge za tisak)
2. (3) rotacijski valjak kojim se osigurava pritisak koji je potreban za odravanje
napetosti podloge za tisak i brzine kretanja podloge za tisak
3. (4) spremnik adhezijskog sredstva koje se nanosi na podlogu za tisak da bi se
osiguralo konstantno i ravnomjerno prijanjanje tekstila na podlogu za tisak
4. (5) jedinica za pranje i ispiranje podloge za tisak
 Tisak rotacijskim ablonama

S uvoenjem metode rotacijskog tiska, ostvaren je u potpunosti kontinuirani

postupak tiska u kojem se ostvaruje kontinuirano kretanje tkanine i rotacijskih
ablona. U rotacijskom tisku cilindrine ablone kontinuirano rotiraju u stalnom
kontaktu s tiskovnom podlogom (tekstilu), ime se osigurava stvarni kontinuirani
tisak.
Tiskarska pasta dovodi se unutar rotirajueg valjka, te se protiskuje u smjeru
iznutra prema van, pritiskom odgovarajuih rastirala.
Rastiralo s fleksibilnim (gumenim ili od tankog elika) noem
rastiralo stoji u fiksnoj poziciji dok se rotacijom valjka (cilindrine
ablone) ostvaruje protiskivanje paste kroz ablonu. To je obrnuti
sistem u odnosu na tisak kroz ravne ablone, gdje se rastiralo
pomie, a ablona stoji u fiksnoj poziciji.
Tipian sistem rotacijskog tiska, podrazumijeva takoer uporabu tiskarske podloge u
obliku beskonane trake, poloaj rotacijskih ablona iznad tkanine uzdu tiskarske
podloge u broju koji odgovara broju boja, odnosno broju efekata samog uzorka. Za
privrivanje tekstila za beskonanu traku koriste se termoplastini adhezivi koji se
aktiviraju djelovanjem grijaa smjetenih ispod tzv. beskonane trake. Prosjena
brzina otiskivanja je 30 do 70 m/min, ovisno o karakteristici dizajna koji se otiskuje.

ak i u potpunosti automatiziranim
procesima, tiskarska pasta se unutar
rotirajue cilindrine ablone moe
dovoditi runo, no to je oteano
kontinuiranim okretanjem valjaka i
ogranienim pristupom.

S vremenom je i taj dio procesa

automatiziran te je konstruirane
su pumpe koje dovode tiskarsku
Sistem fleksibilnih cijevi pastu sustavom fleksibilnih cijevi,
za dovod paste
u unutranjost rotacijske ablone.
https://www.youtube.com/watch?v=Ip1_ZgwnuFk
https://www.youtube.com/watch?v=hwtR1iRLpY4
https://www.youtube.com/watch?v=KxO9dA1HPIU
Izrada rotacijskih ablona
Rotacijska sita proizvode se od tankih oplata niklovanog elika, iznimno male
debljine. To su vrlo tanke, savitljive, fleksibilne oplate koje se mogu lako oblikovati
u cilindrini oblik rotacijske ablone. Finoa oplata od niklovanog elika kree se
od 0.08 do 0.1 mm, te se takve oplate koriste uglavnom za tisak standardnog
tekstila manjih irina. Tisak koji zahtjeva vee irine odnosno duine rotacijskih
ablona, primjerice u tisku tepiha, koriste se oplate veih promjera od 0,35 do 0,4
mm.

Perforacije takvih oplata su heksagonalnog oblika.

Heksagonalni otvori slini sau, nalaze se u
linijama paralelnim s osi rotacije cilindra (rotacijske
ablone). Takoer, otvori su konstruirani tako da
su, obzirom na debljinu oplate, veeg promjera s
vanjske strane, a manjeg s unutarnje strane
oplate. Finoa takvih sita rauna se takoer u
Meshima, a definirana je brojem heksagonalnih
otvora po liniji na jednom inu duine.
 ablona se na ovakvim sitima karakteristinim za izradu rotacijskih ablona,
moe proizvoditi na dva naina: tzv. lak ablona i tzv. galvano ablona

