DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str.

41-58
Anamarija Lukić, Miljenko Brekalo: Nijemci u političkom životu grada Osijeka ...

u Osijeku.4 Koliko su se etnički omjeri promijenili i u čiju korist, trebali su pokazati

rezultati popisa stanovništva koji se proveo 1921. godine, no oni su etnički pregled
ostavili zamagljenim. To nije bilo samo stoga što među pitanjima u popisu građane se
nije pitalo o njihovoj narodnosti, nego su se izjašnjavali o svojem materinjem jeziku te
o vjeri, već i stoga što su se popisi provodili u vrijeme optiranja stanovništva za Austriju,
Mađarsku ili Njemačku.
Vlast je odredila tko može biti državljanin Kraljevine SHS, tko tuđinac, a tko optant
(bez biračkog prava). Tko je tuđinac, određivala je po tome je li ishodio zavičajnost, a
tko je optant, određivalo se po kriteriju porijekla, gdje je prezime važilo kao osnovni
kriterij. Pravi kriterij bila je, zapravo, politička orijentacija, jer onaj tko bi dobio pravo
opcije, bio bi uskraćen za biračko pravo. U gradu Osijeku njemačkih prezimena je
1919. godine bilo oko 46%, a osim njih i velik broj mađarskog ili drugog neslavenskog
porijekla.5 To znači da je više od polovine stanovnika Osijeka činio element koji se po
potrebi mogao interpretirati kao „tuđinski“. Osim kriterija porijekla, postojao je i kriterij
materinjeg jezika. Među svim slojevima osječkog stanovništva postojao je jedan dio
ljudi koji se služio njemačkim jezikom kao svojim, te nije znao hrvatski (tj. hrvatsko-
srpski, kako su ga tad nazivali) jezik, od tridesetak posto radnika sve do pojedinaca
među budućim gradskim zastupstvom i supruge budućega gradonačelnika.6 Međutim,
„njemački jezik je isključivi gospodar pa i u hrvatskim porodicama“, 7 što je značilo
da ni materinji jezik nije mogao biti precizan kriterij za određivanje narodnosti. Do
novih popisa koji su bili provedeni 1921. godine, prema materinjem jeziku, u Osijeku

4
Ova je naredba bila usmjerena prema gubitnicima u ratu, Austriji, Mađarskoj i Njemačkoj, no u isto vrijeme i
prema „prečanskim krajevima“, dijelovima Austro-Ugarske koji su ušli u sastav Kraljevine SHS, te su de facto
poslužili kao područje za namirenje ratnih gubitaka bivše Kraljevine Srbije, na način da je iz države izbacivan
„nepoćudni tuđinski element“, tj. stranci kojima bi se što zamjeralo, poput ratnog profiterstva. „Izgon stranaca“,
Hrvatska obrana (Osijek), br. 155, 10. VIII. 1919., 5.Kr. redarstveno povjereništvo objavljuje informaciju o
izgonu nepoćudnih stranaca kao i stranih državljana: kao nepoćudni i škodljivi brahijalnom silom su otjerani
pripadnici neprijateljskih država: 150 obitelj sa 186 članova; na preslušanje oko eventualnog izgona pozvano
je oko 1300 osoba, ali ih se već predhodno oko 600 njih odselilo, a oko 100 je primilo nalog da se odsele;
glede ostatka od oko 550 stranih državljana uskoro će se odlučiti tko se se od njih morati iseliti; nakon toga
će se preslušati slijedećih 2000 stranaca; na inicijativu velikog župana formirat će se savjetodavni odbor oko
daljeg uredovanja oko izgona; mole se građani da prijave sve slučajeve kajišarenja i lihvarenja stranaca koji su
korumpirali ovdašnju trgovinu, a svaki će se slučaj ispitati.
5
Jeka od Osijeka, Hrvatski zabavnik i kalendar za god. 1920., Osijek.
6
„Prema Radničkim novinama, čak 30% radnika u Osijeku nije govorilo hrvatskim nego samo njemačkim
jezikom.“, Ana RAJKOVIĆ, „Prikaz društvenog stanja u poslijeratnim godinama Prvog svjetskog rata u
osječkim radničkim glasilima“, Hrvatski povijesni portal, objavljeno 4. ožujka 2012., pribavljeno s Internet
stranice http://povijest.net/?p=2619, 12. studenog 2014.; Gradski zastupnik Ivan/ Johann Schramm, radikal
(1920.-1926.) nije znao hrvatski.; usp. „Skupština gradskog zastupstva, Hrvatski list (Osijek), br. 124, 4. VI.
1921., 4-5., kao ni Emil Plazzeriano, samostalni demokrat (1925.-1926.).; usp. „Skupština gradskog zastupstva
u Osijeku“, Hrvatski list (Osijek), br. 252 (1669), 13. XI. 1925., 5.; supruga gradonačelnika Vjekoslava Hengla,
Matilda (r. Gilming) Hengl, također nije govorila hrvatski, usp. „Rovaš. Post festum“, Novi reporter (Osijek),
god. 1, br. 20, 23. VI. 1923., 6.
7
„Oho! S brda i dola i s munjom kroz Osijek“, Slobodni reporter (Osijek), god. 2, br 5 (84), 15. XII. 1923., 12.

43
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 41-58
Anamarija Lukić, Miljenko Brekalo: Nijemci u političkom životu grada Osijeka ...

je bilo 28,2% Nijemaca. Osječki dnevni list Hrvatska obrana, koji je objavio rezultate
popisa, zamjerio je ovom popisu da „je sam taj popis posvema netačan jer je sam način
popisivanja nepouzdan (...) Ta su pitanja za označivanje narodnosti posvema nejasna,
te se prigodom popisa dokazalo, da je mnogi na upit 8. – odgovorio „hrvatsko-srpski“,
a da mu to i nije materinji jezik, ali se bojao reći drugi koji.“8
Osječki Nijemci (kao i Mađari, Židovi i dr.), koji su u Osijeku „pustili korijenje“,
stekli imovinu, stvorili obitelj, te izgubili vezu sa matičnom zemljom, smatrali se
starosjedilačkim stanovništvom. Jedan se dio njih svakako se osjećao Nijemcima, dok
se drugi osjećao Hrvatima, no politički interesi, primarno oni središnje, radikalsko-
demokratske vlasti, podjelu među tim Osječanima, starosjediocima njemačkog
porijekla, izvršili su prema svojim potrebama. Ulaskom u Kraljevinu SHS Nijemci
su od konstitutivnog naroda postali nacionalna manjina. Neovisno o tome jesu li oni
sami sebe smatrali Nijemcima ili Hrvatima, činjenica da su nosili njemačko prezime
određivala ih je, kad se radilo o njihovim biračkim pravima, kao one kojima se to
pravo može osporiti. Mnogi od njih imali su državljanstvo u Hrvatskoj i Slavoniji,
specificirano kao „ugarsko-hrvatsko državljanstvo“. To im, međutim, u Kraljevini SHS
nije jamčilo biračko pravo.

Oblikovanje osječke političke scene 1919.

Ubrzo po osnutku nove države počele su se oblikovati i nove političke stranke
koje su državnoj, a tako i lokalnoj vlasti htjele udariti svoj pečat. Svoj su program i
djelovanje temeljile ponajviše na interesima pojedine nacije. U Osijeku su od 1919.
počele djelovati lokalne organizacije Demokratske stranke te Narodne radikalne stranke.
To su bile stranke koje su oblikovale državni režim i diktirale politiku Kraljevine u
sprezi s kraljevskim dvorom, a nosile su srpski predznak: radikali otvoreno, a demokrati
prikriveno, pod krinkom jugoslavenstva i centralizma. Osječki su se Hrvati okupili u
društvu „Hrvatsko kolo“, iz kojega su se diferencirali osječki ogranci Hrvatske pučke
stranke te Hrvatske zajednice. Pučkaši su se pozivali na hrvatstvo i katoličanstvo, a
zajedničari na okupljanje svih Hrvata. Na lokalnoj je razini djelovala i organizacija
osječkih Židova cionista. Ostale političke stranke i skupine koje su počele djelovati u
gradu Osijeku nisu bile vezane za naciju. U prvom je redu tu bila komunistička stranka,
koja je, za razliku od ostalih stranaka, već godinama djelovala u Osijeku, te je imala
organizirano i iskusno vodstvo i definirano te disciplinirano, a uz to i mnogobrojno
biračko tijelo. Iz komunističke se stranke, međutim, u zadnji trenutak prije gradskih
izbora, izdvojila desna frakcija, tzv. socijalisti, koji su odlučili samostalno nastupiti na
izborima. Na lokalno-političkoj razini oblikovale su se i skupine koje su zastupale
interese pojedinih staleža, kao udruženje kućevlasnika te udruženje trgovaca i obrtnika.

8
„Grad Osijek u brojkama“, Hrvatska obrana (Osijek), br. 54, 8. III. 1921., 2. Hrvata i Srba bilo je, prema
popisima iz 1921. 61,2% , Mađara 5,63%, Slovenaca 1, 97% i ostalih 3%.

44
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 41-58
Anamarija Lukić, Miljenko Brekalo: Nijemci u političkom životu grada Osijeka ...

