Italija na margini Europe:

 Pred kraj 16. stoljeća slabljenjem Španjolske u Europi (poraz Velike Armade, jačanje
Francuske), slabi španjolski utjecaj u Italiji i nezadovoljstvo Španjolcima raste.
 Talijanski gradovi države okreću se Francuzima: brak Marije Medici i Henrika IV, ugovor
Carla Emanuelea I Savojskog protiv habsburške Lombardije 1610., antišpanjolska
propaganda (Filipike protiv Španjolaca-Tassoni).
 Najviše nezadovoljna Habsburgovcima bila je Venecija: uskoci joj napadali brodove u
Jadranu, 1605. interdikt pape Pavla V. protiv Venecije (uhićenje mletačkih svećenika,
mobilizacija u Milanu protiv Venecije), Venecija protjeruje isusovce, počinje rat s papom
i Španjolcima).
 Potpora Francuske, propagandni rat Venecije i pape (Leonardo Dona, Paolo Sarpi vođe
Venecije), dobri odnosi Venecije s protestantima i Engleskom, pobjeda Venecije:
zaustavljanje uskočkih napada, obrane crkvenih prava, Carlo Emanuel uzima Mantovu
Milanu.
 Italija marginalno sudjeluje u Tridesetogodišnjem ratu na obje strane, bez velikih
promjena osim: slabljenje položaja Venecije (okružena sa svih strana Habsburgovcima),
savojski Pijemont jače vezan uz Francusku, ugušene sve pobune protiv Španjolaca (npr. u
Napuljskom Kraljevstvu). Sukob dokaz marginalnog položaja Italije i slabosti pape
(Inocent X kad je rat završio).

Ekonomska kriza 17. stoljeća:

 Ekonomska kriza u Italiji uzrokovana: lošim političkim položajem Italije, ekonomskom

izolacijom Italije, dio opće europske ekonomske krize, demografski zastoj (epidemije
kuge, glad, Tridesetogodišnji rat), pomorska izolacija, veliki porezi stranim vladarima
(Napulj, Milano).
 Opći pad manufakturne proizvodnje u svim gradovima Italije, pad pomorskog
prometa, neulaganje u razvoj manufaktura od strane bogatih (trošenje na vile, fokus
na poljoprivrednim dobrima, življenje od renti.
 Svijetle točke: napredak Livorna, modernizacija poljoprivrede u Lombardiji.

Pobune protiv Španjolaca u Južnoj Italiji:

 Južna Italija najviše oštećena ekonomski u Tridesetogodišnjem ratu: visoki porezi,

mobilizacija, pad proizvodnje.
  Pravo na otkup poreza dobijali oportunisti (D'Aquino), rast novog plemstva (parvenusi),
surovost u skupljanju poreza, španjolski potkraljevi podilazili takvima.
 Opće nezadovoljstvo starog plemstva, građanstva i širih slojeva pučanstva.
 Ustanak puka 17.7.1647. zbog poreza na voće: više interesa, više vodstava (bogatije
građanstvo borghesia za kompromis sa Španjolcima pod vodstvom Giulija Genoina, vođa
širok puka radikalniji Gennaro Annese), francuska potpora nedovljna (Henry de Guise
vođa ekspedicije francuske), ustanak ugušio Ivan Austrijski u kolovozu 1648., gerilske
borbe još jedno vrijeme.
 Ustanak u Messini 1674.: traženje francuske potpore protiv Palerma, poraz u kratkom
roku od Španjolaca.

Od Galileija do Vicoa:

 17. stoljeće obilježio napredak talijanske znanosti.

 Galilei: Dialogo dei massimi sistemi (1632.), nastanak Academie dei Lincei (Galilei član,
1613.) u Rimu na inicijativu Cesija, napredak matematike i astronomije.
 Accademia del Cimento (Firenca, 1657.), Academia degli Investiganti (Napulj, 1663.),
napredak medicine i prirodne znanosti.
 Marino, Macchiaveli predstavnici humanistike, razvitak filozofije pod utjecajem
Descartesa (Doria, Vico-Scienza nuova, povijesno porijeklo jezika i poezije).

Drugi dio:

Italija i Europa:

 Italija bez velikih teritorijalnih promjena do 18. stoljeća i Rata za španjolsko nasljeđe,
kada guranjem Španjolske u drugi plan, utjecaj Francuske Luja XIV uvlači Italiju u
europske sukobe i sporove.
 Izumiranje talijanskih nasljednih dinastija (Medici firentinski), te države viđene kao
kompenzacija poraženim vladarima, Italija uvučena u europske sukobe.
 Promjene vlasti u talijanskim državama: Napuljsko Kraljevstvo pod Burbonce, Firenca
pod lotarinšku dinastiju, Sardinija pod savojsku, Mantova u austrijsku Lombardiju...,
Venecija, Genova, Modena i još neki zadržali staru vlast.
 Nove dinastije u Italiji donose nužne promjene, povezuju ju s Europom, rast
pomorske trgovine (Livorno, Trst, Ancona, Civitavecchia, Messina), gradnja cesta
 (alpska cesta od Abetonea do Firence-Marija Terezija), jačanje ekonomskih veza s
Europom.
 Daljnje propadanje Venecije, Papinske države i Pijemonta.

