1

GRAFIKA (gr. Graphein, . grafein, pisati, urezivati) u likovnim umjetnostima skupni naziv
za sve tehnike postupke umnoavanja crtea odnosno slika pomou matrice, izraene runo,
kemijski ili fotomehanikim putem u zrcalnoj slici. Oznaava i tipografsko umijee, tj. rad na
umnoavanju pisma i likovnog priloga, te umjetniku grafiku, tj. umijee reproduciranja
( otiskivanja, tiskanja) crtea na papiru ili nekom drugom materijalu.

GRAFIKA f. Graphik f., graphische Knste f. pl. Graphic arts, fine-art printing, fine-art
printmaking arts m.pl. graphique, graphisme m. od gr.graphein = pisati. 1. Grafika
vjetina. Zbirni naziv za umjetnike manuelne tehnike u izradi i otiskivanju originalnih
tiskovnih formi, namijenjenih umnoavanju slike ili teksta. U irem smislu obuhvaa i
tipografsko umijee. 2. Reproduktivna grafika. Zbirni naziv za sve tehnike ( fotomehanike i
kemigrafske) postupke u izradi tiskovnih formi i sve tiskovne postupke, koji slue
umnoavanju originalnih predloaka.

GRAFIKA ( grafike vjetine ) 1. zajednika oznaka za sve umjetnike manuelne tehnike u

izradi tiskovnih formi da bi se umnoila slika ili pismo. Grafici pripadaju i druge izvedbe
drvoreza, bakroreza, litografija i bakropisa.

2. Otisak nastao tiskanjem runo izraene tiskovne forme ( tiskovna grafika ).

3. U daljem znaenju takoer djelo koje je umjetnik nacrtao na papir ili karton, kao npr. pero-
crtei, pastelni crtei, akvareli.

Openito se pod pojmom grafike podrazumijeva sve ono to je napisano, nacrtano ili urezano.
S vremenom se taj pojam mijenjao ili suavao te se sve vie poelo podrazumijevati pod
rijeju grafika: umjetniki crte
U strogom pak znaenju, u onom najtonijem, valjalo bi upotrijebiti rije grafika samo za onaj
umjetniki rad koji se umnoava tiskom i koji prema tome, postoji u vie primjeraka.
Grafika je umijee da se pomou iljastog crtala oblikuju na nekoj plohi crte koje prikazuju
stvarne predmete ili nastale u naoj mati.

Svako, bilo naunoistraivako bilo kakvo drugo popularnije djelo, koje prouava zakonitosti
razliitih drutvenih pojava nastoji definirati odnosno formulirati svaku, pa ak i postojeu
pojavnost, ozakoniti je definicijom koja, najee u trenutku definiranja, moe predstavljati
njenu vlastitu negaciju.
Ekspozicija ve pomenutih nekoliko definicija grafike nanovo nas uvjerava o teko
uspostavljenoj determinaciji grafike, pogotovo u vrijeme sve izraenije njene ekspanzije, zbog
sve raznorodnijih umjetnikih, tehnolokih, tehnikih, trnih i drugih ciljeva koji se
postavljaju u sve nejedinstvenijem svijetu saznanja i uvjerenja o njenom znaenju u
suvremenoj kulturnoj komunikaciji.
Komparativna analiza etiri citirane definicije grafike, bez obzira na to koliko bila ishitrena,
zasluuje da se poblie upoznamo s njenim determinantama kojima se identificira.

2
Prva determinanta:
Tehniki postupci

Komparacijom navedenih definicija grafike uoiti emo isticanje njene elementarne

determinante: tehnikih postupaka u likovnim umjetnostima (ELU), umjetnikih manuelnih
tehnika odnosno svih tehnikih postupaka koji slue umnoavanju originalnih predloaka i
nanovo isticanje svih umjetnikih manuelnih tehnika.
Ako uvjetno i prihvatimo identifikaciju grafike s njenim tehnikim procesima, grafikim
tehnikama odnosno vjetinama, ne moemo zanemariti postojeu distinkciju izmeu
manuelnih grafikih vjetina koje umjetnik uporabljuje s iskljuivo umjetnikim namjerama i
ciljevima i, s druge strane, suvremenih fotomehanikih procesa u industrijskoj tisku s
iskljuivo reproduktivnim ciljevima.
Tako je, prema prvoj determinanti, uoljiva ambivalencija suvremene grafike; prve kojoj
emo pridodati atribut originala ili umjetnika, reproduktibilna grafika, i druge pred koju se
postavljaju manje >> poetini << atributi merkantilna, industrijska, reproduktivna i sl.
U prvom primjeru smo naglasili da je rije o umjetnikom individualnom radu, iji je rezultat
nastanak originala, umjetnine, nastale po svim zakonima umjetnikog stvaranja i iskazivanja,
s likovnim ciljevima u kojima su manuelne grafike vjetine samo sredstvo oblikovanja i
umnoavanja umjetnikog sadraja.
U reproduktivnoj grafici organizirani timski rad, drutveno konstituiran sustavnim zakonima,
ima za svoj cilj reprodukciju teksta ili slikovne informacije, odnosno umjetnikog originala,
iji umjetniki kvalitet ne mora uvijek biti faksimilan. Prijenos i >>oblikovanje<< tiskovne
forme obavljaju se iskljuivo fotomehanikim i fotokemigrafskim postupcima; u suvremenim
tehnolokim uvjetima potpuno automatizirano.

Druga determinanta:
Izrada i otiskivanje tiskovnih formi

Druga determinanta, prisutna u svim navedenim definicijama grafike, odnosi se na izradu i

otiskivanje tiskovnih formi, na dvije faze rada u genezi grafike slike koje su nuan preduvjet
tiskanog umnoka.
Po opevaeim i usvojenim konvencijama u originalnoj grafici izrada originalnih tiskovnih
formi je iskljuivo runa. U cjelokupnom procesu umjetnikova rada umjetnik grafiar u svim
fazama nastanka grafikog projekta aktivno i neposredno odluuje i oblikuje vlastitu likovnu
zamisao po zakonima umjetnike komunikacije izraajnim sredstvima, specifinim za
konkretnu grafiku tehniku.
U reproduktivnoj grafici (s reprodukcijskim ciljevima) prenoenje predloaka obavlja se
automatizirano, timskim radom i iskljuivo fotomehanikim odnosno fotokemijskim
postupcima.
Pojam umnoavanja grafike (preesto u praksi identificirano s reproduktivnou)
podrazumijeva umnoavanje umjetnikog kvaliteta reproduktibilnim otiskivanjem, dakle
otiscima koji u svom zbiru ne moraju uvijek inzistirati iskljuivo na identinosti. Naime, u
manuelnim tiskovnom procesu, pogotovo ako ga obavlja umjetnik, nuno dolazi do
permanentnih izmjena, padova i perfekcije, manje ili vie uoljivih razlika u kvaliteti tiska na
runim preama.
U reproduktivnoj grafici proces umnoavanja je takoer uvjetovan automatizacijom
brzotiskarskih strojeva s ciljem postizanja kvantiteta meusobno identinih otisaka (ne
originala nego reprodukcija) koji i ne moraju uvijek biti identini likovnom kvalitetu
predloka. Drugaije reeno, cilj reproduktivne grafike je interpretativnog karaktera, usmjeren
na komercijalnu namjeru da se umnoi konkretan tekst ili slikovna informacija odnosno

3
foto-reprodukcija teorijski bezbroj puta - pomou identinih reproduktivnih tiskovnih formi,
u kvaliteti i kvantiteti identinim otiscima.

Trea determinanta:
Umnoavanje crtea, odnosno slike

U postavljanju definicije grafike pojedini su autori ugradili i njen cilj:

- umnoavanje crtea, odnosno slike,
- umnoavanje teksta, odnosno slike; umnoavanje originalnih predloaka
- umnoavanje slike ili pisma
Pojmu umjetnike grafike najblii je Ljubo Babi koji inzistira na primjeni tog termina >> za
onaj umjetniki rad, koji se umnaa tiskom i koji, prema tome, postoji u vie jednakih
primjeraka<<.
Suvremena originalna grafika predstavlja samostalno izraajno sredstvo, s vlastitim zakonima
oblikovanja u sloenijim odnosima komuniciranja, u kojem slinosti s drugim likovnim
disciplinama baziraju na formalnim tangentama, ali ne i identinou.
Zato cilj originalne grafike i nije umnoavanje crtea odnosno grafike slike, nego je jedan od
mnogobrojnih umjetnikih samostalnih sredstava izraavanja.
I crte izveden u bilo kojoj od brojnih grafikih tehnika dobiva specifinu likovnu dimenziju,
s formalnim karakteristikama u kojima je inkorporiran specifian karakter ugraviranog,
radiranog i ujetkanog, odnosno litografskog materijaliziranog crtea ili, openito, tiskovne
povrine realizirane mehanikom, kemijskom, termikom i drugom slinom obradom
povrine drvene, metalne, kamene, plastine i sl. ploe.
Njegova specifinost je potencirana finoom izraajnih mogunosti u grafici, teksturom
odnosno igrom svijetlosti na materijaliziranoj reljefnoj tiskovnoj povrini.
U svakom sluaju crte u originalnoj grafici, posredno materijaliziran u plou, ujedno je i
odraz samog materijala i specifinosti njegove mikrostrukture.
Upravo te i druge raznolikosti izraajnih mogunosti ine originalnu grafiku primamljivim
umjetnikim ciljem i opravdavaju umjetnikov napor da u neponovljivosti akcije ne samo
umnoi vlastiti umjetniki iskaz nego i ostvari umjetniko djelo sa specifinim i
prepoznatljivim izraajnim sredstvima konkretne grafike tehnike.

Sistematizacija

Bez dubljeg uputanja u polivalentne aspekte grafike, iz kojih bi proizlazila meusobna

povezanost s povijesti umjetnosti, politikom, sociologijom, filozofijom, pa i povijeu tehnike
i tehnologije, ograniit emo se na konkretne elemente nastajanja grafikog lista kao
konanog rezultata umjetnikovih likovnih namjera.
Zahvaljujui dobrim dijelom injenici da je u suvremenoj originalnoj grafici nositelj
realizacije kompleksnog grafikog postupka u idejnom, oblikovnom i tiskovnom procesu sam
umjetnik, i jedino on moe cjelokupnom procesu udahnuti duhovnu dimenziju.
Da bi umjetnik mogao realizirati svoju likovnu namjeru, u prvom redu treba dobro upoznati i
svladati izraajna sredstva pojedine grafike tehnike, ovladati materijalima i pomagalima,
upoznati i svladati tehnologiju materijala, tehniku izrade originalne matrice i tiskovni proces,
odnosno tiskovne postupke.
Da bi umjetnik grafiar mogao realizirati vlastiti grafiki multiorginal tiskovnim procesom,
nuno je da obradi, izree ili izjetka, odnosno formira tiskovnu povrinu u jednoj od drvenih,
linoleumskih, plastinih, kamenih ili metalnih ploa, koju nazivamo matricom ili originalnom
tiskovnom ploom (formom).

4
Originalna tiskovna forma sadri slobodne (netiskovne) i tiskovne povrine, koje mogu biti
reljefne, udubljene ili u istoj ravnini s netiskovnom povrinom. Prema toj podjeli razlikujemo
tri vrste klasinih tiskovnih postupaka: visoki, duboki i ploni.
Visoki tisak je postupak koji obuhvaa elemente izrade, formiranja i otiskivanja s originalne
ploe ija je tiskovna povrina poviena, reljefna, a slobodna povrina bilo mehanikom bilo
kemijskom metodom izrezana odnosno izjetkana (produbljena).
Duboki tisak je postupak koji obuhvaa elemente izrade i otiskivanja originalne tiskovne
ploe s mehaniki ili kemijski udubljenom tiskovnom povrinom.
Ploni tisak je trei tiskarski postupak oblikovanja i otiskivanja s tiskovne povrine koja se
praktiki nalazi u istoj ravnini sa slobodnom, netiskovnom povrinom. Nazivamo ga i
kemijskim tiskom.
Klasinoj podjeli mogli bismo dodati i tzv. propusni tisak koji sadri elemente izrade ablona
(serigrafija, sitotisak i druge vrste ablonskog tiska).
U grupu pomonih grafikih tehnika pripadaju postupci koji simuliraju vrijednosti izraajnih
sredstava grafikih tehnika, umnoavanje grafikih predloaka pomou suvremenih kopirnih
aparata i druge tehnike sa ili bez fiksirane tiskovne povrine.
Pored tiskovnih postupaka, razlikujemo i razliite naine obrade originalne ploe prema
primijenjenim materijalima, instrumentima, pomagalima, vrsti nabojavanja i sl.
Umjetnik grafiar najee koristi mehaniku i kemijsku metodu. U industrijskoj,
merkantilnoj, odnosno reproduktivnoj grafici to je uglavnom fotokemijska metoda obrade.
Mehanika metoda ukljuuje manuelni rad i manire urezivanja (graviranja) likovnih namjera
u drvenu, metalnu, kamenu, linoleumsku, plastinu ili od slinog materijala izraenu ravnu
plou pomou prikladnog alata za graviranje; dlijeta, noeva, igala, ruleta, muleta, njihalica,
strugaa, punci i sl.
Kemijska metoda obuhvaa elemente manuelnog rada i tretiranja pripremljene ploe
kemijskim sredstvima, formiranje tiskovnih povrina pomou kiselinski otpornih materijala i
tretiranje nepodloenih dijelova metalne ili kamene ploe pomou razliitih otopina kiselina,
odnosno sastavljenih jetki.
Neovisno od uvaenih principa i usuglaenih vaeih konvencija o originalnosti grafikog
artefakta, suvremeni grafiar u svoj rad ukljuuje tzv. fotokemijsku metodu, koja ukljuuje
principe djelovanja svjetlosti uz primjenu razliitih svjetloosjetivnih kemikalija
(senzibilizatora, razvijaa, fiksira, prekidaa, oslabljivaa, pojaivaa i sl.), najee u
kontaktnom prenoenju grafikog projekta formiranog na plastinim folijama.
Ekstremne primjere predstavljaju sluajevi u kojima grafiar koristi prijenos fotografije (bez
ikakve likovne intervencije ili umjetnikog stava) pomou fotokemijske metode, to inae
pripada u rad reproduktora.
U svakom od spomenutih tiskovnih postupaka (visokog, dubokog ili plonog tiska) i metoda
(za pojedine vrste tiskovnog postupka) postoji itav niz grafikih tehnika i manira, za koje su
karakteristini naini izvedbe, primijenjeni alat, instrumenti i pomagala, odnosno pomona
sredstva, i koje nam omoguuju realizaciju specifinog likovnog karaktera grafike slike
odnosno grafikog lista.
Izraajne mogunosti i izraajna sredstva koritena pri formiranju tiskovne povrine su
elementi prepoznatljivosti konkretne grafike tehnike, ije ime nosi grafiki list odnosno
otisak.

