1

Damir Avdić

Koraci su odzvanjali svoju priču dok sam se

Na krvi ćuprija primicao policijskom satu. Bilo je lako. Uvijek je lako
ubiti. Još lakše se izvući. Rat je moj advokat. On ima
priču. A i ja sam dobar klijent. Vodim samo jednog
svjedoka. Utoka. Moja. Ona zna. Sve. Al čuti. Čuva
priču za sebe. Tako živi gvožđe. Sija dok gleda.
Zasljepljuje. A vidi.
Našao sam ga u parku. Snijeg mi ga je prodao.
. bratstvo duša
Boljelo ga je to što ga je gazio. A gazio ga je. I razgrtao.
I ležao je u snijegu dok sam mu utokom milovao
krajnike. Al bilo mi je žao snijega. Bjeline. Vukao sam
ga do prve zgrade. Cvilio je. Ne kao pas. Psi imaju
sluha. Uglavnom.
Otklizali smo u podrum. Sjedio sam na njemu.
Omot: Almir Mazalović Nisam opucao. Bilo mi je žao tišine. Podijelio sam mu
Lektor: Vedran Suljkanović lobanju ćumurkom. Bila je velika i tvrda. Crna naravno.
Pitao sam se ko to sebi može dozvoliti luksuz da ovakvu
ćumurku drži u podrumu. Skoro da sam je htio ponijeti
sa sobom. Ali nisam. Ostavio sam je na istom mjestu.
Nisam se plašio novog svjedoka. Ne. On će izgoriti
svoju priču.

Vrata sam ostavio otvorena. Oprao sam ruke u
snijegu. Više mi ga nije bilo žao. A i boja je bila crna. A
crno i bijelo idu. Kao život i smrt. Kao Arif i ja. Zajedno
smo došli ovamo. Prije tri godine. Prije trista godina.
Prije tri hiljade godina. Imali smo istu majku. I istog
oca. I istu smo sestru imali. Sad imam samo Arifa. Sad
sam mu samo ja. Zajedno mrzimo Drinu. Drina je pička
od rijeke. Teče da sapire. Ono čime nisam htio uflekati
snijeg. Ono što je samo na ruži lijepo. Volio bih da ruže
ostanu. One nose naše prezime. One su nam familija.
Dok je njih avlija će se čut' po nama. A mi ćemo se
vratiti. Tako Arif misli. Al Arif je mlad. Tek mu je
šesnaest. Ja znam da se nećemo vratiti. Ja nisam mlad.
Meni je osamnaest. Al nek Arif vjeruje. Lijepo je
vjerovati. Ja to znam. Ja ne vjerujem. Od kad smo došli
ovamo. Među naše. Naši su nam poput vaši. Zovu nas
bagrom i stokom sa sela. A nije selo. Gradić je. I ruže u
avlijama. Al neka. Nek boli. Čovjeka boli. Zbog bola
živi. Za ruže u avlijama. Da ih ne vidi nikad više. Ruže
su sestra. A sestra je iskrvarila da bi ja i Arif došli
ovamo. Kako ikad da se vratim? Ako se vratim
zamrziću i ruže. Ako zamrzim ruže neće ostati ničega da
boli. A moram umrijet kao čovjek. Kako bi inače sestri
na oči. Majci. Ocu. Arif će umrijeti kao čovjek. Za njega
sam siguran. Ali ne ovdje. Ja ću ga poslati daleko. On
mora imati svoje ruže. U svojoj avliji. I njegovi će
sinovi imati svoju sestru. I njihova će sestra imati svoju
majku. I oni neće imat svoju Drinu. Drina mene neće
proći. Biću joj pustinja. I hrid prije Arifa.
- Šta je bilo?
2
- Gotovo.
- Nisam čuo pucanj.
- Nisam pucao.
Adnana sam upoznao u vojsci. Dovela ga racija.
Godinu dana poslije mene. Samo, ja sam bio
dobrovoljac. Nisam imao kud. Od svih ljudi na liniji
prišao je meni. Rekao je…
- Šta ima prijatelju…
Bio je deset godina stariji od mene. Pisao je knjige.
Nijednu nije objavio. Nešto zbog rata. A nešto što ga je
bolio kurac. Mislio sam da u raciji završe samo pičke. A
onda su doveli njega. I tako sam našao prijatelja. Iz
grada.
- Grad. Pišaj ga. Tu ti je največi okot seljakotine.
Zato ruže ovdje imaš samo u cvjećarama.
Kad smo se vratili s linije pošao je sa mnom u
kolektivni smještaj. Da upozna Arifa. Čutao je deset
minuta. I otišao. Vratio se sutradan. Rano ujutro.
- Ponesite što je vaše.
Ponijeli smo. U stan. Dvije ulice daleko od njegovog.
Živio je s roditeljima.
- Čiji je ovo stan?
- Vaš.
Više nisam pitao. Stan je bio namješten. Dvosoban.
Mislio sam da nam je našao stan kako bi i on imao
negdje boraviti, ali nije. Ni danas. U stanu je Arif. Uči.
Ja i Adnan smo svuda. Naučili smo puno. Ja rano, on
kasno. Nije se furao što je stariji. Dao mi je nešto što je
napisao. Da sam to pročitao “prije tri hiljade godina”
mislio bih da je lud. Ovako znam da nije.
- Čime si ga ubio?
- Ćumurkom.
- Ćumurkom?
- Velikom.

- Otkud ti ćumurka?
- Našo sam je u podrumu.
- A paketić? Jel ga imao sa sobom?
Dao sam mu paketić. Koka. Ulazila je u grad s
konvojima iz Hrvatske. S unproforom. S bilo kim. Bila
je u fazonu. I bila je puno skuplja od trave. I bila je
gudra. Prava gudra. A gudra je ilegalna. A sve što je
ilegalno ne može imati zakonskog vlasnika. A sve što
nema zakonskog vlasnika ima se pravo uzeti. I uzimali
smo. Nismo pitali. Nismo se predomišljali. Kasno su
nas skontali. Mi se nismo furali. Na silu i utoku. Mi smo
koristili. I silu i utoku. Furali smo furače njihovom
furkom. A onda smo im jebali majke i sestre. I guzili im
pičke. Tada nisam mislio na ruže. Tada sam mislio na
Drinu. A poslije sam mislio na Arifa. On je učio. On nije
znao. Brinuo je za brata na liniji. A brat nije bio na liniji.
Brat je bio linija. A svi su htjeli kroz liniju. I brat je
morao stalno popunjavati liniju. I grijehom i zlatom. Ali
nikad ružom. Ružu je hranio curicama. S njima je
dočekivao policijske sate u hladnim haustorima. Dojio
ih mekom travom. Pazio da ne polete. I vračao ih kući
neuprljane. I ostavljao ružu kod njih. Brat je znao da
vani čeka Drina. Dovodi mu nove furače. Nada se da će
mu skvasiti ružu. Ali pustinja se ne kvasi lako. Zameće
stope. Guta tijela. Upija. Jebe i pozlaćuje. Ne dila
milost. Ne traži milost. Nudi se sama. Pustinja zna.
Samo tako izrašće hrid prije Arifa.
3
- Bolje biti u milosti pičke nego u milosti Božijoj.
Tako je počelo. Uzeli smo liniju prije dva dana.
Četnici su nas drobili granatama. Nismo puštali. Stali su
tek prije nekoliko sati. Valjda su ručali.
- Bolje biti u milosti pičke nego u milosti Božijoj.
Zadnjih mjeseci s nama je bila grupa mudžahedina.
Domaćih i uvoznih. Uvozni su vodili kolo. A sve ih je
vodio Šejh. Slušali smo puno o njemu.
- Iz Irana je…
- Rođeni Egipćanin…
- Došao je iz Jemena…
- Afganistanac. Borio se deset godina protiv Rusa.
- On je Alžirac odrastao u Francuskoj.
- Govori pet jezika.
- Niko ne zna ništa o njemu osim da ima žena kol'ko
hoćeš i djece svud po svijetu.
- On je na Allahovu putu. Džihad mu je sudbina.
Šejh je bio čovjek koji je sve znao. Govorio je
riječima svete knjige. Liječio je molitvom. Znao
sudbinu. Vašu. Znao je i svoju. Rečena mu od Boga.
Šejh je bio čovjek kojega se šejtan plašio. On je znao

kako da ga otjera. Pomogao je ljudima u našoj jedinici
da ga se riješe. Šejtana. Sad su bili slobodni. Šejh ih je
držao slobodne. Ja i Adnan smo poslijednji saznali da je
šejtan i u nama. Od šejha naravno. Dok su četnici ručali.
- Braćo, vi ste najbolji ratnici s kojima sam se borio.
Čast mi je biti s vama. Tako su se borili Muslimani koji
su oslobodili Meku. Bez riječi. Bez osvrtanja.
Tada smo se počeli osvrtati.
- Moja je čast braćo, moja je želja, moja je dužnost
vratiti vas milosti Božijoj.
- Bolje biti u milosti pičke nego u milosti Božijoj.
Adnan je imao svoju teoriju. Mudžahedini su došli s
konvojima iz Hrvatske. S gudrom i unproforom. Duša
raspjevana stihovima Kur'ana ne putuje s đubretom. A u
Bosnu je sve došlo s đubretom. Trebalo je zatrpat. Avlije
s ružama su mirisale daleko. Mirisom su širile pjesmu
Kur'ana. A Šejh nije imao sluha. I nikada nije pričao o
ružama. I govorio je bosanski dobro kao i mi. I nije ličio
na Arapa. Ličio je na Serpika. A Serpiko nije Musliman.
I ta priča o ženama. Mudžahedini su je često
ponavljali…
- Ima žena kol'ko hoćeš…
- Svuda po svijetu…
- Sjede pokrivene i čekaju ga…
Pička. I samo pička. Imati je. Vladati njom. Naučiti
je da služi. Da čeka. Spremna. Da. Nije bilo sumnje.
Šejh je bio šejtan.
- Bogohuliš brate.
- Nisam ti brat.
Svi su se odmakli od nas. Poslije Adnanove prve
rečenice. Bili smo nas dva nasuprot šejha i
mudžahedina. Domaćih i uvoznih. Uvoznih je bilo
manje. Oni su bili zaduženi za proizvodnju domaćih. I
proizvodnja je rasla po obroncima planinčuge na kojoj
4
smo uzeli liniju. Linija je koštala. I još će da košta.
Plaćala se u ratama. Jedino što me u tom trenutku
brinulo bio je četnički ručak. Bili smo van rovova.
Mnogi su bili van rovova. Ali njih nije brinuo ručak
bradonja. Njih je zanimalo šta će učiniti ove bradonje.
Ali ja sam znao, ako četnici iznenada prekinu ručak ovo
bi mogla biti posljednja rata.
- Zašto vas dvojica odbijate pruženu ruku?
- Ne sviđa nam se kako je pružaš.
- Kako je pružam?
- Na silu.
- Zar je selam sila?
- Jeste, kad ga ti kažeš.
- A kako ga to ja kažem?
- Kao da se mora.
- Musliman bi morao.
- Ako mora onda nije Musliman.
- Selam je naš pozdrav. Zašto se stidiš?
- Čega?
- Sebe Muslimana.
- Stide se ti koji su s tobom. I oni koji su te pustili
ovamo. Stide se oni koji selame glasno da ih svi čuju.
Stide se oni koji su ti dali kćerke i sestre. I stidiće se sve
ove pičke što nisu stali s nama dvojicom.
- Sanjao sam današnji dan. U krvi je završio.
- Ko si ti, Serpiko?
Prve moje riječi. Tako jasne. Tako jednostavne. Tako
nerazumljive za šejha.
- Odakle si?
Još prostije. Još teže za odgovoriti.
- Šta je to što nam želiš reći?
Šejh nije rekao ništa. Adnan je odgovorio za njega.
 5
- Želi ti reći da su ti četnici sestru silovali zato jer je tebe kraj sebe da pucaš na mene. I mene iza tebe da ti
bila loša Muslimanka. I da su je rasporili zato jer je pucam u leđa. Da počupam ruže…
griješila. Puno čovjek griješi sa dvanaest godina. Vidio sam kašu krvi. Vidio sam sebe kako letim. I
Boljelo je. Ali bilo je lijepo znati da boli. I da su tu. Adnana pokraj mene. I osjetio kad sam pao. I Adnan
Sjećanja. Netaknuta. pokraj mene. I tek sam tada čuo eksploziju. I znao sam
- Kaže ti da su ti i majku danima držali u kasarni da su četnici završili s ručkom. I branili smo liniju. Ja i
zato što je bila loša Muslimanka. I da je Drina odnijela Adnan. I desetak onih u koje se vratio šejtan. I ostali
preklanu zato jer Drina odnosi samo loše Muslimane. smo tu još dva dana. Adnan u milosti pičke. Ja u milosti
Čuo sam je kako teče boje koja je lijepa samo na Drine. Željela me samo za sebe. Drina je bila moja
ružama. pička.
- I želi ti reči da su ti oca zapalili zato jer je bio loš
Musliman.
Tišina.
- Želi ti reči kako nisi drag Allahu jer se pozdravljaš
na svom jeziku. Želi ti reči da tvoje molitve nisu
vrijedne jer se dova i molitva kod Allaha prima samo na
arapskom. Želi ti reči da Allah voli samo probrane. One
koji silom selame. Priučene sluge sile i utoke. Mraka i
bezdana. One koji Kur'anom vatre prizivaju. Koji lažu.
Kradu. Pa abdest uzimaju.
Tišina.
- Želi te naučiti da mrziš Allaha onako kako ga oni
mrze. A najbolje se Allah mrzi kad mrziš onoga koji nije
kao ti. Jer Allah je u svakome koji nije kao ti. Čeka da
vidi koliko ljubavi za drugačijeg imaš. Jer to je najviše
što ćeš i njemu dati. Da. Allah čeka tvoju ljubav. A šejh
ti kaže da mu vatru daš. Allahu.
Prst mi je bio na obaraču. Cijev kalašnjikova je
gledala u zemlju. Ja sam gledao u Serpika. Adnan je
opet progovorio.
- I želi ti reći da je plaćenik koji je došao da ti
razrovi zemlju kako više nikad ne bi rodila loše
Muslimane. Tvoju sestru. Tvoju majku. Tvoga oca. On
je donio svoje sjeme. To su ovi rundavi iza njega. I želi