Osječki Nijemci nisu u gradu imali političku organizaciju koja bi se borila za

njihove nacionalne interese. Kako su, pak, činili brojnu skupinu birača, postojeće
političke stranke računale su na i njihove glasove.9 Nijemci u Osijeku bili su većinom
katoličke vjere, te su pučkaši, pozivajući se u svom obraćanju biračima na njihovo
katoličansvo, smatrali da mogu računati i na Nijemce. Zajedničari su se pouzdavali u
moment asimilacije, obraćajući se Nijemcima kao samo porijeklom Nijemcima, koji
su spremni pružiti podršku hrvatskoj političkoj opciji. Pučkaši i zajedničari smatrali su
osječke Nijemce svojim biračkim tijelom koje će ih podržati iz potpuno istih pobuda
kao i Hrvati – kako bi se suprostavili hegemonizmu i centralizmu koji dolazi od srpske
strane i prijeti da im se nametne kao gospodar.
Komunisti su svojim anacionalnim, socijalnim programom uspjeli pridobiti najveći
dio birača, pa bez sumnje možemo predpostaviti da su među njima mnogi bili Nijemci,
tim više što su im se komunisti u svom glasilu Radnički list obraćali i na njemačkom
jeziku.
Osječki radikali bili su u prvom redu Srbi, no u njihovim su se redovima zatekli i
pojedini Nijemci, kao i još neki „nesrbi“. I demokrati su okupljali u prvom redu Srbe,
ali je njihova struktura bila nacionalno heterogenija od radikalske, dok im je ukupna
podrška bila znatno manja.
Odnose snaga među političkim strankama u Osijeku, kao i drugim gradovima
na području Hrvatske i Slavonije, trebali su pokazati izbori za gradsku vlast. Osječko
gradsko zastupstvo bilo je raspušteno 27. studenog 1919. godine, te je na čelo grada
postavljen vladin povjerenik (komesar).10 On je upravljao gradskom općinom do
izbora najavljenih za 11. ožujka 1920. Za izbore je bilo prijavljeno sedam kandidata:
Socijalistička radnička partija Jugoslavije/ komunisti (SRPJ/k), Narodna radikalna
stranka (NRS), Hrvatska zajednica (HZ), Hrvatska pučka stranka (HPS), Demokratska
stranka (DS), Udruženje kućevlasnika, Udruženje trgovaca i obrtnika. Izbori su pokazali
da velika većina Osječana (polovina izašlih birača) podržava komunističku stranku, koja
nije preferirala ničije nacionalne interese, a slični rezultati lokalnih izbora je bili su i
u drugim slavonskim gradovima, poput Broda na Savi, Vinkovaca, Vukovara, Valpova
i Virovitice, pa i u samom Zagrebu.11 Kako središnja državna vlast, koja je bila u
sprezi s kraljevskom dinastijom, nije imala namjeru tolerirati otvoreno suprotstavljanje

9
„činjenica da je (njemačka manjina) imala značajan udio upravo u krajevima s miješanim stanovništvom, učinila
je od njih važan, a na lokalnim izborima i presudan dio glasačkog tijela“, Suzana LEČEK, „Folksdojčeri i
Hrvatska (republikanska) seljačka stranka“, VDG Jahrbuch 1918.-1941. (2003), 151-161, 151.
10
Lokalna vlast je bila raspuštena svim gradskim i seoskim općinama na području Hrvatske i Slavonije, te su do
izbora sve jedinice lokalne samouprave dobile komesare, „te je time Hrvatska i Slavonija postala „komesarovina.“,
„Početak je učinjen“, Hrvatska obrana (Osijek), br. 244, 27. XI. 1919., 1.
11
„Rezultati gradskih izbora“, Hrvatska obrana (Osijek), br. 59, 12. III. 1920., 2. Rezultati izbora za 40 osječkih
gradskih zastupnika bili su komunisti 20 zastupnika, zajedničari 7, radikali 4, pučkaši 3, trgovci i obrtnici 3,
demokrati 2, kućevlasnici 1.

45
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 41-58
Anamarija Lukić, Miljenko Brekalo: Nijemci u političkom životu grada Osijeka ...

monarhizmu, poduzela je korake koji su vodili zabrani djelovanja komunističke,

beskompromisno republikanske stranke. Nakon što su komunisti formalno bili
odgurnuti s političke pozornice – uhićenjima komunističkih čelnika, poništavanjem
komunističkih mandata u lokalnoj vlasti, te konačno Obznanom – zabranom djelovanja
ove stranke,12 otvorio se veći prostor svim ostalim političkim strankama, koje su nosile
nacionalni predznak. Osječko je gradsko zastupstvo s komunističkom većinom bilo
raspušteno, te su bili provedeni novi gradski izbori (2. srpnja 1920.), od kojih su pristaše
komunista apstinirali, jer vladin povjerenik nije htio potvrditi komunističku izbornu
listu. Osim (nepotvrđene) komunističke, na ovim je izborima bilo ponuđeno devet
lista, no ni jedna od njih nije zastupala osječke Nijemce kao zasebnu skupinu.13 Od
četrdeset izabranih gradskih zastupnika, dvadesetorica su imala su njemačko prezime,
no teško je reći tko se od njih smatrao Nijemcem, a tko Hrvatom po nacionalnosti,
osim ukoliko se nisu osobno izjasnili o tome, poput Bratoljuba Šrama.14 Nijemcima su
u Osijeku općenito bili smatrani stanovnici Novoga grada (Neustadt), među kojima je
u ovo gradsko zastupstvo bilo izabrano četiri zastupnika, no Novograđani su, kako se
na kasnijim izborima pokazalo, preferirali hrvatske političke stranke. 15 Zastupstvo koje
je bilo izabrano na gradskim izborima 2. srpnja 1920. godine u svom je trogodišnjem
djelovanju loše funkcioniralo, jer je imalo dva težišta: pozicijsko, koje su držali Hrvati
i Nijemci, i kojim je dominirala Hrvatska zajednica te jako opozicijsko, koje su držali
Srbi, podupirali Židovi, a glavnu riječ su vodili pripadnici Narodne radikalne stranke.

Izbori za Ustavotvornu skupštinu

U novoj je državi bilo potrebno donijeti i novi ustav, te je trebalo izabrati
Ustavotvornu skupštinu ili Konstituantu. Ti prvi opći izbori bili su raspisani za 28.
studeni 1920. godine. Za opće izbore za Ustavotvornu skupštinu je bio osmišljen i
proglašen novi izborni zakon. Po njemu je pravo glasa dobio svaki muški državljanin
Kraljevine SHS koji je navršio 21 godinu života do datuma sastavljanja biračkih popisa.
Stanovništvo Kraljevine SHS, međutim, činili su i oni stanovnici, koji su po mirovnim
ugovorima s Mađarskom, Austrijom i Njemačkom imali pravo optiranja za te zemlje.
To pravo opcije bilo je predviđeno za one stanovnike Kraljevine SHS koji su živjeli na

12
Vlada je 29. prosinca 1920. godine donijela dekret kojim se zabranjuje rad Komunističke partije Jugoslavije,
dok je 4. kolovoza 1921. dobila i svoju zakonsku podlogu u Zakonu o zaštiti države.
13
„Gradski izbori u Osijeku“, Hrvatska obrana (Osijek), br. 148, 3. VII. 1920., 1. Na izborima su sudjelovali socijal-
demokrati (desna struja komunističke stranke koja se izdvojila), NRS, HPS, HZ, DS, Cionisti, Kućevlasnici,
Trgovci i Obrtnici.
14
Bratoljub ŠRAM, Štipanja i milovanja, Osijek, 1920., 4. „Mene veže s germanskim mojim porijeklom jedino
njemačko prezime. Svoju sam djecu odgojio u hrvatskom duhu, te se ne umiju niti služiti njemačkim jezikom.“
15
Novi grad je dio Osijeka nastao 1792. godine naseljavanjem Nijemaca na južnom području grada izvan gradskih
bedema. Grad Osijek je tako dobio četvrti dio grada, koji se, kao i ostala tri (Gornji grad, Nutarnji grad – Tvrđa
i Donji grad), razvijao sam za sebe. Ti dijelovi Osijeka bili su prometno jedva povezani, teritorijalno odijeljene
tvrđavskim bedemima i brisanim prostorom.