5
 VISOKI TISAK
Upoznavanje materijala i njihova priprema

Drvo-
U grafici se obino spominju dva reza: transverzalni (popreni) i tangencijalni (uzduni).
Zato i razlikujemo: drvo poprenog presjeka i drvo uzdunog presjeka.
U prvom sluaju dobivamo tvru konzistenciju ploe prikladnu za graviranje tonske gravure;
u drugom daske odnosno ploe uzdunog presjeka koristimo za obrezni drvorez.
Za drvorez se odabire i upotrebljava takva sorta drveta koja ima ravnomjernu i finu strukturu i
nije previe tvrda; drvo bez previe istaknutih godinjih prstenova (godova) da se lake sjee i
ree u svim pravcima; drvo s manjom razlikom izmeu ranog i kasnog rasta; drvo bez velikih
postotaka tanina i smola; drvo koje je pravilno pripremljeno i uskladiteno; drvo voki, radije
divljih sorti, kao to su: kruka, trenja, bazga, brekinja, imir i drugo.
Suvremeni drvorez ne inzistira uvijek na besprijekornim tehnolokim uzusima. Da bi se
postigla umjetnika izraajnost, koriste se i slabija svojstva ili neobraenost povrine drvenih
ploa s vidljivim grekama u rastu ili strukturi rasta, teksturi povrine i sl. za razliku od
klasinog poimanja zrcalne povrine drvene ploe, na kojoj su reproduktivnost ( odnosno
reproduktibilnost), itljivost i prefinjenost linije mogue.
U svojoj praksi umjetnik grafiar koristi i druge vrste ravnih ploa, ne samo drvenih nego i od
drugih materijala, bilo za izrezivanje same tiskovne forme, bilo kao pomone ploe za
tiskanje podtona, odnosno drugih boja i nijansi kod izvedbe viebojnog drvoreza.
Vieslojne drvene ploe, popularno nazvane perploe sastoje se od najmanje tri slijepljena
sloja furnira s razliitim pravcima vlakana.
U izradi drvoreza koristimo se posebnim vieslojnim ploama s gornjim slojevima od
plemenitijih furnira, osobito kod tiskanja same strukture drveta. Treba biti oprezan kod
udubljivanja netiskovnih povrina u drugi sloj na takav nain izraene ploe, gdje nam dlijeto
urezuje u vezivo i drugu plou koja je okrenuta u drugom smjeru.

Linoleum
Izrauje se tako da se na jau tkaninu jute pod jakim pritiskom nanese smjesa od oksidiranog
lanenog ulja (linoksina), smole (kolofonija ili kumarona), mineralnog ulja i mljevene
plutovine, koja se ponekad zamjeni drvnim branom ili tresetom. Zbog svoje kompaktne
strukture linoleum je najpodobniji za obrezivanje i urezivanje linoreza.
Za iscrtavanje tiskovne povrine koristi se uobiajena podloga nanesena bijelom tempera-
bojom. Ako se u tiskovnom procesu koristi tiskarska boja, ije je vezivo firnis, podloga
ravnomjerno nanesene tempera-boje mora biti dobro osuena.
Za urezivanje koristimo se noevima, skalpelima, dlijetima, pa i jednostavnim >>tift-
perima<< s krukolikom drkom, jer je sam proces urezivanja i izrezivanja mnogo laki od
rada s identinim namjerama u tvroj konzistenciji drveta ili olova.
No, ploe linoleuma imaju i svoje mane: s vremenom gube elasticitet, postaju krhkije.
Takoer nisu pogodne za urezivanje i izrezivanje minucioznih i suptilnih detalja grafike slike
pa su zato vie cijenjene kao pomone ploe u viebojnim grafikim tehnikama. Iako svje,
dobro izrezan linorez moe izdrati nakladu i od 3000 otisaka.
Prva probna proizvodnja linoleuma poela je u Engleskoj 1844, a ve 1860. godine Frederik
Walton razvija suvremeni proces proizvodnje.

Olovne ploe
Svojevremeno su bile veoma popularne, namijenjene veinom za graviranje u metal.

6
U obzir je dolazio isti metal olova, po izgledu je metal modrosivkaste boje, u kojoj urezi
izgledaju svjetlije, no ubrzo, prevueni tankim slijem oksida, potamne. Otapa ga razrijeena
duina i octena kiselina.
Osobito je pogodan za graviranje uobiajenim ljebastim i punim dlijetima za bakrorez. Vee
povrine se izdubljuju modernim aparatima, kojima je opremljena svaka radionica za izradu
klieja.
Korekture loe urezanih dijelova su dosta jednostavne: na mjestu koje treba ispraviti umetnu
se komadii olova a zatim se zagrijava let-lampom. Istopljeni metal se briljivim struganjem
izravna s ostalom povrinom ploe i urezivanje se ponovi.
Tiska se obino metodom visokog tiska. Ukoliko se tiska u brzotiskarskim strojevima,
potrebno je plou montirati na drvenu podlogu. Po obavljenom otiskivanju plou je mogue
rastaliti i ponovo oblikovati.
Za otiskivanje veih naklada, od olovne tiskovne forme se ponovno izradi matrica u tvrem
materijalu galvanskim putem (u stereotipiji, takoer). Negativna svojstva olova su mekoa
(to kod lijevanja slova spreava dodavanjem antimona i kositra) i otrovnost (koja
prouzrokuje saturnizam i djelomino akutno trovanje).

Celuloidne ploe
Osobito su pogodne za obradu obrezivanjem, izrezivanjem ili udubljivanjem (termikom
obradom). Na tritu se mogu nabaviti u razliitim dimenzijama i debljinama.
Za nabojavanje veih tiskovnih povrina (pogotovo u preama za visoke naklade) celuloidne
ploe se naljepljuju na drvenu podlogu(s kartonskom podlogom). U takvom sluaju poleina
celuloidne ploe se ohrapavi brusnim smirkovim papirom, premae ljepilom i stavi na ve
pripremljen komad noem zaparanog kartona, presuje i ostavi dok se ljepilo potpuno osui.
Neposredno prije tiskanja povrinu celuloidne ploe treba lagano premazati alkoholom ako
elimo da nam tiskovna povrina jednakomjerno prima tiskarsku boju.

Ploe od kartona
U serioznijem grafikom projektu koristimo veinom kao pomoni materijal, za tiskanje
fonda tiskovne povrine, za pripremu jednostavnijih tiskovnih formi i slino.
Ploa se moe pripremiti i od srednje debelog kartona koji se u vlanom stanju oblijepi
glatkim crtaim papirom srednje jakom otopinom tutkala tako da je sa svake strane jednak
broj listova istog formata.
Tako pripremljena ploa se jo u vlanom stanju stavi izmeu novinskih makulaturnih papira i
stegne u knjigovekoj prei.
Pri obrezivanju koristi se otro nabruen no.
Kao i celuloidne, i ploe od kartona lijepe se na drvenu podlogu, fasetiraju i premazuju
otopinom elaka (ili sindetikonom).
U tiskovnom procesu za nabojavanje se koriste meki elatinski valjci i tiskarske boje
razrjeene neto slabijim firnisom ili palminim uljem.

7
 GRAFIKE TEHNIKE VISOKOG TISKA

Temelj visokog tiska jest tiskovna ploa na kojoj su tiskovne povrine ispupenije od ostale
povrine. Oblikovanje ispupene, poviene, tiskane povrine obavlja se mehanikim
izrezivanjem netiskanih povrina.

Mehanika metoda tehnika visokog tiska (gravire, gravure)-

Za razliku od kemijske metode oblikovanja poviene tiskovne povrine, pod mehanikom

metodom umjetnikih tehnika visokog tiska podrazumijevamo oblikovanje originalne ploe
(drveta, linoleuma, olova i cinka i sl.) mehanikim izrezivanjem netiskovnih povrina
prikladnim grafikim alatom (noevima, dlijetima i slinim pomagalima).

Drvorez (woodcut)-

Najstarija reproduktivna i umjetnika grafika tehnika visokog tiska namijenjena je

umnoavanju linearnog crtea, odnosno poviene (reljefne) tiskovne povrine originalne
drvene ploe, u kojoj je netiskovna povrina urezana odnosno izdubljena.
S likovnog stanovita predstavlja crno-bijelu tehniku linearnog, (a od 1900. i plonog)
umjetnikog izraavanja s dominantnom itljivou i egzaktnou otisnutih izraajnih
sredstava: linije, toke, plohe, teksture drvene ploe i strukture djelomino urezane, odnosno
udubljene netiskovne povrine.
S tehnikog gledita, likovnu namjeru ostvarujemo tako da na pripremljenu drvenu plou
uzdunog presjeka nanesemo eljeni grafiki projekt te noevima izreemo odnosno dlijetima
izdubimo bijele netiskovne povrine grafike slike po nabojavanju tamponom ili valjkom
neizrezane poviene (reljefne) tiskovne povrine originalnu plou drvoreza je mogue tiskati
runo, u runoj prei ili na brzotiskajuim tiskarskim strojevima.
Kao i druge grafike tehnike visokog tiska, drvorez na otisku identificiramo po relativnoj
prefinjenosti izraajnih sredstava; po nabojanoj tiskovnoj povrini, utisnutoj u papir.
Po karakteru utisnute tiskovne povrine identificiramo i tehniku spretnost autora, odnosno
tiskara. Sjaj tiskovne povrine na otisku je karakteristika debelog nanosa tiskarske boje na
originalnu plou kao i neitljiv (neegzaktan) rub otisnute povrine. Teksture otiskivane ploe,
kao i sivo tiskana izraajna sredstva klasinog drvoreza, znak su manjkavog nabojavanja,
odnosno slabijeg pritiska u prei.

Pripremanje drvene ploe uzdunog presjeka-

Ako radimo drvorez manjeg formata linearnog karaktera, uzimamo obino drvenu plou
uzdunog presjeka (preporuljivo od suhe krukovine), koja ne sadri nikakvih vorova,
pukotina i sl., ukoliko se pretendira na realizaciji crtea s prefinjenim izraajnim sredstvima.
Uobiajena poetna visina odnosno debljina drvene ploe je oko 30 mm; za grubu obradu
njene povrine preostaje jo 5 mm.
Obrauje se glavna i srana strana drvene ploe: prvo finim stolarskim alatom, a potom
smirkovim papirom od grublje do najfinije granulacije sve do visine od 23,50 mm.
U zavrnoj fazi se ploa brusi plovucem i vodom sve do pojave uvaljanih >>loptica<<
skinutog sloja drveta. Povrina ploe treba biti bez ikakvih ogrebotina.

Prijenos crtea na drvenu plou-

Na temeljito izravnanu i izglaanu drvenu plou dobar crta iscrtava neposredno, izravno.

8
No, s obzirom na to da iscrtavanje grafike slike treba obaviti u zrcalnoj situaciji (lik u
ogledalu), mnogo sigurniji nain predstavlja prenoenje dovrenog crtea odnosno predloka
u zrcalnoj slici na prepariranu bijelu podlogu drvene ploe.
Za tu namjenu se drvena ploa premazuje bijelom pokrivnom bojom u tankom sloju dlanom
ruke.
Na posuenu podlogu nanese se crte neposredno ili se prenese zrcalni izgled crtea
providnim paus-papirom, suvremenim kopirnim karbon-papirima i sl.

