You are on page 1of 2

Student: Marko Balaško

Vojna i vojnokrajiška povijest 17.04.2018.

Ratovi u doba revolucije

Kraj 18. st. obilježila su revolucionarna zbivanja u Francuskoj koja će u velikoj mjeri
promijeniti tadašnji svijet u osloboditi put francuskom časniku Napoleonu Bonaparteu prema
zauzimanju vlasti i pokretanju velikih vojnih pohoda. Napoleonovi pohodi bili su usmjereni na
sve strane granica Francuske tako da će se i Habsburška Monarhija naći na putu njegovoj
„grande armee“, kojom će isti vješto zapovijedati i sprovesti jednu od najuspješnijih zauzimanja
teritorija u znanoj povijesti. Napoleonove snage slomiti će se tek u neuspješnom pohodi u Rusiji
1812. gdje će zbog nedovoljne pripremljenosti na vremenske prilike koje su ih dočekale,
doživjeti težak poraz, od kojeg se nikada neće oporaviti. Unatoč teškom porazu Napoleon je
svojim pohodima prisilio suprotstavljene strane da izvrše određene promjene u svojim
društvima i vojskama. Kako bi se uspješno suprotstavile Napoleonovim snagama, vojske
europskih država morale su sprovesti određene modernizacija i reformacije unutar svojih snaga,
jednako u modernizaciji oružja kao i u modernizaciji struktura vojske. Vrijeme Napoleonovih
ratova vrijeme je u kojem europske države već imaju svoje stacionirane, stalne i profesionalne
vojske što će im olakšati reformu struktura unutar vojnih snaga. Jedna od reformi vojnih snaga
unutar Habsburške Monarhije biti će uvođenje nečega što će postati poznato kao „Landwehr“,
odnosno na slavenskim jezicima to bi se prevodilo kao „domobranstvo“.

Pojam „Landwehr“ kao takav prvi puta se uvodi u habsburške snage tijekom 1808.
godine za vrijeme vladavine cara Franje I. Identičan pojam nešto kasnije uvesti će u svoje vojne
snage i Pruska gdje će se i zadržati u duljem kontinuitetu. Glavni povod uvođenju jednog novog
reda unutar već formiranih profesionalnih vojnih snaga dogodio se upravo 1808. kada će
Napoleon nakon svog uspješnog pohoda svrgnuti dinastiju Burbona u Španjolskoj što će pak
probuditi određenu dozu straha kod austrijskog cara. U svojoj suštini, „Landwehr“ će biti
milicija čija zadaća neće biti samo ratna djelovanja već i održavanje određenog stupnja mira i
reda unutar same države. Ovakva upotreba odaje dojam kako je jedna od zadaća „Landwehra“
bila i djelovanja protiv revolucionarnih snaga. Od samog početka, odnosno osnutka,
„Landwehr“ će biti ograničen isključivo na prostor Austrije i Bohemije, međutim kroz ostatak
19. st. biti će osnovana i mađarska inačica pod imenom „honvédség“, kao i hrvatska inačica
pod imenom „domobranstvo. Razlozi ne osnivanja „Landwehra“, odnosno domobranstva, u
ostalim dijelovima Carstva leže u određenom strahu monarha od formiranja snaga koje bi mogle
postati nacionalno revolucionarne. Iz tog razloga nije formiran „Landwehr“ u Galiciji, kao i
mađarska inačica koja će nastati tek kasnije. Glavna osobina jedne ovakve milicije biti će
činjenica da će se ista sastojati od muškaraca u dobi za regrutaciju koji nisu pozvati u regularnu
vojsku. Na taj način „Landwehr“ će postati određena rezerva za regularne snage, ali i jedan od
početaka osnivanja vojnih snaga baziranih na prisilnoj regrutaciji stanovništva u slučaju
sukoba. Izvorni „Landwehr“ će u habsburškoj vojsci opstati sve do 1831. kada će biti u
potpunosti raspušten, međutim još od kraja napoleonskih ratova snaga „Landwehra“ će
polagano opadati, kao i uloga istog u vojnih planovima. Kasnije će se u habsburškoj i
austrougarskoj vojsci formirati nekoliko domobranstava, među kojima i hrvatsko, u koje će
ulaziti vojni rezervisti, a veliku ulogu domobranstvo će odigrati i tijekom bitaka Prvog
svjetskog rata.

Osnivanja „Landwehra“ odnosno „domobranstva“ pokazati će se kao bitan potez u


vojnoj povijesti. Primjer austrijskog cara Franje I. slijediti će i Pruska osnivanjem svojeg
„Landwehra“, ali će ga ujedno slijediti i nasljednici Franje I., prvenstveno Franjo Josip II.
osnivanjem različitih oblika domobranstva diljem monarhije. U hrvatskoj tradiciji naziv
„domobranstvo“ očuvati će se veoma dugo, tako da će i određene hrvatske snage tijekom
Domovinskog rata nositi taj naziv.

Literatura

Howard, Michael. Rat u europskoj povijesti. (Zagreb: Srednja Europa, 2002.)

Nolan, J. Cathal. The Age of Wars of Religion, 1000-1650: An Encyclopedia of Global Warfare
and Civilization, Volume 2. (London: Greenwood Press, 2006.)

Rothenberg, E. Gunther. The Army of Francis Joseph (Purdue: Purdue University Press, 1999.)

Elektronski izvori

„Domobranstvo“

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=15879 (Posjet 13.04.2018.)

You might also like