46
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 41-58
Anamarija Lukić, Miljenko Brekalo: Nijemci u političkom životu grada Osijeka ...

područjima oduzetim od Austrije ili Mađarske i bili pripojeni Kraljevini SHS, kao što je
npr. Baranja. Baranjski Nijemci i Mađari dobili su pravo optirati za Austriju, Njemačku
ili Mađarsku, te bi ih te države, u slučaju opcije, i primile kao svoje državljane. Po
saintgermainskom mirovnom ugovoru, za neslavenske starosjedioce unutar Kraljevine
Hrvatske i Slavonije koji su na njenom teritoriju bili stekli državljanstvo do 1. siječnja
1910. godine, bilo je predviđeno da automatski prime državljanstvo Kraljevine SHS.
Oni koji su državljanstvo stekli nakon 1. siječnja 1910., u Kraljevini SHS mogli su steći
državljanstvo tako da za to zatraže i dobiju privolu državne vlasti.
Državljanstvo Kraljevine SHS, koje je značilo i biračko pravo, za pripadnike
neslavenskih stanovnika, starosjedioca unutar granica Hrvatske i Slavonije, poput
osječkih Nijemaca, bilo je ipak dovedeno u pitanje kad su se počeli pripremati izbori
za Ustavotvornu skupštinu. To je pitanje bilo uobličeno kao pitanje dodjele prava opcije
za „matične zemlje“, domovine koja starosjediocima odavno više nije bila domovina.
Dodjela opcije, međutim, značila je da će ti starosjedioci biti lišeni prava glasa. Zakonski
su pravo opcije starosjedioci mogli imati samo uz pretpostavku da su prije sklapanja
sanintgermainskog ugovora imali državljanstvo u onoj državi za koju optiraju. Kad
je, međutim, trebalo taj zakon provesti u praksi, tad se nije postupalo u skladu s njim.
Mnogim je starosjediocima bilo nametnuto pravo opcije, koje niti su htjeli, niti su
mogli iskoristiti, da bi im za uzvrat bilo oduzeto pravo glasa. Ministar unutarnjih
poslova Milorad Drašković objavio je početkom listopada 1920. tumač izbornog
zakona. Tumač je nalagao „da se neslavenski starosjedioci u Hrvatskoj i Slavoniji ne
uvrštavaju u biračke popise ako se od društva i od vlasti ne smatraju Slavenima“. 16
Koje „društvo“ je kompetentno da prosuđuje nečiju narodnost ili državnu svijest,
odnosno koja je vlast kompetentna da izriče svoj sud o toj stvari, to u tumaču zakona
nije bilo određeno.17 Sastavljanje biračkih popisa stavljeno je na volju prvo općinskim
poglavarstvima, a nakon toga i sudbenim stolovima.18 Osječko gradsko poglavarstvo,
prva instancija za rješavanje reklamacija pojedinih birača kojima se treba dodijeliti ili
uskratiti biračko pravo, imalo je pune ruke posla. Prijedlog gradskog senatora dr. Jovana

16
„Neslavenski starosjedioci u Hrvatskoj i Slavoniji i njihovo aktivno izborno pravo kod izbora narodnih poslanika
za Ustavotvornu skupštinu“, Hrvatska obrana (Osijek), br. 229., 8. X. 1920., 1-2.
17
O donošenju odredbe uskrate prava glasa neslavenskim manjinama koja je ušla u izborni Zakon za Ustavotvornu
skupštinu Kraljevine SHS više u: Zlatko MATIJEVIĆ, „Gradjani na otkaz“ – njemačka nacionalna manjina i
9. članak Zakona o izboru narodnih poslanika za Ustavotvornu skupštinu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca
(1920.)“, Godišnjak njemačke narodnosne zajednice, VDG Jahrbuch(2003), 163-172.
18
DAOS, Fond Birački popisi 1920., 1927., HR-DAOS-123, kut. 805, Kandidatske liste Osijek. U ovom su
fondu sačuvane odluke osječkog sudbenog stola kao drugostupanjskoj i krajnjoj instanci koja odlučuje o
dodjeli ili uskrati biračkog prava pojedine osobe. Nije poznato jesu li to sve odluke koje je tijekom listopada i
studenog 1920. koje je sudbeni stol donio. Radi se o listama s popisima onih birača (koje obuhvaćaju između
100 i 200 birača „neslavenskih“ prezimena) koje su upućivane od gradskog poglavarstva i rješavane svakih
nekoliko dana, uglavnom uskratom biračkog prava.

47
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 41-58
Anamarija Lukić, Miljenko Brekalo: Nijemci u političkom životu grada Osijeka ...

Božića (radikala),19 bio je brisanje oko 2.000 njemačkih imena s popisa. Dr. Božić je
otišao toliko daleko, da je predlagao da se izbrisane osobe i ne obavijeste o tome da
su izbrisane, kako bi se uštedjelo na vremenu (poslu i postupku reklamiranja), jer te
osobe na kraju ionako neće dobiti pravo glasa. Kako je sudbeni stol svakih nekoliko
dana rješavao stotine reklamiranih birača koje im je upućivalo gradsko poglavarstvo,
teško je vjerovati da je stigao biti ispitan svaki pojedini slučaj „smatra li se od društva i
od vlasti Slavenom“. Brzina kojom je sudbeni stol rješavao dodjele odnosno nedodjele
biračkog prava sugerira da je najčešći kriterij odluke bio pogled na prezime birača.
Osječki su radikali zadužili nekoliko svojih članova da se pozabave izborom njemačkih
prezimena u biračkim popisima te ih reklamiraju kao protuzakonito uvrštene jer po
rasi i jeziku nisu državljani SHS te imaju pravo opcije za svoje nacionalne države.
Radikali su također izdavali svjedodžbe patriotizma onim biračima koji su im obećali
svoju podršku. Osječkim pučkašima i zajedničarima, radikali su nastojali iz biračkog
popisa obrisati polovinu njihovog biračkog tijela. Pučkaši i zajedničari ovu su situaciju
nastojali okrenuti svaki u svoju korist te pridobiti osječke Nijemce koji nisu bili izbrisani.
Pučkaši su optužili zajedničare da zajedno s radikalima uklanjaju osječke Nijemce s
popisa birača, što su zajedničari demantirali. Osječki klub HPS-a okupio je jedan dio
izbrisanih birača kako bi se zajednički izborili za povratak svog biračkog prava. Obratili
su se Zemaljskoj vladi u Zagrebu, no odgovor - naputak ministra Demetrovića koji su
u vezi tog pitanja primili ne samo da je potvrdio „Tumač“ ministra Draškovića, nego
ga je još i pooštrio: po tom naputku, i oni koji su stekli državljanstvo prije 1. siječnja
1910., ali su zadržali „svoj strani nacionalni karakter“, gube pravo glasa. 20 Više od
polovine stanovnika Osijeka činio je element koji se po potrebi mogao interpretirati
kao „tuđinski“. Gradsko poglavarstvo je tumačem zakona ministra Draškovića dobilo
odriješene ruke da iz mase birača stranog, neslavenskog prezimena, izbaci koga god želi.
Kad je država rekla svoje, gradska vlast, koja je za vrijeme sastavljanja biračkih popisa
bila u formiranju, mogla je jedino pokušati obuzdati reklamacioni odbor u gradskom
poglavarstvu, da prestane brisati Nijemce s biračkih popisa.
Čim se gradsko zastupstvo konstituiralo, na toj istoj (konstitutivnoj) sjednici,
razmotrilo je hitan prijedlog da se ispitaju nekorektnosti koje se provode u gradskom
poglavarstvu prigodom sastavljanja popisa birača za Konstituantu. U raspravi koja
se o tome povela, zastupnik dr. Jovan Kockar, vođa osječkih radikala, u potpunosti
je podržao stav ministra Demetrovića po kojem pravo odlučivanja na ustavotvornim
izborima trebaju imati samo oni koji su porijeklom Slaveni. Založio se jedino za Židove,
s objašnjenjem da „oni nemaju svoje nacionalne države“. Zastupnik Bratoljub Šram
je na to prokomentirao da po stavu dr. Kockara ni biskup Strossmayer, da je živ, ne bi
imao pravo glasa, već bi mu bilo dodijeljeno pravo opcije. U glasovanju za ispitivanje

19
Dr. Jovan Božić bio je glavni oslonac radikalske politike u osječkom gradskom poglavarstvu, da bi bio imenovan
i slijedećim velikom županom Virovitičke županije.
20
„Ni Strossmayer!“, Hrvatska obrana (Osijek), br. 232, 12. X. 1920., 1.

48
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 41-58
Anamarija Lukić, Miljenko Brekalo: Nijemci u političkom životu grada Osijeka ...

nekorektnosti kod popisa birača svi zastupnici osim radikala bili su za, pa je prijedlog
prošao.21 Stvoren je osmočlani odbor za ispitivanje sastavljanja biračkih popisa u
gradskom poglavarstvu. Rad ovog odbora, međutim, nije dao značajnijeg rezultata.
Biračko pravo u cijelom Osijeku bilo odobreno samo za 3.522 birača, dok je 1.807
birača, poglavito Nijemaca, bilo izbrisano s biračkih popisa.
Od osječka 3.522 birača, izborima za konstituantu je pristupilo njih 2.845. Najviše
osječkih glasova pripalo je zajedničarima (1.050 glasova), a zatim komunistima (760
glasova), dok su iza njih ostali radikali (568 glasova). Ostale su stranke u gradu Osijeku
prošle puno slabije, pučkaši s 247 glasova, demokrati sa 193 glasa, te socijal-demokrati
s 41 glasom, Seljački savez sa 31 glasom i radićevci s 15 glasova. 22 Da su na ovim
izborima mogli glasovati i osječki starosjedioci, rezultati bi, po procjeni radikala, bili
puno povoljniji za hrvatske stranke. To se pokazalo na idućim izborima.

Skupštinski izbori 18. ožujka 1923.