Rezanje i dubljenje drvoreza-

Najveu pedantnost i briljivost u radu zahtijeva faksimilno obrezivanje linearnog crtea, pa u

svakodnevnoj praksi drvorez s veinom linearnim izraajnim sredstvima i noem izrezanom
netiskovnom povrinom nazivamo i >>obrezani drvorez<<, naglaavajui pritom da je
realizacija drvoreza postignuta obrezivanjem linija noem po dva ureza iz suprotnih pravaca,
koji se kriaju pod uglom od 45 stupnjeva sa svake strane. Ekstremni likovni rezultat
predstavlja linearni crte koji ne mora sadravati elemente izraajnih sredstava, specifine u
tehnici drvoreza. Neto >>jednostavnije<< urezivanje odnosno izrezivanje netiskovne
povrine dlijetima (ili dubaima) dugo se smatralo neprifinjenom estetino-tehnikom
kulturom rezaa, jer je drvorezu davalo neto dekorativniji karakter. Suvremenije poimanje
izraajnih sredstava inauguriralo je specifinu tiskovnu povrinu, postignutu kombiniranim
urezivanjem noem, ali i ljebastim dlijetima.
Inzistiranje na pedantnosti izvedbe grafike slike je djelomino uvjetovano i strahom zbog
nemogunosti bilo kakve korekture izrezane netiskovne povrine, ali i reproduktorskih tenzija
koje je drvorez imao u svom razvoju.
Ve smo napomenuli da izrezujemo slobodne bijele i netiskovne povrine naeg crtea,
odnosno dubimo netiskovni prostor izmeu linija i ploha tiskovne povrine. Njenije i guste
bijele linije i povrine izrezujemo dlijetima V profila pritiskujui ne odvie jako u dubinu
drvene ploe.
Za poetak je dovoljno uzeti jedno dlijeto najueg profiliranog vrha odnosno irine, drugo 4
mm irine i tree izmeu 5 i 10 mm. Ovisno o jaini pritiska i konzistencije drvene ploe,
dlijeto izrezuje tanju ili neto deblju, odnosno iru bijelu (netiskovnu) povrinu.
Treba jo napomenuti da se rezanje i dubljenje u drvenu plou ne obavlja okomito, nego pod
uglom od 45 stupnjeva, lijevo i desno u dubinu, pratei crnu povrinu crtea na ploi. Tako
nam crno iscrtana linija, odnosno povrina, ostaje intaktna, tvorei reljef odnosno tiskovnu
povrinu. To inimo i zbog istoe tiska, da se boja ne zadrava na rubovima linija, osobito
kod tiskanja drvoreza u preama.
Pri manipulaciji urezivanja dlijetom, ubodima ili noem pod suprotnim kutovima nekih
generalnih uputstava gotovo i nema. Sve ovisi, prije svega, o inventorovoj likovnoj namjeri i
o karakteru predloka kojem se grafiar podreuje ili ponovno interpretira slobodnu likovnu,
odnosno tiskovnu formu.

Runi tisak drvoreza-

Najvei estetiki ugoaj, umjetniki kvalitet i neke tehnoloke prednosti imaju runo tiskani
drvorezi na kineskim, japanskim i nizozemskim runo proizvedenim papirima, na kojima je
mogunost otiskivanja finesa tiskovne povrine izrazitija nego kod industrijski proizvedenih
papira, s uobiajeno slabijm kvalitetom i tehnolokim svojstvima.
Kod runog tiska drvoreza velike su prednosti (karakteristine vie-manje samo za ovu
tehniku) neovisnost o tiskarskoj prei, dobro odabrane skupocjenije vrste runog papira i
relativno laka obrada tiskovne povrine. Dosta jednostavna manira tiskanja, trljanjem, doputa

9
nam izradu veeg broja >>velikih grafikih slika<<, drvoreza veih formata, neovisno o
tehnolokim i drugim uvjetima.
Ovisno o vrsti papira, pripremi se tiskarska boja (za knjigotisak). Za kompaktan i gladak papir
koristi se >>gua<< tiskarska boja i nabojavanje se obavi tankim slojem. Za meke vrste
runo proizvedenog, >>rastresitijeg<< papira tiskarska boja se razrijedi firnisom i
nabojavanje se obavi valjkom, ravnomjerno, u neto debljem sloju, drei pri tom donje
uglove drvene ploe rukom. Poloivi papir na drvenu plou, rukom poravnamo poleinu
papira koji ostane priljubljen uz povrinu nabojane ploe. Tisak se obavi pritiskanjem
knjigovezakom kosti po poleini papira. Neki se praktiari slue i voskom.
Pri takvom nainu tiskanja postoji mogunost da jaim pritiskom kou otetimo krajeve
reljefnih nabojanih linija (tiskovne povrine) ili probijemo njeniji papir.
Zbog kontrole intenziteta otisnute tiskovne povrine povremeno podiemo uglove otiska ili
lijevu i desnu polovinu otiska, naravno pridravajui drugu polovinu estampnog papira da se
pomjeri ili sklizne s ploe.
Runo otiskivanje moe se obaviti i pokrivnim (tempera) vodotopljivim bojama, ako plou
nismo prethodno zamastili tiskarskim masnim bojama. Znai, ako se opredijelimo za ovaj
nain tiskanja, koristimo svjee izrezanu plou drvoreza. Za tu namjenu u pokrivne (tempera)
boje dodaje se manja koliina skroba i par kapljica glicerina.
Svoje drvoreze Japanci tiskaju crnim tuem (sumijem) pa je u manipulaciji japanskim
viebojnim drvorezima potrebna vea briljivost.
U praksi ruskih grafiara tisak autorske naklade obavljao se i uljanim bojama, paletom
specifinijom od tipografske. Ovaj postupak ima i neke tehnoloke manjkavosti, a u samom
tiskovnom procesu potrebno je odvojiti viak ulja iz slikarske boje (cijeenjem na upijajuem
kartonu, cigli i slino).
Tiskanje veih naklada je mnogo ekonominije ako se proces obavlja u tipografskim preama,
pod uvjetom da je ploa drvoreza namjenski pripremljena i jednakomjerno debela, u visini
tipografskog sloga. Pored samostalnih listova originalne ploe drvoreza mogu se tiskati i
skupa s tekstom, u funkciji knjine ilustracije.
Tiskanje veih naklada je mnogo ekonominije ako se proces obavlja u tipografskim preama,
pod uvjetom da je ploa drvoreza namjenski pripremljena i jednakomjerno debela, u visini
tipografskog sloga.

Tisak drvoreza u runoj prei-

Za realizaciju vee naklade drvoreza potrebna je runa (tipografska) prea za visoki tisak
kojom tiskanje obavljamo mnogo lake, bre i s ravnomjernije otisnutom tiskovnom
povrinom.
Vjerojatno je jednu od prvih prea Gutenberg konstruirao iz drvene pree za cijeenje groa.
Drugi izvori navode podatak da se Gutenberg koristio slinom konstrukcijom pree, kakva je
koritena za cijeenje pulpe pri proizvodnji papira. U grafikom muzeju u Leipzigu uva se
jedna takva prea, za koju tvrde da je Gutenbergova, sudei po inicijalima J. G. i godini
izrade, MCDXLI. (1441.). S malim preinakama i neznatnim poboljanjima, to je
omoguavalo unekoliko bri proces tiskanja, takve drvene pree su se odrale sve do
sedamdesetih godina XVIII. stoljea, kad se pojavljuju rune pree eljezne konstrukcije.
Prvu tehniki savreniju runu preu eljezne konstrukcije izradio je tipograf Wilhelm Haas,
iz Basela, 1772. godine.
Od tada poinje i razvija se natjecanje u izradi to savrenijeg tipa pree, u kojoj je mogue
otisnuti to vei broj otisaka sa to manje tehnolokog napora.
Ne treba zaboraviti da je i u XIX stoljeu tehnika tiskanja na relativno niskoj razini. Na
tiskarskoj prei Charlesa Stanhopea jo uvijek se tiskalo najvie 160 otisaka na sat to je, ipak

10
predstavljalo krupan tehniki napredak u odnosu na starije Haasove pree, u kojima se za isto
vrijeme moglo postii najvie etrdeset otisaka.
U grafiarevom ateljeu se ee moe susresti tzv. Kolumbija-prea, koja se u Europi pojavila
oko 1820. godine. Konstruirao ju je Amerikanac George Clymer. U takvoj prei se mogao
otisnuti i vei format, pored nekih drugih prednosti, kao to su egzaktnije otiskivanje
tipografskog sloga, vea operativnost itd. I kasnije konstruirane pree ( Washington, Albino i
neke druge ) veoma su sline Kolumbiji, dodue s nekim manjim konstruktorskim izmjenama
koje su ile u prilog veoj operativnosti.
Usporedno s izradom posljednjih konstrukcijskih runih ( tzv. Koljenastih ) prea, Friedrich
Konig, 1810. godine, poinje eru prvih automatskih cilindrinih maina koje su postajale sve
glomaznije i tehnoloki spremnije da automatizirano reproduciraju i umnoe sliku ili pismo,
tako da suvremene maine ne moemo ni usporediti sa malom runom preom u kojoj su,
istina sporo, egzaktno otiskivane stranice kultura pojedinih naroda.
Razlike izmeu runo i strojno otisnutog drvoreza postoje i nisu zanemarive, bilo da je u
pitanju estetika bilo tehnika kvaliteta. Strojno otiskivanje drvoreza (i linoreza) u
brzotiskarskim strojevima mnogo je ekonominije, bre i izjednaenije, kada je u pitanju
egzaktan otisak neizrezane tiskovne povrine drvene (ili sline) ploe (tiskovne forme). No,
takvi otisci nas donekle ostavljaju hladnima. Manje su cijenjeni i zbog visoke naklade, ali i
zbog manje vrijednih papira na kojima su obino tiskani.
Runi tisak trljanjem (frottage) na skupljim vrstama (tankog kineskog i japanskog) papira
postie pozitivnija tehnoloka svojstva. Primarni trenutak je estetika umjetnika kvaliteta, to
opravdava umjetnikov trud i spretnost, ak i samu njegovu prisutnost. Naime, u samoj tehnici
runog tiskanja trljanjem (frottage) po poleini papira imamo vie mogunosti modelacije
intenziteta tiskovne povrine i izdvajanja detalja kompozicije koje sam umjetnik eli istaknuti
ili zanemariti, to u >>gradnji<< grafike slike doputa ova tehnika.

Drvorez u boji-

Drvorez u boji je u biti skup razliitim bojama nabojanih tiskovnih formi drvoreza, tiskanih
odreenim redoslijedom.
Da bi smo mogli izraditi drvorez u bojama moramo imati toan crte, tj. predloak s
oznaenim bojama. Moramo odrediti broj ploa, kojima elimo postii rezultate s predloka.
Kad smo to utvrdili, uzet emo odreen broj ploa jednake veliine i premazat ih bijelom
temperom. Nakon izrezivanja crtea na svim matricama poinjemo s otiskivanje.
Prvo moramo izraditi passere. Kod drvoreza u boji, po pravilu, poinjemo tisak svjetlijim
bojama, a zavravamo s najtamnijom.

Drvorez svijetlo-tamno (chiaroscuro woodcut)-

Cilj ove tehnike viebojnog drvoreza ne predstavlja bogatstvo razliitih arenih boja nego
tonsku iznijansiranost jedne boje u kombinaciji s crnom tiskarskom bojom na najtamnijim
dijelovima grafike slike radi isticanja volumena, perspektive i sl.
Plasticitet grafike slike s iluzijom tree dimenzije obino s postie sa dvije ili tri
kvantitativno i kvalitativno razliito izrezane tiskovne povrine drvoreza. Prva ploa s
kvantitativno najveom tiskovnom povrinom, sluila je za realizaciju kvaliteta najsvjetlijih
dijelova grafike slike (izrezivanjem bjelina i svijetlih akcenata), uz stvaranje tiskovnog fonda
na kojem se grade dalje tonske finese odabrane boje. Druga ploa, sa svojom unekoliko vie
izrezanom povrinom, slui za omekavanje gradacije izmeu ve otisnutog fonda (bjelina
papira + svijetli fond) i tiskovne povrine tree ploe s najtamnijim (crnim) akcentima
grafike slike.

11
Na taj nain drvorez svijetlo-tamno u potpunosti doarava iluziju popularne tehnike
renesansnog crtea laviranjem na bojenom papiru, na kojemu se bjeline postiu bijelom
pokrivnom bojom.

Camaieu-drvorez-

Camaieu-drvorez podrazumijeva tehniki identian postupak oblikovanja i umnoavanja

tonske grafike slike kao i u tehnici drvoreza svijetlo-tamno. No, cilj camaieu-drvoreza je
usmjeren na podraavanje slikarskog efekta crtea laviranjem jednom bojom i zato je
redukcija palete kod ove viebojne tehnike ograniena na primjenu samo jedne od odabranih
tiskarskih boja, s tonskom gradacijom, ija kvaliteta, finoa i harmoninost ovise o broju
razliito izrezanih, nabojanih i tiskanih ploa drvoreza. To su najmanje tri, etiri, ali i vie
ploa ako se insistira na finijoj gradaciji tonaliteta boje.
Svijetlo- tamno i camaieu grafika slika moe se postii i na jednoj ploi drvoreza, kada
postoji jasan grafiki projekt s obavljenim procesom izdvajanja boja, a kod agilnijih
operativaca i metodom oduzimanja. U tom sluaju izrezuje se netiskovna povrina prve,
najsvjetlije tiskovne povrine i tiska eljeni broj otisaka. Daljim izrezivanjem netiskovnih
povrina i sukcesivnim otiskivanjem sve tamnijeg tonaliteta moe se postii odgovarajui
likovni rezultat kao i kod prethodno opisane dvije viebojne tehnike drvoreza. Upravo ta
metoda u oblikovanju svijetlo-tamno i camaieu grafike slike zahtijeva veliku operativnost,
steeno iskustvo i jasnu viziju rezultata, odnosno otisaka koji ne moemo ponoviti kasnijim
otiskivanjem.