- Ćao pičke!
Nismo se krili. Nismo nosili maske. Svi su znali ko
smo. Da su nas pitali i otiske bi im ostavljali. Smrt je
kraj. Konačan promašaj. Zato te život mora upoznati.
On će te nositi dalje. I pičke koje žive.
- Ćao pičke!
Bez pardona. Po utoka. Kalašnjikov. Za konvoj,
zemlja vazduh. Smrt je kraj. Ko je znao, pričao je. O
susretu. S nama. Ko nije? Smrt je kraj. Konačan
promašaj.
- Ćao pičke!
Dvojica. Nas. Gomila. Oni. Uvijek. Kao đubre. Na
gomili. Uvijek. Al dobro je đubre. Dobra je gomila. Što
je veća lakše se razgrće. Što je veća utroba je mekša.
Amortizuje čizmu. Velkomira metak. Kao pička kurac.
Jeftino. Dobro.
- Ćao pičke!
Oni su plaćali. Oni su nabavljali. Oni su dovlačili.
Između vreća brašna. Kikiriki putera. Konzervi bez
trajanja. Konzervi vječnog trajanja. Između
humanitaraca. I unproforaca. Mi nismo. Mi smo čekali.
Na kraju puta. Smrt je kraj. Konačan promašaj. Njihov.
6
Danas. Sutra možda naš. Ali sutra je daleko. Čitavu noć
daleko.
- Ćao pičke!
Adnan je govorio jednostavno. Gramatički ispravno.
Rječi su mu bile bogate smislom. Kao fetus spermom.
Kao pjesma stihom. Bez zareza i tačke. Bez rima.
Svakako bez rima. Adnan nije bio slikovnica za
retardirane. Adnan je bio mistik. Lak za čitati. Lak za
shvatiti. Obavijen velom tajne. Uz molitvu popušiti.
- Ćao pičke!
Jedan pao. I ostao. Dva puzala. Sve što nije, trčalo je.
- Ćao pičke!
Imali smo paketiće. Kao nekad. Kao djeca. Sestra,
Arif i ja. U krilu djeda mraza. I majka, sretna. Na slici.
Iza. Dodiruje jelku. Kao dijete. A jelka zna. Rasla gdje i
Drina. I opet će. I biće slika sretnih. Lijepih. Za izgorit.
- Ćao pičke!
Čekale su njih. Došli smo mi. Bili smo bolji. Bili
smo jači. Iza nas su ostali furači. Pušači. Motali smo
džoje za smiraj duše. Iz paketića linije. Ko pješački
prelazi. Njih je deset. Nas smo dva. Gomila je dobra.
Utroba meka. Lijepo se ljuljati na njoj. Znoj je gola. U
ruci utoka. Meso je lijepo. Meso na meso. Dinstano
vlagom. Na potoku njenom. Prepone moje. Sapirem
polako. U ruci utoka. Ne bojim se mraka. Ali ne znam
šta je iznad potoka. A potoka je deset. Nas smo dva.
Sapirem polako. A znoj se okapava. I potok se muti. I
idem u drugi. Pa opet u drugi. I u onaj u kojem je Adnan
bio. Jedan drugome crtamo krug. Jedan drugoga vadimo
iz vira. A virova je deset. Vrišteći se pjene. Ne daju vani.
Potapaju skroz. Dišem pod vodom. Slinim uz hrid. Kad
krenem rukom prema njoj hrid se lomi vuče me na dno.
A iz mene kapa. Iz mene kipti. Urlam u viru. Vrišteći

pjenim. Meso na meso. Zubima se kopča. Nije krv kad
se zabode. Krv je samo kad odvode.
- Ćao pičke!
Divljali smo. Čitavu noć dugačko. Njih je deset. Nas
smo dva. Tijela su nam tetovirale očnjacima. Njih deset.
Po rez noktima. Za svaku liniju iz paketića. A paketića
more. Pjeni se bijelo. Do samoga dna. A na dnu pijesak.
Pijesak u prahu. Prašina luda. A ludilo bijelo. Uvijek
tijesno. Košuljica uska. Kopčana pozadi. Traži da je
zdereš. Al šavovi jaki. Krvlju izvezeni. A krv gladna.
Isječe mi vene. Krvarim u mesu. Krvarim na meso.
Krvarim od mesa.
- Ćao pičke!
Po grijeh, po grijeh. Idi po grijeh. Šapuće bijelo.
Šapućem bijelom. Linije bez metka. Padaju redom.
Linije bez borbe. Klanjaju se meni. Uzimam redom.
Uzimam ih milom. Sila se boji stati ispred mene. Sila se
boji. Zna me kao dijete. A dijete pamti. Gdje je sila bila.
Kad je Drina tekla. Pastrmke i krv.
- Ćao pičke!
Glavom tamo gdje sam iskopao. Jezikom.
Razmazujem. Grafite po mesu. Zidovi meki. Kapaju
bojom. Uvijek sam jezikom crtao dobro. Slova lijepa.
Slova duboka. Al zidovi meki kapaju bojom. Moram
preponama opet u potok. Ronim duboko. Kamenjem
orem. Dno.
- Ćao pičke!
Prepona nije utoka. A puca. Meso rikošetom
odzvanja. Sve mi u prepone vraća. One bi da bježe. Al
linija neda. Bijelim zove. Raciju šalje. Da pohvata sve
što rikošetom bježe. I odmah nazad. Na liniju tvrdu.
Nikada tvrđu tukao nisam.
- Ćao pičke!
7
Idi po krv. Idi kroz vatru. Naloži je mesom. Naloži je
dobro. Nahrani plamen. Nek se diže duboko. Da svi
vide kad linija padne. A linija tvrda. Nikad na tvrđu
navaljivao nisam.
- Ćao pičke!
Ništa neće ostati. Osim. Boljeće. Znao sam. Znali
smo. Adnan i ja. Ali ne uzeti. Boljeće više. I mesom na
meso. Krvari opet. I vatrom na meso. Traži opet. I
bijelim na meso. Podiže opet. I opet na liniju. Opet u
potok. Duboko. Duboko. Kamenom u meso. A zidovi
meki. Kapaju stijenom. A stijena bijela. Stoji visoko.
- Ćao pičke!
I padam. I dižem se. Popeti se mora. Na liniju bijelu.
Stijenom visokom. Na smo dva. Stotinu je strana. Na
stijeni jednoj. A iza stijene stijena čeka. Za rikošet svaki
po jedna.
- Ćao pičke!
Iz potoka. Rukama. Po stijeni virim. Vir me vuče.
Stijena po rukama bode. Vrištim. U napad. Adnan.
Meni. Ehom. Odgovara. I glavom u stijenu. Glavom u
hrid. Jezikom. Krv. U grafite bojim. A hrid mi na jeziku
grafitima vraća. Očima ka vrhu. Srce ih prati. I ruke bi
gore. Al prepone duboko u potoku vrište. I nazad do
njih. Mesom ih dojim. Da meso opet u meso ubode.
- Ćao pičke!
Meso boli. Crveno plače. Ono bi palo. Bijelo mu ne
da. Kamenje tuca. Suzama mrvi. Meso bi dole. Kamen
mu neda. Želi se mrvit. U pijesak pretvorit. Ribice male
na sebi gnijezdit. Jatom se podić. Virove ronit. Prahu se
vratit. Bijelim obojit. Nikada više kamenom ne bit.
- Ćao pičke!
Idi po bol. Idi kroz meso. Uberi vrelo. Uberi za
Bambi. Poderi za Bambi. Krv za Bambi. Krv po Bambi.
Položi Bambi. Rasjeci Bambi. Mesom u Bambi. Očnjak

u Bambi. Kapaj u Bambi. Kapaj po Bambi. Milost za
Bambi. Nedaj za Bambi. Milost za Bambi. Krv je za
Bambi. Da porodiš Bambi.
- Ćao pičke!
I stijena je mirno kraj linije legla. Vir joj sklupčan
kraj nogu čuti. Bijelo je ribicama naikrilo hrid. Meso se
mesu usnama dalo.
- Ćao pičke!
Potok mi prepone jezikom pere. Meso mu moje desni
golica. Po krajnicima. Srećom povraća. Ustima potok u
usta vraća. Da i meso okusi sreću što povraća. Meso je
mesu najbolji drug. Meso je mesu jedina sreća.
- Ćao pičke!
Nisu pičke. Tako su ih zvali oni što smo ih puzati
naučili. Tako su ih zvali. Oni što su nam paketiće
izručili.
- Ćao pičke!
Nisu pičke. Ležale su mirno znojem zašuškane.
Hridima. Meko. Meso nam krile. I ležali smo. Ocrtani
bijelim. Sanjali nismo. Mislili nismo. Nismo. Na sutra.
Sutra je daleko. Čitavu noć daleko.
- Ćao pičke!
A pičke su prave. Pičke što trče. Puzati uče. Pičke su
prave. Srećom nas doje. Sankice voze. Cestama jure.
Paketiće nose. Djecu vesele. A djeteta dva. Adnan i ja.
- Ćao pičke!
8
- Bog.
Noć je bila tako gusta zapinjali smo o mrak.
Svjetlost. Zvijezde. Pizde male. Nisu nam ni blicale.
Gurali smo pomrčinu od centra prema okrajku.
Policijski sat. Nije značio ništa. A patrole. Pičke koje
trče. Pičke koje znaju. Gurače pomrčine.
- Bog jeste evolucija.
Volio sam slušati Adnanovu priču u opasanom satu.
Gutala je tajnom kao živim blatom. Morao sam ići
krajem da me ne bi progutala. Prije svakog koraka
uhvatiti granu. Tako me je vukla.
- Zove se Charles. Preziva Darwin.
Isprva sam se plašio pratiti. Bilo je prestrmo za
momčića iz malog grada. Gradića. Na ovim hridinama
nije bilo ruža. Ali bilo je mahovine. Nigdje se nisam
umivao tako lijepo kao na njoj. Jesam. Prije tri hiljade
godina. U avliji s ružama. Sa sestrom i Arifom. Sa
majkom i ocem. Mahovina je zaustavljala krvarenje. I
nije dala da izraste ožiljak. Čuvala je ranu otvorenom.
Da je čujem kako boli. Da sebe čujem kako živim.
 9
- Bog. To mu je nadimak. Tako su ga ljudi prozvali. - Čovjek mora stati. Povez kaže. Čovjek ne smije
Zašto? evoluirati. Povez kaže. Moramo ga naučiti. Povez kaže.
Ja nisam pitao. Pazio sam na grane. I ćutao. Ćutnja Kako će se bojati. Povez kaže. A povezom na očima u
ima najbolji korak. Ne koleba se. Ćutnja nikad nije rekla čovjeka se puca.
glupost. Zato jer niko kao ćutnja ne zna kad treba A konce su mi čupkale ptičice sa grana. Beharom su
pričati. A kad ćutnja progovori poniznost je okruži. mi ocvale zidove tunela.
Samo se ćutnja ne plaši. Ona presreće svako zašto. - Ali sretna lica čovjek ide. Mrakom. Tajnom. Koje
- Zato jer se boje. Boje se svega što je potpisao nema. Ne boji se oslijepiti. Svjetlom. Strah. Na kraju
imenom i prezimenom. Žele vjerovati u bajke koje je tunela.
potpisao nadimkom. Rob. Voli. Nadimak. Nogama u živom blatu.
Nisam znao da je rob hrana živom blatu. Ali grane - Darwin.
jesu. Zato mi se davaše. I sestre grana. Ruke. Zato su ih Koračati je teško.
primale. - Bog.
- Rob. Glava pognuta. Živi slijepo. Prima udarce. I Životom u živom blatu.
kaže hvala. Rob. Grana pognuta. Ne zna ćutati. Samo - Evolucija.
šuti. Ponizno. Okružuje ćutnju. Roniti je teško.
Grane ćute moje ruke. Ruke moje ćute mene. - Čovjek.
- Čovjek. Potpisan imenom i prezimenom. Čovjek. Tunelom od blata.
Teško. Čovjek. Misli. Čovjek. Spozna. Kad spozna. - Život.
Vidi. Strah. I tada zna da nije rob. Rob se boji. A čovjek Izaći je teško.
žuri. Strahu svome. I sretna lica čovjek kaže. Dobro - Smrt.
jutro srećo moja. Kako hoćeš da te guzim? Izaći je teško.
Naslućivao sam čovjeka u sebi. Guzio sam više puta. - Darwin.
- Strah je svjetlo na kraju tunela. Do njega se luta Iz gnijezda. Blata.
mrakom. Mrak je tajna koje nema. Samo bajka malog - Kud god da krenemo do Darwina ćemo stići.
roba. Klepetom od krila.
Jedrio sam živim blatom zašivenih kapaka. Konce su - Bog je krug. Evolucijom iscrtan.
mi čupkale ptičice sa grana. Ptići moje ptice neće roblje biti.
- Strah je svjetlo na kraju tunela. Robovi se mole - Sve nastaje samo iz jednog razloga. Da se kreće i
njemu. S povezom na očima. razvija. Da se mjenja ka savršenoj formi.
Konce su mi čupkale ptičice sa grana. Iz gnijezda. Od trnja. I žaoka.
- Povezom na očima u čovjeka se puca. - Jučer je danas na putu ka sutra.
Konce su mi čupkale ptičice sa grana. Bodljikava oka.

- Savršena forma. Promjena. Mjenjanje je konačan
oblik. Ne može se stati. Ništa ne stoji. Stoji. Ide. Ka.
Smrti. A smrt je kraj. Konačan promašaj. Ni pakao ni
raj. Smrt je povez preko očiju. Povez je rob. Rob. Stoji.
Ka. Smrti.
Jedrio sam živim blatom. Jedrio sam.
- Smrt je definitivna. Umrijeti je promjena. Budala
će reći da je to igra riječi. Budala je definitivna.
Jebao sam snove svoje groblja puna sjećanja.
- Umrijeti je promjena. Posljednja stanica prije
Darwina. Peron sa kojeg kreće evolucija. Ka korjenu
drveta. Umiranje je lišće što opada. Ka korijenu drveta.
Smrt je na sred stabla. Suha grana. Između behara.
Beharao sam u tunelu. Beharao ka svjetlu. Korijenu
tunela.
- Stvoreni smo da budemo funkcionalni sa svime što
nas okružuje. Evoluirali smo u stvoreno kao što je vjera
evoluirala u Boga.
A vjera mi je bila jaka poput zmijskog otrova.
- Kao što je mrak evoluirao u noć. Da bi nas sakrio
od puščanog hora. Nas. Evolucionare. Što razgrću
pomrčinu prema trećem mileniju.
Stigosmo do okrajka. Sunce ga je grebalo pomalo sa
strana. Gledao sam Adnana. U njegovim očima. Kraj
tunela. Iza mojih leđa. Mrak nije toliki mrak kad se
prođe kroz njega. Kad ga vidiš sprijeda. Kako stoji iza
leđa. U očima prijatelja. I mrak nije mrak kad prijatelj
kaže.
- Ja ću evoluirati u tebe.
I mrak svane kad prijatelj kaže.
- Ja sam list koji opada prema tebi. Znao sam to čim
sam te ugledao. Ti si korijen stabla na čijem ću vrhu
izbeharati. Rasuću te polenom na hiljade strana. Kad
ugaziš u Drinu.
10
I mrak svane.
- Smrt. Polen. Neće. Stići.
- Seljačine.
Sjedio sam u bašti kafića i pio sok od sirupa. I kafu.
Od nečega. Čekao sam Adnana. I gledao jesen kako
pleše žutim lišćem po asfaltu. Do iznemoglosti.
- Jesu se nakotili. Uzeli su grad.
Priča mu je valjda bila cool. Sjedio je za stolom
preko puta. Klimao sam glavom. Valjda sam mu bio
cool.
- Ostavili su svoja sela. Ušli u stanove. A nas šalju
da branimo njihove livade. Mater im jebem seljačku.
Da. Bio sam mu cool. Imao sam dugu kosicu. I plave
okice. Pičke su me volile. I pičkice.
- Oni su u policiji. Pregledaju papire. A mi na
ratištu. Kupimo njihovu balegu.
Da. Bio sam mu cool. Sjetio sam se odakle. Sa UN
partija. Bio je prevodilac. Partiji na kojima me viđao
nisu bili za obične smrtnike. On je tamo služio. UN
momke. I naše pičke. A Adnan i ja? Mi tu nismo bili
radi zabave. Bilo je to isuviše jeftino za nas. Tu smo