Od svibnja 1921. godine kada je postalo jasno da će u izglasavanju novog ustava
biti majorizirane, hrvatske političke snage počele su se udruživati. HRSS-u, stranci koja
je od početka apstinirala od rada Ustavotvorne skupštine, pridružila se HZ, koja je sa
svoja četiri predstavnika napustila rad Skupštine u svibnju 1921., kao i HSP sa svoja dva
zastupnika.23 Do udruživanja ovih triju stranaka, HRSS, HZ i HSP, došlo je u kolovozu
te iste godine, kad su stupile u koaliciju pod imenom Hrvatski blok. Djelovanje ove
hrvatske koalicije išlo je za tim da se hrvatskom narodu vrati određeni oblik državnosti
što je istovremeno značilo borbu protiv centralizma. Radikali i demokrati smatrali su
ovo izrazom hrvatskog separatizma, te su se protiv njega vrlo oštro postavili, ne zazirući
ni od pravnog, ni od fizičkog nasilja.24
Pristajanje građana uz Hrvatski blok bio je hrvatski pokret, koji je u Osijeku
predvodila HZ jer u gradu nije bilo radićevske ni pravaške mjesne organizacije. Agitacija
osječkih zajedničara bila je vrlo snažna i učinkovita, a u svom su djelovanju bili izloženi
sve žešćim napadima radikala i Orjune, koju su jednako podržavali radikali i demokrati.
Do početka izborne 1923. godine politički odnosi između Hrvatskog bloka i vladajuće
koalicije, koju su oblikovali radikali i demokrati, prilično su se zaoštrili. Novi skupštinski

21
DAOS, Fond gradsko poglavarstvo Osijek (1848.-1945.), Zapisnici glavnih skupština gradskog zastupstva,
HR-DAOS-0010, knj.1071/ 1920., Zapisnik o konstitutirajućojskupštini gradskog zastupstva u Osijeku
obdržavanoj 21. listopada 1920.
22
„Konačni rezultati izbora u našoj županiji“, Hrvatska obrana (Osijek), br. 272, 30. XI. 1920., 1.
23
Hrvoje MATKOVIĆ, „Stjepan Radić i Hrvatski blok“, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, br. 32-33 (1999.-
2000.), 267-276, 268.
24
Zaredala se (protupravna) cenzura hrvatskog stranačkog tiska, te dolazilo do ukidanja stranačkih glasila ili
zabrane prodaje. Osnovana su udruženja čiji je zadatak bio „čuvati ustavni poredak“ na način da siju strah
među hrvatskim biračima, prijeteći im, onemogućujući njihova okupljanja i napadajući ih fizički, uz upotrebu
oružja. To su bile skupine JNNO /Orjuna, Srnao i Udruženje četnika. Njihovo je djelovanje podupirala policija,
koja na njihove ispade i terorističke čine nije intervenirala u skladu sa zakonom.

49
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 41-58
Anamarija Lukić, Miljenko Brekalo: Nijemci u političkom životu grada Osijeka ...

izbori su se bližili, a ujedinjena hrvatska politička snaga vladajućima je bila opasan

protivnik. Stjepan Radić se sve više nametao kao vođa svih Hrvata, što se naročito
osjećalo u Osijeku, gdje su za Radića agitirali pripadnici druge stranke, HZ, kao da
agitiraju za svog vođu.
Osječki su radikali bili svjesni da će ih na izborima podržati isključivo Srbi i
Židovi, a da će se većina građana, tj. Hrvati i Nijemci prikloniti Hrvatskom bloku.
U tu je svrhu župan dr. Božić intervenirao u sastavljanje biračkih popisa za izbore,
kako bi smanjio udio glasova koji bi otišli Hrvatskom bloku. Stoga je svim općinskim
poglavarstvima Virovitičke županije naredio da se popisi birača načine po istom ključu
kako su se sastavljali za prethodne (ustavotvorne) izbore. To je značilo ponovo izbaciti
s popisa sve one osobe za koje se predviđalo da bi na izborima za Narodnu skupštinu
glasovale za Hrvatski blok, a prezime im slučajno ne završava na –ić.U Osijeku je to
značilo izbaciti četvrtinu biračkog tijela, tj. cijeli Novi grad, te dobar dio Gornjega,
Donjega i Nutarnjega grada, ukupno 1807 birača.25 Kako je za Nijemce do ljeta 1922.
godine i sastavljanja ovog novog popisa birača bilo isteklo pravo opcije, po novom su
izbornom zakonu imali pravo glasa kao državljani Kraljevine SHS. To im je jamčio
sam Vidovdanski ustav. Kako osječki Nijemci ne bi opet ostali uskraćeni za pravo glasa
gradski načelnik dr. Vjekoslav Hengl (zajedničar) prijavio je velikog župana Pokrajinskoj
upravi.26 Uspio je ishoditi pozitivno rješenje,27 na što je župan bio prisiljen opozvati
svoju odluku.28 Hengl je nakon toga intervenirao i kod osječkog sudbenog stola da
se popisi birača valjano sastave.29 Zalažući se za poštovanje biračkog prava osječkih
Nijemaca, zapravo se zalagao za biračko tijelo svoje stranke.
Osječki su zajedničari pomno pratili situaciju na svakom biralištu. Na popisima
birača za svako su biralište označavali Srbe i Židove, 30 a sastavljali su i posebne
popise birača Židova, kako bi poimence pratili koji je izašao na izbore. 31 Cilj im je
bio utvrditi tko je glasovao za radikale, jer su računali na to da će većina preostalih

25
HR-DAOS-871 Hengl Vjekoslav, kut. 18, Broj 423-Pov-1922., Veliki župan gradskom poglavarstvu, 4. srpnja
1922.
26
HR-DAOS-871 Hengl Vjekoslav, kut. 18, Broj 116-1922, Predstavka Pokrajinskoj upravi protiv odluke
velikog župana dr. Božića, 5. srpnja 1922.
27
HR-DAOS-871 Hengl Vjekoslav, kut. 18, Prijepis povoljnog rešenja vaše predstavke, broj 7191/prs.
28
HR-DAOS-871 Hengl Vjekoslav, kut. 18, Broj 451-Pov-1922, Biračkih spiskova – sastavak, veliki župan
gradskom poglavarstvu, 15. srpnja 1922.
29
Birački popisi, kut. 2, 0006 DAOS, Fond Birački popisi 1920., 1927., HR-DAOS-123, kut. 805, Broj 18951-
1922, Osijek grad, sastav izbornih listina, Hengl Kr. sudbenom stolu, 13. kolovoza 1922.
30
HR-DAOS-871 Hengl Vjekoslav, kut. 17, bilješke na poleđini u „Izborni rezultati u Virovitič. županiji po
kotari“
31
HR-DAOS-871 Hengl Vjekoslav, kut. 17, Izbori za Narodnu skupštinu 1923., popis židovskog stanovništva
u Osijeku.

50
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 41-58
Anamarija Lukić, Miljenko Brekalo: Nijemci u političkom životu grada Osijeka ...

glasovala biti za HRSS (zajedničari su apstinirali od ovih skupštinskih izbora). 32

Rezultati njihove analize pokazali su da se zbroj Srba i Židova koji su izašli na birališta
gotovo u potpunosti poklapa s brojem kuglica radikalske kutije na svakom pojedinom
biralištu, a njihov ukupan rezultat za grad Osijek iznosio je 978 glasova. HRSS je na
tim skupštinskim izborima odnio nadmoćnu pobjedu. Od ukupnog broja birača u
Osijeku (7648), izborima je pristupilo njih 5733, HRSS je dobio 4264 glasa, dok su sve
ostale stranke dobile neznatan broj glasova.33 Ovoj velikoj nadmoći HRSS-a uvelike
su doprinijeli glasovi osječkih Nijemaca, koji su stajali uz bok osječkim Hrvatima, i
kojima je na ovim izborima bilo omogućeno glasovati.

Skupštinski izbori 8. veljače 1925.

Nakon sjajnog izbornog uspjeha HRSS-a na osječkim biralištima, i uslijed sve veće
popularnosti Radićeve stranke gdje god su Hrvati činili većinu, mjesna organizacija ove
stranke bila je osnovana i u Osijeku. Njezinu su jezgru stvorili politički ambiciozniji
članovi zajedničara i pučkaša, koji su bili nezadovoljni svojim položajem u stranci
(bivši zajedničari Ljubomir Maštrović, gradski zastupnik Dragutin Zimmer, Ljudevit
Zimmer i gradski podnačelnik i bivši pučkaš dr. Ivan Neubauer), te „frankovci“, tj.
pristaše HSP-a, koji u Osijeku i dalje nisu imali svoju mjesnu organizaciju. Osječka
organizacija HRSS-a osnovana je u prosincu 1923. godine, pred izbore za obnovu
gradskog zastupstva. Na tim su izborima osječki radićevci nastupili samostalno, a
podržali su je u najvećoj mjeri Nijemci Novograđani, te je gradsko zastupstvo dobilo
dva nova novogradska zastupnika, Ljudevita Zimmera i Petra Pelzera. 34
Izbore za Narodnu skupštinu raspisane za 8. veljače 1925. pratio je neviđeni
predizborni teror, koji je uključivao i primjenu Zakona o zaštiti države na HRSS, te
su njeni vođe bili uhićeni od početka 1925. HRSS je bila raspuštena, no njihove su
kandidacijske (izborne) liste ipak bile prihvaćene za izbore.35 Za HRSS ponovo je
agitirala Hrvatska zajednica, koja je svoj monarhistički stav promijenila u republikanski,
kako bi se što više uskladila s HRSS-om. HRSS je na svoje liste dodala i neke HZ-
ove kandidate, dok je HZ kao stranka ponovo apstinirala od izbora, kako se hrvatsko
biračko tijelo ne bi nepotrebno dijelilo. Hrvatski politički redovi bili su ponovo zbijeni.

