GUY DE MAUPASSANT

BEL-AMI

S FRANCUSKOG PREVEO

IVAN KUŠAN

NAKLADNI ZAVOD MH
ZAGREB 1978
PRVI DIO
 I
*

Pošto mu blagajnica uzvrati sitniš od petaka,

Georges Duroy iziđe iz gostionice.
Kako bijaše naočit po prirodi i kako se dr-
žao kao bivši podoficir, isprsi se, zasuka brkove
vojničkom i vičnom kretnjom pa promotri uokolo
okašnjele goste hitrim pogledom, jednim od onih
pogleda pristalih momaka što se šire poput ba-
čenih ribarskih mreža.
Za njim se osvmuše žene, tri mlađane radni-
ce, neka sredovječna poučavateljka glazbe, neo-
češljana, zapuštena, u vječito prašnjavu šeširu
i vječito odjevena u nepristalu haljinu, te dvije
građanke s muževima, nezahodni gosti ove pr-
čvarnice u kojoj obroci bijahu određene cijene.
Kad se obrete na pločniku na čas zastade ne-
pomično, pitajuđi sama sebe što da učini. Bio je
dvadeset i osmi lipnja, a u džepu mu je ostalo
točno tri franka i četrdeset santima s kojima mo-
že raspolagati do kraja mjeseca. To je značilo
dvije večere bez ručka, ili dva ručka bez veČere,
kako već izabere. Zaključi da će mu, uzme li pod-

7
nevne obroke od dvadeset i dva sua mjesto od
trideset koliko ih je danas platio, preostati franak
i dvadeset santima viška, a to je dostajalo za još
dvije užine od kruha i kobasica i, povrh toga, još
za dvije čaše piva na bulevaru. To za nj bijaše ve-
liki izdatak i sav veliki noćni užitak; i on udari
niz ulicu Notre-Dame-de-Lorette.
Kročio je kao u doba dok je nosio husarsku
odoru, isturenih grudi, malo razmaknutih nogu,
kanda je netom sjahao s konja; i surovo se pro-
bijaše ulicom punom svjetine gurajući se rameni-
ma, potiskujući ljude da mu se ne ispriječe na
putu. Lagano nakrivio na uho svoj poprilično oli-
njali cilindar i udarao potpeticama po pločniku.
Reklo bi se da svojom otmjenošću naočita voj-
nika koji je postao građanin neprekidno nekome
prkosi, prolaznicima, kućama, cijelu gradu.
Iako u odijelu od šezdeset franaka, pokazi-
vao je neku nametljivu eleganciju, pomalo otrca-
nu, ali ipak nepatvorenu. Sjenit, lijepo građen,
plav, i to kestenjastoplav i ponešto riđ, uzvijenih
brkova koji kanda su mu se pjenili vrh usnice,
modrih i svijetlih očiju, utisnutih sićušnih zjena,
prirodno vijovite kose podijeljene nasred glave
razdjelkom, bijaše mnogo nalik na zloću iz laga-
nih romana.
Bijaše jedna od onih ljetnjih večeri kad po-
nestaje zraka u Parizu. Ćinilo se da se grad, vreo
kao parionica, preznojava u zagušljivoj noći. Na
granitna usta kanala izvirao kužan zadah a iz po-
drumskih se kuhinja, kroz niske prozore, širio
na ulicu poguban smrad pomija i ustajalih uma-
ka.

8
 Pazikuće, bez kaputa, objahali slamnate sto-
lice i pušili lule na kapijama a prolaznici hodili
satrvena koraka i gologlavi, sa šeširom u ruci.
Pošto Georges Duroy izbi na bulevar, iznovice
zastade, neodlučan što da učini. Želio je otići na
Champs-Elysćes i na aveniju Boulogneske šume
kako bi pod drvećem udahnuo malo svježeg uzdu-
ha; ali ga je raspinjala još jedna želja, želja za
nekom ljubavnom prigodom.
Kako će mu se ukazati? Nije ništa o njoj slu-
tio, ali ju je očekivao već tri mjeseca, od dana
do dana, od noći do noći. Ponekad bi ipak, hvala
budi njegovu lijepom obličju i udvornom pona-
šanju, ugrabio tu i tamo malo ljubavi, ali je on
svejednako očekivao nešto više i bolje.
Prazna džepa i uzavrele krvi zaplamtio bi pri
susretu s potukaČicama koje šapuću na uglovi-
ma: »Hoćete li k meni, lijepo momče?«, ali se ne
usuđivaše poći s njima jer ih nije mogao platiti;
a usto je očekivao nešto drugo, drugačije cjelove,
ne tako obične.
A ipak je volio mjesta na kojima vrve javne
žene, njihove igranke, kavane i ulice; volio je dru-
žiti se s njima, razgovarati, tikati ih, udisati nji-
hove snažne mirise, oćutjeti da je pokraj njih.
Napokon, to su bile žene, žene ljubaznice. Nije
ih nimalo prezirao onim prezirom svojstvenim
obiteljskim ljudima.
Svrnu prema Madeleini i priključi se bujici
gomile što je s te omare tromo tekla. Velike ka-
vane, krcate svijetom, prelile se na pločnik po-
kazujući svoje goste pilce u blistavu i oštru svje-
tlu rasvijetljenih izloga. Pred njima se, po četvr-
tastim ili okruglim stočićima u čašama nalazile
crvene, žute, zelene, smeđe tekućine u svim pre-

9
ljevima; a u ponutrici boca moglo se vidjeti, ka-
ko se blistaju krupni i prozirni štapići leda što
rashlađuju lijepu, bistru vodu.
Duroy je usporio hod i želja da se napije su-
šila mu je grlo.
Zgrabila ga vrela žeđ, žeđ ljetr’ h v xori i on
pomišljaše na ugodni osjet od hlac ca koje
teče ustima. Ali kad bi večeras popio . dvije
čaše piva morao bi se oprostiti od sutr. mr-
šave večere, a on je i tako predobro poz: 45^
sove gladovanja pri kraju mjeseca.
Kaza u sebi: »Treba izdržati do deset sati
onda ću popiti 1 ,vo kod ,Amerikanca\ Dođavo'a,
kako sam žedan!« I promatraše sve te lju za
stolovima i uz čaše, sve te ljude koji mogu uia-
žeđ kako im drago. Hodaše, prolazeći ispred
ane nekako drsko i obijesno, i procjenjivaše
im pogledom, pc obličju, po odijelu, koliko
iovca koji gost mogao imati uza se. I obuzima-
bijes na te Ijude koji mirno sjede. Kad bi
'"'etražio džepove, našlo bi se zlatnika, srebr-
bakrenika. Svaki je prosječno imao sigur-
jm tnje dva zlatnika; bijaše ih dobra stotina
i kavav četiri puta po dva zlatnika su četiri ti-
s e u aka! Mrmljaše: »Svinje!« ljupko se ge-
ga 'i u hodu. Kad bi mogao na uglu ulice zgra-
bit' . dnoga od njih u mrklu mraku, zavmuo bi
mu šijom, svega mu, bez grižnje savjesti, kao što
je zavrtao vratove pera i seljaka u doba velikih
manevara.
I pripomenu se onih dviju godina koje je
proveo u Africi i kako je gulio Arape po malim
postajamc na jugu. I neki mu okrutni i veseo smi-
ješak zatitra na usnama kad se prisjeti jedne vra-
golije koju su platili životom tri čovjeka iz ple-

10
mena Ouled-Alane i koja je donijela njegovim
drugovima i njemu dvadeset kokošiju, dvije ovce,
zlatnike i služila im za nasmijavanje punih šest
mjeseci.
Nikad ne otkriše krivce koje, uostalom, nisu
mnogo ni trašili jer su Arapi bili pomalo smatra-
ni prirodpi iplijenom vojnika.
U jn-r.t.a bijaše drugačije. Nije se moglo mir-
no f vaii sa sabljom o boku i pištoljem u šaci,
i7 i^Snašaja građanske pravde, u punoj slo-
ii. Osjećao je u duši sve pobude razuzdana po-
. /ficira u osvojenoj zemlji. Zaista je žalio za tim
dvjeina godinama u pustinji, Ka¥va šteta što nijfe
ondj£ ostao! Međutim se, eto, nadao da će biti bo-
Ije ako se vrati. A sad!. . . Ah! Jest, sad je baš dj ;
vota.
Prođe jezikom po ustima, lagano pucnt '
kao da utvrđuje koliko mu se osušilo nepce.nJ
Gomila tekla oko njega, satrvena i polagaf
a on svejednako premišljao: »Marva jeđaaP ,
ti glupani imaju novaca u prsluku.« GuraŠe / ,
ramenima i zviždukaše vesele napjeve. Go^.f
koju bi gurnuo okretala su se gunđajući;. žene &
bacivale: »To je prava životinja!«
Prođe ispred Vaudevillea i zastade suč ,ce
kavani »Amerikanac«, krzmajući se zbog sijbf iže-
đi koja ga je mučila da h\da popije čašu piva'. Pri-
je nego će se odlučiti, p jgleda koliko je sati na
svijetlećim urama na sredini ceste. Bilo je devet
sati i četvrt. Poznavao je sebe, i tek što se čaša
puna pića nađe pred njim on će je iskapiti. Šta
će onda raditi do jedanaest sati? r
Prođe mimo. »Otići ću do Madeleine — reče
— i vratit ću se vrlo polako.«

11
 Kad izbi na ugao kod trga Opere, presrete ne-
koga krupnog mladića čiju je glavu, kako se mu-
tno prisjeti, već negdje vidio.
Uze ga slijediti, prebirući po sjećanju i po-
navljajući poluglasno: »Gdje sam se, dođavola,
upoznao s tim tipom?«
Prekopavaše po mislima, ali mu nije uspjelo
da se dosjeti; tad mu se, odjednom, uz pomoć
nekoga neobičnog svojstva pamćenja isti čovjek
učini sitnijim, mlađim, odjevenim u husarsku
odoru. On povika iza glasa: »Pazi, to je Fore-
stier!« i produživši korake pristupi prolazniku i
udari ga po ramenu. Čovjek se okrenu, pogleda
ga i reče:
— Šta želite od mene, gospodine?
Duroy se zasmija:
— Ne poznaješ me?
— Ne poznajem.
— Georges Duroy iz šeste husarske.
Forestier ispruži obje ruke:
— Ah, stari moj! Kako si?
— Izvrsno, a ti?
— Oh, ja nisam jako dobro; zamisli, sad mi
se pluća raspadaju; kašljem šest mjeseci godiš-
nje poslije bronhitisa koji sam dobio u Bougiva-
lu one godine kad sam se vratio u Pariz, ima od
toga sada već četiri godine.
— Ma nemoj! Naoko si svejedno zdrav!
I Forestier, uhvativši ispod ruke starog dru-
ga, stađe mu govoriti o svojoj bolesti, ispriča mu
o pregledima, mišljenjima i savjetima liječnika,
0 tome kako mu je teško u njegovu položaju da
se drži njihovih propisa. Preporučili mu da zimu
provede na jugu; ali zar on to može? Oženjen je
1 novinar je, na dobrom položaju.

12
 — U »Francuskome životu« uređujem poli-
tičku rubriku. Za »Spas« izvještavam iz senata i
od vremena do vremena pišem književne prikaze
u »Planeti«. Dakle, probio sam se.
Duroy ga iznenađeno gledaše. Jako se bio pro-
mijenio, jako uozbiljio. Sad je hodao, držao se i
oblačio kao uglednik, bio je siguran u sebe i imao
trbuh čovjeka koji dobro jede. Nekoć je bio mr-
šav, sitan, vitak, lakouman, napržica, vikalo i vje-
čiti veseljak. Za tri je godine Pariz od njega nači-
nio sasvim drugog čovjeka, krupnog i ozbiljnog,
s ponekom sjedinom na sljepoočicama iako mu
nije bilo više od dvadeset i sedam godina.
Forestier će zapitati:
— Kamo ideš?
Duroy odgovori:
— Nikamo. Šetam se malo prije spavanja.
— Bi li me onda htio otpratiti do »Francu-
skoga života« gdje moram obaviti korekture; on-
da ćemo otići zajedno na čašu piva.
— Idem s tobom!
I pođoše držeći se ispod ruke u onoj neusi-
ljenoj prisnosti koja vlada među suučenicima i
drugovima iz vojske.
— Sta ti radiš u Parizu? — reče Forestier.
Duroy slegnu ramenima:
— Krepavam od gladi, to je sve. Kad sam
odslužio svoje, htio sam doći ovamo d a . . . da ne-
što zaradim ili, prije, da bih živio u Parizu; i, eto,
već šest mjeseci radim u uredu Sjeverne željezni-
ce za tisuću pet stotina franaka na godinu, ništa
više.
Forestier promrmlja:
— Kvragu, to baš nije mnogo.

13
 — Slažem se s tobom. Ali, šta misliš, kako
bih se iskoprcao? Ja sam sam, ne poznajem niko-
ga, nikome se ne mogu preporučiti. U mene je do-
voljno dobre volje, ali nemam mogućnosti.
Drug ga ođmjeri od glave do pete, kao prak-
tičan čovjek koji nešto ocjenjuje, a zatim pro-
zbori uvjerljivo:
— Znaš, dragi moj, ovdje sve zavisi od sa-
mopouzdanja. Malo lukaviji čovjek lakše postaje
ministrom nego načelnikom ureda. Treba se na-
metnuti, a ne moljakati. Ali, kako, dovraga, nisi
našao ništa bolje od činovničkog mjesta kod Sje-
veme željeznice?
Duroy proslijedi:
— Tražio sam posvuda, ali nisam ništa na-
šao. Sada se nadam nečemu, nude mi da budem
učitelj jahanja u Pellerinovoj jahaonici. Ondje ću
imati najmanje tri tisuće franaka.
Forestier naglo zastane:
— Nemoj to učiniti, bilo bi glupo kad bi za-
rađivao i deset tisuća franaka. Time bi zapečatio
svoju budućnost. U svom uredu si bar skriven,
nitko te ne poznaje, ako si jak možeš izići odan-
de i probiti se. Ali kad jednom postaneš učiteljem
jahanja, onda je gotovo. To je kao da si natko-
nobar u jednom svratištu u koje cijeli Pariz dola-
zi na večeru. Kad jednom budeš obučavao u ja-
hanju ljude iz višega društva i njihove sinove, oni
se više neće moći naviknuti da te smatraju sebi
ravnim.
On ušuti, porazmisli nekoliko časaka i upita:
— Jesi li maturirao?
— Nisam. Pao sam dvaput.

14
 — Svejedno, glavno da si završio školovanje.
Ako se govori o Ciceronu ili o Tiberiju, ti znaš,
po prilici, o čemu je riječ?
— Znam, otprilike.
— Dobro, nitko i ne zna o tome više osim
dvađesetak budala koje nisu u stanju da se isko-
prcaju. Nije teško postići da te smatraju obrazo-
vanim, zaista, glavno je ne dopustiti da te ne uh-
vate in flagranti u neznanju. Migoljiš se, izbjega-
vaš poteškoće, obilaziš prepreke i zbunjuješ dru-
ge s pomoću rječnika. Svi su ljudi glupi kao gu-
ske i neuki kao ribe.
Govorio je kao staložen momak koji pozna
život i smješkao se gledajući gomilu koja prolazi.
Ali se odjednom zakašlja i zastade dok napadaj
ne prođe, a zatim će obeshrabljen:
— Zar nije nepodnošljivo da se ne možeš
otarasiti ovoga bronhitisa? A sad je sredina lje-
ta! Oh, ove ću zime otići na liječenje u Menton.
Svejeđno, zdravlje je ipak najpreče, svega mi!
Stigoše na bulevar Poissonničre pred velika
staklena vrata na kojima su iznutra bile prilijep-
ljene obje strane nekih novina. Tri su osobe sta-
jale i čitale ih.
Povrh vrata se pružao, kao neki oglas, natpis
od velikih gorućih slova, oblikovanih iz plinskih
plamičaka: »Francuski život«. I prolaznici što
su hitno promicali u svjetlosti koju bacahu te
dvije blistave riječi iskrsli bi odjednom potpuno
osvijetljeni, vidljivi, jasni i oštro ocrtani, kao
usred dana, da bi ubrzo nestali u mraku.
Forestier gurnu ta vrata i reče: »Uđi!« Duroy
uđe i uspne se raskošnim i prljavim stubištem
koje je cijela ulica mogla vidjeti, uljeze u pred-
soblje gdje dva uredska podvomika pozdraviše

15
njegova druga, zatim stade u nekoj vrsti čekaoni-
ce, prašnoj i otrcanoj, presvučenoj umjetnim bar-
šunom prljavozelene boje, posutim mrljama i
mjestimično nagriženim, kao da su ga miševi
oglodali.
— Sjedi — kaza Forestier — vratit ću se za
pet minuta.
I on nestade kroz jedan od tri izlaza koji su
vodili iz ovoga kabineta.
Neobičan, poseban, neopisiv miris, miris ure-
dničkih osoba ispunjavao je prostoriju. Duroy je
nepomično sjedio, pomalo zbunjen a ponajviše
iznenađen. Od vremena do vremena bi ljudi u tr-
ku prošli mimo njega, ušli na jedna vrata, izišli
na druga, prije nego bi stigao da ih pogleda.
Bijahu to čas mladi, veoma mladi ljudi, po-
slovna izražaja na licu, s Iistom papira u ruci ko-
ji je, dok su hitali, lepršao od vjetra; čas slagari
kojima je ispod platnenih bluza, uprljanih bo-
jom, izvirivao sasvim bijeli ovratnik košulje i su-
knene hlače nalik na one u otmjenih ljudi; i oni
su oprezno nosili odštampane arke, svježe, još
vlažne slogove. Ponekad bi upao poneki omaleni
gospodin, odjeven isuviše napadno otmjeno, stru-
ka odviše utegnuta u redingot, jako pripijena su-
kna uz noge, stopala stegnutih u neobično šiljate
cipele, očito neki reporter što donosi večemje vi-
jesti iz društvenog života.
Nailazili su i drugi, ozbiljni, dostojanstveni,
s cilindrima ravnih oboda, kao da ih taj oblik uz-
diže nad sve ostale Ijude.
Forestier se vrati držeći ispod ruke visokoga
i mršavog momka u dobi između trideset i četr-
deset godina, u cmome fraku i bijeloj kravati, iz-

16
razito smeđega, brkova šiljasto usukanih, naoko
sigurnog u sebe i zadovoljnog samim sobom.
Forestier mu reče:
— Zbogom, dragi majstore.
Čovjek mu steže ruku:
— Doviđenja, dragi moj — i siđe niz stube
zviždučući i noseći štap pod rukom.
Duroy zapita:
— Tko je to?
— To je Jacques Rival, znaš, slavni kroničar,
borac u dvobojima. Baš je dovršio korekture. Ga-
rin, Montel i on su, po duhu i suvremenosti, tri
prva kroničara što ih Pariz ima. Ovdje on dobiva
trideset tisuća franaka godišnje za dva članka
sedmično.
A kad su izlazili, susretoše nekoga niskog, du-
gokosog i gojaznog čovjeka, nečiste vanjštine, ko-
ji se predišući uspinjao stubama.
Forestier se neobično duboko nakloni:
— Norbert de Varenne — izreče — pjesnik,
autor »Mrtvih sunaca«, također čovjek s visokim
prihodima. Svaka pričica koju nam dadne stoji
dvjesta franaka, a ponajdulje nemaju dvije stoti-
ne redaka. Ali svratimo »Napuljcu«, počinjem cr-
kavati od žeđe.
Tek što sjedoše za kavanski stol, Forestier
podviknu: »Dvije čaše piva« i strusi svoju nais-
kap, dok je Duroy pijuckao pivo u odmjerenim
gutljajima, srčući s užitkom i naslađujući se kao
nečim skupocjenim i rijetkim.
Njegov drug šutaše kao da razmišlja a tada
će odjednom:
— Zašto se ti ne bi pokušao baviti novinar-
stvom?
On ga preneraženo pogleda; tad izgovori:

17
 — Pa . . . radi se o tome da . . . nisam nikada
ništa napisao.
— Pih! Treba pokušati, početi. Ja bih te mo-
gao uposliti da mi skupljaš podatke, da posredu-
ješ i ideš u posjete. U poeetku bi imao dvije sto-
tine i pedeset franaka i plaćene vožnje kočijom.
Hoćeš li da o tome govorim direktoru?
— Ta naravno da hoću.
— Onda moraš nešto učiniti, doći ćeš sutra
meni na večeru; pozvao sam svega pet-šest osoba,
gazdu, gospodina Waltera, njegovu ženu, Jacqu-
esa Rivala i Norberta de Varenna koje si malopri-
je vidio, i još neku prijateljicu gospođe Forestier.
Vrijedi li?
Duroy oklijevaše, crven i zbunjen. Napokon
promrmlja:
— Radi se o tome d a . . . nemam pristojna
odijela.
Forestier se osupnu:
— Nemaš fraka? Kvragu, to je ipak neopho-
dno. U Parizu je, znaš, bolje biti bez kreveta nego
bez fraka.
Tada odjedared, zagrabivši u džep na prslu-
ku, izvadi odande prstovet zlatnika, odvoji dva,
stavi ih pred svog starog druga pa srdačno i pri-
sno kaza:
— Vratit ćeš mi kad uzmogneš. Unajmi ili
kupi na mjesečnu otplatu potrebnu odjeću; uosta-
lom, snađi se kako znaš, ali dođi meni sutra na
večeru, u sedam i po, u ulicu Fontaine, broj se-
damnaest.
Duroy, smeten, skupi novac zamuckujući:
— Jako si ljubazan, silno sam ti zahvalan,
budi siguran da ti nikad neću zaboraviti. . .
Drug ga prekinu:

18
 — Dobro, u redu je. Još jednu čašu, je li? —
I on zazva: — Konobaru, dva piva.
Pošto ih ispiše, novinar upita:
— Hoćeš li da se jedan sat malko proskita-
mo?
— Naravno da hoću.
I uputiše se prema Madeleini.
— Što bismo zapravo radili? — priupita Fo-
restier. — Ljudi tvrde da se u Parizu dokoličar
uvijek može nečim zabaviti; to nije istina. Kad ja
hoću navečer da se proskitan, nikad ne znam ka-
mo bih pošao. Šetnja po Boulogneskoj šumi je za-
nimljiva samo uz neku ženu, a nemaš je uvijek
pri ruci; kavane u kojima se svira mogu zabaviti
mog apotekara i njegovu ženu, ali ne mogu mene.
Šta da se onda radi? Ovdje bi morao biti neki
ljetnji vrt, kao što je park Monceau, otvoren ob-
noć, gdje bi čovjek mogao slušati zaista dobru
glazbu pijuckajući pod drvećem svježa pila. To
ne bi bilo mjesto za zabavu, nego za dokoličare-
nje; i ulaz bi se morao skupo naplaćivati kako bi
privukli lijepe žene. Mogao bi se šetati drvoredi-
ma, lijepo pošljunčanim i obasjanim električnom
rasvjetom, i sjesti kad zaželiš da izbliza ili izdale-
ka slušaš glazbu. Nekoć smo tako nešto imali u
Musarda, samo što je bilo odviše nalik na pučku
gostionicu s mnogo plesne glazbe i nije bilo do-
voljno prostora, nije bilo dosta sjene, nije bilo
dosta tmine. Trebalo je da to bude jako lijep i ja-
ko prostran vrt. To bi bilo divno. Kamo hoćeš da
idemo?
Duroy, zatečen, nije znao što bi rekao; na-
pokon se odluči:
— Ne poznajem Folies-Bergere. Rado bih ta-
mo svratio.

19
 Njegov drug podviknu:
— Folies-Bergere, kvragu! Skuhat ćemo se
tamo kao u loncu. Uostalom, svejedno, to je uvi-
jek zabavno.
I vratiše se putem kojim su i došli kako bi
otišli u ulicu Faubourg-Montmartre.
Osvijetljeno pročelje zgrade obasjavalo sjaj-
nom svjetlošću četiri ulice što se pred njom kri-
žahu. Red kočija čekao svršetak predstave.
Forestier uđe, a Duroy ga zadrža:
— Zaboravili smo svratiti na blagajnu.
Drug mu odgovori dostojanstveno:
— Kad ideš sa mnom, ne plaća se.
Kad se primače trojici biljetera na ulazu,
ovi ga pozdraviše. Onaj u sredini mu pruži ruku.
Novinar upita:
— Imate li dobru ložu?
— Razumije se, gospodine Forestier.
On uze ulaznicu koju mu pružiše, gurnu ta-
pecirana vrata kojih krila bjehu presvučena ko-
žom i oni se obretoše u dvorani.
Duhanski dim, kao neka sasvim rijetka su-
maglica, pomalo zastro udaljene kutke, pozomi-
cu i drugi dio kazališta. I, izvijajući se nepresta-
no u bjelkastim tananim nitima iz svih cigara
i svih cigareta koje su pušili svi ti Ijudi, ta se pro-
zima magla neprekidno dizaše, skupljaše pod
stropom i stvaraše ispod kupole, uokolo lustera
i povrh prve galerije krcate gledaocima, nebo ob-
lačno od dima.
U širokome ulaznom hodniku koji vodi u
kmžno šetalište, po kojem lunja odred nakićenih
prostitutki izmiješan s mrkim mnoštvom muška-
raca, skupina je žena sačekivala pridošlice pred

20
jednom od tri tezge za kojima su gospodarile tri
prodavačice pida i ljubavi, naličene i svele.
Visoka zrcala iza njih odražavahu im leđa i
lica prolaznika.
Forestier razmicaše skupine, probijaše se
brzo kao čovjek koji ima pravo da bude poštovan.
Pristupi razvođačici:
— Loža broj sedamnaest? — reče.
— Ovuda, gospodine.
I zatvoriše ih u drvenu, nenatkrivenu kutiji-
cu s crvenom presvlakom u kojoj su se tako na-
blizu nalazile četiri istobojne stolice da je bilo
teško uvući se između njih. Dva prijana sjedoše:
a slijeva i zdesna, u dugačkoj krivulji što je sa
svoja dva kraja doticala pozomicu, u cijelom ni-
zu isto ovakvih odjeljaka također se sjedili ljudi
od kojih su se vidjele samo glave i prsi.
Na pozornici su tri mladića u tijesnim triko-
ima, jedan kmpan, drugi srednji, treći sitan, na-
izmjence izvodili vježbe na trapezu.
Prvo je sitnim i brzim koracima, smiješeći
se, istupio onaj kmpni i pozdravio kretnjom m-
ke kao da šalje poljubac.
Vidjelo se kako mu se ispod trikoa ocrtava-
ju mišice mku i nogu; naduo gmdi, da sakrije
svoj ponešto otoboljeni trbuh; a obličje mu bi-
jaše kao u vlasuljarskoga pomoćnika jer mu je
pravilni razdjeljak dijelio kosu na dvije jednake
polovice točno posred lubanje. Dosegnuo trapez
laganim skokom i viseći na mkama obrtao se kao
pokrenuti kotač; ili bi opet, ukmćenih mku i is-
pravljena tijela, nepomično lebdio, ispružen vo-
doravno u zraku, držeći se samo za pričvršćene
prečke snagom svojih zglavaka.

21
 Tad je skočio na zemlju, smiješeći se ponov-
no pozdravljao uz pljesak parketa, ustuknuo i
prislonio se uz kulise, pokazujući jasno pri sva-
kom koraku mišice na nogama.
Drugi, niži i dežmekastiji istupi kad je na nj
došao red i izvede istu vježbu, koju treći još jed-
nom ponovi sred sve bučnijeg odobravanja gle-
dalaca.
Ali Duroy nije gotovo uopće pratio predstavu
već je okrenute glave neprekidno gledao veliki
trijem, pun muškaraca i bludnica, što mu je bio
za leđima.
Forestier mu kaza:
— Pogledajder u parket: mahom sami gra-
đani sa ženama i djecom, dobroćudne budale koje
dolaze da gledaju predstavu. Po ložama bulevar-
ska lunjala, nekoliki umjetnici, nekolike kokote;
a iza nas najneobičnija mješavina što je ima u
Parizu. Tko su ti muškarci? Pogledaj ih. Ima ih
svakakvih, svih sojeva, ali je ponajviše protuha.
Ima tu činovnika, eto, činovnika iz banaka, trgo-
vina, ministarstava, reportera, svodnika, oficira
u civilu, gizdelina u fraku koji su malo prije ve-
čerali u krčmi i koji izlaze iz Opere da bi zatim
svratili u Talijansko kazalište, a osim njih još ci-
jela gomila sumnjivih ljudi koje nikako ne mo-
žeš ocijeniti. Što se tiče žena, sve su iste vrste:
kasne gošće iz »Amerikanca«, žene koje stoje je-
dan ili dva zlatnika vrebaju strance za pet zlatni-
ka i obavještavaju svoje stalne mušterije kad su
slobodne. Poznamo ih mi već šest godina; možeš
ih vidjeti svake večeri na istim mjestima, u tijeku
cijele godine, osim kad su na bolničkom liječenju
u Saint-Lazaru ili Lourcineu.

22
 Duroy ga više ne slušaše. Jedna od žena, na-
slonivši se na naslon njihove lože, gledaše u nj.
Bijaše to punačna smeđuša, kože nabijeljene po-
mašću, crnih očiju podvučenih kredom, oivičenih
odozgo golemim i lažnim obrvama. Silno jake
grudi napinjale tamnu svilu njene haljine; a nje-
ne naličene usne, crvene kao rana, pridavale su
joj nešto životinjsko, pomamno i pretjerano, ali
što je ipak raspaljivalo pohotu.
Pokretom glave ona zovnu jednu svoju dru-
žicu što je prolazila mimo, plavušu nacrvenjene
kose i jednako gojažljivu, pa joj reče tako gla-
sno da je čuju:
— Gle, evo zgodna momka: ako me hoće za
deset zlatnika, neću se protiviti.
Forestier se okrenu i, nasmiješivši se, potap-
ša Duroya po stegnu:
— Ovo se odnosi na tebe: imaš uspjeha. Če-
stitam.
Bivši podoficir porumeni; i nesvijesnom kre-
tnjom prsta opipa dva zlatnika u džepu na pr-
sluku.
Zastor se spustio; orkestar je sad svirao val-
cer.
Duroy prozbori:
— Hoćeš li da se malo prošetamo galerijom?
— Kako god ti želiš.
Iziđoše i ubrzo ih ponese struja šetača. Ho-
dali su stisnuti, gurani, prignječeni i odbacivani,
gledajući pred sobom more šešira. A djevojke,
dvije po dvije, kretale su se kroz to mnoštvo
muškaraca, prolazile bez po muke, klizile između
laktova, između grudi, između leđa, kao da se
ovdje osjećaju sasvim sigurno, lagodno, poput riba
u vodi, sred ove bujice mužjaka.

23
 Duroy se zaneseno prepuštao, požudno upijao
zrak zagađen duhanom, muškaračkim zadahom i
mirisima milosnica. A Forestier se preznojavao,
gušio, kašljao.
— Iziđimo u vrt — reče on.
I, skrenuvši ulijevo, uljezoše u neku vrstu
natkrivenoga vrta koji rashlađivahu dva velika i
neukusna vodoskoka. Pod tisama i tujama su
muškarci i žene pili za cinčanim stolovima.
— Hoćemo li još po jedno pivo? — zapita
Forestier.
— Naravno, drage volje.
Sjedili su, promatrajući ljudstvo gdje prolazi.
Od vremena do vremena bi poneka lunjalica
zastala i zapitala uz otrcani smiješak:
— Hoćete li me pozvati na nešto, gospodine?
— A budući da je Forestier odgovarao: — Na
čašu vode s vodoskoka — ona bi otišla gunđaju-
ći: — Hajde dođavola!
Ali se iznovice pomoli punačka smeđuša ko-
ja se malo prije bila nalaktila na naslon od lože
dvojice drugova, kročeći izazovno, ruku pod ruku
s krupnom plavušom. Ovako su bile zaista lijep
i sasvim skladan par žena.
Spazivši Duroya, ona se nasmiješi, kao da
im pogledi već bjehu rekli štošta prisno i povjer-
ljivo, te dohvativši stolicu, spokojno sjede suče-
lice njemu i posjede svoju družicu da bi zatim
naručila zvonkim glasom:
— Konobaru, dva soka od šipka.
Forestier iznenađeno izgovori:
— Ti se baš ne ustručavaŠ!
Ona otpovrnu:

24
 — Tvoj me prijatelj privlači. Zaista je zgo-
dan momak. Mislim da bi me on mogao dobro
upaliti!
Duroy se zbunio ne znajući što bi odgovorio.
Sukaše svoje zakovrčene brkove glupo se smješ-
kajući. Konobar donese napitke koje žene ispiše
naiskap; tada ustadoše, a smeđa, uz jedva pri-
mjetljivi, prijateljski pokret glavom i lagano
mu se lepezom dotaknuvši ruke, reče Duroyu:
— Hvala, zlatane. Nisi baš rječit.
I one otiđoše njišući butinama.
Tad Forestier prasnu u smijeh:
— Čuj, stari moj, znaš li, da imaš zaista us-
pjeha kod žena? Treba to njegovati. Može te to
daleko odvesti. — Pošutje časak, zatim produži
onim snenim glasom ljudi koji misle naglas: —
Baš se pomoću njih najbrže uspije.
A kako se Duroy svejednako smješkao ne od-
govarajući, on priupita:
— Ostaješ li ti još? Što se mene tiče, ja idem
kući, dosta mi je ovoga.
Njegov drug progunđa:
— Jest, ostajem još malo. Nije kasno.
Forestier se diže:
— U redu! Onda zbogom! Sutra ćemo se
vidjeti. Da ne zaboraviš? Ulica Fontaine, broj 17,
u sedam i po sati.
— Vrijedi; doviđenja. Hvala ti!
Rukovaše se i novinar otiđe.
Čim se on izgubi Duroy se osjeti slobodnim
i ponovo veselo opipa dva zlatna kovanca u dže-
pu; tada ustade i poče šetati kroz mnoštvo prela-
zeći pogledom po njemu.

25
 Ubrzo ugleda obje žene, plavušu i smeđušu,
koje su još uvijek koračale ponosnim hodom pro-
sjakinja sred ljudskoga vrveža.
Pođe ravno prema njima, a kad im se sasvim
primače, ne usudi se dalje.
Smeđa mu reče:
— Je li ti se vratio dar govora?
On promrnjče:
— Dabome! — ne uspjevŠi izgovoriti ništa do
te riječi.
Zaustavivši se, prostajaše tako sve troje, za-
ustavivši tijek u trijemu, stvarajući vir oko sebe.
Tada će ona ođjednom zapitati:
— Hoćeš doći k meni?
A on, dršćući od požude, grubo odgovori:
— Htio bih, ali u džepu imam samo jedan
zlatnik.
Ona se nehajno nasmiješi:
— Ne smeta!
I uhvati ga ispod ruke u znak da je njen.
Dok su' izlazili, pomišljao je kako će s pre-
ostalih dvadeset franaka lako moći nabaviti, od-
nosno unajmiti večernje odijelo za sutra.

26
 II
— Gdje stanuje gospodin Forestier, molim
vas?
— Na trećem katu, lijeva vrata.
Pazikuća je odgovorio ljubaznim glasom u
kome se osjećalo poštovanje prema stanaru. I
Georges Duroy se uspe uza stube.
Bijaše malo zbunjen, zastiđen i osjećaše se
nelagodno. Prvi put je u životu bio u fraku i ci-
jela mu je odjeća zadavala brige. Cinila mu se u
cjelini manjkava, počev od cipela koje nisu bile
od laka, a koje su ipak bile prilično lijepe, jer
je pomno pazio kako se obuva, pa sve do košulje
od četiri i po franka koju je tog jutra kupio u
Louvreu i na kojoj su se pretanka prsa već bila
izgužvala. Ostale košulje koje je nosio svakodnev-
no bile su više ili manje pohabane, tako da nije
mogao upotrijebiti ni onu najsačuvaniju.
Ponešto preširoke hlače slabo su isticale ob-
lik noge, činilo se kao da su omotane oko listova
i naoko su se doimale onako otrcano, kao što već
djeluje rabljena odjeća na tijelu na kojem se slu-

27
čajno nađe. Jedino mu frak nije loše stajao, jer
je našao takav koji je gotovo sasvim odgovarao
njegovu stasu.
Lagano se uspinjao uz stube, uzbibana srca,
u brižnim mislima, ponajviše progonjen strahom
da ne ispadne smiješan; i iznenada spazi pred so-
bom.nekoga svečano odjevena gospodina koji ga
je promatrao. Nađoše se tako blizu jedan do dru-
goga da Duroy ustuknu, a tada zastade zapanjen:
bio je to njegov vlastiti odraz u visoku zidnu
zrcalu koje je na odmorištu prvog kata doča-
ravalo duboku perspektivu hodnika. Zadrhta od
priliva veselja uvjerivši se da ostavlja bolji do-
jam nego što je mislio.
Kako je u svome stanu imao ogledalce za bri-
janje nije mogao sagledati sebe cijela i kako je u
njemu jedva nekako vidio pojedine dijelove od-
jeće koju je kojekako skupio, preuveličavao je
mane i ludio od pomisli da je smiješan.
Ali kad se maloprije odjednom ugledao u zr-
calu nije čak sam sebe poznao; pomislio je da je
to netko drugi, neki čovjek iz višega društva koji
mu se na prvi pogled učinio jako lijepim i jako
otmjenim.
I sad, kad se pozorno promotrio, uvjerio se
da je cjeloviti dojam pristojan.
Zatim se uze pripremati, kao glumci kad uče
ulogu. Nasmiješi se sam sebi, pruži ruku, učini
nekoliko kretnji, izrazi osjećaje: čuđenje, užitak,
odobravanje; i iskuša stupnjeve osmijeha i zna-
čajne poglede, kako bi ispao udvoran pred da-
mama, kako bi im pokazao da ih obožava i da ih
želi.
Na stubištu se otvoriše vrata. Uplaši se da
ga ne iznenade i stade se vrlo brzo uspinjati, bo-

28
jeći se da ga možda nije vidio neki prijateljev
uzvanik gdje se ovako prenemaže.
UspevŠi se na drugi kat, spazi još jedno ogle-
dalo i uspori hod kako bi se promotrio u prolazu.
Vlastito mu se držanje učini odista otmjenim.
Hodao je lijepo. I neko pretjerano samopouzda-
nje ispuni mu dušu. Zaista će uspjeti s ovakvom
pojavom i sa željom da nešto postigne, i s odluč-
nošču koje je bio svjestan, i nezavisnošću svoga
duha. Spopala ga želja da trči, da se skačući
uspne na posljednji kat. Zastade pred trećim
ogledalom, uzvije brkove vičnom kretnjom, skide
šešir da popravi kosu i promrmlja poluglasno kao
što je često običavao: »Sjajan je to izum!« zatim,
ispruživši ruku prema zvonu, pozvoni.
Vrata se gotovo odmah otvoriše i on se nađe
lice u lice sa slugom u crnu fraku, dostojanstve-
nim, obrijanim, tako savršena držanja da se Du-
roy ponovo uznemiri, ne svaćajući ni sam zašto
ga je obuzelo to nejasno uzbuđenje: možda zbog
toga što je nesvjesno usporedio kroj njegove i
svoje odjeće. Taj lakaj, u koga bijahu cipele od
laka, upita, prihvativši ogrtač koji je Duroy nosio
preko ruke iz straha da se ne ukažu mrlje:
— Koga da najavim?
I on izviknu ime iza podignuta zastora u sa-
lon u koji je trebalo ući.
A Duroy, izgubivši odjednom pouzdanje,
osjeti da obamire od straha i da gubi dah. Sad
treba učiniti prvi korak u život koji je očekivao
i o kome je sanjao. Ipak krenu naprijed. Mlada
ga je plava žena čekala stojećki potpimo sama u
velikoj, jarko osvijetljenoj sobi što bijaše kao
staklenik, puna biljki u Ioncima.