dolazili radi love. Tu su nam plaćali. UN momci. Ne
obični. Već oni koji su mogli platiti. Ono što smo Adnan
i ja mogli nabaviti. Robu bez roka trajanja. Vrhunske
kvalitete.
- Oni su svuda. U opštini. U kantonu. U vojsci. Na
televiziji. A ne znaju ni pričat kako treba. Zavijaju i kad
se smiju. A nama se smiju. I jebu nam mater. Dok
čekaju da izginemo pred njihovim selima u koja se
nikada neće vratiti. Jarane, sad kad bi rat stao i kad bi
im dao i više nego što su imali, oni se tamo ne bi vratili.
Baš sam mu bio cool.
- Rade poslove. Uvezani su. Čuvaju leđa jedan
drugome. Pokupovali su najbolje lokale u gradu. Za
male pare. Za talove. Oni su vlast. Guraju jedan
drugoga. Postavljaju na funkcije. Da nam šalju pozive. I
kupe nas u racijama. Žele iskoristiti ovaj rat da nas se
riješe. Zauvijek.
Zauvijek. Riječ beskonačna. Nepovratna.
Definitivna. Konačna. Riječ koja prati. Izabire. Odvodi.
Riječ koja obilježava.
- Ovo je rat seljaka. Oni su nam ga donijeli. Oni su
izabrali svoje. Glasali da nas se riješe. Izglasani su prije
glasanja hodali po selima i obećali kako će ih sve
dovesti u grad. I to je jedino izborno obećanje koje su
ispunili. Svi.
Opustio se. Toliko sam mu bio cool.
- I sada, svako sa svojom familijom pravi po
državicu. Malu smrdljivu državicu. Nikome potrebnu
osim njima. I njihovim seljačićima koji su bez daha
dotrčali ostavljajući za sobom prljave selendre sa samo
jednom željom. Da ih nikada više ne vide.
A gradić je bio lijep. Imao je lijepe avlije. Naša
najljepša. Sestrica je s mamom, zimi, stavljala kese
preko ruža. Da ne smrznu. Mi nismo htijeli nikuda.
11
- Pogledaj ih. Mi na linijama. Oni na našim ulicama.
Mi u rovovima. Oni u krevetima. Guze naše pičke. One
su ih i uvele u grad. U raju. Nanjušile pare. I rastvorile
novčanike. Danas je seljak s parama momak iz fine
kuće.
A fina kuća je ostala sa zauvijek. Konačna sa
Drinom.
- Al mi smo krivi, jarane.
I cool sam mu bio. I jaran sam mu bio.
- Mi. Mi smo ih pustili. Mi smo ih uveli. Mi. Raja.
Okretali smo se jedan protiv drugoga. Prodavali leđa.
Srali iza leđa. A oni su uvijek zajedno bili. I kad su se
podijelili među nama bili su zajedno. Seljak se začas sa
seljakom dogovori. Protiv nas.
Protiv nas. Zauvijek. I konačno.
- I četnici su im draži od nas. Pobili ih. Protjerali. A
oni srpsku džigeru slušaju. To su sa sobom ponijeli kad
su bježali. Drina huči srpskom džigerom jarane.
Drina. Huči. Jarane.
- Al mi smo krivi, jarane. Govorili smo, jebeš
seljake. Šta će oni. Smijali se papcima. A papci uzimali.
Što mi nismo htjeli. I vidi nas sad. Pogledaj nas. Mislim,
tebi svaka čast prijatelju. Ne mislim na tebe. Ja znam ko
si ti.
O, kako sam mu bio cool.
- A vidi mene, care. Radim za one šupke. Mater im
jebem u pičku. Izrabljuju nas. Hamalimo ko crnci. I
plačaju nas ko crnce. A oni se hadžijaju. A lafo došli da
nam pomognu. Oni nama. Majku jeb'li svoju. Oni su sve
ovo i zakuhali. Trebalo je sjebat onakvu zemlju. Znaš
šta su oni za nas care? Znaš šta? Kite! Kite, care, kite!
I kite su cool.
 12
- Znaš kako su glupi? Ne možeš vjerovati. Pa bolje Misliti je cool.
mi znamo njihovu istoriju od njih. Hej bolan. I oni su - Ponašaju se prema nama bez imalo poštovanja.
nas došli da uče. I malo je cool.
I učiti je cool. - Pričaju nam o ljudskim pravima a krše naša.
- Ponašaju se prema nama ko da smo stoka. A naše je cool.
A baš smo cool. - Da ti care znaš koji su to seljaci. Nema te
- Guze naše pičke. planinčuge u Bosni koja će roditi takve seljačine.
I pičke su nam cool. A roditi je stvarno cool.
- Ne rade ništa. Samo se vozaju džipovima. - Ej, evo mi koke.
Jer vozati je cool. A koka… Kako mu je tek koka bila cool. Poznavao
- Prave partije. sam je. Više puta. Zaustavila se pred mojim stolom. I
I partiji su cool. nasmijala mi se.
- Care, ja znam partije za koje niko ne zna. Nema - Ćao.
naše raje. Samo naše pičke. I ja sam se njoj.
Samo naše cool. - Ćao.
- Truli zapad. Došli su ovamo da i nas ujebu. I izvadio sam bombu. I stavio mu je u ruku. I izvadio
A baš smo cool. osigurač. I rekao.
- Oni nas uče demokratiji? Mi smo za njih izmislili - Drži čvrsto. Ako pustiš. Neće biti cool.
demokratiju. I okrenuo se njoj.
Mi smo za njih izmislili cool. - Imam prijatelja. Zove se Adnan. Mogla si nas
- Oni odavde nikada neće otići. pojebati.
Jer ovdje je cool. - Pojebati je cool.
- Bićemo njihova kolonija. Ostaće ovdje dok nas I Boško Buha je ostao sam. Ja sam uzeo bunker. Jer
skroz ne iscijede. bunkeri su cool.
I cijediti je cool.
- I sidu su nam donijeli.
I donijeti je cool.
- To su sve špijuni. Unprofor. Humanitarci. Oni
ovdje ratuju između sebe.
Jer između je cool.
- Mrze jedni druge. A najviše mrze nas. Mi smo za
njih Afrika.
A Afrika je… coooool!
- Divljaci. Tako oni misle o nama.

- Mi smo molekuli.
Adnan, koka i ja. Tri molekula. Nepojebana.
- Istraživački tim Kosmičke alijanse.
Ležali smo na velikom bračnom krevetu male
spavaće sobe dvoiposobna stana koji nam je neko
poklonio na čuvanje.
- Naša su tijela instalirana elektrodama veličine
očnog kapilara. Nemoguće ih je detektovati. Još manje
neutralisati. Upravljaju našim nervnim sistemom preko
signala koji im odašilja kosmička ćelija zadužena za
nas.
LSD nikada nije bio naročito priznat u ovim
krajevima. Potražnja za njim bila je upravo nikakva. Da
li se radilo o neadekvatnoj medijskoj kampanji ili su
omanuli ljudi na terenu, nije mi bilo poznato. Ono što
sam znao jeste da smo posjedovali jednu pristojnu
pošiljku koju istina niko nije poslao nama ali nas to nije
spriječavalo da je imamo.
13
- Ono što smrtnici sa ove planete zovu životni vijek
naš je radni vijek koji provodimo na stanici označenoj
kao “Zemlja”. Naš zadatak je završiti dosije sa radnim
naslovom “Ima li života na zemlji”.
Iako nam je bilo savršeno jasno da na ovoj pošiljci
nećemo zaraditi ništa, nismo je htjeli dati za džaba. To
vam je klasičan primjer zdrave tržišne ekonomije.
Artiklu koji ne ide na tržištu cijena se ni pod kojim
uslovima ne smije spustiti. Ni. Pod. Kojim. Velike firme
to ne čine. Pravi brand ne pravi rasprodaje. To je
najuočljiviji znak slabosti. Zato svako veliko ime
proizvod koji nije kurentan na tržištu povlači sa istoga i
uništava. U protivnom, to bi moglo uništiti njih.
- Rad na ovome dosijeu počeo je još prije nekoliko
hiljada ovozemaljskih godina. Rezultata ima ali su jako
oprečni. No, u jednome se svi slažu. Života ima. Ali je
nemoguć. Zbog bića koja naseljavaju ovu stanicu.
I tako smo počeli sa uništavanjem artikla. Adnan i ja.
U društvu jedne ili više koka.
- Dalje, istraživanja vršena na uzorcima ukazala su
na niz nepravilnosti kod istih. Veliki problem
istraživačkim timovima pričinjavao je mentalni sklop
jedinki ovoga planeta. Naime, nizom analiza došlo se do
frapantnog saznanja da isti još uvijek nije sklopljen. S
obzirom da nam je poznata starost ove stanice nameće
se neizbježno pitanje. Kako je moguće da se tokom svih
ovih godina ta stvar nije sklopila?
Program uništavanja išao je pod nazivom “Lepršavi
policijski sati” tokom kojega smo primjetili da materija
oslobođena neutralisanjem ove supstance ima pozitivan
efekat na koke. I najblaže rečeno, intrigantan na horke.
Naime, o čemu se radi. Rečeno prostim bosanskim
jezikom, koke su željele jahati horke. A horke su samo
kukurikale. Zanimljive. Psihodelične. Stihove. Što je

opet imalo jako zanimljiv učinak na koke. Hvatale su
tercu.
- I tada je grupa eksperata predložila da se krene
ispočetka i to u sasvim drugome pravcu. I to je urodilo
plodom. Rezultati su jasno ukazivali na to da na ovome
najmanje istraženom planetu koji se nekim čudom
ugurao u sunčev sistem vlada jedan sasvim novi i za nas
potpuno nepoznati sklop. Ekspertna grupa ga je nazvala
Retardni sklop.
Zanimljive su bile te terce koka. U refrenu su
postajale vodeći vokal prilično slatkaste intonacije.
Lijepio se po nama.
- Tako se kosmička alijansa opet našla na početku.
Ali ovaj početak je bio mnogo teži. Neuporedivo.
Retardni sklop je nešto nama potpuno strano. Nešto što
nema nikakvog realnog uporišta. Čak ni logičnog.
Dodatno zbunjuje činjenica da Retardni sklop nije
jedinstven za sva bića koja nastanjuju ovu neuglednu
stanicu. On se naime mjenja od podneblja do podneblja.
Šta više, čest je slučaj da unutar istog podneblja imate
potpuno različite čak međusobno suprotstavljene
manifestacije ovoga nama nepoznata sklopa. Frapantno
je saznanje da ova bića ni sama sebi nisu u stanju
objasniti manifestovanje istoga sklopa kod svojih
komšija.
Svaki puta kada bi se pjesma približila kraju koke bi
upadale u intenzivno delirično stanje koje je bilo
pračeno mahnitim kljucanjem. I mi bi smo tu uvijek
ponavljali istu grešku. Umjesto rado kljucanih bobica,
novoga artikla na našem tržištu koji je sramežljivo
pokazivao svoje prisustvo, mi bi smo im opet mrvili
artikl namjenjen za uništenje. To se za horke pokazalo
kao kobno. Nebrojeno su puta ostajali kukurikati dugo
poslije policijskog sata.
14
- Prije nešto više od dvije hiljade godina krenulo se
sa jednim sasvim novim programom. Kosmičke stanice
su odlučile da na ovaj prekobrojan planet pošalju naše
najblistavije Umove koji su do tada radili isključivo na
istraživanju endemičnih oboljenja flore i faune svemira.
Kako su svi oni već bili angažovani na različitim
projektima te tako nisu mogli ići u grupi, odlučeno je da
ovamo dođu pojedinačno, infiltriraju se među ova čudna
bića u nastojanju da ih shvate i pomognu im da, ako
ništa drugo, barem uklope svoj Retardni sklop u
jedinstveni sistem koji bi jednako funkcionisao na
čitavom planetu.
Kukurikanje, prošarano zracima svjetlosti koja se
probijala kroz rupice na roletnama što ih napraviše
moljci povlačeći se u panici sa policijskim satom, bilo je
propraćeno nesuvislom intonacijom falša koja je trajala
jako dugo. Interesantno je da su koke i takvim tonovima
u momentu pronalazile odgovarajuću tercu čineći ovu
stranu melodiju naprosto fantastičnim crossoverom.
- Prvi veliki Um koji je stigao ovdje u svoju je
kosmičku stanicu u roku od samo nekoliko dana poslao
frapantan izvještaj. Bio je vrlo kratak i jako precizan.
Oni. Ne. Misle. Odmah zatim stigao je i drugi izvještaj.
Jedu. Piju. Seru. I u pauzama se razmnožavaju. A onda
je stigao danas već legendarni treći izvještaj. Izvještaj
koji je rasplakao kosmos. Glasio je. Mozak. Nema.
Funkciju. To je mobilisalo sve. Organizovani su marševi
sućuti. Marševi koji su poručivali. Mi ćemo vam
pomoći. Prikupljani su dobrotvorni prilozi. U tili čas
mnogobrojni konvoji pomoći bili su spremni da krenu. I
tada se oglasio premijer Devete kosmičke porodice
odlučno rekavši Stop. Sućut i milostinja im neće
pomoći. Najveća pomoć koju im možemo pružiti i koju

oni očajnički trebaju jeste da im mozak stavimo u
funkciju. Naučiti ih da misle.
Ali ova koka nije bila kao ostale. Ona je kukurikala s
nama.
- Demokratski kakav jeste Kosmos je odlučio ne da
ih nauči da misle već da ih inspiriše da misle. Složili su
se da bi naučiti ih da misle bilo ravno okupaciji. Naučiti
ih da misle kao što to mi činimo uskratilo bi im
mogućnost vlastitog razvoja i saznanja do kojih moraju
sami doći i tako obogatiti sebe i svoju zajednicu i time
postati ravnopravan član sveobuhvatne kosmičke
zajednice.
A da ova koka nije horko?
- I tako se krenulo inspirisati ih da misle. Sa
prapočetka mišljenja. Obrazovanjem. Naš se veliki Um
odmah dao na posao. Kretao se među njima dugo i
strpljivo. Upoznao ih je do te mjere da se ničim nije dao
izdvojiti iz gomile. Marljivo je skupljao podatke i
uredno ih putem svojih tjelesnih elektroda odašiljao u
kosmičku stanicu na dalju obradu.
Kokino kukurikanje je bivalo sve glasnije. Ona je
već dugo bila glavni vokal. Pitao sam se ne bi li ja
trebao probati sa tercama.
- I kada se doznalo sve o bićima defektnog
Retardnog sklopa, kosmički konzilij se povukao na
vjećanje o načinu i pravcu kojim bi njihovo
organizovanje trebalo da krene. U međuvremenu naš
veliki Um dole, čekajući da vjećanje završi, prekinuo je
svoje pasivno posmatranje i krenuo pomagati nesretnim
retardosklopcima izvlačeći ih iz bijede i blata njihova
svakodnevnoga života. Time je stekao veliki broj
slijedbenika ali i još veći broj neprijatelja. No to ga nije
brinulo. Odluku koju je donio konzilij je smatrao
preuranjenom ali se nije protivio zbog ugleda i stepena
15
učenosti našega blistavog Uma. Odluka je glasila. Od
ovoga trenutka svoj život i svo svoje znanje stavljam u
službu ovih nesretnih bića u samo jednoj želji, da ih
izvedem na put na kojem će se moći uspraviti. To ću
postići tako što ću njihovo retardno sklapati u zdravo
mentalno i naučiti ih da to sami održavaju. S obzirom da
se njihov mozak može koristiti na vrlo malom
kapacitetu i da tako nisu u stanju pamtiti, ja ću im
zapisati stvari kojima će se svakodnevno voditi i
inspirisati na putu ka cjelovitom uspravljanju. Svjestan
da će tih zapisa biti jako puno jer ću morati krenuti sa
najosnovnijim stvarima kojima ću im objasniti i
predstaviti svaku životnu situaciju kao i način ponašanja
i djelovanja u istoj, namjera mi je da im te zapise
skupim na jedno mjesto kako ih ne bi izgubili. Dakle, ja
ću im objaviti knjigu. Veliku knjigu.
Ne. Ideja da ja idem sa tercama bila je jako loša. To
je otvaralo mogućnost da moja trtica strada.
- I blistavi Um objavi knjigu. I strahote se
ustostručiše. Pisana prekrasnim, duboko
produhovljenim jezikom, obojenim stihovima zanosa,
inspirisala je čitaoca istinskom filozofskom misli
nesvakidašnje težine i bila Apsolutno Nerazumljiva
bićima neuklopljenog Retardnog sklopa. I bi kaos.
Slijedbenici blistavog Uma molili su ga, suzama
cjelivajući njegove stope, da im prevede Veliku knjigu
dok su svojim tijelima ljubili mačete neprijatelja koje su
zasijecale ka blistavom Umu. A blistavi Um je stajao
nijemo, ničim ne pokazujući očajanje koje ga je okupalo
saznanjem da je potpuno i nepovratno promašio i ostao
stojati zakucan u mjestu uspijevši prije prvih udaraca
odašiljati svoju posljednju poruku svim kosmičkim
stanicama. Bića. Defektnog. Retardnog. Sklopa.
Ozračena. Su. Imbecilizmom.