32
HR-DAOS-871 Hengl Vjekoslav, kut. 17, Papratović, Izborna listina slob. i kr. grada Osijeka I-IX, bilješke na
poleđinama svake prve stranice (birališta I-IX), zabilježeno koliko je s te liste glasovalo Srba i koliko Židova,
zatim usporedba s izbornim rezultatom za svako pojedino biralište i zaključak za koga su glasovali Srbi i
Židovi, u potpisu Papratović.
33
Demokrati su u Osijeku dobili 265 glasova, pučkaši 105, socijal-demokrati 89 i zemljoradnici 32 glasa. HRSS
je i u osječkom kotaru pobijedio s 7127 glasova, dok je NRS dobio 2727 glasova. Virovitička je županija birala
7 zastupnika, od kojih je 6 pripalo HRSS-u, a 1 NRS-u. „Čast gradu Osijeku!“, Hrvatski list (Osijek), br. 66
(779), 19. III. 1923., 1.
34
„Sjajna izborna pobjeda Hrvatske Zajednice“, Hrvatski list (Osijek), br. 1 (1018), 1. I. 1924., 1-2.
35
HR-DAOS-871 Hengl Vjekoslav, kut. 18, „Braćo sugrađani izbornici!“, promotivni letak HRSS za grad
Osijek.

51
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 41-58
Anamarija Lukić, Miljenko Brekalo: Nijemci u političkom životu grada Osijeka ...

U Osijeku su te redove držali Hrvati i Nijemci. Osječki zajedničari, koji su u gradu imali
najveći politički utjecaj, i ovu su predizbornu kampanju za HRSS odradili temeljito
i izrazito agilno, izlažući svoje glasilo Hrvatski list, koje je u to vrijeme bilo i osječko
HRSS-ovo glasilo, velikoj materijalnoj šteti koja je nastala uslijed konstantne cenzure.
U Osijeku je na skupštinskim izborima 1925. godine biračko pravo imalo 8018
birača, a na izbore ih je izašlo 6441. Od toga su 4562 glasa pripala Anti Trumbiću,
zajedničaru na listi HRSS-a. To je bio veliki zajednički uspjeh HRSS-a i HZ-a, a
izborili su ga osječki birači Hrvati i Nijemci.36
Nijemci Novograđani uskoro su dobili i „svog“ zastupnika u Narodnoj skupštini,
jer je dr. Trumbić svoj osječki mandat prepustio radićevcu Ljudevitu Zimmeru. Ljudevit
Zimmer, kao i njegov brat Dragutin, te ostala tri radićevaca u osječkom gradskom
zastupstvu (Petar Pelzer, Lujo Held i dr. Ivan Neubauer), odlukom velikog župana bili
su nakon skupštinskih izbora izbačeni iz gradskog zastupstva, zajedno s nezavisnim
radnicima (komunistima) Stjepanom Schneiderom i Matijom Bošnjakovićem. Ova
županova odluka bila je izvršena kao odmazda radićevcima za njihov uspjeh na
skupštinskim izborima, mada je takav postupak bio nezakonit. Gradsko je zastupstvo
uputilo protiv ove odluke tužbu na Državni savjet, no na nju nije bilo reakcije. Ni nakon
što je, u srpnju 1925., oblikovana nova, radikalsko-radićevska (RR) vlada, za vraćanje
radićevaca u osječkog gradsko zastupstvo nije bilo sluha. Sami zastupnici radićevci nisu
podnosili tužbu protiv izbacivanja iz gradskog zastupstva. Narodni zastupnik Ljudevit
Zimmer za svoje je sugrađane, poglavito Novograđane, pokušavao ostvariti jedan drugi
cilj – ishoditi od Ministarstva prometa dozvolu za gradnju tramvajske pruge kroz Novi
grad. To mu, međutim, nije uspijevalo, mada je njegova stranka bila na vlasti. To je kod
Novograđana izazivalo veliko ogorčenje, jer su smatrali da je Zimmer izdao njihovo
povjerenje, te su ga „formalno zakopali za slijedeće izbore“. 37
Suradnja između radićevaca i zajedničara završila se nakon skupštinskih izbora
1925. godine. Radićevci su, naime, odlukom Stjepana Radića, prihvatili monarhizam,
te od HRSS-a postali HSS – Hrvatska seljačka stranka, što zajedničari nisu prihvatili.
Razočarani novom Radićevom politikom, okrenuli su se protiv HSS-a. I u samom
HSS-u uskoro je došlo do stvaranja skupine disidenata oko dr. Nikole Nikića, ministra
šuma i ruda, te dr. Benjamina Šuperine, ministra pošta, koji su ostali u vladi nakon što
je Radić zatražio da se povuku.38 Nikićevim disidentima priključio se i osječki narodni
zastupnik Ljudevit Zimmer.

36
„U Osijeku je izabran dr. Trumbić“, Hrvatski list (Osijek), br. 38 (1355), 9. II. 1925, 1.
37
DAOS, Fond gradsko poglavarstvo Osijek (1848.-1945.), Zapisnici glavnih skupština gradskog zastupstva,
HR-DAOS-0010, knj.1077/ 1926., Zapisnik o skupštini gradskog zastupstva u Osijeku održavanoj 31. svibnja
1926.; usp. „Jučerašnja skupština gradskog zastupstva“, Hrvatski list (Osijek), br. 124, 1. VI. 1926, 5.
38
U travnju 1926. godine radikali su zatražili da se Stjepan Radić povuče iz vlade, na što je vrh HSS-a odlučio
da se svi HSS-ovi zastupnici trebaju solidarizirati sa svojim vođom; no Nikić i Šuperina, s još sedmoricom
HSS-ovih zastupnika odbili su taj zahtjev. Rudolf HORVAT, Hrvatska na mučilištu, Zagreb, 1992., 313-314.

52
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 41-58
Anamarija Lukić, Miljenko Brekalo: Nijemci u političkom životu grada Osijeka ...

Ulaskom HSS-a u vladu s radikalima došlo je do podijeljenosti u hrvatskom

biračkom tijelu, koje je do tada bilo ujedinjeno. U gradu Osijeku to je naročito dolazilo
do izražaja, jer su u njemu najjača stranka bili zajedničari, pripadnici stranke koja
se nakon razlaza s HSS-om našla na margini državne političke arene. Zajedničari
su se reorganizirali, te osnovali, u siječnju 1926. godine, novu stranku - Hrvatsku
federalističku seljačku stranku (HFSS), kojoj se priključio jedan broj disidenata iz
HSS-a. Osječki su zajedničari tako postali „federalisti“.39

Gradski i skupštinski izbori 1927.

Nejedinstvenost među hrvatskim i njemačkim biračima spretno su iskoristili
osječki radikali, koji su uočili novu priliku kako da „neutraliziraju“ glasove osječkih
Nijemaca te povrate svoje nekadašnje pozicije u gradskoj vlasti, kad su imali više od
deset svojih zastupnika (1920. godine). Izbori za cijelo osječko gradsko zastupstvo bili
su raspisani za 13. ožujka 1927. Osječki su radikali potaknuli sastavljanje njemačke
liste. Organizirao ju je dr. Hubert Wagner, odvjetnik iz Slovenije, koji je do tada
djelovao na području Vojvodine, gdje je još od 1922. godine djelovala Njemačka stranka.
Radikali su uz pomoć dr. Wagnera ispočetka pokušavali djelovati na osječke Nijemce,
mahom Novograđane, da glasuju za radikale, no to im nije polazilo za rukom. Uspjeh
je, međutim, Wagner postigao organiziranjem samostalne njemačke liste, 40 na čije je
čelo dospio Karlo/ Dragutin Gasteiger, koji se sporazumio s radikalima da će biti na
njihovoj strani kad se bude formirala gradska vlast. Osnivanje njemačke liste i njihov
samostalni izlazak na gradske izbore bili su objašnjeni time što se Nijemci nisu složili
s federalistima, s kojima su prvotno htjeli sastaviti zajedničku izbornu listu. Nijemci
su na toj listi za sebe tražili tri mandata, a dr. Hengl, nositelj liste, je na to uzvratio „da
federalisti osječke Nemce ne priznaju kao poseban narod, jer da su oni već svi dobri
Hrvati i ako još imadu nemačka prezimena.“41 To je potvrdio i dr. Papratović, vođa
osječkih federalista. „Kroz decenije žive naši sugrađani njemačke narodnosti s nama
Hrvatima u najvećoj slozi i međusobnom poštovanju i može se mirne duše reći, da se u
Osijeku nikada nije činila razlika između građana Hrvata i Nijemaca, pa ni u političkom
pogledu“, bio je stav osječkih federalista, koji su to smatrali patriotizmom. 42 Smatrali
su osječke Nijemce potpuno asimiliranima, te da ih još samo prezime veže za njemačko
porijeklo, a zapravo da su „Hrvati na er“.43
Hrvatska i njemačka većina na osječkim se gradskim izborima 13. ožujka 1927.
razbila na čak pet stranaka. Najveći su broj mandata (15) dobili federalisti, dok je ostatak

39
Osnutak mjesnog odbora Hrvatske federalističke seljačke stranke“, Hrvatski list (Osijek), br. 20 (1726), 26. I.
1926., 1-2.
40
„Radikalski manevar s njemačkom strankom“, Hrvatski list (Osijek), br. 68 (2094), 9. III. 1927., 3.
41
„Radikalski manevar s njemačkom strankom“, Hrvatski list (Osijek), br. 70 (2096), 11. III. 1927., 3-4.
42
„Radikalski manevar s njemačkom strankom“, Hrvatski list (Osijek), br. 68 (2094), 9. III. 1927., 3.
43
„Mi na er“, Hrvatski list (Osijek), br. 77 (2103), 17. III. 1927., 2.