29
 On zastade naglo, sasvim smeten. Tko je ta
dama, koja mu se smješkala? Tad se prisjeti da
je Forestier oženjen; i pomisao da je ta lijepa i
otmjena plavojka zacijelo žena njegova prijatelja
potpuno ga zbuni.
Promuca:
— Gospođo, ja sam . . .
Ona mu pruži ruku:
— Znam, gospodine. Charles mi je ispričao
0 vašem sinoćnjem susretu i meni je vrlo drago
što se tako lijepo sjetio i zamolio vas da dođete
večeras k nama na večeru.
On porumeni do ušiju ne znajući više što da
kaže; osjećao je kako ga procjenjuje, motri od
glave do pete, mjeri, prosuđuje.
Poželio je da se ispriča, da izmisli neki raz-
log, kako bi objasnio zašto je tako neuredno odje-
ven; ali mu ništa ne pade na um i on se ne usudi
dirnuti u to opasno pitanje.
Sjede u naslonjač koji mu je ona ponudila i
kad osjeti kako se pod njim svija gipki i mekani
baršun sjedišta, kad osjeti kako se uvalio, oslo-
nio, našao u krilu ovoga nježnog komada pokuć-
stva, a njegov ga obloženi naslon i priručja oprez-
no pridržavali, učini mu se kao da ulazi u novi
1 bajni život, kao da postaje vlasnik nečega pre-
krasnog, da postaje netko, da je spašen; i on po-
gleda gospođu Forestier koja uopće nije skidala
s njega očiju.
Bila je u svijetlomodroj haljini od kašmira
koja je dobro isticala njen vitki stas i bujne
grudi.
Koža na ruci i na vratu se pomaljala iz za-
pjenjenih lijepih Čipaka kojima bijahu ukrašena
prsa i kratki rukavi; a kosa je, zadignuta navrh

30
glave, ponešto kovrčava na potiljku, stvarala iz-
nad vrata lagani oblak od plava paperja.
Duroyu se vraćalo pouzdanje dok ga je gle-
dala tim pogledom što ga je podsjećao, a da i sam
nije znao zašto, na pogled djevojke koju je sinoć
sreo u Folies-Bergere. Imala je sive oči, one vrste
modričasta sivila što im pridaje neobičan izražaj,
tanak nos, krupne usne, ponešto punačnu bradu,
nepravilno i primamljivo lice puno dražesti i obi-
jesti. Bijaše to jedno od onih ženskih lica kojega
svaka crta otkriva neku posebnu draž i za koju
bi se reklo da nešto znači, kojega svaki pokret,
kako se čini, nešto kazuje ili nešto skriva.
Poslije kraće šutnje, ona ga zapita:
— Jeste li već dugo u Parizu?
On odvrati, bivajući malo-pomalo sve pri-
braniji:
— Tek nekoliko mjeseci, gospođo. Namje-
šten sam kod željeznice; ali mi je Forestier pru-
žio nadu da bih mogao s njegovom pomoću pro-
drijeti u novinarstvo.
Ona se nasmiješi upadljivije i ljubaznije; i
promrmlja spustivši glas:
— Znam.
Zvono ponovo zabrenca. Sluga najavi:
— Gospođa de Marelle.
Bijaše to smeđa žena, jedna od onih koje na-
zivaju brinetama.
Ušla je živahnim korakom; reklo bi se da je
nacrtana, onako salivena od glave do pete u tam-
noj jednostavnoj haljini.
Samo je jedna crvena ruža, zadjenuta u nje-
nu tamnu kosu, snažno privlačila pogled i činilo
se kao da obilježava njenu fizionomiju, ističe njen

31
osobiti značaj i daje joj potrebnu crtu živosti i
prkosa.
Slijedila ju je djevojčica u kratkoj haljinici.
Gospođa Forestier im poletje u susret:
— Dobarveče, Clotilde!
— Dobarveče, Madeleine!
Poljubiše se. Zatim dijete pruži čelo sigumo
kao odrasla osoba i izgovori:
— Dobarveče, rodice.
Gospođa Forestier je cjelunu; tad ih pred-
stavi:
— Gospodin Georges Duroy, dobar Charle-
sov prijatelj.
— Gospođa de Marelle, moja prijateljica i
donekle moja rođakinja.
Tada dometnu:
— Znate, mi se ovdje vladamo nenamješte-
no, slobodno i neusiljeno. Slažete se s time, je li?
Mladić se nakloni.
Ali se vrata ponovo otvoriše i uđe mali de-
beljko, nizak i okruglast, vodeći ispod ruke krup-
nu i lijepu ženu, višu od njega i mnogo mlađu,
otmjena držanja i dostojanstvena hoda. Gospo-
din Walter, poslanik, novčar, imućnik i poslovan
čovjek, Židov i južnjak, direktor »Francuskoga
života« i njegova žena rođena Basile-Ravalau,
kćerka bankara istog imena.
Zatim se pomoliše jedan za drugim Jacques
Rival, veoma otmjen, i Norbert de Varenne kome
se ovratnik fraka sjajio jer je bio malko omašćen
od duge mu kose što je sezala sve do ramena i iz
koje je ispadala pokoja praška bijela prhuta.
Činilo se da njegova neuredno zavezana Kra-
vata nije prvi put u upotrebi. On pristupi udvor-
no kao stari kicoš i uzevši ruku gospođe Forestier

32
ejelunu je u zapešće. Kad je pri tom pokretu
spustio glavu duga mu se kosa prosu kao voda na
golu ruku mlade žene.
Napokon stiže i Forestier, ispričavajući se
što kasni. Ali se morao zadržati u uredništvu radi
slučaja Morel. Gospodin Morel, poslanik radikal-
ne stranke, postavio je vladi neko pitanje u vezi
s traženjem zajma za naseljenje Alžira.
Sluga viknu:
— Večera je na stolu!
I prijeđoše u blagovaonicu.
Duroya smjestiše između gospođe de Marelle
i njene kćerkice. Ponovo se osjećao nelagodno,
bojeći se da ne učini neku grešku u propisanom
baratanju viljuškom, žlicom ili čašama. Bile su
tu četiri čaše a jedna od njih bješe plavičaste
boje. Što bi se moglo piti iz nje?
Dok su jeli juhu nisu izustili ni riječi, a kas-
nije Norbert de Varenne zapita:
— Jeste li čitali o toj parnici Gauthier? To
je nevjerojatno!
I počeše raspravljati o tome slučaju preljuba
koji je bio skopčan i s ucjenom. O tome se nije
uopće govorilo kao što se u obiteljskom krugu
govori o događajima koje spominju svakidašnje
novine, već kao što liječnici međusobno razgova-
raju o bolesti ili piljari o povrću. Nisu negodo-
vali, nisu se čudili činjenicama; u svemu su tra-
žili dublje, skrivene uzroke, i to s profesionalnom
radoznalošću i potpuno ravnodušni prema sa-
mom zlodjelu. Pokušavali su točno objasniti uz-
roke čina, odrediti sve mozgovne osobitosti koje
su uvjetovale dramu, nauČni posljedak jednoga
osebujnog duševnog stanja. Žene su također za-
nosno suđjelovale u tom postupku, u tom poslu.

33
I ostale skorašnje događaje preispitaše, protuma-
čiše, sagledaše sa svih strana, odmjeriše po nji-
hovu značenju, pokazujući tu onu praktičnost u
pogledima i one nazore svojstvene trgovcima no-
vosti koji ljudsku komediju krčme na retke kao
što prodavači ispituju, prevrću i mjere robu koju
će ponuditi općinstvu.
Tad spomenuše neki dvoboj, i Jacques Rival
uze riječ. To bijaše njegovo područje: nitko se
drugi ne bi usudio izložiti taj slučaj.
Duroy se ne usuđivaše ubaciti ni slovca. Od
vremena do vremena bi pogledao svoju susjedu,
opčinjen njenim oblim grudima. Dijamant joj je,
obješen o zlatnu lančiću, visio s donjega dijela
uha kao vodena kapljica što je kliznula niz kožu.
Od vremena do vremena bi dobacila neku pri-
mjedbu koja bi uvijek izazivala smiješak na us-
nama. Bijaše ona vesela, ugodna, hitra duha, du-
ha kao u iskusna derišteta koje sve promatra ne-
hajno i o svemu sudi nekom laganom i dobro-
ćudnom sumnjičavošću.
Duroy je zalud kušao da joj dobaci neki
kompliment i, kako se nije mogao ničemu dosje-
titi, bavio se oko njene kćerke, punio joj čaše,
dodavao joj jela, posluživao je. Djevojčica koja
bijaše suzdržljivija od majke zahvalila bi ozbilj-
nim glasom i kratko se naklonila: — Vrlo ste
ljubazni, gospodine — i nekako zamišljeno slu-
šala odrasle.
Večera bijaše izvrsna, i svi su bili oduševlje-
ni. Gospodin Walter je jeo kao kurjak, gotovo
uopće nije govorio, već je ispod oka i ispod nao-
čari motrio jela koja su mu dodavali. Norbert de
Varenne nije ništa zaostajao za njim, a kapi
umaka ponekad bi mu pale na prsi od košulje.

34
 Forestier, nasmiješen i dostojanstven, nad-
gledaše i izmjenjivaše sa ženom sporazumne po-
glede kao što čine sudionici u nekom teškom po-
slu koji se povoljno odvija.
Lica se zacrvenjela, glasovi podigli. Od vre-
mena do vremena bi sluga šapnuo uzvanicima u
uho: »Corton, Chateau-Laroze?«
Duroyu se dopao Corton i on bi puštao da
mu svaki put napune čašu. Umilna ga veselost
osvajala; topla veselost, što mu je iz trbuha uda-
rala u glavu, razlijevala se udovima, cijeloga ga
ispunjala. Osjeti kako ga obuzima neka milina,
životna i misaona, tjelesna i duševna milina.
I spopade ga želja da govori, da svrati na se
pozornost, da ga slušaju i cijene kao te ljude, u
kojih najsitnijim primjedbama svi uživahu.
Ali besjeda što je neprekidno tekla u kojoj
su se misli razvijale jedna iz druge i koja je ska-
kala s predmeta na predmet zbog neke najneznat-
nije riječce, pošto je pretresla sve dnevne doga-
đaje i ovlaš se dotakla tisuću pitanja, vratila se
ponovno na čuvenu interpelaciju gospodina Mo-
rela u svezi s naseljenjem Alžira.
Gospodin Walter između dva jela dobaci ne-
koliko Šala, jer je bio nepovjerljive i zajedljive
prirode. Forestier ispriča sadržaj svoga sutraš-
njeg članka. Jacques Rival se založi za vojnu vla-
davinu i povlastice po kojima bi se đodijelila
zemlja svima onim oficirima što su trideset go-
dina služilim kolonijama.
— Na taj bismo način — govoraše on —
stvorili jako društvo koje je već odavno upoznalo
i zavoljelo zemlju, koje govori tamošnji jezik i
razumije se u sva ona složena domaća pitanja o
koja se spotiču pridošle novajlije.

35
 Norbert de Varenne ga prekinu:
— Jest. . . znali bi sve osim poljodjelstva.
Govorili bi arapski, ali ne bi imali pojma kako se
presađuje šećerna repa i kako se sije žito. Bit će
čak okretni u mačevanju, ali nespretni u đubre-
nju. Trebalo bi, naprotiv, u tu mladu zemlju slo-
bodno pustiti svakoga. Pametni bi se ljudi ondje
snašli, a drugi bi podlegli. To je društveni zakon.
Zavlada kraći muk. Svi su se smješkali.
Georges Duroy otvori usta i prozbori, iznena-
đen zvukom vlastitoga glasa kao da nikad nije
čuo sama sebe gdje govori:
— Samo što dolje nema dobre zemlje. Ima-
nja što su odista plodna isto su tako skupa kao
i u Francuskoj i otkupili su ih najbogatiji Pari-
žani, ulažući tako svoje glavnice. Prave, siromaš-
ne naseljenike, one koji se useljuju da bi došli do
kruha, bacaju u pustinju gdje ništa ne raste jer
nema vode.
Svi ga pogledaše. Osjeti kako se rumeni. Go-
spodin Walter priupita:
— Vi poznajete Alžir, gospodine?
Od odgovori:
— Poznajem ga, gospodine, proboravio sam
ondje dvadeset i osam mjeseci i živio u tri po-
krajine.
I odjedared, zaboravivši na slučaj Morel,
Norbert de Varenne ga zapita za neku pojedinost
u običajima o kojoj mu je govorio neki oficir.
Ticalo se to Mzaba, one neobiČne male arapske
republike što je stvorena usred Sahare, u najsu-
šem dijelu toga paklenog kraja.
Duroy je dvaput bio u Mzabu i on ispriča
običaje te osebujne zemlje, gdje su kapi vode
đragocjene koliko i zlato, gdje svaki žitelj sudje-

36
luje u općinskoj službi i gdje je trgovačko po-
štenje na višemu stupnju nego kod uljuđenih na-
roda.
Govorio je u nekom razmetljivom zanosu,
potaknut vinom i željom da se svidi; ispripovije-
di o zgodama iz vojske, osebujnostima iz života
Arapa, ratnim pustolovinama. Čak pronađe neko-
liko slikovitih riječi kako bi dočarao te žute i gole
krajeve, beskrajno opustošene uništavajućim
sunčanim zrakama.
Sve su žene upirale oči u nj. Gospođa Walter
šanu svojim polaganim glasom:
— Od svojih biste uspomena mogli napisati
sjajan niz članaka.
Tad i Walter promotri mladića preko stakala
naočari, kao i uvijek kad bi htio dobro pogledati
lica. Ispod naočari je gledao jela.
Forestier iskoristi priliku:
— Dragi moj šefe, popodne sam vam govo-
rio o gospodinu Georgesu Duroyu, zamolivši vas
da ga dodijelite meni na službu za političke iz-
vještaje. Otkako nas je napustio Marambot ne-
mam nikoga tko bi mi skupljao hitne i povjerlji-
ve vijesti, a to šteti novinama.
Stari Walter se uozbilji i sasvim smače nao-
čari kako bi dobro promotrio Duroyovo lice. Tad
kaza:
— Očito je da je gospodin Duroy originalna
duha. Ako hoće da dođe sutra u tri sata meni na
razgovor, uredit ćemo to. — A zatim, pošto je
malo pošutio, okrenu se sasvim mladiću: — Ali
nam odmah sastavite serijicu maštovitih članaka
0 Alžiru. Ispričajte svoje uspomene i upletite, kao
1 malo prije, pitanje naseljenja kolonija. To je
suvremeno, jako suvremeno, i siguran sam da će

37
se svidjeti našim čitaocima. Samo se požurite!
Prvi članak mi treba sutra, prekosutra, dok traje
rasprava u skupštini, kako bih primamio publiku.
Gospođa Walter dometnu, onom ozbiljnom
ljupkošću kojom se u svemu služila i koja je nje-
nim riječima đavala prizvuk naklonosti:
— Možete staviti sjajan naslov:. »Uspomene
afričkoga strijelca«; nije li dobar, gospodine Nor-
bert?
Stari pjesnik, koji se kasno proslavio, mrzio
je novajlije i bojao ih se. On hladno odgovori:
— Jest, izvrstan je, samo ako nastavak bude
u istome stilu, jer je u tom glavna poteškoća; pra-
vi stil je ono što se u glazbi zove ton.
Gospođa Forestier je motrila Duroya pokro-
viteljskim i nasmijanim pogledom, znalačkim po-
gledom što je govorio: »Ti ćeš uspjeti«. Gospođa
se de Marelle u više navrata okrenula njemu, a
dragulj o uhu neprekidno titraše, kao da će se
nježna kapljica vode sad-na omaknuti i pasti.
Djevojčica bijaše jednako mirna i ozbiljna,
oborene glave nad tanjurom.
Sluga je obilazio stol i nalijevao u modre ča-
še johannisberško vino; a Forestier podiže čašu
nazdravljajući gospodinu Walteru.
— Za što dulju dobrobit »Francuskoga ži-
vota«!
Svi se nakloniše prema gazdi koji se osmje-
hivao, a Duroy, opijen velikim uspjehom, istrusi
čašu naiskap. Isto bi tako, kako mu se činilo, is-
praznio cijelo bure, pojeo vola, zađavio lava. Ću-
tio je nadljudsku snagu u udovima, nepokolebivu
duševnu odlučnost i bezgraničnu nadu. Sad se
među ovim Ijudima osjećao lagođno; uspio je tu
osvojiti položaj, naći svoje mjesto. S nekom je

38
novom odlučnošću promatrao lica i prvi put se
usudi osloviti svoju susjedu:
— Vi imate, gospođo, najljepše naušnice
koje sam ikad vidio.
Ona mu se okrenu smiješeći se:
— To je bila moja vlastita ideja da ovako
objesim dragulje, naprosto o nit. Reklo bi se da
je rosa, je li?
On protisnu, zbunjen vlastitom smionošću i
strepeći da ne izvali glupost:
— Divne s u . . . ali ih uho čini još ljepšima.
Zahvali mu se jednim pogledom, jednim od
onih bistrih pogleda žene koji prodiru do dna
duše.
A kad okrene glavu, opet srete oči gospođe
Forestier, jednako dobrohotne, ali mu se učini
da u njima vidi neku jaču veselost, neku obijest,
neki poticaj.
Svi su muškarci sad govorili istodobno, ma-
šući rukama i povisujući glas; raspravljalo se o
velikom projektu podzemne željeznice. Taj pred-
met napustiše istom kad prođe desert, jer je
svatko imao koješta da kaže o sporom saobraćaju
u Parizu, nepodesnosti tramvaja, neprilikama s
autobusima i prostaklucima fijakerskih kočijaša.
Tad iziđoše iz blagovaonice da bi popili kavu.
Duroy u šali dade ruku djevojčici. Ona mu oz-
biljno zahvali i izdiže se na prste da bi đosegla
rukom do susjedova lakta.
Ušavši u salon, ponovo ga obuze osjećaj kao
da se nalazi u stakleniku. Velike su palme širile
svoje otmjene listove u sva četiri kuta odaje,
dizale se do stropa i zatim se raspršavale kao
vodoskoci.

39
 S obje strane kamina, kaučukovci, obli kao
stupovi, poređali jedan vrh drugoga svoje du-
gačke tamnozelene listove a na klaviru stajala
dva nepoznata bokora, okrugla i rascvjetana, je-
dan posve ružičast, a drugi sasvim bijel, nalik na
umjetno cvijeće, neuvjerljivi, prelijepi da bi bili
pravi.
Zrak bijaše svjež i ispunjen neodređenim bla-
gim mirisom koji se ne bi moglo objasniti, koji se
ne bi nikako mogao okrstiti.
I mladić, koji je postao sigurniji, pozorno
razgleda odaju. Nije bila velika; osim bilja ništa
nije privlačilo pogleda; nikakva živa boja nije
udarala u oči; ali se čovjek u njoj osjećao lagod-
no, spokojno, svježe; blago je obavijala, privla-
čila, omatala tijelo nečim što bijaše nalik na mi-
lovanje.
Zidovi bijahu prevučeni starinskom tkani-
nom izblijedjele ljubičaste boje, posuti cvjetići-
ma od žute svile, veliki koliko muhe.
Zastori od plavkastosiva sukna poput unifor-
me, na kojima je bilo crvenom svilom izvezeno
nekoliko karamfila, zastirali su vrata; a sjedalice
svih oblika i svih veličina, ovlaš razbacane po
odaji, počivaljke, golemi i sićušni naslonjači, pu-
fovi i tabureti bijahu presvučeni svilom Luja
XVI, ili lijepim utrechtskim baršunom s granat-
nim šarama na blijedožutoj osnovi.
— Hoćete li kave, gospodine Duroy?
I gospođa Forestier mu pruži punu šalicu uz
onaj prijateljski smiješak koji joj nije silazio s
usnica.
— Hoću, gospođo, hvala vam.
On uze šalicu i kad se, pun strepnje, nagnu
da izvadi srebrnom štipaljkom komadić šećera

40
iz šećernice koju je nosila đjevojčica, mlada mu
žena poluglasno šapnu:
— Ta udvarajte se gospođi Walter.
I ona se udalji prije nego jo j je dospio
išta odgovoriti.
Prvo popije kavu, bojeći se da je ne prolije
na sag; zatim osjetivši se slobodnijim, pokuša na-
ći način da se približi ženi svoga novog direkto-
ra i da zapodjene razgovor.
Odjednom primijeti da ona drži u ruci praz-
nu šalicu; kako bijaše daleko od stola, nije zna-
la gdje da je stavi. On joj pristupi.
— Dopustite, gospođo!
— Hvala, gospodine.
Odnese šalicu i vrati se:
— Kad biste znali, gospođo, koliko mi je li-
jepih časaka pružio »Francuski život« dok sam
bio dolje u pustinji. To su odista jedine novine
koje čovjek može čitati izvan Francuske, jer su
literarnije, duhovitije i manje jednolične od svih
ostalih. U njima se sve može naći.
Ona se nasmiješi ljubazno i ravnodušno pa
ozbiljno odgovori:
— Gospodin Walter se grdno namučio da bi
stvorio takvu vrstu novina koje će odgovarati no-
vim zahtjevima.
I oni zapodješe razgovor. Govorio je lako i
šuplje, imao je draži u glasu, mnogo umiljatosti
u pogledu, a brkovi mu bijahu neodoljivo zavod-
ljivi. Bijahu raščupani nad usnom, kudravi, uko-
vrčeni, naočiti, plavi i prošarani riđom bojom s
bljeđim preljevima u nakostriješenim dlakama
vrhova. će
Razgovarali su o Parizu, o okolici, ob'
Seine, ljekovitim kupalištima, ljetnim čar

43
svemu onom svakidašnjem o čemu se može bes-
krajno raspredati a da se čovjek duševno ne
umori.
A kad se kasnije prikuči Norbert de Varenne
s čašicom likera u ruci, Duroy se obazrivo udalji.
Gospođa de Marelle, koja je malo prije raz-
govarala s gospođom Forestier, zovnu ga.
— Onda, gospodine — reče mu neočekivano
— vi, znači, hoćete da se okušate u novinarstvu?
Tada on poče govoriti neodređeno o svojim
planovima pa iznova zapodjenu razgovor koji je
malo prije vodio s gospođom Walter; ali, kako
se sad bolje snalazio u predmetu, ispade u njemu
čak i nadmoćan, ponavljajući kao svoje ono što
je čuo. I neprekidno gledaše u oči svoju susjeđu
kao da želi dati neki dublji smisao onome što je
govorio.
Kad on završi, ona mu ispriča neke zgode
onom živahnošću žene koja zna da je duhovita i
koja želi da uvijek nasmijava; i postala prisna
stavljajući mu šaku na ruku, spuštajući glas da
bi rekla nešto beznačajno, što je tako poprimalo
značenje povjerljivosti. U sebi se oduševljavao
time što se doticao te mlade žene koja mu je po-
svećivala pažnju. Volio bi se najradije odmah
žrtvovati za nju, braniti je, pokazati koliko vri-
jedi, a po tome što je otezao s odgovorima naj-
bolje se vidjelo čime su mu bile misli zaokup-
ljene.
Ali gospođa de Marelle odjednom bez ikakva
razloga zovnu:
— Laurine! — i djevojčica priđe.
(j- Sjedi ovdje, dijete, bit će ti hladno pokraj
da \zvč

40
 I Duroya obuze luda želja da poljubi djevoj-
čicu, kao da bi neki djelić toga poljupca mogla
osjetiti majka.
On upita uljuđno i očinski:
— Hoćete li mi dopustiti, gospođice, da vas
poljubim?
Dijete začuđeno podiže pogled prema njemu.
Gospođa de Marelle reče kroz smijeh:
— Odgovori: »Vrlo rado, gospodine, ali sa-
mo danas; međutim uvijek neće biti tako.«
Duroy brzo sjeđe, uze Laurinu na krilo i do-
tače se usnama valovite i mekane djevojčičine
kose.
Majka se začudi.
— Gle, nije pobjegla; to je nevjerojatno. O-
bično dopušta samo ženama da je ljube. Vi ste
neodoljivi, gospodine Duroy.
On pocrvenje ne odgovorivši, i laganim po-
kretima njihaše djevojčicu na koljenu.
Gospođa Forestier priđe i ciknu preneraženo:
— Pazi, Laurine je ukroćena, kakvo čudo!
Jacques Rival takođe priđe s cigarom u usti-
ma, a Duroy ustade da ode bojeći se da nekom
neumjesnom riječcom ne pokvari ono što je uči-'
nio i postigao na početku svog osvajanja.
Pozdravi, prihvati i lagano stisnu pružene
ručice žena, zatim snažno prodrma muške ruke.
Primijeti da je šaka Jacquesa Rivala suha i topla
te da srdačno odgovara na njegov stisak; Norbert
de Varennova je, vlažna i hladna, klizila i izmi-
cala između prstiju; ruka je starog Waltera bila
hladna i mlohava, bez snage i bez izražaja; Fore-
stierova bijaše pirna i mlaka. Prijatelj mu reče
poluglasno:
— Sutra u tri sata, nemoj zaboraviti!

43
 — Oh, neću, ne boj se!
Kad se nađe na stubištu poželje da u trku
sjuri, toliko bijaše silno veseo, i on poletje pre-
skačući sve po dvije stube, ali iznenada primijeti
u velikom zrcalu na drugom katu nekoga gospo-
dina kome se žurilo i koji mu je trčeći dolazio u
susret, pa naglo zastade zastidjevši se baš kao da
ga je netko ulovio u nekome prijestupu.
Tad se pogleda, čudeći se što je zaista pristao
momak; i nasmiješi se sam sebi ljubezno pa,
opraštajući se od svoga lika, nakloni se sam sebi
duboko, uljudno, kao što ljudi pozdravljaju zna-
tnenite ličnosti.

44
 III
Kad se Georges Duroy obrete na ulici, ne mo-
gaše se odlučiti što bi počeo.
Želio je da trči, da snatri, da ide kud ga no-
ge nose razmišljajući o budućnosti i udišući blagi
noćni zrak; ali ga je progonila pomisao na niz
članaka koje je naručio stari direktor, i on odluči
da odmah ode kuđi i da se prihvati posla.
Dugim koracima krene natrag, izbi na peri-
ferijski bulevar i pođe njime do ulice Boursault
u kojoj je stanovao. U istoj šestorokatnici s njim
bijaše nastanjeno dvadeset malih radničkih i gra-
đanskih obitelji, i dok se uspinjao stubištem,
osvjetljavajući voštanim šibicama prljave stube
po kojima su ležali komadi papira, opušci, ku-
hinjske otrebine, spopao ga mučan osjećaj gađe-
nja i želja da što prije izi'đe odavde, da stanuje
kao bogataši, u čistim stanovima sa sagovima.
Tegotni zadah hrane, nužničkih jama i ljudstva,
ustajani smrad smeća i starih zidova, koji nika-
kva promaja ne bi mogla istjerati iz tog zdanja,
prožimaše ga svega.

45
 Mladićeva je soba na petom katu gledala, kao
u duboki bezdan, ravno u golemi usjek zapadne
željezničke pruge, baš nad samim ulazom u tunel
kraj stanice Batignolies. Duroy otvori prozor i
nalakti se na podboj od zarđala željeza.
Ispod njega, duboko u mračnoj jami, tri ne-
pomična crvena signala bijahu nalik na krupne
životinjske oči; podalje je vidio i druge, a još da-
Ije opet druge. Neprestano su otegnuti ili kratki
zvižduci odjekivali kroz noć, neki sasvim blizu,
drugi jedva čujni jer su dopirali negdje odozdo,
iz pravca od Asnieresa. Bili su različitih visina,
kao ljudski glasovi. Jedan se zvižduk primače
sveuđilj žalobno kričeći i rastući svakim trenom
i ubržo izroni veliko žuto svjetlo, primičući se s
velikim gromotom, i Duroy vidje kako tunel guta
dugu nisku vagona.
Tad reče sam sebi: »Latimo se posla!« Stavi
svjetiljku na sto; ali u času kad se spremi da piše,
ustanovi.da kod kuće ima samo sveščić listovnih
papira.
Ne smeta, upotrijebit će ih tako da ih raširi
po dužini. Umoči pero u crnilo i, što je Ijepše mo-
gao, napisa na vrhu:
»Uspomene afričkoga strijelca«.
Tad uze smišljati početak prve rečenice.
Nepomično sjeđaše, unijevši čelo u šaku i
uprijevši pogled u četvrtasti bijeli papir što bi-
jaše raširen pred njim.
Što bi napisao? Sad mu više nije padalo na
pamet ništa od onoga što je netom bio ispričao,
ni jedna jedina zgoda, ni jedna činjenica, baš ni-
šta. Iznenada pomisli: »Treba da počnem s od-
laskom.« I on napisa: »Bijaše to godine 1874, ne-
gdje oko 15. svibnja, u doba kad se iznurena

46
Francuska odmarala od potresa one strašne go-
dine...«
I naglo zastade ne znajući kako da ovo spoji
s onim što slijedi, s ukrcavanjem na brod, puto-
vanjem, svojim prvim uzbuđenjima.
Pošto je razmišljao desetak minuta, odluči
da do sutra odgodi pisanje prve stranice uvoda,
a da sad odmah prijeđe na opis Alžira.
Napisa na papir: »Alžir je jako bijeli grad...«,
ne uspijevši izraziti ništa drugo. U mislima je
ponovo vidio lijepi, obasjani grad koji se spušta
kao slap od niskih kuća s vrha brda u more, ali
nije mogao pronaći nijedne riječi da dočara ono
što je vidio, ono što je osjetio.
Poslije silna napora dometnu: »Stanovništvo
je dijelom arapsko...« Tu baci pero na sto i
ustade.
Na maloj željeznoj postelji koja je bila ulub-
ljena od njegova tijela spazi razbacanu svoju sva-
kidašnju odjeću, praznu, iznošenu, mlohavu, gad-
nu poput prnja iz mrtvačnice. A na slamnatoj sto-
lici njegov svileni šešir, njegov jedini šešir, kao
da je zijevao da primi milostinju.
Zidovi su, presvučeni sivim papirom s pla-
vim cvjetovima, imali toliko mrlja koliko i cvje-
tova, starih, sumnjivih mrlja za koje se ne bi mo-
glo reći kako su nastale: od zgnječene gamadi ili
od kapi ulja, od jagodica na prstima umašćenih
pomadom ili od sapunice iz umivaonika što je
prsnula na zid dok se netko prao. Odisalo je to
sramotnom bijedom, bijedom pariških unaj-
mljenih soba. I obuze ga ogorčenje zbog toga što
ovako siromašno životari. Zareče se da mora od-
mah odatle umaći, da već od sutra treba preki-
nuti s tim jadnim životom.

47
 Spopade ga odjednom neki radni zanos, po-
novo sjede za sto i iznovice poče smišljati reče-
nice, kako bi spretno opisao neobično i divno
obličje Alžira, to predvorje tajnovite i daleke Afri-
ke, Afrike skitalačkih Arapa i neznanih Crnaca,
neistražene i primamljive Afrike iz koje nam po-
nekad u zoološkim vrtovima pokazuju nevjero-
jatne životinje što su kao stvorene za bajke, no-
jeve, te čudnovate ptice, gazele, te božanske koze,
čudesne i smiješne žirafe, dostojanstvene deve,
nakazne vodene konje, nezgrapne nosoroge i go-
rile, tu groznu ljudsku braću.
Nejasno je oćutio kako misli nailaze; možda
bi ih znao izreći, ali ih nikako nije mogao pretvo-
riti u pisanu riječ. I, raspalivŠi se zbog svoje ne-
moći, on ponovo ustade, dok su mu se ruke zno-
jile a krv mu tukla u sljepoočicama.
A kad mu pogled pade na praljin račun, koji
je te iste večeri donio pazikuća, naglo ga prože
mahniti očaj. Sva njegova veselost splasnu u jed-
nome hipu baš kao i samopouzdanje i vjera u
budućnost. Svršeno je, sve je svršeno, on neće
ništa učiniti; ništa neće postati: osjećao je da je
prazan, nemoćan, nekoristan, osuđen.
I opet priđe prozoru da se nalakti baš u času
kad je vlak izlazio iz tunela naglo i snažno tut-
njeći. Odlazio je onamo dalje, preko polja i li-
vada, prema moru. I uspomena na roditelje ispu-
ni Duroyu dušu.
Taj će vlak projuriti mimo njih, svega neko-
liko milja od njihove kuće. Iskrsnu pred njim taj
kućerak na vrhu brijega što se izdiže nad Roue-
nom i širokom seinskom dolinom, na ulazu u selo
Canteleu.

48
 Otac su mu i majka vodili malu gostionicu,
krčmicu, u koju su građani iz predgrađa dolazili
nedjeljom na ručak i koja se zvala »K lijepom
vidiku«. Oni su htjeli da naprave gospodina od
svoga sina i upisali ga u srednju školu. Kad je
završio školovanje i propao na maturi, otiŠao je
u vojsku u nakani da postane oficir, pukovnik,
general. Ali kako mu se zgadio vojnički život
mnogo prije nego što je odslužio svojih pet go-
dina, poče snatriti o tome da okuša sreću u Pa-
rizu.
Kad je odslužio rok, došao je u Pariz uspr-
kos molbama majke i oca koji su, vidjevši da se
njihov san rasplinuo, željeli da ga bar zadrže uza
se. On je opet vjerovao u budućnost; naslućivao
je velebnu pobjedu s pomoću događaja koji mu
sad još bjehu nejasni u glavi, ali koje će, zacije-
lo, znati stvoriti i podstaći.
Dok je bio u vojsci, imao je uspjeha u gami-
zonskim gradovima, laganih pobjeda, pa čak i pu-
stolovina u višemu društvu, zavevši kćerku ne-
kog poreznika koja je sve htjela napustiti da bi
pošla s njim i ženu nekog odvjetnika koja je po-
kušala da se utopi iz očaja što je napuštena.
Drugovi su govorili o njemu: »To je mudrijaš,
to je lisac, to je prepredenjak koji će se lako sna-
ći.« I on zaista odluči da postane mudrijaš, lisac
i prepredenjak. Njegova savjest rođenoga Nor-
mandijca koju su slomila svakidašnja iskustva
gamizonskoga života, rastegnuli primjeri pljačke
po Africi, protuzakoniti prihodi, sumnjive prije-
vare, koju su također uzmutile ideje o časti što
su raširene u vojsci, vojnička razmetljivost, pa-
triotski osjećaji, plemenite zgode koje prepriča-
vaju podoficiri, i profesionalna taština, postala je

49
nekakva kutija s tri dna u kojoj se svašta na-
lazilo.
A želja da uspije vladala je nadmoćno nad
svima.
Poče opet snatriti kao i svake večeri, a da
i sam nije to primijetio. Zamišljao je neku ču-
desnu ljubavnu pustolovinu koja će mu ujedan-
put omogućiti da ostvari svoje nade. Oženit će
se kćerkom nekoga bankara ili nekoga velikog
gospodina koju će sresti na ulici i na prvi pogled
osvojiti.
Prodoran zvižduk lokomotive koja sama sam-
cata izljeze iz tunela kao neki krupni kunić iz jaz-
bine i, jureći tračnicama punom parom, odmi-
caše prema spremištu strojeva gdje će se odmo-
riti, trgnu ga iz sanjarija.
A tada, obuzet nejasnom i veselom nadom,
što mu je još uvijek opsjedala misli, on nasumce
posla u noć poljubac, ljubavni poljubac liku že-
ne koju čeka, željni poljubac žuđenome uspjehu.
Na to zatvori prozor i uze se svlačiti mrmljajući:
— Pa šta, ujutro ću biti orniji. Noćas mi ni-
je bistro u glavi. A možda sam i previše pio. Pod
ovakvim se okolnostima ne može dobro raditi.
Leže u postelju, udunu svjetiljku i gotovo
odmah zaspa.
Probudio se rano, kao što se već čovjek budi
onoga dana kad se nečemu živo nada ili kad je
zabrinut i, skočivši iz kreveta, otvori prozor kako
bi popio dobru čašicu svježa zraka, kako je go-
vorio.
Kuće iz Rimske ulice, njemu sučelice i s dru-
ge strane široka željezničkog usjeka, blistajući se
u zracima sunca na osvitku, bijahu kao da su osli-
kane bijelom svjetlošću. Zdesna se u daljini pri-

50
mjećiva argenteuliska pribrdica, sannoiski vrhun-
ci i orgemontske vjetrenjače u plavičastoj i la-
ganoj sumaglici što bijaše nalik na lepršavu i pro-
zirnu koprenu prebačenu preko obzorja.
Duroy nekoliko časaka promatraše daleke
ravni i mrmljaše: »Bilo bi đavolski lijepo u ova-
kav dan biti tamo dolje.« Tad se prisjeti da se
mora bez odlaganja prihvatiti posla i osim toga
poslati pazikućina sina u ured s porukom da je
bolestan i platiti mu za to đeset sua.
Sjede za sto, umoči pero u tintarnicu, unese
čelo u šake i pokuša nešto smisliti. Bješe uza-
ludno. Ništa mu nije padalo na um.
Ipak se ne obeshrabri. Mislio je: »Pa šta, ni-
sam vičan poslu. To je zanat koji treba naučiti
kao i svaki drugi. Prvi put mi moraju pomoći.
Potražit ću Forestiera koji će za deset minuta
sknaditi moj članak.
I obuče se.
Kad iziđe na ulicu, zaključi da je još prerano
da se pojavi kod prijatelja koji zacijelo dugo spa-
va. Stoga se polako prošeta pod drvećem perife-
rijskog bulevara.
Nije još bilo devet sati, pa on svrati u park
Monceau koji bijaše još sasvim svjež od vode ko-
jom ga poliše.
Spustivši se na klupu, ponovo se zaveze u sa-
nje. Neki je veoma otmjeni mladić koračao gore-
-dolje ispred njega očekujući sigumo neku ženu.
Ona dođe zavješena lica i hitra koraka i, po-
što ga poslije kratkog rukovanja uhvati pod mku,
oni otiđoše.
Neodoljiva potreba za ljubavi ispuni Duroyo-
vo srce, potreba za otmjenim, mirisavim, nježnim

51
ljubavima. Ustade i nastavi hodati, pomišljajući
na Forestiera. Ala je taj čovjek imao sreće!
Stiže pred vrata njegove kuće baš u času
kad mu je prijatelj izlazio.
— Gle, ti si to! U ovo doba! Što želiš od
mene?
Duroy, smeten što ga je sreo baš kad je od-
lazio promuca:
— Radi se . . . radi se o tome . . . da ja nikako
ne umijem napisati članak, onaj članak o Alžiru,
znaš, koji je gospodin Walter zatražio od mene.
To baš nije osobito čudno s obzirom da nisam ni-
kad pisao. I za to, kao i za sve drugo, treba prak-
se. Brzo ću se snaći u tome, siguran sam, ali u
početku ne znam kako da se latim posla. Ideja
imam mnogo, imam ih dovoljno, ali ne uspijeva
mi nikako da ih izrazim.
Zastade malko oklijevajući. Forestier se luka-
vo osmjehnu:
— Poznajem to.
Duroy proslijedi:
— Jest, to se u početku sigurno događa sva-
kome. Ovaj, htio sam . . . htio sam te zamoliti da
mi pomogneš. . . Ti ćeš mi to lako sknaditi za
deset minuta, pokazat ćeš mi način kako valja
raditi. Ti ćeš me dobro uputiti u stil, a bez tebe
se neću moći iskobeljati.
Prijan mu se i dalje veselo smješkao. Potap-
ša po ruci svoga starog druga i reče mu:
— Pođi mojoj ženi, ona će ti to urediti isto
kao i ja. Uvježbao sam je za taj posao. Ja osobno
jutros nemam vremena, inače bih ti to drage v o
lje učinio.
Duroy se odjedared preplaši i stade oklijevati
nikako se ne usuđujući da pristane:

52
 — Ali zar bih mogao u ovo doba otići do
nje?
— Naravno da možeš. Ustala je. Naći ćeš je
u mojoj radnoj sobi kako za me sređuje neke bi-
lješke.
Duroy je odbijao da uđe.
— Ne mogu . . . nemoguće je . . .
Forestier ga zgrabi za ramena, okrenu ga na
petama i gurnu prema stubištu:
— Ma, hajde, mamlaze, uđi, kad ti ja kažem.
Ne ćeš me valjda prisiliti da se popnem čak na
treći kat da bih te uveo i objasnio tvoju nevolju.
Tad se Duroy odluči:
— Hvala, popet ću se. Reći ću joj da si me
ti prisilio, doslovno prisilio da odem do nje.
— Dobro. Neće te pojesti, ne brini se. Pazi
samo, popodne u tri sata.
— Oh, ne boj se.
I Forestier ode kao čovjek kome se žuri, dok
se Duroy poče polako uspinjati, stubu po stubu,
smišljajući što će reći i pribojavajući se kako li
će biti primljen.
Otvori mu sluga. Bio je u plavoj pregači i
držao metlu u ruci.
— Gospodin je izišao — izusti ne sačekavši
pitanja.
Duroy će uporno:
— Zapitajte gospođu Forestier bi li me mogla
primiti i spomenite joj da me šalje njen muž
koga sam sreo na ulici.
Tad počeka. Sluga se vrati, otvori vrata zde-
sna i najavi:
— Gospođa očekuje gospodina.
Sjedila je u naslonjaču za pisaćim stolom, u
sobici koje su zidovi bili potpuno prekriveni ure-

53
dno poređanim knjigama po policama od mrka
drveta. Raznobojni uvezi, crveni, žuti, zeleni, lju-
bičasti i plavi, unosili su šarolikost i veselost u
ove jednolične nizove svezaka.
Ona se okrenu svejednako nasmijana, odje-
vena u bijeli kućni ogrtač urešen čipkama; i pru-
ži mu ruku otkrivajući golu pođlakticu u široku
otvoru rukava.
— Tako rano? — kaza ona, da zatim domet-
ne: — To nije prijekor, već obično pitanje.
On promuca:
— Oh, gospođo, ja nisam htio doći, ali me je
na to prisilio vaš muž koga sam sreo na ulici. To-
liko sam zbunjen da se ne usuđujem reći što me
donosi ovamo.
Ona mu ponudi stolicu:
— Sjednite i govorite!
Sa dva se prsta igrala guščjim perom, spret-
no ga obrćući; a pred njom je ležao veliki list
papira koji je bila ispisala do polovice, prekinuv-
ši pisanje kad je mladić ušao.
Činilo se da je vična sjediti za pisaćim sto-
lom, da se osjeća lagodno kao i u salonu i da se
bavi svojim svakidašnjim poslom. Lagani se mi-
ris širio iz njene haljine, svježi miris od malopre-
đašnjeg umivanja i češljanja. I Duroy pokušava-
še naslutiti i mišljaše da vidi to mlado i bijelo
tijelo, puno i toplo, blago zaogrnuto mekanom
tkaninom.
Budući da on nije govorio, ona će opet:
— Onda, o čemu je riječ?
On protisnu oklijevajući:
— Eto . . . pa zaista. . . ne usuđujem se . . .
Riječ je o tome da sam jučer radio do kasno u
noć . . . i jutros . . . već jako rano . . . pišući onaj

54
članak o Alžiru za gospodina Waltera . . . i nikako
mi ne polazi za rukom . . . sve sam pokušaje razde-
rao . . . Nijesam ja vičan tome poslu; i dođoh za-
moliti Forestiera da mi pomogne. . . za ovaj
put. . .
Prekine ga smijući se od svega srca i osje-
ćajući se sretnom, radosnom i polaskanom.
— I on vas je poslao da dođete meni.. . ? To
je lijepo . . .
— Jest, gospođo. Rekao mi je da ćete me
spasiti iz neprilike bolje nego on . . . Ali se ja ni-
sam usuđivao, nisam htio. Razumijete li?
Ona ustade:
— Bit će divno ovako zajednički raditi. Odu-
ševljena sam vašom idejom. Sjednite, molim vas,
na moje mjesto, jer u uredništvu poznaju moj
rukopis. Sastavit ćemo članak za vas, itekakav
članak, koji će sigurno upaliti.
On sjede, uze pero, raŠiri pred sobom list pa-
pira i stade čekati.
Gospođa Forestier ga stojećke promatraše ka-
ko vrši pripreme; tad dohvati cigaretu s kamina
i zapali je.
— Ne mogu raditi a da ne pušim — reče ona.
— Onda, što želite da ispričate?
On u čudu odiže glavu prema njoj.
— Ali ja ne znam, zato sam i došao do vas.
Ona prihvati:
— Dobro, ja ću to urediti. Napravit ću umak,
ali mi prvo treba jestivo.
On se smete; napokon neodlučno prozbori:
— Htio bih ispričati svoje putovanje od sa-
moga početka . . .
A ona sjede sučelice njemu, s druge strane
široka stola i kaza gledajući mu u oči:

55
 — Dakle, ispričajte ga prvo meni, jedino me-
ni, znate, lijepo polako, ništa ne zaboravite, a ja
ću već izabrati što treba da se uvrsti.
Ali kako on nije znao odakle bi počeo, ona
ga stade ispitivati poput svećenika na ispovijedi,
postavljajući mu jasna pitanja što su ga sjećala
zaboravljenih pojedinosti, osoba koje je sreo, li-
kova koje je jedva zamijetio.
Kad ga je natjerala da ovako govori skoro
četvrt sata, odjedanput ga prekinu:
— Sad ćemo početi. Ponajprije zamislimo da
svoje dojmove iznosite nekome prijatelju, što će
vam omogućiti da kažete svu silu gluposti, da iz-
nosite svakovrsne primjedbe, da budete koliko je
moguće prirodni i šaljivi. Počnite:
»Dragi moj Henry, ti bi htio da znaš šta je
zapravo Alžir, i sad ćeš doznati. Slat ću ti, kako
nemam drugoga posla u svojoj kolibici od sasu-
šena blata što mi služi kao nastamba, neku vr-
stu dnevnika o svakome danu, o svakome satu
svoga života. Ponekad će biti i malo smjelije, ali
ne smeta, ne treba da ga pokazuješ gospođama
koje poznaješ ...«
Ona ušutje da bi ponovo zapalila ugašenu ci-
garetu, i odmah prestade kreštava škripa guščjeg
pera po papiru.
— Nastavljamo — reče ona.
»Alžir je velika francuska pokrajina na gra-
nici velikih nepoznatih zemalja koje se zovu pu-
stinja, Sahara, Središnja Afrika i tako dalje, i
tako dalje. . .
»Alžir su vrata, bijela i čudesna vrata ovoga
neobičnog kontinenta.
»Ponajprije treba onamo doputovati, što baš
nije veselo za svakoga. Kako znaš, ja sam vrstan

56
jahač, jer ja uvježbavam pukovnikove konje, ali
čovjek može biti dobar konjanik i loš pomorac.
Tako je i sa mnom.
»Sjećaš li se majora Simbretasa, koga smo
zvali doktor Ipeca.1 Kad bismo ocijenili da smo
zreli da provedemo dvadeset i četiri sata u laza-
retu, blaženome utočištu, javili bismo se na pre-
gled.
»Sjedio je na stolici, razmaknutih nožurdi u
crvenim hlačama, položivši šake na koljena koja
bi, isturivši lakte, premostio rukama, i prevrtao
izbućenim očima grickajući sijede brčine.
»Sjećaš li se, što pi propisao:
,Ovaj vojnik ima želučane smetnje. Dajte mu
sredstvo za povraćanje broj tri po mome recep-
tu, zatim dvanaest sati odmora; ozdravit će.'
»Pouzdano bijaše to sredstvo za povraćanje,
pouzdano i neodoljivo. Progutali bismo ga, da-
kle, jer smo morali. I kad bismo tako uzeli lijek
doktora Ipeca, zaradili bismo dvanaest sati po-
šteno zaslužena odmora.
»A da stigneš u Afriku, dragi moj, treba se
četrdeset sati liječiti jednom drugom vrstom ne-
odoljiva sredstva za povraćanje, ali po receptu
Prekooceanskog društva.«
Ona protrlja ruke veoma zadovoljna svojom
idejom.
Ustade i ushoda se, pošto je bila zapalila dru-
gu cigaretu, i nastavi diktirati otpuhujući kon-
čiće od dima, koji su se isprva dizali posve ravno
iz okrugla otvora sred stisnutih usnica, a zatim se
širili, raspršivali se, ostavljajući ovdje-ondje u zra-

1 Skraćeno od Ipecacuanha (ipekakuanha) korijen

braziliske biljke koji izaziva povraćanje i upotrebljava
se u međicini.