Drvorez bijelih linija-

Tehnika urezivanja bijelih linija u drvenu plou ima za likovni cilj postizanje ljepote bijelih
linearnih izraajnih sredstava na dominirajuem tamnom fondu tiskovne povrine. Tehniki
postupak je dosta slian obreznom, linearnom drvorezu: izglaanu plou (uzdunog presjeka)
podloimo crnom tempera bojom, oblikujemo crte bijelih linija i noem ili dlijetima
razliitih veliina i profila izrezujemo iscrtane dijelove. Izrezane, na otisku vidljivo
ispupene, linije ostaju bijele odnosno u boji papira, a neizrezane tiskovne povrine, na ploi
nabojane crnom tiskarskom bojom, dat e estampu crnu samtnu podlogu.

Drvorez i metalorez punciranjem-

Za razliku od drvoreza bijelih linija s izraajnim sredstvima urezanim u tamni fond, u

povijesti grafike biljeimo srodnu maniru oblikovanja grafike slike udaranjem razliito
profiliranih vrhova punci. Tim, za zlatare karakteristinim, alatom reza je oblikovao dosta
svojstvenu ornamentalnu grafiku sliku izraajnim sredstvima geometrijskih pravilnih oblika
veinom osmiljenim sustavom udaranja jednakomjerno bijelih toaka netiskovne povrine na
tamnom fondu reljefne tiskovne povrine. Zavrna obrada (kontura i sl.) uslijedila je dlijetom.
Estamp je naknadno koloriran.
S obzirom da ploa uzdunog presjeka zbog svoje mekoe nije uvijek pruala
zadovoljavajue likovne rezultate, uskoro je zamijenjena metalnim ploama, uglavnom
mekeg sastava. Iz ove tehnike se razvija tehnika metaloreza, tiskovnih umnoaka malih
formata s ukrasnim obiljejem.
Punciranje se obavlja laganim i odmjerenim udarcima po glavi punce, postavljene na mjesto
kojemu elimo dati karakter profiliranog njenog vrha i koje elimo osvijetliti.
Tiskanje gravura oblikovanih u ovoj maniri je kao i kod drugih grafikih tehnika visokog
tiska.

12
Pripremanje drvene ploe poprenog presjeka-

Uzme se trupac, ispili i izree na kolutove visine 30 mm (za oradu nam ostaje jo 5 mm).
Nakon suenja, kolut se zatim raspili preko srevine i formiraju se pravougaonici. Potom se
ploe sljepljuju konim ili kazeinskim tutkalom. Po sljepljivanju ploa mora biti ravna i bez
avova. Zatim se ploa blanja i brusi do visine od 26 mm. Finija obrada se zavrava
plovucem.

Tonski drvorez; bijela gravura-

Povrina ploe premazuje se crnom bojom, a potom se izrezuju, odnosno graviraju bijele
linije i povrine. Za postizanje polutonova pojedini grafiari su obavljali pripremu motiva na
bijeloj podloenoj ploi, na kojoj je motiv bio izveden laviranjem crnim tuem.
Graviralo se gravirnim dlijetima slinim onima za metal (bakrorez); poinjalo se tonskim
dlijetom (s vie urezanih kanala); za istije tonove upotrebljavalo se noasto dlijeto, kao i sva
tanja sabljasta dlijeta, te igle kojima su se punktirali odreeni detalji. Sve udubljene linije i
povrine ostajale su i na estampu bijele, zato su ovu maniru i nazivali >>bijelom gravurom<<.

Linorez-

Bit, likovni ciljevi i izraajna sredstva linoreza se ne razlikuju mnogo od tehnika drvoreza ako
zanemarimo konzistenciju mase linoleuma. Relativno bra obrada, izrezivanje netiskovnih
povrina u jeftiniji i ve pripremljeni materijal nalazi vie pristalica meu suvremenim
temperamentnim grafiarima s izraenijim grafikim rukopisom.
Urezivanje u linoleum je osobito pogodno kod viebojnog tiska, u oblikovnom procesu
osloboenom zanatskog dijela posla. Na izrezanu i pripremljenu plou linoleuma crte se
nanosi ili prenosi isto kao i kod drvoreza. Za izrezivanje netiskovnih povrina moemo se
koristiti istim alatom kao i kod drvoreza. Izrezana ploa linoleuma moe se tiskati runo,
trljanjem, na runoj tipografskoj, kalkografskoj, pa ak i litografskoj prei za izravni runi
tisak.

Kemijska metoda visokog tiska-

Visoki bakropis-

Zbog svoje poviene tiskovne povrine visoki bakropis ubrajamo u visoki tisak, odnosno
kemijsku metodu visokog tiska.
Bit visokog bakropisa ne razlikuje se mnogo od bakropisa: na metalnoj ploi, podloenoj
tvrdim asfaltnim lakom, iscrtava se motiv bakropisnim iglama i u uobiajenom procesu
jetkanja linije se, odnosno sustavi linija, produbljuju.
Poviene tiskovne povrine se nabojavaju valjkom i tiskaju crnom bojom. Izradirane i
jetkanjem udubljene linije ostaju na estampu bijele i unekoliko reljefne.
Krajnji rezultat, podsjea na drvorez bijelih linija, tom razlikom da kvalitetu bijelih jetkanih
linija ne moemo usporediti sa slinim mehanikim ostvarenjima u gravuri. itljivost
ujetkane linije ovisna je o tisku, nainu tiskanja, pripremi papira, a prije svega od grafikoj
kvaliteti u procesu radiranja i jetkanja. I reljefnost linija na estampu moe biti posebna
likovna kvaliteta.

13
Japanski drvorez-

Japanski je drvorez, kao i europski, tehnika visokog tiska. Tehniki postupak Japanaca i nije
bitno razliit, koliko je specifian likovni izraz, format i materijalnost izvedbe japanskog
estampa.
Treba odmah napomenuti da je japanski drvorez od sredine XVIII. do kraja XIX. stoljea
organizirani timski rad i da, po pravilu, sam umjetnik nije nikada rezao ploe.
Od izdavaa (hammoto-a, koji je organizirao i finiirao itav proces) narueni originalni crte
izveden rukom poznatijeg slikara na veoma tankom (minogami) japanskom papiru reza bi
nalijepio licem nadolje na ve pripremljenu drvenu plou uzdunog presjeka (kruke ili
trenje). Laganim uljenjem papira na zadnjoj strani crte je postajao providnim tako da se
mogao otrim noem kontrolirano obrezivati. Zatim je izrezivan sav meulinijski prostor do
dovrenja konturne tiskovne forme.
Prvu nabojanu plou bi preuzeo tiskar. Kod viebojnog tiska umjetnik je nastavljao razradu
eljenih boja na otisnutim probnim otiscima konturne ploe. Reza bi zatim za svaku boju
izrezao poseban predloak (tiskovnu formu), iji se broj penjao ak do dvanaest ploa. Po
izrezivanju svih tiskovnih formi organizaciju tiska je preuzimao profesionalni tiskar, koji se
brinuo o tiskanju i pripremao ovlaeni papir, tu (sumi-e) za crno bijele estampe i odreivao
nijanse arenih boja kod viebojnog tiska.
Ovlaeni papir tiskar bi veoma paljivo >>upasirao<< na reljefno izrezana i oznaena mjesta
izvan grafike slike, zatim bi papir poloio na ve nabojanu plou i trljanjem elastinim
trljaem, odnosno tamponom (baren) uvijenim u nauljeni bambusov list, postizao otisak s
kontroliranom intenzitetom tiskovne povrine. Spiralnim trljanjem poleine dobrih vrsta
japan-papira, poloenog na razliito nabojane ploe drvoreza, nastajali su viebojni otisci, ne
uvijek pod kontrolom samog umjetnika. Oni briniji i pedantniji su nadzirali tiskovni proces i
u dogovoru s tiskarom korigirali prve viebojne otiske.
Po pravilu, svaki japanski drvorez nosi signaturu. Uz ime inventora stoji oznaka hitsu (kiica,
kist), ga odnosno gwa (naslikao) a ponekad i fude (kist). S istim znaenjem je i oznaka zu.
Japanski drvorez nije specifian samo po svojoj umjetnikoj izraajnosti, koloristikoj
kombinaciji ili tiskovnom procesu s ambivalentno imitativno-kreativnim ciljevima, nego i po
formatu koji se bitno razlikuje od europskog. Isticanje formata tiskane slike (hange) je i
obvezna profesionalna gesta koja je u dedikaciji japanskog viebojnog drvoreza element
pedigrea kao i navoenje koritenih nijansi odnosno boja.
Terminologija hanga:
Bokashi (furibokashi) oznaava tiskarovu maniru nijansiranja tiskovne povrine (modelacija
brisanjem intenziteta vodotopljive tiskarske boje).
Fude zaishiki-e je naziv za monokromni i naknadno koloriran otisak.
Karazuri, kimekomi oznaava slijepi tisak.
Surimono je naziv za otisak-estitku.
Tanryoku-bon predstavlja oznaku za ksilografske knjige naknadno kolorirane tan-
naranastom bojom.

Termini koloristikih kombinacija:

Tan-e je >>naranasta slika<<; otisak u crnoj boji runo koloriran tan-naranastom bojom
pripremljenom od eljeznog ili olovnog oksida; tan-e predstavlja rani tip iluminiranja otisaka.
Beni-e je oznaka za >>roza-sliku<<, za crno bijeli otisak naknadno koloriran beni-ruiastom
bojom, pripremljenom od cvijeta biljke Carthamus tinctoris, sline naem iku.
Benigirai-e je grafika slika u kojoj je akcentirana ruiasta boja, otisci su veinom bez
crvenih tonova, s kombinacijom ljubiaste, sive i plave boje.

14
Urushi-e predstavlja >>lak-sliku<<; crno bijeli otisak u kojemu dominira svjetlucava crna
boja, iji su sjaj Japanci postizali mijeajui tiskarski tu (sumi) s ljepilom i metalnim
pigmentom, naknadno posutim preko svjeeg otiska.
Azuri-e je otisak u kojem prevladavaju tonovi i nijanse plave boje. Za otisak u kojem
dominira plava boja koristi se i termin Aihan.
Murasaki-e je otisak s prevladavajuom ljubiastom bojom.
Beni-zuri-e je ruiasti dvobojni ili trobojni otisak u kojem je aktivna i zelena boja.
Kingizuri-e je otisak s pigmentom srebra, zlata ili bakra, pripremljenog s odgovarajuim
vezivom.
Shomenzuri-e je naziv za svjetlucavi otisak, postignut primjenom srebrenih folija.
Sumi-zuri-e je crno bijeli otisak tiskan tuem (sumijem).
Tsuyazuri-e je svjetlucav otisak. Postignut tiskom svjetlucave crne odnosno metalne folije.

Termini formata:
Naga-e je oznaka dugog formata.
Yoko-e je oznaka quer-formata.
Makemono je naziv za horizontalni format.
Kakemono je naziv za uspravni format.
Svaki format ima svoj naziv, ovisno o koloristikoj kombinaciji mijenja se veliina formata.

Hoso-ban za tan-e: 34 x 15,5 cm,

za beni-e: 33,5 x 15,8 cm,
za benizuri-e: 31,2 x 14,5 cm,
za nishiki-e: 30,3 x 15,1 cm.
..

15
 DUBOKI TISAK

Upoznavanje osnovnih materijala

U grafikim tehnikama dubokog tiska umjetnik grafiar vlastitu likovnu ideju realizira
veinom na metalnim ploama bilo graviranjem (mehanikom metodom) bilo jetkanjem u
sloenoj manipulaciji prekrivanjem metalne ploe zatitnom podlogom, radiranjem izraajnih
sredstava i izlaganjem ogoljenih dijelova metala djelovanju kiselina, njihovih otopina ili
sastavljenih jetki.

Metalna ploa-

Za realizaciju likovne namjere u tehnikama dubokog tiska koristimo veinom metalne ravne
ploe, bakrene i cinkove, mada u praksi susreemo primjere u kojima je umjetnik vjeto
iskoristio i svojstva drugih vrsta metala (aluminija, elika, bronce, plastinih masa itd.)

Bakrena ploa-

To je metal svijetlocrvene boje koji se na vlanom zraku prevue slojem bazinog karbonata,
zelenkastom patinom. Talite mu je oko 1083C, a vrelite 2310C. Dobiva se iz ruda kuprit,
halkosin i halkopirit. Za tehnike dubokog tiska bakrena ploa treba biti vee ili barem srednje
tvrdoe. Po nainu obrade moe biti valjana ili kovana (runo ili mehaniki). isti tzv.
elektrolitski, bakar (istoe 99,94% bakra) ima ruiastorumenu boju, ali mu primjese daju
crvenkastu nijansu. Otapa se u amonijaku, duinoj i sumpornoj kiselini, eljeznom kloridu i
nekim organskim kiselinama (mlijenoj, oleinskoj i sl.), s kojima tvori otrovne spojeve.
Ovisno o finoi crtea, biramo tvrdou bakrenih ploa. Tvre ploe jetkamo bre od ploa
mekeg sastava, odnosno svjetlije bakrene ploe su tvre od crvenkastijih, mekih vrsta.
Kod graviranja klasinih gravura dlijetom potreba za kvalitetnijom vrstom materijala raste to
je finiji crte i kompliciraniji motiv. Zato se biraju ploe vee ili srednje tvrdoe, odnosno
elektrolitski bakar ija je kvaliteta i u jetkanici vrlo poeljna.