53
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 41-58
Anamarija Lukić, Miljenko Brekalo: Nijemci u političkom životu grada Osijeka ...

nekadašnje hrvatske većine bio razasut: radićevci su izborili dva mandata, a nikićevci,
pučkaši i Nijemci po jedan mandat. Po jedan mandat dobili su i samostalni demokrati,
davidovićevi demokrati i cionisti, nezavisni radnici 7, a radikali čak 10 mandata.44 S
obzirom na to da su nikićevski i njemački zastupnici bili naklonjeni radikalima, grad
Osijek više nije imao hrvatsku većinu u zastupstvu. Ovo je gradsko zastupstvo nakon
neuspjele konstitutivne sjednice bilo raspušteno.45
Na skupštinskim je izborima 11. rujna 1927. Njemačka stranka je imala jednu od 12
ponuđenih izbornih lista, uz Davidovućevu DS, Zemljoradničku stranku, Pribićevićevu
SDS, NRS, HSS, RSRS (Republikanski savez radnika i seljaka, skraćeno Nezavisni
radnici), Hrvatski blok (HFSS i HSP koalicija), HPS, SRPJ (Socijalistička radnička
partija Jugoslavije, skraćeno Socijalisti), Nikićevci i Brkićevci (osječki NRS disidenti).
Od 5878 birača koji su pristupili izborima (pravo glasa imalo ih je 8966), za Njemačku
je stranku glasovalo samo njih 133. Nijemci se, međutim, nisu priklonili ni hrvatskim
strankama (Hrvatskom bloku, radićevcima i pučkašima), čija je podrška u odnosu na
skupštinske izbore u Osijeku bila prepolovljena. 1925. godine na zajedničkoj izbornoj
listi (za HRSS) bilo je 4562 glasa, dok je 1927. zbroj glasova hrvatskih stranaka bio
jedva 2100.46 Smanjena podrška hrvatskim strankama djelomično se može objasniti i
smanjenom izbornom izlaznošću, koja je pala za desetak posto (na 65,56 %) u odnosu
na uobičajenu. Stjepan Radić je u gradu Osijeku imao ogromnu podršku samo dok su ga
podržavali zajedničari, da bi ga 1927. godine podržalo tek 275 birača.47 Federalisti su i
dalje bili nadmoćni s 1935 dobivenih glasova (zajedno s pravašima, no pravaši su imali
slabu podršku u Osijeku), ali je njihov omjer prema radikalima (1357 glasova) u velikoj
mjeri opao. Značajniju podršku na ovim izborima dobili su demokrati – Davidovićevi
398, a Pribićevićevi 289 glasova. Nezavisni radnici, međutim, dobili su1106 glasova, a
to je zasigurno bio dio hrvatskih i njemačkih glasova „preotetih“ hrvatskim strankama,
jer su Srbi podržavali uglavnom NRS, a Židovi, ako i nisu podržali NRS, podržali su
neku od demokratskih stranaka.48

44
„Poslije gradskih izbora“, Hrvatski list (Osijek), br. 74 (3000), 14. III. 1927., 1-2.
45
DAOS, Fond gradsko poglavarstvo Osijek (1848.-1945.), Zapisnici glavnih skupština gradskog zastupstva,
HR-DAOS-0010, knj.1078/ 1927., Zapisnik o skupštini gradskog zastupstva u Osijeku obdržavanoj 12.
travnja 1927.Mada su federalisti sklopili dogovor s nezavisnim radnicima da će podržati izbor federalista
dr.Hengla za gradskog načelnika, radikali im nisu dopustili da to provedu u djelo, primijenivši trojni prijedlog
u koji federalistički kandidat uopće nije ni ušao. Trojni prijedlog kojeg postavlja kandidacioni odbor u kojem
odlučujući glas ima župan/ izaslanik župana bio je postupak ozakonjen Zakonom o ustroju gradskih općina iz
1895., a služio je tome da državna vlast može intervenirati u lokalnu. Ovaj postupak, međutim, do dolaska
radikala nitko nije primjenjivao da bi sabotirao gradsku autonomiju.
46
„Osijek poslije bitke“, Hrvatski list (Osijek), br. 252 (2278), 12. IX. 1927., 1.
47
„Izbori su pokazatelj da je Hrvatska seljačka stranka, usprkos gotovo pa plebiscitarnoj podršci hrvatskog
naroda, u gradskim sredinama u 1920-tima ostvarivala osjetno slabije rezultate.“, Paulina RADONJIĆ
VRANJKOVIĆ, „Gradski i parlamentarni izbori u Zagrebu 1927. godine“, Radovi – Zavod za hrvatsku
povijest, vol. 40 (2008), 249-274, 1.
48
HR-DAOS-871 Hengl Vjekoslav, kut. 17., „Izb. za nar. skupštinu 11./ 9. 1927., bilješke-analiza izbora, rukopis.
Federalisti su izdvojili broj Srba, Židova i Rusa upisanih u biračke popise, jer to je bilo biračko tijelo radikalne
stranke, eventualno demokratske (demokratskih) stranaka, a nikako hrvatskih.

54
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 41-58
Anamarija Lukić, Miljenko Brekalo: Nijemci u političkom životu grada Osijeka ...

Na ponovljenim izborima za gradsko zastupstvo 6. studenog 1927. godine, hrvatske

su se stranke – HFSS, HSP i HPS organizirale u Hrvatsko građanstvo i radništvo ne
bi li ishodili veći broj glasova. Isto su učinili i demokrati (DS i SDS) udruživši se s
radikalskim disidentima u Radni blok. Samostalno su nastupili radićevci, nikićevci,
cionisti, radikali i Nijemci. Ovo je bio treći izlazak njemačke liste na izbore u istoj
godini, te je već bilo općepoznato da se ta stranka drži uz radikale, no ipak je imala
svoju, iako neveliku, podršku među Nijemcima. Na ovim je izborima ponovo dobila
jedan zastupnički mandat, sa 122 glasa od 6560 izašlih birača. Ostali njemački glasovi
raspodijelili su se između liste Hrvatskog građanstva i radništva (16 mandata, 2649
glasova), nezavisnih radnika (990 glasova, 6 mandata), HSS (1 mandat, 194 glasa) i
nikićevaca (77 glasova, 1 mandat).49
Nakon izbora očekivao se rasplet oko paragrafa 51. Zakona od 21. lipnja 1895. o
ustrojstvu gradskih općina u Hrvatskoj i Slavoniji u Narodnoj skupštini. Taj je paragraf
određivao da se za izbor gradonačelnika i podnačelnika uspostavi kandidacioni odbor
koji će načiniti trojni prijedlog kandidata, što je bilo u opreci s demokratskim principom
odlučivanja na temelju većine, koji je jamčio Vidovdanski ustav. Prijedlog za ukidanje
ovog paragrafa, upravo na temelju osječkog slučaja iz travnja 1927., kad je u izboru
gradskog načelnika došlo do zloupotrebe trojnog prijedloga, iznijeli su zastupnici
Hrvatskog bloka, dr. Trumbić i dr. Pavelić.50 U Skupštini je prijedlog prošao 11. studenog.
Dok se očekivala konstitutivna sjednica gradskog zastupstva, zastupnici su se
dogovarali o formiranju „radne većine“ u budućem zastupstvu. Većina se zastupnika
zalagala za to da se dokrajči (radikalski) komesarijat, koji je trajao više od godinu
dana. To su namjeravali ostvariti osnivanjem kluba „Međustranačkog Radnog Bloka
gradskih zastupnika“ u koji su ušli Hrvatsko građanstvo i radništvo, Radni blok, cionisti
i radićevac. Kako su nikićevci bili uz radikale, njihov zastupnik nije ušao u ovaj klub,
a isto tako ni Nijemci, čijeg su predstavnika radikali pridobili za sebe. Međustranački
blok obuhvaćao je 21 zastupnika, a okupljao je federaliste, pučkaše, pravaše, Židove
asimilante, Židove cioniste, demokrate, samostalne demokrate, radikalske disidente i
radićevce. Nezavisni radnici nisu bili pozvani u ovaj blok iz predostrožnosti, iako je i
njihov cilj bio ukidanje komesarijata, no središnja je vlast prijekim okom gledala na
komuniste.51
Pregovori oko rada novog zastupstva i izbora gradskog načelnika bili su dugotrajni i
napeti, a konstitutivna sjednica gradskog zastupstva nije se sazivala sve dok Ministarstvo
unutarnjih poslova nije preuzeo dr. Anton Korošec. Dugo očekivana sjednica, kojom
je trebao završiti komesarijat, završila je, međutim, za manje od pola sata, a da se nije

49
„Rezultat današnjih gradskih izbora“, Hrvatski list (Osijek), br. 309 (2335), 6. XI. 1927., 1. NRS je na ovim
izborima dobila 1859 glasova i 11 mandata, cionisti 275 glasova i 2 mandata, a Radni blok 394 glasa i 2
mandata. Izlaznost je bila između 76 i 77 %.
50
„Zakonski prijedlog o izmjeni §51. zakona od 21. lipnja 1895.“, Hrvatski list (Osijek), br. 302 (2328), 31. X.
1927., 2.
51
HR-DAOS-871 Hengl Vjekoslav, kut. 19, Zaključak, osnivanje Međustranačkog radnog kluba (međustranačkog
bloka), 9. studenog 1927.