57
ku sive pruge, neku vrstu providne maglice, ispa-
rinu nalik na niti paučine. Ponekad bi pokretom
otvorene šake uklonila te lagane tragove kad bi
se dulje zadržali na mjestu; ponekad bi ih opet
presjekla oštrim pokretom kažiprsta i zatim pro-
matrala ozbiljnom pozornošću kako ta dva odre-
ska jedva primjetljive pare lagano iščezavaju.
Duroy je, podigavši pogled, pratio sve njene
kretnje, sve promjene u njenu držanju, sve po-
krete njena tijela i njena lica, posveđene toj šup-
ljoj igri koja uopće nije zaokupljala njene misli.
Sad je izmišljala putne nezgode, ocrtavala su-
putnike koje je sama izmislila i nabacila ljubav-
nu pustolovinu sa ženom pješadijskog kapetana
koja je putovala svome mužu.
Zatim sjede i stade ispitivati Duroya o topo-
grafiji Alžira koja joj je bila potpuno nepoznata.
Za đeset minuta je znala o njoj koliko i on, pa
je smislila cio mali odlomak o političkoj i kolo-
nijalnoj geografiji kako bi poučila čitaoce i do-
bro ih pripravila da bi mogli shvatiti ozbiljna pi-
tanja koja će biti pokrenuta u narednim člancima.
Zatim nastavi opisom izleta u oransku po-
krajinu, izmišljenog izleta, spominjući najviše že-
ne, i to Maurke, Židovke, Španjolke.
— Samo je to zanimljivo — kaza ona.
Završi boravkom u Saidi, na podnožju viso-
ravni, i jednom skromnom malom ljubavnom epi-
zodom između podoficira Georgesa Duroya i neke
španjolske radnice koja je bila zaposlena u radio-
nici za preradu alfe u Ainel-Hadžaru. Opisala je
sastanak, noć u stjenovitoj i goloj planini, uz ci-
čanje, lavež i zavijanje šakala, hijena i arapskih
pasa sred hridina.
I ona veselim glasom izreče:

58
 — Sutra ćemo nastaviti — zatim doda usta-
jući: — Tako vam se pišu članci, dragi gospodine.
Potpišite, molim vas.
Oklijevao je.
— Ta potpišite!
Sad se on zasmija i napisa u dnu stranice:
»Georges Duroy«.
Ona je i dalje hodajući pušila; a on ju je
neprestano motrio, ne nalazeći riječi da joj se za-
hvali, sretan što je pored nje, prožet zahvalnošću
i čulnim zadovoljstvom zbog ove prisnosti koja
je nastajala između njih. Činilo mu se da je sve
unaokolo dio nje, baš sve, čak i zidovi prekriveni
knjigama. Sjedalice, pokućstvo, uzduh u kome je
lebdio miris duhana, imali su nešto osobito li-
jepo, milo, čudesno, što je izviralo iz nje.
Iznenada ga ona upita:
— Šta mislite o mojoj prijateljici gospođi de
Marelle?
Bio je iznenađen:
— Pa . . . držim . . . držim da je vrlo zavod-
ljiva.
— Nije li?
— Jest, uistinu.
Poželio je da doda:
»Ali ne toliko koliko vi«. — Nije se ipak
usudio.
Ona proslijedi:
— A kad biste samo znali kako je duhovita,
originalna, pametna! Ona je odista boem, pravi
boem. Zato je muž baš i ne voli mnogo. On vidi
samo mane, a uopće ne cijeni vrline.
Duroy se prenerazi da je gospođa de Marelle
udata. Međutim to je bilo sasvim prirodno.
On upita:

59
 — Što .. . ona je udata? A šta je njen muž?
Gospođa Forestier lagano slegnu ramenima i
uzvi obrvama jednim jedinim pokretom, punim
neobjašnjiva znaČenja.
— Ah, on je nadzornik na Sjevernoj pruzi.
Svaki mjesec provodi osam dana u Parizu. To nje-
gova žena naziva »obaveznom službom«, ili »sed-
micom prisile«, ili pak »velikom sedmicom«. Kad
je upoznate bolje, vidjet ćete kako je pametna i
ugodna. Posjetite je samo koji dan.
Duroy više nije mislio na odlazak; činilo mu
se da će vječito ostati ovdje, da je u svojoj sobi.
Ali se vrata bešumno otvoriše i uđe neki krup-
ni gospodin koji uopće nije bio najavljen.
On zastade spazivši drugoga muškarca. Čini-
lo se da je gospođa Forestier na čas bila zbunje-
na, a onda reče sasvim prirodnim glasom, iako
joj je malo rumenilo iz ramena udarilo u obraze:
— Ta uđite, dragi moj. Predstavljam vam do-
broga Charlesova druga, gospodina Georgesa Du-
roya, budućeg novinara.
Tada posve drugim glasom objasni:
— Naš najbolji i najprisniji prijatelj, grof
de Vaudrec.
Dva se muškarca pozdraviše gledajući jedan
drugome duboko u oči, i Duroy odmah pođe.
Ne zadržaše ga. Promrmlja nekoliko riječi za-
hvale, stegnu ispruženu ruku mlade žene, još se
jednom nakloni pridošlici kome s lica nije sila-
zio hladni i ozbiljni izraz čovjeka iz višega dru-
štva, i iziđe sasvim smušen kao da je počinio ne-
ku glupost.
Obrevši se na ulici, ćutio je žalost, nelagodu,
opsjeđnut nejasnim osjećajem prigušene tuge.
Išao je tako čudeći se zašto ga je spopala odjed-

60
nom ta sjeta; nije mogao odgonetnuti, ali mu je
strogo obličje grofa de Vaudreca, već postarije-
ga čovjeka progrušane kose, mirna i izazovna dr-
žanja, kao u bogatih i samopouzdanih ljudi, ne-
prekidno iskrsavalo u sjećanju.
I on pojmi da je dolazak toga neznanca što
je prekinuo ugodni razgovor udvoje na koji se
već bio u sebi naviknuo, izazvao u njem onaj do-
jam hladnoće i očaja koji može u nama zavrći
već i jedna dobačena riječ, naslućeni jad, najma-
nja sitnica.
Njemu se također činilo, a nije znao zašto,
da taj čovjek nije bio zadovoljan što ga je ondje
zatekao.
Više nije imao što da radi do tri sata, a još
ne bijaše ni podne. U džepu mu preostalo još šest
i po franaka: svrati na ručak u gostionicu Duval.
Tad se ustumara bulvarom; a kad izbiše tri sata,
uspne se uz reklamno stubište »Francuskoga ži-
vota«.
Uredski su podvornici sjedili na klupi pre-
križenih ruku i čekali, dok je iza nekakve nastav-
ničke katedre vratar sređivao poštu koja je ma-
loprije stigla. Cio prizor je bio smišljen da bi
obmanuo posjetioca. U svih bijahu držanje, pona-
šanje, dostojanstvenost i otmjenost kako i doli-
kuje predsoblju uredništva velikih novina.
Duroy zapita:
— Je li gospodin Walter ovdje?
Vratar odvrati:
— Gospodin direktor je na sastanku. Neka
gospodin izvoli malo sjesti. — I on pokaza čeka-
onicu što već bijaše puna ljudi.
Bilo je tu ozbiljnih dostojanstvenika s odli-
kovanjima i zapuštenih ljudi kojih košulje bijahu

61
skrivene pod redengotima što su bili zakopčani
do gore i što su na prsima imali obrise mrlja na-
lik na rastavnice kopna i mora na zemljovidima.
Tri žene bijahu među tim muškarcima. Jedna je
bila ljepuškasta, nasmijana i nagizdana i bijaše
nalik na kokotu; njena susjeda, tragična izražaja
na licu, zababurana, bila je i nagizdana ozbiljnije
a imala u sebi nešto otrcano, umjetno, kao što
to obično imaju stare glumice, nešto nalik na is-
hlapljelu, lažnu mladost, poput mirisa užežene
ljubavi.
Treća žena, u crnini, zavukla se u kut, držeći
se poput ožalošćene udovice. Duroy pomisli da je
došla ovamo da prosi.
Nikoga međutim nisu pozivali unutra, i tako
prođe više od dvadeset minuta.
Tada Duroyu pade nešto na um i, izišavši do
vratara, reče:
— Gospodin Walter mi je zakazao sastanak
u tri sata. Osim toga, pogledajte je li ovdje moj
prijatelj gospodin Forestier.
I uvedoše ga u dugačak hodnik kojim dođe u
veliku dvoranu gdje su četiri gospodina pisala za
velikim zelenim stolom.
Forestier je stojeći pored kamina pušio ciga-
retu igrajući se bilboqueta‘ . On je bio vrlo spre-
tan u toj igri i svaki put bi nasadio veliku kuglu
od žuta šimšira na maleni drveni šiljak. Brojao
je:
— Dvadeset i dva, dvadeset i tri, dvadeset
i četiri, dvadeset i pet.
Duroy ubaci:
— Dvadeset i šest.1

1 Vrsta igre s probušenom drvenom lopticom što je

uzicom vezana za zašiljeni štap.

62
 Njegov prijatelj podiže oči ne prekidajući
pravilna gibanja ruke.
— Gle, to si ti! Jučer sam postigao pedeset
i sedam pogodaka zaredom. Ovdje je samo Saint-
-Potin jači od mene. Jesi li vidio gazdu? Ništa nije
smješnije nego gledati onoga starog tikvana Nor-
berta kako igra bilboquet. Otvara usta kao da će
progutati kuglu.
Jedan se od suradnika okrene prema njemu.
— Slušaj, Forestier, znam za jedan divan bil-
boquet od antilskog drveta koji je na prodaju.
Pripadao je španjolskoj kraljici, bar tako kažu.
Traže za njega šezdeset franaka. To nije skupo.
Forestier upita:
— A gdje je?
I kad pri trideset i sedmom udarcu promaši,
otvori ormar u kome Duroy spazi dvadesetak div-
nih bilboqueta, poređanih i numeriranih poput
bibelota u nekoj zbirci. Onda, stavivši igračku na
određeno mjesto, ponovi:
— A gdje je ta dragocjenost?
Novinar odvrati:
— Kod jednoga prodavača karata za Vaude-
ville. Donijet ću ti ga sutra, ako hoćeŠ.
— Dobro, pristajem. Ako je zaista lijep, uzet
ću ga, jer čovjek nikad nema dosta bilboqueta.
Tad se okrene prema Duroyu:
— Dođi sa mnom, uvest ću te gazdi, inače bi
mogao drežditi do sedam sati navečer.
Ponovo prođoše kroz čekaonicu gdje su iste
osobe čekale u istom rasporedu. Ćim Forestier
uđe, mlada žena i stara glumica hitro ustadoše i
priđoše.

63
 On ih jednu po jednu odvede u prozorsko
udubljenje i, premda su pazili da tiho govore, Du-
roy je zapazio da jednu i drugu tiče.
Gurnuvši zatim dvoja presvučena vrata, uđo-
še u direktorovu sobu.
Sastanak, koji je trajao već cio sat, bijaše
partija ecartea s nekolicinom od one gospode sa
šeširima ravna oboda koje je Duroy juče bio za-
pazio.
Gospodin Walter je držao karte i igrao s na-
petom pažnjom i opreznim kretnjama, dok je nje-
gov protivnik bacao, podizao, baratao laganim,
šarenim kartonima okretno, umješno i dražesno
kao iskusni kartaš. Norbert de Varenne je pisao
neki članak sjedeći u direktorovu naslonjaču a
Jacques Rival se opružio, koliko je dug, na diva-
nu i pušio cigaretu zatvorenih očiju.
Unutra se osjećao zadah ustajalosti, miris
kože s pokućstva, stara duhana i tiskare; osjećao
se onaj posebni zadah uredništva koji poznaju
svi novinari.
Na stolu se od crna drveta s bakrenim in-
krustacijama dizale nevjerojatne hrpe papira i
pisama, dopisnica, novina, časopisi, računi nabav-
Ijača, otisci svih vrsta.
Forestier se rukova s kladiocima koji su sta-
jali iza kartaša i, ne kazavši ništa, stade proma-
trati igru; tada, čim stari Walter dobi, on spo-
menu:
— Evo moga prijatelja Duroya.
Direktor uputi mladiću brz pogled preko sta-
kala naočala i upita:
— Jeste li mi donijeli članak? To bi išlo da-
nas vrlo dobro s Morelovim govorom.

64
 Duroy izvadi iz džepa listove papira presavi-
jene na četvoro:
— Evo ga, gospodine!
Šef je, kako se činilo, bio oduševljen pa smi-
ješeći se reče:
— Vrlo đobro, vrlo dobro. Vi ste od riječi.
Moram li to pogledati, Forestier?
Ali se Forestier požuri da odgovori:
— Nije potrebno, gospodine Waltere: zajed-
no sam s njime radio tu kroniku da bih ga nau-
čio zanatu. Izvrsna je.
I direktor kome je sad dijelio karte neki vi-
soki mršavko, poslanik lijevoga centra, doda ne-
hajno:
— Onda je sve u redu.
Forestier mu ne dade da otpočne novu par-
tiju već mu se prigne do uha:
— Sjećate li se da ste mi obećali namjestiti
Duroya na Marambotovo mjesto. Pristajete li da
ga zadržim pod istim uvjetima?
— Pristajem, svakako.
I, uhvativši prijatelja za ruku, novinar ga iz-
vede u času kad se gospodin Walter nastavio kar-
tati.
Norbert de Varenne nije ni podigao glave kao
da nije vidio ili poznao Duroya. Jacques Rival mu
je, naprotiv, otvoreno i namjerno snažno stisnuo
ruku kao dobar drug na koga može računati u
nevolji.
Ponovo prođoše kroz čekaonicu i, budući da
svi podigoše poglede, Forestier reče najmlađoj že-
ni tako glasno da bi svi čekaoci čuli:
— Direktor će vas ubrzo primiti. Sad ima
sastanak s dvojicom članova iz budžetskog od-
bora.

65
 I prođe hitro, držeći se važno i posleno kao
da će sad sastavljati neku brzojavku od iznimne
važnosti.
Kad se vratiše u suradničku dvoranu, Fore-
stier odmah pođe po svoj bilboquet i, opet, se pri-
hvaćajući igre i prekidajući svoje rečenice bro-
janjem pogodaka, reče Duroyu:
— Eto, vidiš. Dolazit ćeš ovamo svaki dan u
tri sata i ja ću ti reći koje poslove i posjete treba
da obaviš, bilo po danu, bilo uveče, bilo izjutra.
Jeđan . . . najprvo ću ti dati preporuku za šefa oba-
vještajnog odjela policijske prefekture . . . dva . . .
koji će te uputiti na jednoga od svojih činovni-
ka . . . Ti ćeš se s njime sporazumjeti o svima
važnim novostima . . . tri. . . iz policijske djelat-
nosti, razumije se, o službenim i poluslužbenim
vijestima. Za sve pojedinosti obratit ćeš se Saint-
-Potinu koji je obaviješten. . . četiri. . . vidjet ćeš
ga još danas ili sutra. Osobito ćeš se morati na-
viknuti da što više ispipaš od Ijudi kojima ću te
slati u pohode . . . p et . . . i da svagdje prodreš ma-
kar ti zatvarali vrata . . . šest. Za to ćeš dobivati
na mjesec dvjesta franaka stalna prihoda, povrh
toga dva sua po retku za izvome zanimljive vije-
sti. . . sedam . . . a povrh toga isto tako dva sua
po retku za naručene članke o različitim tema-
m a . . . osam.
Tada se potpuno zadubi u svoju igru i nastavi
polako brojati: devet, đeset, jedanaest, dvanaest,
trinaest.
— Četrnaest! — promaši i opsova: — Nek
đavo nosi taj trinaest! Uvijek mi donese nesreću
taj gad. I umrijet ću sigumo trinaestoga.
Jedan od suradnika koji je bio obavio svoj
posao također uze bilboquet iz ormara; bijaše to

66
posve malen čovo, nalik na dijete, iako mu je bilo
trideset i pet godina; još nekoliko novinara koji
uđoše povadiše jedan za drugim svoje igračke.
Ubrzo se poređaše šestorica rame uz rame, leđa
okrenutih prema zidu, i stadoše bacati u zrak
jednakim i pravilnim pokretima crvene, žute ili
crne kugle, već prema tome od kakva drveta bi-
jahu. I kako započe natjecanje, dva suradnika,
koja su još radila, ustadoše da boduju pogotke.
Forestier pobijedi sa jedanaest poena razlike.
Čovječuljak dječja lica koji je izgubio pozvoni po
podvornika i naruči:
— Devet čaša piva! — I nastaviše igrati oče-
kujući osvježujuće piće.
Duroy ispi čašu piva s novim kolegama a
zatim upita prijatelja:
— Šta sad treba da radim?
Prijatelj odgovori:
— Danas nemam za te posla. Možeš otići ako
hoćeš. . .
— A . . . naš . . . naš . . . članak . . . hoće li ve-
čeras izići?
— Hoće, ali ne beri brige zbog toga: ja ću
obaviti korekturu. Napiši za sutra nastavak i do-
đi ovamo u tri sata kao i danas.
I Duroy, stisnuvši svima ruke a da čak nije
ni znao kako se zovu, siđe niz isto divno stubište
laka srca i u veselu raspoloženju.

67
 IV
Georges Duroy je loše spavao, jer ga je mu-
čila želja da vidi otiskan svoj članak. Cim osvanu
dan bijaše na nogama i brzaše ulicaraa mnogo
prije onoga doba kad raznosači novina trčeći idu
od kioska do kioska.
Tako izbi na kolodvor Saint-Lazare, znajući
dobro da će »Francuski život« stići onamo prije
nego u njegovu četvrt. Kako bijaše još prerano,
lutao je pločnicima.
Vidje prodavačicu kad dođe i otvori svoju
staklenu kućicu, zatim spazi čovjeka koji je na
glavi nosio hrpu velikih presavijenih listova. On
pritrča: bili su to »Figaro«, »Gil-Blas«, »Gal«, »Zbi-
vanje« i dva tri druga jutamja lista; ali »Fran-
cuskoga života« nije bilo.
Spopade ga strah: »Šta onda ako su „Uspo-
mene afričkoga strijelca” odgodili za sutra ili ako
se kojim slučajem članak u posljednji čas nije
svidio starome Walteru?«
Vraćajući se prema kiosku, spazi da već pro-
daju te novine, a da nije ni vidio kad su ih do-

68
nijeli. Pritrča, rastvori ih, pošto je bio bacio tri
sua, i preletje naslove prve stranice. — Ništa! —
Srce mu stade lupati; otvori list i silno se uzbudi
pročitavši na dnu nekoga stupca masnim slovima:
»Georges Duroy«. Tu je! Kakve li radosti!
I krenu, ne misleći ništa, s novinama u ruci
i naherena šešira, želeći da zaustavi prolaznike
i da im kaže: »Kupite ovo, kupite ovo! Unutra je
moj članak!« Najradije bi iz svega glasa povikao
poput onih ljudi što navečer izvikuju na buleva-
rima: »Čitajte 'Francuski život’ čitajte članak Ge-
orgesa Duroya: 'Uspomene afričkoga strijelca’«.
Odjedared ga spopadne želja da i sam pročita taj
članak, da ga pročita na javnu mjestu, u kavani,
gdje će ga svi dobro vidjeti. I on potraži lokal
u kome već ima posjetilaca. Valjalo mu je dugo
hodati. Napokon sjede pred nekakvu vinaru gdje
se već bilo smjestilo nekoliko gostiju i naruči:
»Jedan rum«, kao da je zatražio »Jedan apsint«
i ne pomišljajući koje je doba. Tad viknu:
— Konobaru, donesite mi »Francuski život«.
Pritrča čovjek s bijelom keceljom:
— Nemamo ga, gospodine, mi primamo sa-
mo »Odjek«, »Vijek«, »Svjetiljku« i »Malog Pari-
žanina«.
Duroy izjavi bijesno i ozlojađeno:
— I to ti je jazbina! Onda mi ga nabavite.
Konobar otrča i donese mu ga. Duroy uze či-
tati svoj članak; i nekoliko puta reče na glas:
Jako dobro, jako dobro!, da privuče pozomost
susjeda i da potakne u njima želju da saznaju
što to ima u tome listu. A kad je odlazio, ostavi
ga na stolu. Vlasnik to primijeti i zovnu ga:
— Gospodine, gospodine, zaboravili ste no-
vine!

69
 A Duroy odgovori:
— Ostavljam vam ih, ja sam ih pročitao.
Ima, uostalom, danas u njima nešto vrlo zanim-
ljivo.
Nije napomenuo o čemu je riječ, ali je vidio,
udaljujući se, kako je jedan od susjeda uzeo
»Francuski život« sa stola gdje ga je bio ostavio.
Pomisli: »Šta sad da radim?« I odluči da ode
u ured da bi podigao svoju mjesečnu plaću i dao
otkaz. Unaprijed zadrhta od užitka pri pomisli
kakvo će lice napraviti njegov šef i kolege. Naj-
više ga je radovala pomisao na šefovo zaprepa-
štenje.
Koračao je polagano, kako ne bi stigao prije
devet i po sati, jer se blagajna otvarala istom u
deset.
Njegov ured bijaše velika mračna prostorija
gdje je po zimi plin morao gorjeti gotovo cijeli
dan. Gledao je u uzano dvorište, sučelice drugim
uredima. Bilo je u njemu osam činovnika i po-
moćnik šefa u kutu, skriven iza paravana.
Duroy ode prvo po svojih sto osamnaest fra-
naka i dvadeset i pet santima što su bili stav-
ljeni u žuti omot i odloženi u ladicu službenika
koji se brinuo za isplatu, a zatim upade, držeći
se pobjednički, u prostranu radnu sobu u kojoj
je već bio proveo toliko dana. Tek što uđe, zovnu
ga gospodin Potel, pomoćnik šefa:
— Ah, to ste vi, gospodine Duroy? Šef vas je
tražio već nekoliko puta. Znate da on ne dopušta
da netko dva dana uzastopce boluje a da ne do-
nese liječničke potvrde.
Duroy, koji je stajao nasred ureda sprema-
jući se da sve zaprepasti, otpovmu gromkim gla-
som:

70
 — Baš mi se fućka, dođavola!
Činovnici se uskomešaše od zaprepaštenja, a
prestravljena glava gospodina Potela izniknu po-
vrh paravana u kojem bijaše zatvoren kao u ku-
tiji.
On bi se tako ondje zatvarao bojeći se pro-
maje, jer je patio od kostobolje. Jedino je u pa-
piru bio probušio dvije rupe da bi nadgledao
svoje osoblje.
Čulo se kako muhe lete. Napokon pomoćnik
šefa upita oklijevajući:
— Šta ste rekli?
— Rekao sam da mi se baš fućka. Došao sam
danas ovamo samo da dadem otkaz. Postao sam
suradnikom »Francuskoga života« s mjesečnom
plaćom od pet stotina franaka, ne računajući ho-
norara po retku. Čak sam jutros već i objavio
prvi članak.
Bio je odlučio da što više produlji užitak, ali
nije mogao odoljeti želji da sve odjedanput ne
istrese.
Dojam je, uostalom, bio savršen. Nitko se
nije micao.
Nato Duroy izjavi:
— Idem da obavijestim gospodina Perthuisa,
a onda ću doći da se oprostim s vama. — I on
iziđe da bi otišao do šefa koji povika kad ga
ugleda:
— Ah, tu li ste? Vi znate da ja ne trpim . . .
Njegov mu namještenik upade u riječ:
— Badava se toliko derete . . .
Gospodin Perthuis, čovjek pretio i crven kao
pijetlova kresta, ostade bez daha od iznenađenja.
Duroy proslijedi:

71
 — Dosta mi je vaše kuće. Odjutros se bavim
novinarstvom gdje su mi dali vrlo lijepo mjesto.
Čast mi je da vas pozdravim.
I on iziđe. Osvetio se.
Odista svrati da se rukuje s bivšim kolegama
koji se gotovo nisu ni usuđivali progovoriti s njim
od straha da se ne uvale u nepriliku, jer su čuli
njegov razgovor sa šefom kroz vrata koja bijahu
ostala otvorena.
I on se iznova obrete na ulici s plaćom u
džepu. Priušti sebi tečan ručak u jednoj dobroj
gostionici s umjerenim cijenama koju je pozna-
vao; zatim, kupivŠi ponovo »Francuski život« i
ostavivši ga na stolu na kome je jeo, uđe u neko-
liko trgovina i pokupova neke sitnice, samo da bi
ih mogao naručiti da mu pošalju kući i da bi mo-
gao reći svoje ime — Georges Duroy. Dodavao bi:
»Ja sam suradnik „Francuskoga života” .«
Tada bi naveo ulicu i broj pobrinuvši se da
napomene: »Ostavit ćete to kod pazikuće«.
Kako je još imao vremena, svrati jednom li-
tografu koji je izrađivao posjetnice na brzinu,
pred očima svratilaca, i on odmah dade napra-
viti stotinjak posjetnica na kojima ispod imena
bijaše otisnuto njegovo novo zanimanje.
Potom krenu u uredništvo.
Forestier ga dočeka oholo kao što se doče-
kuju potčinjeni.
— Ah, tu si! Vrlo dobro! Baš imam nekoliko
poslova za tebe. Pričekaj me desetak minuta. Pr-
vo ću svršiti svoj posao. — I nastavi da piše zapo-
četo pismo.
Na drugom kraju velikog stola neki sitni i
vrlo blijedi čovjek, podbuo, zadrigao, ćelav, posve

72
bijele i blistave lubanje, pisaše zabivši nos u pa-
pir, jer bijaše silno kratkovidan.
Forestier ga upita:
— Čuj, Saint-Potine, u koliko ćeš sati inter-
vjuirati one ljude?
— U četiri.
— Povest ćeš sa sobom ovoga mladog Du-
roya i otkrit ćeš mu tajne našeg obrta.
— Vrijedi.
Forestier će tada, okrenuvši se prema svome
prijatelju, dodati:
— Jesi li donio nastavak o Alžiru? Jutrošnji
početak je sjajno upalio.
Duroy smeteno promuca:
— Nisam . . . mislio sam da će biti vremena
popodne. . . imao sam svu silu poslova da oba-
vim . . . nisam mogao.
Drug nezadovoljno slegnu ramenima:
— Ako ne budeš točniji, upropastit ćeš svoju
budućnost. Stari Walter računa na tvoj rukopis.
Reći ću mu da ćeš ga donijeti sutra. Ako misliš
da ćeš dobivati plaću ni za šta, varaš se. — Zatim,
poslije stanke, doda: — Treba željezo kovati dok
je vruće, kvragu.
Saint-Potin ustade:
— Ja sam spreman.
I Forestier, zavalivši se na stolici, zauze go-
tovo svečano držanje da bi dao upute i, obraća-
jući se Duroyu, kaza:
— Ovako. U Parizu je već dva dana kineski
general Li-Theng-Fao koji je odsjeo u Continen-
talu, i radža Taposahib Ramaderao Pali koji je
odsjeo u hotelu Bristol. Zatražit ćete od njih iz-
jave.
Zatim se obrati Saint-Potinu:

73
 — Nemoj da zaboraviš glavne točke koje sam
ti spomenuo. Zapitaj generala i radžu šta misle
o engleskom rovarenju na Dalekom istoku, kako
shvaćaju engleski sustav kolonizacije i vladavine,
koliko se uzdaju u intervenciju Evrope, a osobito
Francuske, u njihovu slučaju.
On ušutje, a tad nastavi nikome se ne obra-
ćajući:
— Bit će neobično zanimljivo za naše čitao-
ce da saznaju u isto vrijeme šta misle u Kini i u
Indiji o tim pitanjima, što danas tako živo zao-
kupljaju javno mišljenje.
On dometnu obraćajući se Duroyu:
— Gledaj kako će Saint-Potin postupati, jer
je on vrstan reporter, i pokušaj naučiti trikove
kako se može za pet minuta koješta izažeti iz čo-
vjeka.
I nastavi pisati ozbiljno, s očitom namjerom
da uspostavi jasne odnose, da točno odredi polo-
žaj svome starom drugu i sadašnjem kolegi.
Tek što prijeđoše prag, Saint-Potin prasnu u
smijeh i reče Duroyu:
— Kakvo zakeralo! I nama čak zakera. Re-
klo bi se da nas zaista drži za svoje čitaoce.
Tad pođoše na bulevar i reporter zapita:
— Hoćete li nešto popiti?
— Hoću. Vrlo rado! Jako je vruće!
Uđoše u kavanu i narpčiše hladno piće. I
Saint-Potin se raspriča. Govorio je o svima i o
listu, s obiljem iznenađujućih pojedinosti.
— Gazda? Pravi Židov! A znate da se Židovi
ne mijenjaju. Kakva rasa! — I spomenu zapanju-
juće primjere škrtosti, te posebne škrtosti svoj-
stvene sinovima Izraelovim, uštede od deset san-
tima, piljarskoga cijenjkanja, iskamčenog sramot-

74
nog popusta, pravih postupaka lihvara i davala-
ca zajmova na zaloge.
— A usto je ipak valjana momčina koja ne
vjeruje ni u šta i vuče za nos cio svijet. Svoje
novine, koje su poluslužbene, katoličke, liberalne,
republikanske, orleanističke, lonac za sve i sitni-
čarija, nije osnovao ni za što drugo nego da po-
dupire vlastite burzovne poslove i pothvate svih
vrsta. U tome je vrlo umješan i zarađuje milijune
s pomoću društava koja nemaju ni četiri sua ka-
pitala. . .
I govorio je dalje, nazivajući Duroya »svojim
dragim prijateljem«.
— A izražava se taj škrtac kao da je iz Bal-
zaca. Zamislite, kad sam neki dan bio u njegovoj
radnoj sobi s onim starinskim zvekanom Norber-
tom i s onim donkihotovskim Rivalom, upade vam
naš upravitelj Montelin s torbom od maročke ko-
že pod miškom, s onom torbom koju cio Pariz
pozna. Walter diže nos i upita:
— Što je novo?
Montelin naivno odgovori:
— Isplatio sam šesnaest tisuća franaka koje
dugujemo papirničaru.
Gazda se trgnu u čudu:
— Šta kažete?
— Da sam isplatio gospodina Privasa.
— Pa vi ste ludi?
— Zašto?
— Zašto . . . zašto . . . zašto . . .
On skide naočale i otra ih. Tad se nasmiješi
onim svojim neobičnim smiješkom koji mu se
uvijek razlijeva po debelim obrazima kad hoće
da kaže nešto zajedljivo ili mudro, pa reče pod-
rugljivo i uvjerljivo:

75
 — Zašto? Zato, što smo mogli na tome do-
biti popust od Četiri do pet tisuća franaka.
Montelin začuđeno ubaci:
— Ali, gospodine direktore, svi su računi bi-
li u redu, ja sam ih provjerio a vi ste ih potvr-
d ili. . .
Tad se gazda ponovo uozbilji i kaza:
— Ne valja biti tako naivan kao što ste vi.
Znajte, gospodine Montelin, da dugove treba uvi-
jek gomilavati kako bi se čovjek mogao nagoditi.
Saint-Potin dometnu znalački zaklimavši gla-
vom:
— Dakle, nije li on kao iz Balzaca?
Duroy nije čitao Balzaca, ali ođgovori uvjer-
ljivo:
— Jest, svega mi.
Tad reporter poče govoriti o gospođi Walter,
velikoj guski, o Norbertu de Varennu, starom pro-
palom piscu, o Rivalu, slici i prilici iz Fervacque-
sa.1 Zatim dođe do Forestiera:
— Šta se njega tiče, imao je sreću što se ože-
nio onom ženom, to je sve.
Duroy upita:
— Kakva je zapravo ta njegova žena?
Saint-Potin protrlja ruke:
— Oh, razvratnica, prevejanka; ona je Iju-
bavnica staroga bludnika po imenu Vaudrec, grof
de Vaudrec, koji joj je dao miraz. i udao je.
Duroya iznenada prože neki osjet hladnoće,
neka vrst živčana grča, potreba da psuje i ćuška
ovoga brbljavca. Ali ga samo prekinu, da bi za-
pitao:
1 Pseudonim pariškog kroničara i romanopisca Lćo-
na Duchemina (1840—1876) koji je u ono doba bio neo-
bično popularan po svojim napisima o mondenom ži-
votu prijestolnice, pisanima briljantnim i živim stilom.

76
 — Je li to vaše ime, Saint-Potin?1
Kolega odgovori prostodušno:
— Nije: ja se zovem Thomas. U uredništvu
su me prozvali Saint-Potin.
Pošto je platio ono što su popili, Duroy pro-
slijedi:
— Čini mi se da je kasno i da moramo po-
sjetiti onu dvojicu odličnika.
Saint-Potin se zasmije:
— Ala ste vi još naivni! Znači, vi zaista vje-
rujete da ću ići pitati toga Kineza i tog Indijca
šta misle o Engleskoj? Kao da ne znam bolje ne-
go oni šta treba da misle za čitaoce »Francusko-
ga života«. Već sam intervjuirao pet stotina tak-
kvih Kineza, Perzijanaca, Hindusa, Ćileanaca, Ja-
panaca i drugih. Po mome pisanju svi oni odgo*
varaju jedno te isto. Ja samo treba da uzmem čla-
nak o posljednjemu gostu i da ga od riječi do ri-
ječi prepišem. Ono što se, recimo, mijenja, to je
njihovo lice, njihovo ime, njihovi naslovi, njiho-
va dob, njihova pratnja! Oh, u ovome se čovjek
ne smije zabuniti jer bi me »Figaro« ili »Gal« od-
mah raskrinkali. Ali će me o tim pitanjima vra-
tar hotela Bristol i vratar u hotelu Continental
obavijestiti u pet minuta. Ići ćemo donde pješice
i pušiti putem cigaru. Sve u svemu, pet franaka
za vožnju koje valja tražiti od uredništva. Tako
se, dragi moj, postupa ako je čovjek praktičan.
Duroy kaza:
— Pod ovakvim uvjetima reportersko zva-
nje sigumo mora mnogo da donosi.
Novinar tajnovito odgovori:

1 Potin znači ogovaranje.

77
 — Jest, ali ništa ne donosi koliko domaće
vijesti u kojima se skriva reklama.
Bjehu ustali i krenuli bulevarom prema Ma-
deleini. A Saint-Potin odjednom reče svome dru-
gu:
— Znate, ako imate kakva posla meni niste
potrebni.
Duroy se rukova i ode.
Mučila ga je pomisao na članak koji mora
večeras napisati i on stade preglavljivati o nje-
mu. Gomilao je u hodu ideje, razmatranja, sudo-
ve, zgode i stiže sve do kraja avenije des Champs-
-filysees gdje se mogao vidjeti samo poneki šetač,
jer je Pariz bio prazan u ovim danima omare.
Povečeravši kod jednog vinara u blizini sla-
voluka na Etoileu, on se polako vrati kući peri-
ferijskim bulevarima i sjede za sto da radi.
Ali, čim mu se pred očima nađe veliki list
bijela papira, sva ona građa koju je bio skupio
nestade mu iz glave kao da mu je mozak ishla-
pio. On pokuša skupiti ulomke uspomena i sasta-
viti ih: izmicali bi mu tek što bi ih uhvatio ili
bi pak nailazili u neredu i on ne bi znao kako
da ih iznese, zaodjene, kao što nije znao od koje
bi otpočeo.
Poslije jednoga sata muke i pet stranica pre-
krivenih počecima rečenica koje nisu uopće imale
kraja, on zaključi: »Nisam još dovoljno vješt za-
natu. Treba da još jednom odem na pouku.« I
odjedanput zadrhta od želje zamislivši još jedno
prijepodne u radu s gospođom Forestier, pona-
davši se onome prisnom, srdačnom i tako ugod-
nom razgovoru u četiri oka. Vrlo brzo leže u po-
stelju, gotovo se bojeći prihvatiti posla da ne bi
možda uspio otprve.

