0.

Vježbe za deriviranje:
𝒅𝒒
Pronađite 𝒅𝒑:

𝟏𝟐
a) 𝒒 = 𝒑𝟐
𝟏𝟎−𝒒
b) 𝒑 = 𝒒
c) 𝒒 = 𝟐. 𝟑𝒑 − 𝟏𝟐
d) 𝒑 = 𝟎. 𝟔𝒒 + 𝟐𝟎

Pronađite sve parcijalne derivacije:

e) 𝒖 = 𝒒𝟎.𝟒
𝟏 𝒒𝟐
𝟎.𝟔

f) 𝑰 = 𝟐𝒒𝟏 + 𝟖𝒒𝟐
g) 𝒖 = 𝒒𝟐 + 𝟒𝒍𝒏𝟐𝒒𝟏
h) 𝒒 = 𝟐𝑲𝟑 𝑳𝟒
i) 𝒒 = (𝑲𝟐 + 𝑳𝟐 )𝟎.𝟓
𝒍𝒏𝟐 𝒙𝒚𝟐 −𝒆𝒍𝒏𝒙
j) 𝒇(𝒙, 𝒚) = Nađite samo parc. derivaciju po y!
𝒙𝒍𝒏𝒙

1. Zadana je sljedeća tablica ponude i potražnje:

p Qs Qd
3 6 14
6 8 10
9 12 6
12 14 2

𝑞 −𝑞
a) Kako glasi jednadžba ponude? (hint: 𝑞 − 𝑞1 = 𝑝2 −𝑝1 (𝑝 − 𝑝1 ) )
2 1
b) Kako glasi jednadžba potražnje?
c) Izračunajte elastičnost ponude i potražnje pri p = 3 (koristiti tablične podatke) (Hint: 𝐸𝑑 =
𝑝 ∆𝑞
)
𝑞 ∆𝑝
d) Izračunajte elastičnost ponude i potražnje pri p = 6 (koristiti funkcije ponude i potražnje)
𝑝̅ ∆𝑞
e) Izračunajte lučnu elastičnost ponude i potražnje kada cijena raste s 3 na 12 kuna ( 𝐸̂𝑑 = 𝑞̅ ∆𝑝)
f) Nacrtajte ovu ponudu i potražnju (ALI NE CRTANJEM TOČAKA IZ TABLICE VEĆ CRTANJEM
FUNKCIJA)
g) Koliki je višak/manjak pri cijeni p = 9?
h) Pri kojoj se cijeni i količini postiže ravnoteža?

2. Na nekom je tržištu u godinu dana utrošeno 25 mil. t celuloze čija je cijena 12500
kn po toni. Elastičnost ponude je bila 1,1, a potražnje -1,2.
a) Izvedite funkcije ponude i potražnje konstantne elastičnosti te ih nacrtajte.

b) Izvedite linearne funkcije ponude i potražnje te ih nacrtajte na prethodnom grafu.

3. Odredite dohodovnu elastičnost u točki A Engelove krivulje:

I

A EC

0 q

4. Odredite cjenovnu elastičnost ponude u točki A:

A s

0 q

5. Cijena proizvoda 1 je p1 = 2 kn, a proizvoda 2 p2 = 3 kn. Potrošač ima 60 kn.

Pronađite optimalnu košaru, zadani budžetski pravac, optimalnu korisnost i krivulju
indiferencije te nacrtajte graf ako je potrošačeva funkcija korisnosti:

a) 𝑢 = 𝑞10.2 𝑞20.8

b) 𝑢 = (𝑞10.5 + 𝑞20.5 )2

c) 𝑢 = 𝑞1 + 2𝑞2

6. Cijena proizvoda 1 je p1 = 5 kn, a proizvoda 2 p2 = 3 kn. Želi zadržati razinu

korisnosti u = 100. Pronađite jednadžbu zadane krivulje indiferencije, optimalnu
košaru, najmanji izdatak i optimalni budžetski pravac te nacrtajte graf ako je
potrošačeva funkcija korisnosti:
a) 𝑢 = 𝑞12 𝑞20.5

b) 𝑢 = (𝑞10.5 + 𝑞20.5 )2

c) 𝑢 = 2𝑞1 + 2𝑞2

7. Cijena piva je 5 kuna po konzervi, a cijena pereca je 6 kn po vrećici. Potrošač ima

30 kn. Ako za kupljenih 5 piva potrošač dobije 6. gratis nacrtajte ovo budžetsko
ograničenje.