Koka je ipak bila koka. Kako je dan odmicao njeno
kukurikanje se pretvorilo u veličanstvenu tercu i povelo
nas u do tada neviđen krešendo.
- Imbecilizam je za nas bio i ostao potpuno nepoznat
element. I još uvijek nema nikakvih saznanja o njemu. A
tragalo se bjesomučno punih dvije hiljade godina.
Poslije prvog blistavog Uma poslali smo i drugoga. I on
je krenuo polako u stopu prateći rad svoga prethodnika
tražeći i najmanju grešku. Ali je nije našao. Umjesto
toga došao je do istoga zaključka. Jedini način da se
pomogne Bićima Defektnog Retardnog Sklopa
Ozračenog Imbecilizmom jeste Velika knjiga. Tako je
drugi blistavi Um uzeo knjigu svoga prethodnika,
doradio je i nekoliko stotina godina poslije objavio
drugu Veliku knjigu. I paklene vatre zalajaše. Pristalice
prve Velike knjige nisu prihvatile drugu Veliku knjigu.
Uzalud je drugi blistavi Um objašnjavao kako je riječ o
potpuno istim stvarima uz nekoliko korekcija i dopuna
radi lakšeg razumjevanja. Ništa nije pomagalo. Bio je
napadnut. Međutim pristalice druge Velike knjige su ga
odbranile i on se povukao s njima. I mi mu tu gubimo
svaki trag. Nikada se više nije javio svojoj kosmičkoj
ćeliji. Sve što imamo o njemu su pretpostavke i
nagađanja a to nama nije dovoljno da bi donijeli
konačan sud.
A krešendo je trajao.
- Premijeri kosmičkih čelija su bili zbunjeni. Ovako
nešto se nikada nije desilo. Odmah je poslat i treći
blistavi Um. I doživio identičnu sudbinu svog
neposrednog prethodnika. Jedina novost koju smo od
njega uspijeli doznati je ta da su retardosklopci mjenjali
dijelove knjiga po sopstvenom nahođenju. Činile su to
vođe zajednica. Svaki novi vođa je nešto petljao sa
Velikom knjigom na koju se pozivao. Treći blistavi Um
16
je također tvrdio kako pristalice prve, baš kao i
pristalice druge Velike knjige, nisu bile u stanju prevesti
“svoju” knjigu. Šta više, počeli su se dijeliti i između
sebe zavisno od toga kako je ko shvatao zapise iz Velike
knjige kojoj je pripadao. Svaka je skupina tvrdila kako
je baš ona ta koja zna pravi prijevod. Sukobi nisu
prestajali. I tu je negdje nestao i treći blistavi Um
ostavivši iza sebe treću Veliku knjigu koja je samo
podgrijala lomaču.
A krešendo je trajao.
- Zatim smo ovamo slali čitave ekspedicije u
potragu za izgubljenim blistavim Umovima i rješenjima
koja su bivala sve dalja. Kako je vrijeme odmicalo mi
smo bivali sve nervozniji. I tako je bilo sve dok Vrhovni
Konzilij nije rekao Dosta! Nema više ekspedicija. Nema
više pomoći. Ko im jebe mater. Palimo! I to što prije.
Opstanak Kosmosa je u pitanju. Poslaćemo dole tri
molekula da označe mjesta s kojih će se vatra najbrže
širiti. Ta nakazna planeta mora nestati što prije. Neka
molekuli krenu!
Amen.
 17
- Na tuđoj je krvi zlato nanizo.
Imao je i brata.
- Sad je logistika.
Ubio mu ga šupak.
- Sad je ime.
Zato što mu brat nije bio pička.
- Podmazuje guzonje.
Zato što mu brat nije dao na sebe.
- Čuvaju mu leđa.
Jutros ga je pokopao.
- Al Allah ga dragi više ne sačuva.
Od jutros je pod mezarom sjedio.
- Osvetiću se.
Bore su mu licem mjesto suza tekle.
- Osvetiću brata.
Usta suha na smrt zaudarala.
- Znam da mi vjera kaže oprosti.
- Ubio mi je brata. Arif nam je rekao.
Poznavali smo ga sa linije. - Znam da moram biti jak.
- Iz čista mira. Žena nas je tražila.
Bio je dobar borac. - Al nisam jak.
- Znao je da nema ništa s njima. Molila nas da ga dovedemo.
Izboden gelerima. - Allah je Bog.
- Ubio ga je onako. Bojala se za njega.
Imao je dovoljan postotak invalidnosti da ga - Al brat je brat.
demobilišu. Bio joj je čovjek.
- Onako. Kako sila ubija. - Allah je jedan.
Ostao je u armiji. Bio joj je dobar čovjek.
- Da se priča. - Al brat je krv.
Zbog paketa. Željela ga kraj sebe.
- Ker profiterski. - Allah je najveći.
To je sve što je imao za ženu i dijete. Za dijete i za sebe.
- Pijačar. - Al ne vidim ga od krvi.
Njih dvoje su sve što je imao uza se. Za dobro i zlo.
 18
- Allah će me kazniti. - Nećeš.
Za jučer i danas. - Ti mi reci.
- Ja ću se pokloniti. - Ubićeš ga.
Za sutra i poslije. - Ubiću ga.
- I kazni se radovati. - I?
Za nadu i strah. - I kraj.
- I kazna je dar kad je od Allaha. - Konačan promašaj. Tvoj. On mrtav i pokopan. Ti.
Za sreću i bol. Ludilom zakopčan. Kraj. Tvoj. Pokopan, slobodan.
- I moliću za još. Kraj. Tvoj.
I za ono malo što se još od života dalo odlomiti. - Ne odgovaraj me. Ubiću ga.
- Al ću se osvetiti. - Ne odgovaram te.
Za sve što se još dalo naslutiti. - Zašto mi to pričaš?
- U kajanju ću ga utopiti. - Da te naučim da se osvetiš?
Za brata kojeg nema. - De nauči me.
- Osveta. - Šupak ima dijete. Curicu.
Tada me Adnan pogledao. Osman ne trepnu.
- Krv. - Mi ćemo ti ga uhvatit. Svezat. Ti dovedi curicu.
Znao sam mu pogled. Raspori je pred njim. I navuci mu je na glavu.
- Za krv. Osman trepnu.
Tako gleda kada boli. - Kad je bude ukopavo dođi na dženazu i reci drkam
- Za brata. ti na dijete. Ubiće te na mezaru. Pašćeš mu ko dijete. Ti.
Tako gleda kada druge u život vraća. Slobodan. On. Ludilom zakopčan. Pamti tebe i brata
- Osveta. tvoga isto ko i dijete svoje. Kraj. On živi. Promašaj.
Okrenuo se Osmanu i upitao. Tišina frknu.
- Kako ćeš se osvetiti? - Ti si lud jebem ti mater.
- Ubiću ga. - Ne psuj mi mater.
- Koga? - Ti si lud.
- Njega. - Ne lud. Kategoričan.
- Zašto? Osman frknu. Ustade i ode. Ne okrenuvši se.
- Ubio mi je brata. - Biće dobar. Uzeće abdest i leće s mirom. I dijete će
- Znam. Pitam te zašto ćeš ti njega ubiti? mu imat oca. I mati joj muža.
- Da osvetim brata. - Jesil mislio to što si reko?
- Nećeš ga tako osvetiti. - Nisam.
- Hoću. - Zašto si reko?
 19
- Da ga odvratim. Ubili bi ga prije nego što bi mu i
prišo.
- Mislio sam da ćemo mu mi pomoći.
- Pomogli smo mu. Otišao je ženi i djetetu.
- A šupak?
- A šupka ćemo večeras ukopati. Kraj. Bolan
promašaj. Živ ukopan.
Ostali smo sjediti pod mezarom. Kraj nogu
Osmanova brata. Bio je dobar borac. Bio je dobro
društvo.

- Tito. Tito je bio dingospo. A ne ko ovi kreovi

danas.
Bio je ljut na svojih četrdeset godina koje su u zbiru
sa ove tri godine rata na njegovom licu iscrtavale broj
šezdeset.
- Pogledaj ih. Kerove. Svaki bi da bude Tito.
Priču je počeo iznenada. Jutros smo uzeli brdo za
koje niko od nas nije čuo i kojega se sutra nijedan od
nas neće sjećati. Nije nas puno zalijepilo. Ali je previše
kada i jedna mati plače. Zbog brda na kojem ni drveta
nema.
- Al nije ker rođen da bude dingospo. Džaba im sve.
Navukli odijela. Voze ih šoferi. A kad mu kažeš dobar
dan, on zalaje. Jebo svoju mater.
Podne je prošlo a još nismo pokupili mrtve. Čučali
smo u nekakvoj špilji. Nismo smjeli u četničke rovove.
Znali su kote. Oko nas je sve gorilo.
- Kažu, nije se smjelo za vrijeme Tite. Nije. Nije ker
smio. Jebo svoju mater.

Izgledali smo kao voštane figure čela naslonjena na
cijevi. Kao da su nas namještali. Niko nije reagovao na
priču. Nikome nije bila ni upučena.
- Bilo teško, kažu. Zatvaro zbog viceva. Nevine na
goli otok slao. Jebalo majku! Nevine. U pičku. U pičku!
Trebo je Sredozemlje ogolit. Cijelo! Korziku. Sardiniju.
Baleari i Pitjuzi. Sve u gole otoke. Majku jebli svoju.
Teško im bilo. Zastavice bi oni meni u stijenama klesali.
Kamen bi se vijorio da sam ja ađutant bio. Kamen. Pito
bi me, lahorim li vam po volji druže ađutante. Majku
jebli svoju. Da jebli. U pičku.
Šehidi na čekanju. Tako su zvali ovu jedinicu. Adnan
i ja smo bili najmlađi. Hm, ja sam bio dijete za njih.
Svaki je imao preko četrdeset.
- Krkali. Pili. Guzili. U Podgori se u Salinesu
hadžijali. Regrese nezarađene primali. I vikali. Imal još.
Imal još!
Kad nam se ratovalo išli smo s njima. Svoju smo
jedinicu napustili prije godinu dana. Adnan nas je
razdužio. Rekao je komandiru. Toliko. Ne šaljite po nas.
Ovaj je drsko kazao. Molim? Adnan mu je veselo
došapnuo. Aj majke ti još jednom reci molim.
- Nije se smjelo, kažu. Nije se smjelo vjerovati.
Nije. Nije ker smio. Kako će kad ker ne vjeruje.
U gradu su bili oronuli. Isluženi. Dotrajali. U
nedogled preprodavali jednu jedinu cigaretu ne bi li
nešto kući donijeli. Na liniji. Vuci. Što uzmu, nepuštaju.
Da Bog kaže.
- Demokratija, kažu. Ja na brdu govana, oni u
Minhenu. Skupljaju priloge od dijaspore. Za
demokratiju. Jebo im demokratija majku. Ja je nisam
tražio.
Primjetio sam da Adnan pomno prati svaku njegovu
riječ.
20
- Tito je bio moja demokratija. Prvomajski teferići
su bili moja demokratija. Milicija koja mi nikada nije
tražila ličnu kartu. To je bila moja demokratija. Kad sa
ženom u Mađarsku po gibiru odem maksume same u
demokratiji ostavim.
I dalje sam gledao Adnana. Nije skidao očiju s njega.
Lice mu je imalo veseo izraz. Nisam razumio. Adnan se
nije palio na Tita. Još manje na new primitives
gramatiku. Bili smo s njima zbog dobrog rata. I to je
sve.
- Majku jebli svoju. Zar ga nisu mogli još dva'est
godina na slamčici držat? Hej bolan! Jebali su oni njega.
Sve je to dogovoreno. Čuješ im priče. Kažu, nije to bio
pravi Tito. Rus, kažu. Hu jebalo majku Rusa. Kažu,
Dedinje prazno. Niko nije pokopan. Kite moje nije!
Kome Jovanka svake godine cvijeće nosi? Ha jarane,
kome? Havi? Rusu? Titi, jarane, Titi!
Pogledao sam ostale. Čelo na cijev. Oči u prazno.
Jesu li slušali njega ili granate? Jesu li slušali uopšte?
- Čujete li Srbe? Ha? Hoće da ga isele sa Dedinja.
Mason, kažu. Vatikanski špijun. Da ga isele, hej?! Tita.
Neka ga meni pošalju. Meni. Ja ću mu maršalsku
uniformu skrojit. Pa ćemo u mobilizaciju. Pa da vidiš
onda, jarane…
Tu je naglo stao. I istoga trena postao jedan od
ostalih. Čelo na cijev. Oči u prazno. Kao da nikad
govorio nije. Adnan ga je i dalje gledao. Nisam bio
siguran da li čeka da nastavi ili se sam sprema da
progovori.
- Nena mi je jednom rekla. E sine, kako je bilo
lijepo za vrijeme kralja. Mislio sam da je prolupala.
Gledao je u ađutanta. Ovaj je već bio voštana figura.
Postalo mi je zabavno. Nije imalo smisla. Nije se
rimovalo sa granatama koje su orale golet uporno