78
 Sutradan ustade nešto kasnije, odgađajući
užitak što će mu pružiti ta posjeta i unaprijed
se naslađujući njime.
Bilo je prominulo deset sati kad zazvoni na
prijateljevim vratima.
Sluga otpovrnu:
— Gospodin baš sad radi.
Duroy nije ni pomislio da bi muž mogao biti
kod kuće. Ipak ustraja:
— Recite mu da sam to ja i da je riječ o
neodgodivu poslu.
Pošto je sačekao pet minuta, uvedoše ga u
radnu sobu u kojoj je bio proveo tako ugodno pri-
jepodne.
Na mjestu, na kome je prije bio on, sjeđaše
sad i pisaše Forestier, u kućnu haljetku, s papu-
čama na nogama i s engleskom kapicom na gla-
vi, dok je njegova žena diktirala, umotana u onaj
isti bijeli kućni ogrtač i s cigaretom u ustima,
nalaktivši se na kamin.
Zastavši na pragu, Duroy promrmlja:
— Molim vas da mi oprostite; smetam li
vam?
I njegov prijatelj, okrenuvši prema njemu li-
ce, bijesno lice, progunđa:
— Što opet hoćeš? Požuri, jer nemam vre-
mena.
Prijatelj zbunjeno promuca:
— Ne, ništa mi ne treba, oprostite.
A Forestier se razljuti:
— Hajde, sto mu gromova, ne trati vrijeme;
nisi valjda provalio ovamo jer si poželio da nas
pozdraviš.
Tad se Duroy, strašno zbunjen, drznu reći:

79
 — N e . . . ovaj . . . radi se tome . . . da ja još
ne nmijem napisati članak. . . a ti si bio . . . vi
ste bili tako . . . ljubezni posljednji p u t. . . da sam
se nadao . . . da sam se usudio navratiti. . .
Forestier ga prekinu u govoru:
— Ti se baš mnogo ne ustručavaš! Valjda
misliš da ću ja obavljati tvoj posao, a ti da eeš
samo pod kraj mjeseca svraćati na blagajnu. E,
to mi se sviđa!
Mlada je žena i dalje pušila ne govoreći ni-
šta, osmjehujući se svejednako neodređenim smi-
ješkom koji bijaše kao neka Ijubezna krinka što
skriva njene zajedljive misli.
A Duroy je, crven u licu, pleo:
— Oprostite . . . smatrao sam . . . mislio sam
. . . — A tad odjednom izreče sigurnim glasom:
— Tisuću puta vas molim da mi oprostite, go-
spođo, i još vam jednom toplo zahvaljujem na
divnom članku koji ste mi jučer sastavili.
Napokon pozdravi i dobaci Charlesu:
— U tri sata ću biti u uredništvu. — I iziđe.
Pođe kući velikim koracima, mmjčući: »U
redu, sastavit ću ga sad sasvim sam, pa će oni
vidjeti...«
Tek što se vratio, gonjen srdžbom, poče od-
mah pisati.
Nastavi pisati o pustolovini koju je načela
gospođa Forestier, nabacujući pojedinosti kao u
romanima iz podlistka, nevjerojatne zaplete i kit-
njaste opise, služeći se nespretnim stilom srednjo-
školca i podoficirskim izrazima. Za jedan sat slu-
pa napis što bijaše nalik na splet gluposti i samo-
uvjereno ga odnese u »Francuski život«.
Prva osoba što je srete bje Saint-Potin koji
mu suučesnički snažno stegnu mku i upita:

80
 — Pročitaste li moj razgovor s Kinezom i
Hindusom? Nije li zabavan? Cio Pariz je uživao.
A ja im nisam vidio ni vrha nosa.
Duroy koji nije ništa čitao uze odmah novi-
ne i preletje pogledom dugački članak pod na-
slovom »Indija i Kina«, dok mu je reporter po-
kazivao i izdvajao najzanimljivije odlomke.
Naiđe Forestier, zadihan, užurban i zaplaše-
na izražaja:
— Ah, dobro je, obojica ste mi potrebni.
I on im spomenu cio niz političkih obavije-
sti koje je trebalo skupiti još isto veče.
Duroy mu pruži članak.
— Evo nastavka o Alžiru.
— Vrlo dobro, daj ga; predat ću ga gazdi.
To bijaše sve.
Saint-Potin izvede svoga novog kolegu, a kad
se obretoše na hodniku reče mu:
— Jeste li već svratili na blagajnu?
— Nisam. Zašto?
— Zašto? Da dignete plaću. Znate, treba uvi-
jek dići mjesec dana unaprijed. Nikad se ne zna
što se može dogoditi.
— Jasno . . . drugo i ne želim.
— Predstavit ću vas blagajniku. Neće se su-
stezati. Ovdje dobro plaćaju.
I Duroy podiže tih dvije stotine franaka, po-
vrh njih dvadeset i osam franaka za jučerašnji
članak, što je, uz preostatak ođ plaće za službo-
vanje na željeznici, iznosilo tri stotine i četrdeset
franaka u gotovu.
Nikad nije imao toliku svotu u džepu i čini-
lo mu se da će beskrajno dugo biti bogat.
Sad ga Saint-Potin odvede na brbljanje u če-
tiri-pet uredništava supamičkih listova, uzdajući

81
se da su drugi već pokupili novosti, koje je on mo-
rao da nađe i da će mu uspjeti da im ih preotme
zahvaljujući rječitosti i lukavstvu u govoru.
Kad dođe veče, Duroy koji više nije imao ni-
kakva posla, nakani ponovno svratiti u Folies-
-Bergere i, pokušavši s drskošću, dođe do bilje-
tara.
— Zovem se Georges Duroy, suradnik »Fran-
cuskoga života«. Bio sam neki dan ovdje s go-
spodinom Forestierom koji mi je obećao da će
zatražiti za me propusnicu. Ne znam da li se sje-
tio.
Pregledaše popis. Njegovo ime nije bilo upi-
sano. A ipak mu biljeter, veoma prijazan čovjek,
kaza:
— Svejedno, gospodine, uđite i obratite se
sa svojom molbom gospodinu direktoru, koji će
to sigurno urediti.
On uđe i gotovo u isti čas susrete Rachelu,
ženu koju je prve večeri odveo.
Ona mu pristupi:
— Zdravo, macane. Kako si?
— Vrlo dobro, a ti?
— Nije mi loše. Ti i nemaš pojma da sam te
odonda dvaput sanjala.
Duroy se, kome je to laskalo, osmjehnu:
— Ah, a što to znači?
— To znači da si mi se svidio, mamlaze, i
da ćemo opet nastaviti kad ti zaželiš.
— Danas, ako hoćeš.
— U redu, vrlo rado.
— Dobro, ali č u j. . . — On oklijevaše, poma-
lo zbunjen zbog onoga što će učiniti.— Radi se
o tome da ovoga puta nemam ni pare: dolazim iz
kluba gdje sam sve spiskao.

82
 Ona mu se zagleda duboko u oči osjetivši laž
instinktom i iskustvom žene koja je navikla na
lisičenje i cjenkanje muškaraca. Ona reče:
— Lažljivče! Znaš da nije lijepo što si takav
prema meni.
On se smeteno nasmiješi:
— Samo ako pristaneš na deset franaka, to
je sve što mi je preostalo.
Ona promrmlja s onom nehajnošću kurtizane
— koja sebi dopušta neki hir:
— Kako hoćeš, mili moj: želim samo tebe.
I podigavši svoje zanesene oči prema mladi-
ćevim brkovima, uhvati ga ispod ruke i zaljub-
ljeno se nasloni na nj:
— Hajde da prvo popijemo sok od žipka. A
onda ćemo zajedno prošetati. Ja bih voljela da
svratim u Operu ovako s tobom, da te pokažem.
Pa ćemo onda rano kući, je li?

Dugo je spavao u te djevojke. Bijaše već dan

kad iziđe, i odmah mu padne na um da kupi
»Francuski život«. Otvori novine grozničavim po-
kretom; njegova napisa ne bijaše unutra; i sta-
jaše na pločniku, prelazeći zabrinutim pogledom
otisnute stupce u nadi da će tu ipak naći ono što
traži.
Nešto tegotno mu odjednom smlavi srce, jer
je poslije umora ljubavne noći ova neprilika što
se obrušila na njegovu malaksalost značila slom.
Pope se u svoju sobu i potpuno obučen zaspi
na krevetu.
Kad je nekoliko sati kasnije ušao u ured-
ničke prostorije, javi se gospodinu Walteru:

83
 — Bio sam jako iznenađen ovoga jutra, go-
spodine, kad nisam ugledao svoj drugi članak o
Alžiru.
Direktor podiže glavu i kaza hladno:
— Dao sam ga vašem prijatelju Forestieru
zamolivši ga da ga pročita; on ga nije smatrao
uspjelim, morat ćete mi ga preraditi.
Duroy bijesno iziđe, ništa ne uzvrativši, i na-
glo upade u radnu sobu svoga druga:
— Zašto nisi objavio jutros moj napis?
Novinar je pušio cigaretu, duboko zavaljen
u naslonjač, držeći noge na stolu i mrljajući
potpeticama započeti članak. On mimo progovo-
ri, a zvuk njegova glasa bijaše nezadovoljan i da-
lek kao da dolazi iz dubine neke jame:
— Gazda ga je smatrao lošim i povjerio mi
je da ti ga vratim kako bi ga ti iznova sastavio.
Evo, tu je! — I on pokaza prstom na raširene li-
stove pod pritiskivačem za papir.
Zbunjeni Duroy ne smože ništa odgovoriti, a
dok je trpao sastavak u džep Forestier prihvati:
— Danas ćeš prvo poći u prefekturu. . .
I on odredi cio niz poslovnih obilazaka, oba-
vijesti koje treba skupiti. Duroy ode, ne uspijevši
pronaći zajedljivih riječi koje je tražio.
Sutra opet donese članak. Ponovo mu ga vra-
tiše. Pošto ga je preradio i po treći put i pošto su
mu ga opet odbili, shvatio je da se previše zaletio
i da jedino s Forestierovom pomoću može uspjeti
na svome putu.
Tako više i ne spomenu »Uspomene afričkoga
strijelca«, odlučivši da bude ushižan i prepreden,
jer je to potrebno, i da marljivo, u očekivanju
bolje prilike, obavlja svoj reporterski posao.

84
 Upoznao je kazalište i politiku iza kulisa, hod-
nike i predvorja državnika i Skupštine, značajne
likove ministarskih tajnika i natuštena lica sne-
nih vratara.
Neprestano je imao posla s ministrima, pazi-
kućama, generalima, policijskim agentima, prin-
čevima, makroima, kurtizanama, ambasadorima,
biskupima, svodnicima, rastrošnim strancima,
svjetskim ljudima, varalicama u igri, fijakeristi-
ma, kavanskim konobarima i mnogim drugim, po-
stavši sebičnim i ravnodušnim prijateljem svih
tih ljudi, cijeneći ih jednako, mjereći ih istom
mjerom, prosuđujući ih istim očima, jer ih je
gledao svaki dan, u svako doba, bez duhovnih raz-
lika i jer je sa svima njima razgovarao o istim
slučajevima što su se ticali njegova posla. Uspo-
ređivao je sam sebe s čovjekom koji kuša jedan
za drugim uzorke svih vina i ne razlikuje više
chateau-margaux od argenteuila.
Domalo postade važan reporter čije su oba-
vijesti bile pouzdane, lukav, brz, umješan, prava
dragocjenost za novine, kako je govorio stari Wal-
ter koji se razumijevao u suradnike.
Međutim, kako nije dobivao više od deset
santima po retku uz stalnu mjesečnu plaću od
dvjesta franaka i kako je ulični, kavanski i go-
stionički život skup, nikad nije imao para i oča-
javao je zbog svoje neimaštine.
— To je mudrolija kojoj se treba dovinuti
— mislio je on, videći kako neki od njegovih ko-
lega imaju pune džepove zlatnika, ne shvaćajući
nikako kakvim li se tajnim poslovima služe da
dođu do toga bogatstva. I on je zavidno zamišljao
neznane i sumnjive postupke, učinjene usluge,
pravo krijumčarstvo koje je usvojeno i odobre-

85
no. Morat će, dakle, da prodre u tu tajnu, da pri-
stupi skrivenu društvu, da se nametne drugovi-
ma koji bez njega dijele plijen.
I on je često obnoć, gledajući sa svoga pro-
zora kako vlakovi prolaze, smišljao postupke ko-
je bi mogao primijeniti.

86
 V
Prominula dva mjeseca; bližio se rujan, a
brzi uspon kome se Duroy nadao, dolazio je, ka-
ko mu se činilo, veoma sporo. On se najviše uz-
nemirivao zbog moralne osrednjosti svoga polo-
žaja i nije znao kojim bi se putem uspeo do visi-
ne gdje čovjek stječe poštovanje i novac. Osje-
ćao se kao sputan tim jadnim reporterskim zva-
njem, tako zazidan u nj da ne može iz njega izići.
Cijenili su ga, ali su ga poštivali točno prema nje-
govu položaju. Čak i Forestier, kome je tisuću
puta činio usluge, nije ga više pozivao na večeru
i postupao je prema njemu kao prema potčinje-
nome, premda ga je tikao kao prijatelja.
Od vremena bi do vremena Duroy, istina,
ugrabivši priliku, ubacio kakav člančić i, kako je
pisanjem vijesti stekao umijeće na peru i smisao
za mjeru što mu je nedostajalo kad je pisao svoj
drugi članak o Alžiru, više nikad nije morao stra-
hovati da će mu odbiti njegove novosti. Ali je iz-
među toga i pisanja kronika kako bi on htio, ili
rasprava o političkim pitanjima s vlastitim su-

87
dovima, bilo toliko razlike kao da kočijašiš ave-
nijama Boulogneske šume kao kočijaš mjesto da
kočijašiš kao gospodar.
Najviše ga je ponižavalo što je osjećao da su
mu zatvorena vrata višega društva, da nema rav-
nopravnih odnosa, da nije postao prisan sa že-
nama, iako su ga nekolike poznate glumice kad-
što primile s proračunatom srdačnošću.
On je, uostalom, znao iz iskustva da sve one,
bile otmjene ili komedijašice, gaje prema njemu
neki osobiti zanos, naglu naklonost i, budući da
nije poznavao ni jedne o kojoj bi ovisila njegova
budućnost, bio je nestrpljiv kao sputani konj.
Vrlo često bi poželio da posjeti gospođu Fo-
restier; ali ga je kočila i vrijeđala pomisao na nji-
hov posljednji susret, a osim toga je čekao da ga
njen muž pozove. Tad se sjeti gospođe de Marelle
i, podsjetivši se da ga je zamolila da je posjeti,
svrati k njoj jednog popodneva kad nije imao po-
sla.
»Ja sam kod kuće uvijek do tri sata«, bila mu
je rekla.
Pozvoni na njenim vratima u dva i po sata.
Stanovala je u ulici de Verneuil, na četvrtome
katu.
Na zvuk zvonca otvori sluškinja, sitno ras-
kuštrano služinče koje je vezivalo kapicu odvra-
ćajući:
— Jest, gospođa je kod kuće, ali ne znam je
li ustala.
I ona gurnu vrata od salona koja nisu uopće
bila zatvorena.
Duroy uđe. Odaja bijaše prilično velika, os-
kudno namještena i doimala se zapušteno. Oli-
njali i stari naslonjači bjehu poredani uza zido-

88
ve, na način koji je odabrala posluga jer se ni u
čemu nije osjećala briga otmjene žene koja voli
svoj stan. Četiri jadne slike, koje su predstavlja-
le čamac na rijeci, lađu na moru, vjetrenjaču u
ravnici i drvosječu u šumi, visjele su nasred če-
tiri zida o nejednakim uzicama i mahom sve če-
tiri naherene. Čovjek bi mogao zaključiti da već
odavno ovako vise izložene nehajnim pogledima
ravnodušne žene.
Duroy sjede i počeka. Čekao je dugo. Napo7-
kon se otvoriše vrata i gospođa de Marelle utrča
u japanskom kućnom ogrtaču od ružičaste svile
po kojoj bijahu izvezeni zlatni krajobrazi, plave
rijeke, bijele ptice i ciknu:
— Zamislite da sam još ležala. Kako je lije-
po od vas što ste me pohodili! Bila sam uvjerena
da ste me zaboravili.
Ona zanosnom kretnjom pruži obje ruke, a
Duroy koga je ohrabrilo jadno stanje stana pri-
hvati ih i poljubi jednu, kao što je vidio da radi
Norbert de Varenne.
Ponudi mu da sjedne; tada će, pogledavši ga
od glave do pete:
— Kako ste se vi promijenili! Drugi ste čo-
vjek. Pariz vam godi. Ispričajte mi što ima novo?
I oni se odmah razbrbljaše kao da su stari
znanci, osjećajući kako se među njima rađa tre-
nutačno prijateljstvo, osjećajući kako između
njih počinje strujati povjerenje, prisnost i naklo-
nost što od dva bića iste naravi i ista soja stvore
prijatelje u pet minuta.
Odjednom mlada žena zastade i začudi se:
— Neobično je kako se ja osjećam poređ
vas. Čini mi se da vas poznam već deset godina.

89*
Mi ćemo sigurno postati dobri drugovi. Biste li
litjeli?
On odvrati:
— Naravno da bih htio — s osmijehom koji
je govorio još više.
Činila mu se neobično zamamnom u svome
sjajnom i mekom ogrtaču, ali ne tako pristala
kao ona druga u svom bijelom ogrtaču, ne tako
umiljata, tako nježna, ali zavodljivija i vatrenija.
Kad bi osjetio pored sebe gospođu Forestier,
:s onim njenim skamenjenim i dražesnim smiješ-
kom koji ga je u isto vrijeme privlačio i odbijao,
koji je kanda govorio: »Vi mi se sviđate« i: »Pa-
zite se!«, kome nisi mogao shvatiti prava znače-
nja, spopadala ga najprije želja da joj legne do
nogu ili da izljubi tananu čipku na njenim prsi-
ma i da udiše lagano topli i mirisni dah koji je
zacijelo izlazio odanle provlačeći joj se između
grudi. Kraj gospođe de Marelle je osjećao u sebi
suroviju, jasniju želju, želju koja mu je podrhta-
vala u rukama pred tim istaknutim oblicima is-
pod lake svile.
Svejednako je govorila razbacujući se u sva-
koj rečenici onom lakom duhovitošću na koju se
bješe priučila kao što radnik nauči zahvat koji je
nužan da bi mogao izvršiti posao što se smatra
teškim i kome se drugi dive. Slušao je pomišlja-
jući: »Dobro je sve ovo popamtiti. Mogao bih na-
pisati divne pariške napise kad bih je natjerao da
se razbrblja o tekućim događajima.«
Tu netko lagano, sasvim lagano zakuca na
vrata kroz koja je ona bila ušla, a ona doviknu:
— Možeš ući, srce.
Uđe djevojčica, pođe pravo Duroyu i pruži
mu ruku.

90
 Majka začuđeno promrsi:
— Ta to je uspjeh. Ne mogu je više poznati.
Mladić poljubi curicu, posjedne je kraj sebe
i stade ljubazno, ozbiljna lica, ispitivati što je sve
radila otkako se nisu vidjeli. Ona odgovaraše svo-
jim sitnim, nježnim glasom, držeći se ozbiljno
kao odrasla.
Zidna ura otkuca tri sata. Novinar ustade.
— Dođite češće — pozva gospođa de Marelle
— ćaskat ćemo kao danas, i uvijek ćete me obra-
dovati. A zašto više ne svraćate Forestierovima?
On odvrati:
— Oh, nema nekoga razloga. Imao sam mno-
go posla. Nadam se ipak da ćemo se ovih dana
sresti ondje.
I iziđe pun bezrazložne nade.
Forestieru ne spomenu tu posjetu.
Ali se narednih dana sjećao te posjete, i to
ne samo sjećao nego je nekako osjećao nestvarno
i trajno prisuće te žene. Činilo mu se da je ponio
dio nje, jer mu slika njena tijela ostade u oku a
čar njena duhovnog bića u duši. Bijaše očaran
njenom slikom kao što nam se često događa kad
provedeno nekoliko divnih sati uz neko stvore-
nje. Reklo bi se da odnosimo nešto neobično, pri-
sno, neodređeno, uzbudljivo i savršeno, jer je ta-
ko tajanstveno.
Za nekoliko dana ponovno je posjeti.
Služavka ga uvede u salon i Laurine odmah
uđe. Mjesto ruke pruži mu čelo i kaza:
— Mama mi je naložila da vas zamolim da
pričekate. Zađržat će se četvrt sata, jer nije odje-
vena. Dotle ću ja biti s vama.
Duroy, koga je zabavljao preuljudni nastup
djevojčice, otpovrnu:

91
 — Sjajno, gospođice, bit će mi drago da pro-
vedem s vama četvrt sata, ali vas upozoravam da
nisam baš nimalo ozbiljan, igram se po cio dan;
zato vam predlažem da se poigramo lovice.
Curica bje zatečena, a tad se nasmiješi, baš
kao žena koju neki prijedlog malo sablažnjuje i
usto pomalo čudi; ona promrmlja:
— U stanovima se ne igra.
On prihvati:
— Meni je svejedno, ja se posvuda igram. Haj-
de, ulovite me.
I on se stade vrtjeti oko stola, mameći je da
potrči za njim, dok ga je ona slijedila ustopice
smješkajući se neprestano, kao da se privoljava
iz uljudnosti, i pružajući ponekad ruku da bi ga
dotakla, ali se nikada ne bi toliko zaboravila da
potrči.
On bi zastao, sagnuo se, a kad bi se ona pri-
makla sitnim neodlučnim koracima, skočio bi u
zrak kao đavolak na opruzi iz kutije da se zatim
jednim korakom stvori u drugome kutu salona.
Njoj se to učini smiješnim, napokon se nasmije
i, živnuvši, otpoče cupkati za njim, tihano, veselo
i plašljivo uzvikujući kad bi pomislila da ga je
uhvatila. On pomicaše stolice, stavljajući joj za-
preke, prinuđivaše je da se cijelu minutu vrti oko
jedne te iste, da bi zatim napustio tu stolicu la-
tivši se druge. Laurine je sad trčala prepuštajući
se uživanju u novoj igri i, rumenih obraza, u sil-
nom djetinjem zanosu srljala za njim svaki put
kad god bi njen suigrač uzmaknuo, izveo neko lu-
kavstvo ili varku.
Iznenada, kad se već ponadala da će ga uhva-
titi, on je pograbi rukama i, podignuvši je do
stropa, povika:

92
 — Loviš!
Oduševljena je djevojčica mlatarala nogama
da bi se oslobodila i smijala se od svega srca.
Gospođa de Marelle uđe i prenerazi se:
— Ah, Laurine . . . Laurine se igra... Vi ste
čarobnjak gospodine . . .
On stavi kđerkicu nad pod, poljubi majci ru-
ku i oni sjedoše, a dijete između njih. Htjeli su
razgovarati; ali opijena Laurine, koja inače bijaše
tako šutljiva, neprekidno je govorila pa su je mo-
rali poslati u njenu sobu.
Ona šutke posluša, ali joj se oči orosiše.
Tek što ostadoše nasamo, gospođa de Marel-
le spusti glas:
— Vi još ne znate da imam jedan veliki plan
i da sam mislila i na vas. Ovako. Kako ja svake
sedmice večeravam kod Forestierovih, od vreme-
na do vremena im se odužim u nekoj gostionici.
Ja ne volim primati goste u kući, nemam uvjeta
za to i usto se ništa ne razumijem u kućne po-
slove, niti u kuhanje, niti u bilo šta. Volim živjeti
divlje. Tako ih ja od vremena do vremena pozo-
vem u gostionicu, ali to nije veselo kad nas je sa-
mo troje, a moji se znanci gotovo ne posjećuju s
njima. Kažem vam to kako bih objasnila ovaj po-
malo neumjestan poziv. Shvaćate, je li, da vas po-
zivam da nam se pridružite u subotu u sedam
i pol sati u kavani Riche. Poznajete li to mjesto?
On, sav sretan, pristade. A ona proslijedi:
Bit će samo nas četvero, društvance od dva
para. Vrlo su zabavne takve male gozbe za nas, za
one žene koje nisu naučene na njih.
Imala je na sebi haljinu tamnokestenjaste
boje što je izazivački isticala njen struk, njene
bokove, grudi i ruke; i Đuroya je obuzimalo ne-

93
jasno čuđenje i zbunjenost, čak i neka nelagoda
kojoj nije znao uzroka, videći nesklad između te
brižne, istančane otmjenosti i vidljiva nehata pre-
ma stanu u kome je obitavala.
Sve što joj bijaše na tijelu, što se potpuno i
neposredno doticalo njene kože, bijaše nježno i
izabrano, ali za ono što ju je okruživalo nije se
uopće brinula.
Ode od nje, osjećajući u sebi, kao i posljed-
nji put, njenu trajnu prisutnost kao u nekoj tlap-
nji svojih osjetila. I on sve nestrpljivije i nestrp-
ljivije očekivaše dan kad će otići na večeru.
Uzajmivši po drugi put cm i frak jer mu nje-
govi prihodi još nisu omogućavali da kupi večer-
nje odijelo, on prvi dođe na ročište, nekoliko mi-
nuta prije određenog vremena.
Pozvaše ga na drugi kat i uvedoše u maleni
gostionički salon, crveno presvučen, koji je svo-
jim jedinim prozorom gledao na bulevar.
Četvrtasti stol postavljen za četvero bijaše
prekriven bijelim stolnjakom koji se blještao kao
da je pokošćen; a čaše, srebrnarija i grijalo veselo
se svjetlucahu u svjetlu dvanaest svijeća zataknu-
tih u visoke svjećnjake.
Napolju se vidjela golema svijetlozelena mr-
lja koju je stvarala krošnja drveta obasjana jar-
kom svjetlošću iz zasebnih blagovanica.
Duroy sjede na vrlo nizak divan, crven kao
i zidne tapete i kojega olabavljene opruge utonu-
še ispod njega, ostavljajući u njemu dojam da se
ruši u jamu. Iz cijele te velike zgrade dopirao do
njega neki nejasni mrmor, ono romorenje u veli-
kim gostionicama koje nastaje od zveckanja po-
suđem i udaranja srebrninom, bata brzih koraka
konobara koje prigušuju hodnički sagovi, škripe

94
vrata koja su načas otvorena i kroz koja nadiru
glasovi iz svih onih salončića u kojima su se smje-
stili ljudi što večeraju. Uđe Forestier i stisnu mu
ruku takvom prisnom srdačnošću kakvu nikad
nije pokazivao prema njemu u uredništvu »Fran-
cuskoga života«.
— Dame će doći zajedno — reče on. — Sjaj-
ne su ovakve večere.
Zatim promotri sto, dade odmah ugasiti pla-
mičak plina koji je gorio kao noćna svjetiljka, za-
tvori jedno krilo prozora zbog propuha i odabra
za sebe dobro zaklonjeno mjesto rekavši:
— Treba da se dobro pazim, bilo mi je bolje
mjesec dana, a sad mi je u posljednjih nekoliko
dana opet lošije. Bit će da sam se prehladio u
utorak kad sam izišao iz kazališta.
Otvoriše se vrata i obje mlade žene uđoše u
pratnji nadkonobara, zavješene velima, skrivene,
suzdržljive, držeći se onako tajnovito i divno kao
što se drže žene na mjestima gdje su svaki susjed
i susret sumnjivi.
Kad Duroy pozdravi gospođu Forestier, ona
ga dobrano izgrdi zbog toga što je više nije posje-
ćivao; onda će dodati nasmiješivši se i okrenuvši
se prema svojoj prij ateljici:
— Naravno, više vam je stalo do gospođe de
Marelle nego do mene i za nju nađete vremena.
I posjedaše, a kad nadkonobar dade Fore-
stieru popis vina, gospođa de Marelle poviknu:
— Gospodi dajte što žele a za nas donesite
šampanjca s leda, i to ponajboljega, recimo slat-
koga šampanjca, i ništa drugo.
A kad konobar iziđe, ona objavi zanosno se
smijući:

95
 — Hoću da se danas naroljam, priredit ćemo
-orgije, prave orgije.
Forestier, kako se činilo nije čuo, te upita:
— Bi li vam smetalo da zatvorim prozor?
Nekoliko me dana pomalo boli u prsima.
— Ne smeta, ni najmanje.
Tako on ode da zatvori krilo koje još bijaše
pritvoreno i ponovo sjede, razvedrena i smirena
lica.
Njegova žena nije ništa govorila i činilo se
kao da je zamišljena; spustila pogled na stol i os-
mjehivala se čašama onim neodređenim smiješ-
kom koji kao da je neprestano obećavao, a nikad
ništa ispunjao.
Poslužiše ih sitnim i masnim ostendskim oš-
trigama što bijahu nalik na malena uha u školj-
kama, topeći se između nepca i jezika kao slane
oklizine.
Napokon, poslije juhe, donesoše pastrvu, ru-
žičastu kao put mlade djevojke; uzvanici počeše
razgovarati.
Najprvo spomenuše slučaj o kome je brujio
•grad, pripovijest o ženi koju je mužev prijatelj
zatekao na veČeri u zasebnoj blagovaonici s ne-
kim stranim knezom.
Forestier se mnogo smijao toj zgodi; obje že-
ne izjaviše da je indiskretni brbljavac običan pro-
stak i podlac. Đuroy se složi s njima i glasno izre-
če da u ovakvim slučajevima muškarac, ma bio
•on sudionik, pouzdanik ili jednostavno svjedok,
mora šutjeti kao grob. I dođade:
— Kako bi život bio divan kad bismo svi mo-
•gli računati na potpunu diskreciju svih. Ono zbog
čega se često, vrlo često, gotovo uvijek sustežu
žene, je strah da se tajne ne razotkriju.

-96
 Onda proslijedi nasmiješivši se:
— Recite, nije li tako? Koliko ima onih, koje
bi se prepustile kratkom užitku, naglom i snaž-
nom hiru jednoga sata, jednoj prolaznoj ljuba-
vi, kad se ne bi bojale da će tu kratku i lakoumnu
sreću platiti neotklonjivom sramotom i gorkim
suzama.
Govorio je priljepčivom uvjerljivošću, kao da
nešto zastupa, kao da sebe zastupa, kao da kaže:
»Sa mnom se ne bi trebalo bojati takvih neprilika.
Pokušajte pa ćete vidjeti«.
One ga obje promatrahu potvrđujući pogle-
dom, smatrajući da govori lijepo i točno, odajući
svojim povlađujućim šutanjem da njihova nesa*
lomnjiva ćudorednost Parižanki ne bi dugo odo-
ljevala kad bi bile sigume da će tajna ostati taj-
nom.
A Forestier, koji je gotovo ležao na divanu,
podvijene noge, zataknute servijete u prsluk kako
ne bi zaprljao frak, izjavi odjednom smijući se
uvjerljivim smijehom sumnjičavca:
— Nebesa mi, tako je. Svašta bi čovjek sebi
dopustio kad bi bio siguran! Do sto đavola, jadni
muževi.
I stadoše govoriti o ljubavi. Ne priznajući da
može biti vječna, Duroy ju je smatrao trajnom
ako stvori vezu, nježno prijateljstvo, povjerlji-
vost. Ćulno sjedinjenje nije ništa dmgo doli pe-
čat na sjedinjenje duša. Ali se gnušao mučnih lju-
bomora, drama, scena i jada koji gotovo uvijek
prate raskide. Kad on ušutje, gospođa de Marelle
uzdahne:
— Jest, to je jedino dobro u životu, a mi ga
često pokvarimo nemogućim zahtjevima.

97
 Gospođa Forestier, koja se igrala nožem, do-
baci:
— Da . . . da . . . lijepo je kad te vole . . .
I činilo se da ide i dalje u svojoj mašti, da
misli o nečemu što se ne usuđuje spomenuti.
A kako prvo jelo nije nikako stizalo, gucnule
bi od vremena do vremena gutljaj šampanjca, gri-
ckajući koru, otkinutu ozgor sa žemičaka. I misao
o ljubavi, Što je polagano osvajala, uvlačila se u
njih opijajući malo pomalo njihove duše, kao što
im je bistro vino, kapljući kap po kap u grlo, gri-
jalo krv i uzbuđivalo duh.
Donesoše janjeće kotlete, mekane, lagane, po-
ređane po debeloj i sitnoj podlozi od vršaka špar-
gi-
— Dođavola, to je dobro — izusti Forestier.
I jeli su polako, uživajući u ukusnu mesu i
povrću što je bilo žitko i masleno kao vrhnje.
Duroy preuze:
— Kad ja volim jednu ženu, sve na svijetu
oko nje iščezava.
Rekao je to s uvjerenjem, zanoseći se pomiš-
lju na slasne jestvine u kojima je uživao.
Gospođa Forestier promrmlja uz najneviniji
izraz na licu:
— Nema sreće koja bi se dala usporediti s
prvim stiskom ruku, kad jedno pita: »Volite li
me?«, a drugo odgovara: »Volim te.«
Gospođa de Marelle, koja je otprve iskapila
čašu šampanjca, odloži je i veselo reče:
— Ja ne gledam na to tako platonski.
I svi se upaljenih očiju zasmijuljiše, povlađu-
jući njenim riječima.
Forestier se opruži na divanu, raširi ruke,
upre se njima o jastuke i ozbiljno upita:

98
 — Ova vam otvorenost služi na čast i doka-
zuje da ste praktična žena. Ali, da li bismo vas
mogli zapitati što o tome misli gospodin de Ma-
relle?
Ona lagano slegnu ramenima, pokazujući
beskrajni, trajni prezir; tada će jasnim glasom:
— Gospodin de Marelle ništa ne misli o to-
me. On se sam o... uzdržava.
I razgovor, spustivši se od uzvišenih teorija
0 ljubavi, skrenu u rascvjetani vrt otmjenih be-
zobraština.
Bijaše to čas kad se okretno govori s pod-
smislom, kad riječi skidaju koprene kao što se
skidaju suknje, bijaše to čas kad je govor lukav,
drske primjedbe spretne i skrivene, čas samih be-
stidnih licemjemosti kad rečenice prikrivenim
izričajima doČaravaju razotkrivene slike, proži-
majući oko i dušu kratkim priviđenjem svega
onoga što se ne može reći i pružajući ljudima iz
visoka dmštva neku vrstu istančane i tajanstve-
ne ljubavi, neku vrstu razvratnog dodira u misli-
ma koji stvara uzajamno, uzbudljivo i čulno zazi-
vanje podobno prigrljaju, priviđenjem svega ono-
ga što pri zagrljaju ostaje tajno, sramotno i želje-
no. Donesoše pečenje, jarebice sred prepelica, na-
dalje grašak, te paštetu od guščjih jetrica sa sa-
latom čipkastih listova što je poput zelene pjene
ispunjala veliku salataru u obliku umivaonika.
Sve su to okusili, ali bez užitka, gotovo i ne pri-
mjećujući, zabavivši se onim o čemu su besjedili
1 uronivši u ljubavnu kupku.
Sad su žene počele s paprenim doskočicama,
gospođa de Marelle prirodnom otvorenošću što
bijaše nalik na izazov, gospođa Forestier s dra-
žesnom suzdržljivošću, čednošću u tonu, u glasu,

99
u smiješku i u cijelu držanju, koja je samo isti-
cala, iako se činilo da prigušuje, one smjele riječi
što su joj izlazile iz usta.
Forestier, koji se potpuno izvalio na jastuke,
neprekidno se smijao, pio i jeo, dobacujući od
vremena do vremena toliko smione i toliko bezo-
brazne izraze da bi se žene, zgrozivši se zbog ne-
pristojnosti i iz pristojnosti, dva-tri časka zbunje-
no držale. Kad bi izvalio nešto jako masno, do-
dao bi:
— Lijepo ste počeli, dječice. Ako ovako nasta-
vite, na kraju ćete raditi svakakve ludorije.
Dođe desert a napokon i kava; i likeri uniješe
u uzbuđene duhove još tegotniju i vreliju po-
mutnju.
Kako je bila i najavila kad je sjedala za sto,
gospođa de Marelle se naroljala i ona je to ljup-
ko priznavala, kao vesela i brbljava žena koja
pretjerano ističe, da bi zabavila svoje uzvanike,
stupanj pijanstva što inače bijaše sasvim istinsko.
Gospođa Forestier je sad šutjela, možda iz
opreza; a Duroy se, osjećajući da je previše upa-
ljen a da se ne bi osramotio, utekao mudroj suz-
držljivosti.
Zapališe cigarete, a Forestier se odmah ras-
kašlja.
Bio je to nastup kašlja koji mu je kidao gru-
di; i, crven u licu, oznojena čela, gušio se držeći
ubrusac na ustima. Kad napadaj prođe, on bije-
sno progunđa:
— Ništa ja ne držim do ovakvih zabava: glu-
pe su mi.
Cijelo mu dobro raspoloženje splasnulo sa
straha od bolesti što mu je opsjedala misli.
— Vratimo se kući — kaza.

100
 Gospođa de Marelle pozvoni konobaru i za-
traži račun. Donesoše ga odmah. Pokuša ga pro-
čitati, ali su joj brojke titrale pred očima pa gur-
nu papir Duroyu:
— Dajte platite mjesto mene, ja uopće ništa
ne vidim, previše sam pripita.
I istodobno mu baci u šake svoju novčarku.
Zbir je iznosio stotinu i trideset franaka. Du-
roy pregleda i provjeri račun, dadne dvije novča-
nice i primi ostatak upitavši šapatom.
— Koliko da ostavim posluzi?
— Koliko hoćete, ja ne znam.
On stavi na tanjir pet franaka, tad vrati mla-
doj ženi njenu novčarku rekavši joj:
— Hoćete li da vas odvezem kući?
— Ta svakako. Nisam u stanju na pronađem
svoj dom.
Rukovaše se s Forestierovima i Duroy se
obrete nasamo s gospođom de Marelle vozeći se
u fijakeru.
Osjećao ju je tako blizu kraj sebe, zatvoren
zajedno s njim u tu mračnu kutiju koju naglo i
na čas osvjetljavahu plinske svjetiljke s pločnika.
Osjećao je kroz rukav vrelinu njena ramena i nije
mogao smisliti ništa što bi joj rekao, baš ništa,
jer mu je mozak sputala neodoljiva želja da je
zgrabi u naručje.
»Kad bih se usudio, što li bi učinila?« mišlja-
še. I ohrabrivalo ga je sjećanje na sve one nepri-
stojnosti što ih došaptavahu za večerom, ali ga
je istodobno obuzdavao strah od sablazni.
Ni ona nije ništa govorila, nepomično zava-
ljena u svom kutu. Pomislio bi da spava da nije
vidio njene oči kako svjetlucaju svaki put kad bi
trak svjetla prodro u kočiju.

101
 »Što ona misli?« Osjećao je jasno da ne smi-
je ni progovoriti, da bi riječ, da bi jedna jedina
riječ što bi narušila muk, pokopala sve njegove
nade; ali nije imao odvažnosti, odvažnosti da po-
stupi naglo i surovo.
Odjednom osjeti da je pomakla nogu. Učini-
la je pokret, kratak, nervozan pokret koji je po-
kazivao nestrpljenje ili je možda zvao. Od te go-
tovo neuhvatljive kretnje kožom mu podiđoše
žmarci od glave do pete i, hitro se okrenuvši, na-
srnu na nju tražeći joj usta svojim usnama i golu
kožu rukama.
Ona ciknu, tihano ciknu, htjede se uspraviti,
braniti se, odgurnuti ga; a zatim popusti kao da
jo j je ponestalo snage da se dulje opire.
Ali, kako se kočija domalo zaustavi pred ku-
ćom u kojoj je ona stanovala, zatečeni Duroy nije
stigao smisliti vatrenih riječi kojima bi joj se za-
hvalio, blagoslovio je i izrazio joj svoju zahvalnu
ljubav. Ona međutim nije ustajala, nije se uopće
micala, obamrla od onoga što se malo prije do-
godilo. A on se uplaši da kočijaš ne bi što posum-
njao, pa prvi iziđe da bi pružio ruku mladoj ženi.
Ona napokon posrćući iziđe iz fijakera, ne
kazujući ni riječi. On pozvoni, a kad se vrata ot-
varahu drhteći priupita:
— Kad ću vas ponovo vidjeti?
Promrsila je tako tihano da je jedva čuo:
— Dođite sutra na ručak. — I nestade u mra-
čini trijema, gurnuvši teško krilo vrata koje pra-
snu kao topovski pucanj.
Dade pet franaka kočijašu i krene nasumce,
brzim i pobjedničkim korakom, srca prepuna
veselosti.

102
 Napokon je uhvatio jednu od njih, jednu uda-
tu ženu! Ženu iz visokoga društva! Iz pravoga
društva! Iz pariškoga društva! Kako to bijaše la-
ko i iznenadno!
Zamišljao je sve dosad da je potrebno, želiš
li prići jednom od tih toliko poželjnih stvorenja,
biti neopisivo pažljiv, beskrajno čekati, spretno
i udvomo opsjedati, izjavljivati ljubav, uzdisati
i darivati. I gle, odjednom, prva koju je sreo,
predaje mu se već pri najmanjem napadu, i to ta-
ko brzo da ga je to prenerazilo.
»Bila je pripita«, mišljaše. »Sutra će biti dm-
ga pjesma. Ronit će suze«. Ta ga pomisao uznemi-
ri, ali se on zareče: »Tako mi svega, baš me bri-
ga. Kad sam je već jednom ulovio, znat ću je i za-
držati.«
I u nejasnoj tlapnji u kojoj su se gubile nade,
nade u veličinu, u uspjeh, u slavu, u imućnost i u
Ijubav, spazio je odjednom, nalik na one nizove
statista što se razvijaju na neku apoteozu, povor-
ku otmjenih, bogatih, moćnih žena koje, jedna za
drugom, nasmiješene prolažahu kroz zlaćani ob-
lak njegovih snova.
I u snu mu se načetila priviđenja.
Bio je malo uzrujan kad se sutradan uspinjao
stubištem idući gospođi de Marelle. Kako li će ga
primiti? A što ako ga ne primi? Ako je zabranila
da ga puste u njen stan? Ako je izbrbljala? . . . Ni
govora, ona ništa ne bi mogla reći a da ljudi ne
naslute cijelu istinu. On, dakle, bijaše gospođar
situacije.
Mala služavka otvori vrata. Izražaj joj na li-
cu bijaše isti kao i uvijek. To ga ohrabri, baš kan-
da je očekivao da će se sluškinja pojaviti pred
njim uznemirena lica.

103
 Upita:
— Je li gospođi dobro?
Ona odvrati:
— Jest, gospodine, kao i obično.
I uvede ga u salon.
Pošao je ravno do kamina ne bi li utvrdio u
kakvu su mu stanju kosa i odjeća; popravljaše
kravatu pred zrcalom, kad u njem spazi mladu
ženu koja ga je gledala stojeći na pragu sobe.
Gradio se kao da je ne vidi i oni se nekoliko
časaka promatrahu duboko u ogledalu, ispitujući
i vrebajući jedno drugo prije nego li će se naći li-
ce u lice.
On se okrenu. Nije se ni pomakla i činilo se
da čeka. Pritrčao je mucajući:
— Kako vas volim! Kako vas volim!
Ona raširi ruke i pade mu na grudi; tada odi-
že glavu prema njemu i oni izmijeniše dug po-
ljubac.
Mislio je: »Lakše je nego što sam mislio. Do-
bro napreduje.« I kad im se usne razdvojiše, on
se šutke smješkao nastojeći u svoj pogled unijeti
beskrajnu ljubav.
Ona se također osmjehnu onim smiješkom
kojim žene pokazuju svoju želju, svoj pristanak,
svoju spremnost da se predaju. Šanula je:
— Sami smo! Laurinu sam poslala na ručak
jednoj prijateljici.
On uzdahnu cjelivajući joj zapešća:
— Hvala vam, ja vas obožavam.
A onda ga ona uze ispod ruke kao da joj je
muž i odvede ga do divana gdje sjedoše jedno po-
red drugoga.