Pogledajte kako izgleda 3d funkcija korisnosti

a) (Cobb-Douglasova): Ako je α = 0.5:

http://www.wolframalpha.com/input/?i=Plot%5B%28x*y%29%5E0.5%2C%7Bx%2C0%2
C1%7D%2C%7By%2C0%2C1%7D%5D

(ispod nje su konture, odnosno krivulje indiferencije koje joj pripadaju)

b) (Cobb-Douglasova): Ako je α = 0.2:

http://www.wolframalpha.com/input/?i=Plot%5Bx%5E0.2*y%5E0.8%2C%7Bx%2C0%2C
1%7D%2C%7By%2C0%2C1%7D%5D

Primijetite kako su krivulje indiferencije naklonjene prema osi y!

c) CES: ρ = 0.2

http://www.wolframalpha.com/input/?i=Plot%5B%7B%28x%5E0.2%2By%5E0.2%29%5
E5%7D%2C%7Bx%2C0%2C1%7D%2C%7By%2C0%2C1%7D%5D

Primijetite kako su krivulje indiferencije blago zakrivljene!

d) CES: ρ = -1000000

http://www.wolframalpha.com/input/?i=Plot%5B%7B%28x%5E-1000000%2By%5E-
1000000%29%5E%28-
0.000001%29%7D%2C%7Bx%2C0%2C1000000%7D%2C%7By%2C0%2C1000000%7D
%5D

krivulje indiferencije su gotovo L oblika

1. Zadana je funkcija potražnje q = -ap + b te funkcija ponude q = c.

a) Kolika je ravnotežna količina i cijena?

b) Kolika je elastičnost potražnje pri q = b/2?
c) Koliki je potrošačev i proizvođačev probitak?
d) Neka je a = 2, b = 12 i c = 4. Koliki bi bio manjak/ višak pri cijeni p = 10? Nacrtajte ovu
ponudu i potražnju.

2. Linearna ponuda i potražnja je zadana tablično:

P Qs Qd
3 11 20
5 12 18
7 13 16
9 14 14
a) Izračunajte lučnu elastičnost ponude i potražnje kad cijena raste s 3 na 9 kuna.
b) Izvedite jednadžbe ponude i potražnje.
c) Izračunajte cjenovnu elastičnost ponude i potražnje pri cijeni p = 5.

2. Zadana je funkcija potražnje 𝒒𝑨 = 𝒑−𝟐 𝟐 𝟐

𝑨 𝒑𝑩 𝑰 . Izračunajte Marshallove elastičnosti te ih
protumačite i objasnite što znače dobivene vrijednosti.

3. Zadana je funkcija potražnje 𝒒𝑨 = 𝟒𝒑𝑨. Izračunajte Marshallove elastičnosti te ih

protumačite i objasnite što znače dobivene vrijednosti.

4. Na nekom je tržištu ravnotežna cijena i količina p = 4 i q = 8. Elastičnost ponude je Es = 2, a

elastičnost potražnje Ed = -4. Izvedite linearne ponude i potražnje te ponude i potražnje
konstantne elastičnosti, a potom ih skicirajte NA ISTOM GRAFU.

5. Skicirajte linearnu Engelovu krivulju za inferiorno dobro i Engelovu krivulju kod

konstantne dohodovne elastičnosti za nužno dobro.

6. Grafički odredite elastičnost sljedeće ponude:

p
A

q
1. Zadana je funkcija potražnje q = a/p te funkcija ponude q = bp.

a) Kolika je ravnotežna količina i cijena?

b) Kolika je elastičnost potražnje i ponude?
c) Koliki je proizvođačev probitak?
d) Neka je a = 1 i b = 4. Koliki bi bio manjak/ višak pri cijeni p = 0,25? Nacrtajte ovu ponudu i
potražnju.

2. Linearna ponuda i potražnja je zadana tablično:

P Qs Qd
3 10 18
5 11 16
7 12 14
9 13 12
a) Izračunajte lučnu elastičnost ponude i potražnje kad cijena raste s 5 na 9 kuna.
b) Izvedite jednadžbe ponude i potražnje.
c) Izračunajte cjenovnu elastičnost ponude i potražnje pri cijeni p = 6.

2. Zadana je funkcija potražnje 𝒒𝑨 = 𝒑−𝟎,𝟓

𝑨 𝒑−𝟐
𝑩 𝑰 . Izračunajte Marshallove elastičnosti te ih
−𝟏

protumačite i objasnite što znače dobivene vrijednosti.

3. Zadana je funkcija potražnje 𝒒𝑨 = 𝟒𝒑𝑩. Izračunajte Marshallove elastičnosti te ih

protumačite i objasnite što znače dobivene vrijednosti.

4. Na nekom je tržištu ravnotežna cijena i količina p = 12 i q = 18. Elastičnost ponude je Es =

1,5, a elastičnost potražnje Ed = -0,5. Izvedite linearne ponude i potražnje te ponude i
potražnje konstantne elastičnosti, a potom ih skicirajte NA ISTOM GRAFU.