fulajući špilju za koju nije bilo objašnjenja kako se tu
našla.
- Bila je dijete kad su izbjegli iz istočne
Hercegovine. Odrasla je ovdje. Za vrijeme kralja. I
izbjegla je za vrijeme kralja. Bogata muslimanska
familija. Opljačkana i protjerana. Za njima je došla i
rodbina. Svi na isti način. Ali kad god bi je podsjetio na
onu rečenicu, ona bi je ponovila. Bio sam siguran da je
prolupala.
Pratio sam priču. Pratio sam i voštane figure. Čelo na
cijev. Oči u prazno.
- Umrla je nekoliko godina poslije te rečenice. Prvi
puta sam je se sjetio, onako istinski, kad je rat počeo. I
kako god sam razmišljao o njoj, kako god bih postavio
stvari, izgledala mi je bistra, jasna, a nikako kao starica
koja ne zna šta priča. Do zadnjeg dana. Jedino što
nikako nisam mogao uklopiti u tu sliku jeste ta rečenica.
Nikako mi nije uspijevalo staviti kralja pored
Muslimanke kojoj su kraljevići sve uzeli.
Prvo nas je zemlja zasula kroz otvor a onda smo čuli
eksploziju. I ništa. Čelo na cijev. Oči u prazno. Adnan
priča. Meni lijepo.
- I sad si mi ti objasnio. Titom.
Čelo na cijev. Oči u prazno.
- Bila je mlada. Bila je djevojčica. Pa je bila
djevojka. Mlada. Slike koje nisu bile za albuma ostale
su u sjećanjima njenog babe i njene majke. A ona? Ona
je imala svoju haljinicu cvjetnoga dezena. Sašila joj
tetka. Tetka bez dijece. Voljela je kao svoju. Kao kćer
jedinicu. A to je i bila. Materi i ocu. I jedina sestra
četvorici braće. Šetala je čaršijom. Po dvojica sa strane.
Gledala je preda se. A čaršija u nju. I ona čaršiju kroz
parmake iz avlije. I pitali su za nju. Momci iz grada.
Puni poštovanja. Al je nisu dali. Dok sama nije izabrala.
21
Kroz parmake. Iz avlije. I otišla u finu kuću. I rodila
sina. Pazili je svi. Rodila i drugog. Pazili je svi. Rodila i
kčer. I pazili je svi.
I opet nas zasu zemlja kroz otvor. I džaba joj bi.
- A onda ubiše kralja. Pa dođe mali kralj. Pa pobježe
mali kralj. Pa zasuše bombama. Pa nahrliše legije. I
nestade joj čovjeka ko da ga nikada nije bilo. Rasuše se
familije. A ona mlada i djeca mala. Od brata do brata. Al
više nisu po dvojica sa strane. Sad svaki ima po
nekoliko sa strane. Djece male. I ženu pokraj njih. A ona
mlada i djeca mala. I nehtje drugoga. Osta sa djecom. I
Tito dođe. I barjak donese. I godine su prošle pune
muka. I djeca odrasla. Tito ih odškolovao. I zaposlio. I
djeca djecu izrodiše. Uz pjesmu i teferiće. I svako se
ljeto Jadranom prskaše. I sunce tuđeg neba nikom ne
zatreba.
I granata već dugo nismo čuli. A čelo na cijev. Još
uvijek. I oči u prazno. Još uvijek. A meni lijepo. Još
uvijek.
- I moja nena bi svuda. I na Jadranu. I na teferićima.
I na prvim i na drugim i na svim ostalim majevima. Al
jebo Jadran i teferiće. Jebo i majeve i barjake. I Tita. I
Jovanku. I Dedinje. Jebo sve. Nema haljinice.
Cvjetnoga dezena. Ostala kod kralja. Ko tvoja u Tita.
Dugo se ništa nije čulo. Predugo. Nije se čulo ni kad
je ađutant digao čelo sa cijevi. I pogledao u Adnana. I
gledao ga dugo. Predugo. I ćutao. Dugo. Pretiho. I
Adnan je nekako teško rekao.
- I care moj. Jednom će jedan tvoj vršnjak. Srbin.
Hrvat. Reći. Svom unuku. Četniku. Ustaši. E sine. Jest
bilo lijepo. U komšiluku. S Muslimanima.
I čela se digoše s ostalih cijevi.
- Al biće kasno. Neće više biti haljinica cvjetnoga
dezena. Ostaće im samo karina od unuka.
 22
Ode.
- Ode život ko da ga nikad nije bilo.
Ode.
- Raspade se.
Raspade.
- E sad bi oni da vjeruju.
E.
- Da Titu Bogom zamjene.
E.
- I to ne bilo kojim Bogom. Allahom.
Ne bilo kojim.
- Allahom.
E.
- Sad. U strahu. U vatri.
- Nije Bog budala. E.
Baš tako je rekao. - Kad im više ništa nije ostalo.
- Zna on ko vjeruje E.
Sječam se dobro. Sjedio sam kraj njega i gledao u - Oni bi njega. Boga.
batrljak noge koji se nazirao ispod čaršafa. Njega. Boga.
- Vidi ih. Lafo oni vjeruju. - Odjednom ga nađoše.
Lafo. Baš to sam pomislio. Odjednom.
- Što nisu vjerovali juče? - A On je tu. Bio. Uvijek.
Što? Bio. Uvijek.
- Bilo im dobro. - Al smradovi ga vide tek kad im ništa drugo ne
Bilo. ostane.
- Imali sve. Tek.
Imali. - Toliko im je velik.
- Tito dao. Toliko.
Bogami dao. - Toliko im je stalo.
- A vidi sad. Toliko.
Gledam. Gledao sam. U batrljak. - Što ga ne nađe kad si osmjeh imo? Ha tico?
- Ode sve. Ha, tico?
Ode. - Kad si se sreća zvao.
- U tri pičke materine. Ha, tico?
 23
- Kad si pjesme pjevo. - Bolan, bolan… On priča.
Ha, tico? On.
- Kad ti ništa nije trebalo. - O Allahu, o vjeri…
Ha, tico? On.
- Kad ti je svijet iz ruke jeo. - On, koji kaže, prije se nije smjelo. Nisu dali.
Ha, tico? On.
- Nego sad. - Bolan, bolan…
Sad tico. Ti.
- Kad ti strah drob ždere. - Kakav ti je to Bog u kojeg vjeruješ samo kad se
Sad tico. smije?
- Kad se duša grči. Ti.
Sad tico. - Jado, jadni…
- I on, takav, meni priča. Ti.
On. Takav. - Kakva ti je to vjera kad ti je mogu zabraniti?
- Vjeruj, kaže. Jado jadni.
Vjeruj. - Molim?
- Glasno, da ga i mrtvi čuju. Reci tico? Jado jadni.
I mrtvi. - Nisi mogo napredovat? Ha? Napredovali samo oni
- Ajete s hadisima rimuje. koji nisu vjerovali?
Rimuje. Tico ba?
- Hej bolan, bolan… - Pravo si napredovo.
Hej bolan. Pravo. Tico. Ba.
- Nije vjera u ajetima, već u srcu. - Vidi te.
U srcu. Gledaj tico.
- Nije molitva u hadisima, već u djelima. - Što su ti dali, uzeli.
Djelima. Sve.
- Nema te u đamiji, viče. - Sad bi On da ti da. Ha tico?
Viče. Ha?
- Ne veličaš Allaha, viče. - Kažeš, samo se njega bojim.
Viče. Bojiš.
- Hej bolan, bolan… - Boj se.
Hej bolan. Boj se.
- Nije Allah u đamiji, već u srcu. - Daće ti.
U srcu. Daće.
 24
- Đavola mlada.
Đavla.
- Evo ga ide.
Evo ga.
- Da te povede.
Da te.
- Tamo. Daleko.
Tamo tamo.
- A kad mu ja dođem, na kafu će me pozvat.
Na kafu.
- Ispitaće se sa mnom.
Ispitat.
- Reći će, đe si bolan Abdure.
Đe si bolan.
- Što mi prije ne dođe? - Napustiću te kao što krv napušta ranu.
Što bolan? Rat je stao. Onako. Bez veze.
- A ja ću mu reći… E Bože, bi ja, al nedadoše. Nije - I ostaću ti u sjećanju kao konac u ožiljku.
se smjelo. Bila je tužna. Bila je zaljubljena.
E Bože. - Shvatićeš.
- A mi smijemo samo kad se smije. Nije shvatala. Plakala je.
- Ne možeš me isplakati.
Plakala je.
- Moraš otići. Kao što prijatelj odlazi drugu, na
ispraćaj.
Nije odlazila.
- Potomstvo? Nemoj tako srećo. Nismo cuke.
Ne znam koga je više boljelo. Adnana ili nju.
- Svijet propada zbog potomstva. Proizvode se kao
konzerve. A zaboravljaju otisnuti rok trajanja na
poklopcu. Kad požele da se otvore jedna drugoj,
zaudaraju.
Očekivala je pomoć od mene.
- Potomstvo. Do toga je dug put, ljubavi. A ja sam
umoran.
 25
Znao sam samo utokom pomoći. Zato joj nisam I mene.
mogao pomoći. - Idi po ožiljak. Uberi krastu.
- Potomstvo liči na stvoritelje. Zato svijet propada. Što nisam znao pomoći.
Stoji u mjestu. Stoji. Ide. Ka. Smrti. - Moraš otići.
A htio sam joj pomoći. A čekali su da pomognem.
- Moraš otići. I ostaviti malo bola. Da ne izdaš - Moraš me proći.
patetiku. Ali kako sam ja mogao pomoći?
I Adnanu. - Moraš otići.
- A ja? Ja ću biti svoj potomak. I biće me svuda. Ja sam svoje ožiljke pobrao.
I Adnanu. - Moram te proći.
- Biću i u cvijetu koji će ti za dvadeset godina Svo moje cvjeće su počupali.
propalog braka i razočarenja u potomstvo pokloniti - Idi.
nenadani ljubavnik. Namirisaćeš svoje suze. I plakaćeš Moje rane neće procvati.
opet. Bićeš sretna. - Idi sama.
Htio sam otići. Ostao sam zbog nje. Očekivala je Moju avliju nema ko uskopati.
pomoć od mene. - Ostavi me otjeranog.
- Rodiću se opet u suzama tvojim. Biću tvoj Srce mi je bolno ko utoka bez metaka.
potomak. - Idi zaljubljena.
Htio sam otići. Ostao sam zbog Adnana. Očekivao je Kako ja mogu pomoći?
pomoć od mene. - Ostavi me samoga.
- I voli ga. Tog sa cvjetom. Voli ga zbog cvijeta. Sve Srcem ne znam pucati.
drugo je kita. - Idi.
Boljelo je. Vidio sam sjećanja na ove dane. Mrtvi mi zabranili.
- Idi. Moraš otići. - Idi. Voljećeš.
Plakala je. Vidjela je sjećanja na ove dane. Srcem znam čutati.
- Ništa neće ostati. Osim boljeće. - Idi.
Pričao je. Vidio je sjećanja na ove dane. Srcem znam čuvati.
- Boljeće. Kasnije, više. - Sjećaj me se kao nekog. U prolazu.
Boljelo je i sada. Srcem znam plakati.
- Ne boli kad izgubiš. Boli kad preboliš. - Od knjige do knjige.
Ne preboljeva se dok boli. A boljeće dugo. Suze sakriti.
- Idi. - Sjećaj me se kao duha koji te posjećuje. I boji dugu
I Adnana. I nju. za tebe.
- Idi po cvijet. Idi kroz vatru. I ne mogu ga dati.
 26
- Idi. I nije se okrenula. Gledali smo je kako između
Samo još srcem znam boljeti. koraka plače. Sve dok nije zamakla. I tada smo gledali.
- Kao strah koji suknjom pokrivaš. To za čim je zamakla.
A moje je boljeti kao vaše voljeti. - Jesam li bio grub?
- Idi. - Jesam li ja bio grub?
Kao vaše željeti. - Zašto bi ti bio grub?
- Kao drhtaj dok išminkavaš. - Nisam vam pokušao pomoći.
Moje je boljeti kao vaše živjeti. - Nisi nam mogao pomoći.
- Kao more koje probadaš kada rukom zahvataš. - Mogao sam reći bilo šta.
I više. - Bilo šta je najgrublje za reči.
- Kao snovi koje kajanjem sapireš.
I jače.
- Idi.
I teže.
- Samo idi.
I tamnije.
- Ne daj da me moliš.
Moje je boljeti za bol bolnije.
- Ostavi mi bol.
Moje je boljeti moje sve.
- Ostani.
Kako ja mogu pomoći?
- I tako ćeš nestati.
Nemam kome ni cvjeće ubrati.
- Moraš otići.
Nemam mezara na koji ga mogu staviti.
- Prije toga me poljubiti.
Mogu ga samo u Drinu bacati.
- Po obrazu pomilovati.
Al ne želim više nikada vidjeti Drinu kako nosi.
- Osmjehom ispratiti.
I ne želim nikada naučiti srcem pucati.
- I nikada se ne okrenuti.