55
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 41-58
Anamarija Lukić, Miljenko Brekalo: Nijemci u političkom životu grada Osijeka ...

konstituirala gradska vlast. Zastupnici radikali, podržani od zastupnika nikićevca (Otta

Strupija, bratića osječkog komesara) i Nijemca (Gasteigera), napustili su sjednicu i
srušili kvorum.52
Nakon što je sjednica završila, tijekom noći, zastupnici su nastavili pregovore,
te su uspjeli postići dogovor o budućem radu gradskog zastupstva.53 Međustranački
blok (klub) je uspio nametnuti svoj plan rada i svoj izbor za gradskog načelnika, dok je
radikalima prepušteno podnačelničko mjesto. Taj se dogovor realizirao na u nastavku
konstitutivne sjednice 7. travnja 1927. godine.54

Zaključak
Početkom 20. stoljeća više od polovine stanovnika grada Osijeka bili su prema
kriteriju materinjeg jezika Nijemci. Njihov je broj, međutim, uslijed asimilacije
konstantno opadao. Politička situacija nastala ratnim porazom te raspadom Austro-
Ugarske Monarhije i nakon toga stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca,
Nijemce je kao konstitutivni narod dovela u položaj nacionalne manjine, koja je isprva
bila obespravljena. Nijemcima, za koje je do srpnja 1922. godine vrijedilo pravo opcije
za njihove nacionalne države, u tom je vremenu bilo uskraćeno pravo na državljanstvo
Kraljevine SHS, a time i biračko pravo. Upravo u tom vremenu odvijali su se i prvi
parlamentarni (ustavotvorni) izbori.
Osječki su Nijemci imali podjednake političke preferencije kao i Hrvati, te
nisu imali svoju nacionalnu političku organizaciju. Njihov prvi politički izbor bila
je Socijalistička radnička partija Jugoslavije/ komunisti (SRPJ/k), a potom političke
stranke s hrvatskim političkim predznakom, Hrvatska zajednica (HZ) te Hrvatska
pučka stranka (HPS). Drugih hrvatskih stranaka sve do prosinca 1923. godine nije
ni bilo u gradu.
Pri dodjeljivanju biračkog prava za ustavotvorne izbore, 28. studenog 1920. godine,
osječki su Nijemci u velikom broju bili uskraćeni. Osječka organizacija Narodne radikalne
stranke (NRS) nastojala je s biračkih popisa izbrisati što više građana njemačkog
porijekla, za koje je predvidjela da neće podržati ni njihovu, ni Demokratsku stranku
(DS), koje su činile aktualnu vlast i nastojale ju pošto-poto zadržati i u idućem razdoblju.

52
DAOS, Fond gradsko poglavarstvo Osijek (1848.-1945.), Zapisnici glavnih skupština gradskog zastupstva,
HR-DAOS-0010, knj.1079/ 1928., Zapisnik o konstituirajućoj skupštini gradskog zastupstva u Osijeku
obdržavanoj 5. travnja 1928.; usp.„Radikali opet izigrali izbor osječkoga gradonačelnika“, Hrvatski list (Osijek),
br. 98 (2486), 6. IV. 1928., 2-3.
53
HR-DAOS-871 Hengl Vjekoslav, kut. 19, „Sporazumio sam se s Vama... 5. travnja 1928. V. Hengl, (poruka,
rukopis). Hengl je poslao poruku radikalima u kojoj stoji sporazum o radu zastupstva u osnovnim crtama:
Henglće se izabrati za načelnika, Vuković za podnačelnika; raspravit će se proračun, podići kratkoročni kredit i
zaključiti veliki dugoročni kredit; međustranački blok (klub) za svoj rad neće tražiti potporu nezavisnih radnika,
a Hengldaje osobno jamstvo da se ni jedan gradski činovnik ni namještenik neće proganjati po političkoj liniji.
54
DAOS, Fond gradsko poglavarstvo Osijek (1848.-1945.), Zapisnici glavnih skupština gradskog zastupstva,
HR-DAOS-0010, knj.1079/ 1928., Zapisnik o konstituirajućoj skupštini gradskog zastupstva u Osijeku
obdržavanoj 7. travnja 1928.

56
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 41-58
Anamarija Lukić, Miljenko Brekalo: Nijemci u političkom životu grada Osijeka ...

Radikalski su agitatori neumorno reklamirali Osječane njemačkog porijekla kao tuđinski

element kojem treba osporiti pravo glasa, mada se najčešće radilo o starosjediocima
koji su imali pravo na državljanstvo Kraljevine SHS. Za to su imali podršku središnje
vlasti i Zemaljske vlade. Na taj su način uspjeli eliminirati više od jedne trećine osječkih
birača na izborima za Ustavotvornu skupštinu.
Osječki radikali htjeli su primijeniti isti postupak prema Nijemcima i na slijedećim
skupštinskim izborima u ožujku 1923. godine, no zakonska podloga o sastavljanju
biračkih popisa te sam Vidovdanski ustav nisu im to dopustili. Da se biračko pravo
za osječke Nijemce ispoštuje, pobrinuo se osječki gradski načelnik Vjekoslav Hengl,
pripadnik HZ. Osječki zajedničari, međutim, Nijemce nisu smatrali posebnom
političkom, čak ni nacionalnom skupinom, već su ih smatrali Hrvatima njemačkog
porijekla.
Nijemci u gradu Osijeku su bili politički čvrsto ujedinjeni s osječkim Hrvatima
dokle god je i hrvatska opozicija bila čvrsto ujedinjena oko Stjepana Radića. Na
skupštinskim izborima provedenim 1923., a još više onima 1925. godine, HRSS
nadmoćno je pobijedila u gradu Osijeku. Između tih dvaju izbora osnovana je i mjesna
organizacija HRSS, koju su naročito podržavali osječki Nijemci iz Novoga grada, dijela
grada naseljenog isključivo Nijemcima. Iz njihovih je redova grad Osijek 1925. dobio
i svog poslanika u Narodnoj skupštini, Ljudevita Zimmera.
Nakon što je propala suradnja između HZ i radićevaca, koji su postali HSS, i
u redovima osječkih birača Hrvata i Nijemaca došlo je do podjele, koja je rezultirala
većom rascjepkanošću do tada ujedinjenog hrvatskog biračkog tijela, čiji su značajan
dio činili Nijemci. Glavnina birača i dalje je podržavala zajedničare, koji su s dijelom
nezadovoljnika iz HSS oformili novu stranku, Hrvatsku federalističku seljačku stranku
(HFSS). Kako je Ljudevit Zimmer iz HSS-a prešao među Nikićeve disidente, jedan
dio osječkih Nijemaca priklonio se nikićevcima. Ostatak osječkih Hrvata i Nijemaca
bio je priklonjen HSS-u i Nezavisnim radnicima, tj. komunistima. Osječki su radikali
još više potencirali ovu podjelu agitirajući među osječkim Nijemcima da se priklone
Njemačkoj stranci, koje do 1927. godine u Osijeku nije bilo. I ova je stranka u Osijeku
našla svoje, iako malobrojne, pristaše, kojih je ipak bio dovoljan broj da dobiju svoj
predstavnika u gradskom zastupstvu. Osječki nikićevci i Nijemci (Njemačka stranka)
bili su priklonjeni radikalima, pa možemo reći da se njemačka politička solidarnost
s Hrvatima pokvarila. U Osijeku, gradu u kojem je dominirala HZ, nije bilo važno
tko je radićevac, a tko zajedničar, tko je Hrvat, a tko Nijemac, sve dok su zajedničari
podržavali Stjepana Radića. Nakon toga došlo je do osipanja koje nije pomoglo ni
HSS-u, a ni novoj stranci HFSS-u.

57
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 41-58
Anamarija Lukić, Miljenko Brekalo: Nijemci u političkom životu grada Osijeka ...