5. Skicirajte linearnu elastičnu ponudu i križnu funkciju potražnje dobra A u ovisnosti o

cijeni dobra B ako su dobra A i B neovisna dobra.

6. Grafički odredite elastičnost u točki A sljedeće Engelove krivulje. Koja je to vrsta

elastičnosti?

I
A

q
1. Ako potrošač ima 50 kuna koje troši na kekse i čokoladu, te ako keksi koštaju 20
kn, a čokolada 10 kn, nacrtajte budžetski prostor ako postoji akcija:
a) 2 keksi + 1 čokolada gratis
b) 2 čokolade + 1 keksi gratis

c) 1 keksi + 1 keksi gratis.

Najčešće vrste funkcija korisnosti:

A. Cobb-Douglasova funkcija korisnosti: 𝑢(𝑞1 , 𝑞2 ) = 𝑞1𝛼 𝑞21−𝛼

Svojstva: MRS opada, MU opada, 𝑒21 = 1 (krivulja indiferencije kao na slici 43 za 𝑒21 = 1).
1
𝜌 𝜌
B. CES funkcija korisnosti: 𝑢(𝑞1 , 𝑞2 ) = (𝛼1 𝑞1 + 𝛼2 𝑞2 )𝜌

Svojstva: MRS opada, MU opada, 𝑒21 = 𝑐𝑜𝑛𝑠𝑡. , ali može poprimiti sve realne vrijednosti
(krivulje indiferencije kao na slici 43, sve mogućnosti)

C. Linearna funkcija korisnosti: 𝑢(𝑞1 , 𝑞2 ) = 𝛼1 𝑞1 + 𝛼2 𝑞2

Specijalni slučaj CES funkcije kada je 𝜌 = 1. MRS = const., MU = const., 𝑒21 = ∞. Krivulje
indiferencije su kao na slici 40.
𝑞1 𝑞2
D. Leontijevljeva funkcija korisnosti: 𝑢(𝑞1 , 𝑞2 ) = min{ , }
𝛼1 𝛼2

Krivulje indiferencije su kao na slici 39. MRS i MU se ne računaju, 𝑒21 = 0.

E. Kvazilinearna funkcija korisnosti: 𝑢(𝑞1 , 𝑞2 ) = 𝑞1 + 𝜃(𝑞2 )

1
Svojstva: 𝑀𝑅𝑆12 = 𝑀𝑈 (MRS ne ovisi o količini proizvoda 1 kao kod linearne funkcije, ali se
2
mijenja s promjenom količine proizvoda 2). Krivulje indiferencije su identične i uvijek jednako
udaljene za iste promjene u razinama korisnosti, ali nisu linearne. Elastičnost supstitucije je
varijabilna (VES funkcija).

1.3. Potrošačeva ravnoteža

A. Maksimizacija korisnosti uz budžetsko ograničenje

Potrošač koji troši cjelokupni dohodak nastoji maksimizirati korisnost:

max 𝑢(𝑞1 , 𝑞2 )
 uz ograničenje:

𝑝1 𝑞1 + 𝑝2 𝑞2 = 𝐼

Optimizacija se provodi korištenjem Lagrangeove funkcije Iz koje slijedi:

𝑝1 𝑀𝑈1
= = 𝑀𝑅𝑆12 (uvjet za unutarnje rješenje)
𝑝2 𝑀𝑈2

Slika 1: Maksimizacija korisnosti uz zadani dohodak

Uvrštavanjem u budžetsko ograničenje dobiva se 𝑞1∗ i 𝑞2∗ , košarica dobara koja maksimizira
zadovoljstvo potrošača, a ako je obrubljeni Hessijan Lagrangeove funkcije pozitivan zadovoljeni su i
dovoljni uvjeti. Dobivene točke su 𝑞1∗ (𝑝1 , 𝑝2 , 𝐼) i 𝑞2∗ (𝑝1 , 𝑝2 , 𝐼).
𝑝1
Ako niti za jednu košaru dobara nije moguće postići uvjet = 𝑀𝑅𝑆12 tada se radi o kutnom
𝑝2
rješenju. Uvjeti za kutno rješenje problema maksimizacije korisnosti su:
𝑝1 𝐼
Ako je 𝑝2
< 𝑀𝑅𝑆12 za svaku košaru dobara tada je rješenje 𝑞1∗ = 𝑝 , 𝑞2∗ = 0
1

𝑝1 𝐼
Ako je 𝑝2
> 𝑀𝑅𝑆12 za svaku košaru dobara tada je rješenje 𝑞1∗ = 0, 𝑞2∗ = 𝑝
2