- Znao je Hitler šta radi.
Sjećao sam ga se. On mene nije. Bio sam mali tada.
- Jevreje, Srbe i Cigane.
Bio je iz mog mjesta.
- Jevreji, jarane, oni ti svijet drže.
Otac mu je držao piljaru. Tada.
- Preko Amerike.
A on je bio fajterčić. Tada. Nosio je šiškice na
ošišanoj glavi.
- Parama. Sve parama, jarane. Kupili su sve.
Bilo ih je grupa. Tukli su kosijanere. Pravili im čeke.
Pet na jednoga.
- Američki predsjednik radi šta Jevreji kažu.
Jedne su noći istukli Ahmeta metalca. On ga je
najviše tukao. Drugi su mu ga držali.
- Oni ti određuju gdje će rat počet.
Sutradan je Ahmetov brat Sejo došao u piljaru i
slomio mu oca. I kupio paklo kurtona. Guzio mu tetku.
27
- Sva ova sirotinja u svijetu, to ti je sve zbog Jevreja
jarane. Sve to oni namještaju. Što je više sirotinje,
Jevreji bolje žive.
Kad je Ahmet metalac izašao iz bolnice skupio je
svoje i u školskom dvorištu poudarali su se jedan na
jedan sa fajterčićima. Poslije toga u gradu više nije bilo
šiškica. Zalizivali su ih.
- Ima knjiga, jarane, u kojoj sve lijepo piše. Ja sam
je čito. Sve zemlje svijeta su je zabranile. Jevreji im
platili. Ne možeš je nigdje kupiti. Al jarane, prava raja
štampa knjigu da se istina zna.
Bilo je to pred rat. Piljar je bio privatnik. Angažiran.
I angažirao se da murija uhapsi Seju. Al murija nije bila
toliko angažirana. Sejo jeste. Opet je otišao u piljaru i
slomio ga. I uzeo paklo kurtona. Ove nije platio.
- Hitler ih je jedini skonto. I jedino njega nisu mogli
kupit. Hitler je bio Bog, jarane. On ti je kreno da očisti
svijet od Jevreja i sve druge gamadi. Da je uspio, jarane,
mi bi ti sad živili ko hadžije.
Tada su arkanovci ušli u Bijeljinu. Gledali smo na
televiziji. Bilo me strah. Sutradan je njegov otac od uha
do uha poručio Muslimanima u našem mjestu da se
moramo spremati na odbranu. Počeo je skupljati pare za
oružje. Ljudi su davali. Bilo ih je strah. Sejo nije. Rekao
je. Mrš.
- Hitler je gotivio Muslimane, jarane. Znaš li da se s
njegovim najelitnijim SS-trupama na ruskom frontu
borila i naša handžar divizija? Jarane, da je Hitler prvi
došo do atomske bombe mi bi danas živili ko hadžije.
Oružje nije došlo. Došli su arkanovci. I šešeljevci. I
sva stoka. Dan prije njih piljar je otišao po oružje.
Poveo je i familiju sa sobom.
 28
- Kad je Hitler došo ovamo, jarane, znao je odmah - Onda smo konvoje slali ovamo. Hranu. Odjeću.
ko je ko. To je bio mozak, jarane. Odmah je udario na Plaćali smo švercerima da ponesu i oružje. Jarane, moj
Srbe. ti je otac naoružo pola naše armije.
Prvo su zaklali Seju i Ahmeta metalca. Na sred Al džaba.
čaršije. Seju je zaklao Srbin iz čaršije. Prije nego ga je - Radio sam deset sati dnevno i sve davao za Bosnu.
zarezao po vratu Sejo je progovorio. Svi su čuli. Guzio Al džaba.
sam ti ženu. Reci joj da pazi djecu. Četnici su u čaršiji. - A Njemci, jarane, da vidiš koji su to fašisti.
- Da je naš svijet bio pametan pa sav stao uz Hitlera Gledaju te ko kera. Mrze nas Muslimane. Turke najviše.
mi bi danas ovdje bili hadžije. Ko Hrvati. Oni su još tad Da vidiš neonaciste , jarane, samo gledaju da istuku
imali državu. A mi ti i ovu danas dijelimo sa Srbima. I stranca. A najdraže im istuć Muslimana.
to samo pola države. Drugo pola je samo njima. To su ti Al džaba.
sve Jevreji sredili, jarane. Sve. - A Njemice, jarane. Da vidiš koje su to kuje. Guze
S ocem je po Njemačkoj skupljao pare za oružje. se samo s crnčugama. Svaku drugu crnac guzi.
- Sjećaš se '92. Jarane? Kad se svijet digo da Al džaba.
zaustavi rat u Bosni? I to su Jevreji sjebali. Ni oružje - Da vidiš kol'ko Njemica crnčiće voda, ne
nam nisu dali. Ništa. Oni su ti uvijek gotivili Srbe. Srbi bi vjerovo.
su ti Jevreji Balkana. A mi smo Palestina. Al džaba.
I taman kad skupiše pare, rat stade. Tja. Nedade im - Gadilo mi se da ih guzim. Samo sam s našim
se. pičkama bio. Nema naše pičetine nigdje, jarane. I naše
- Mi smo se goloruki odbranili. Jarane, moj ti je otac raje.
organizovao odbranu u našem mjestu. Ti si čuo šta se Al džaba.
tamo desilo. Krv je tekla, jarane. Branili smo se - Kad mi u Minhenu u kafanu uđemo, naša je,
pištoljima. Tukli su nas sa svih strana. Artiljerija. Bilo ih jarane.
je ko mrava. Branili smo se ko lavovi, jarane. Ko lavovi. Al džaba.
Nismo se branili. Nismo imali od koga. Živjeli smo s - Mi smo ti najjači.
komšijama. Nismo znali da su im četnici draži od nas. I Al džaba.
nije bilo artiljerije. Samo su klali. - Najbolje pičke guzimo.
- Moj ti je otac bio teško ranjen. Jedva se izvukao. Al džaba.
Da ga nismo izveli u Njemačku bio bi mu kraj. I poslije - Najbolju šanu imamo.
se nismo mogli vratiti. Četiri smo godine kopali i Al džaba.
rukama i nogama da se vratimo ali nam nedadoše. Kažu, - Sve sam imo u Njemačkoj, jarane, i sve sam
ratna zona. A mi im kažemo, hoćemo da branimo ostavio. Vratio sam se da dignem Bosnu na noge.
Bosnu. Al džaba, jarane. Al džaba.
Al džaba. - Moj ti je otac ovdje firmu kupio.
 29
Al džaba.
- Njemac mu je partner.
Al džaba.
- Srediću ti poso kakav hoćeš, jarane.
Al džaba.
- Samo reci, jarane.
- Jel ti se i sestra vratila?
Ukopa se, jarane.
- Jel ti se i sestra vratila?
- Nije.
- Onda ću morat tebe zguzit.
I bi tako. Al nisam ja. Ima gariba koji to vole.
Tarantino je postavio nove standarde. Ako si In moraš ih
slijediti. Ja nisam In. Prevrnuo sam grad da nađem
kasetu Motorhead-a. Ahmet metalac je na sebi imao
majicu s tim imenom kad su ga zaklali. Ispod imena
Motorhead bila je lokomotiva s kljovama. Odjurila je Adnanova mati se razboljela. Iznenada. Niodčega.
krvava. Odjurio sam u firmu koju je kupio piljar i Krenulo od želudca. Došlo do srca. I šćepalo ga. I
slomio ga u kancelariji. Ostavio sam mu paklo kurtona. trgalo. Da išćupa. Samo je plakala. Doktorima đaba išla.
Da mu se ne omakne još jedan onakav kreten. Ali piljar Psihijatar rekao, postratni sres. Ima toga dosta danas.
više nije bio piljar. Poslao je specijalce. Odmah su me Dok je rat trajao bilo je u redu. Nije se mislilo ninašta.
pokupili. Sredio je da me slome. I dođoše da lome. Osim preživit. A sad se misli. Na svašta. I otac Adnanov
Četiri stijene. Četiri planine. Četiri Bosne. Najveća je odvede hođi. Neko im rekao. Sihri. Hođa će je
stijena zvala se Idriz. Adnan ga je tri kilometra na izlijećiti. Adnanu nisu rekli. Nisu smjeli.
rukama nosio. Tri sam mu kilometra crijeva u utrobi I hođa proučio. Dao joj zapis. I flašu vode. Da pije
čuvao. I sjedosmo. Četiri planine i ja. I ispismo kafe. I pred spavanje. U flaši zapis koji liječi..
ispitasmo se ko ljudi. Obećao sam mu doći s Adnanom I mati mu pade u postelju. Ne diže se više. Srce hoće
na babine. I došli smo na babine. Dan pošto sam otišao da iskoči. Samo plače.
u firmu koju je kupio piljar i slomio ga opet. I opet sam I otac reče Adnanu. Za hođu. I Adnan se spremi.
mu ostavio paklo kurtona. Zlo je to sjeme. Hođi. I ja s njim.
Hođa mlad. Ko Adnan. Jak. Zdrav. Guzi redovno.
Vidi se.
- Merhaba hođa.
- Selam braćo. Sjedite.
 30
Adnan sjede. Preko puta hođe. Hođa pogleda u mene. Šuti hođa.
- On je dobro. Pazi na mene. - Ko mati straha.
Hođa gleda u mene. I ja u njega. Ja sam dobro. Vidi Pričaj hođa.
hođa. I zabrinu se. Što sam dobro. - Ko mati djece nerođene.
- Kako ti mogu pomoći brate? O, Bože.
Pita Adnana a gleda u mene. Nije mu dobro što sam - Poklonjene.
dobro. O, Bože.
- Rekli su mi da ćeš znati čim me vidiš. - Zemlji. Bosni.
Više me ne gleda. Nije mu dobro. O, Bože. Ti reci.
- Pričaj mi o sebi. - Da krv natope.
- Pričaj mi o meni. Bože.
Uh hođa. Nemaš pojma kako ti je. - Da više ne izvire.
- Moraš mi nešto reči. Ja ne znam sve. Bože.
- Šta znaš? - Da ne sapire.
Uh hođa. Šuti hođa. Bože.
- Kako se zovem? - Da ne odnosi.
Hođa, hođa. Bože.
- Čime se bavim? - Da oteče.
Hođa ba? Bože.
- Koliko sam dobra učinio? - Da presuši.
Hajde ba? Bože.
- Koliko zla? - Da porodi. Ruže.
Ba? Bože.
- Šta nosim u sebi? - Da mirišu djeca. Bosna. Brat i sestra.
E moj hođa. Bože. Ti znaš. Ti reci. Nevini smo.
- Reči ću ti. - A ti se igraš.
Eto sad. Igra se. Hođa.
- Pun sam Meleka. - Njega.
Eto. Njega.
- Ko mati mlijeka. - Boga.
Ba. Tobe jarabi.
- Ko mati suza. - I eto.
Bolan hođa. I eto sad.
- Ko mati bola. - Bog ti šalje.
 31
Šalje, šalje.
- Igru malu.
Malu, malu.
- Bosna. Tačka. Ba.
Tačka, tačka. Ba.
- Ustani hođa.
Adnan stoji. Tačka ba.
- Nemoj brate…
Adnan stoji. Tačka. Krv.
- Nemoj, molim te…
- Ustani hođa!
Ustani. Ba.
- Bog ti Meleke šalje.
Šalje. Ba.
- Krvlju oplođene.
Krvlju. Ba. - Pljuju po državi a kurcem nisu mrdnuli za nju.
- Bosna ih porodila. Ne znam odakle sam ga poznavao.
Bosna. Ba. - Kurcem.
- Carskim rezom. A poznavao sam ga.
Carica. Ba. - Znaš šta je kurac? E, kurcem nisu mrdnuli.
- Suzama nevinim. Dobro sam ga poznavao.
Nevina. Ba. - Loše im care, loše. A meni je dobro. U kako je
- Suzama nevinih. meni dobro, mater im jebem u pičku.
Nevini. Ba. Bio je ljut.
- Dođi. Vrijeme je. - Kažu, jebo ovo. Treba ići odavde. Pa idi jebo ti
I diže hođu jednom rukom. Ponese ga ko kuja mlado. svoju mater u pičku. Idi.
Obgrli ga ko kuja mlado. Obliza ga ko kuja mlado. I Fakat je bio ljut.
pusti. I pade hođa. I Meleci mu niz obraze krenuše. - Al kite moje će ić. Kite. Nije što ne mogu. Već što
I mi odosmo. Zdravi. Mladi. Jaki. I kući Adnanovih ne smiju.
dođosmo. A otac mu i mati sjede. Kafu piju. Sretni. Ljutio se glasno.
Zdravi. Jaki. - Nema tamo mame da im razvije pitu. Nema mame
- Sine… djeco… prođe… ko rukom odnešeno… da im složi maslenjak. Nema care.
samo od sebe… nesta… ko da ga nikad nije bilo… U kako se ljutio.
Bosna. Tačka. Ba.
 32
- Kite će im Njemica razvuć pitu. Kite će im moje Seljak. Papak. Ker.
Amerikanka složit maslenjak. Reči će, mrš u - A kad on državi jebe mater, on je dingospo.
McDonalds jebo ti svoju mater u pičku. Valja glodat Seljak. Papak. Ker.
hamburgere care moj. - Dingospo care.
Valja. Seljak. Papak. Ker.
- A pljuju po državi. - Kad ukradeš care, onda si faca.
Pljuju. Seljak. Papak. Ker.
- A kurcem nisu mrdnuli. - Kad me istjeraju iz stana onda sam garib.
Nisu. Onda.
- Drkali su dok sam ja ratovo care moj, drkali. - A pokrali su sve. Sve. Majčino su mlijeko od djece
Jesu. otimali.
- Znaš kako se drka? Majčino.
Znao sam. - Care. Sve smo dali a jebu nam mater.
- Uzmeš kitu u šake i hopa. E tako su ratovali. Jebu.
Tako. - I upiru prstom u nas.
- Pičke care, pičke su to sve. Sve ih treba zguzit. Upiru.
Treba. - I niko više i ne spominje da smo krvarili.
- Care. Bio si. Niko.
Bio sam. - Kažu, mudžahedini su Bosnu branili.
- Vidio si kol'ko je krvi bilo. Mudžahedini.
Vidio sam. - Kažu, Amerikanci su Bosnu sačuvali.
- Vidio si kol'ko je svijeta zalijepilo. Amerikanci.
I to sam. - Mi ništa.
- I onda dođe ušljo i jebe državi mater. Ništa.
Dođe. Jebe. - Mi bezveze.
- A kad mu pičku razbijem kaže nisam ja to Bosnu. Bez. Veze.
Nije. Bosnu. - Nama mater jebu.
- To ja vlast. Nama.
To. - Nas kerovima zovu.
- Pa nije Bosna vlast mater ti jebem u pičku, Bosna Nas.
sam ja. - Zna li Bosna barem ko je ker a ko je čovjek?
Ja. Barem.
- Kad mu pičku razbijem onda sam seljak. Papak. - Hoće li nas Bosna barem prigrliti kad legnemo?
Ker. Barem.
 33
- Hoće li nas barem u jabuke izrasti? Eto.
Barem. - Ti si mlad.
- Hoće li nas… Ti.
Barem. - Kome ti trebaš?
- Kažu, vidi države kod Hrvata. Ti.
Vidi. Države. - E moj care…
- Vidi šta ljudi rade. Ti.
Vidi ljudi. - Pišaće po našim mezarima.
- To je država, kažu, a ne ovo sranje.
Država. Ovo. Sranje.
- Kažu, nikad ovdje neće biti države. Neće mater ti
jebem u pičku sve dok si ti ovdje. Idi. Keru.
Idi.
- Kažu, ostani. Ovoj zemlji treba mladost.
Mladost.
- Kažu, nedajmo da nam mozgovi idu.
Mozgovi.
- Zašto da naša mladost gradi svijet.
Gradi.
- Naša mladost treba nama.
Treba.
- Da je zguzimo.
Da. Je.
- Dosta smo drkali.
Dosta.
- Ne serem care.
Ne sere.
- Znaš da je tako.
Tako.
- Znaš šta kažu.
Kažu.
- Naša mladost treba Bosni.
Bosni.
- Eto tebe care.