Cinkova ploa-

To je ploa napravljena od cinka, modrosivkastog sjaja s talitem 419C i vrelitem 907C.

Cink se takoer lako kuje i valja pri temperaturi 130-150C. Na temperaturi oko 180C naglo
prekristalizira i postaje krt, a na temperaturi od 205C se drobi i melje u prah. Dobiva se iz
cinkovih ruda sfalerita i smitsonita prenjem, destilacijom ili elektrolizom.
Cinkove ploe obraene tvorniki imaju veliku vrstou i ravnu brusnu povrinu, ne
oksidiraju. Na vlanom zraku se prevlae slojem bazinog cinkovog karbonata pa ih zato
smatramo otpornim prema atmosferilijama i vodi. Cink se u kiselinama lako rastvara odnosno
otapa, pa je za energinije jetkanje i otapanje veih povrina metalne ploe ak zahvalniji od
skupe bakrene ploe.

Ostale vrste ploa-

eljezne ploe i ploe uobiajeno srednje tvrdog elika su podlonije oksidaciji koja se teko
skida s izjetkanog crtea. Korektura zahtijeva dosta vremena i napora. Samo jetkanje zahtjeva
izvjesnu dozu strpljivosti, a u tiskovnom procesu otre ivice ploe mogu uzrokovati oteenje
papira. Od pozitivnih svojstava napomenimo tvrdou metala, pogodnu za realizaciju visokih
naklada.

16
Od drugih metala jo rjee susreemo strukturalno jednostavne aluminijske ploe i ploe
legura (mesinga i bronce).

Bruenje, poliranje i ienje metalne ploe-

Minuciozna linija jetkanice zahtijeva grafiarev napor i solidno obavljene pripreme,

ukljuujui i pripremu metalne ploe za nanoenje zatitne podloge. Prije svega, ploa mora
biti dobro obruena, polirana do visokog sjaja i oiena od masnoa i prljavtine.
Grubo bruenje poinje brusnim papirom, prvo krupnijom granulacijom, zatim najfinijom.
Dalje bruenje nastavljamo plovucem podmazujui povrinu ploe uljem ili vodom. Bruenje
zavravamo poliranjem komadiem dobro peenog vrbovog ili lipovog ugljena namoenog u
drvno ulje. Poliranje ploe zavravamo odmaivanjem, tj. primjenom veoma tankog praha
plovuca, sitno tuenog ugljena ili kredinog praha na koji nakapamo nekoliko kapi pirita
(etilnog alkohola). U samom postupku pirit ishlapi, a ostatak krede odstranimo istom vatom
ili gazom.
Razvoj suvremene industrije i artikala od metala uvjetovao je veliki izbor brusnih pasta, koje
grafiari svakodnevno upotrebljavaju.
Tvorniki pripremljene ploe, u principu, ne treba brusiti i za pojedine tehnike se samo
razmauju, a za druge ohrapave.

Zatitna podloga-

Po svojoj namjeni, sastavu i tvrdoi zatitne podloge moemo podijeliti u tri vrste:
1. tvrde podloge koje nam slue za podlaganje metalne ploe bakropisa i slinih tehnika
jetkanica,
2. tekue podloge koje nam slue za pokrivanje pojedinih dijelova crtea u viefaznom
procesu jetkanja, odnosno za korekturu metodom pokrivanja,
3. meke podloge koje nam slue u tehnici mekog voska (vernis-mou).
Glavni sastavni dio tvrde podloge je asfalt, kojemu se za bolji plasticitet dodaje vosak, a za
bolju prijemljivost podloge smola.
Tekui podloga ili asfaltni lak se najjednostavnije dobiva ako tvrdu bakropisnu podlogu
otopimo u kloroformu ili eteru.

GRAFIKE TEHNIKE DUBOKOG TISKA

U uvodu smo napomenuli da postoje tri metode u realizaciji likovne ideje u dubokom tisku.
Kemijskom metodom umjetnik grafiar zasiuje povrinu metalne ploe tvrdom, tekuom ili
mekom zatitnom podlogom, radira ili nanosi smolni prah, te djelovanjem kiselina odnosno
jetki na nezasiene dijelove metalne povrine postie udubljenu tiskovnu povrinu. Tada
govorimo o jetkanicama, tehnikama dubokog tiska, u kojima su izraajna sredstva toka, linija
i ploha realizirane jetkanjem.
Mehanikom metodom grafiar ostvaruje vlastitu likovnu ideju gravirnim alatom i
instrumentima izravno u metalnu plou (bez posredstva jetki). Tada govorimo o hladnim,
>>suhim<< grafikim tehnikama o gravurama dubokog tiska.
Fotokemijskom metodom su se umjetnici grafiari najmanje koristili, sve donedavno, kada su
se i u ovoj reproduktivnoj metodi pojavila istraivanja svjeijih kreativnih mogunosti.

17
Jetkanice kemijska metoda dubokog tiska-

U sistematizaciji metoda i tehnika pod terminom jetkanice podrazumijevamo grafike tehnike

kod kojih se u realizaciji likovne misli koriste jetke, odnosno otopine kiselina.
U jetkanice ubrajamo bakropis, akvatintu, sumporni cvijet, tehniku laviranja jetkom,
reservage, pastelnu maniru, tehniku mekog voska i punktirnu maniru.

Bakropis-

Bakropis predstavlja kemijsku metodu dubokog tiska, jetkanicu, odnosno grafiku tehniku u
kojoj obruenu, matiranu i oienu povrinu metalne ploe prevuemo zatitnom podlogom,
otpornom na djelovanje jetke i crtanjem po osuenoj podlozi bruenom iglom odstranjujemo
film podloge do vidljivosti metalne povrine koju podvrgavamo djelovanju jetke to razjeda
tragove igle produbljujui ih ve prema jaini jetke odnosno duini jetkanja. Relativna
jednostavnost tehnikog postupka bila je uvjet da ova tehnika postane najpopularniji postupak
umnoavanja umjetnikog intimnog zapisa, crtea ili sloenije likovne kompozicije.
Najindividualniji po nainu izraavanja, bakropis doputa umjetniku iru improvizaciju, a
gotovo nikakav otpor materijala pri oblikovanju omoguuje mu da najspontanije izrazi vlastiti
likovni rukopis i neposredno ostvari svoju likovnu zamisao.
Treba ve u poetku napomenuti da nanoenje zatitne podloge predstavlja manipulaciju
zanatskog karaktera. Uobiajeno podlaganje mekom etkicom i asfaltnim lakom, zahtjeva
adekvatnu konzistenciju tekue podloge i izuzetnu spretnost grafiara pri manipulaciji
izjednaavanja filma podloge. Sloj podloge ne smije biti predebelo nanesen, prije svega mora
biti ravnomjeran.
Prije radiranja, poleinu ploe treba zatititi tekuom podlogom (tekuim asfaltnim lakom) ili
selotejp trakom.
Radiranje (iscrtavanje) bakropisa podrazumijeva individualni temperament, likovne namjere,
nazore i ukus umjetnika grafiara. O tom ovisi odgovarajui izbor materijala (ploe, podloge),
alata i jetki, te manire rada, nuno prilagoene njegovim likovnim namjerama.
Crte se obino prenosi pomou paus-papira, indigo ili karbon-papira u zrcalnom pogledu.
U suvremenom bakropisu u kojem se insistira na originalnosti vlastitog svijeta neimitativnog
karaktera zanatska manipulacija inverzije gubi na znaenju.
Ipak, i suvremeni grafiar mora voditi rauna o uravnoteenju kompozicione i proporcionalne
sheme o zrcalnom izgledu radirane i kasnijem situacijskom izgledu otisnute tiskovne
povrine ako se eli pribliiti vlastitoj poetnoj likovnoj zamisli.
Napomenuli smo da od likovne ideje ovisi odgovarajui izbor pomagala. Ukoliko se insistira
na iskljuivo linearnim izraajnim sredstvima klasinog bakropisa, u obzir dolazi assortiment
razliito oblikovanih igala: okrugle, sa zasjeenim vrhom, bruene svojevremeno popularne
eline gramofonske igle, snopii igala oblikovani poput ravne ili okrugle slikarske etkice i
sl. pri radiranju, po pravilu, pritiemo ravnomjerno po itavoj povrini podloge. Ako igla pri
radiranju ne propara zatitnu podlogu do metalne povrine, takve e linije biti >>vidljive<<
kao crtice i neitljive mrlje. Za dobivanje ravnomjerno jetkane linije iglu treba drati skoro
vertikalno na povrinu ploe. to je igla vertikalnije postavljena za vrijeme radiranja,
slobodnije i otrije e rezati sloj podloge. Likovno posebno zanimljive tragove ostavljaju
dvostruke ili trostruke i snopii igala kojima se sluimo za radiranje veoma tamnih dijelova
gustim sustavom linija.
Nakon radiranja pristupamo jetkanju bakropisa. Umjenost jetkanja predstavlja proces
otapanja nezatienog metala posredstvom odnosno djelovanjem odgovarajueg sredstva za
jetkanje jetki. U praktinom smislu to je proces udubljivanja naeg crtea, odnosno linija i
toaka izradiranih kroz zatitnu podlogu na povrini metalne ploe. Izbor odgovarajue

18
otopine najee je u vezi s karakterom radiranog bakropisa. Finije radirani dijelovi e
zahtijevati jetkanje slabijim koncentracijama otopina. Bakropis radiran energinim potezima
zahtjeva jau koncentraciju jetke.
Ovisno o faktorima (jaine, koliine i koncentracije otopine, temperature, uznemiravanja
jetke, vrste metalne ploe, naina radiranja, izraajnih sredstava radiranja, izraajnih sredstava
radiranja i sl.) bre ili sporije se pojavljuju mjehurii na radiranim povrinama, to je znak da
je jetka poela nagrizati metal.
Plinovite mjehurie treba povremeno odstranjivati prirodnim perom, staklenim kistom,
komadom vate i sl. jer ometaju slobodan pristup svjeijoj jetki. U tom sluaju ni linija ne e
biti besprijekorno ravnomjerna.
Bez obzira na veliki broj faktora i metoda koje utjeu na jetkanje, sve imaju zajedniki cilj:
upotpuniti motiv to irim registrom tonskih gradacija.
Bakropis, kao i druge ploe realizirane u tehnikama dubokog tiska, tiskamo na kalkografskim
preama, na dobro ovlaenim papirima boljeg kvaliteta i posebno pripravljenim bojama za
duboki tisak. Uspjenost otiska ovisi, prije svega, o umjetnikom kvalitetu radiranja i
odgovarajueg izjetkavanja, ali i o pozitivnim svojstvima kalkografske pree, idealno
ujednaenog i doziranog pritiska pree, odgovarajue pripreme boje, naina brisanja boje sa
netiskovne povrine, odgovarajueg izbora i pravilne pripreme papira.
Tiskanje bakropisa je zavrna faza realizacije grafikog lista, u kojoj se originalna ploa s
udubljenom povrinom dovodi u kontakt s ovlaenim papirom (kao nosiocem tiska) i, uz
djelovanje sile cilindra i pustenine, boja prelazi iz udubljenih linija, odnosno udubljene
tiskovne povrine, na papir.
Sam proces dijeli se na tri faze: pripremu papira, nabojavanje i brisanje te tiskanje bakropisa.
Za tisak bakropisa obino se upotrebljava papir najbolje kvalitete koji mora imati sljedea
svojstva:
-da dobro upija i prima boju,
-da dugo ouva bjelinu lista,
-da se poslije tiskanja previe ne deformiraju,
-da imaju mat, ali ne i suvie hrapavu povrinu.
To su papiri Arches, Rives, Fabriano, Magnani i sl.
Papir za tiskanje mora biti dobro navlaen, ali ne i previe mokar. Nedovoljno navlaen papir
nije ugodan za tiskanje jer ne prima boju, kao i prekomjerno navlaen papir, na kojem se linije
kidaju.
Nakon zamijeane boje za duboki tisak, pristupamo utiranju odnosno unoenju boje u
izjetkane linije bakropisa. Utrljavanje boje obavimo pomou tampona krunim pokretima po
matrici. Boju s matrice skidamo dlanom ruke, ravnomjernim pokretima briemo boju s
netiskovne povrine pazei na smjer linija i ravnomjernost pritiska dlana da previe jakim
pritiskom ne izvuemo boju iz udubljenja. Povremeno ivicu dlana obriemo istom krpom
pripremljenom u lijevoj ruci. Na kraju mekom krpom obriemo uglove i rubove ploe i
bakropis je spreman za tisak.
Viak boje s ploe moemo skidati i koritenjem upojnog papira (novina), no tako stvaramo
mogunost djelominog oduzimanja veziva iz tiskarske boje i slabljenja njenog tehnolokog
svojstva postojanosti. Takoer, papiri koje koristimo za ienje netiskovnih povrina,
veinom se odlikuju kratkom duinom vlakanaca u svom sastavu. Takva vlakanca, zasiena
bojom, stvaraju velike tekoe i ostavljaju tragove pri brisanju.
Na ploi pree grafitnom olovkom oznaimo tankim linijama poloaj tiskovne ploe i formata
papira.
Nabojanu plou stavimo u zacrtani okvir i namjetamo ovlaeni papir koji lagano sputamo.
Jednom poloen papir na nabojanu plou ne smijemo korigirati.