B. Minimizacija izdataka uz zadanu razinu korisnosti

Ako potrošač ne želi potrošiti sav dohodak već želi zadržati određenu razinu korisnosti 𝑢̅, dobiva se
dualni problem minimizacije izdataka:

min 𝐸(𝑞1 , 𝑞2 ) = 𝑝1 𝑞1 + 𝑝2 𝑞2

uz ograničenje:

𝑢(𝑞1 , 𝑞2 ) = 𝑢̅
Rješavanjem ovoga problema dobije se isti uvjet za unutarnje rješenje:
𝑝1 𝑀𝑈
𝑝2
= 𝑀𝑈1 = 𝑀𝑅𝑆12
2

Slika 2: Minimizacija izdataka uz zadanu razinu korisnosti

Uvrštavanjem u krivulju indiferencije dobiju se stacionarne točke 𝑞1∗ i 𝑞2∗ , košarica dobara pri kojoj
se željeno zadovoljstvo ostvaruje uz najniže izdatke. Pritom obrubljeni Hessijan mora biti negativan.
Dobivene točke su 𝑞1∗ (𝑝1 , 𝑝2 , 𝑢̅) i 𝑞2∗ (𝑝1 , 𝑝2 , 𝑢̅).
𝑝1
Ako niti za jednu košaru dobara nije moguće postići uvjet = 𝑀𝑅𝑆12 tada se radi o kutnom
𝑝2
rješenju. Uvjeti za kutno rješenje problema minimizacije izdataka su:
𝑝1
Ako je 𝑝2
< 𝑀𝑅𝑆12 za svaku košaru dobara tada je rješenje 𝑞2∗ = 0 , a 𝑞1∗ se može izračunati
uvrštavanjem u jednadžbu 𝑢̅ = 𝑢(𝑞1∗ , 0).
𝑝1
Ako je 𝑝2
> 𝑀𝑅𝑆12 za svaku košaru dobara tada je rješenje 𝑞1∗ = 0, a 𝑞2∗ se može izračunati
uvrštavanjem u jednadžbu 𝑢̅ = 𝑢(0, 𝑞2∗ ).

F. Ekvivalentna i kompenzirajuća varijacija

Neka su cijene dobara 1 i 2 𝑝1 i 𝑝2 , dohodak I te funkcija korisnosti 𝑢(𝑞1 , 𝑞2 ) i neka se promijeni

cijena dobra 1 na 𝑝1′ . Tada je ekvivalentna varijacija jednaka promjeni dohotka kojom bi se dostigla
ista razina zadovoljstva kao i promjenom cijene 𝑝1′ . Kompenzirajuća varijacija je razlika u dohotku
kojom bi se mogla kompenzirati promjena cijene kako bi se ostalo na početnoj razini zadovoljstva.

𝐸𝑉 = 𝑒(𝑝1 , 𝑝2 , 𝑢′) − 𝐼 (ekvivalentna varijacija)

𝐶𝑉 = 𝐼 − 𝑒(𝑝1′ , 𝑝2 , 𝑢) (kompenzirajuća varijacija)

 q2
eC ( p1 ' , p2 , u )

CV

EV
D
B A
I  p1q1  p2q2
C
u  v( p1 , p2 , I )
eE ( p1 , p2 , u' )

u'  v( p1 ' , p2 , I )
I  p1 ' q1  p2 q2

0 q1

Slika 3: Ekvivalentna i kompenzirajuća varijacija

Početna ravnoteža je u točki A. Promjenom cijene proizvoda 1 nova je ravnoteža u točki B i doseže
se niža razina korisnosti u'. Najmanji mogući dohodak kojim bi se, pri početnim cijenama, moglo
dostignuti zadovoljstvo u' je 𝑒(𝑝1 , 𝑝2 , 𝑢′) pri čemu bi se potrošač nalazio u točki C. Najmanji mogući
dohodak kojim bi se, pri novim cijenama, mogla održati početna razina zadovoljstva u je 𝑒(𝑝1′ , 𝑝2 , 𝑢),
a potrošač bi se nalazio u točki D.

Primjer 5. Funkcija korisnosti je 𝒖 = 𝒒𝟏 + 𝐥𝐧 𝒒𝟐

a) Izračunajte granične korisnosti i graničnu stopu supstitucije. O kakvoj se funkciji radi?

1 𝑀𝑈1 1
𝑀𝑈1 = 1, 𝑀𝑈2 = , 𝑀𝑅𝑆12 = = = 𝑞2
𝑞2 𝑀𝑈2 1⁄𝑞
2
Kako MRS ovisi o količini jednoga dobra, a u drugoj ne ovisi, radi se o kvazilinearnoj funkciji
korisnosti.

b) Izračunajte elastičnost supstitucije u potrošnji.