- Čmarovima sve ostaje, brate. Čmarovima.
Nikad ga nisam čuo da tako govori.
- Ne šupčinama. Čmarovima.
Govorio je tiho. Kao i uvijek. I čuo sam ga dobro.
Kao i uvijek.
- Šupčina je na pola puta do čovjeka, ali čmar…
Imao sam osjećaj da se dere. Prvi put sam sjedio
nasamo s njim. U tišini.
- Ova zemlja nije imala šanse.
Bio je komandir jedinice u koju su me rasporedili.
Na početku. Kad sam bio mladi izbjeglica.
- Patriote jurišale, čmarovi zastavom mahali.
Nikada ga nisam vidio u ćaršiji. Samo na liniji.
- Dobrovoljce smo ukopavali, čmarovi zastavom
mahali.
Trideset pet godina. Vođa smjene u rudniku mrkog
uglja. Iz jame u rov.
- Jurišali mi, čmarovi vikali juriš.
34
Danas mu je četrdesetjedna. U jami opet. Fura se na
metan.
- Ova zemlja nije imala šanse.
Mislio sam da je poginuo. Nisam ga viđao u ćaršiji.
- Od početka…
Bilo mi je teško. Za stolom. U čošku kafane. Kafana
u čošku ulice. Ulica u čošku grada. On razoružan.
Jadan.
- Sve pogrešno…
Bilo mi je teško. Sjećao sam ga se kad je vjerovao.
- Mi vjerovali, čmarovi ovjeravali.
Pred nama kafa. Netaknuta. U njegovoj guta
mjehurića. Dušmani.
- Nađubrili blato…
Kud ga sretoh.
- A isprali zlato…
Kud mu se javih.
- Trebalo je streljat. Dok se moglo.
Kud ga zovnuh. Jebala me kafa.
- U čelo. Na licu mjesta.
U vatri vrag. U cvijeću uš.
- Streljat za cigaru. Ko Tito za šljivu. Metak u čelo.
Onom ko je prodavo. A dva onom za koga je prodavo.
Jebala im cigara majku. Popuši smo državu.
Pred tigrovima lav. Pred kurtonima mrav.
- Da sam metan, pa da eksplodiram.
Kud ga sretoh.
- Ne mogu da gledam…
Kud ga upoznah.
- Na krvi bolan, igraju na krvi bolan.
I koji mi je kurac da ga slušam. I još ga gledam. Jadu
jadnog. I ostajem. Ne ustajem.
- Zastavom mahali, muhe s leševa tjerali. I vikali. U
napad.
 35
E da je meni viknut. - A odlična bila… sve petice.
- A zemlja ko zemlja. Upije. Proguta. Zatrpa. Ko - Ko je taj što prima?
ostane gore, ostane. Njoj svejedno. Ne može joj umać. - Ma pusti…
A šta bi viknuo? - Ko je taj što prima? Što me jebeš sad!
- Njoj je sve pravedno. Boli je kurac. - Ma pusti… I bolje je…
Boli i mene. Koji mi je sad kurac? Eto.
- Ona ne razlikuje čovjeka od čmara. Ona samo - Našla žena nekog da pošalje garantno…
zatrpa. Eto.
Ako odem biće mi teško. Ako ostanem biće mi teško. - Za Njemačku.
- Aj mi bolan reci, kako to može bit? U Njemačku primaju. I ljiljanke.
Eto. Pa mu ti reci sad. Ovakvom. - E moj ti… Jes rodio čmar.
- Pa ni zaplakat ne mogu, a oni se smiju. Rodio, rodio.
Eto. - Bosnu vode.
- Možeš li se ti smijat? Vode, vode.
Mogu ja sve. - Arogantne polupismene seljačine u šana armaniju.
- Možeš li ti plakat? Jebo svoju mater što ga sroči. Ko metan!
Ne mogu ja sve. - To su ti oni brate. Čmarovi.
- Možeš li ti… Otkud njemu to?
I prokinu. Zaplaka frajer. Jeca. A mine ko lastiš - Znaš šta nas je Tito učio?
preskakao. O jebo mater, imal kraja? Šta li ih je Tito učio?
- Šta ću kćerci reć? - Odijelo ne čini čovjeka.
- Šta ti je s kćerkom? U jest ih naučio.
- Hoće na medicinu. - Smiješ se, smiješ…
- Pa nek ide. Smijem se, smijem.
- Otkud mi… - Neka. Smij se. Al znaj. Djelo čini čovjeka, a
- Daću ti ja… odijelo čmara.
- Šta ćeš mi ti davat!? Živ sam! Imam poso! Imam Pa se ti smij s rudarom bez para i kčerke bez škole i
certifikate! Imam državu! Imam ljiljan! Zlatan! Šta ćeš žene bez garantnog. Otkud njemu to? Od Tite?
mi ti davat!? - Čmar u armaniju je samo čmar u armaniju i sve što
O jebo mater! ima da kaže, kaže na šupak.
- Šta će mi iko davat? Ja sam dao. A čmarovi sabrali. O jebo svoju mater! S kim li je on u jami? S Titom?
Eto. Pa ti sjedni s ljiljanom. Zlatnim. - Kažu, nema nigdje rahatluka ko u Bosni.
- Nisu je primili… Baš.
Eto. - Znaš li šta je rahatluk u Bosni?
 36
Šta li je?
- Krkanluk. Nerad. Lutorenje. Gaženje onog ko ne
zna da vrati. Eto im. Jebo im rahatluk mater u pičku.
I ubi se preda mnom. Za kariranim stolnjakom. Ufrca
me skroz.

- Narod jarane.
Bili smo na žalosti.
- Da se narod pita, sve bi bilo drugačije.
Kod Emira.
- Narod je sila.
Brat mu se jučer raznio bombom.
- Narod bi se začas dogovorio.
Lako je bilo u ratu bez nogu.
- Ali ne daju ovi odozgo.
Mir je težak. Puca sa svih strana. Izdajom i
poniženjem.
- Da je narod odlučivo rata ne bi ni bilo.
Laž je teška.
- Al ne dadoše narodu.
Bomba jeftinija od hljeba.
- Prodaše narod za fotelje.
Život jeftiniji od đenaze.
- Prodaše zemlju za poslovne prostore.
Noge jeftinije od cipela.
- Prodaše djecu za diplomatske pasoše.
 37
Krv jeftinija od kreča. Još je fleka iza kuće. Emir će O, komšija.
je okrečit kad dobije invalidninu. Sliježe ramenima. - Što sad zatvori gubicu?
Sramota ga. Zgledamo se. Sramota nas. Da mu damo za O, komšija.
kreč. - Sad je kasno.
- Da smo bili pametni… O, komšija.
A ne bi htio ni uzeti. Takav je. Ko i brat mu. - Sve ste sjebali.
- …pa svi za Markovića glasali… O, komšija.
Lakše je bombu odvrnut. Manja sramota. - Hoćeš da te naguzim?
- …i sad bi u free shop-ovima cigare kupovali. O, komšija.
Niko ne zna da si bio bijeda. Misle puko. - Ko Samir bombu.
- Bolan, bolan… O, komšija.
I zaborave te. Kad si bijeda bio. - Gdje ćeš? Sjedi dole!
- Gdje bi mi danas bili. O, komšija.
A ovako šutiš. Na bratovoj žalosti. U svojoj kući. U - Nisi u free shop-u.
zemlju gledaš. O, komšija.
- Emire, ko ti je ovaj? - I mene nećeš popušiti.
Adnan nije mogao šutjeti. Ni u zemlju gledat. Ni u O, komšija.
svojoj, ni u tuđoj kući. - I na bombu položiti.
- Komšija… O, komšija.
Adnan se okrenu komšiji. - Ja ne jebem prošlost.
- Komšija. O, komšija.
Komšija se okrenu Adnanu. - Ja ne jebem sutra.
- Jebo ti narod mater u pičku. O, komšija.
O, komšija. - Ja guzim danas.
- Da je narod držo gubicu zatvorenu moja generacija O, komšija.
ne bi danas bombe jebavala. - I tebe i narod.
O, komšija. O, komšija.
- Što nisi glaso za free shop-ove? - Stoku i stokana.
O, komšija. O, komšija.
- Što nisi glaso za Evropu? - Glasali ste za svoje.
O, komšija. O, komšija.
- Što glasa za kerove? - Prepoznali srodne gubice.
O, komšija. O, komšija.
- Što glasa za papčine?
 38
- Potrčali za gramatikom koju ste u kućama tajno - Natopi i ti zemlju nečim. Dosta smo je kvasili mi
učili. što nismo glasali.
O, komšija. O, komšija.
- Eto vam. - Mrš!
O, komšija. O, komšija. Ode komšija. Na izbore. Devedesete. Da
- Sve je vaše. glasa protiv bombi. I mlade drobi. Rasute.
O, komšija. - Emire, jebem mu mater…
- Baš kako ste htjeli. Tišina.
O, komšija. - Ne gledaj u patos.
- Sad ga pušite. Tišina.
O, komšija. - Gledaj oko sebe.
- To je jedino što vam paše. Tišina.
O, komšija.
- To je narod.
O, komšija.
- S kitom u ustima.
O, komšija.
- Svojom vlastitom.
O, komšija.
- Al dobra je kita, majku vam jebem u pičku.
O, komšija.
- Od kite ne ostaju crvene fleke po oronulim
fasadama.
O, komšija.
- Marš napolje, mater ti jebem u pičku!
O, komšija.
- Nisi u free shop-u.
O, komšija.
- Ponesi cigare smradu.
O, komšija.
- Na slijedećim izborima glasaj kitom.
O, komšija.
- Drkaj u kockice.
O, komšija.

- Otkud ti?
U prolazu sam čuo. U prolazu sam svratio.
- Čuo sam da ti je brat otišo.
Horoz. Diverzant.
- Mislio sam da si otišo s njim.
Nastavio s diverzijama i kad se rat završio.
- Niko ništa ne zna ni o Adnanu ni o tebi.
Radio sve. Radio sam.
- Jestel u gradu?
Reketirao reketaše.
- Kako nisam nigdje naletio na vas?
Trebalo im je dugo da ga ulove.
- Šta sad radite?
Dali su mu pet godina. Za početak. Zahvalio se
sudiji. Riječima. Kukurikaću ti nad kćerkom.
- Hvala ti što si došo.
Prošlo je dugo od kad sam ga posljednji puta vidio.
Nije se promjenio. Nikad neće.
- I moj brat je otišo.
I njegov brat je otišao.
39
- Poslo mi je garantno pismo. Prošle godine.
Sedmicu dana prije nego me pokupiše. Jebaji ga.
Nije se brinuo. Za sebe.
- Hoće da se vrati. Misli da mu serem kada kažem
da ovdje više ničeg nema. Kaže, preživio sam rat.
Preživiću i to ništa. Ne konta frajer.
Ne konta frajer.
- Kaže, hoću da vidim. I hoće da dođe na ljeto.
Jarane, kontaš? On ne smije doći na ljeto.
Ne smije.
- Kontaš care? Ljeto. On s parama. Pičići od
četrnaest godina izmahuju guzičicama ispod minića.
Zovu. Ahoj kurčići. I do zime on je gotov. Ni para, ni
vize. A meni valja još jedan mezar kopat. A jarane, care
moj, ne iskopa ga ja više ni jedan. Ni jedan, jarane. Ne
ovdje. Ne u Bosni. Nikad više.
Nikad više. Ne u Bosni.
- Kopaću ga s pjesmom na Aljasci. U Sibiru. Sam ću
leć i sam se zatrpat. Ali ne u Bosni. Nikad više. Ti znaš,
jarane.
Ja znam.
- Ne smije doći na ljeto. Ne smije. Moraš mi
pomoći. Da ga dovedem na bljuzgavicu. Kad guzičice
tupo sjede u tupim kafićima i tupo bale tupu kahvu iz
tupih šoljica u tupim danima i tupljim noćima. Kad
kaputi isparavaju vlagu graha i parfema nasutih u bočice
za pet maraka. Na bljuzgavicu. Da vidi tupa lica slatkih
ljetnih guzičica. Kako zovu. Ahoj mraku. Ahoj
promašaju. Moraš mi pomoći. Da vidi Bosnu kada sija
punim sjajem.
Moram mu pomoći.
- Šta da uradim?
Gledao me. Gledao sam. Rekao sam.
- Nađi papir i olovku.