Lak ablona proizvodi se tako da Galvano ablona proizvodi se tako da se

se cilindrina cijev od tankog
niklovanog elika s heksagonalnim
otvorima premazuje lakom
posebnog sastava. Lak mora biti
visoko viskozan, najee je na
bazi vinil alkohola s odreenim
sadrajem prikladnih polimera koji
osiguravaju dobru adheziju na
nikolvanu povrinu, kao to su
melamin formaldehidne smole i sl.
dizajn prenosi na ablonu ve u procesu
nanaanja odnosno elektrodepozicije nikla
na elinu oplatu, te su prostori koji moraju
biti nepropusni za tiskarsku pastu ispunjeni
niklom umjesto tankim slojem laka. Takve
ablone su puno vre, trajnije, mogu
izdrati vei pritisak u procesu tiska, i
koriste se za tisak zahtjevnijih podloga kao
to su tepisi ili tisak na veim irinama u
odnosu na standardne.

https://www.youtube.com/watch?v=q_Hk9Ofbyoo
https://www.youtube.com/watch?v=3JnXSlZo-V0
 UGUIVAI

Najosnovniji i najodgovorniji sastojak svake tiskarske paste je uguiva.

Uguiva omoguuje nanoenje bojila i dodataka na tekstilni supstrat u
konturama eljenog uzorka (sprjeava razlijevanje tiskarske paste van kontura
definiranih uzorkom ablone).
Tri najvanija svojstva uguivaa:
Djeluje kao mehaniki nosilac bojila i dodataka
Savladava kapilarne sile tkanine
Zadrava bojilo i ostale sastojke tiskarske paste u homogenoj cjelini
 Zahtjevi na uguiva:
jednostavnost primjene
bezbojnost ili minimalna obojenost
viskozitet
rastezljivost
elastinost filma
probojadisanost kod primjene
otrina otiska
cijena

Uguiva u tiskarskoj pasti je mehaniki nosilac bojila i dodataka, odnosno, u

tiskarskoj pasti ne smije doi do kemijske reakcije izmeu komponenata tiskarske
paste.
Dodaci i uguiva u tiskarskoj pasti djeluju kao pomona sredstva, to znai da
indirektno pomau reakciju bojila sa vlaknom, odnosno vezivanje bojila sa vlaknom.
Dodaci i uguiva, kao pomona sredstva, osiguravaju maksimalno iskoritenje
bojila ali su odgovorni i za stabilnost tiskarske paste, te za konaan izgled bojila.
Podjela uguivaa:
Uguivai se dijele:
1. Po porijeklu
2. Po topljivosti
3. Po koliini suhe tvari
4. Po reolokim svojstvima
Podjela uguivaa po porijeklu:

1. Prirodni uguivai
2. Sintetiki uguivai

1. PRIRODNI UGUIVAI
a) organski
b) anorganski

a) Organski uguivai
- Uguivai biljnog porijekla
- Uguivai ivotinjskog porijekla (uporaba jo pr. K.)
- Uguivai biljnog porijekla
- uguivai na bazi kroba (poloisaharidi). Vrste krobova su: kukuruzni,
krumpirov, riin, penini, rogaevo brano, kapioka
- alginati (soli kiselih morskih algi, ovisno o dubini sa koje se vade alge,
uguivai se dijele na alginate i koraginate. Alginati s velikim stupnjem vrstoe
koriste se, osim u tisku, i u prehrani kao elatina, te u preradi lijekova za
izradu topljivih kapsula)
- biljne gume (arapska guma, tragant)
- sokovi kauuka

Uguiva na bazi Alginata

- Uguivai ivotinjskog porijekla (uporaba jo pr. K.)

- jaja i krvni albumin
- kazein (iz mlijeka)
- tutkalo
b) Anorganski uguivai
kaolin
natrijev silikat
silikonske kiseline
kalcijev hidroskid
proteini

2. SINTETIKI UGUIVAI (manja uporaba od prirodnih uguivaa):

a) celulozni eteri i esteri
b) ester rogaeva brana
c) klorirani kauuk
d) emulzijski uguiva

Ovi uguivai esto se koriste u kombinaciji s prirodnim uguivaima.