Nijemci u političkom životu grada Osijeka za vrijeme

Kraljevine SHS (1918.-1929.)
Sažetak
Politički život u Osijeku od uspostavljanja Kraljevstva / Kraljevine SHS (1918.) do kraja njenog
parlamentarnog razdoblja (1929.) uglavnom se svodio na suprotstavljenost političkih stranaka koje
su pripadale državnom režimu, NRS i DS te hrvatske opozicije koja je bila najzastupljenija preko HZ,
te potpomognuta HPS-om i, od 1923. godine, HRSS-om. Među stanovnicima Osijeka najbrojniji
su bili Hrvati, a zatim Nijemci. Nijemce je hrvatska strana doživljavala uglavnom kao asimilirane,
dok je velikosrpska politička mašinerija nastojala što više osječkih Nijemaca prikazati tuđincima, te
im oduzeti biračka prava pod parolom dodjeljivanja prava opcije. Nijemci su u političkom životu
najvećim dijelom bili jedinstveni s Hrvatima te podržavali ujedinjenu hrvatsku opoziciju okupljenu
oko Stjepana Radića. To je jako došlo do izražaja na skupštinskim izborima 1923. i 1925. godine,
kad je Nijemcima isteklo pravo opcije, a opozicija bila ujedinjena. Nakon prestanka suradnje između
stranaka Hrvatske zajednice i Hrvatske seljačke stranke, Nijemci su politički divergirali. Malobrojna
podrška HSS-ovim disidentima nikićevcima našla se upravo među osječkim Nijemcima Kako bi
pospješili dijeljenje i osipanje biračkog tijela hrvatskih stranaka, osječki su radikali uznastojali da se
Nijemcima ponudi i Njemačka lista. Ona među Osječanima nije našla mnogo pobornika, no ipak je
opstala, a politički smjer joj je bio, baš kao i nikićevcima, uz radikale. Tako su osječki Nijemci, koji su
do 1925. godine podržavali isključivo hrvatsku političku opciju, usmjerili svoje političke preferencije
i na hrvatsku, i na velikosrpsku-režimsku stranu, a da zapravo nisu imali ni jednu političku opciju
koja bi se zalagala baš za njemačke nacionalne interese.

Deutsche im politischen Leben der Stadt Osijek zur Zeit

des Königsreiches SKS (1918-1929)
Zusammenfassung
Das politische Leben in Osijek seit der Erschaffung des Königsreiches der SKS (1918) bis zum
Ende seiner parlamentären Zeitspanne (1929) beschränkte sich meistens auf eine Gegeneinanderstellen
der politischen Parteien, welche zu der staatlichen Regierung gehörten, NRS (VRP) und DS (DP)
sowie der kroatischen Opposition, die durch die HZ (KG) die meistvertretene war, unterstützt von
HPS (KRP) und von 1923 der HRSS (KRBP). Unter den Bewohnern von Osijek waren die Kroaten
die zahlreichsten und dann kamen die Deutschen. Die Deutschen wurden von kroatischer Seite
meistens als assimiliert betrachtet, während sich die großserbische politische Maschinerie bemühte,
je mehr osijeker Deutsche als Fremde darzustellen und ihnen ihre Wahlrechte, unter dem Titel
einer Zuteilung eines Optionsrechtes, zu enteignen. Die Deutschen waren im politischen Leben
meistens in Einheit mit den Kroaten und unterstützten die vereinte, um Stjepan Radić versammelte,
kroatische Opposition. Das kam bei den Versammlungswahlen in den Jahren 1923 und 1925 stark
zum Ausdruck, als den Deutschen das Optionsrechts ablief und die Opposition vereint war. Nach
abgelaufener Zusammenarbeit zwischen der Parteien der Kroatischen Gemeinschaft und der
Kroatischen Bauernpartei divergierten die Deutschen politisch. Die kleinzählige Unterstützung der
Dissidenten der Kroatischen Bauernpartei (nikićevci) fand sich gerade unter den osijeker Deutschen.
Um die Aufteilung und Verkrümeln des Wahlkörpers der kroatischen Parteien zu fördern, bemühten
sich die osijeker Radikalen, den Deutschen auch eine deutsche Liste anzubieten. Diese fand unter
den Osijekern nicht viel Verfechter, doch sie dauerte fort und ihre politische Richtung war, genau
wie der „nikićevci“, für die Radikale. So richteten die osijeker Deutschen, die bis 1925 ausschließlich
die kroatische Option unterstützten, ihre politische Präferenzen so auf die kroatische wie auch die
großserbische-Regimeseite ohne wirklich keine einzige politische Option zu haben, die sich eben für
die deutschen nationalen Interesse einsetzen würde.

58
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 59-82
Suzana Leček: „Sudbina vezana za sudbinu hrvatske seljačke braće“ - Njemačka...

Dr. sc. Suzana Leček, UDK 323.1(497.1)(091)

znanstvena savjetnica Izvorni znanstveni rad
Hrvatski institut za povijest - Primljeno: 14.10.2015.
Podružnica za povijest Prihvaćeno: 15.10.2015.
Slavonije, Srijema i Baranje
Slavonski Brod - Zagreb

„Sudbina vezana za sudbinu

hrvatske seljačke braće“ -
Njemačka manjina
na izborima u Kraljevini
SHS/Jugoslaviji
U radu se na temelju objavljenih i arhivskih
izvora istražuje ponašanje hrvatskih Nijemaca
na izborima (skupštinskima 1923., 1935. i 1938.
te općinskim 1936.), kako bi se pokazalo koliko je
HSS-ova politika privlačenja njemačke manjine
bila uspješna. Analiza pokazuje da se na izborima
većina pripadnika njemačke manjine opredjeljivala
za HSS i time osiguravala njegovu pobjedu u
izbornim jedinicama s etnički/nacionalno miješanim
stanovništvom.

Ključne riječi: njemačka manjina, Hrvatska

seljačka stranka, skupštinski izbori, općinski izbori

59
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 59-82
Suzana Leček: „Sudbina vezana za sudbinu hrvatske seljačke braće“ - Njemačka...

Uvod
Ulaskom u novu državu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca 1918., Hrvatska nije
riješila problem male države (nacije) u multinacionalnoj državi s neravnomjernom
raspodjelom moći, kao što je to bilo u propaloj Austro-Ugarskoj Monarhiji. Štoviše,
u novoj se državi njen položaj pogoršao, jer joj više nije priznavano pravo državnosti
(određena tradicionalna autonomija), a centralizam i unitarizam ozbiljno su narušili
nacionalnu suverenost te građanska prava pojedinca. To je od samog početka stvaralo
jak otpor i koncentriranje političkih snaga oko stranke koja je najbolje izrazila duh
vremena i ponudila zadovoljavajući nacionalni i socijalni program. Bila je to Hrvatska
(pučka, republikanska) seljačka stranka (dalje: HSS), koja je svojim programom uspješno
objedinila moderna prava pojedinca (građanske slobode), nacije (suverenost) te novu
ideju socijalne solidarnosti.1 Time je privukla većinu hrvatskih birača, čiji je postotak
- dijelom zahvaljujući i sve većoj državnoj represiji koja je izazivala revolt – dosezao, a
u pojedinim izbornim jedinicama i prelazio, 90% glasova. U sve oštrijem sučeljavanju i
polarizaciji političke scene, na hrvatskom području su se brzo sukobila dva nepomirljiva
tabora: oporbeni (federalistički) i režimski (centralističko-unitaristički).
Obje su strane raznim sredstvima nastojale osigurati što širu podršku, ne
zaboravljajući pri tom ni nacionalne manjine. Štoviše, njihov velik udio u ukupnom
stanovništvu Slavonije, Srijema i Baranje, učinio ih je presudnim čimbenikom na nekim
izborima, a to je značilo da ih je približavao središtu zanimanja sukobljenih strana. Pri
tome je ona režimska raspolagala širom lepezom „uvjeravanja“ (privilegije-represija),
a HSS uglavnom privlačenjem pozitivnim programom. Njemačka manjina – kao i sve
ostale – našla se tako „između čekića i nakovnja“, a na njeno političko opredjeljenje
utjecali su razni čimbenici (stupanj asimilacije, stranačka promidžba, politika države
prema manjinama, a kasnije i utjecaj Kulturbunda). U literaturi je spominjana uopćena
razlika između njemačke manjine u Hrvatskoj, koji su se znatnim dijelom opredjeljivali
za oporbenu HSS, te vojvođanskih Nijemaca, koji su mahom podupirali režimske
stranke ili njima blisku Njemačku stranku (Partei der Deutschen).2
Ovim prilogom pokušala se provjeriti ta tvrdnja, barem u mjeri u kojoj to
omogućavaju nedostatni izvori. Njime se nastavlja istraživanje odnosa HSS-a, kao
nositelja hrvatske politike, i njemačke manjine. Znamo kako je stranka nastojala privući
Folksdojčere ne samo programom, nego i konkretnim potezima. Jamčenu kulturnu
autonomiju pokušali su provesti u djelo zasebnim stranačkim novinama na njemačkom
(Freies Heim), skupštinama na kojima su stranački poslanici govorili njemačkim jezikom,
a uključivanje u stranačku organizaciju trebalo je potvrditi obećanja stranke da će

1
Najbolji kratki pregled povijesti Hrvatske seljačke stranke: Hrvoje Matković, Povijest Hrvatske seljačke stranke,
Zagreb 1999.
2
Dokumentation der Vertreibung der Deutschen aus Ost-Mitteleuropa., Bd. 5. Das Schicksal der Deutschen in
Jugoslawien, Augsburg 1994.3, 34E, 36E; Dušan Biber, Nacizem in Nemci v Jugoslaviji, Ljubljana 1966., 37,
68; Zoran Janjetović, Deca careva, pastorčad kraljeva. Nacionalne manjine u Jugoslaviji 1918-1941, Beograd
2005., 194, 202, 204.

60