Poljoprivreda i reforme:

 Poljoprivreda najviše doprinjela izvlačenju Italije iz ekonomske krize. Italija s

izvoznika luksuznih proizvoda postala izvoznik sirovina (žito, svila, vino, riža), kraj
europske ekonomske krize.
 Povećanje broja stanovnika opća pojava u 18. st. (Napulj najveći grad Europe
400000 stanovnika; još rastu i Palermo, Rim, Torino, Katanija, u manjoj mjeri
Milano, pad stanovništva u Veneciji, Genovi i Firenci), pogotovo povećanje
seoskog stanovništva (Napuljsko Kraljevstvo najviše).
 Promjena carinskog režima, masovna navodnjavanja, deforestacija, bonifikacija;
poljoprivreda inspiracija pjesnicima.
 Problem odnosa sa starim poljoprirednim povlasticama plemstva i Crkve.

Talijanski intelektualci u doba prosvjetiteljstva:

 Snažan utjecaj prosvjetiteljstva pogodio i Italiju, masovno prevođenje s francuskog,

francuska znanost i kultura uzor (Galiani i Baretti pišu na francuskom).
 Napredak kazališta (Scala u Milanu, Fenice u Veneciji), novinarstva (Beccaria, Verri),
jezično pitanje unifikacije talijanskog jezika (problem više narječja), brojna ekonomska
djela (Beccaria-Elementi di economia politica; Ortes-Dell'economia nazionale; Genovesi-
Lezioni di commercio...), brojni putopisi.
 Napredak znanosti: matematike i fizike (Muratori, Vasco, Palmieri), povijesti (Muratori-
korpus Rerum italicum scriptroes; Giannone, Verri...).
 Napredak književnosti: Alfieri, Goldoni, Parini-klasicizam, prosvjetiteljstvo u književnosti.

Habsburški reformizam, Lombardija:

 Najnaprednija talijanska regija poljoprivredno, pod upravom Habsburga, povećanje

poljoprivredne proizvodnje masovno, razlika između razvijenije Lombardije i
Mantove (malo manje).
 Problem loše preraspodjele zemlje: Crkva i staro plemstvo držali sve veleposjede-
reforma katastra (do 1755., primjenjuje se od 1760.-Neri, Rinaldo Cari zaduženi za
katastar i gospodarstvo) s namjerom promjene preraspodjele zemljišnog vlasništva
sa svrhom modernizacije.
 Ukidanje isusovačkog reda (reforma školstva, podržavljenje školstva), razvitak
sveučilišta u Paviji, reforma financija (Magistarsko vijeće, Obračunska komora)
dovodi do većeg priliva novca i napredka gospodarstva.
 Modernizacija prometa: gradnja cesta, kanal Paderno; razvitak kazališta.
 Radikalnije reforme Josipa II (stroži propisi pravosuđa, reforma poreza,
centralizacija), ali i sve veći despotizam (centralizacija, ukidanje starih državnih tijela-
Senata Lombardije).

Habsburški reformizam, Toskana i Modena:

 Toskana od 1737. pod Lotarinzima (Franjo II, muž Marije Terezije), također
brojne reforme u duhu vremena: slobodan izvoz žita 1738., promjena vlasničkih
odnosa u korist moderne poljoprivrede, ukidanje crkvene cenzure, poboljšanje
položaja Židova.
 Veća reformizacija od 1765. i dolaska Petra Leopolda (brat Josipa II) na čelo
vojvodstva: slobodniji promet žitom (ukidanje svih taksi), konačno ukidanje
statusa neotiđvih dobara (plemstvu i Crkvi), fiziokratizacija ekonomije,
podržavljenje crkvene imovine i imovine viteških redova, decentralizacija u korist
sela, jedinstvena zemljišna pristojba, javnost proračuna.
 Jansenizam u odnosu prema Crkvi, crkvena reform 1787. (neuspješna,
zaustavljena velikim pritiskom klera).
 Pokušaj zemljišne reforme (Gianni autor): oduzimanje neotuđive zemlje koja se
od tada može prodati (vlasnici isti), s ciljem napredka poljoprivrede, nedovoljno
uspješna zbog nedostatka inovativnosti zemljoposjednika. Razvoj ostao u sferi
starih polj. odnosa.
 Modena u austrijskoj sferi uprave (dinastije d'Este pod njihvom kontrolom), isti
model reforme: napredak prometa, katastra, zatvaranje samostana, primjena
uzimanja neotuđive zemlje (samo u slučaju Crkve uspješno, plemstvu i ne baš).
Burbonski reformizam; Napulj, Sicilija, Palermo:

 Demografski rast i opći razvoj poljoprivrede u Italiji se svakako osjetio i u Napuljskom