Podjela uguivaa po topljivosti:

S obzirom na nain pripreme i otapanja razlikujemo uguivae:

s anionskim grupama
s neionogenim grupama
sintetske uguivae

a) Uguivai s anionskim grupama:

Alginati:

Dobivaju se iz morskih algi. Ekstrakcijom se dobiva alginska kiselina koja se

neutralizacijom prevodi u natrijevu sol.

Ovisno o stupnju tehnike obrade dobivaju se razliiti tipovi alginata sa razliitim fizikalno
mehanikim svojstvima, pa se upravo u grupi alginata nalaze uguivai od nisko do
visoko viskoznih s obzirom na suhu tvar.
 COONa H H COONa
C O C C C O
H H H
H O OH HO H O
C C C C C C
OH HO H O OH HO
O H
H H
C C C O C C
H H COONa H H

Alginati su dobro topivi u vodi i u fazi suenja stvaraju vrlo fini prozirni film. Nedostatak im je
osjetljivost na pH<3 te osjetljivost na magnezija (Mg) i kalcij (Ca) zbog ega se u pripremi
tiskarske paste koristi mekana voda.
Osjetljivi su na visoku temperaturu jer dolazi do depolimerizacije i pada im
viskozitet. Osjetljivost na visoku temperaturu se koristi u fazi fiksiranja. Dobro se
mijeaju sa drugim uguivaima.
Ne smiju se mijeati sa kristalnim gumama, jer dolazi do eliranja, koaguliranja i
pasta nije za upotrebu.
Ne preporuuje ih se koristiti za tisak s metal kompleksnim bojilima.

Drugu grupu alginata ine karagenati. Oni se dobivaju iz crvenih morskih algi koje rastu na
dubinama 60 120 metara. Osjetljivi su na kiseli pH, elektrolit i tvrdu vodu. Zbog svoje
strukture mogu prihvatiti vie vode i otapala od alginata. Na trite dolaze s velikom
koliinom suhe tvari oko 15% pa u fazi fiksiranja stvaraju vrlo vrst polimerni film. Ne koriste
se s kiselim i metal kompleksnim bojilima kod pH<4.
 H2C OH

HC O

Lignin sulfonati: Osnovni sastojak im OH3C

je fenil propan sulfonizan koji im daje H 2C OH

topivost u vodi. Ovaj uguiva se rijetko H C OH

koristi u tiskarskoj pasti. H C O HC OSO 2Na

Njegovo glavno djelovanje je kao

antimigracijsko sredstvo u kontinuiranom
postupku bojadisanja. Najee se ipak H3C CH OH
koristi kod pripreme trgovakog produkta HC OSO 3Na

pigmentnog bojila, naroito kod pripreme

crnog pigmenta, koji se dobiva iz ae.
OH3C

Ovaj uguiva vodikovim vezama vee na sebe vodu to mu daje antimigracijsko i

dispergirajue djelovanje i sposobnost poveanja gustoe trgovakog bojila. Dodatak tako
pripremljenog trgovakog bojila u tiskarsku pastu esto dovodi do naglog pada viskoziteta iz
razloga to lignin sulfonat na sebe vee vodu i na takav nain utjee na viskozitet tiskarske
paste. Tada je potrebno dodati jo vode kako bi se zadovoljio viskozitet. Potrebno je paziti da
ne bi dolo do razlijevanja tako otisnutog uzorka zbog vee koliine vode.
 Proteini
To su poliamino organske kiseline, a najstariji takvi proteini poznati su kao albumini i
kazeini. Rijetko se koriste u tekstilnom tisku. Njihova najvea primjena je u restauraciji
starih slika. Izloeni djelovanju temperature ili svjetla brzo polimeriziraju i stvaraju
polimerni film koji se lijepi na mjestu gdje je naneena boja.

b) Uguivai s neionogenim grupama:

krob je makromolekula velike molekularne mase, spada u grupu poliglukozida.