19
Na nabojanu plou odnosno podloeni papir poloimo pustenin (filc) i tiskamo ravnomjerno,
sporim potiskivanjem fundamenta pree.
Po zavrenom procesu tiskanja, otisak stavimo na suenje, a matricu isperemo benzinom,
izbriemo i pohranimo.

Akvatinta-

Tehniki postupak akvatinte se sastoji od niza osmiljenih manipulacija kojima umjetnik

grafiar oblikuje vlastitu likovnu zamisao, grafiku sliku bogatu tonskim gradacijama, od
najsvjetlijih do maksimalno zasienih tonova ( u tehnikom smislu: maksimalnog stupnja
zacrnjenja). Sam postupak je jednostavan, metalna ploa se naprai prahom smole (asfalta ili
kolofonija) koja se podvrgne topljenju (rastaljivanju) i izlae djelovanju jetke. Pokrivanjem
svjetlijih dijelova grafike slike (asfaltnim) tekuim lakom te produavanjem procesa jetkanja
postie se sve izraeniji stupanj zacrnjenja.
Proces napraivanja metalne ploe prahom sitno mljevene smole asfalta ili kolofonija obavlja
se u specijalno konstruiranim ormarima za napraivanje.
Napraivanje metalne ploe moe se obaviti i s gustim sitom kroz koje se ravnomjerno sije
prah smole ili kroz nylon-arape.
Povrina metalne ploe treba biti napraena ravnomjernim >>rasterom<< smolnog praha, ne
previe gustim, s meuprostorima, koji obrazuju tiskovnu povrinu u procesu jetkanja, ali ne i
previe rijetkima, s nedovoljno napraenom koliinom.
Nakon to smo plou napraili dovoljnom koliinom smolnog praha, pristupamo topljenju ili
rastaljivanju, manipulaciji uvrivanja zrnaca smolnog praha za povrinu metalne ploe. U tu
svrhu koristi se posebno konstruirana peica, plinski tednjak, plinska lampa, snop svijea i sl.
pomagala. Talite asfalta je oko 135C a kolofonija 120C, toliku temperaturu treba razviti
ploica za topljenje. Nakon to je prah rastopljen plou odmaknemo s izvora topline i
ohladimo. Rastaljeno zrno je otporno na djelovanje jetke, a odgovarajui meuprostori se u
viefaznom jetkanju stupnjevito produbljuju.
Umjesto smolnog praha moe se koristiti i auto-lak sprej, prednost ovog postupka je u
ekonominost, on se neposredno nanosi na plou tako da nije potrebno rastaljivanje.
Nakon naneenog praha pristupa se jetkanju, u zamiljenoj shemi gradacije grafike slike u
akvatinti prvo pokrivanje pripada bjelini, odnosno najsvjetlijim povrinama koje odmah
prekrijemo, odnosno podloimo tekuim asfaltnim lakom. Poto je prvo islikavanje tekuom
podlogom obavljeno, a lak sasvim suh plou potopimo u kupelj s duinom kiselinom. Nakon
to je proces otapanja metala na najsvjetlijim dijelovima grafike slike obavljen, plou
vadimo iz jetke, brzo isperemo vodom da zaustavimo proces jetkanja i posuimo upijajuim
papirima. Na dobro osuenu plou nanosimo tekui lak na dijelove na kojima prieljkujemo
tamniju nijansu u skali. I tako redom, sukcesivno prekrivajui svjetlije nijanse jetkanjem
akvatintne povrine postiemo valersku skalu ije bogatstvo gradacija ovisi o ponovljenim
manipulacijama u viefaznom jetkanju.
Karakter akvatinte uvelike ovisi o jaini kiseline i vremenu jetkanja. Preporuuje se omjer od
jednog dijela vode i dvanaest dijelova vode s izjetkavanjem od , , 1, 2, 4, 8 i 16 minuta.
Pod pretpostavkom da smo jetkanje akvatinte obavili uspjeno, odstranjujemo podlogu. Ako
je ploa bila napraena asfaltnom smolom, treba je isprati benzinom, prah kolofonija
alkoholom, a zrnca auto-laka nitro-razrjeivaem.
Kontrolu stupnja zacrnjenja i usklaenosti valera provjeravamo povealom na probnom
otisku.
U samoj manipulaciji nabojavanja ploe akvatinte, odnosno utrljavanja boje, grafiar mora
voditi rauna o prethodnoj pripremi konzistencije boje prilagoene karakteru tiskovne forme.

20
Tamponom, krunim pokretima utiremo boju u ujetkanu povrinu. Netiskovnu povrinu
briemo dlanom ruke. Moramo stalno voditi rauna o pritisku dlana da ne obriemo previe, a
opet ni premalo boje. Kada je boja s netiskovnih povrina rubovi se briu krpom i matrica je
spremna za otiskivanje na vlanom papiru.

Bakrorez-

Za razliku od kemijske metode dubokog tiska, drugu grupu grafikih tehnika dubokog tiska
ine gravure tehnike u kojima razliitim alatom (instrumentima) za graviranje urezujemo
grafiku sliku izravno u metalnu plou. ovisno o karakteru gravirnog alata, postiemo i
razliit karakter udubljene toke, udubljene linije ili udubljene odnosno izdubljene hrapave
povrine.
Od naizgled srodnih izraajnih sredstava bakropisa, bakrorez razlikujemo po karakteru
ugraviranih linija, koje i na estampu izgledaju reljefne, ali istanjene na poetku i zavretku
ureza. Za bakrorez biramo hladno valjanu bakrenu plou tvrih sorti s povienim metalnim
zvukom. U povijesti grafike biljeimo primjere urezivanja linearnog sistema i na cinkovim,
elinim, eljeznim, mesinganim, pa ak i aluminijskim metalnim ploama.
Prije graviranja metalnu plou treba temeljito izbrusiti i ispolirati do visokog sjaja, jer i
najmanja ogrebotina na metalu zadrava tiskarsku boju i pojavljuje se na konanom otisku.
Nakon ienja pristupamo prenoenju crtea pigmentim papirom ili ocrtavamo konture
iglom. Osnovni alat za graviranje su dlijeta, napravljena od visokokvalitetnog elika, pravilno
kaljenog.
Dlijeto kao alat za graviranje je u obliku razliito bruenog elinog klina, usaenog u
prikladnu krukoliku drvenu drku.
Tijelo dlijeta, dugo 12 cm, koje moe biti vie ili manje (3-8 mm) zakrivljeno po horizontali.
Tijelo je, i po svom presjeku, razliito oblikovano. Otrica tijela dlijeta ima koso brueni vrh
pod kutom od 45. Prema presjeku razliito oblikovanih tijela, odnosno obliku razliito
bruenih otrica, razlikujemo noasta, leasta, zaobljena, plosnata, nazupana, odnosno
eljasta, zailjena, sabljasta i druga dlijeta.
Za vrijeme graviranja ploa je postavljena na konom jastuiu, napunjenom pijeskom, ili na
pominoj dasci. Graver mora biti okrenut leima od prozora u koji je, takoer, uvren okvir
s masnim papirom, koji nam slui za omekavanje svjetla i ublaavanje metalnog sjaja ploe.
Za vrijeme graviranja dlijeto drimo u dlanu desne ruke tako da palac lei na ploi i slui kao
uporite, a mali prst se opire od ruku. aka pri tome dobiva mirne pokrete i pritiskuje na
drvenu ruku tako da instrument ravnomjernom jainom urezujemo u bakar. Uspjeno i lako
graviranje dlijetom zavisi i od nagiba dlijeta. to je ono s manjim kutom (15-30) u odnosu na
horizontalu ploe, rezanje je lake obaviti.
Graviramo desnom rukom, poevi od desnog ruba ploe prema lijevom. Previe njeno
izgravirane linije produbljujemo irim dlijetom u obratnom pravcu rezanja (za 180).
Za graviranje sistema paralelnih linija koristi se posebno oblikovano multipl-vieljebno
dlijeto kojim se urezuje vie linija odjedanput. Gustoa linija ovisi o njihovoj finoi i kree se
od 25 do 200 na jednu inu (2,54 cm). Pri urezivanju za bakrorez karakteristinih sustava
zakrivljenih i spiralnih linija graver se koristi okretanjem konog jastuia na kojem je
naslonjena metalna ploa. Vjetina ureza ovisi o spretnosti ravnomjernog zaokretanja
sinkronizirano jednakim pritiskom dlijeta o povrinu metala. Dijametar zakrivljenja je u
izvjesnom proporcionalnom odnosu s brzinskim okretanjem jastuia. Manji dijametar ureza
zahtjeva bre okretanje gravirnog jastuia. Linije gravirane dlijetima ostavljaju na svojim
rubovima tzv. >>barb<<, odnosno razor, trag metala to ga dlijeto mehaniki potiskuje na rub
gdje je sila pritiska najmanja. Razor se odstranjuje otrim ivicama strugaa ili gladilicom kod
finijih popravaka odnosno izglaivanja povrine metala na koju smo prethodno nakapali

21
nekoliko kapi lakeg mainskog ulja. Struga i gladilicu koristimo i za popravak sluajno
zaparanih ili urezanih linija na povrini metalne ploe.
Tiskovna forma oblikovana urezivanjem tiska se kao i bakropis.

Suha igla-

Suha igla je jako atraktivna i popularna grafika tehnika neposrednog urezivanja linija i
njihovih sustava u povrinu metalne ploe, ime umjetnik postie otisak sa sonom grafikom
slikom. Privlana zbog svoje neposrednosti i brzog i >>ekonominog<< tehnikog postupka,
tehnika suhe igle je pogodna za ostvarenje brojnih estetskih namjera, a slui i kao nadopuna
pri oblikovanju i korigiranju tiskovnih povrina, drugim tehnikama.
Za odabir metalnih ploa ili ploa od suvremenih materijala grafiar treba posjedovati
izvjesna iskustva u radu s materijalom koji prua specifine izraajne mogunosti u
oblikovanju tiskovne povrine.
Klasian, standardni materijal i za ovaj tehniki postupak je bakrena, odnosno cinkova ploa.
Neposredno prije graviranja umjetnik e nanijeti kompozicijsku shemu grafike slike ili
konturu mekom grafitnom olovkom, bez suvinog pritiskanja u povrinu metala.
Uobiajeni postupak graviranja zapoinjemo otro bruenim i razliito profiliranim elinim
iglama ako se pak ne inzistira na finoi i preciznosti izvedbe grafike slike oblikovane
specijalnim dijamantnim iglama. Jaim ili slabijim pritiskom igle o povrinu metala
ostvarujemo dublju ili pliu tiskovnu povrinu linije na otisku. Za realizaciju veoma izraajnih
i snanih linija koriste se vee igle, s dvostrano ili trostrano bruenim vrhom. Izraajnost
ugraviranih linija ovisi i o uglu pod kojim se urezuje: ugao od 90 stvara dvostruki razor ili
brazdu u metalu, a takva tiskovna povrina dat e otisku veu sonost, jer pri nabojavanju ne
zadrava tiskarsku boju samo u dubini gravirane linije nego i dvostrukim brazdama.
Tehnika suhe igle zahtijeva izgraeniji >>rukopis<< i sigurniju ruku kod urezivanja eljenih
linija. esto se dogodi, pogotovo kod urezivanja iglom pod manjim kutom, da nam igla
sklizne u nepoeljnom smjeru. U tom sluaju strugaem, odnosno gladilicom izglaujemo
povrinu metala. Treba upozoriti da struga koristimo u obratnom smjeru (180) od smjera
urezivanja linije. Za ublaavanje dublje urezanih linija koristimo brusni ugalj i ulje.
Poto smo zavrili urezivanje crtea, plou paljivo isperemo i otiskujemo prvi probni otisak.
Nabojavanje i brisanje boje s tiskovne forme obavlja se iskljuivo dlanom ruke.
Obino se broj dobrih otisaka suhe igle kree izmeu 20 i 25, ovisno o materijalu u koji je
urezivana.

