Kada god sebe upoređujemo sa nekim drugim, unosimo u grudi svoje hrpu negativnih osjećanja.

Ili ćemo
pozavidjeti nekome jer je bolji od nas ili ćemo se uzoholiti i postati umišljeni jer smatramo da smo bolji od
nekog.
Prva uporedba je bila Iblisovo upoređivanje sa Ademom a.s;
"Zašto se nisi poklonio kada Sam ti naredio?" - upita On. "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio,
a njega od ilovače" - odgovori on.“ (el-E'araf, 34.)
Umjesto pokrnosti Uzvišenome Allahu, Iblisov neposluh i prvi grijeh se ogledao u tome da je sebe vidio boljim
od Adema. Vidio je Adema manje vrijednim. Koristio je svoju mjeru, svoj nivo spoznaje, svoje informacije s
kojima je raspolagao…
Kada god sebe upoređujemo s nekim u tome smo bez sumnje subjektivni i tu procjenu vršimo na temelju
nama dostupnim informacijama i saznanjima. Jer, mi ne znamo kako je drugima, ne znamo odakle su krenuli
i kuda idu.
Što se više upustamo u bavljenje drugim ljudima, mjerenju ljudske vjere i stepena pokornosti, ispravnosti
nečije prakse i bliskosti Bogu dragome to naša duša sve više poprima iblisovsku upoređivačku karakternu
notu.
Svako od ljudi hodi svojim putem ka Bogu. Bog dragi je ljude stvorio različitim i različito sposobnim da
savladavaju svoj put. Obzirom da se naš put često dodiruje ili presijeca sa putevima onih s kojima živimo,
katkada se ne možemo oteti dojmu da su njihovi putevi bolji i kvalitetniji ili lošiji i mukotrpniji. Svaka briga o
tuđem putu i tuđem hodu svakako smanjuje brigu i bavljenje o vlastitom.
Jedina vrsta poželjne uporedbe jeste smatrati sebe u duhovnom smislu, u vjerskom smislu, slabim i
potrebnim svakojakog razvoja i jačanja. U ovome ozračju valja tragati za ljudima koji su bolji od nas i koji
svjedoče vjeru u Jednoga Boga daleko predanije i nepatvorenije nego mi sami. Ljude koje kada ih vidimo da
nas na Allaha i pokornost Njemu podsjete. Karakteristika slabića je da svoju duhovnu nadmoć mjere sa onima
slabima i da govore ‘dobar sam kakvih ima’.
Ruku na srce, naše uporedbe sa drugima nisu tako česte u stvarima vjere. One su prisutnije u stvarima
materije.
Eh da nam je u stvarima ovoga svijeta gledati one koji imaju manje i koji su slabiji od nas, a u pitanjima
budućega svijeta i uprimjerene praktične vjere gledati one koji su bolji od nas.
Prihvatanje i življenje u skladu sa ovim principom je rješenje za brojne stranputice i ćorsokake našeg života.
Mnogo toga što vidimo ili čujemo ili što nas snađe znali bi lakše prebroditi i uvijek i nanovo izađi duhovno
snažniji i onosvjetski orjentiraniji.
Nažalost, kod nas je suprotno. Mi se rado upoređujemo u stvarima ovoga svijeta sa onima koji imaju više od
nas i onda postaljemo ljubomorni, zavidni i našim srcem ovlada uskogrudnost i zluradost. Onda želimo imati
bolje auto, veći stan, bolju kuću, više novaca i sl.
Tek rijetke susrećemo koji sjetno priželjkuju da se njihovi životi promjene na način da budu Uzvišenom
pokorniji, na onome što imaju Darivatelju zahvalniji i onome sa čime je On zadovoljan predaniji.