Sastavljen je od glukopiranoznih dijelova meusobno povezanih 1,4 glukozidnom
vezom. Kao uguivai krobovi nisu prihvatljivi jer se pripremaju kuhanjem pri emu
se odvajaju dvije komponente, koje su razliite po kemijskoj grai i veliini molekule.
Gel komponenta utjee na ljepljivost filma, a sol komponenta na egalnost otiska. Kod
kvalitetnih uguivaa ove komponente su zastupljene u jednakim omjerima. U
pripremi kod krobova ovaj odnos varira ovisno o temperaturi i vremenu kuhanja, pa
se danas krobovi eterificiraju i esterificiraju. Najpoznatiji od takvih etera je eter
rogaeva brana. krobove koji imaju slobodnu OH grupu ne preporuuje se koristiti
za tisak s reaktivnim bojilima iz razloga to bi ve u tiskarskoj pasti bojilo reagiralo s
OH grupom, kemijski se vezalo i ne bi moglo reagirati s tekstilnim supstratom.
 Zato se krobni uguivai u praksi koriste kao
OH
modificirani eterificirani spojevi. Znaajan
H OH
O C C C O predstavnik ovakvih spojeva je karboksi metil
H H H O
OH H
C C
celuloza. CMC se ne koristi kao uguiva, jer
C C
OH H
H H O H daje niski viskozitet. Uglavnom se koristi kao
C O C C
CH 2OCH 2COONa H CH 2OCH 2COONa antimigracijsko sredstvo u kontinuiranom procesu
bojadisanja, te kod pripreme pigmentne tiskarske
paste u kombinaciji s ostalim dodacima.

Polivinil alkohol: Meu neionogene uguivae koji daju odreen viskozitet ubraja se i
polivinil alkohol. Meutim jedva da se koristi uguiva, ee se koristi za izradu post it
ljepila. U tehnologiji tiska se koristi kao sredstvo za premazivanje tiskarskog stola, koje
omoguava da supstrat za vrijeme tiskanja ostane fiksiran na stolu.

Prirodne gume:
Uguivai na bazi prirodnih guma takoer su neionogeni. U tekstilnom tisku najpoznatije su
senegalska guma i guma arabika. Ove gume su osjetljive na ione metala i kalcija, imaju
veliku sposobnost prihvaanja vode i daju vrlo ljepljive prozirne filmove. Nedostatak ovih
uguivaa je vrlo teka ispirljivost. Zato se u praksi zbog svojih dobrih svojstava koriste u
kombinaciji s drugim uguivaima. U ovu grupu guma spada i kristalna guma, koja se
dobiva iz prirodne gume obradom u autoklavama uz dodatak NaOH. Dobro je topiva u
hladnoj vodi, daje otre otiske i dobro se mijea s drugim uguivaima, ali se i teko ispire.
 c) Sintetski uguivai:

Dobivaju se kemijskim putem i na njihova svojstva se utjee u procesu sinteze. Najee

su anionskog, rjee neionogenog karaktera. Ovi sintetski spojevi esto se koriste u
kombinaciji s prirodnim uguivaima. Sintetski uguivai najveu primjenu imaju u
pigmentnom tisku.

Podjela prema koliini suhe tvari

Uguiva na trite dolazi kao suha supstanca; dobro samljevena, tono definiranog
postotka. Postotak oznaava koliinu suhe tvari koju je potrebno uzeti na 100 g
destilirane vode kako bi se dobio tono deklarirani viskozitet uguivaa. S promjenom
postotka suhe tvari, mijenjaju se i svojstva uguivaa. Svaki uguiva ima definirani
postotak suhe tvari i o ovisno o tom postotku razlikujemo:

1. viskozni uguiva: sadri 2 6% suhe tvari

2. Srednje viskozni uguiva: sadri 6 9% suhe tvari
3. nisko viskozni uguiva: sadri vie od 9% suhe tvari
Podatak o koliini suhe tvari uguivaa koristi se kao tehniki podatak za pripremu
tiskarske paste.

Koliina suhe tvari utjee na:

debljinu i jakost membrane u fazi suenja
ljepljivost paste kod brzo rotirajuih tiskarskih strojeva i metalnih valjaka
(uguivai s velikim postotkom suhe tvari imaju veliku ljepljivost)
koliinu kondenzirane vode u procesu fiksiranja parom na ispirljivost
uguivaa. Zbog toga se kod hidrofilnih vlakana radi s visoko viskoznim
uguivaima, kako bi utroak vode bio to manji (na otisnutoj povrini
nalazi se tanji film).