Mijeane ili kombinirane tehnike-

Mijeana ili kombinirana tehnika? Moe se naizgled uiniti terminolokim cjepidlaenjem, ali
nije svejedno koristimo li izraajna sredstva unutar jedne vrste tiskovnih postupaka (dubokog
tiska, npr.) ili ih kombiniramo s izraajnim sredstvima grafikih tehnika druge vrste tiskovnih
postupaka (plonog ili visokog tiska). Englezi su determinaciji tehnika u ovom sluaju
precizniji: u prvom primjeru koriste termin mixed intaglio, naglaavajui da je rije o
prakticiranju srodnih izraajnih sredstava grafikih tehnika dubokog tiska (bakropis i
akvatinta, npr.), a terminom mixed media naglaeni su sluajevi kada umjetnik prakticira vie
grafikih tehnika, kombinirajui dvije ili vie vrsta tiskovnih postupaka ( sitotisak i slijepi
tisak, bakropis i litografiju, itd.). Dakle, rije je ne samo o kombiniranim vrstama tiskovnih
postupaka nego i mijeanju medija.
U praksi suvremenih grafiara susreemo razne kombinacije odnosno mijeanje uglavnom
srodnih grafikih disciplina, grafikih tehnika s dopunjavajuim izraajnim sredstvima da bi

22
se postigla maksimalna grafika izraajnost. Bez namjere da se propiu bilo kakve sheme
takvih kombinacija, navest emo neke od najvanijih:
-bakropis + suha igla
-bakrorez + suha igla
-bakropis + akvatinta
-bakropis + akvatinta + suha igla
-akvatinta + reservage
-bakropis + propusni tisak
-akvatinta + linorez
-bakropis + visoki bakropis + akvatinta
-
Naveden je samo mali broj mijeanja i kombiniranja tehnika, mogunosti su jako velike i
bezbrojne, ovise samo o grafiarevu znanju i sposobnostima da uklopi i realizira kombinacije
u savrenu cjelinu.

Monotipija-

Monotipija je tehnika otiskivanja samo jednog otiska (monos=jedan, tipos=otisak).

Za matricu koristima ploicu od vrstog materijala (keramiku, metalnu, plastinu) koja ne e
upijati boju. Na njoj temperama naslikamo sliku, a da nam se boja prebrzo ne osui u nju
dodajemo nekoliko kapi glicerina. Na gotovu sliku stavljamo papir, pritisnemo ga na ploicu
valjkom ili rukom, podignemo papir - i otisak je gotov.
Mogue je slikanje na matrici i uljanim bojama koje smo prethodno iz tube istisnuli na karton
koji e upiti viak ulja. Takoer je mogue slikanje grafikim bojama za visoki tisak. Budui
da je sva boja s ploice prela na papir, mogu je samo taj jedan otisak, zbog ega u strunim
krugovima otvorena ostaje rasprava je li monotipija uope grafika tehnika ili nije (jer je uvjet
za grafiku viestrukost otiska).

Grafiki list, numeriranje otisaka-

Konani cilj i rezultat grafiareve likovne namjere predstavlja grafiki list kao kompleksni
rezultat umjetnikih nazora i iskustava, ali i usklaenih tehnikih, odnosno tehnolokih
procesa.
Iz definicija i usvojenih konvencija o grafikom listu kao originalu oblikovani su sljedei
stavovi:
iskljuivo pravo umjetnika je da odredi visinu naklade svog grafikog djela, izvedenog u
razliitim tehnikama.
originalom se smatraju svi grafiki listovi otisnuti crno-bijelo ili viebojno, s jedne ili s vie
ploa, izvedenih od ruke samog umjetnika.
otisak izvorne matrice na listu papira ovjeren (obvezno obinom olovkom) potpisom, naziva
se grafiki list.
da bi se smatrao originalom, svaki grafiki list mora nositi ne samo potpis umjetnika nego i
podatke koji oznaavaju cjelokupnu nakladu i serijski broj svakog pojedinog lista.
kontrolni otisci mogu biti u visini 10% od cjelokupne naklade, moraju nositi jasno oznaene
oznake i ne mogu biti ukljueni u krajnje oznaenu i otisnutu nakladu.
po zavrenom tiskanju planirane naklade poeljno je plou (matricu) onesposobiti za dalji
tisak.

23
Navedeni se principi odnose na grafike radove koji se smatraju originalom, tj. otiske, za koje
je umjetnik pripremio originalnu plou, obradio matricu, otisnuo i uredno potpisao nakladu.
Radove koji ne ispunjavaju navedene uvjete treba smatrati reprodukcijama.
Iz usporednih deklaracija i stavova jasno se istie manuelna, runa obrada originalne tiskovne
forme, koju umjetnik sam pripremi, iscrta, izradira, izjetka ili izree, naboji i otisne. To je
ujedno i idealno ist odnos utvrenog neposrednog autorstva grafikog lista kao originala.
Oznake na suvremenim grafikim originalima su zadrale mjesto na bjelini ispod donjeg ruba
grafike slike. Pored oznaka limita, tehnike, godine nastanka djela, naslova i autora, na
grafikim slikama nalazimo oznake koje su u svezi s genezom grafike slike.
Svi otisci u genezi grafike slike nose posebne oznake:
probni otisak predstavlja fazu u nastajanju grafikog projekta, nastao prije zavravanja
originalne tiskovne forme na kojoj grafiar jo uvijek intervencijama mijenja detalje - zatim
imamo oznake kao to su poseban tehniki postupak, primjena drugaijih materijala i sl.
E.A. epreuve dartiste (umjetnikov ili autorski probni pokusni otisak) - otisci su realizirani s
upravo zavrene originalne ploe, na kojoj je umjetnik realizirao likovnu namjeru - u praksi
suvremenog umjetnika grafiara namijenjeni su prije svega, umjetnikovoj strunoj
reprezentaciji, izvan komercijalnih ciljeva oznaavaju se rimskim brojevima u koliini od
10% cjelokupne naklade.
A.O. autorski otisak otisci u nakladi, potpisani s arapskim brojkama.
Naklada je ukupan broj multioriginala, odnosno identinih grafikih listova. Visina naklade je
iskljuivo pravo umjetnika, koji je odreuje prema potrebama, eljama, narudbi i vlastitoj
procjeni, iskustvu i izdrljivosti materijala.
Graninu koliinu otisnutih grafikih listova nazivamo limitom. Znai ako smo odredili
nakladu od 100 grafikih listova, limit je 100 i otiske potpisujemo redom 1\100, 2\100
Svaka tehnika podnosi odreen broj dobrih otisaka pa tako bakrorez na bakrenoj ploi
podnosi 200 izvrsnih, 600 dobrih i kasnije sve slabijih otisaka, bakropis podnosi do 400
otisaka. Identinu gravuru s cinkove ploe moemo tiskati u manjem broju.
Suha igla izdri oko 20 dobrih otisaka, akvatinta do 100 otisaka, itd.

PLONI TISAK
Litografija-

Pod terminom litografija podrazumijevamo elementarni tiskovni postupak plonog tiska s

kamenih ploa. Naziv dolazi od grkih rijei lithos-kamen i graphein-pisati.
Za oblikovanje originalne tiskovne povrine u umjetnikoj litografiji koristimo se uglavnom
ravnomjerno debelim kamenim ploama litografskim kamenjem. Zbog svoje fine
molekularne strukture meu najbolje vrste ubrajamo litografsko kamenje njemakog
podrijetla. Po svom sastavu litografski kamen sadri od 94% do 98 % kalcijevog karbonata i
ugljinog dioksida, odnosno vapna ugljine kiseline, a ostatak ine oksidi silicija, aluminija,
eljeza i magnezija.
Litografsko kamenje po tvrdoi srednje gradacije koristimo za realizaciju grafikih projekata
u tehnici litografije kredom. Tvru strukturu kamena zahtijevaju izraajna sredstva finijih
kvaliteta u litografiji tuem, odnosno perom. Pepeljasto kamenje se upotrebljava u tehnikama
graviranja, ali i za intenzivnija izraajna sredstva drugih tehnika, posebno u litografiji kredom
koja zahtijeva briljivije nazrnanu povrinu.

24
Bruenje litografskog kamena-

Bruenje litografskog kamena predstavlja mehaniku manipulaciju odstranjivanja gornjeg

sloja povrine kamena, koji svojim kemizmom treba biti osposobljen da primi i upije nove
masne supstance litografskog crtaeg materijala.
Pod pretpostavkom da smo odabrali litografski kamen adekvatne tvrdoe, ravnomjerne
debljine i bez organskih greaka u njegovoj molekularnoj strukturi, pristupamo mehanikoj
manipulaciji bruenja. Mekanom crnom olovkom povuemo dvije dijagonale po itavoj
duini kamena koji namjeravamo brusiti. Kamen kojim namjeravamo brusiti treba biti neto
manjih dimenzija, s ucrtanim dijagonalama. Na navlaenu povrinu litografskog kamena
naspemo odgovarajuu granulaciju prosijanog pijeska. Drugi, neto manji kamen, priblino
iste tvrdoe, poloimo licem nadolje i zaponemo manipulaciju bruenja putanjom osmice sve
dok ne nestanu tamne mrlje zamaene tiskovne povrine, odnosno sve dok ne ieznu
olovkom iscrtane dijagonale. Postupak se ponavlja nekoliko puta ispiranjem kamena i
dodavanjem pijeska sve finije granulacije. Proces dovravamo bruenjem plovucem.

Zrnanje litografskog kamena-

Litografski kamen nazrnavamo da bismo postigli povrinu koja zadrava potez litografskom
kredom. Trag litografske krede se zadrava na grebenima zrna u obliku malih toki, to
omoguuje postizanje razliitog intenziteta tona. Od gueg (jaim pritiskivanjem masnije
litografske krede) do sasvim prozranog (slabijim pritiskivanjem tvrde litografske krede).
Za nazrnavanje litografskog kamena koristimo kremeni pijesak, grublji ili sitniji, ovisno o
tom to elimo postii: grublji ili finiji efekt zrna.
Silicijev ili dobro prosijani rijeni pijesak posipamo po neto suoj povrini litografskog
kamena i zrnamo komadom izglaenog kremenog (staklenog, mramornog) kamena,
ravnomjerno po itavoj povrini kamena koji nazrnavamo. Manipulacija nazrnavanja traje
obino oko 15 min. Po nazrnavanju kamen brusimo, grublji elinom turpijom, a finiji
plovucem. Nakon bruenja kamen temeljito isperemo pod mlazom vode i istom tvrdom
etkom odstranjujemo ostatke pijeska.

Crtanje oblikovanje tiskovne povrine na litografskom kamenu-

U tehnolokom smislu materijali koji nam slue za oblikovanje tiskovne povrine u svom
sastavu trebaju sadravati masne supstance, masnou i pigment, to nam slui za bolju
preglednost stupnja realizacije likovne namjere.
Najelementarniji oblikovni materijali su autografska tinta, litografski tu i litografske krede
razliite tvrdoe, koje u svom sastavu sadre uglavnom: vosak, sapun, elak i a pigmenta.
Obino se tiskovna povrina oblikuje do 5 cm od ruba kamena. Ta udaljenost nam je potrebna
za naslanjanje trljaa u tiskovnom procesu.

Preparacija-

Manipulacija kojom oblikovanu grafiku sliku osposobljavamo za umnoavanje u tiskovnom

procesu, zahvaljujui kemijskim svojstvima litografskog kamena, u praksi nazivamo
preparacijom.
Uobiajena procedura pripreme litografskog kamena-
1. povrinu litografskog kamena napraimo milovkom, odnosno talkom. Tom
manipulacijom neutraliziramo masne supstance crtaeg materijala da bismo i druge

25
 manipulacije prepariranja obavili ravnomjerno i lake, bez posljedica koje bi
izmijenile karakter grafike slike.
2. povrinu litografskog kamena prevuemo tankim filmom otopine gumiarabike.
Navlaenim samtnim pliem (ili klobuevinom) izravnamo film prevlake da bismo
postigli to ravnomjerniju debljinu. Mahalicom se povrina kamena temeljito posui.
Ova manipulacija ima i svoje tehnoloke posljedice: gumiarabika je mjeavina soli
arabinske kiseline, kalcija i magnezija, njeno kemijsko djelovanje na povrini kamena
stvara taloenje soli arabinske kiseline, koje zatvaraju kapilarne pore litografskog
kamena.
3. u slijedeoj fazi preparacije grafiku sliku odnosno crte, izveden litografskom
kredom ili tuem, isperemo terpentinom. Neiscrtana povrina litografskog kamena
ostaje zatiena filmom posuene gumiarabike, na koju terpentin ne djeluje.
Suvinu koliinu terpentina s povrine kamena odstranimo istom i suhom krpom i
kamen posuimo.
4. pusteninom ili pliem nastavljamo manipulaciju, sada >>ispirnom tinkturom<<
(litofinom), koja je po svom sastavu mjeavina asfaltnog praha, terpentina, loja i
voska, s dodatkom pigmenta ai.
Manipulaciju ispiranja crtea (odnosno namaivanja u dubinu) dovravamo
odstranjivanjem suvine koliine tinkture, to postiemo brisanjem flanelnom krpom.
I kamen posuimo.
5. povrinu litografskog kamena temeljito isperemo vodom. Ovom manipulacijom
odstranjujemo jo uvijek prisutni film posuene gumiarabike na neiscrtanoj povrini
kamena, koju emo osloboditi za djelovanje jetke, odnosno aktivirat emo kemijski
fenomen litografskog kamena u tiskovnom procesu.
6. na navlaen kamen hrapavim konim valjkom naneseno prve slojeve tiskarske crne
boje, u praksi provjerenog sastava, od pero- (Feder) i pretiskovne (Umdruck)
litografske boje. Mijeanjem tih boja uspostavljamo neto masniju konzistenciju
tiskarske boje, ija su svojstva povoljnija. Na nju jetka slabije djeluje, ali zato
intenzivnije na netiskovnoj i masnoom nezatienoj povrini.
7. u slijedeoj manipulaciji provjerit emo rubove litografskog kamena, koje moemo
naknadno brusiti. Komadiem pusta ili plovucem otkloniti emo eventualne mrlje
nastale nabojavanjem prvog sloja tiskarske boje.
8. faze izjetkavanja litografskog projekta se kod pojedinih praktiara takoer razlikuju po
maniri rada, ali i po sastavu jetki, iako kod svih u elementarni sastav jetke za
litografiju ulaze otopina gumiarabike i otopina duine kiseline. Jetka za kamenotisak
moe sadravati otopinu gumiarabike i duine kiseline u omjeru 10 : 1, odnosno na
100 cm3 gumiarabike dodaje se 5 15 kapi duine kiseline, vodei rauna o finoi
izraajnih sredstava na litografskom kamenu, to u principu zahtijeva jetkanje blaom
jetkom. Uzmu se 3 dijela iste vode i 2 dijela gumenog praha da bi se dobila otopina
konzistencije sirupa. No, uzgred treba napomenuti da gumiarabika posjeduje i
neeljeno svojstvo da s vremenom postaje kiselkasta. Tu emo pojavu sprijeiti ako
otopini dodamo par kapi karbolne kiseline, a najpreporuljivije je da radimo uvijek sa
svjee pripremljenim otopinama.
Sam proces izjetkavanja praktino obavimo prirodnom spuvom koji smo prethodno namoili
u jetki, probajui pri tome jainu nagrizajueg sastava na rubu kamena. Ovisno o jaini jetke,
za sekundudvije proces nagrizanja postaje i optiki vidljiv: na rubu kamena pojavi se pjena.
Da bi se jetkanje obavilo ravnomjerno i mirnije, pojedini praktiari povrinu litografskog
kamena prethodno navlae vodom. Vlana povrina e malo usporiti nagrizajue djelovanje
jetke.