𝑞2
𝑑 ln 𝑑(ln 𝑞2 − ln 𝑞1 ) 𝑑 ln 𝑞1 𝑞2
𝑞1
𝑒21 = = =1− =1−
𝑑𝑀𝑅𝑆12 𝑑 ln 𝑞2 𝑑 ln 𝑞2 𝑞1

Rezultat pokazuje da, za razliku od CES i Cobb-Douglasove funkcije, kvazilinearna funkcija ima
varijabilnu elastičnost supstitucije (VES funkcija).

c) Nacrtajte krivulje indiferencije kada je u = 2, 3 i 4.

𝑢̅ = 𝑞1 + ln 𝑞2

ln 𝑞2 = 𝑢̅ − 𝑞1
 𝑞2 = 𝑒 𝑢̅− 𝑞1
Jednadžbe krivulja indiferencije su 𝑞2 = 𝑒 2− 𝑞1 , 𝑞2 = 𝑒 3− 𝑞1 i 𝑞2 = 𝑒 4− 𝑞1 .
{UBACI GRAF!!! &&& }

d) Nađite optimalnu košaru dobara ako potrošač ima 100 kuna, proizvod 1 košta 10 kuna, a
proizvod 2 košta 5 kuna.
𝑝1
𝑀𝑅𝑆12 =
𝑝2
10
𝑞2 = =2
5
Budžetski pravac je: 10𝑞1 + 5𝑞2 = 100, a kada se uvrsti poznata količina dobra 2 dobije se:
10𝑞1 + 5 ∙ 2 = 100 ⇒ 𝑞1 = 9, 𝑢 = 9 + ln 2 = 9,693

e) Nacrtajte ovu ravnotežu.

Budžetski pravac: 10𝑞1 + 5𝑞2 = 100 ⟹ 𝑞2 = 20 − 2𝑞1
Najviša krivulja indiferencije: 𝑞2 = 𝑒 9,693− 𝑞1

3. Pave kupuje dva proizvoda i nastoji maksimizirati vlastito zadovoljstvo opisano funkcijom
𝟐
korisnosti 𝒖(𝒒𝟏 , 𝒒𝟐 ) = (√𝒒𝟏 + √𝒒𝟐 ) . Cijene proizvoda su p1 = 2 kune i p2 = 8 kuna. Pave ima
1200 kuna koje u potpunosti troši.
a) Iskažite optimizacijski problem.
b) Pronađite optimalnu košaru dobara i maksimalnu razinu korisnosti.
c) Kako glasi jednadžba najviše krivulje indiferencije?

𝟑
4. Antina funkcija korisnosti je 𝒖(𝒒𝟏 , 𝒒𝟐 ) = ( 𝟑√𝒒𝟏 + 𝟑√𝒒𝟐 ) . Anto želi zadržati postojeću razinu
zadovoljstva u = 4, a cijene su p1 = 2 kune i p2 = 2 kune.
a) Iskažite optimizacijski problem.
b) Pronađite optimalnu košaru dobara i minimalnu razinu izdataka.
c) Kako glasi najniži budžetski pravac?

5. Ivana kupuje dva proizvoda koji su savršeni supstituti. Njezina je funkcija korisnosti
𝒖(𝒒𝟏 , 𝒒𝟐 ) = 𝒒𝟏 + 𝟐𝒒𝟐 . Cijene proizvoda su p1 = 6 kuna i p2 = 3 kune, a Ivana želi naći
najjeftiniju kombinaciju dobara kojom bi ostvarila razinu korisnosti u = 4.
a) Iskažite optimizacijski problem.
b) Pronađite optimalnu košaru dobara i minimalnu razinu izdataka.
c) Kako glasi najniži budžetski pravac?

6. Barina funkcija korisnosti je 𝒖(𝒒𝟏 , 𝒒𝟐 ) = 𝒒𝟏 + √𝒒𝟐. Bara ima dohodak I, a cijene su p1 i p2 .

a) O kakvoj se funkciji korisnosti radi?
b) Iskažite problem maksimizacije korisnosti.
c) Izvedite Walrasove funkcije potražnje za oba dobra.
d) Pronađite optimalnu košaru dobara i maksimalnu korisnost ako su cijene p1 = 16 kn, p2 = 2 kn i
dohodak I = 64 kn.
e) Kako glasi jednadžba krivulje indiferencije?

7. Funkcija korisnosti je 𝒖(𝒒𝟏 , 𝒒𝟐 ) = √𝒒𝟏 𝒒𝟐 , cijena dobra 1 je 4 kune, a cijena dobra 2 je 16

kuna. Potrošač na raspolaganju ima 64 kuna.
a) Ako cijena dobra 1 poraste na 16 kuna nađite promjenu dohotka koja bi dovela potrošača na istu
razinu blagostanja kao i promjena cijene proizvoda 1 s 4 na 16 kuna (ekvivalentna varijacija).
b) Ako cijena dobra 1 poraste s 4 kune na 16 kuna nađite promjenu dohotka koja bi dovela
potrošača na početnu razinu blagostanja (kompenzirajuća varijacija).