Kraljevstvu, ali se ono ipak suočavalo s feudalnim problemima vlasništva, carina i
uprave.
 Tradicionalno plemstvo neinovativno, novo plemstvo (parvenusi) često sputavani
porezima i problemima vlasništva, staro plemstvo i Crkva ne plaćaju poreze. Problem
velike rastrošnosti dinastije i plemstva.
 Porezi predstavljaju veliki problem svima pogotovo trgovcima, problem apatije u
nemogućnosti promjene, prevelika centraliziranost države spriječava veći napredak sela.
 Pokušaji reforme: Karlo Burbonski (uzor u Luju XIV, osnivanje regentskog vijeća za
upravljanje državom pod vodstvom Tanuccija 1759.-mijenja se položaj Crkve na gore,
smanjuje joj se porezni imunitet, ukinuta inkvizicija, ograničena neotuđiva dobra), puno
veći problem privilegije feudalaca, parazitizam, neuspješni pokušaj uvođenja katastra,
problem javne uprave.
 Pokušaji reforme Marije Karoline (kćeri Marije Terezije): podupirala prosvjetiteljske
ideje, Palmieri na čelu Vijeća za financije, zakašnjele, nedovoljno dobro provedene
reforme zbog otpora plemstva.
 Slučaj Sicilije: poluautonomija (podkraljevstvo, parlament ima), autonomaška nastojanja
plemstva povezana s otporom prema reformama, podkralj markiz Caracciolo (1781-
1794) pokušava provesti reforme, ali neuspješno (samo protiv Crkve), njegov nasljednik
Caramanico umjerenije još.
 Parma: od 1748. pod Filipom Burbonskim, potiče imigraciju, du Tillot (predsjednik vlade)
pokušava provesti reforme, ugl. protiv Crkve i s ciljem razvitka manufaktura,
nezadovoljstvo naroda strancima, situacija eskalira antifrancuskim stavom Marije
Amalije (kćer M.T.) i protjerivanje du Tillota 1771.

Države bez reformi:

 Neke države zadržale tradicionalnu strukturu koje imaju godinama, nedostatak

reformi, pasivizacija.
 Genova: 1768. gubi Korziku, ograničena na usko priobalno područje, okoštalo
unutarnje uređenje, kontrolirana od bankarske oligarhije Banke sv. Juraja.
 Venecija: sužavanje vladajućeg patricijskog sloja, zatvorenost istog, nezadovoljstvo
preostalog dijela plemstva (Barnaboti tzv.), smanjenje ovlasti Velikog vijeća,
neuspješni pokušaji reforme (Querinijeva 1761.-1762.), nebriga za široko zaleđe,
partikularizacija (svaki grad za sebe manje više), opterećenost carinama, neki gradovi
 mijenjaju „vlasnika“ (Brescija i Bergamo se priibližavaju Lombardiji); ipak izražen
patriotski osjećaj u umjetnosti (Guardi-slikar, Albioni-skladatelj).
 Papinska država: pada joj ugled kroz 18. stoljeće (ukidanje isusovaca od Klementa
XVI npr.), opće siromaštvo, nedostatak reformi, epidemije (Umbrija, Marche),
zaostalost i zatvorenost Rima.
 Izuzetci u PD: Ancona (glavna luka, razvijena poljoprivreda, uređenija generalno) i
Bologna (sveučilišno središte, sjecište puteva, razvijena poljoprivreda, jak
autonomaški osjećaj).
 Pokušaj reformi pape Pija VI (1775.-1798.): reformatorski raspoložen, pokretanje
velikih javnih radova (isušivanje močvara, gradnja palača), reforma prihoda, pokušaj
uvođenja katastra (neuspješno s izuzetkom Bologne)-neuspješne reforme zbog
tromosti klera, nezadovoljstvo Bologne jača nastojanja za odvajanjem.

Savojski Pijemont:

 Oslobađa se francuskog pritiska u Ratu za španjolsko nasljeđe (vojvoda Vittorio Amede

II, od 1717. kralj), mijenja savezništva uspješno, širi svoje teritorije na Monferatto,
Alessandriju i Sardiniju; centralizira se i reformira upravo po uzoru na Luja XIV,
ograničenje moći Crkve (podržavljenje bolnica npr.), smanjuje privilegije plemstva,
potiče javne radove, reforma uprave, razvoj Sveučilišta u Torinu- pred kraj vladavine
zaustavljanje reformi (1727. Konkordat, 1736., uhićnenja zastupnika reformi na
sveučilištu) je dokaz da je u pitanju provođenje klasičnog apsolutizma, a ne onog
prosvijećenog, jaka cenzura i teror.
 Carlo Emanuele III: mijenja savezništva u europskim sukobima, 1748. širi granice u
Lombardiju do Ticina (austrijski saveznik)-dinastički ekspanzionizam.
 Vittorio Amede III (1773.-1796.): vrhunac reakcionarne diktature, blokada
prosvjetiteljskih reformi, cenzura, militarizacija, emigracija intelektualaca (Radicati di
Passerano-u Englesku i Nizozemsku, protivnik Konkordata; grof Alfieri-kritičar društva i
vlasti).
 Politički i intelektualno gledano zaostalo područje, no ipak zbog tradicije feudalizma i
poslušnosti plemića stabilno, promjena iz feudalizma u apsolutizam na isti način
proveden kao u ostatku Europe, bez većih unutarnjih potresa, kao u ostatku zemlje.