- Napiso sam mu stotinu pisama.
- Nađi papir i olovku.
Dao mu je čuvar. I njega sam poznavao. I on je bio
diverzant. Promjenio se. Gledao je tupo. Utučeno.
- Hajde sad.
- Šta?
- Pričaj mi da zapišem.
- Šta ću pričat?
- Počni sa gradom u kojem su se rodili Horoz i
njegov brat.
Gledao je. Ćutao je. Gledao je. Ćutao sam. Tačno
sam znao kad će početi. Uvijek sam znao.
- Brate, grad nam je otišao u kurac brate. U kurac.
Nemoj žalit. Nemoj se sjećat. Ostani gdje jesi brate.
Ostani gdje jesi. Sunce tuđeg neba nije pička kao naše
brate, nije pička. Neka okeana. Neka tuđeg neba. Neka
sunca strana, brate, neka. Grije ono, grije. Pusti se
pjesama brate, pusti. Ja ću pjevati a ti odživi brate. Kraj
okeana brate, kraj okeana. Dobar je okean. U kako je
dobar brate, popišaj se i za mene. Popišaj se, brate. I
pusti se pjesama. Ja ću pjevati, brate. Ja ću pjevati riječi
ni za kurca krasnog a ti se drži lagane šetnje brate,
lagane. To valja. U kako to valja, brate. Znam ja. Zna
gvožđe. Zato mi ne da. Mater mu jebem u pičku.
Gvožđu.
Jedva sam stizao zapisati ali mu nisam dao da stane.
- Nemam koku, a nemam ni za koku. Ušmrkujem
mem iz zidova starih kao Bosna. Ima, evo, godina,
guzio nisam. Ovdje mogu jebat samo šupak pod
tricepsom. Neću brate, neću. Ja sam stara raja…
- Pričaj!
- Misliće da sam lud.
- Pričaj pičko. Ja-šta-si nego lud. Pričaj!
40
- Brate. Ne šalji, ne žali, ne sjećaj se. Ko je patio,
patio. Ko je ostao, ostao. Ko je otišo, otišo. Pusti to
brate, nije to ništa. To pričaju oni koji bi da idu a ne
smiju. Ne smiju brate, ne smiju. Brine ih okean. Brine
još kako. Kažu, jebo okean, nema Jadrana nigdje. Hej
brate, još pjevaju onu, “u Zaostrogu u kampu svaku noć
drugu jebavo”. Jebavali. Svoju mater jebavali. Svoju
mater. To su jebavali u Zaostrogu brate. Čuješ li me?
Ha? A znaš šta Jadran na to kaže, brate? Znaš li? Znaš ti
kurac moj. Jadran kaže da smo im mi džigeru donijeli.
Džigera brate, to ti je narodnjak nove klase, sunce našeg
neba brate. Da vidiš što grije. Sve opekotine ostaju.
Čuješ li brate? Čuješ li Jadran? Mi im donijeli brate, mi.
Ja i ti. Ja i ti brate. Ha? Jadran nije džigera? Neee!
Matija Gubec? Neee! Paša je to bio brate, paša. Beg.
Sultan. Karina moja! Seljačina! To je bio. Zna Šenoa.
Znao čovjek s čim se rimuje džigera. Ali ne, mi im
donijeli, mi. I to srpsku, kažu. A Srbi brate, da vidiš
Srbe. Znam, vidio si Srbe, al nisu to ti Srbi više. Ne vodi
ih Arkan. Sad ih vodi Boba. Boba brate. Boba iz
“Boljeg života”. A za Bobom još sto Boba. Sad smo
opet raja. Sad smo ringe-ringe raja. Oni ringe, a mi raja.
Boba brate, Boba. Snimio još boljih života. Da mu vidiš
utoke brate, da mu vidiš utoke. Hu, jebo majku. A ja…
Nemam koku, a nemam ni za koku. A i koji će mi
kurac? Kukuriče Horoz i na dršci od sjekire brate, i na
dršci od sjekire… Čovjeće, misliće da sam lud. Oprave.
- Nek misli. Ko ga jebe. Pričaj.
- Hej brate. Znaš ko se navuko brate, znaš ko? Svi
brate, svi. I džigeraši brate. Oni su sad glavni. Oni i
techno. To brate, to. Džigera'n'techno. To ti je rock'n'roll
novog poretka. I svi šatirani brate, svi. Oko mene okean
Halida, brate, okean. Al nije to od frizeraja brate, nije to.
To je gudra, brate. Gudra. Gudra novog poretka. Ćožu
 41
gudra. Rđa gudra. Danas kad vidiš kosijanera brate znaš
da je iz fine kuće. Danas kad čuješ hard core znaš da je
begovska familija, brate, begovska. Tvrtka kralja loza,
brate. Al neka, urla Horoz i na dršci od sjekire.
Nage mi se u facu.
- Čovječe, bolan, ja sam fakat lud.
- Fakat. Pričaj.
- Al fakat!
- Al fakat. Pričaj!
- Jesil vidio što Aziz pade, brate? Jesil vidio što mu
hašov pičku razbi? Jesi li vidio brate? Neka. Neka. Misli
Mike ime je slinamu. Ne zna Mike brate, ne zna. Nije
ime slinamu, već je srce slinamu. Je li tako brate, je li - Dragi prijatelju.
tako? Fakat da je tako. Jesil vidio brate što Osama sasu Opet.
vindouze po Menhetnu? Jesil vidio brate? Ha? Ne zna - Gadni dani dolaze.
Osama brate, ne zna. Nije kol'ko će ih pobit, već kol'ko Iznenada.
će ih selam nazvat. Volim te, brate. Dođi. - Pogledaj ljeto.
Neodbranjivo.
- Sjaji što sjaja nema.
Precizno.
- Pogledaj asfalt.
Nonšalantno.
- Pleše jarom natopljenih govana.
Razorno.
- Pogledaj u ekran.
Vidovito.
- Pogledaj u pastel iskeženih morona.
Istinski.
- U djecu vremena kurtona.
Nasmijano.
- Prerano sazrelih spermatozoida.
Ljepljivo.
- Pogledaj.
I gledaš.
 42
- Vidi. - A kita je sve što imaju. Za drkat. Za pušit. Za jebat.
I vidiš. Za primit. Za dat. Za plakat.
- Čuj. Zasljepljujuće.
I čuješ. - A pička je sve što imaju. Za plakat. Za plakat. Za
- Riču, brate, riču. Ali tako danas glasi priča. plakat.
Izravno. Zadivljujuće.
- Mozgove natapa slina. - Za klat. Za čim. Žude. Za tim.
Pravolinijski. Istrbljujuće.
- To što suzi, to je drkotina. - Za klat. Žude. Za klat. Ne smiju. Zato im ker
Zbijeno. majku jebe. Voajersku.
- Dragi prijatelju. Pronicljivo.
Razdragano. - Ne žudim. Neću. Imam. Za dat. Za dat. Za dat.
- Pogledaj mlade Che Guevare. Spremno.
Ciljno. - Plakat. Suze u dlanove skupit. Brata..Druga.
- Izblijediće kao majice što ih tako blijedo nose. Svoga. Umit. Da vidi dalje. Da ide dalje. Da stigne
Prostrijelno. dalje. Od dalje.
- Revoluciju. Trebaju. Ustajali. Bolno.
Šanžerski. - Pogledaj brate. Dragi prijatelju.
- Za. Srećom. Cvile. Izjebani. Neskriveno.
Rafalno. - Za svjetlom trče.
- Molitve. Ljube. Izdrkani. Nesputano.
Pojedinačno. - A niko cvijet ne vidi.
- Gledaj samo. Neishitreno.
Sistematski. - Ubogi psi.
- Prazni. Prozračno.
Redom. - Gonjeni. Jadom. Praznim. Iznutra.
- Tupi. Dokazno.
Iznutra. - Skrojeni lijepo. Zaspali lijepo. Usnuli lijepo. Zlo.
- Škrti. Neobilazno.
S vana. - Pjevaju pjesme. Prate melodiju. Znaju tekst.
- Lijeni. Spori. Mrtvi. Nerazumiju riječi.
Kao hitac. Slikovito.
- Svijet bi da mjenjaju. - Pucaće u tebe da ubiju mene.
Zaglušujuće. Zlokobno.
 43
- Pucaće opet da ohrabre sebe. Metalno.
Riječito. - I poslije milovanja. Ti. Sam.
- Pucaće opet. Da zadrže sebe. Samohrano.
Nezadrživo. - I poslije mene. Ti.Sam.
- Vješaće ramove na teške zidove. Velike ramove. Grubo.
Prelijepe ramove. - I poslije sjećanja. Ti. Sam.
Tvrdo. Osjetno.
- Prekrasne slike. Prazne kolorite. - I poslije svega. Opet. S kraja. U konačno.
Zabadajuće. Opet.
- Suptilne. Moderne. Drkotine. - Dragi brate. Prijatelju moj.
Ubadajuće.
- Dragi brate. Prijatelju moj.
Predskazujuće.
- Sačuvaj bol za rock'n'roll. I srce tvrdo za hard core.
Dragi brate, prijatelju moj. Nikad u tor. Nikad u tor.
Pozivajuće.
- Nek pjevaju pjesme. Nek znaju tekst. Nedaj riječi.
Zadrži za sebe. Zadrži sebe. Uvijek sebe.
Nesebično.
- Koračaj bez štita. Šta god da čine izvjesna je kita.
Izdignuto.
- Daruj je često. Dar ti je cool.
Plemenito.
- Al ne u ruke. Ništa u ruke. Nek se dive iz tvoje
ruke.
Zadivljujuće.
- Špricati valja samo s distance.
Blisko.
- Misli kao utoka. Čini što i utoka. Uzvračaj hladno
ruci koja miluje.
Činjenično.
- Ruke će biti. Ruke će proći.
Neprolazno.
- Ostat će. I poslije utoke. Čelik.

Ubili su Adnana. Tri. Mlada. Momka. Skoro klinca.
Čekao sam ga u stanu. S dvije mlade djevojke. Skoro
klinke. Otišao je da nam donese boje koje govore. Sreo
ih je dvije zgrade od naše. Razvaljivali su pano za kino
oglašen posmrtnicama. Dva. Mlada. Momka. Skoro
klinca. Bio je veseo. Želio je i njih razveseliti. Rekao im
je. Pano nije kriv. Pružio im cenera. I kutiju od šibica.
Da im osmjeh zapali. Treći ga je ubo prvi. U vrat. S
leđa. Onda su ga boli složno. Mladi momci. Skoro
klinci.
Našao sam ga jedan sat poslije. Krenuo sam da ga
tražim. Slutio sam zlo. Drina ga je žuborila. Venama
raznosila. Na rukama sam ga odnio do ambulante. Rekli
su mi što sam znao. Mrtvog sam ga nosio. Arterije su
pustile sve crvenog što je imao. A imao je puno. Lijepilo
se po meni. Mislio sam da se više nikad okupati neću.
Nikada mi nije bio bliže.
Pokopali smo ga. Ja. Otac mu i mati. I šehidi na
čekanju. Malo ih je ostalo. Al čekali su strpljivo. Niko
nije govorio. Ni otac mu i mati. Niko nije plakao. Ni
otac mu i mati. I ostao sam plakati kad su svi već otišli.
I otac mu i mati. Nikada mi nije bio dalje. I nikada
44
nisam bio tako bez ikoga. Prenoćio sam na zemlji što će
jednom iscvati cvijeće povrh grudi.
Probudile me dvije mlade djevojke. Skoro klinke.
Pronašle su trojicu. Saznale sve o njima. Došle da mi
kažu da će sve uraditi. Prateći me kući.
I ovako je bilo. Sedme noći od one noći. Našao sam
ih u diskoteci. Hadžijala su ružno tri mlada majmuna.
Nije dugo prošlo, hadžijo sam ružno s tri mlada
majmuna. Nije dugo prošlo, hadžijalo je ružno s nama
jato mladih koka. Skoro kokica. Nije dugo prošlo,
postao sam hadžija trojici mladih majmuna. Nije dugo
prošlo, čitava je diskoteka bila moja ponjava. Hadžijo
sam ružno s hrpom mladih majmuna. Pratila me u stopu
moja tri šteneta. Jela mi iz ruke moja tri šteneta. Mahala
mi repom moja tri šteneta.
I povedoh sa sobom svoja tri šteneta. Skakutalo pred
nama jato mladih kokica. Razdragano lajala su moja tri
mladunčeta. Kokice nas dovele do kućice na osami. Tu
su nam priredile svašta što se nesmije. Tražile da igramo
jednu staru igricu. One će nas svlačiti, mi ne smijemo
dirati. One će se svlačiti, oči nam povezati. Gole nas
položiti, ruke noge svezati. Onda će nas jahati, mi ćemo
se ritati.
I krenulo je redom. Kokice nas svukoše. Mi ih nismo
dirali. Kokice se svukoše. Oči su nam svezale. Onda nas
polegoše. I ruke, noge, svezaše. Onda mene
odvezaše i povez mi skinuše. Brzo se obukoše. Brzo me
izljubiše. I kokice odoše.
I ovako je bilo. Obukao sam se polako i sjeo na
stolicu ispred tri mlada majmuna. Skoro majmunčeta.
Povez sam im skinuo. A s njim i kite spadoše. I tri
mlada majmuna u trenutku spoznaše. Sudbinu. Svoju. I
dernjava nastade. Počelo je s prijetnjama. I trajalo je s
prijetnjama. I završilo sa molbama. I nastade tišina.
 45
Ćutala je dugo. Sve do ranog jutra. Tad se koraci začuše. - Muslimani ne bodu onog koji pruža ruku. Tako
I vrata se otvoriše. kažu. I ne nose noževe. Tako kažu.
- Sabahajrula. - Ja nosim utoku.
- Allahraziula. - Kol'ko si Adnana pobio?
Ustao sam i izljubio se sa očevim najboljim - Nijednog.
prijateljem. Bio je to mlad i lijep čovjek. Prije tri hiljade - Eto.
godina. Mladost i ljepota su mu otišle niz Drinu. Za Instrumenti su bili spremni.
ženom i kćerkama. - Hoće li izdržati?
- Nisam mogao ranije doći. Imao sam teško - Trebali bi. Mladi su i jaki.
dežurstvo. I ovako je bilo. Tri mlada majmuna su ležala jedan
Bio je dobar hirurg. Prije tri hiljade godina. Danas je pored drugoga. Više nisu krkljali. Bez glasa su plakali.
briljantan. Bio je na specijalizaciji. Ronio uz Drinu. Koke. Skoro kokice. Svezale su dobro. Provjerio sam.
- Hoćete li da se odmorite? Posljednji puta. I spustio hirurški zastor. Sklonio im
- Neću sine. I večeras sam dežurni. Moramo ovo tijela od pogleda. Njihova. I doktora. Od pogleda.
danas završiti. Donio sam dosta opreme sa sobom. Njihova. Mogli su vidjeti samo mene. I gledali su samo
Unijeli smo je u kuću. Auto sam odvezao iza. Ništa mene. Bio sam im sve. I otac. I majka. I braća i sestre.
se nije dalo naslutiti. Samo trošna kućica. Nikome Posljednji insan na stazi od kajanja. Čuo sam. I vidio.
potrebna. Kad je doktor počeo. Vidio na licu. Trećeg mladog
- Mislite li da sam lud? majmuna. I čuo iz grla. Trećeg mladog majmuna. Pratio
- Misliš li ti da sam ja lud? sam boje na njegovom licu. Nisam znao da ima tamnija
- Ne mislim. od dubokog modrog purpura. Nisam vjerovao kada sam
- Eto. slušao o graškama znoja veličine klikera. Ali istina je.
Gledao sam ga kako priprema hirurški pribor. Baš poput klikera. Tražile su rupu. A rupa pokrivena.
Podočnjaci su mu se vijorili kao zastavice dobrodošlice. Čuvala je glas. A glas iz dubine u dubinu bježi.
Tri mlada majmuna su gledala u panici. Pokušavali su Odzvanja ehom. Glasnica. O krajnike. I idem pogledom.
zapomagati ali sam im povezao usta. Mogli su samo Od drugog. Do prvog. Mladog. Majmuna. U očima im
krkljati. užas. Ne znaju šta je. A čuju krajnike mladunčeta trećeg.
- Doktore. I užas je još veći jer ne znaju šta je to što krajnike tišti.
- Molim. Tada vadim sliku. Druga moga. Brata moga. Adnana
- Muslimani su. svoga. Držim je kraj lica. I sad su dva insana nad
- Zar ti nisu preklali druga? stazom od kajanja. I sad mladunčad znaju šta je pravi
- Jesu. očnjak. I sad znam kako purpur i nije tako romantičan.
- Eto. Treba ga se držati samo dok je mlad. Dok se lila zove.
- Ali su Muslimani.
 46
A doktor? Doktor je radio brzo i precizno. Greške godina. U sred bijela dana. Kažu, bijelo importovah u
nije moglo biti. Imao je tri hiljade godina iskustva. Išao svoju majku domovinu. I pokloniše mi četiri strane. Tri
je redom. Desno stopalo. Do zgloba. Povoj. Lijevo su zida. Ispred gvošđe. Jebo zid. Jebo gvožđe. Nije
stopalo. Do zgloba. Povoj. Desna šaka do zgloba. Povoj. tunel. Neće mene. Ispred njega, ako ikad dođe, ako ikad
Lijeva šaka do zgloba. Povoj. Od trećeg. Ka drugom. zijevne, ustopaću metak. A oni žive. Oni vide. Adnana i
Do prvog. Mladog. Majmuna. Promjena instrumenata. mene. A bili su mladi. Kao i ja. Bili su lijepi. Kao i ja.
Hirurški zastor se diže preko nosa. Skida se povez sa Bili su budučnost. Kao i ja. A godine će proći. I
usta trećeg mladog majmuna. Očekujem krik. Čuje se. dvadeseta doći. I eto mene. Četrdeset. Biću mlad. Biću
Milost. Jezik do krajnika. Čuje se krik. A doktor? lijep. Biću sretan. Niko me se neće sjećat. Osim Drine.
Polako. Nešto. Stavlja. Na korjen jezika. I tako redom. Lutke moje. Sad znam ko sam. Otoka sam. Od nje.
Od trećeg. Ka drugom. Do prvog. Mladog. Majmuna. Lutke moje. Svima ću vam zažuborit. A moj Arif. Sreća
Bez odmora. Bez predaha. Bez vode. Bez hrane. I sve moja. Gledam sliku. Gledam avliju. Na pacifiku.
zbog tri mlada majmuna. I onda oči. I bubne opne. I
onda kraj. Konačan promašaj. Živi mrak. Živi tunel. U
tunelu slika. Adnana i mene. Trk prema kraju. Trk
prema svjetlu. A svjetlo slika. Adnana i mene.
- Ostaće na aparatima. Dežurstvo mi počinje za dva
sata. Doćiću ujutro.
I došao je ujutro. Pozdravio me zastavicama pod
očima. Lepršale su živahno. Bio je ozbiljan. Bio je u
viziti. Kod tri mlada majmuna.
- Preživjeće.
- Mislite li da sam lud?
- Misliš li ti da sam ja lud?
- Ne mislim.
- Eto.
I ovako je bilo. Preživjeli su. Odvezli smo ih noću.
Doktor i ja. Isporučili ih poput paketa. Najbližima. Svi
su znali da sam ja. Bez ijednog dokaza. Pitali su kokice.
Al one nisu pičkice. Nisu kokodakale. Pitali su doktora.
Drina je žuborila. Pratili su mene. Čekali su mene. Bolio
me kurac. Liječio sam kurac. I upadoše jedne noći na
sred moga lječilišta. I pokloniša mi jeftino dvadeset
47