104
 Tražio je umješan i zavodnički početak raz-
govora; ne smislivši ništa što bi mu odgovaralo,,
on promuca:
— Znači da se ne ljutite jako na mene?
Ona mu stavi ruku na usta:
— Šuti!
Sjedili su šutke, ukrštenih pogleda, spletenih
i vrelih prstiju.
— Kako sam vas želio — reče on.
Ona promrsi:
— Šuti!
Čulo se kroz zid kako služavka zvecka tanju-
rima u blagovaonici.
On ustane:
— Ne mogu izdržati tako blizu kraj vas. Za-
boravio bih se.
Otvoriše se vrata:
— Ručak je na stolu, gospođo.
Svečano joj ponudi ruku.
Ručali su sučelice jedno drugome, nepresta-
no se smiješeći, zabavljeni jedino sami sobom,
potpuno obavijeni onom tako ugodnom draži ko-
ja prati ljubav u početku. Jeli su ne znajući što
jedu. Osjetio je nogu, malenu nogu koja je tražila
pod stolom. Uhvati je među svoje noge i zađrži je
stisnuvši je iz sve snage.
Služavka je odlazila, dolazila, donosila i od-
nosila jela držeći se ravnodušno kao da ništa ne
primjećuje.
Kad poručaše, vratiše se u salon i ponovo sje-
doše na divan jedno pored drugoga.
Malo pomalo privijao se uz nju kušajući da
je zagrli. Ali bi ga ona mirno odgurnula:
— Pazite, mogao bi netko ući.
On prošapta:

105
 — Kad bih vas mogao vidjeti sasvim samu
<da vam kažem koliko vas volim!
Ona mu se nagnu do uha i sasvim tiho izreče:
— Ovih ću vas dana malko posjetiti.
Osjećao je kako rumeni:
— Znate . . . kod mene . . . je skromno.
Osmjehnula se:
— To ništa ne znači. Doći ću da obiđem vas,
a ne stan.
Tada je on stade nukati da mu kaže kad će
doći. Ona odredi neki daleki dan iduće sedmice,
a on je stade preklinjati da pomakne datum, br-
bljajući riječi, blještavih očiju, hvatajući joj ruke
i kršeći ih, crven u licu, grozničav, iznuren od že-
Ije, te strastvene želje koja slijedi iza ručka udvo-
je. Zabavljalo ju je gledajući ga kako je gorljivo
moli, i popuštaše od vremena do vremena, za po
jedan dan. Ali je on ponavljao:
— Sutra . . . recite... sutra.
Napokon je pristala.
— Dobro. Sutra. U pet sati.
On od veselja duboko uzdahnu; i stadoše ra-
zgovarati ponašajući se tako prisno kao da se po-
znaju već dvadeset godina.
Kad jeknu zvonce, zadrhtaše; i jednim se tr-
-zajem odvojiše jedno od drugoga. Ona protisnu:
— To je sigurno Laurine.
Uđe djevojčica, zatim zastade iznenađena da
bi potrčala prema Duroyu plješćući rukama, raz-
dragana od sreće Što ga vidi, i povika:
— Ah! Bel-Ami!
Gospođa de Marelle se zasmije:

106
 — Gle! Bel-Ami! Laurine vas je prekrstila!
To je za vas zgodan nadimak od milja; i ja ću vas
zvati Bel-Ami!
On uze djevojčicu na koljena i morade se s
njom poigrati svih onih ljupkih igara kojima ju
je bio naučio.
Ustade u dvadeset do tri da bi pošao u ured-
ništvo; a na stubištu, kroz pritvorena vrata, pro-
tisnu još jednom šapatom:
— Sutra. U pet sati.
Mlada žena odvrati: »Dobro«, osmjehnu se
i nestade.
Čim obavi svoj dnevni posao, stade smišljati,
kako li će urediti sobu, da dočeka svoju ljubav-
nicu i što bolje skrije siromaštvo svoga stana.
Pade mu na um da po zidovima povješa sitne ja-
panske bibelote i kupi za pet franaka cijelu zbir-
ku florova, lepezica i zaslončića kojima prekri
najupadljivije mrlje na tapetama. Na prozorska
okna prilijepi prozirne slike što su predstavljale
brodice na rijekama, ptice u letu preko crvena ne-
ba, šarolike gospe po balkonima i povorke crnih
čovječuljaka u osniježenim ravnicama.
Njegova soba, što bijaše jedva tolika da se
moglo u njoj jedino spavati i sjediti, ubrzo posta-
de nalik na unutrašnjost oslikane svjetiljke. Oci-
jeni da je dojam pristojan i provede cijelo veče
lijepeći po stropu ptice što ih je izrezivao iz preo-
stalih šarenih listova.
Napokon leže uljuljan zviždanjem vlakova.
Sutra rano dođe kući donijevši vrećicu kola-
ča i bocu madeire što ih je bio kupio u sitničariji.
Morade ponovo izići da bi nabavio dva tanjura i
dvije čaše; i on stavi tu užinu na svoj toaletni sto-

107
lić kojega prljavo drvo bješe prekrio ubrusom,
a umivaonik i sud za vodu sakrio ispod njega.
I uze čekati.
Došla je oko pet i četvrt i, zanesena šarenom
lepršavošću sličica, uzviknula:
— Ta kod vas je lijepo. Ali se previše ljudi
susreće na stubištu.
Obgrlio ju je i zanosno cjelivao u kosu izme-
đu čela i šešira, kroz koprenu.
Sat i po kasnije ju je pratio do postaje fija-
kera u Rimskoj ulici. Kad ona uđe u kočiju, on
došapnu:
— U utorak, u isto vrijeme.
Ona kaza:
— U isto vrijeme, u utorak.
I kako je već noć bila pala, uvuče mu glavu
kroz prozor kočije i poljubi ga u usta. A kad ko-
čijaš ošinu konja, ona povika:
— Zbogom, Bel-Ami! — i stara kočija krenu
umornim kasom bijelca.
Pune tri sedmice je Duroy tako dočekfvao
gospođu de Marelle svakoga drugog ili trećeg da-
na, nekad ujutro, nekad predveče.
Kad ju je jednog popodneva čekao, privuče
ga na vrata velika galama na stubištu. Neko se di-
jete deralo. Jedan bijesni muški glas je vikao:
— Što se opet krivi taj đavo?
Kričavi i očajnički ženski glas odgovori:
— To je ona prokleta kokota koja dolazi
onom novinaru gore oborila Nicolasa na podestu.
Ne bi trebalo puštati takve drolje koje čak ne pa-
ze na djecu na stubištu.
Duroy uplašeno ustuknu, jer začu brzo šušta-
nje suknje i sitne koračaje koji su se uspinjali s
donjega kata.

108
 Domalo se začuše kucaji na njegovim vrati-
ma koja je bio ponovo zatvorio. Otvori ih, a go-
spođa de Marelle grunu u sobu, zadihana, uspla-
hirena i probrglja:
— Jesi li čuo?
Guradio se da ništa ne zna:
— Nisam, što?
— Kako su me vrijeđali.
— Tko to?
— Lupeži što stanuju dolje!
— Ta nemoj; šta se dogodilo, reci mi!
Ona zajeca ne mogavši izgovoriti ni riječi.
Morao joj je skinuti šešir, razvezati odjeću,
položiti na postelju i tupkati joj po sljepoočica-
ma mokrom ovlaženom krpom; gušila se; a po-
slije, kad joj je uzbuđenje malo splasnulo, planu
ozlojeđeno i bijesno.
Zahtijevala je da odmah siđe dole, da se po-
tuče, da ih pobije.
A on je ponavljao:
— Ali, to su radnici, prostaci. Zamisli da bi
trebalo ići na sud, da bi te mogli prepoznati, uha-
psiti, da bi se mogla upropastiti. S takvim ljudi-
ma ne valja imati posla.
Njoj padne na um nešto drugo:
— Šta ćemo odsad? Ja ne mogu više ovamo
dolaziti.
On odvrati:
— To je vrlo jednostavno. Preselit ću se.
Ona promrmlja:
— Dobro, ali će to dugo trajati.
Tad se odjednom nečemu domisli i obvese-
ljena naglo reče:

109
 — Ne, slušaj, sjetila sam se, pusti mene, ti
se ništa ne brini. Sutra ću ti poslati plavo pi-
samce.
Ona je plavim pisamcem nazivala zatvorene
brzojave koji su u Parizu bili u upotrebi.
Smiješila se, oduševljena svojom idejom koju
nije htjela da otkrije; i učini tisuću ljubavnih lu-
dorija.
Ipak je bila vrlo uzbuđena kad je silazila niz
stube i svom se težinom oslanjala na ruku svoga
ljubavnika osjećajući kako joj noge klecaju.
Ne sretoše nikoga.
Kako je ustajao kasno, bio je još u krevetu,
kad mu sutradan oko jedanaest sati raznosač br-
zojava donese obećano plavo pisamce.
Duroy ga otvori i pročita: »Sastanak popo-
dne u pet sati u Istambulskoj ulici 127. Zatraži da
ti otvore stan koji je unajmila gospođa Duroy.
Ljubi te CLO.«

Točno u pet sati uđe pazikući velike kuće s

namještenim stanovima i upita:
— Je li ovdje gospođa Duroy unajmila neki
stan?
— Jest, gospodine!
— Biste li me odveli u nj, molim vas?
Čovjek koji je zacijelo bio naviknut na sum-
njive slučajeve u kojima je potreban oprez po-
gleda mu u oči i reče odabirući ključ iz velikoga
svežnja:
— Vi ste zaista gospodin Duroy?
— Pa naravno, razumije se.
I on mu otvori maleni stan koji se sastojao
od dvije sobe i nalazio se u prizemlju, sučelice pa-
zikućinoj sobi.

110
 U salonu koji je bio obložen gotovo noviro
papirom s grančicama, nalazilo se pokućstvo od
mahagonija, presvučeno zelenim ripsom sa žutim
šarama i lagani sag sa cvjetnim uzorcima, tako
tanan da se pri hodu osjećalo drvo ispod njega.
Spavaonica je bila tako uzana da je postelja
zauzimala tri četvrtine prostora. Velika se poste-
lja kao u namještenim stanovima, prevješena pla-
vim i teškim zastorima, isto tako od ripsa, priti-
snuta perinom od crvene svile i umrljana sum-
njivim mrljama, nalazila u dnu, pružajući se od
zida do zida.
Duroy zabrinuto i nezadovoljno mišljaše:
— Ovaj će me stan stajati svu silu novaca.
Morat ću još uzajmiti. Učinila je glupost.
Vrata se otvoriše i Clotilde uleti kao nalet
vjetrine, silno zašuštavši haljinom i raširivši ru-
ke. Bila je očarana:
— Nije li lijepo, reci, nije li lijepo? I ne tre-
ba se uspinjati, na samoj je ulici, u prizemlju. Mo-
žemo ući i izići kroz prozor, a da nas ni pazikuća
ne vidi. Kako ćemo se ovdje voljeti.
On je hladno cjelunu, ne usuđujući se da je
upita ono što mu je bilo na usnama.
Bila je stavila veliki zamotak na okrugli stolić
usred sobe. Rastvori ga, izvadi iz njega sapun, bo-
čicu Lubenove vodice, spužvu, kutiju ukosnica,
kukice za zakopčavanje dugmeta i malu kovrčalj-
ku s kojom će popravljati uvojke na čelu koji bi
joj se uvijek raščupali.
I ona se stade igrati uređenja stana, tražeći
mjesto svakom predmetu i silno se zabavljajući.
Govorila je otvarajući ladice:
— Treba da donesem nešto rublja da bih se
mogla presvući kad ustreba. To će biti jako zgo-

111
<dno. Ako me slučajno uhvati kiša dok kupujem
po gradu, svratit ću ovamo da se osušim. Oboje
•ćemo imati po ključ, osim onoga koji đemo osta-
viti kod pazikuće za slučaj da zaboravimo svoje.
Unajmila sam ga za tri mjeseca, na tvoje ime, ra-
zumije se, jer ne mogu navesti svoje.
Tad će on upitati:
— Hoćeš li mi reći kad bude trebalo platiti?
Ona jednostavno odgovori:
— Pa to je plaćeno, dragi moj.
On preuze:
— Znači, tebi sam dužan?
— Ma nisi, macane moj, to te se ne tiče, ja
sam htjela da učinim tu malu ludost.
On se naoko razljuti:
— Ah, nećemo tako, zaista. To neću nikako
■dopustiti!
Ona mu priđe i zamoli ga usrdno stavljajući
mu ruke na ramena:
— Molim te, Georges, to će me tako veseliti,
tako će me veseliti da to naše gnijezdo bude samo
moje. Može li te to vrijeđati? Zbog čega? Htjela
bih to prinijeti našoj ljubavi. Reci da pristaješ,
moj mali Geo, reci da pristaješ . . . — zaklinjala
ga je pogledom, ustima, cijelim bićem.
On dopusti da ga moli, odbijajući srdita lica,
ća bi napokon popustio smatrajući da je to u biti
-opravdano.
A kad ona ode, on promrsi trljajući ruke i ne
kopkajući duboko u duši odakle li mu je toga da-
na pala na um pomisao:
— Svejedno je zlatna.
Nekoliko dana kasnije opet primi plavo pisam-
ce u kome je pisalo:

112
 »Moj mui stiie večeras poslije šest sedmica
nadzornikovanja. Tako ćemo prekinuti na osam
dana. Kakva muka, dragi mojl
Tvoja CLO«
Duroy se prenerazi. Nije zapravo više ni po-
mišljao da je ona udata. A evo čovjeka kome bi
volio bar jedanput vidjeti lice i tako ga upoznati.
Ipak je strpljivo čekao mužev odlazak, ali je
proveo u Folies-Bergere dvije večeri koje se zavr-
šiše kod Rachele.
A onda jednog jutra dođe novi brzojav koji
je sadržavao četiri riječi: »Popodne pet sati —
CLO.«
Obadvoje prerano dođoše na sastanak. Bacila
mu se u naručaj u velikom ljubavnom zanosu lju-
beći ga strastveno po čitavu licu; tada mu reče:
— Ako hoćeš, kad se nasitimo ljubavi, mo-
gao bi me odvesti nekamo na večeru. Uredila sam
da budem slobodna.
Bio je baš početak mjeseca i, premda je svo-
ju plaću već odavno bio unaprijed podigao i
premda je živio od danas do sutra s novcem koji
bi pokupio gdje stigne, Duroy je slučajno bio pri
parama; i bio je zadovoljan što mu se pružila pri-
lika da nešto potroši na nju.
Od odvrati:
— Jasno, moja draga, kamo god hoćeš.
Tako iziđoše oko sedam sati i izbiše na peri-
ferijski bulvar. Ona se čvrsto oslanjala na nj i ka-
zivala mu u uho:
— Kad bi znao kako sam sretna što izlazim
s tobom ispod ruke, koliko volim što te osjećam
pored sebe.
On upita:

113
 — Hoćeš li da odemo do čike Lathuilla?
Ona odvrati:
— Oh, nemoj, ondje je preotmjeno, htjela
bih nešto veselo, obično, neku gostionicu gdje za-
laze činovnici i radnici; obožavam zabave u pu-
čkim krčmama! Oh, kad bismo mogli otići na
selo!
Kako nisu znali ni za jedno takvo mjesto u
četvrti, bazahu niz bulevar i napokon uđoše ne-
kom vinaru koji je davao obroke u zasebnoj so-
bi. Bila je spazila kroz izlog dvije gologlave dje-
vojke koje su sjedile za stolom sučelice dvojici
vojnika.
Tri su fijakerska kočijaša večeravala u dnu
uzane i dugačke odaje, a neki čovjek, koga je bilo
nemoguće svrstati u bilo kakvo zvanje, pušio je
lulu, ruku zadjenutih za pojas na hlačama, zava-
ljen na stolici i glave zabačene preko naslona. Ka-
putić mu je bio nalik na zbirku mrlja, a iz nje-
govih džepova što bijahu naduti kao trbusi virio
je grlić boce, olomak kruha, zamotuljak u novi-
nama i kraj uzice koja je visjela. Kosa mu je bila
gusta, grgurava, zamršena, siva od prljavštine; a
kapa mu ležala na zemlji, pod stolicom.
Clotildin ulazak izazva uzbuđenje zbog ot-
mjenosti njene odjeće. Ona se dva para prestado-
še sašaptavati, tri kočijaša prestadoše raspravlja-
ti, tip koji je pušio, izvadivši lulu iz usta i plju-
nuvši preda se, pogleda okrenuvši malo glavu.
Gospođa de Marelle prošapta:
— Ovdje je jako lijepo! Bit će nam sasvim
ugodno; drugi put ću se obući kao radnica.
I ona sjede bez sustezanja i gnušanja za dr-
veni sto koji je bio ulašten od masne hrane, is-
pran od prolivena pića i koji je konobar očistio

114
zamahom ubrusa. Malo zbunjen, malo posram-
ljen, Duroy je tražio klinčanicu da bi objesio svoj
cilindar. Kako je ne nađe, položi ga na stolicu.
Večerali su janjeći ragu, narezak od ovčjeg
buta i salatu. Clotilde je ponavljala:
— Ja ovo obožavam. U mene su prostačke
iklonosti. Bolje se zabavljam nego u Engleskoj
kavani. — Zatim doda: — Ako hoćeš da me jako
obveseliš, odvest ćeš me u prostu krčmu gdje se
pleše. Znam jednu vrlo zgodnu neđaleko odavle
koja se zove »Bijela kraljica«.
Duroy iznenađeno upita:
— Tko te je onamo vodio?
Pogleda je i primijeti da je pocrvenjela, ma-
lo se zbunila kao da je to nenadano pitanje pro-
budilo u njoj neke zapretane uspomene. Poslije
onoga ženskog oklijevanja što je tako kratko da
ga je teško i primijetiti, ona odgovori:
— Jedan prijatelj . . . — zatim, pošto je po-
šutjela, dometnu — koji je umro. — I obori oči
lasvim se prirodno rastuživši.
I Duroy prvi put pomisli na sve ono iz pro-
llosti te žene o čemu nije imao pojma, pa se za-
Veze u misli. Jasno je da je već prije imala lju-
feavnika, samo kakvih? Iz kakva društva? Neka
Bejasna ljubomora, neka vrsta neprijateljstva
:prcma njoj budilo se u njemu, neprijateljstvo
prema svemu onome što nije znao, prema svemu
U toj duši i u tom životu što mu nije uopće pripa-
dalo. Promatrao ju je bijesan zbog tajne što je
bila skrivena u toj lijepoj i šutljivoj glavi koja je,
fltoviše, u ovom istom času možda sa žaljenjem
jpomišljala na nekoga drugog, na druge. Kako bi
volio zaviriti u te uspomene, pretresti ih i sve sa-
jpnati, sve upoznati!
115
 Ona ponovi:
— Hoćeš li me odvesti u »Bijelu kraljicu«?
To bi bila prava svečanost.
On pomisli:
»Pih, šta znači prošlost? Baš sam glup što se
zbog toga uzrujavam.« I odgovori smiješeći se:
— Ta razumije se, draga moja!
Kad se obretoše na ulici, ona proslijedi sa-
svim tiho, onim tajnovitim glasom kojim se lju-
di povjeravaju:
— Nisam se nikako usuđivala sve dosad da
te za to zamolim, ali ti ne možeš zamisliti koliko
ja volim to momačko potucanje po svim tim mje-
stima kamo žene ne zalaze. Za karnevala ću se
obući kao gimnazijalac. Silno sam smiješna kao
gimnazijalac.
Kad uđoše u dvoranu za ples, ona se stisnu
uza nj, uplašena i sretna, gledajući oduševljeno
djevojčure i makroe, a od vremena do vremena,
kao da se ohrabruje za sluČaj opasnosti, kazivaše
kad bi spazila stroga i nepomična redara: »Onaj
stražar ulijeva povjerenje.« Za četvrt sata se sve-
ga zasiti i on je otprati kući.
Poslije toga otpoče cio niz izleta po sumnji-
vim mjestima gdje se zabavlja puk; i Duroy us-
tanovi da se njegova ljubaVnica strastveno uživa
skitati poput studentskih popilica.
Dolazila bi na uobičajene sastanke u platne-
noj haljini, glave pokrivene kapom kao u soba-
rica, sobarica iz vodvilja; i usprkos otmjenoj i
istančanoj jednostavnosti u odijevanju, ona je
zadržavala sve svoje prstenje, narukvice i naušni-
ce, a kad bi je zaklinjao da ih skine ovako bi se
opravdavala: »Ih, ljudi će misliti da su to lažni
dragulji.«

116
 Smatrala je da je sjajno prerušena i, premda
je zapravo bila skrivena baš koliko i noj, svraćala
je u najzloglasnije krčme.
Htjela je da se i Duroy obuče kao radnik; ali
je on odbio i zadržao svoju besprijekornu odjeću
šetača s bulevara, ne hoteći čak zamijeniti ni ci-
lindar mekanim, pustenim šeširom.
Mirila se s njegovom tvrdoglavošću, rasuđu-
jući ovako: »Ljudi misle da sam sobarica koja
ljubaka s čovjekom iz višega društva.« I njoj se
ta komedija činila divnom.
Tako su ulazili u pučke krčmice i sjedali u
dno zadimljene jazbine, na rasklimane stolice, za
stari drveni sto. Prostoriju je ispunjala oblačina
opora dima u kojoj se zadržao miris ribe od ve-
čere; muškarci u bluzama su urlali, ispijali ča-
šice; a začuđeni je konobar piljio u ovaj par stav-
ljajući pred njih dvije čaše višanja u rakiji.
Uzdrhtala, zaplašena i oduševljena, ispijala
bi malim gutljajima crveni voćni sok promatraju-
ći oko sebe nemirnim i vatrenim pogledom. Sva-
ka višnja koju bi progutala izazivala bi u njoj
čuvstvo da griješi, svaka kapljica jake i ljute te-
kućine koja bi joj kliznula niz grlo pružala joj
opori užitak, zadovoljstvo u ružnoj i zabranjenoj
nasladi.
Napokon bi mu rekla poluglasno: »Hajde-
mo!« I otišli bi. Ona je živo brzala oborene gla-
ve, sitnim korakom, korakom glumice koja odlazi
s pozornice sred pilaca koji su bili nalakćeni na
stolove i sumnjičavo i nezadovoljno je promatra-
li kad bi prolazila; i kad bi prešla prag, duboko
bi odahnula, kao da je izmakla nekoj strašnoj
opasnosti.

117
 Nekad bi zadrhtavši zapitala Duroya:
— Kad bi me netko uvrijedio na takvim mje-
stima, što bi ti učinio?
On bi odvratio odlučno:
— Branio bih te, dođavola!
A ona mu je, sva sretna, stezala ruku, čak
možda nejasno želeći da je vrijeđaju i da je on
brani, da vidi muškarce kako se tuku zbog nje,
kako se čak ovakvi muškarci tuku s njenim dra-
ganom.
Ali, kako su se izleti ponavljali dva-tri puta
sedmično, počeše umarati Duroya koji je, uosta-
lom, od nekog vremena imao grdne muke da dođe
do deset franaka koliko mu je trebalo da plati
kočiju, piće i jelo.
Sad je živio u krajnjoj bijedi, čak bjednije
nego u doba dok je bio namješten na Sjevernoj
željeznici, jer je, trošeći u prvim mjesecima svo-
ga novinarskog rada, na veliko i bez računa, na-
dajući se neprekidno da će sutradan zaraditi ve-
like svote, iscrpio svu svoju gotovinu i sve mogu-
ćnosti da dođe do novca.
Onaj jednOstavni postupak da uzima predu-
jam na blagajni propao je vrlo brzo i već je du-
govao novinama četveromjesečnu plaću i povrh
toga šest stotina franaka na račun članaka. Usto
je dugovao sto franaka Forestieru, tristo franaka
Jacquesu Rivalu koji je bio podašne ruke, a izje-
dala ga je i sva sila sitnih sramotnih dugova od
pet do dvadeset franaka.
Saint-Potin s kojim se posavjetovao o sred-
stvima koja treba upotrijebiti da bi izvukao još
sto franaka nije pronašao nikakva izlaza, iako je
bio dovitljiv čovjek; i Duroy je očajavao zbog te
siromaštine koju je sad osjećao više nego prije,

118
jer je imao više potreba. U njemu je kiptio skri-
veni bijes na svakoga i bio je neprekidno ozloje-
đen, pokazujući to zbog najbeznačajnijih razloga
u svakoj prilici, u svako doba.
Ponekad bi pitao sama sebe kako je uspio
potrošiti na mjesec prosječno tisuću franaka,
premda nije imao velikih prohtjeva, ni mušica; i
on zaključi da je, doda li ručku od osam franaka
večeru od dvanaest franaka u bilo kojoj od veli-
kih kavana na bulevarima već potrošio cio zlat-
nik od dvadeset franaka koji, pridoda li ih dže-
parcu od desetak franaka, tom novcu što otiče da
i sam ne znaš kako, čine konačni zbir od trideset
franaka. Prema tome se trideset franaka dnevnog
izdatka popne na devet stotina franaka na kraju
mjeseca. A u to nije računao sve one izdatke za
odjeću, obuću, rublje, pranje rublja itd.
I tako 14. prosinca osvanu bez novčića u dže-
pu i bez ikakve ideje u glavi kako da dođe do nov-
ca.
Postupi kao što je nekoć često radio, ne ruča
i ode popodne na posao u uredništvo, bijesan i
zabrinut.
Oko četiri sata primi plavo pisamce od svoje
ljubavnice u kome je stajalo: »Hoćeš li da veče-
ramo zajedno? Zatim ćemo se potucati.«
On odmah odgovori: »Ne mogu večerati.«
Tad pomisli da bi bilo glupo odreći se ugodnih
trenutaka koje mu ona može pružiti i dopiše: »Ali
ću te čekati u devet sati u našemu stanu«.
I odaslavši jednog podvornika s tom poru-
kom kako bi uštedio plaćanje brzojava, stade
smišljati šta da učini da bi smogao večeru.
Do sedam sati se nije bio ničemu domislio,
a strašna mu je glad svrdlala u želucu. Napokon

119
se uteče lukavštini očajnika. Pričeka da sve nje-
gove kolege jedan za drugim odu i kad ostade
sam jako pozvoni. Dođe gazdin vratar koji je os-
tao da čuva ured.
Uzrujani Duroy je stajao, prekapao po dže-
povima i strogo rekao:
— Čujte, Foucart, zaboravio sam lisnicu kod
kuće, a treba da odem na večeru u »Luxemburg«.
Posudite mi pedeset sua da mogu platiti kočiju.
Čovjek izvadi tri franka iz prsluka i zapita:
— Ne želi li gospodin Duroy više?
— Ne, ne, dovoljno je. Hvala lijepo.
Zgrabivši srebrnike, Duroy strča niza stepe-
nice i ode na večeru u neku prčvarnicu na koju
bi uvijek spao u danima neimaštine.
U devet je sati očekivao svoju ljubavnicu gri-
jući noge kraj kamina u malome salonu.
Došla je vrlo raspoložena, vrlo vesela i zagri-
jana od svježa zraka na ulici.
— Ako hoćeš — reče ona — možemo se naj-
prije malo prošetati, a zatim se vratiti ovamo oko
jedanaest sati. Vrijeme je divno za šetnju.
On progunđa u odgovor:
— Zašto da izlazimo? Ovdje je sasvim lijepo.
Ona proslijedi ne skidajući šešira:
— Da znaš kako je divna mjesečina. Prava
je divota šetati večeras.
— Može biti, ali se meni ne da šetati.
On to reče srdito. To je zateče, povrijedi, i
ona upita:
— Šta ti je? Zašto se tako ponašaš? Zaželjela
sam da se prošetam i ne shvaćam zašto bi te to
moglo ljutiti.
On ustade sav očajan:
— To me ne ljuti. To me gnjavi. I gotovo.

120
 Ona je bila od onih žena koje upornost raz-
jaruje a neuljudnost ogorčava; stoga izgovori pre-
zirno, suzdržavajući srdžbu:
— Nisam naviknuta da se sa mnom tako raz-
govara. Dobro, ići ću sama; zbogom!
On shvati da je ozbiljno, hitro joj priđe, uh-
vati je za ruke i stade ih ljubiti brgljajući:
— Oprosti mi draga moja, oprosti mi, veče-
ras sam vrlo nervozan, vrlo razdražljiv. Imam,
naime, neugodnosti, neprilika, znaš, poslovnib
briga.
Odgovorila je malo blaže, ali ne i smireno:
— Mene se to ne tiče; i nikako ne želim pod-
nositi posljedica vaših loših raspoloženja.
On je zagrli i povuče prema divanu.
— Slušaj, srce moje, nisam te uopće h t i O '
uvrijediti; nisam uopće mislio što govorim.
Silom je posjede i kleknu ispred nje:
— Jesi li mi oprostila? Reci da si mi opro-
stila.
Ona suho promrmlja:
— Neka bude, ali nemoj to ponoviti. — I, us-
tavši, proslijedi: — A sad hajde da se prošetamo.
On je i dalje klečao, obujmivši je oko boko-
va objema rukama; promuca:
— Molim te, ostanimo ovdje. Zaklinjem te.
Učini mi to. Toliko bih volio da budeš uza me, sa
mo uza me, ovdje, kraj vatre. Reci »hoću«, prekli-
njem te, reci »hoću«.
Ona otpovrne glatko, surovo:
— Neću. Želim da iziđem i neću popustitr
tvojim mušicama.
Navaljivao je:
— Zaklinjem te, imam razlog, vrlo ozbiljam
razJog. . .

121
 Ona iznovice reče:
— Neću! Ako nećeš da iziđeš sa mnom, ja
odlazim. Zbogom.
Jednim se trzajem oslobodi i nađe na vrati-
ma. On potrča za njom i stegnu je u naručje:
— Cuj, Clo, mala moja Clo, čuj, učini mi
to . . .
Ona je niječno odmahivala glavom, ne odgo-
varajući, izbjegavajući njegove poljupce i nasto-
jeći da mu se izmakne iz zagrljaja i ode.
On je zamuckivao:
— Clo, mala moja Clo, imam razlog.
Ona zastade i pogleda ga u lice.
— Lažeš . . . Kakav razlog?
Pocrvenio je ne znajući šta da kaže, a ona raz-
jeđeno produži:
— Vidiš da lažeš . . . gade! — I ona mu se, su-
znih očiju, istrže bijesnim pokretom.
Još je jednom uhvati za ramena i, satrven,
spreman da sve prizna kako bi izbjegao raskid,
izjavi s očajničkim prizvukom u glasu:
— Radi se o tome, da nemam para. . . Eto!
Ona se naglo trgnu i zaviri mu duboko u oči
da pročita u njima istinu.
— Šta kažeš?
On pocrvenje do ušiju:
— Kažem da nemam para. Razumiješ li? Ne-
mam ni franka, ni deset sua, nemam čime platiti
ni liker od ribizla u kavani gdje bismo sjeli. Siliš
me da priznam tu sramotu. Ipak nisam mogao
izići s tobom i, kad bismo sjeli za sto i naručili
dvije čaše, mirno ti saopćiti da ih ne mogu pla-
titi. . .
Gledala mu je svejednako u lice:

122
 — Dakle . . . to je zbilja istina . . . je li?
U jednom hipu on izvrne sve džepove, džepo-
ve od hlača, prsluka, kaputa, i protisnu:
— Vidiš... jesi li zadovoljna . . . napokon?
Najednom, raširivši ruke u strašnom zanosu,
ona mu se baci oko vrata i probrglja:
— Oh, jadni moj dragi. . . jadni moj dragi...
da sam samo znala! Kako ti se to dogodilo?
Ona ga posjedne i sama mu sjedne u krilo,
obgrli ga oko vrata i cjelivajući ga neprestano, cje-
livajući ga u brkove, u usta, u oči, natjera ga da
joj ispriča, kako ga je snašla ova nevolja.
Izmislio je dirljivu pripovijset. Morao je pri-
pomoći ocu koji se našao u oskudici. Ne samo što
mu je dao svu svoju ušteđevinu nego se i silno za-
dužio. I dodade: — Tako ću najmanje šest mje-
seci crkavati od gladi, jer sam iscrpio sva svoja
sredstva. Ne smeta, u životu ima teških časova.
Novac, napokon, ne zaslužuje da se čovjek zbog
njega brine.
Ona mu šanu u uho:
— Ja ću ti posuditi, hoćeš li?
Dostojanstveno odgovori:
— Jako si ljubazna, srce moje, ali ne govori-
mo više o tome, molim te. Vrijeđala bi me.
Ona ušutje; zatim ga stisnu u zagrljaj i pro-
mrsi:
— Nikad nećeš znati koliko te volim.
Bijaše to jedno od njihovih najljepših ljubav-
nih večeri.
Prije nego će otići, napomenu smiješeći se:
— Hm, kad je čovjek u položaju u kakvu si
ti kako je sjajno naći u džepu zaboravljeni novac,
zlatnik koji je kliznuo u podstavu.
Spremno se složio:

123
 — Ah, itekako, naravno.
Zaželjela je pješice poći kući tvrdeći da je
mjesec divan i zanosila se gledajući ga.
Bijaše hladna i vedra noć na početku zime.
Prolaznici i konji brzo promicali, gonjeni oštrim
mrazom. Potpetice odzvanjale pločnicima.
Na rastanku ona zapita:
— Hoćeš li da se vidimo prekosutra?
— Naravno da hoću.
— U isto vrijeme?
— U isto vrijeme.
— Zbogom, dragi moj.
I nježno se poljubiše.
A on se vrati kući dugačkim koracima, smi-
šljajući što bi prekosutra učinio da se izvuče iz
neprilike. Ali kad otvori vrata svoje sobe, maši
se u džep od prsluka kako bi pronašao šibice i
zapanji se kad pod prstom napipa kovanac.
Čim upali svjetlo zgrabi taj kovanac da ga
bolje pogleda. Bijaše to zlatnik od dvadeset fra-
naka!
Pomisli da je šenuo.
Okretao ga i prevrtao domišljajući se ka-
kvim li se čudom taj novac ovdje našao. Ipak mu
nije mogao s neba pasti u džep.
Onda odjedared shvati pa ga obuze bijesna
srdžba. Njegova je ljubavnica zaista govorila o
novcu koji klizne u podstavu i koji čovjek pro-
nađe u doba neimaštine. Ona mu je udijelila tu
milostinju. Kakva sramota!
Zareče se:
— U redu, lijepo ću je prekosutra dočekati.
Priredit ću joj lijepih petnaest minuta!

124
 I leže u krevet, uzbibana srca od jarosti i po-
niženja.
Probudi se kasno. Bio je gladan. Pokuša po-
novo zaspati kako ne bi morao ustati prije dva
sata; tada reče u sebi:
— To mi ništa ne pomaže, u svakom slučaju
na kraju ipak moram pronaći novaca.
I iziđe nadajući se da će mu na ulici nešto pa-
sti na um.
Nije mu ništa padalo na um, ali bi mu svaki
put kad bi prolazio mimo gostionice silna želja
za jelom ovlažila usta pljuvačkom. Kako se do
podneva ničemu ne dosjeti, naglo odluči: »Što on-
da, ručat ću za Clotildinih dvadeset franaka. To
ne znači da ih joj sutra neću vratiti.«
Tako ruča u nekoj pivnici za dva i po franka.
Ušavši u uredništvo vrati i ona tri franka vrataru.
— Evo, Foucart, to ste mi sinoć posudili za
kočiju.
I radio je do sedam sati. Kasnije je svratio
na večeru i od onoga novca potrošio joŠ tri fran-
ka. Dvije čaše piva koje je to veče popio popeše
njegov dnevni izdatak na devet franaka i trideset
santima.
Ali kako u roku od dvadeset i četiri sata nije
mogao uzeti novi zajam ni namaći nova sredstva
on odvoji još šest i po franaka od onih dvadeset
franaka koje je iste večeri imao vratiti, tako da
na ugovoreni sastanak dođe s četiri franka i dva-
deset santima u džepu.
Bio je raspoložen poput bijesna psa i čvrsto
obeća sam sebi da će odmah cio slučaj izvesti na
čistac. Reći će svojoj ljubavnici: »Znaj da sam
našao dvadeset franaka koje si mi neki dan str-
pala u džep. Ne vraćam ti ih danas, jer se moj po-

125
ložaj nije ništa popravio i jer nisam imao vreme-
na da se pozabavim novčanim pitanjima. Ali ću
ti ih vratiti kad se prvi put sastanemo.«
Došla je nježna, užurbana, puna bojazni. Ka-
ko li će je primiti? I ona mu utisnu dug poljubac
kako bi izbjegla objašnjenje u prvim trenucima.
On je u sebi govorio: »Bit će vremena da to
kasnije spomenem. Naći ću već načina.«
Ne nađe načina i ne kaza ništa zazirući da
izgovori prve riječi o tom osjetljivom pitanju.
Ona i ne pripomenu da bi htjela izići i bila
je mila u svakom pogledu.
Rastadoše se oko ponoći pošto su urekli sa-
stanak istom za četvrtak iduće sedmice, jer je go-
spođa de Marelle imala zaredom nekoliko večera
u gradu.
Sutradan, kad je Duroy tražio četiri kovanca
koliko ih je moralo preostati, primijeti da ih je
pet, te da je jedan zlatan.
U prvi čas pomisli da su mu jučer zabunom
uzvratili dvadeset franaka, a tad shvati i osjeti
kako mu srce jako zakuca od poniženja zbog te
ponovne milostinje.
Kako je požalio što nije ništa rekao! Da je
odlučio govoriti to se nikad ne bi dogodilo.
Četiri je dana koliko uporno toliko i bezu-
spješno pokušavao i trudio se da nabavi pet zlat-
nika, a pojeo je i drugi Clotildin.
Ona je uspjela — premda joj je bijesno re-
kao: »Pazi, nemoj da ponavljaš gluposti od pro-
šle dvije večeri, jer ću se raspaliti« — da mu opet
kad se prvi put sastadoše, tutne dvadeset frana-
ka u džep na hlačama.

126
 Kad ih pronađe, on opsova: »Boga mu lju-
bim!« i premjesti ih u prsluk, kako bi ih imao pri
ruci jer je bio bez i jednoga santima.
Svoju je savjest umirivao rasuđujući ovako:
»Vratit ću joj sve odjednom. Zapravo je to samo
posuđeni novac.«
Napokon novinski blagajnik prista da mu na
njegovo očajničko moljakanje dodijeli pet frana-
ka dnevno. To je bilo baš koliko treba za hranu,
ali nije bilo dovoljno da vrati šezdeset franaka.
Ali, kako se Clotilde opet pomami za noćnim
izletima po svim sumnjivim pariskim mjestima,
on se napokon prestade osobito uzrujavati kad bi
poslije njihovih pustolovnih šetnji našao dukat
u džepovima ili jednoga dana čak u cipeli, a dru-
gog opet u kutiji za sat.
Kad je imala prohtjeva koje on nije trenu-
tačno mogao zadovoljiti, nije li bilo prirodno da
ih sama plati mjesto da ih se odrekne?
Usto je pamtio sve što je na ovaj način pri-
mao, kako bi joj jednom mogao vratiti.
Jedno veče mu reče:
— Bi li vjerovao da još nikada nisam bila u
Folies-Bergere? Hoćeš li me odvesti onamo?
Oklijevao je, bojeći se da ne sretne Rachelu.
Zatim pomisli: »Pih, nisam napokon oženjen.
Ako me ona druga primijeti, shvatit će stanje i
neće me osloviti. Uostalom, uzet ćemo ložu.«
Odluči i zbog još jednoga razloga. Bilo mu
je vrlo ugodno što je u prilici da povede gospođu
de Marelle u jednu kazališnu ložu a da ništa ne
plati. Bijaše to nekakva vrsta nadoknade.
Isprva ostavi Clotildu u kočiji da bi otišao
po ulaznicu, kako ona ne bi vidjela kad mu je da-

127
'dnu, te se zatim vrati po nju i oni uđoše, a bilje-
teri ih pozdraviše.
Silna je gomila bila zakrčila trijem. Teškom
su se mukom probili kroz gužvu muškaraca i lu-
njalica. Napokon dođoše do svog pregratka i
smjestiše se, stisnuti između nepomična parketa
i vrtloženja u galeriji.
Ali gospođa de Marelle nije gotovo uopče gle-
dala na pozornicu već je bila sasvim zaokupljena
•ženama koje su joj se šetale za leđima; i nepre-
stano se okretala da ih vidi, u želji da ih se dota-
kne, da im opipa struk, obraze, kosu, da bi saz-
nala kako su građena ta bića.
Odjednom reče:
— Nekakva puna smeđa žena neprekidno nas
promatra. Pomislila sam maloprije da će nas os-
loviti? Jesi li je vidio?
On odvrati:
— Nisam. Sigurno si se prevarila.
Ali ju je on već odavno bio zapazio. Bijaše
to Rachel koja se vrzla oko njih, srdita pogleda
i krupnih riječi na usnama.
Duroy se malo prije očešao o nju, dok su pro-
lazili kroz gomilu, a ona mu je sasvim tiho došap-
nula: »Dobarveče« i namignula mu okom što je
značilo: »Razumijem«! Ali on nije uopće odgovo-
rio na tu ljubaznost bojeći se da to ne primijeti
njegova ljubavnica i prošao je ukočeno, uzdig-
nute glave i prezriva izražaja na usnama. Djevoj-
ka, koju je neka nesvjesna ljubomora već podba-
đala, vrati se natrag, ponovo se očeša o nj i do-
baci glasnije: »Dobarveče, Georges!«
On opet ništa ne odgovori. Tada ona tvrdo-
glavo zaželi da je pozna, pozdravi, pa je nepre-
stano prolazila iza lože očekujući zgodnu priliku.