26
Jetkanje litografskog kamena aktiviramo jako sloen kemijski proces. Aktivni dijelovi jetke su
duina kiselina, arab inska kiselina gume i metarabinska kiselina, koja nastaje iz gume i
duine kiseline. Metarabinska kiselina je ona koja se vee s vapnom ugljine kiseline i tako
stvara preparaciju, odnosno uspostavlja kemijski aktivan fenomen litografije koji omoguava
tisak.
Kemijski proces odvija se uglavnom sljedeim tehnolokim redoslijedom:
- na povrini svjee bruenog litografskog kamena djelovanjem zraka i duika koji se nalazi u
zraku, stvara se Ca(NO3)2 koji se mora odstraniti upotrebom KA1(SO4)2 tako da se kao
reakcija tom prilikom stvara CaSO4, A1(OH)3 i grupa K-soli.
Ovako tretirana povrina litografskog kamena spremna je za fazu crtanja, tj. za nanoenje
masnih materijala koji se koriste pri crtanju.
Arabinska i slobodne arabinske kiseline stvaraju sloj koji vrlo dobro upija i prihvaa vlagu,
dok istovremeno djeluje u drugom smislu, tj. u smislu odbijanja boje. Na taj nain je
postignuto da se na povrini litografskog kamena nalaze dva elementa i to:
- masni element (zamaena kontura ili povrina crtea koji e biti tiskan) koji uslijed
djelovanja masnih kiselina odbija vlagu i nositelj je sloja koji prima i nosi boju.
- I element slobodne povrine koji pod utjecajem svojstava gumiarabike prihvaa vlagu,
a odbija boju.

Faza tiska i tiskovni proces-

U plonom tisku upotrebljavamo dvije vrste prea: za izravni i neizravni tisak. Ako je
originalna tiskovna forma tiskana s neposrednim djelovanjem sile u prei s trljaem, govorimo
o izravnom tisku s kamenih ploa, za razliku od neizravnog, posrednog tiska koji se postie
prijenosom tiskovne na gumeni valjak i njegovim tiskom po nositelju tiska. Te pree
nazivamo ofsetnim.
Tiskovni proces poinjemo s pripremom odgovarajueg materijala za probno otiskivanje: u
istom dijelu radionice papire eljene kvalitete, a na radnom stolu potrebne solucije jetke,
drugih kemikalija i pomagala. Kamen poloimo na oieni drveni fundament pree, isperemo
staru boju i gumenu prevlaku odnosno grafiku sliku, navlaeni kamen nabojamo
odgovarajuom tiskarskom litografskom bojom u vie smjerova konim hrapavim valjkom,
vlaei u meuvremenu povrinu litografskog kamena.
Na posuenoj povrini litografskog kamena odredimo poziciju papira, fiksirati poziciju i
poloiti papir na kamen i uravnati kamen u poetnu poziciju da bi nam trlja nalijegao na
startni rub. Lagano provui kamen itavom povrinom kroz preu do pozicije u kojoj je trlja
zaustavljen na zadnjem rubu kamena te lagano podii otisak.

Litografija kredom-

Litografija kredom je najstarija litografska tehnika koju lako prepoznajemo po izrazito

zrnastom karakteru crtea.
Realiziramo je iskljuivo na nazrnanom srednje tvrdom litografskom kamenu. Hrapavost
odnosno grebeni nazrnane povrine kamena slue da zadre poteze litografske krede u obliku
malih tokica.
Osnovni crtai materijal u ovoj tehnici je litografska kreda, koju moemo nabaviti u razliitim
gradacijama tvrdoe No. 0, 1, 2, 3, 4, 5 i posebno tvrda No. Copal Tropical.
No. 0 je najmeka litografska kreda koja ostavlja najintenzivniji trag na nazrnanoj povrini
litografskog kamena. Dalje se gradacija stupnjuje po tvrdoi.
Litografska kreda sadri uglavnom vosak, sapun, pigment i elak, iji dodatak ini kredu
kompaktnijom.

27
Ovisno o karakteru crtea, biramo i litografske krede. Iscrtamo motiv i pristupamo jetkanju.
Litografski kamen opraimo milovkom, itavu povrinu gumiramo i jo na vlanom kamenu
jetkamo slabijom jetkom. Tamnije dijelove crtea jetkamo due. Jetku isperemo, kamen
gumiramo, osuimo i ostavimo da odstoji jedan dan. Drugi dan pristupamo ispiranju crtea
terpentinom, a na kraju temeljito isperemo vodom.
Za nabojavanje upotrijebimo neto jau, tvru boju, koju nabojavamo na uobiajeno vlanu
povrinu litografskog kamena.

Litografija laviranjem-

Glatko izbrusimo (ili lagano nazrnamo) sivi litografski kamen, koji temeljito isperemo i
posuimo. Litografski kamen prelijemo terpentinom da bi tu pri samom laviranju slobodnije
tekao po povrini. Gusto i svjee naribanom prethodno natopljenom tuu dodajemo par kapi
terpentina ili benzina, dok ne postignemo neto intenzivniji tonalitet. Tu razrjeujemo kao
kod akvarelne tehnike. Prilikom jetkanja moramo biti paljivi da ne prejetkamo sasvim njene
dijelove crtea. Kamen prepariramo na uobiajeni nain, ali s velikom pedamtnou.

Litografija u boji-

S obzirom na nain rada imamo litografiju u boji na veem broju litografskog kamenja te o
litografiji u boji samo na jednom litografskom kamenu, mada se konani rezultati na otisku ne
razlikuju.
U prvom sluaju postoji redoslijed graenja motiva, prvo treba po originalu izraditi konturu
odnosno konturni crte motiva i prenijeti ga za svaku boju na poseban kamen. U konturni
crte treba unijeti (i prenositi) posebne oznake (passere). Po iscrtavanju kontura na sve
kamenje, crtamo uobiajenim crtaim materijalom za litografiju. Po iscrtavanju kamenje
obradimo za tisak. Tiskamo od najsvjetlije prema najtamnijoj boji.
U drugom sluaju iscrtani motiv odnosno crte otiskujemo u eljenom broju otisaka u boji
koja je nositelj crtea. Isperemo boju i crte nabojavamo kompaktnijom litografskom bojom.
Jetkamo vie puta razblaenom duinom kiselinom, svaki put zatiujui crte ispiranjem
jetke i ponovno nabojavamo litografskom bojom. Sve dok ne doemo do zadnje boje.

PROPUSNI TISAK

Sitotisak-

Danas se u grafikom radu koristi i moderna tehnika sitotiska. Sitotisak se temelji na upotrebi
vrlo finog sita (mreice) kao nositelja forme. Sito je nainjeno od metalnih ili sintetskih niti
prikladne gustoe, a upotrebljava se napeto na okvir. Sitotisak se, donekle, razlikuje od drugih
grafikih postupaka, jer se otisak ne dobiva izravnim dodirom dviju povrina nego
otiskivanjem preko intermedijalne (posredne) povrine sita, mreice. Kao tiskarska forma
slui sitotiskarska ablona (matrica). Ona blokira zadana podruja na mrei kako bi sprijeila
prolaz boje, dok se, istodobno, drugi dijelovi mree ostavljaju otvorenima da bi boja
nesmetano kroz njih prolazila.
Dvije su osnovne vrste sitotiskarskih matrica: izravna i neizravna.

Neizravne ablone-

28
ablone od papira izrezanog rukom.
Na papiru se moe crtati izravno ili se moe nainiti precrt s izvornog crtea, a onda se
dobiveni oblik izree noem ili karama. Komadii papira koji lee na donjoj strani mreice
moraju biti pomno namjeteni. Da bi dobro prionula uz mreu, moe se ablona malo
uvrstiti. Nakon prvog prolaska boje i rakla, papir\ablona sam prijanja.
Fotoablone su sve vrste matrica kod kojih se crte razvija u fotosloju, osjetljivom na svjetlost
i osvijetljenom kroz predloak u prirodnoj veliini otiska. Predloak za fotoablonu izrauje
se na prozirnim papirima, plastinim folijama i staklu, rukom ili ih fotografskim postupkom
razvijamo na fotografskim filmovima.

Izravne ablone-

Najee se najobinije ablone izravno izrauju uporabom sredstva za punjenje. Takve

matrice obino zahtijevaju od umjetnika da radi u negativu, tj. na otisku se kao negativ
pojavljuje ono to je oslikano na mrei. Da bi postupak bio to jednostavniji, eljeni se nacrt
moe narisati na mrei mekanom olovkom. Tako se odreuju podruja koja se ne e trebati
oslikavati. Punila su obino topljiva u vodi, uzimaju se kad se upotrebljava boja koja se bazira
na ulju ili otapalima.
Kad se umjetnik slui bojama koje su bazirane na vodi, koristi se punjaem od mjeavina
odreene vrste lakova. Taj je punja prikladan za fine radove. No, problemi mogu nastati pri
promjeni dimenzija papira zbog upotrebe vodenih boja.
Bez obzira na vrstu sredstva za punjenje, vano je prilagoditi njegovu gustou mrei. to je
punilo rjee, potrebna je finija mrea. S druge strane, umjetnik mora paziti da radi na mrei
koja je kadra zadrati svaku pojedinost eljenog nacrta.
Pri nanoenju punila izravno na mreu, najjednostavnije je privrstiti skicu ili radni crte s
donje strane mreice kao vodi.

Tuiranje-

ablona se pomou litografskog tua i litografskog krejona priprema slino kao i pri metodi
upotrebe sredstva za punjenje. Bitna je razlika to da upotreba tua i litografskog krejona daje
pozitivnu matricu. eljna se slika tuem crta na ablonu. Pritom se koristi litografski tu ili
litografski krejon. Oba ta sredstva sadre ulje te ostavljaju mastan trag.
Tako nainjen crte na mrei premazuje se slojem gumiarabike te se ostavlja da se osui. Tako
se blokiraju odreena podruja na mrei. Zatim se slika ispere alkoholom, pri emu
gumiarabika ostaje na svome mjestu. Otvorena podruja na abloni sad su ona koja smo crtali
i slikali te je otisak pozitiv onoga to smo prethodno radili.

Bojenje i otiskivanje-

Tehnika nanoenja boje i potezanja rakla (protiskivaa) preko mree uvijek je ista, bez obzira
na nain pripremanja ablone. Ako imamo vie od jedne matrice na mrei, moramo prekriti
one koje u pojedinoj fazi ne otiskujemo.
Da bismo pri otiskivanju ispravno postavili sliku na papir, moramo lijevi donji kut i rub
oznaiti na komadiima tvrdog papira ili komadiima filma koji se lijepe na postolje stola za
otiskivanje. Na papir za tiskanje privrsti se originalna radna skica koja se postavi na stol za
otiskivanje, ispod sita (mreice). Forma koja se tiska pomie se sve dok ne bude sasvim tono
poravnata sa slikom na abloni. Kad papir bude ispravno namjeten, rub se oznauje
komadiem tvrdog papira ili filma koji se lijepe za postolje.

29
Boja se nalije iznad i ispod forme za tisak. Okvir sita treba pomno podii te upotrijebiti rakl
da se boja protisne kroz mreu. Tad se namjesti isti komad papira za otiskivanje na stol, pri
emu se mora paziti da je ispravno poravnat s graninikom ili paserom. Zatim se spusti okvir
preko papira.
Nakon toga rakl se lagano bez jakog pritiska prevue preko forme za tisak. Treba koristiti rakl
koji pokriva barem tri cm sa svake strane forme za tisak. Kad se zavri otiskivanje, s mree
treba ukloniti svaki viak boje i oistiti sito odgovarajuim otapalom za boju.

30