Rješenja zadataka za vježbu:

2
3. a) max 𝑢(𝑞1 , 𝑞2 ) = (√𝑞1 + √𝑞2 ) uz ograničenje 2𝑞1 + 8𝑞2 = 1200 b) q1 = 30, q2 = 480, u = 750;
2
c) Krivulja indiferencije: 𝑞2 = (562500 − 𝑞10,5 )
3
4. a) min 𝐸(𝑞1 , 𝑞2 ) = 2𝑞1 + 2𝑞2 uz ograničenje 4 = ( 3√𝑞1 + 3√𝑞2 ) ; b) q1 = 0,5, q2 = 0,5, e = 2; c)
Budžetski pravac: 2𝑞1 + 2𝑞2 = 2

5. a) min 𝐸(𝑞1 , 𝑞2 ) = 6𝑞1 + 3𝑞2 uz ograničenje 4 = 𝑞1 + 2𝑞2 ; b) q1 = 0, q2 = 2, e = 6 (Napomena:

kako je MRS manji od omjera cijena slijedi da je q1 = 0, a taj se rezultat uvrštava u ograničenje i
dobiva se q2); c) Budžetski pravac: 6𝑞1 + 3𝑞2 = 6

6. a) Kvazilinearna funkcija korisnosti; b) max 𝑢(𝑞1 , 𝑞2 ) = 𝑞1 + √𝑞2 uz ograničenje 9𝑞1 + 18𝑞2 =

𝑰 𝒑 𝒑𝟐
46 ; c) 𝒒𝑾 𝟏 𝑾
𝟏 (𝒑𝟏 , 𝒑𝟐 , 𝑰) = 𝒑 − 𝟒𝒑 , 𝒒𝟐 (𝒑𝟏 , 𝒑𝟐 , 𝑰) = 𝟒𝒑𝟐 d) q1 = 2, q2 = 16, u = 6; e) 𝑞2 = (6 − 𝑞1 )
𝟏 2
𝟏 𝟐 𝟐

𝑝 𝛼 4 0,5
7. a) 𝐸𝑉 = 𝐼 [( 1′ ) − 1] = 64 [( ) − 1] = −32 𝑘𝑛. Porast cijene p1 s 4 na 16 kuna je
𝑝1 16
𝛼
𝑝′ 16 0,5
ekvivalentan prepolovljenom dohotku; b) 𝐶𝑉 = 𝐼 [1 − (𝑝1 ) ] = 64 [1 − ( 4 ) ] = −64 𝑘𝑛.
1

Porast cijene p1 s 4 na 16 kuna potrebno je kompenzirati s dvostruko većim dohotkom kako bi

potrošač zadržao početnu razinu korisnosti.
C. Walrasova (Marshallova) funkcija potražnje

Walrasova funkcija potražnje se izvodi iz PCC krivulje pri čemu se pretpostavlja da potrošač nastoji
maksimizirati korisnost trošeći cijeli dohodak:

max 𝑢(𝑞1 , 𝑞2 )

uz ograničenje: (1)

𝑝1 𝑞1 + 𝑝2 𝑞2 = 𝐼

Optimizacija se provodi korištenjem Lagrangeove funkcije:

ℒ(𝑞1 , 𝑞2 , 𝜆) = 𝑢(𝑞1 , 𝑞2 )– 𝜆(𝑝1 𝑞1 + 𝑝2 𝑞2 – 𝐼) (2)

Rješenja problema je košara ( 𝑞1∗ (𝑝1 , 𝑝2 , 𝐼) i 𝑞2∗ (𝑝1 , 𝑝2 , 𝐼) ). Ako se cijene i dohodak prestanu
promatrati kao parametri već kao varijable tada se više ne radi o točkama već o Marshallovim
(Walrasovim) funkcijama potražnje 𝑞1𝑊 (𝑝1 , 𝑝2 , 𝐼) i 𝑞1𝑊 (𝑝1 , 𝑝2 , 𝐼). U Walrasovim funkcijama potražnje
sadržan je i efekt dohotka i efekt supstitucije.

D. Indirektna funkcija korisnosti i Royev identitet

Uvrštavanjem količina dobara 𝑞1∗ i 𝑞2∗ kojima se maksimizira korisnost u funkciju korisnosti dobiva
se:

𝑢(𝑞1∗ , 𝑞2∗ ) = 𝑢[𝑞1𝑀 (𝑝1 , 𝑝2 , 𝐼), 𝑞1𝑀 (𝑝1 , 𝑝2 , 𝐼)] = 𝑣(𝑝1 , 𝑝2 , 𝐼) (3)

𝑣(𝑝1 , 𝑝2 , 𝐼) se naziva indirektnom funkcijom korisnosti koja je maksimand problema (1), odnosno
predstavlja maksimalnu korisnost pri određenim cijenama i dohotku.