128
 Čim primijeti da je gospođa de Marelle pro-
matra, ona vrškom prsta dotakne Duroyovo ra-
me:
— Dobarveče. Kako si?
Ali se on i ne okrenu.
Ona će opet:
— Šta je? Jesi li oglušio od četvrtka?
On ništa ne odgovaraše držeći se prezrivo, ka-
ko se ne bi osramotio možda jednom jedinom ri-
ječju koju bi dobacio toj bludnici.
Ona se zasmije pomamnim smijehom i kaza:
— Znači da si nijem? Možda ti je gospođa
odgrizla jezik?
On srdito odmahnu i razdraženo viknu:
— Kako se usuđujete da govorite sa mnom?
Gubite se ili ću vas dati uhapsiti!
Tu ona zaurla, plamena pogleda i naduvenih
grudi:
— Ah, tako, dakle! Đavo da te nosi! Kad se
spava sa jednom ženom, bar se je pozdravlja. Ako
si s nekom drugom, to nije razlog da me danas ne
poznaš. Da si mi dao samo jedan znak dok si pro-
lazio pored mene maloprije, pustila bih te na mi-
ru. Ali si se htio praviti važnim, čekaj, vidjet ćeš!
Pokazat ću ti ja! Ah, nećeš ni da me pozdraviš
kad te sretnem . . .
Ona bi još dugo vikala da nije gospođa de
Marelle otvorila vrata na loži i pobjegla, trčeći
kroz gomilu i sumanuto tražeći izlaz.
Duroy je poletio za njom i trudio se da je
stigne.
Kad ih Rachel vidje gdje bježe, pobjednički
zavika:
— Držite je! Držite je! Ona mi je ukrala lju-
bavnika!

129
 Smijeh proteče kroz publiku. Dva gospodina,
šale radi, uhvatiše bjegunicu za ramena i htjedo-
še da je odvedu pokušavajući je poljubiti. Ali je
Duroy dostiže, grubo istrgne i odvuče na ulicu.
Ona uleti u prazan fijaker što je stajao pred
zgradom. On uskoči za njom, a kad kočijaš zapi-
ta: »Kamo idemo, građanine?«, on odvrati: »Ka-
mo god hoćete!«
Kočija polagano krenu potreskujući se na ta-
racu. Clotilde je grcala i dušila se u nastupu ne-
ke vrste živčanoga napadaja, lica među dlanovi-
ma, a Duroy nije znao šta da učini ni šta da kaže.
Napokon, kad je čuo kako plače, on promuca:
— Čuj, Clo, mala moja Clo, dopusti da ti
objasnim! To nije moja krivnja. .. Upoznao sam
tu ženu nekoć . . . u početku . . .
Ona naglo otkri lice i, obuzeta onim bijesom
zaljubljene i prevarene žene, pomamnim bijesom
koji joj je vraćao dar govora, probrglja brzim i
isprekidanim izričajima, teško predišući:
— A h !... Nitkove . . . Nitkove . . . kakav si ti
lupež! . . . Je li to moguće?... Kakva sramota!...
Oh, Bože m oj! . . . Kakva sramota! .. .
A kako su joj misli bivale sve jasnije i kako
je počela zaključivati, raspaljivala se sve više:
— Ti si nju plaćao mojim novcem, je li? I ja
sam njemu davala novac... za tu djevojčuru . . .
Oh, nitkove!
Činilo se kao da je nekoliko časaka tražila
neku uvredljivu riječ koju nikako nije nalazila,
da bi odjednom izbacila načinivši kretnju kao da
će da pljune:
— O h !... svinjo . . . svinjo . . . svinjo . . . Pla-
ćao si je mojim novcem... svinjo . . . svinjo . . .

130
 Nije nalazila druge riječi, već je ponavljala:
— Svinjo . . . svinjo! . . .
Odjednom se ona nagnu napolje i zgrabi ko-
čijaša za rukav: »Zaustavite!« i otvorivši vratašca
iskoči na ulicu.
Georges je htio poći za njom, ali ona povika:
— Zabranjujem ti da iziđeš — i to tako gla-
sno da se prolaznici nabiše oko nje; a Duroy se i
ne pomaknu bojeći se sablazni.
Zatim ona izvadi novčanik iz džepa i potraži
novac na svjetlosti ulične svjetiljke i uzevši dva
i po franka gurnu ih kočijašu u šaku zapovjedivši
mu drhtavim glasom:
— E vo... vam za jedan sat. . . Ja plaćam...
I odvezite ovo smeće u ulicu Boursault, na Ba-
tignolles.
Veselost zavlada u skupini koja je stajala oko
nje. Neki gospodin dobaci: »Sjajno, mala!« A ne-
ki mladi mangup koji je stajao između točkova
fijakera, gurnu glavu kroz otvorena vrata i pro-
dorno povika: »Laku noć, braco!«
I kočija ponovo krenu, praćena smijehom.

131
 VI
Georges Duroy se sutradan probudi tužan.
Polako se obuče, sjede kraj prozora i zaveze
se u misli. Osjećao je malaksalost u cijelu tijelu
kao da je sinoć primio kišu uđaraca batinom.
Napokon ga pokrenu spoznaja da mora pro-
naći novac i on se uputi Forestieru.
Prijatelj ga primi sjedeći kraj kamina u rad-
noj sobi.
— Zbog čega si tako rano ustao?
— Zbog jednog vrlo ozbiljnoga slučaja. Ra-
di se o časnome dugu.
— Kartaškom?
Oklijevao je, a tad prizna:
— Kartaškom!
— Velikom?
— Pet stotina franaka.
Zapravo je dugovao samo dvije stotine i
osamdeset.
Forestier sumnjičavo upita:
— Kome si dužan?

132
 Duroy nije mogao odmah odgovoriti.
— Pa . . . nekom . . . nekom . . . gospodinu
Carlevilleu.
— Tako! A gdje on stanuje?
— U u lici. . . u ulici...
Forestier prasnu u smijeh.
— U ulici »Pali svijeću u podne«, je li? Po-
znajem ja toga gospodina, dragi moj! Ako hoćeš
dvadeset franaka, toliko ti još mogu dati, ali više
ne.
Duroy primi zlatnik.
Tada poče obijati pragove svih osoba koje je
poznavao i napokon skupi do pet sati osamdeset
franaka.
Kako mu je trebalo još dvije stotine, on se
potpuno pomiri s time da će zadržati ono što je
sakupio i promrmlja: »Dobijesa, neću se valjda
gristi zbog te ženetine. Platit ću joj kad budem
mogao.«
Ćetrnaest je dana živio štedljivo, odmjereno
i kreposno, a glava mu je bila puna čvrstih odlu-
ka. Tada ga obuze silna ljubavna želja. Ćinilo mu
se da je proteklo nekoliko godina otkako je za-
grlio ženu, i kao što mornar pomahnita kad po-
novo ugleda kopno, on bi zadrhtao pri susretu sa
svakom suknjom.
Napokon jedne večeri opet svrati u Folies-
-Bergere, nadajući se da će ondje naći Rachelu.
Zaista je spazi s ulaza, budući da ona gotovo uop-
će nije napuštala tu kuću.
Pođe prema njoj smiješeći se i pružajući ru-
ku. Ali ga ona odmjeri od glave do pete:
— Šta hoćete od mene?
On se pokuša našaliti:
— Hajde, što se prčiš.

133
 A ona mu okrenu leđa dobacivši:
— Nemam posla s tipovima koje žene izdr-
žavaju.
Smislila je najtežu uvredu. Osjetio je kako
mu je krv zarumenila obraze i pođe sam kući.
Bolesni, oslabljeni i vječito uskašljani Fore-
stier zagorčavao mu je život u uredništvu i kao
da je razbijao glavu kako bi mu dao što dosadni-
je poslove. Cak je jednoga dana, kad mu Duroy
nije dobavio neku obavijest koju je bio zatražio,
u času živčane razdraženosti i poslije dugotraj-
noga napadaja kašlja, progunđao:
— Nebesa, gluplji si nego što sam mislio.
Htio mu je prišiti zaušnicu, ali se suzdržao i
otišao mrmljajući: »Pokazat ću ti ja.« Jedna mu
pomisao naglo sinu mozgom i on pridoda: »Na-
bit ću ti rogove, stari moj.« I ode trljajući ruke
i obveseljen tim naumom.
Htio je već od sutra početi da ga provodi u
djelo. Posjeti gospođu Forestier radi izvida.
Zateče je gdje ispružena na divanu čita knji-
gu.
Ne mičući se, pruži mu ruku i okrenuvši sa-
mo glavu progovori:
— Dobar dan, Bel-Ami.
Imao je dojam kanda ga je netko priušio:
— Zašto me tako zovete?
Ona odvrati smiješeći se:
— Bila sam prošle sedmice s gospođom de
Marelle i doznala da su vas u nje tako okrstili.
Ohrabri ga Ijubazno držanje mlađe žene. Kao
da se, uostalom, i imao čega bojati.
Ona preuze:

134
 — Vi je mazite! A mene, mene posjećujete
kad vam padne na um, još malo pa svake prestu-
pne godine.
Sjeo je pored nje i motrio je nekom novom
radoznalošću, radoznalošću skupljača sitnih
ukrasa. Bijaše divna plavojka, nježno i toplo pla-
va, stvorena za milovanje; i on pomisli: »Ljepša
je od one druge, zacijelo.« Nije uopće sumnjao u
uspjeh, činilo mu se da treba samo pružiti ruku
i uzeti je kao što čovjek ubere neko voče.
On odlučno reče:
— Nisam vam dolazio u posjete jer je tako
bilo bolje.
Ne shvaćajući, ona priupita:
— Kako to? Zašto?
— Zašto! Ne pogađate li?
— Ne, nikako ne pogađam.
— Jer sam zaljubljen u vas... ah, malo, sa-
svim malo . . . i jer neću da se posve zaljubim . . .
Činilo se da nije ni iznenađena, ni pogođena,
niti polaskana; nastavila se smješkati istim rav-
nodušnim osmijehom, da bi mirno odgovorila:
— Oh, svejedno ste mogli dolaziti. Ljudi ni-
su nikad dugo zaljubljeni u mene.
Zapanji ga glas više nego same riječi i on
upita:
— Zašto?
— Jer je to uzaludno i jer ih i ja ubrzo uvje-
rim u to. Da ste mi prije ispričali čega se to pla-
šite, ja bih vas umirila i, naprotiv, natjerala da
dolazite što češće.
On patetično uzviknu:
— Kad bi se moglo vladati osjećajima!
Ona se okrenu prema njemu:

135
 — Dragi moj prijatelju, za mene je zaljublje-
ni čovjek izbrisan iz redova živih. On postaje ble-
sav, ne samo blesav nego i opasan. Ja prekidam
sve prisne odnose s ljudima koji su u me zaista
zaljubljeni ili tako tvrde, jer mi oni, ponajprije,
dosađuju, a usto su mi sumnjivi kao i bijesni psi
koji mogu da dobiju napadaj. Zato ih stavljam u
duhovnu karantenu dok se ne izliječe od te bo-
lesti. Nemojte nikako na to zaboraviti. Jako do-
bro znam da vaša ljubav nije ništa drugo nego
vrsta gladi, dok bi moja, naprotiv, bila neka vr-
sta . . . ovoga . . . duševnog dodira koji se kosi s
načelima muškaraca. Vi mislite na slovo ljubavi,
a ja na duh. Ali . . . pogledajte me ravno u lice .. .
Više se nije smješkala. Lice joj bijaše mirno
i ukočeno, i ona izgovori naglašavajući svaku ri-
ječ:
— Shvatite da nikada, nikada neću biti va-
šom ljubavnicom. Znači da je posve uzaludno, da
bi čak bilo loše po vas da ustrajete u toj želji.. .
A sada, kad je . . . zahvat obavljen . . . hoćete li da
budemo prijatelji, dobri prijatelji, ali pazite, pra-
vi prijatelji, bez skrivenih primisli?
Shvatio je da bi se svaki pokušaj izjalovio
poslije ove presude bez priziva. I on joj se od-
mah iskreno pokori i, očaran što je u prilici da
stekne takvu saveznicu u životu, pruži joj obje
ruke:
— Vaš sam, gospođo, raspolažite sa mnom.
Ona osjeti po njegovu glasu da iskreno misli
i pruži mu ruke.
Cjelunu ih, jednu i drugu, a tad jednostavno
izreče digavši glavu:
— Nebesa, da sam našao takvu ženu kao što
ste vi, kako bih se rado njome oženio!

136
 Ovaj put je pogodi i dirnu taj izričaj, kao što>
žene pogađa i dira laskava riječ koja im dopire
do srca, i ona ga pogleda onakvim hitrim i zah-
valnim pogledom kojim nas žene pretvaraju u
svoje robove.
Kako on nije mogao uhvatiti niti da nastavi
razgovor, ona izreče blago, dotičući mu se prstom
ruke:
— I odmah ću nastupiti u ulozi prijateljice..
Vi ste nespretni, dragi moj . . .
Oklijevala je i onda upitala:
— Mogu li govoriti otvoreno?
— Možete.
— Sasvim?
— Sasvim!
— Dobro. Otiđite onda u posjete gospođr
Walter koja vas neobično cijeni i očarajte je. Kođ
nje ćete uspjeti upotrijebiti laskave riječi, iako
je ona poštena, zapamtite što vam kažem, sasvim
poštena. Oh. Ni ondje se ne možete nadati... ne-
kom plijenu. Bolje ćete uspjeti budete li joj se
umiljavali. Ja znam da ste u uredništvu novina
još na niskome položaju. Ali ne bojte se, sve sura-
dnike primaju jednako susretljivo. Vjerujte mi
kad vam kažem.
On reče smiješeći se:
— Hvala vam, vi ste anđeo... anđeo čuvar..
Iza toga su govorili o svemu i svačemu.
Dugo se zadržao, hoteći pokazati da mu je
drago biti uz nju; a na rastanku je još jednom
upita:
— Onda smo prijatelji, vrijedi?
— Vrijedi.
I kako je ovaj čas osjetio učinak svoje laska-
ve primjedbe, on ga pojača dometnuvši:

137
 — Ako ikada obudovite, računajte na mene.
Tad klisnu brže bolje kako joj ne bi dao vre-
mena da se razljuti.
Duroy je pomalo zazirao da posjeti gospođu
Walter, jer nije imao nikakva opravdanja da se
pojavi kod nje, a nije htio da učini nešto nedoli-
‘čno. Šef mu je bio sklon, cijenio je njegov rad,
najradije njemu povjeravao složene poslove; za-
što se ne bi okoristio tom naklonošću i prodro u
kuću?
I tako se jednoga dana, pošto je bio rano us-
tao, otputio u tržnicu u vrijeme kad se prodaje
i kupio dvadesetak divnih krušaka plativši za njih
neko deset franaka. Stavivši ih u kotaricu i paž-
ljivo je prevezavši, kako bi ispalo da su došle iz
-daleka, odnese ih pazikući gazdarice zajedno s
posjetnicom na kojoj je napisao:

Georges Duroy
najusrđnije moli gospođu Walter da primi ovo
nekoliko krušaka koje je jutros dobio iz Norman-
•dije.
Sutradan nađe u svojoj kutiji za pisma u
uredništvu omot u kome je za uzvrat došla posje-
tnica gospođe Walter, »koja srdačno zahvaljuje
Georgesu Duroyu i koja je kod kuće svake su-
bote.«
Iduće subote ode onamo.
Gospodin Walter je stanovao na bulevaru
Malesherbes u vlastitoj dvođjelnoj kući čiju je
jednu polovicu, kao praktički štediša, davao u na-
jam. Zajednički pazikuća koji je stanovao između
«obje kapije otvarao je vrata i vlasniku i stanaru
i svojom lijepom odorom crkvena stražara, krup-

138
nih listova u bijelim čarapama i u svečanu kapu-
tu sa zlatnim dugmetima i skrletnim suvracima,
davao jednom i drugom ulazu otmjeni ugođaj bo-
gate i pristale obiteljske kuće.
Primaći su saloni bili u prvome katu, a pred
njima se nalazilo predsoblje presvučeno tapiseri-
jama i zastrto zastorima. Dva sobara drijemali
na sjedalicama. Jedan uze Duroyov ogrtač, a
drugi prihvati štap, otvori vrata, preteče posje-
tioca za nekoliko koraka i zatim ga, uzmičući, pro-
pusti i izvikne njegovo ime u prazne odaje.
Mladi se čovjek smeteno ogledavao uokolo
dok nije spazio u zrcalu neke sjedače koji su, či-
nilo se, bili jako daleko. Prvo pođe pogrešnim
smjerom, jer mu zrcalo zavede pogled, a onda
prođe još dva prazna salona prije nego će ući u
neku vrstu maloga budoara koji je bio presvučen
plavom svilom sa zlatnim cvjetićima, u kojemu
četiri gospođe poluglasno razgovarahu za okru-
glim stolom na kome su stajale šalice s čajem.
Usprkos sigurnosti koju je stekao živeći u
Parizu i osobito u svom reporterskom pozivu ko-
ji ga je neprekidno dovodio u doticaj s uglednim
ličnostima, Duroya je pomalo zbunio tako pode-
šen ulaz i hodanje kroz prazne salone:
On promuca:
— Gospođo, bio sam toliko slobodan. . . —
tražeći pogledom kućedomaćicu.
Naklonivši se, on prihvati ruku koju mu je
ona pružila obraćajući mu se:
— Jako ste ljubezni, gospodine, što ste me
posjetili, — i ponudi mu stolicu u koju se on sru-
či misleći da je mnogo viša.
Zavlada muk. Neka žena opet prozbori. Spo-
menu se studen što postaje sve žešća, ali ipak ne

139
tolika da bi zaustavila epidemiju trbušnog tifusa
ili omogućila klizanje na ledu. I svaka iznese svo-
je mišljenje o dolasku mraza u Pariz; tad se one
izjasniše o tome koje godišnje doba najviše vole,
navodeći sve one otrcane navode što se povlače
po mozgu kao prašina po stanovima.
Na tihi šum vrata Duroy okrenu glavu i spazi
kroz dva okna u zidu neku krupnu gospođu koja
je dolazila. Čim ona uđe u budoar, jedna gošća
ustade, porukova se i ode; mladić je pratio pogle-
dom njena crna leđa koja su promicala kroz salo-
ne i na kojima su blještali crni jantari.
Kad se slegao nemir što ga izazva ta izmjena
osoba, spontano i bez prijelaza progovoriše o pi-
tanju Maroka i rata na Istoku, a i o neprilikama
Engleske u udaljenim krajevima Afrike.
Gospođe su raspravljale napamet o tim pita-
njima kao da deklamiraju riječi neke društvene
i prigodne komedije koju često izvode.
Uđe nova pridošlica, sitna, nakovrčana pla-
vuša, zbog koje iziđe neka visoka, mršava gospo-
đa srednjih godina.
I stadoše govoriti o tome koliko ima nade da
će gospodin Linet biti izabran u Akademiju. Nova
je došljakinja čvrsto vjerovala, da će ga pobije-
diti gospodin Cabanon-Lebas, autor lijepoga fran-
cuskog prepjeva »Don Ouijotea« za kazalište.
— Znate li da će ga iduće zime prikazivati
u Ođeonu?
— Ah, tako! Svakako ću otići da pogledam
taj vrlo literaran pokušaj.
Gospođa Walter je odgovarala dražesno, mir-
no i ravnodušno, nikad ne oklijevajući što treba
da kaže, jer je uvijek imala unaprijed pripremlje-
no mišljenje.

140
 Međutim ona primijeti da je pao mrak i po-
zvoni da donesu svjetiljke, slušajući usput ćaska-
nje koje se razvlačilo kao tijek sljezova tijesta, i
misleći kako je zaboravila svratiti graveru zbog
pozivnica za iduću večeru.
Bila je ponešto gojazna, još uvijek lijepa, u
opasnoj dobi kad je propast blizu. Održavala se
njegom, opreznošću, higijenom i pomastima za
kožu. Činilo se da je u svemu promišljena, umje-
rena i razborita, jedna od onih žena kojima je
duh uređen kao francuski vrt. Može se kroza nj
šetati, bez iznenađenja, nalazeći ipak u njemu ne-
ku draž. Bila je istančana, suzdržljiva i pouzdana
razuma koji joj je nadomještavao maštu, dobrotu
i predanost, a usto puna smirene dobrohotnosti
prema svima i svemu.
Primijetila je da Duroy nije ništa rekao, da
njemu nitko ništa nije rekao i da se drži ponešto
usiljeno; a kako se gospođe još uvijek nisu makle
od Akademije, jer im to bijaše najomiljenija te-
ma na kojoj su se uvijek dugo zadržavale, ona
upita:
— A vi, gospodine Duroy koji ste sigurno bo-
lje od ikoga upućeni, kome ste vi skloni?
On odgovori bez oklijevanja:
— U ovome slučaju, gospođo, ja ne bih uop-
će uzimao u obzir zasluge kandidata koje su uvi-
jek prijeporne, već njihove godine i njihovo zdra-
vlje. Ne bih pitao za njihove titule, već za njihovu
bolest. Ne bih uopće ispitivao jesu li prepjevali
Lope de Vegu, već bih se pobrinuo da doznam u
kakvu su im stanju jetra, srce, bubrezi i kičmena
moždina. Po mom mišljenju jedna lijepa hiper-
trofija, lijepa albuminurija i osobito dobar po-
četak atoksije pokreta znače sto puta više nego

141
četrdeset svezaka rasprava o pojmu domovine u
berberskom pjesništvu.
Muk pun čuđenja zavlada pošto je izrekao
ovo mišljenje.
Gospođa Walter, nasmiješivši se, prihvati:
— Zašto to?
On odvrati:
— Zato što ja jedino mislim na veselje, koje
neki događaj može pružiti ženama. Tako, gospo-
đo, Akademija nije zanimljiva za vas osim kad
umre neki akademik. Što ih više umire, bit ćete si-
gumo sretnije. A da bi brzo umirali treba izabi-
rati stare i bolesne.
Kako sve ostadoše pomalo začuđene, on do-
metnu:
— I ja sam, uostalom, isti kao i vi, i vrlo mi
je drago kad među pariskim vijestima pročitam
da je umro neki akademik. Odmah se pitam: »Tko
će ga zamijeniti?« I smišljam listu. To je jedna
igra, jedna vrlo ugodna igrica koja se igra po svim
pariškim salonima kad premine neki besmrtnik:
»Igra smrti i četrdesetorice staraca.«
Gospođe, svejednako pomalo smetene, počeše
se ipak osmjehivati, jer njegova primjedba bijaše
vrlo točna.
I on završi ustajući:
— Vi ih birate, gospođe, a birate ih samo za-
to da dočekate njihovu smrt. Stoga birajte stare,
vrlo stare, najstarije što možete i nikad se ne bri-
nite ni za šta drugo.
Napokon se veoma Ijupko udalji.
Čim ode, jedna od žena izreče:
— Silan je taj momak! Tko je to?
Gospođa Walter odgovori:

142
 — Jedan naš suradnik koji još zasada obav-
Ija neznatne poslove u uredništvu, ali sam uvje-
rena da će se brzo uspeti.
Duroy je veselo išao niz bulevar Malesherbes
grabeći krupnim koracima i poigravajući, zado-
voljan svojom upadicom, i mrmljao: »Dobar po-
četak.«
Te se večeri pomirio s Rachelom.
U idućoj ga sedmici dočekaše dva iznenađe-
nja. Imenovan je urednikom dnevne kronike i po-
zvan na večeru gospođi Walter. Odmah uoči vezu
između te dvije novosti.
»Francuski život« bijaše prvenstveno novčar-
ski list, jer je vlasnik i sam bio novčar kome su
štampa i poslanički položaj služili kao poluge. O-
boružavši se dobroćudnošću, uvijek je djelovao
pod nasmijanom krinkom dobričine, ali je za svo-
je poslove, ma kakvi oni bili, upotrebljavao samo
one ljude koje je opipao, prokušao, provjerio i za
koje je znao da su prevejani, odvažni i podatljivi.
Činilo mu se da će Duroy biti dragocjena osoba
na mjestu urednika dnevne kronike.
Tu je dužnost dotada obavljao tajnik ured-
ništva gospodin Boisrenard, stari novinar, valjan,
točan i savjestan kao činovnik. Trideset je godina
bio tajnik uredništva u jedanaest različitih novina,
a da nije nimalo promijenio način rada i mišljenja.
Prelazio je iz uredništva u uredništvo, kao što se
mijenjaju gostionice, gotovo ne primjećujući da
kuhinja nije baš istog okusa. Za politička i vjer-
ska pitanja nije imao smisla. Bio je odan svakim
novinama, vješt poslu i dragocjen-sa svog isku-
stva. Radio je kao slijepac koji ništa ne vidi, kaa
gluhać koji ništa ne čuje, i nijemak koji nikada
ni o čemu ne govori. Međutim je u poslu bio neo-

143-
bično pošten i nikada se ne bi upustio u nešto što
mu se ne bi činilo čestitim, poštenim i pravilnim
s osobitoga gledišta njegova zanata.
Premda ga je gospodin Walter cijenio, često
je priželjkivao drugoga čovjeka kome će povje-
riti dnevnu kroniku, što je, kako je govorio, bila
srž novina. Preko nje se šire novosti, puštaju gla-
sine, djeluje na publiku i na prihod. Između dva
večernja prijema u višemu društvu valja znati
umetnuti, na neupadljiv način, nešto veoma va-
žno, ali viŠe natuknuto nego rečeno. Valja s po-
moću skrivenoga smisla dati naslutiti ono što se
hoće, tako demantirati da se govorkanje zapravo
potvrdi ili tako tvrditi da nitko ne povjeruje u
•objavljenu činjenicu. U dnevnoj kronici mora
svatko naći svaki dan najmanje jedan redak koji
ga zanima, da bi je svi Čitali. Valja misliti na sve
i svakoga, na sve slojeve, na sva zanimanja, na
Pariz i na pokrajinu, na vojsku i na slikare, na
svećenstvo i na sveučilište, na sudstvo i na kurti-
zane.
Čovjek koji upravlja tom rubrikom i koji za-
povijeda četom reportera mora uvijek biti budan
i vječito oprezan, nepovjerljiv, dalekovidan, pre-
preden, okretan i prilagodljiv, oboružan svakoja-
kim lukavstvima i obdaren nepogrešivim njuhom
<da na prvi pogled otkrije lažne vijesti, da ocijeni
šta bi trebalo reći, a šta zatajiti, da dokuči što
•će se dojmiti publike; i mora to na takav način
Iznijeti da učinak bude što veći.
Gospodinu je Boisrenardu, koji je za sobom
imao dugu praksu, nedostajalo umijeća i spret-
nosti; osobito mu je nedostajalo prirođeno lukav-
stvo koje je bilo potrebno da svaki dan osjeti še-
fove skrivene zamisli.

144
 Trebalo je da Duroy taj posao usavrši i on je
divno nadopunjavao uredništvo toga lista, »koji
je plovio po pučinama državnih fondova i dubi-
nama političkog života«, kako se izrazio Norbert
de Varenne.
Duša i pravi urednici »Francuskoga života«
su bili neko šest poslanika koji bijahu zainteresi-
rani za sve spekulacije što ih je vodio i podrža-
vao direktor. U skupštini su ih zvali »Walterova
klika« i zavidjeli su im zbog toga što su oni, za-
cijelo, s njim i putem njega zarađivali novac.
Politički urednik Forestier bio je samo lutka
tih poslovnih ljudi, izvršilac zamisli na koje su
ga oni upućivali. Oni su mu došaptavali uvodni-
ke koje bi on onda pisao kod kuće, da bi, kako je
govorio, bio mimiji.
A kako bi novine bile naoko literarne i pari-
ške, privezaše za njih dva čuvena pisca različita
žanra. Jacquesa Rivala, kroničara tekućih doga-
đaja i Norberta de Varenna, pjesnika i pisca ma-
štovitih napisa ili, bolje, pripovjedača, kako bi
rekla nova škola.
Onda su iz velikoga najamničkog mnoštva pi-
saca svaštara jeftino nabavili umjetničke kriti-
čare, likovne, glazbene, kazališne, urednika za kri-
minal i urednika za konjske trke. Dvije dame iz
višega društva, »Ružičasti domino« i »Bijela ša-
pica«, slale su svaštice iz društvenoga života, ras-
pravljale o modi, otmjenom životu, etiketi, pona-
šanju u društvu i odavale tajne velikih gospođa.
I »Francuski život« je »plovio po pučinama
i dubinama«, a njima su upravljale sve te različite
ruke.
Duroy se baš bio prepustio radosti što je
imenovan urednikom dnevne'kronike, kad primi

145
malu tiskanu kartu na kojoj pročita: »Gospodin
i gospođa Walter mole gospodina Georgesa Du-
roya da im učini zadovoljstvo i dođe k njima na
večeru, u četvrtak, 20. siječnja.«
Ovaj novi izraz naklonosti, koji je uslijedio
odmah nakon onoga prvog, ispuni ga takvom ra-
došću da on poljubi pozivnicu kao da je ljubavno
pismo. Tad ode do blagajnika da raspravi krupno
pitanje novčanih sredstava.
Urednik dnevne kronike obiČno ima budžet
iz kojega plaća svoje reportere i novosti, dobre
i osrednje novosti koje mu donese ovaj ili onaj,
baš kao što vrtlari donose plodove nekome trgov-
cu ranoga povrća.
Duroyu je bilo ođređeno u početku tisuću i
dvjesta franaka na mjesec, a on je čvrsto odlučio
da zadrži dobar dio te svote.
Blagajnik mu je, na njegovo uporno navalji-
vanje napokon predujmio četiri stotine franaka.
Isprva je ozbiljno kanio vratiti gospođi de Marel-
le dvije stotine osamdeset franaka koliko joj je
dugovao, ali gotovo odmah zaključi da će mu u
džepu ostati samo sto i dvadeset franaka, što ni-
pošto nije dovoljno za valjano otpravljanje svoga
novog posla, i on odloži tu isplatu duga za kasnija
vremena.
Dva se dana smještavao, jer je u velikoj zaje-
dničkoj sobi za cijelo uredništvo bio naslijedio
zaseban stol i pretinac za pisma. On je bio na je-
dnome kraju te sobe, a Boisrenard se, kome kosa,
usprkos godinama cma kao ebanovina, bijaše
uvijek nagnuta nad papirom, nalazio na drugom
kraju.
Dugački stol u sredini je pripadao letećim su-
radnicima. Uglavnom je služio kao klupa na ko-

146
joj bi sjedili, ili nogu obješenih preko ruba, ili po-
sred stola na tursku. Ponekad bi petorica, šesto-
rica čučali na stolu i igrali se ustrajno bilboqueta,
u stavu kineskih grotesknih figura.
Duroy je napokon zavolio tu zabavu i počeo
je dobro igrati, zahvaljujući savjetima i nadzoru
Saint-Potina.
Forestier, koji je bivao sve bolesniji, povje-
rio mu je svoj lijepi bilboquet od antilskoga dr-
veta, posljednji koji je kupio i koji mu se činio
malo preteškim, i Duroy je svojom snažnom ru-
kom upravljao crnom velikom kuglom na uzici,
brojeći tiho: »Jedan, dva, tri, četiri, pet, šest...«
Prvi put uspije napraviti zaredom dvadeset
pogodaka baš onog istog dana kad je imao veče-
rati kod gospođe Walter. »Dobar dan«, pomislio
je, »sve mi uspijeva«. Umješnost u bilboquetu,
naime, zaista je značila neku nadmoćnost u ured-
ništvu »Francuskoga života«.
On ode rano iz uredništva, kako bi se stigao
presvući, i dok je išao Londonskom ulicom vidje
gdje pred njim brza neka ženica u koje stas bija-
še kao u gospođe de Marelle. Oćutje kako mu to-
plina navire u lice i kako mu srce počinje tući.
Prijeđe ulicu da bi je pogledao s profila. Ona sta-
de, da bi također prešla. Prevario se; odahnu.
Često se pitao kako bi trebalo da se ponaša
kad bi se obreo s njom lice u lice. Bi li je pozdra-
vio ili bi se pak gradio da je uopće nije vidio?
»Ne bih je pogledao«, mislio je.
Stegla studen. Zamrznute vodojaže skorile
se od leda. Pločnici došli suhi i sivi na svjetlosti
plinskih svjetiljaka.
Kad mladić uđe u svoj stan, pomisli: »Treba
da se preselim. Ovo mi je premaleno.« Bio je uz-

147
rujan i veseo, spreman da trči po krovovima i po-
navljaše naglas hodajući od kreveta do prozora:
»Sreća mi se smiješi! Sreća! Treba da pišem
tati!«
Od vremena do vremena bi pisao ocu; i nje-
govo bi pismo uvijek unijelo silno veselje u nor-
mandijsku krčmicu pokraj puta navrh visoke pri-
brdice što se izdiže iznad Rouena i široke seinske
doline.
Od vremena do vremena bi i on primio plavu
omotnicu na kojoj adresa bijaše ispisana krup-
nim, drhtavim rukopisom, i čitao vječito iste ret-
ke na početku očeva pisma:
»Dragi moj sine, ovim ti pismom javljam da
smo tvoja majka i ja dobro. Nema velikih novo-
sti u našemu kraju. Ipak ti mogu saopćiti...«
I on se u duši još zanimao za događaje iz se-
la, novosti o susjedima i za stanje njiva i za urod.
Vezujući kravatu pred ogledalom, ponavljaše
u sebi: »Već sutra moram pisati tati. Što bi se
stari zapanjio da me večeras vidi u kući u koju
idem. Nebesa, navečerat ću se kao što on nikada
nije.« I naglo mu izroni pred očima tamošnja cr-
na kuhinja iza prazne kavanske dvorane, tave što
bacaju žute odsjaje po zidovima, mačka na ognji-
štu koja drži glavu prema vatri i sjedi nalik na
čučeću himeru, drveni sto umašćen od vremena i
prolivenih tekućina na kome se u sredini puši
zdjela juhe i užežena svijeća između dva tanjura.
I on ugleda njih dvoje, muŠkarca i ženu, oca i
majku, dvoje seljaka sporih kretnji koji malim
gutljajima srču juhu. Poznavaše i najmanju boru
ostarjelih im lica, najmanju kretnju njihovih ru-
ku i glava. Znao je čak i što svake večeri govore
jedno drugome.

148
 Pomisli još: »Trebalo bi ipak da ih napokon
jednom posjetim.« A kako se međutim bijaše do-
tjerao, udunu svjetlo i siđe.
Duž periferijskoga su ga bulevara salijetale
djevojčure. On im je odgovarao izvlačeći ruku:
»Ma ostavite me na miru«, s tako dubokim prezi-
rom kao da su ga one uvrijedile, zamijenile za ne-
koga . . . Za koga ga one smatraju? Ne znaju li te
uličarke uopće razlikovati muškarce? Osjećaj da
je obukao crni frak zbog večere kod veoma boga-
tih, veoma poznatih, veoma važnih ljudi, stvarao
je u njemu samom dojam da je neka nova ličnost,
uvjeravao ga da je postao drugi čovjek, čovjek iz
višega društva, iz pravoga društva.
Samopouzdano uđe u predvorje osvijetljeno
visokim brončanim svjećnjacima i pruži neusilje-
nom kretnjom štap i ogrtač dvojici slugu koji mu
pristupiše.
Svi saloni bijahu osvijetljeni. Gospođa Wal-
ter je primala u drugome, najvećem salonu. Do-
čeka ga divnim osmijehom, a on se rukova s dvo-
jicom muškaraca koji bijahu stigli prije njega,
gospodinom Firminom i gospodinom Laroche-
-Mathieuom, poslanicima i anonimnim suradnici-
ma »Francuskoga života«. Gospodin Laroche-Ma-
thieu je uživao osobiti ugled u novinama zbog svo-
ga velikog utjecaja u skupštini. Nitko nije sum-
njao da će on jednoga dana postati ministar.
Zatim dođoše Forestierovi; gospođa u ruži-
častoj haljini bijaše divna. Duroy se prenerazi kad
primijeti kako je prisna s oba narodna zastupni-
ka. Ona je punih pet minuta govorila sasvim tiho
kraj kamina s gospodinom Laroche-Mathieuom.
Charles se činio iznurenim. Bio je vrlo izmršavio
u posljednjih mjesec dana i neprestano kašljao

149
ponavljajući: »Morao bih se odlučiti da odem
prezimiti na jug.«
Norbert de Varenne i Jacques Rival uđoše za-
jedno. Tada se otvoriše vrata u dnu stana i gospo-
din Walter uđe s dvije visoke mlade djevojke iz-
među šesnaest do osamnaest godina, od kojih je-
dna bijaše ružna, a druga lijepa.
Iako je Duroy znao da mu je gazda otac obi-
telji, ipak se začudio. O kćerkama svoga direk-
tora snatrio je samo kao što se snatri o dalekim
zemljama koje nikada nećemo vidjeti. Usto ih je
zamišljao sasvim malima, a ugledao je žene. Osje-
tio je zbog toga lagani duševni nemir, kao kad se
nešto naočigled naglo promijeni.
Poslije predstavljanja pružiše mu ruke, jed-
na, pa druga, i sjeđoše za stolić koji im je, nema
sumnje, bio određen te stadoše prebirati po hrpi
svilenih mosura u košarici.
Još su čekali na nekoga i šutjeli sred one po-
sebne nelagode što prethodi zajedničkim večera-
ma ljudi koji nisu istoga duševnog raspoloženja,
jer im dnevni poslovi bijahu različiti.
Kad Duroy u dokolici pogleda prema zidu,
gospodin Walter izdaleka dobaci, u očitoj nakani
da se podiči svojim imutkom: »Vi gledajte moje
slike!« — To moje zazveča. — »Pokazat ću vam
ih!« I dohvati svjetiljku, kako bi se mogle raza-
znati sve pojedinosti:
— Ovo su pejzaži — reče.
Nasred se zida moglo vidjeti veliko Guilleme-
tovo platno, normandijski žal pod olujnim ne-
bom. Ispod toga Harpigniesova šuma, zatim neka
alžirska ravnica od Guillaumeta s devom na ob-
zorju, visokom dugonogom devom, podobnom
neobičnu spomeniku.

150
 Gospodin Walter priđe susjednom zidu i ob-
javi ozbiljnim glasom, kao ceremonijar:
— Veliko slikarstvo.
Bijahu to četiri platna: »Posjeta u bolnici«
od Gervexa; »Žetelica« od Bastien-Lepagea, »Udo-
vica« od Bouguereaua i »Pogubljenje« od Jean-
-Paula Laurensa. Ovo je posljednje djelo pred-
stavljalo vendejskoga svećenika koga pred zidom
njegove crkve strijelja odred Plavih.
Smiješak zatitra na gazdinu licu kad pokaza
na drugi zid:
— Ovo su maštoviti slikari.
Ponajprije je upadalo u oči maleno platno
od Jeana Berauda nazvano »Gornje i donje«. Bje-
še to zgodna Parižanka koja se uspinjala uza stu-
be tramvaja što se kretao. Glava joj se pomaljala
na razini krova i gospoda koja su sjedila na klu-
pama s lakomim su zadovoljstvom motrila mlado
lice što se uspinjalo prema njima, dok su muškar-
ci, koji su stajali na donjoj platformi, motrili u
noge mlade žene s različitim izražajem, punim lju-
tnje i pohote.
Gospodin Walter je držao svjetiljku u ispru-
ženoj ruci i ponavljao smijući se bestidno:
— Ha? Nije li smiješno? Nije li smiješno?
Zatim osvijetli »Spasavanje« od Lamberta.
Nasred raspremljena stola jedno je maČe
sjedilo na stražnjim nogama i motrilo začuđeno
i zbunjeno muhu što se utapljala u čaši vode. Po-
diglo šapu, spremno da hitrim udarcem izbaci
kukca. Ali nikako da se odluči. Oklijevalo je. Šta
da učini?
Tad gazda pokaza Detaillovu sliku »Pouka«,
što je predstavljala vojnika u kasarni koji je obu-
čavao pudla da udara u bubanj, i izjavi:

151
 — Tu ima duha.
Duroy se smijao smijehom koji odobrava i
zanosio se:
— Kako je to divno, kako je to divno, div . . .
— Naglo ušuta, začuvši za sobom glas gospođe
de Marelle koja je baš ušla.
Gazda je i dalje osvjetljavao platna i objaš-
njavao ih.
Sad je pokazivao akvarel Mauricea Leloira
»Zapreka«. Bijaše to nosiljka što se zaustavila,
jer se ulicom nije moglo proći zbog tučnjave iz-
među dvojice pučana, dviju momčina koji su se
nosili kao divovi. Vidjelo se kako kroz prozor
nosiljke izviruje divno lice žene koja je proma-
trala . . . koja je promatrala . . . strpljivo, bez stra-
ha i čak s nekim divljenjem tu borbu dvojice div-
ljaka.
Gospodin Walter je svejednako govorio:
— Imam ih ja još i u ostalim sobama, ali od
slikara koji nisu toliko poznati, koji nisu tako
priznati. To je moj Četvrtasti salon. Sad kupujem
mlade, sasvim mlade, i stavljam ih kao rezervu
u osobne odaje, čekajući čas da slikari postanu
slavni. — Tad šanu sasvim tiho: — Sad je vrijeme
da se kupuju slike. Slikari crkavaju od gladi. Ne-
maju ni prebijene pare, ni prebijene pare . . .
Ali Duroy nije ništa vidio, slušao je ne razu-
mijevajući. Gospođa de Marelle bijaše ovdje, iza
njega. Što da učini? Pozdravi li je, neće li mu ona
okrenuti leđa ili mu dobaciti neku uvredu? Ako
joj ne pristupi, što će drugi pomisliti?
Reče u sebi: »Odgađat ću koliko mogu«.
Bio je toliko uzrujan da mu načas pade na
um da hini kao da mu je iznenada pozlilo, kako
bi mogao otići.

152
 Pregledaše sve zidove. Gazda odloži svjetilj-
ku i pozdravi gošću, a Duroy poče iznovice raz-
gledavati slike kao da im se ne može nadiviti.
U glavi mu vladala pomutnja. Što da učini!
Čuo je glasove, razabirao razgovor. Gospođa Fo-
restier ga zovnu:
— Molim vas, gospodine Duroy.
On joj pritrča. Htjela mu je preporučiti pri-
jateljicu koja je priređivala neku proslavu i že-
ljela da se to spomene u dnevnoj kronici »Fran-
cuskoga života«.
Promrmljao je:
— Ta naravno, gospođo, naravno ..
Gospođa de Marelle bijaše sad tik do njega.
Nije se usudio okrenuti i otići.
Odjednom mu se pričini, da je šenuo; ona je
glasno izrekla:
— Dobarveče, Bel-Ami. Zar me više ne po-
znajete?
Hitro se okrenu oko sebe. Stajala je pred
njim nasmiješena i očiju punih veselosti i lju-
bavi. I pruži mu ruku.
Prihvati je zamirući, bojeći se svejednako
neke podvale ili prijevare. Ona mirno dometnu:
— Što je s vama? Više vas nikad nema.
On se uzmuca ne uspijevajući vratiti hladno-
krvnost:
— Kad sam imao mnogo posla, gospođo,
mnogo posla. Gospodin Walter mi je povjerio no-
vu đužnost koja mi oduzima mnogo vremena.
Ona mu odgovori gledajući ga i dalje ravno
u lice, a da on u njenim očima nije mogao naslu-
titi ništa doli dobrohotnosti:
— Znam. Ali to nije razlog da zaboravljate
svoje prijatelje.

153
 Razdvoji ih neka debela gospođa koja je baš
došla, debela đekoltir&na gospođa crvenih ruku i
rumenih obraza, napađno obučena i počešljana,
hodajući tako teško da bi čovjek, gledajući je ka-
ko ide, mogao osjetiti težinu i debljinu njenih
butina.
Kako je bilo očito da je svi pažljivo oblijeću,
Duroy će upitati gospođu Forestier:
— Tko je ta osoba?
— Vikontkinja de Percemur, ona što se pot-
pisuje kao »Bijela šapica«.
Prenerazi se i spopade ga želja da se nasmije:
— Bijela šapica! Bijela šapica! A ja sam za-
mišljao mladu ženu kao što ste vi! To li je Bijela
šapica? Ah, zaista je silna! Zaista je silna!
Sluga se pojavi na vratima i objavi:
— Večera je na stolu!
Večera proteče obično i veselo, kao sve ve-
čere na kojima se o svemu govori, a ništa ne
kaže. Duroy se nalazio između starije šefove kćer-
ke, ružn§ gospođice Rose i gospođe de Marelle.
Malo mft fe smetalo što je ona kraj njega, iako
se držala sasvim neusiljeno i kao i uvijek duho-
vito ćeretala. Isprva se ćutio sputan i oklijevao
je, kao muzičar koji je izgubio takt. Malo pomalo
mu se, međutim, vraćalo samopouzdanje, i nji-
hove oči što su se neprestano susretale, ispitivale
su jedne druge, a pogleđi im se prisno, malne
čulno isprepletali kao i nekoć.
Iznenada mu se učini da je osjetio kako mu
se nešto ispod stola očešalo o stopalo. On polako
ispruži nogu i naiđe na susjedinu, koja ne ustuk-
nu od toga dodira. Toga trenutka nisu razgova-
rali, jer se oboje bjehu okrenuli prema svojim
susjedima.

154
 Duroy uzbibana srca još malo gurnu kolje-
no. Odgovori mu lagani pritisak. Tad shvati da
njihova ljubav počinje iznova.
Što li su nakon toga rekli jedno drugome?
Ništa osobito; samo što bi im usne zadrhtale sva-
ki put kad bi se pogledali.
Mladić je, međutim, hoteći biti ljubazan pre-
ma gazdinoj kćerki, od vremena do vremena
oslovio i nju ponekom rečenicom. Ona mu je
odgovarala baš kao i njena majka, ne oklijeva-
jući nikada prije nego Ii će što izreći.
Zdesna gospodina Waltera vikontkinja de
Percemur ponašaše se kao kraljevna; a Duroy,
promatrajući je s uživanjem, tiho upita gospođu
de Marelle:
— Poznajete li i onu drugu koja se potpisuje
»Ružičasti domino.«
— Naravno da je poznajem: to je barunica
de Livar!
— Je li i ona istoga soja?
— Nije. Ali je jednako smiješna. Visoka
mrša od šezdeset godina s perikom i konjskim
zubima, duha iz doba Restauracije i odjeće iz
istoga razdoblja.
— Gdje su iščeprkali ta književnička čuda?
— Građanski skorojevići uvijek skupljaju
plemićke olupine.
— Nema nikakva drugog razloga?
— Nikakva.
Tad započe politička rasprava između gazde,
dvojice poslanika, Norberta de Varenna i Jacque-
sa Rivala; i otegnu se sve do deserta.
Kad se vratiše u salon, Duroy ponovo pristu-
pi gospođi de Marelle i izgovori zavirujući joj
duboko u oči:

155
 — Hoćete li da vas večeras otpratim kući?
— Neću.
— Zašto?
— Zato što me gospodin Laroche-Mathieu,
moj susjed, doveze do mojih vrata svaki put kad
večeram ovdje.
— Kad ću vas vidjeti?
— Dođite sutra meni na ručak.
I rastadoše se ne rekavši više ni riječi.
Duroy, kome se veče činilo dosadnim, ne
ostade dugo. Kad je silazio niz stube sustiže Nor-
berta de Varenna koji je također baš odlazio.
Stari ga pjesnik uhvati ispod ruke. Kako se više
nije bojao suparništva u novinama, jer su nji-
hovi prilozi bili bitno različiti, pokazivao je sad
očinsku dobrohotnost prema mladiću.
— Onda, hoćete li me otpratiti komadić pu-
ta? — upita on.
Duroy odvrati:
— Vrlo rado, dragi majstore.
I oni krenuše silazeći sitnim koracima niz
bulevar Malecherbes.
Pariz bijaše gotovo pust te noći, te studene
noći, jedne od onih noći što se čine dubljima od
ostalih, za kojih su zvijezde više i za kojih se Čini
da uzduh širi svojim ledenim dahom nešto što
dolazi iza zviježđa.
U prvo vrijeme dva čovjeka i ne prozboriše.
Tad Duroy reče tek da nešto kaže:
— Taj gospodin Laroche-Mathieu se doima
pametno i jako učeno.
Stari pjesnik promrsi:
— Mislite li?
Mladić se iznenadi i pokoleba:

156
 — Odista; njega, uostalom, smatraju jednim
od najsposobnijih ljudi u Skupštini.
— Moguće. U kraljevstvu slijepaca i ćoravci
su kraljevi. Svi su ti ljudi, znate, osrednjih spo-
sobnosti, jer je njihov mozak stisnut između dva
zida — između novca i politike. Sve su to umiš-
ljenjakovići, dragi moj, s kojima ne možemo ni
0 čemu razgovarati, ni o čemu što se nama sviđa.
Njihova je inteligencija u osnovi muljevita, ili,
bolje rečeno, zađubrena kao Seina kod Asnieresa.
-4'Ah,' kako je teško naći čovjeka koji je široka
duha i koji vas podsjeća na one pune dahove s
pučine koje udišemo na morskoj brežini. Pozna-
vao sam nekoliko takvih, ali su oni mrtvi.
Norbert de Varenne je zborio zvonkim, ali
prigušenim glasom koji bi odjeknuo kroz noćnu
tišinu kad bi mu se oteo. Reklo bi se da je bio
razdražen i žalostan, obrvan onom žalosti što po-
nekad padne na dušu i zbog koje duša drhti kao
zemlja pod ledom.
On proslijedi:
— Uostalom, kao da je i važno je li netko
manje ili više genijalan, kad sve ionako mora
jednom završiti.
Ušutio je. Duroy, kome te večeri bijaše srce
puno veselja, osmjehnu se i reče:
— Danas na sve gledate mračno, dragi maj-
store.
— Uvijek tako gledam, sinko moj, a i vi ćete
za nekoliko godina gledati kao i ja. Život je brdo.
Dok se čovjek penje gleda vrhunac i ćuti se sret-
nim; ali kad stigne gore odjednom spazi padinu
1 kraj, koji se zove smrt. Uspinje se sporo, ali se
silazi brzo. U vašoj je dobi čovjek radostan. Nada

157
se koječemu, što se međutim nikad ne ostvari. U
mojoj se dobi ne očekuje više ništa . . . osim smrti.
Duroy se zasmija:
— Dođavola, od vaših me riječi podilaze
trnci.
Norbert de Varenne iznova preuze:
— Ne, vi me danas ne razumijete, ali ćete se
jednom sjetiti onoga što vam sad govorim.
Osvane jedan dan, znate, mnogo prije vre-
mena, dan kad je gotovo sa smijehom, kako se
kaže, jer čovjek u svemu što promatra vidi smrt.
Ah, vi čak ne razumijete ni tu riječ, ne razu-
mijete što znači smrt. U vašim godinama ona ne
znači ništa. U mojim je godinama stravična.
Jest, čovjek je shvati odjednom, a da ne zna
*ni zašto ni zbog čega, i tada sve u životu mijenja
obličje. Ja je već petnaest godina osjećam kako
me nagriza baš kao da je u meni neki glodavac.
Ćutio sam malo pomalo, mjesec po mjesec, sat
po sat, gdje me uništava kao ruševnu kuću. To-
liko me izobličila da ne poznajem sam sebe. Više
u meni i nema ništa od mene, od onoga veselo-
ga, svježeg i snažnog čovjeka kakav sam bio u
tridesetoj godini. Doživio sam da mi je obijelila
crnu kosu, i to kako znalački i opako sporo! Odu-
zela mi čvrstu kožu, mišice, zube, cijelo moje
negdašnje tijelo, ostavivši mi samo ojađenu dušu
koju će također doskora ugrabiti.
. . . Jest, smrvila me, prokletnica, polagano i
strašno, časak po časak, razorila mi tijelo. I sad
osjećam kako umirem u svemu što radim. Svakim
joj se korakom bližim, svaki pokret, svaki dah
požuruje njenu odvratnu rabotu. Disati, spavati,
piti, jesti, putovati, sanjati, sve što god radili,
znači umirati. Napokon, i živjeti znači umirati.

158
 Oh, pojmit ćete! Promislite li samo četvrt
sata, vidjet ćete je.
Što vi očekujete? Ljubav? Još nekoliko po-
Ijubaca, i postat ćete nemoćan.
A što onda? Novac? Što će vam? Da plaćate
žene? Je li to nešto? Da se prežderavate, odeb-
ljate i cijele noći urlate od napada uloga?
I što još preostaje? Slava? Čemu će vam ona
kad je ne možete ubrati u obliku ljubavi?
A što onda? Na kraju je opet smrt.
Ja je sad već vidim tako blizu da često po-
želim ispružiti ruku kako bih je odgurnuo. Pre-
krila je zemlju i ispunila uzduh. Svugdje je nala-
zim. Zgnječene životinjice na putu, lišće koje
opada, sijeda dlaka koju spazim u prijateljevoj
bradi, sve mi to kida srce i govori: »Evo je!«
Ona mi kvari sve što radim, sve što vidim,
što jedem i što pijem, sve što volim, mjesečinu,
sunčev izlazak, morsku pučinu, lijepe rijeke i
zrak Ijetnih večeri što je tako ugodan za udisanje.
Išao je polagano, malo zadihan, snatreći na-
glas, gotovo zaboravljajući da ga netko sluša.
I proslijedi:
— I nitko se nikad ne vraća, nikad. . . Ču-
vamo odljeve kipova, matrice koje uvijek iznova
otiskuju iste predmete; ali moje tijelo, moje lice,
moje misli, moje želje nikada neće uskrsnuti. A
svejedno će se roditi milijuni, milijarde bića ko-
jima će se nos, oči, čelo, obrazi i usta jedva za
koji kvadratni centimetar razlikovati od mojih i
koji će imati dušu kao i ja, a da se ja ipak neću
vratiti, a da, štoviše, nijedan dijelić u kome bi se
mene moglo poznati neće uskrsnuti u tim bez-
brojnim i različitim stvorenjima, toliko različi-
tim, iako malne potpuno istim.

159
 Za što da se uhvatimo? Kome da uputimo
očajnički zov? U što bismo mogli vjerovati?
Sve su vjere ograničene, odvratno glupe u
svojoj djetinjastoj poučnosti i svojim sebičnim
obećanjima.
Jedino je smrt pouzdana.
On zastade, uhvati Duroya za krajeve ovrat-
nika na ogrtaču i lagano prozbori:
— Mislite o svemu tome, mladiću, mislite o
tome cijele dane, mjesece i godine i doživjet ćete
život na drugi način. Pokušajte se tako osloboditi
svega što vas sputava, učinite taj nadljudski na-
por da još živ napustite vlastito tijelo, sve što vas
zanima, misli i cijelo svoje čovječanstvo, da biste
pogledali prijeko i shvatit ćete kako su beznačaj-
ne raspre romantičara i naturalista ili diskusije
o budžetu.
Krenu bržim korakom.
— A osjetit ćete i grozoviti jad očajnika.
Koprcat ćete se gubeći se i utapljajući u nesigur-
nosti. Zvat ćete »u pomoć« na sve strane i nitko
vam neće odgovoriti. Pružat ćete ruku, zazivat
ćete da vas izbave, vole, tješe, spase; a nitko neće
doći.
Zašto mi toliko patimo? Zato što smo zaci-
jelo rođeni da živimo više tjelesno a manje du-
hovno; ali, zbog toga što mislimo nastao je ne-
sklad između stupnja našega povećanog razuma i
neizmijenjenih životnih uvjeta.
Pogledajte prosječne ljude: ne snađu li ih ve-
like nedaće, oni su zadovoljni i ne pate zbog sve-
opće nesreće. Kao što je ni životinje ne osjećaju.
Opet zastade, porazmisli nekoliko časaka i
reče umorno i potišteno:

160
 — Ja sam propao čovjek. Nemam ni oca, ni
rnajke, ni brata, ni sestre, ni žene, ni djece, ni
boga.
I dometnu, pošto je malo pošutao:
— Imam samo stihove.
Zatim podiže glavu prema nebeskome svodu
na kojem blistaše blijedo lice uštapa i odrecitira:
I odgonetljaj tražim te teške pitalice
Crnim, praznim nebom gdje svjetlice je
blijedo lice.
Stigoše do mosta de la Concorde, šutke ga
prijeđoše i udariše pokraj Bourbonske palače.
Norbert de Varenne iznovice progovori:
— Oženite se, prijatelju moj, vi ne znate što
znači u mojoj dobi živjeti sam. Danas me samoća
ispunja groznom tjeskobom; ta samoća u stanu,
navečer kraj vatre. Onda mi se čini da sam sam
na zemlji, stravično sam, ali okružen nejasnim
opasnostima, koječim neznanim i užasnim; a pre-
grada što me dijeli od susjeda koga ne poznam
udaljuje me od njega koliko i od zvijezda koje
vidim kroz prozore. Spopada me neka vrsta groz-
nice, groznice od bola i straha, a mir odaje me
užasava. Kako je duboka i žalosna tišina sobe u
kojoj živi samac. Ta tišina ne obuhvaća samo ti-
jelo nego i dušu, a kad pokućstvo zapucketa,
streseš se do dna duše, jer se nikakvu zvuku ne
nadaš u tome sumornom stanu.
Još jednom zašutje pa dometnu:
— Kad čovjek ostari, ipak bi bilo lijepo ima-
ti djece.
Stigoše do polovice ulice de Bourgogne. Pjes-
nik zastade pred visokom kućom, pozvoni, ruko-
va se s Duroyom i reče mu:

161
 — Zaboravite, mladiću, cijelo ovo staračko
naklapanje i živite kako dolikuje vašim godina-
ma: zbogom!
I iščeznu u mrklu hodniku.
Duroy nastavi put zgrčena srca. Činilo mu se
kanda mu je netko pokazao jamu punu kostura,
neizbježnu jamu u koju jednoga dana mora pa-
sti. On promrmlja:
— Dođavola, u njega sigumo nije veselo. Ne
bih htio imati mjesto na balkonu odakle bih pro-
matrao smotru njegovih misli.
Ali kad zastađe da propusti neku namirisanu
ženu što je silazila iz kočije vraćajući se kući, on
pohlepno i duboko udahnu miris sporiša i peru-
nike što napuniše zrak. Srce mu se i pluća naglo
uzbibaše od nade i radosti i cijela ga ispUni sje-
ćanje na gospođu de Marelle koju će sutra opet
vidjeti. I
Sve mu se osmjehivalo, život je bio nježan
prema njemu. Kako je lijepo kad se nade ostva-
ruju.
Zaspa opijen i ustade rano kako bi se proše-
tao avenijom Boulogneske šume prije nego će
otići na sastanak.
Kako je vjetar skrenuo, vrijeme se obnoć
proljepšalo, pa je zrak bio mlak i sijalo je tra-
vanjsko sunce. Nezahodni posjetioci Boulogneske
šume bijahu izmiljeli toga jutra, primamljeni
privlačnošću vedroga i sunčanog neba.
Duroy lagano koračaše srčući čisti zrak, ugo-
dan kao proljetna poslastica. Prođe pored Sla-
voluka pobjede na Etoileu i udari velikom ave-
nijom, protivnom stranom od one kojom su jez-
dili jahači. Gledao je kako kasaju i galopiraju ti
muškarci i žene, bogataši iz višega društva, i je-

162
dva da im je sad i zavidio. Gotovo ih je sve znao
po imenu, znao je vrijednost njihovih imutaka i
njihov tajni život, jer je posao stvorio od njega
neku vrstu almanaha pariških uglednika i skan-
dala.
Prolazile vitke jahačice u odijelima od mrka
sukna, pripijenim uza struk, a iz njih izbijala oho-
lost i nepristupačnost koja je svojstvena mnogim
ženama na konju; i Duroya je zabavljalo da poti-
ho, kao što se u crkvi govore litanije, govori nji-
hova imena, titule i položaje ljubavnika, koje su
imale ili koje su im ljudi prišivali; i čak je po-
nekad, mjesto da kaže:
Barun de Tanquelet,
Knez de la Tour-Enguerrand,
promrmljao:
— Odsjek Lezbos,
Louise Michot iz Vaudevillea,
Rose Marquetin iz Opere.
Ta ga je igra silno zabavljala, kao da je ispod
ozbiljne vanjštine nazrijevao vječnu i korjenitu
ljudsku pokvarenost i kao da ga je to veselilo, uz-
buđivalo, tješilo.
Tad naglas izreče:
— Krdo licemjera! — i potraži pogledom one
jahače o kojima su kružile najmasnije pripovi-
jesti.
Vidje mnogo onih za koje se govorilo da va-
raju u igri i za koje su klubovi bili veliki izvor
sredstava, jedini i svakako sumnjivi izvor.
Drugi, veoma slavni, živjeli su, kako je bilo
poznato, isključivo od prihoda svojih žena; po-
neki opet, kako se tvrdilo, od prihoda svojih mi-
losnica. Mnogi su isplatili dugove (častan čin), a

163
da se nikad nije otkrilo otkud su nabavili potre-
ban novac (vrlo sumnjiva tajna). Vidje mnogo
novčara kojih je veliki imutak osnovan na krađi
i koje su svugdje primali, čak i u najuglednije
kuće, a vidje i tako uvažene ljude pred kojima su
obični građani skidali šešire, ali kojih bezočne
prijevare u velikim nacionalnim pothvatima nisu
predstavljale nikakvu tajnu za one što poznavahu
pozadinu društvenoga života.
Svi odreda, oni sa zaliscima i oni s brkovima,
doimali se nadmeno, imali ohol izraz na ustima,
drzak pogled.
Duroy se svejednako smijao ponavljajući:
— Divota, kakvo krdo nitkova, krdo razboj-
nika!
Tad promače otvorena, niska i krasna kočija
koju su u brzu kasu vukla dva vitka bijelca, uz-
vijorenih griva i repova i kojom je upravljala ma-
la plavuša, poznata kurtizana, iza koje sjeđahu
dva mala slugana. Duroy zastade u želji da po-
zdravi i zaplješće toj skorojevićki koju je ljubav
izdigla i koja je smjelo pokazivala na ovom šeta-
lištu i u vrijeme kad izjahuju aristrokratski lice-
mjeri nametljivu raskoš što ju je zaradila u po-
stelji. Možda je nejasno ćutio da među njima
dvoma ima nešto zajedničko i da će on uspjeti
jednako drskim sredstvima.
Vrati se polaganije, srca topla od zadovolj-
stva, i stiže nešto prije vremena pred vrata svoje
bivše ljubovce.
Ona ga dočeka pruživši mu usne kao da ni-
kakva prekida i nije bilo, i na nekoliko trenutaka
čak zaboravi na razboriti oprez kojim je u svome

164
stanu odbijala njegovo milovanje. Tad mu reče
ljubeći zakovrčene vrhove njegovih brčina:
— Znaš li, dragi moj, kakva me je neprilika
zadesila? Nadala sam se da ću provesti divan
medeni mjesec, a kad tamo muž će mi sjediti za
vratom punih šest sedmica; uzeo je dopust. Ali
ja ne želim biti šest sedmica bez tebe, pogotovu
poslije naše male svađe, pa sam ovako smislila.
Ti ćeš doći meni u ponedjeljak na večeru, a ja
sam mu već govorila o tebi. Predstavit ću mu te.
Duroy je oklijevao malo se zbunivši, jer još
nikada nije bio s čovjekom čiju je ženu imao.
Bojao se da će ga nešto izdati, kratka zbunjenost,
jedan pogled, bilo što. Brgljao je:
— Ne, radije se ne bih upoznao s tvojim
mužem.
Ona je navaljivala stojeći pred njim neobič-
no iznenađena i naivno bečila oči.
— Ma zašto? Kakva je to glupost? Ta to se
svakodnevno događa! Zaista nisam mislila da si
takav blesan.
On se uvrijedi:
— Dobro, neka bude, doći ću u ponedjeljak
na večeru.
Ona dometnu:
— Da ne bude upadljivo, pozvat ću i Fore-
stierove. Iako me ne veseli pozivati ljude kući.
Do ponedjeljka Duroy nije gotovo uopće mi-
slio na taj sastanak; ali kad se sad uspinjao stu-
bištem u kući gospođe de Marelle, osjetio je ne-
obično uzbuđenje, ne zato što mu se gadilo pri-
hvatiti ruku toga muža, piti njegovo vino i jesti
njegov kruh, već zbog toga što se bojao a da ni
sam nije znao čega.

165
 Uvedoše ga u salon i on stade čekati kao i
obično. Tad se otvoriše sobna vrata i on ugleda
visoka, bjelobrada čovjeka s odlikovanjem, do-
stojanstvena i uredna, koji mu pristupi pretjera-
no uljudno:
— Moja mi je žena često govorila o vama,
gospodine, i meni je osobito drago što se sad
upoznajem s vama.
Duroy mu priđe nastojeći da mu se na licu
pojavi izrazita srdačnost i on odviše krepko steg-
nu ruku koju mu je đomaćin bio pružio.
Gospodin de Marelle stavi kladicu u vatru i
priupita:
— Bavite li se već dugo novinarstvom?
Duroy odvrati:
— Tek nekoliko mjeseci.
— Ah, pa brzo ste napredovali.
— Jesam, prilično brzo; — i on stade koješta
pričati, ne misleći mnogo o onome što govori, is-
tresajući otrcane izričaje kojima se uvijek služe
ljudi koji se ne poznaju. Domalo se snađe i
okolnosti mu se učiniše zabavnima. Promatraše
ozbiljno i poštovanja dostojno lice gospodina de
Marella i, želeći najradije razvući usne u smijeh,
mišljaše: »Ja ti nabijam rogove, stari, nabijam ti
rogove.« I prožimalo ga neko skriveno, zlurado
zadovoljstvo, radost lopova koji je ukrao i na
koga se ne sumnja, podla i slatka radost. On od-
jednom poželi da se sprijatelji s tim čovjekom,
da stekne njegovo povjerenje, da mu može ispri-
čati tajne svoga života.
Gospođa de Marelle uđe naglo i, promotriv-
ši ih jednim jedinim nasmijanim i tajanstvenim
pogleđom, priđe Duroyu koji se pred mužom ne

166
usudi da joj poljubi ruku, kao što bi inače uvijek
učinio.
Ona bijaše mirna i vesela kao osoba što je
svemu vična, kojoj se, u njenoj prirodnoj i otvo-
renoj prepredenosti, taj susret čini prirodnim i
jednostavnim. Uđe Laurine i, kako ju je plašila
očeva prisutnost, pristupi Georgesu ozbiljnije ne-
go obično pružajuđi mu čelo na poljubac. Majka
joj dobaci:
— Onda, danas ga više ne zoveš Bel-Amijem.
A dijete pocrvenje, kao da se majka strašno
izbrbljala, kao da je iznijela nešto što se nije
smjelo reći, kao da je razotkrila skrivenu i po-
malo kažnjivu tajnu njena srca.
Kad stigoše Forestierovi, sve prenerazi Char-
lesovo obličje. Za sedam je dana grozno omršavio
i poblijedio, a i kašljao je neprestano. Usto on
pripomenu da idućeg četvrtka putuju u Cannes
na izričiti zahtjev liječnika.
Otišli su rano i Duroy kaza vrteći glavom:
— Čini mi se da je jednom nogom u grobu.
Neće on dugo.
Gospođa de Marelle prostodušno potvrdi:
— Oh, on je gotov! Taj je čovjek imao sreću
što je našao ženu kao što je njegova.
Duroy zapita:
— Pomaže li mu ona mnogo?
— Ona mu zapravo sve uradi. Ona je u sve
upućena, poznaje svakoga, a reklo bi se da se ni
s kim ne sastaje; postiže što hoće, kako hoće i
kad hoće. Oh, ona je mudra, spretna i smutljiva
da joj nema ravne. To je pravo blago za čovjeka
koji hoće da uspije.

167
 Georges prihvati:
— Sigurno će se brzo preudati?
Gospođa de Marelle otpovrnu:
— Hoće. Ne bih se čak čudila da već sada nije
bacila oko na nekoga . . . na kakva poslanika . . .
osim ako . . . on ne bude htio . . . jer . . . jer . . . bit
će možda velikih zapreka . . . moralnih . . . Napo-
kon, vidjet ćemo. Ne znam ništa.
Gospodin de Marelle progunđa lagano i ne-
strpljivo:
— Ti vječito naslućuješ koješta što se meni
ne sviđa. Ne petljajmo se nikada u tuđe poslove.
Vlastitom savješću treba upravljati. To bi moralo
biti pravilo za svakoga.
Duroy ode uznemirena srca i pune glave ne-
određenih nauma.
Sutradan posjeti Forestierove i zateče ih gdje
dovršavaju spremanje prtljage. Charles je ležao
na divanu, pretjerano teško predisao i ponavljao:
— Morao sam otputovati još prije mjesec
dana — a zatim je Duroyu dao cio niz savjeta za
rad u uredništvu, iako je sve bilo uređeno i dogo-
voreno s gospodinom Walterom.
— Onda, stari, do skora viđenja!
A kad ga gospođa Forestier isprati do vrata,
on joj veselo reče:
— Niste li zaboravili na naš savez? Mi smo
prijatelji i saveznici, je li? Dakle, ako mogu bilo
čime pomoći, ne oklijevajte nimalo. Brzojav ili
pismo, i ja sam vam na usluzi.
Ona promrsi:
— Hvala, neću zaboraviti.

168
 A njeno oko mu takođe dobaci: »Hvala«, ali
još potpunije i umilnije.
Kad je Duroy silazio niz stube susrete gos-
podina de Vaudreca koga je već jednom vidio
kod nje i koji se polako uspinjao. Činilo se da je
grof žalostan — možda zbog tog odlaska?
Hoteći se pokazati uglađenim čovjekom, no-
vinar ga usrdno pozdravi.
Gospodin mu uljudno, ali pomalo oholo ot-
pozdravi.
Bračni par Forestier otputova u četvrtak na-
večer.

169
 VII
Charlesovo je odsuće povećalo Duroyovu
važnost u uredništvu »Francuskoga života«. Pot-
pisa nekoliko uvodnika, potpisujući istodobno i
svoju dnevnu kroniku, jer je šef htio da svatko
snosi odgovornost za svoje priloge. Bilo je neko-
liko polemika iz kojih se duhovito ispetljao; i
njegove su ga neprekidne veze s državnicima ma-
lo pomalo osposobljavale da i sam postane okre-
tan i oštrouman politički urednik.
Na obzorju mu se ispriječio samo jedan ob-
lačak. Stvarale su ga male opozicione novine koje
su ga neprestano napadale, ili koje su, bolje re-
čeno, napadale u njemu urednika dnevne kronike
»Francuskoga života«, izmišljene dnevne kronike
gospodina Waltera, kako je pisao anonimni su-
radnik tih novina što su se zvale »Pero«. Svaki je
dan tu bilo zlobe, zajedljivih primjedbi i sva-
kovrsnih podvala.
Jacquel Rival reče jednoga dana Duroyu:
— Baš ste strpljivi.
On promuca:

170
 — A što možete, nema otvorena napada na
mene.
Međutim, kad jednoga popodneva uđe u u-
redničku sobu, Boisrenard mu pruži novi broj
»Pera«:
— Pogledajte, opet ima neugodna bilješka
protiv vas.
— Gle, a u povodu čega?
— Ni zbog čega, zbog neke gospođe Aubert
koju je uhitio agent za javni moral.
Georges uze novine koje mu pružiše i pročita
pod naslovom »Duroy se zabavlja«1:
»Čuveni reporter ,Francuskoga života’ nam
danas saopćava da gospođa Aubert koju je, kako
smo objavili, uhitio agent mrskog odreda za jav-
ni moral, postoji samo u našoj uobrazilji. Ipak,
dotična osoba stanuje u ulici de l'ficureuil broj
18 na Montmartreu. Mi, međutim, dobro shvaća-
mo kakav interes ili kakve interese mogu imati
agenti Walterove banke da podržavaju agente po-
licijskoga prefekta koji dopušta njihovo trgova-
nje. Što se tiče spomenutoga reportera, bilo bi
bolje da nam saopći neku od onih sjajnih, senza-
cionalnih vijesti koje su samo njemu poznate:
vijesti o nečijoj smrti koje se sutradan poriču,
vijesti o bitkama kojih nije bilo, izvještaj o krup-
nim riječima što ih izgovoriše vladari koji ništa
nisu izjavili, napokon sve one obavijesti što tvore
»Walterovu dobit« ili opet neku malu tajnu o ve-
černjim prijemima kod žena na glasu, ili hvalo-
spjeve o pojedinim proizvodima što su neiscrpni
izvor prihođa nekih naših kolega.«

1 U francuskom: D u r o y s ’ a m use. Prema naslovu Hu-

goove drame L e R o i s ’ a m u se (kralj se zabavlja).

171
 Mladić se više zbuni nego što se razjari shva-
tivši jedino da se tu radi o nečemu vrlo neugod-
nom po nj.
Boisrenard preuze:
— Tko vam je dao tu vijest?
Duroy razmišljaše ne sjećajući se više. Tad
mu odjednom sinu u sjećanju:
— Ah, jest, Saint-Potin.
Tad prečita pasus iz »Pera« i naglo pocrvenje
raspalivši se zbog optužbe da prima mito.
Povika:
— Zar oni tvrde da sam ja plaćen zato što....
Boisrenard ga prekine:
— Bome je tako. To je neugodno za vas.
Gazda strogo pazi na to. To se u dnevnoj kronici
može često dogoditi. . .
Baš tada uđe Saint-Potin. Duroy mu pritrča:
— Jeste li pročitali bilješku u »Peru«?
— Jesam, i dolazim ravno od gospođe Aubert.
Ona zaista postoji, ali nije bila uhićena. Ta gla-
sina nema nikakve osnove.
Tada Duroy pojuri šefu koji ga dočeka pone-
što suzdržljivo i sumnjičava pogleda. Kad sasluša
o čemu je riječ, gospodin Walter odvrati:
— Otiđite osobno do te gospođe i opovrgnite
glasine na takav način da se više ne piše ništa
slično protiv vas. Mislim na posljedice. Vrlo je
nezgodno za novine, za mene i za vas. U novina-
ra se, kao ni u Cezarovu ženu, ne smije sumnjati.
Duroy uđe u fijaker, povevši sa sobom Saint-
-Potina kao vodiča, i podviknu kočijašu:
— Ulica de l'ficureuil broj 18 na Montmar-
tru.

172
 Bila je to visoka kuća u kojoj se trebalo us-
peti na šesti kat. Otvori im starica u vunenom
oplećku:
— Što opet oćete od mene? — izreče ona
ugledavši Saint-Potina.
On odvrati:
— Doveo sam ovoga gospodina, policijskog
inspektora, koji bi htio potanko saznati vaš slu-
čaj.
Tad ih ona uvede kazujući:
— Posle vas došla još dva za neke novine,
opće ne znam koje. — A zatim će obraćajući se
Duroyu: — Ondak, ovaj gospodin bi htjeo znat?
— Jest. Jeli vas uhapsio neki agent za javni
moral?
Ona odiže ruke:
— Nikad u životu, moj dobar gospodine, ni-
kad u životu. Evo, kako je bilo. Imam ja mesara
koji dobro poslužuje, ali krivo važe. Viđela sam
to često pa sam šutjela, ali kad sam iskala dvije
funte rebarca, jerbo će mi doći kćerka i zet, vidim
ja da mi on odvaguje neke kosti pride, kosti od
rebarca, istina, ali ne od onih mojih. Mogla bi
napravit od njih ragu, to je opet istina, ali kad
išćem rebarca, neću ondak pride od drugih kosti.
Daklem, ja odbijam, a on me okrsti da sam stara
cicija, a ja uzvratim da je on stari lupež; ukrat-
ko, riječ po riječ, i tako smo se zakvačili da se
pred mesnicom skupilo preko sto ljudi, pa se udri
smijat, udri smijat! Dok ti to ne privuče nekakva
redara i on nas pozove da se objasnimo na poli-
ciji. Pa smo bili onđe i oboje nas poćerali. Sad ja
drugdi uzimam meso i čak ne prolazim opće kraj
vrata da se ne bi pograbili.
Ona ušuta. Duroy upita:

173
 — Je li to sve?
— To je cijela istina, dragi moj gospodine,
— i ponudivši mu čašicu likera od ribizla koju
on ne htjede ispiti, starica usrdno zamoli da se
u izvještaju navede kako mesar krivo važe.
Po povratku u uredništvo Duroy sastavi od-
govor.
»Neko me anonimno piskaralo iz »Pera«, iš-
čupavši samo sebi jedno pero, pokušava izazvati
u povodu neke starice koju je tobože uhapsio neki
agent za javni moral, a što ja poričem. Osobno
sam obišao gospođu Aubert koja ima najmanje
šezdeset godina i ona mi je podrobno ispripovi-
jedila kako se posvadila s mesarom oko vaganja
rebarca, zbog čega je moralo doći do objašnjenja
pred policijskim komesarom.
To je cijela istina.
Što se tiče drugih podvala suradnika »Pera«,
ja ih s prezirom odbacujem. Ne odgovara se, uo-
stalom, na takve riječi kad se objavljuju bez
potpisa.
Georges Duroy.«
Gospodin Walter i Jacques Rival, koji baš
prispjedoše, smatrahu da je bilješka dostatna, i
bi odlučeno da iziđe već istoga dana, ispod dnev-
ne kronike.
Duroy se rano vratio kući, malo nemiran i
malo uzrujan. Što li će onaj odgovoriti? I tko je
to? Čemu taj grubi napad? Kako je naprasita no-
vinarska priroda, ova bi glupost mogla loše, ve-
oma loše svršiti. Spavao je slabo.
Kad sutra pročita svoju bilješku u novina-
ma, učini mu se da je ovako odštampana mnogo
oštrija nego što bijaše u rukopisu. Mogao je, ka-
ko mu se činilo, ublažiti neke izraze.

174
 Cio je dan bio u groznici, a i naredne je noći
loše spavao. Ustade već u rasvitak kako bi kupio
primjerak »Pera« koji će mu sigurno uzvratiti na
njegov odgovor.
Opet bješe zahladnjelo; uhvatio se čvrst led.
Vodojaže, zatečene još dok su tekle, pružile se
kraj pločnika kao dvije ledene vrpce.
Novine još nisu stigle prodavačima i Duroy
se sjeti onoga dana kad je izišao njegov prvi čla-
nak: »Uspomene afričkoga strijelca«. Ruke mu i
noge utrnule i boljele ga, a osobito u vršcima
prsta; i on se uze trčati oko staklena kioska iz
kojega su, od prodavačice što je čučala na grija-
lici za noge, virili kroz prozorčić jedino nos i
obrazi pod vunenom kapuljačom.
Napokon raznosač novina gurnu očekivani
svežanj kroz otvoreno okance i gospa pruži Du-
royu rastvoreno »Pero«. Hitrim pogledom potraži
svoje ime, ali isprva ništa ne zapazi. Već odahnu
kadli ugleda bilješku između dvije crte:
»Gospodin Duroy iz Francuskoga života nas
demantira; i demantirajući laže. Ipak priznaje da
postoji neka žena po imenu Aubert i da ju je neki
agent odveo na policiju. Treba još, dakle, dodati
samo tri riječi: »za javni moral« iza riječi agent,
i sve se poklapa.
Ali je savjest nekih novinara na razini njiho-
ve nadarenosti.
Ovime se potpisujem: Louis Langremont.«
Tu Georgesu silno zakuca srce i on se vrati
kući da se presvuče ne znajući pravo što radi.
Prema tome, uvrijedili su ga, i to na takav način
da više nema kolebanja. A zašto? Ni za što. Zbog
neke starice što se zavadila s mesarom.