Prema teoremu ovojnice može se utvrditi kako je derivacija maksimanda (u ovom slučaju
𝑣(𝑝1 , 𝑝2 , 𝐼)) po nekoj varijabli isto što i derivacija Lagrangeove funkcije (2) po istoj varijabli. Stoga
vrijedi:
𝜕𝑣 𝜕ℒ
𝜕𝑝1
= 𝜕𝑝 = −𝜆𝑞1 (4)
1

𝜕𝑣 𝜕ℒ
𝜕𝑝2
= 𝜕𝑝 = −𝜆𝑞2 (5)
2

𝜕𝑣 𝜕ℒ
𝜕𝐼
= 𝜕𝐼
= −𝜆 (6)

Ako se podijeli (4) sa (6) i (5) sa (6) dobije se:

𝜕𝑣
𝜕𝑝1 𝜆𝑞1
𝜕𝑣 =− −𝜆
= 𝑞1 (7)
𝜕𝐼
 𝜕𝑣
𝜕𝑝2 𝜆𝑞2
𝜕𝑣 =− −𝜆
= 𝑞2 (8)
𝜕𝐼

Kako je funkcija v funkcija maksimalne korisnosti, tada su 𝑞1 i 𝑞2 optimalne vrijednosti funkcije

korisnosti 𝑞1𝑀 (𝑝1 , 𝑝2 , 𝐼) i 𝑞1𝑀 (𝑝1 , 𝑝2 , 𝐼) pa se može zapisati:
𝜕𝑣
𝜕𝑝1
𝜕𝑣 = 𝑞1𝑀 (9)
𝜕𝐼
𝜕𝑣
𝜕𝑝2
𝜕𝑣 = 𝑞2𝑀 (10)
𝜕𝐼

pri čemu se rezultati (10) i (11) nazivaju Royevim identitetom. Drugim riječima, Marshallova
funkcija potražnje jednaka je omjeru prvih derivacija neizravne funkcije korisnosti po cijeni
promatranoga dobra i po dohotku.

E. Hicksova funkcija potražnje

Hicks je razmatrao slučaj u kojemu potrošač nastoji zadržati postojeću razinu korisnosti pri
promjeni cijena. Takav potrošač pri padu cijena štedi dio dohotka, a pri porastu cijena se zadužuje.
Na taj način potrošač nije pod utjecajem efekta dohotka već samo efekta supstitucije. Stoga se
Hicksova funkcija potražnje izvodi rješavanjem problema minimizacije izdataka:

min 𝐸(𝑞1 , 𝑞2 ) = 𝑝1 𝑞1 + 𝑝2 𝑞2

uz ograničenje: (11)

𝑢(𝑞1 , 𝑞2 ) = 𝑢̅

Lagrangeova funkcija tada glasi:

𝐿(𝑞1 , 𝑞2 , 𝑢̅) = 𝑝1 𝑞1 + 𝑝2 𝑞2 − 𝜇[𝑢(𝑞1 , 𝑞2 ) − 𝑢̅] (12)

Rješenja problema optimizacije je košara dobara ( 𝑞1∗ (𝑝1 , 𝑝2 , 𝑢̅) i 𝑞2∗ (𝑝1 , 𝑝2 , 𝑢̅) ). Ako se cijene i
korisnost prestanu promatrati kao parametri tada se više ne radi o točkama već o Hicksovim
funkcijama potražnje 𝑞1𝐻 (𝑝1 , 𝑝2 , 𝑢) i 𝑞2𝐻 (𝑝1 , 𝑝2 , 𝑢). U Hicksovim funkcijama potražnje sadržan je
samo efekt supstitucije.

F. Funkcija minimalnih izdataka i Shephardova lema

Uvrštavanjem količina dobara 𝑞1∗ i 𝑞2∗ kojima se minimiziraju izdaci u funkciju izdataka dobiva se:

𝐸(𝑞1 , 𝑞2 ) = 𝐸[𝑞1𝐻 (𝑝1 , 𝑝2 , 𝑢), 𝑞2𝐻 (𝑝1 , 𝑝2 , 𝑢)] = 𝑒(𝑝1 , 𝑝2 , 𝑢) (13)

𝑒(𝑝1 , 𝑝2 , 𝑢) se naziva funkcijom minimalnih izdataka koja je minimand problema (10).

Prema teoremu ovojnice derivacija minimanda (u ovom slučaju 𝑒(𝑝1 , 𝑝2 , 𝑢)) po nekoj varijabli je isto
što i derivacija Lagrangeove funkcije (11) po istoj varijabli. Stoga vrijedi:
𝜕𝑒 𝜕ℒ
𝜕𝑝1
= 𝜕𝑝 = 𝑞1 (14)
1

𝜕𝑒 𝜕ℒ
𝜕𝑝2
= 𝜕𝑝 = 𝑞2 (15)
2

Kako je funkcija 𝑒(𝑝1 , 𝑝2 , 𝑢) funkcija minimalnih izdataka, tada su 𝑞1 i 𝑞2 jednaki Hicksovim

funkcijama potražnje 𝑞1𝐻 (𝑝1 , 𝑝2 , 𝑢) i 𝑞1𝐻 (𝑝1 , 𝑝2 , 𝑢) pri kojima se izdaci minimiziraju. Stoga se može
zapisati:
𝜕𝑒
= 𝑞1𝐻 (16)
𝜕𝑝1

𝜕𝑒
𝜕𝑝2
= 𝑞2𝐻 (17)

Rezultati (16) i (17) se nazivaju Shephardovom lemom.

G. Odnos Hicksove i Marshallove potražnje te jednadžba Sluckog1

Neka se u problemu minimizacije izdataka (10), kojim se izvode Hicksove funkcije potražnje, zadana
razina korisnosti 𝑢̅ zamijeni neizravnom funkcijom korisnosti 𝑣(𝑝1 , 𝑝2 , 𝐼):

𝑢̅ = 𝑣(𝑝1 , 𝑝2 , 𝐼) (18)

Tada je rješenje problema minimizacije izdataka istovjetno rješenju problema maksimizacije

korisnosti, odnosno:

𝑞1𝐻 = 𝑞1𝑀 i 𝑞2𝐻 = 𝑞2𝑀 (19)

Isto tako, neka se u problemu maksimizacije korisnosti (1) zadana razina dohotka I zamijeni
funkcijom minimalnih izdataka 𝑒(𝑝1 , 𝑝2 , 𝑢):

𝐼 = 𝑒(𝑝1 , 𝑝2 , 𝑢) (20)

Tada također dobiva jednakost (21). Stoga se može zapisati:

𝑞1𝐻 (𝑝1 , 𝑝2 , 𝑢) = 𝑞1𝑀 [𝑝1 , 𝑝2 , 𝑒(𝑝1 . 𝑝2 , 𝑢)] (21)

1
(rus. Евгений Евгениевич Слуцкий) bio je ruski ekonomist. Kako se iz nelatiničnih pisama imena
transliteriraju fonetski (eng. Slutsky, njem. Sluzki, španj. Slutski, niz. Sloetski), u hrvatskom je prikladan oblik
Jevgenij Jevgenijevič Slucki, u skladu s Pravopisom hrvatskoga jezika.
Ako se (23) derivira po cijeni p1 dobije se:

𝜕𝑞1𝐻 𝜕𝑞1𝑀 𝜕𝑞1𝑀 𝜕𝑒

𝜕𝑝1
= 𝜕𝑝1
+ ∙
𝜕𝑒 𝜕𝑝1
(22)

𝜕𝑒 𝜕𝑞1𝑀 𝜕𝑞1𝑀
Prema Shephardovoj lemi (16) vrijedi da je = 𝑞1𝐻 , a prema (20) vrijedi = jer se korisnost
𝜕𝑝1 𝜕𝑒 𝜕𝐼
maksimizira, a tada vrijedi i da je 𝑞1𝐻 = 𝑞1𝑀 . Uvrštavajući ove promjene u (22) dobije se:

𝜕𝑞1𝐻 𝜕𝑞1𝑀 𝜕𝑞1𝑀

𝜕𝑝1
= 𝜕𝑝1
+ 𝜕𝐼
∙ 𝑞1𝑀 (23)

Preuređivanjem (23) dobije se:

𝜕𝑞1𝑀 𝜕𝑞1𝐻 𝜕𝑞1𝑀

𝜕𝑝1
= 𝜕𝑝1
− 𝜕𝐼
∙ 𝑞1𝑀 (24)

Rezultat (24) se naziva jednadžbom Sluckog.

Prema jednadžbi Sluckog ukupni efekt promjene cijene p1 jednak derivaciji Marshallove funkcije
potražnje (koja uključuje i efekt dohotka i efekt supstitucije), efekt supstitucije je jednak derivaciji
𝜕𝑞1𝑀
Hicksove funkcije potražnje po cijeni p1, a efekt dohotka je − ∙ 𝑞1𝑀 :
𝜕𝐼

𝜕𝑞1𝐻 𝜕𝑞1𝑀
𝑆𝐸 = 𝜕𝑝1
, 𝐼𝐸 = − 𝜕𝐼
∙ 𝑞1𝑀 (25)