175
 Odjene se brzo i pođe gospodinu Walteru,
iako bijaše jedva osam sati izjutra.
Gospodin Walter, koji je već bio ustao, čitaše
»Pero«.
— Onda — izreče on ozbiljna lica pošto je
ugledao Duroya — ne možete valjda ustuknuti?
Mladić ništa ne odvrati. Direktor preuze:
— Potražite odmah Rivala koji će vas za-
stupati.
Duroy promrsi nekoliko nejasnih riječi i
uputi se kroničaru koji je još spavao. Na zvuk
zvonca on skoči iz kreveta i, pročitavši bilješku,
reče:
— Dovraga, treba se prihvatiti posla. Na ko-
ga računate kao drugoga svjedoka?
— Pa ne znam.
— Boisrenard? Što mislite o njem?
— Dobro, neka bude Boisrenard.
— Mačujete li dobro?
— Uopće ne mačujem.
— Ah, dođavola! A kakvi ste u pištolju?
— Ponekad strijeljam.
— Dobro. Vi ćete vježbati dok se ja budem
brinuo za sve ostalo. Pričekajte časak.
Uđe u umivaonicu i domalo se vrati opran,
obrijan, dotjeran.
— Pođite sa mnom — reče.
Stanovao je u prizemlju male zgrade i odvede
Duroya u podrum, golemi podrum što bje pretvo-
ren u streljanu i mačevaonicu i na kojem svi uli-
čni otvori bjehu zabrtvljeni.
Pošto je bio upalio niz plinskih svjetiljki što
se protezahu do kraja druge konobice gdje sta-
jaše željezni lik čovjeka obojen u crveno i plavo,
on stavi na sto dva para pištolja novoga tipa koji

176
su se punili odostraga i otpoče zapovijedati od-
sječnim glasom, kao da su na dvoboju.
— Spreman? Pali!. . . Jedan, dva, tri!
Duroy se srvano pokoravao, dizao ruku, ni-
šanio, pucao, i kako je često pogađao lutku po-
sred trbuha, jer je u djetinjstvu često starom
očevom konjaničkom kuburom ubijao ptice u
dvorištu, Jacques Rival bi zadovoljno izjavljivao:
— Dobro, vrlo dobro, vrlo d obro. . . ići će
vam, ići će vam.
I onda ga ostavi:
— Pucajte ovako do podneva. Evo vam me-
taka, ne treba da ih žalite. Doći ću po vas da vas
odvedem na ručak i da vas obavijestim.
I on iziđe.
Kad ostade sam, Duroy ispali još nekoliko
hitaca a tad sjede i uze premišljati.
Kako je sve to bilo glupo! Šta se može time
dokazati? Zar lupež poslije dvoboja nije više isto
toliki lupež? Šta postiže uvrijeđena poštenjačina
stavi li na kocku svoj život, u borbi s nekim nit-
kovom? I misli mu lutahu po tami dok se prisje-
ćao onoga što je Norbert de Varenne rekao o bi-
jedi čovječjega duha, o sićušnosti njegovih ideja
i njegovih poslova, o besmislenosti njegova mo-
rala!
I on naglas izreče:
— Nebesa, baš ima pravo!
Tad osjeti da je ožednio i začuvši iza sebe
kako voda kaplje, spazi prskalicu te joj priđe da
se napije ispod mlaznice. I opet se zaveze u mi-
sli. Bijaše tužno u tome podrumu, tužno kao u
grobnici. Daleko i potmulo dmdanje kočije bilo
je nalik na gromot oluje u daljini. Koliko bi sati
moglo biti? Vrijeme je ovdje prolazilo kao što

177
zacijelo prolazi na dnu tamnice, i ništa ga ne po-
kazuje, ništa ga ne označava, osim dolaska tam-
ničara koji donosi jelo. Čekao je dugo, dugo.
Onda odjednom začuje korake, glasove, po-
novo iskrsnu Jacques Rival u pratnji Boisrenar-
da. On povika tek što spazi Duroya:
— Uredio sam!
Mladić pomisli da je cio slučaj okončan ne-
kom pismenom isprikom; odlane mu u srcu i on
promuca:
— Ah . . . hvala!
Kroničar proslijedi:
— Taj je Langremont odrešit, prihvatio je
vaše uvjete. Dvadeset i pet koraka, jedan metak
na komandu, pištolj se diže. Ruka je mnogo si-
gurnija ovako nego kad ga se spušta. Evo, Boisre-
nard, pogledajte ono o čemu sam govorio.
I, dohvativši oružje, poče pucati, pokazujući
kako je lakše ciljati po pravcu ako se ruka diže.
Zatim reče:
— Hajdemo sada ručati, već je prošlo podne.
I svratiše u obližnju gostionicu. Duroy goto-
vo uopće nije govorio. Jeo je, kako ne bi pomi-
slili da se boji, a popodne je otpratio Boisrenar-
da u uredništvo i obavio svoj posao rastreseno i
makinalno. Smatrali su ga odvažnim.
Jacques Rival svrati oko sredine popodneva
da se oprosti; dogovoriše se da će njegovi sekun-
danti doći po nj s landauom u sedam sati izjutra,
da bi se odvezli u Vesinetsku šumu gdje će se odr-
žati dvoboj.
Sve je to bilo iznenada udešeno, a da on nije
u tome ni sudjelovao, da nije rekao ni riječi, da
nije dao svoje mišljenje, da nije ni pristao ni od-

178
bio, i to tako brzo da je bio smeten, izbezumljen,
gotovo ne shvaćajući šta se događa.
Vratio se kući oko devet sati uvečer, pošto
je povečerao s Boisrenardom koji ga nije cio dan
napuštao u znak da mu je privržen.
Kad ostade sam, ushoda se po sobi nekoliko
časaka krupnim i hitrim koracima. Bijaše previše
uzbuđen da bi mogao o bilo čemu razmišljati.
Jedna mu je jedina pomisao ispunjala mozak:
»Sutra je dvoboj«, a ta je pomisao budila u nje-
mu samo jedan jedini nejasni i snažni osjećaj.
On je bio vojnik, pucao na Arape, ne izlažući
istina, sebe velikoj opasnosti, gotovo kao što se
u lovu puca na veprove.
Uzeto jedno s drugim, učinio je što je morao
učiniti. Pokazao je da je onakav kakav je morao
biti. Govorit će se o tome, povlađivat će mu, če-
stitat će mu. Tad izreče naglas kao što se govori
za velikih duševnih potresa: »Kakva je životinja
taj čovjek!«
Sjede i uze razmišljati. Bacio je na stolić pro-
tivnikovu posjetnicu koju mu je uručio Rival, da
bi imao njegovu adresu. Pročita je još jednom kao
što ju je u tijeku dana već bio dvadeset puta pro-
čitao. Louis Langremont, ulica Montmartre 176.
Ništa više.
Proučavao je taj skup slova što su mu se či-
nila tajnovitima, punim opasna smisla. »Louis
Langremont«, tko li je taj čovjek? Koliko mu je
godina? Kakva je stasa? Kakvo mu je lice? Nije
li grozno da neki stranac, neznanac, ovako uzbuni
naš život, odjednom, bez razloga, iz čista hira,
zbog neke starice što se zavadila s mesarom.
On još jednom naglas ponovi: »Kakva živo-
tinja!«

179
 I nepomično sjeđaše, motreći i piljeći sveje-
dnako u posjetnicu. U njemu se dizao bijes pro-
tiv toga komadića papira, bijes pun mržnje u
koji se uvlačio neki čudan osjećaj nelagode. Ka-
ko je bila glupa ta zgoda! Uze nožice za nokte
koje su tu ležale i zabode ih posred odštampana
imena, kao što bi nekoga proburazio.
Znači da će se tući na dvoboju, i to tući iz
pištolja? Zašto nije izabrao mačeve? Izvukao bi
se s ubodom u ruku ili u šaku, dok se s pišto-
ljem nikad ne zna kakve sve posljedice mogu
biti.
Reče:
— Dosta, treba biti hrabar.
Zadrhta kad začu svoj glas i ogleda se uoko-
lo. Počeo je osjećati da je uzrujan. Popi čašu
vode i legne.
Tek što se nađe u postelji, udunu svjetiljku
i zatvori oči.
U posteljini mu je bilo jako vruće, iako u
sobi bijaše vrlo hladno, ali nije uspijevao da usne.
Vrtio se i prevrtao, pet minuta ležao na leđima,
zatim se okrenuo na lijevi bok, pa se onda obr-
nuo na desni.
Opet je bio žedan. Ustade da bi se napio, a
tada ga nova pomisao uznemiri: »Bojim li se ja
to?«
Zašto bi njegovo srce ludo zaigralo na svaki
poznati šum u sobi? Prenuo bi se kad bi, prije
nego li će otkucati zidna ura, zaškripala u njoj
opruga; i toliko bi mu ponestalo daha da bi mo-
rao zinuti i nekoliko časaka predisati.
I on stade filozofski razmišljati o toj moguć-
nosti: »Bojim li se ja?«

180
 Zacijelo se ne boji, jer je namjeravao da tje-
ra do kraja, jer je sasvim čvrsto odlučio da će ići
na dvoboj, da neće zadrhtati. Ali je osjećao tako
silno uzbuđenje da je sam sebe pitao: »Može li
se čovjek bojati i protiv svoje volje?« I obuze
ga ta sumnja, taj nemir, ta strava! Šta će se do-
goditi ako ga srva neka sila jača od njegove volje,
nadmoćna i neodoljiva?« Doista, šta bi se moglo
dogoditi?
On će svakako izići na dvoboj, jer je htio da
ide. Ali ako zadršće? Ako se onesvijesti? I stade
misliti o svome položaju, o svom ugledu, svojoj
budućnosti.
I odjednom osjeti neobičnu potrebu da usta-
ne i da se pogleda u zrcalu. Ponovo užeže svijeću.
Kad spazi odraz svoga lica na uglačanu staklu,
jedva se poznade i učini mu se da se nikad nije
vidio. Oči mu došle goleme, a bijaše blijed, odista
bijaše blijed, vrlo blijed.
Odjednom jedna misao uleti u nj poput ku-
gle: »Sutra u ovo doba bit ću možda mrtav«. I
srce mu počne pomamno udarati.
Okrenu se prema ležaju i jasno zamisli sebe
gdje leži opružen u toj istoj posteljini s koje je
maloprije ustao. Imao je upalo lice kao svi mrt-
vaci i bljedilo ruku koje se više neće micati.
Tu se uplaŠi svoje postelje, pa da je ne bi
više gledao, otvori prozor i zagleda se napolje.
Ledena ga je studen ujedala po tijelu od gla-
ve do pete i on zadihano ustuknu.
Pade mu na um da naloži vatru. Lagano ju
je poticao, ne okrećući se. Ruke bi mu malko za-
drhtale u nekoj živčanoj tresavici kad bi se do-
takle predmeta. U glavi mu se mutilo. Njegove
uskovitlane, razbijene misli postajale su neuhvat-

181
ljive, bolne. Neko mu pijanstvo osvajalo mozak
kao da je popio.
I neprestano se pitaše: »Šta ću učiniti? Šta
će biti od mene?«
Ponovo poče hodati ponavljajući neprekidno
i makinalno: »Treba da budem odlučan, jako od-
lučan!«
Tad pomisli: »Pisat ću roditeljima za slučaj
da dođe do nesreće!«
Ponovo sjede, uze svezak listovnoga papira,
napisa: »Dragi moj tata, draga moja mama . . .
Tad mu se ti izrazi učiniše previše prisni u
ovako tragičnoj prilici. Razdera prvi list i otpo-
če iznova: »Dragi moj oče, draga moja majko, u
praskozorje ću se tući na dvoboju, i kako se mo-
že dogoditi da ...«
Ne usudi se dopisati ostatka i, stresavši se,
ustade. Sad ga je ta misao tištala. Tući će se na
dvoboju? Više ne može to izbjeći. Šta li se to
događalo u njemu? Htio je da se tuče; čvrsto se
držao te nakane i te odluke; i činilo mu se, uspr-
kos svim naporima njegove volje, da čak neće
moći zadržati dovoljno snage da ode do mjesta
gdje će se dvoboj održati.
Od vremena do vremena bi mu se zubi u usti-
ma sudarali, coknuvši kratko i odsječno; a on se
pitaše: »Je li se moj protivnik već tukao? Je li
se bavio gađanjem? Je li poznat kao takav? Je li
ugledan?« Nije nikad čuo da se negdje spominje
njegovo ime. A, ipak, da taj čovjek nije vrstan
strijelac iz pištolja, ne bi pristao onako bez krz-
manja i bez riječi na to opasno oružje.
Tad Duroy zamisli njihov okršaj, svoje vla-
stito ponašanje i protivnikovo držanje. Napinjao
je mozak kako bi dočarao i najmanje pojedinosti

182
borbe; i odjedared ugleda pred sobom crnu du-
boku rupicu u cijevi odakle će izletjeti tane.
I iznenada ga obuze nastup strašna očaja. Ci-
jelo mu je tijelo podrhtavalo, jer su kroza nj pro-
lazili isprekidani trzaji. Stisnu zube da ne poviče,
boreći se s pomamnom željom da se valja po po-
du, da nešto kida, da grize. Uto spazi čašu na ka-
minu i sjeti se da u ormaru ima malne cijelu li-
tru rakije; zadržao je vojničku naviku da svako
jutro popije po jednu natašte.
Zgrabi bocu i velikim, pohlepnim gutljajima
stade piti izravno iz groca. I odujmi je istom kad
mu ponestade daha. Ispio je trećinu.
Vrelina, nalik na plamen, opeče mu želudac,
razli mu se po udovima, okrijepi mu duh, omam-
ljujući ga.
Pomisli: »Evo pravoga sredstva.« I budući da
je sad osjećao kako mu gori koža ponovno otvori
prozor.
Rađao se tihi i studeni dan. Gore se činilo
da zvijezde umiru u dnu obasjana svoda, a u du-
bokome željezničkom usjeku blijedjeli su zeleni,
crveni i bijeli signali.
Prve su lokomotive izlazile iz spremišta i zviž-
deći odlazile po prve vlakove. Druge su u daljini
ispuštale piskave i neumorne zovove i to njihovo
klikatnje pri buđenju bijaše isto kao i u pijevaca
sa sela.
Duroy mišljaše: »Možda sve ono neću više
vidjeti.« Ali kad osjeti da će se opet raznježiti
nad samim sobom, oštro se tome odupre: »Dosta,
ni na šta ne smijem misliti sve do početka dvo-
boja i to je jedini način da budem hrabar.«

183
 I poče se spremati. Dok se brijao preživje još
jedan časak malodušnosti pomislivši da to možda
posljednji put gleda svoje lice.
Popi još jedan gutljaj rakije i sasvim se
obuče.
Idući sat je mučno prolazio. Hodao je gore-
-dolje, nastojeći zapravo da smiri duh. Kad začu
kucanje na vratima, gotovo se sruši nauznak od
silnog uzbuđenja. Bijahu to svjedoci. Već!
Bili su umotani u bunde. Rukovavši se sa
svojim štićenikom, Rival dobaci:
— Steglo je kao u Sibiru. — Zatim će upi-
tati: — Kako ste?
— Sasvim dobro.
— Mirni ste?
— Sasvim miran.
— Dobro, bit će sve u redu. Jeste li štogod
pili i jeli?
— Jesam, ništa mi ne treba.
Boisrenard je za ovu priliku nosio neko stra-
no, zelenožuto odlikovanje koje Duroy nikad ni-
je na njemu vidio.
Siđoše. Neki ih je gospodin čekao u lanđauu.
Rival ga predstavi:
— Doktor Le Brument.
Duroy mu pruži ruku protisnuvši:
— Hvala vam, — i htjede sjesti na prednje
sjediŠte, ali sjede na nešto tvrdo od čega se odbi
kao da je to bila opruga. A bila je to kutija s
pištoljima.
Rival ponavljaše:
— Ne valja! Otraga moraju borac i liječnik,
otraga!
Duroy napokon shvati i sruči se kraj doktora.

184
 Uspeše se sad i oba sekundanta, i kočijaš po-
tjera konje. On je znao kamo ih mora odvesti.
Ali je kutija s pištoljima smetala svima, a
osobito Duroyu koji bi najviše volio da je ne vidi.
Pokušaše je staviti iza naslona; žuljala je križa;
zatim je ostaviše između Rivala i Boisrenarda;
neprestano je padala. Napokon je gurnuše pod
noge.
Razgovor je zapinjao, iako je liječnik pričao
šale. Uzvraćao je jedino Rival. Duroy je želio po-
kazati prisutnost duha, ali se bojao da ne izgubi
nit misli i pokaže svoj duševni nemir; a progonila
ga je mučna strepnja da će poČeti drhtati.
Kočija se ubrzo obrete sred polja. Bijaše oko
devet sati. Bilo je to jedno od onih oštrih zimskih
jutara, kad je cijela priroda blistava, krta i tvrda
kao kristal. Drveće, prekriveno injem, kao da se
ledeno znojilo; zemlja zvonila pod nogom; suhi
zrak daleko odnosio i najmanji šum; modro nebo
se činilo blještavo kao zrcalo, a sjajno sunce, i
samo hladno, promicalo uzduhom i obasjavalo
smrznuti svijet sunčanicama koje ne griju.
Rival kazivaše Duroyu:
— Pištolje sam uzeo kod Gastine-Renettea.
Osobno ih je napunio. Kutija je zapečaćena. Uo-
stalom, kockom ćemo izabrati između naših i pro-
tivničkih pištolja.
Duroy otpovrnu nesvjesno:
— Hvala vam.
Zatim mu Rival dade podrobne upute, jer
mu je bilo stalo da njegov štićenik ne počini ni-
kakve greške. Na svaku se pojedinost više puta
navraćao:
— Kad zapitamo: »Jeste li spremni, gospo-
do?«, odgovorit ćete gromko: »Jesam«. Kad pad-

185
ne komanda: »Pali!«, dignut ćete brzo ruku i opa-
liti prije nego se izbroji tri.
I Duroy u sebi ponavljaše: »Kad padne ko-
manda ,pali’, dignut ću ruku . . . kad padne ko-
manda ,pali’, dignut ću ruku, kad padne komanda
,pali’, dignut ću ruku.
Učio je to kao što djeca uče zadaće, sit se
namrmljavši da bi mu se urezalo u pamet:
»Kad padne komanda ,pali’, dignut ću ruku«.
Landau uljeze u šumu, skrenuše u drvored
zdesna, a onda ponovno udesno. Rival naglo otvo-
ri vrata da bi doviknuo kočijašu:
— Ovuda, onom stazom.
I kočija krenu kolomijom između dva česti-
ka, gdje podrhtavaše otpalo lišće obrubljeno le-
denim porubom.
Duroy je svejednako mrmonjio:
— Kad padne komanda »pali« dignut ću ru-
ku. — I mislio je, kako bi neka neprilika s ko-
lima mogla sve popraviti. Oh, kad bi se bar ko-
jom srećom prevrnuli! Kad bi bar slomio no-
gu!...
Ali on spazi u dnu proplanka drugu kočiju,
koja je već bila stala, i četiri gospodina koji su
cupkali da bi zagrijali noge, i on morade otvoriti
usta, koliko mu je bilo ponestalo daha.
Prvo iziđoše sekundanti, onda Iiječnik, pa bo-
rac. Rival je uzeo kutiju s pištoljima i pošao s
Boisrenardom u susret dvojici neznanaca koji su
dolazili prema njima. Duroy vidje kako se pro-
pisno pozdraviše i zajednički pođoše proplankom
gledajući čas u zemlju čas po drveću, kao da
traže nešto što bi moglo pasti ili odletjeti. Za-
tim odbrojiše koračaje i na jedvite jade zabiše
dva štapa u smrznutu zemlju. Poslije toga se oku-

186
piše i počeše izvoditi pokrete kao u igri pismo
ili glava, podobno djeci koja se zabavljaju.
Doktor Le Brument zapita Duroya:
— Osjećate li se dobro? Ne treba li vam što-
god?
— Ništa mi ne treba, hvala.
Činilo mu se da je poludio, da spava, da sa-
nja, da se zgodilo nešto neprirodno i obrvalo ga.
Je li se bojao? Možda? Ali on to nije znao.
Sve se oko njega bilo promijenilo.
Jacques Rival se vrati i šapatom mu zađo-
voljno priopći:
— Sve je spremno. Poslužila nas je sreća s
pištoljima.
A Duroyu je to bilo sasvim svejedno.
Skinuše mu ogrtač. Prepustio se. Opipaše mu
džepove na redingotu kako bi se uvjerili da nema
nikakvih papira ili lisnicu, što bi ga moglo za-
štititi.
Ponavljaše u sebi kao molitvu: »Kad padne
komanda ,pali’, dignut ću ruku.«
I odvedoše ga do jednog od ona dva štapa
utaknuta u zemlju i dadoše mu njegov pištolj.
Tada spazi kako sučelice njemu, sasvim blizu,
stoji neki mali, ćelavi trbonja u naočarima. Bija-
še to njegov protivnik.
Vidio ga je jako dobro, ali nije mislio ni na
šta osim na ovo: »Kad padne komanda ,pali’, dig-
nut ću ruku.«
Neki glas odjeknu kroz duboki muk u zraku,
glas koji je, reklo bi se, dolazio iz velike daljine,
i zapita:
— Jeste li spremni, gospodo?
Georges viknu:
— Jesam.

187
 Na to isti glas zapovjedi:
— Pali! . . .
On više nije slušao, nije ništa primjećivao,
ničega nije bio svjestan, i samo je osjećao kako
diže ruke i svom snagom povlači obarač.
I ništa nije čuo.
Ali u isti čas primijeti malo dima ispred ci-
jevi svoga pištolja; a kako je čovjek sučelice nje-
mu i dalje stajao, svejednako u istom stavu, on
spazi sličan bijeli oblačić što se izdizao vrh glave
njegova protivnika.
Obojica bjehu opalili. Svršeno je.
Sekundanti ga i liječnik dotakoše, prepipaše,
raskopčaše mu odijelo, zabrinuto ga pitajući:
— Niste li ranjeni?
On nasumce odvrati:
— Mislim da nisam.
Langremont je također bio neozlijeđen kao i
njegov izazivač, a Jacques Rival nezadovoljnim
glasom promrsi:
— S tim je prokletim pištoljem uvijek tako,
ili se ljudi promaše ili se ubiju. Kakvo odurno
oružje!
Duroy se nije uopće micao, ukipivši se od
iznenađenja i radosti: »Svršeno je!« Morali su
mu oduzeti oružje, koje je još stezao u šaci. Ći-
nilo mu se sad da bi se mogao pobiti s cijelim
svijetom. Svršeno je. Kakve li sreće! I osjećao
se odjednom tako smion da bi mogao izazvati bilo
koga.
Svi sekundanti se porazgovoriše nekoliko mi-
nuta, uglavivši sastanak istoga dana kako bi sa-
stavili zapisnik, a potom se pcpeše u kočiju, a
kočijaš, koji se smijao sa sjedišta, potjera konje
pucketajući bičem.

188
 Sva četvorica poručaše na bulevaru razgova-
rajući o događaju. Duroy je pričao o svojim doj-
movima.
— Ništa to nije bilo za me, baš ništa. Uosta-
lom, vi ste morali primijetiti?
Rival odgovori:
— Jest, dobro ste se držali.
Kad zapisnik bje sastavljen, pokazaše ga Du-
royu da bi ga objavio u dnevnoj kronici. On se
začudi kad pročita da je izmijenio dva metka s
gospodinom Louisom Langremontom i, malo se
uznemirivši, obrati se Rivalu:
— Ali mi smo ispalili samo jedan metak.
Rival se osmjehnu:
— Točno, jedan metak . . . svaki po jedan me-
tak . . . u svemu dva metka.
A kako se Duroyu to objašnjenje učini isprav-
nim, nije više zapitkivao. Stari ga Walter obujmi:
— Bravo, bravo, osvjetlali ste zastavu »Fran-
cuskoga života«, bravo!
Uveče se Georges pojavi u uredništvima glav-
nih velikih novina i glavnim velikim bulevarskim
kavanama. Dvaput susrete svoga protivnika koji
se isto tako pokazivao unaokolo.
Ne pozdraviše se. Da je jedan od njih bio ra-
njen, rukovali bi se. Obadvojica su se, međutim,
samouvjereno kleli da su čuli zvijuk protivnikova
taneta.
Sutradan oko jedanaest sati izjutra Duroy
primi plavo pisamce:
»Mili bože, kako sam se uplašila! Dođi po-
podne u Istambulsku ulicu da te poljubim, lju-
bavi moja. Kako si hrabar — obožavam te. Clo.«
On dođe na sastanak i ona mu se baci u za-
grljaj obasipajući ga poljupcima:

189
 — Oh, dragi moj, da znaš kako sam se uzru-
jala kad sam jutros čitala novine. Oh, ispričaj mi.
Reci mi sve. Hoću da znam.
On je morao do u sitnice ispričati sve po-
tankosti. Ona napomenu:
— Kakvu si strašnu noć sigurno proveo uoči
dvoboja!
— Nisam. Dobro sam spavao.
— Ja ne bih ni oka stisnula. A reci mi kako
je bilo na samom dvoboju?
On satka dramatičnu priču:
— Kad se nađosmo sučelice jedan drugome
na razmaku od dvadeset metara, što je svega če-
tiri puta duže od ove sobe, Jacques nas zapita je-
smo li spremni i zapovijedi: »Pali«. Odmah sam
u pravom smjeru podigao ruku, ali sam utoliko
pogriješio što sam htio ciljati u glavu. Imao sam
oružje koje teško odapinje, a ja sam naučen na
pištolje koji sasvim brzo pale, tako da mi je
uslijed otpora obarača hitac otišao uvis. Svejed-
no je kugla sigurno blizu prošišala. A i on dobro
gađa, lupež jedan. Njegov mi je metak gotovo
okrznuo sljepoočicu. Osjetio sam vjetar od njega.
Bila mu je sjela na koljena i obujmila ga,
kao da hoće podijeliti s njime opasnost. Mucala
je:
— Oh, jadni moj dragi, jadni moj dragi. . .
A kad on završi pripovijedati, reče mu:
— Znaš da više ne mogu izdržati bez tebe!
Moram se sastajati s tobom, a dok mi je muž u
Parizu to nije zgodno. Često bih izjutra bila slo-
bodna po jedan sat, prije nego ti ustaneš, pa bih
mogla svratiti da te poljubim, ali neću više da
uđem u tvoju groznu kuću. Što da učinimo?
Njemu iznenada nešto sinu, i on upita:

190
 — Koliko plaćaš ovdje?
— Sto franaka mjesečno.
— Onda ću ja uzeti stan za svoj račun i sa-
svim se ovdje nastaniti. Stari stan više ne odgo-
vara mome novom položaju.
Ona nekoliko časaka porazmisli i otpovrze:
— Ne, ne pristajem.
Začudio se:
— Zašto?
— Zato . . .
— To nije nikakav razlog. Ovaj mi stan neo-
bično odgovara. Tu sam i tu ostajem. —■Nasmija
se: — Uostalom, na mom je imenu.
Ali je ona svejednako odbijala:
— Ne, ne, ne pristajem . . .
— Ali, napokon, zašto?
Tad će ona tiho i nježno šanuti:
— Zato što bi ti ovamo dovodio žene, a ja
ne pristajem na to.
On se razljuti:
— Ni govora, neću dok sam živ. Obećavam ti.
— Svejedno, ipak ćeš ih dovoditi.
— Kunem ti se.
— Zaista?
— Zaista. Na časnu riječ. Ovo je naša kuća,
samo naša.
Ona ga zagrli u ljubavnome zanosu:
— Onda, rado pristajem, dragi moj. Ali znaj,
prevariš li me jedanput, svega jedan jedini put,
među nama je svršeno, zauvijek svršeno.
Još se zaklinjao i negodovao i uglaviše da će
se on još danas useliti, kako bi ga mogla posjetiti
kad bude prolazila mimo kuću.
Zatim mu ona kaza:

191
 — Svakako dođi u nedjelju na večeru. Mom
se mužu neobično dopadaš.
To mu je laskalo:
— Ah, doista?
— Jest, osvojio si ga. Osim toga, čuj, ti si
mi rekao da si bio odgojen u nekom ljetnikovcu
na selu, je li?
— Jesam, zašto?
— Znači da se ponešto razumiješ u poljo-
djelstvo?
— Razumijem se.
— Onda mu govori o vrtlarstvu i žetvi, on to
jako voli.
— Dobro. Neću zaboraviti.
Ode od njega poŠto ga se nacjelivala, jer je
taj dvoboj rasplamsao ljubav u njoj.
A Duroy mišljaše na putu u uredništvo: »Ka-
kvo li je to neobično stvorenje! Kakva ptičica!
Tko bi znao što ona hoće i što joj se sviđa? A
kakav čudan bračni par! Kakav je mudrijaš mogo
spojiti toga starca i ovu vjetrogonjku? Iz kakvih
se pobuda taj nadzornik odlučio na ženidbu s
ovom školaricom? Tajna! Tko bi znao? Možda
iz ljubavi?«
Tad zaključi: »Na kraju krajeva ona je vrlo
mila ljubavnica. Bio bih strašno glup kad bih je
se odrekao.«

192
 VIII
Duroy je zbog dvoboja ušao u red vodećih
kroničara »Francuskoga života«; ali, kako se bes-
krajno mučio da bi se nečemu domislio, on se
posvetio propovijedanju o opadanju morala, izo-
pačenju ljudskoga značaja, slabljenju rodoljub-
lja i slabokrvnosti francuske časti. (Pronašao je
riječ »slabokrvnost« kojom se ponosio.)
A kad bi se gospođa de Marelle, puna onoga
podrugljivog, sumnjičavog i lakovjernog duha,
koji se naziva pariškim duhom, rugala njegovim
tiradama koje bi ona srušila jednom doskočicom,
on bi uz smiješak odgovarao:
— Ih, po tome ću se u budućnosti pročuti.
Sad je stanovao u Istambulskoj ulici, kamo
je bio prenio kovčeg, četku, britvu i sapun, u
čemu se sastojala cijela selidba. Dva-tri put bi
sedmično mlada žena došla prije nego je ustao,
svukla se učas i zavukla u postelju, sva uzdrhtala
od vanjske studeni.
Duroy je, međutim, svakoga četvrtka večera-
vao u obitelji i dodvoravao se mužu pričajući mu

193
0 poljodjelstvu; a kako je i sam volio sve što bi-
jaše u vezi s poljem, ponekad bi se obadvojica
toliko zanijeli u razgovor da bi posve zaboravili
na svoju ženu koja je drijemala na divanu.
Laurine bi također usnula, nekad u očevu,
a ponekad u Bel-Amijevu krilu.
A kad bi novinar otišao, gospodin de Marelle
ne bi propustio da izjavi onako krutim tonom
kao što je izgovarao najsitnije primjedbe:
— Taj je momak odista ugodan. Veoma je
obrazovan.
Veljača bijaše na izmaku. Izjutra se mogao
osjetiti miris ljubičica u prolazu kraj kolica koja
su vukli cvjećari.
U Duroyovu životu nije bilo nijednog oblačka.
Međutim, kad se jedne noći vratio kući, nađe
pismo što bješe gurnuto pod vrata. Pogleda žig
1 razabra »Cannes«. Otvori ga i pročita:
»Cannes, vila Jolie.
Dragi gospodine i prijatelju, vi ste mi rekli,
je li, da u svemu mogu računati na vas? Prema
tome ću vas zamoliti za nemilu uslugu, to jest
da mi dođete upomoć i da me ne ostavljate samu
u posljednjim časovima Charlesa koji je na sa-
mrti. Možda neće preživjeti ovu sedmicu, iako još
ustaje; liječnik me je na to pripravio.
Nemam više ni snage ni hrabrosti da dano-
noćno gledam to umiranje. I s užasom pomišljam
na posljednje časove koji se bliže. Ovo mogu za-
moliti jedino vas, jer moj muž nema rodbine. Vi
ste mu bili drug; on vam je otvorio vrata ured-
ništva. Dođite, zaklinjem vas. Nemam nikoga ko-
ga bih pozvala.
Ostajem vašom odanom družicom.
Mađeleine Forestier.«

194
 Neko neobično čuvstvo poput daška uzduha
uljeze Georgesu u srce, kao da je osjetio slobodu,
prostor što se pruža pred njim, i on prošapta:
»Naravno da ću otputovati! Jadni Charles! Na-
posljetku, eto ti što su ljudi!«
Gazda kome pokaza pismo mlade žene gun-
đajući privoli. Ponavljao je:
— Ali se brzo vratite, neophodni ste nam.
Georges Duroy krenu sutra u Cannes brzim
vlakom u sedam sati, brzojavno obavijestivši su-
pružnike de Marelle.
Stiže sutra popodne oko četiri sata.
Nosač ga odvede do vile Jolie, podignute na
polovini ostrmka, u onome jeliku punom bijelih
kuća što se proteže od Cannesa do zaliva Juan.
Kuća bijaše malena, niska, sagrađena u ta-
lijanskome slogu, pokraj ceste što se krivudavo
uspinjala između drveća i s koje je, na svakom
zavoju, pucao divan vidik.
Sluga otvori vrata i povika:
— Oh, gospodine, gospođa vas vrlo nestrp-
ljivo očekuje.
Duroy upita:
— Kako je vaš gospodin?
— Oh, slabo, gospodine. Neće dugo.
Salon, u koji mladić uđe, bijaše presvučen
ružičastim perzijskim platnom s plavim šarama.
Široki i visoki prozor gledao je prema gradu i
moru.
Duroy promrsi:
— Svega mi, zgodan je ovaj ljetnikovac. Ot-
kud smažu tolike pare?
Okrenu se začuvši šuštanje haljine.
Gospođa Forestier pružala mu obje ruke:

195
 — Kako ste ljubezni, kako je ljubezno od
vas što ste došli!
I iznenada ga poljubi. Tad se promotriše.
Ona bijaše nešto bljeđa i mršavija, ali jedna-
ko svježa, i, ovako nježnija naoko, možda još i
ljepša. Ona prošapta:
— Nemoguć je, znate, jer zna da mu nema
spasa pa me okrutno muči. Najavila sam mu da
ćete doći. A gdje vam je prtljag?
Duroy odvrati:
— Ostavio sam ga na stanici ne znajući koji
ćete mi hotel preporučiti kako bih odsjeo što
bliže vama.
Ona je malo oklijevala, a onda proslijedila:
— Odsjest ćete ovdje, u vili. Uostalom, spre-
mljena je soba za vas. On može svaki čas umri-
jeti, a dogodi li se to noću, ja ću biti sama. Poslat
ću po vašu prtljagu.
On se nakloni:
— Kako vi želite.
— A sad idemo gore — kaza ona.
Pošao je za njom. Ona otvori jedna vrata na
prvome katu i Duroy primijeti u naslonjaču kraj
prozora neku vrstu leša koji je, umotan u pokri-
vače i olovno blijed u crvenu svjetlu sunčeva smi-
raja, gledao u njega. Jedva ga je poznao; pogodio
je, bolje rečeno, da je to njegov prijatelj.
U toj je sobi zaudaralo po vrućici, Ijekovitim
čajevima, eteru, po onom gadnom i teškom za-
dahu odaja u kojima diše sušičavac.
Forestier teškom mukom pridiže ruku i po-
lako prozbori:
— Tu si, došao si da vidiš kako umirem.
Hvala ti.

196
 Duroy se tobože nasmija:
— Da vidim kako umireš! To ne bi bio ugo-
dan prizor i ne bih izabrao takvu priliku da po-
sjetim Cannes. Došao sam da te pozdravim i da
se malo odmorim.
Drug promrmlja:
— Sjedi — i obori glavu, kao da je zaronio
u očajničko premišljanje.
Predisao je brzo, zadihano, i ponekad bi is-
pustio nekakav jecaj kao da želi ostale podsjetiti
koliko je bolestan.
Uvidjevši da on neće progovoriti, njegova se
žena primače prozoru, nalakti na nj i kaza poka-
zavši pokretom glave prema obzorju.
— Pogledajte! Nije li lijepo?
Pred njima se obronak, posut vilama, spuštao
prema gradu što se protegao duž polukružne bre-
žine, naslonivši glavu nadesno prema nasipu po-
vrh kojega se smjestio stari grad nad kojim je
stršala starinska kula-stražara, a noge ispruživši
ulijevo prema početku Croisette nasuprot Lćrin-
skih otoka. Ti su otoci bili nalik na dvije zelene
mrlje u posve plavoj vodi. Reklo bi se da plivaju
kao dva golema cvijeta, toliko su se odozgor činili
ravni.
A tamo u daljini, zatvarajući obzorje s druge
strane zatona, iza nasipa i kule-stražare, dugi la-
nac plavičastih planina ocrtavao je na jasnome
nebu neobičan i divan obris, čas oblih, čas grba-
vih, čas šiljatih vrhunaca, što se svršavao velikim
piramiđalnim brdom koje je podnožjem zaronilo
u morsku pučinu.
Gospođa Forestier ga pokaza:
— To je Estćrel.

197
 Uzduh iza mrkih visova bijaše crven, onakva
krvava i zlaćana crvenila što ga pogled ne može
podnijeti.
Duroy se i protiv volje prepustio veličajnosti
smiraja.
On promrsi, ne smislivši nikakav slikovitiji
izraz da bi opisao svoj ushit:
— Oh, to je zaista krasno!
Forestier odiže glavu prema ženi i zamoli:
— Pusti mi malo zraka unutra.
Ona odgovori:
— Pripazi se, kasno je, sunce zalazi, opet
ćeš se prehladiti, a ti znaš da to nije dobro po
tvoje sadašnje zdravlje.
Desnicom učini grozničav i slabašan pokret
koji je imao biti udarac pesnicom i promrsi u
bijesnu grču, u samrtničku grču koji je pokazao
tananost usnica, mršavilo obraza i posvemašnju
koščatost:
— Kažem da se gušim. Šta imaš od toga um-
rem li dan prije ili kasnije, kad sam ionako go-
tov .. .
Ona širom raskrili prozor.
Dašak koji uljeze sve ih troje zateče kao da
ih netko pomilova. Bijaše to nježni, mlaki, blagi
lahor, proljetni lahor već zasićen blagovonjem
grmljika i opojnog cvijeća što rastu na tom pri-
brežju. U njemu se mogao razabrati krepki okus
smole i opori miris eukaliptusa.
Forestier ga pio kratkim i grozničavim srko-
vima. Pripi nokte uz priručje naslonjača i reče
tihim, piskavim, srditim glasom:
— Zatvori prozor. Zlo mi je od zraka. Više
bih volio crknuti u podrumu.

198
 A njegova žena polako zatvori prozor pa se
zagleda u daljinu naslonivši čelo na okno.
Duroy je htio, osjećajući se nelagodno, po-
razgovoriti se s bolesnikom, mniriti ga.
Ali se nije mogao dosjetiti ničemu priklad-
nom čime bi ga ohrabrio.
Promuca:
— Zar ti nije bolje otkako si ovdje?
Upitani slegnu ramenima nestrpljivo i utu-
čeno:
— Kao što vidiš.
I ponovno obori glavu.
Duroy produži:
— Nebesa, ovdje je prava divota u uspored-
bi s Parizom. Ondje je još prava zima. Pada sni-
jeg, smrzava se, pada kiša, i već je u tri sata po-
podne tako mračno da treba upaliti svjetiljku.
Forestier priupita:
— Ima li što novo u uredništvu?
— Nema ništa novo. Mjesto tebe su uzeli
maloga Lacrina koji je došao iz »Voltaira«; ali on
još nije dovoljno sposoban. Krajnje je vrijeme
da se vratiš!
Bolesnik promrsi:
— Ja? Sad ću ja pisati članke duboko pod
zemljom.
Ta neotklonjiva pomisao navraćala se u sva-
koj prilici kao otkucaj zvona, pomaljala se uvi-
jek iznova u svakoj misli, u svakoj rečenici.
Zavlada dugi muk, mučan i dubok muk. Zar
sunčeva zalaska pomalo jenjavao; a planine bi-
vale cm je na crvenu nebu koje je tamnjelo. Obo-
jena mrklica, začetak noći u kojemu se zadržao
odsjaj žeravice što se gasi utjecao je u sobu i kao
da je bojio pokućstvo, zidove, tapete i uglove pre-

199
ljevima od izmiješanih boja cmila i grimiza. Zr-
calo na kaminu, što je odražavalo obzorje, bješe
nalik na krvavu ploču.
Gospođa Forestier se uopće nije micala, već
je i dalje stajala okrenuvši se leđima prema odaji
i naslonivši lice na prozorsko okno.
A Forestier stade govoriti isprekidanim, za-
dihanim glasom koji para srce:
— Koliko li ću još vidjeti sunčevih zalaza-
ka? . . . Osam . . . deset. . . petnaest ili dvadeset. . .
možda i trideset, ali nikako više. . . vi, vi ostali
imate vremena . . . Za mene je svršeno . . . A sve
će se ovo nastaviti kao da sam tu . . . — Šutio je
nekoliko časaka, a onda proslijedio: — Sve što
vidim podsjeća me da to za nekoliko dana neću
vidjeti. . . To je užasno. . . neću vidjeti više ni-
šta . . . ništa od postojećega . . . ni najsitnije stvar-
čice kojima se služimo . . . čaše . . . tanjure . . . po-
stelje u kojima se tako lijepo počiva. . . kočije.
Lijepo je predvečer se provesti u k o čiji. . . Kako
sam sve to volio.
Micao je nervozno i polako prstima obih ru-
ku kao da svira glasovir na primčjima sjedalice.
I toliko se osjećalo kako on misli na strahote da
njegovo šutanje bijaše mučnije od njegova go-
vora.
I Duroy se odjednom sjeti onoga što mu je
Norbert de Varenne govorio prije nekoliko sed-
mica: »Ja sad već vidim smrt tako blizu da često
poželim ispružiti ruku kako bih je odgumuo . . .
Svugdje je nalazim. Zgnječene životinjice na putu,
Iišće koje opada, sijede dlake koje spazim u pri-
jateljevoj bradi, sve mi to kida srce i govori:
— Evo je!«

200
 Onomad nije shvatio, ali je sada shvatio gle-
dajući Forestiera. I obuzimala ga nepoznata, že-
stoka tjeskoba, kao da je osjetio odvratnu smrt
na dohvatu ruke, u naslonjaču gdje dahtaše ovaj
čovjek. Poželje ustati, otići, umaći, odmah se
vratiti u Pariz! Oh, da je slutio, ne bi bio došao!
Već se noć razastrla sobom, kao prerana cr-
nina što pada na ovoga samrtnika. Jedino se još
prozor razaznavao, ocrtavajući na svom oknu, što
bijaše od svega svjetlije, nepomični obris mlade
žene.
A Forestier zapita gnjevno:
— Što, zar danas neće unijeti svjetiljku? To
se zove njegovati bolesnika.
Iščeznu sjena tijela što se ocrtavala na okni-
ma i začu se kako zvonkom kućom odjeknu cilik
električnoga zvonca.
Ubrzo uđe sluga i stavi svjetiljku na kamin.
Gospođa Forestier reče svom mužu:
— Hoćeš li leći ili ćeš sići na večeru?
On promrmlja:
— Sići ću.
I, u očekivanju večere, ostadoše sve troje cio
sat nepomični izgovarajući samo kadšto poneku
riječ, bilo kakvu, suvišnu i otrcanu riječ, kao da
bi prijetila opasnost, neka tajanstvena opasnost
kad bi dopustili da šutnja predugo potraje, kad
bi dopustili da se zgusne nijemi zrak ove sobe,
ove sobe kojom je lutala smrt.
Napokon najaviše večeru. Duroyu se činilo
da je ona beskrajno dugo trajala. Nisu govorili,
jeli su sasvim tiho i usto mrvili kruh vršcima
prsta. A sluga je posluživao, hodao, dolazio i od-
lazio bešumnim koracima, obuven u papuče, jer
je buka od potplata dražila Charlesa. Jedino je

201
tiktakanje drvene ure svojim mehaničkim i pra-
vilnim otkucajima remetilo spokoj odaje.
Tek što povečeraše, Duroy se, izgovarajući da
je umoran, povukao u svoju sobu i naslonivši se
na prozor motrio uštap nasred neba što je, nalik
na golemo okruglo sjenilo svjetiljke, bacao po bi-
jelim zidovima vila hladan i mutan sjaj i prosipao
po moru neku ljušturastu svjetlost, pokretljivu i
nježnu. Smišljao je razlog zbog kojega bi morao
odmah otići, izmišljao je lukavstva, brzojave koje
bi primio, poziv gospodina Waltera.
Ali kad se ujutro probudi, uvidje da će teže
ostvariti svoju odluku da umakne. Gospođa Fo-
restier ne bi zacijelo nasjela njegovim doskočica-
ma i on bi sa svoga kukavičluka izgubio svako
pravo na njenu privrženost. Pomisli: »Uh, to je
da svisneš; ali, što se može, ima u životu neugod-
nih časova; a, osim toga, to vjerojatno neće dugo
trajati.«
Nebo bijaše modro, i to one južnjačke mod-
rine koje ti ispunja srce radošću, i Duroy se spu-
sti do mora, zaključivši da neće biti prekasno ako
Forestiera obiđe i u tijeku dana.
Kad se vrati na ručak, sluga mu reče:
— Gospodin je već dva-tri puta pitao za go-
spodina. Neka se gospodin izvoli popeti do gos-
podina.
Uspe se. Forestier kao da spavaše u naslo-
njaču. Njegova je žena čitala ispruživši se na
divanu.
Bolesnik odiže glavu. Duroy upita:
— Onda, kako si? Jutros si mi nekako svje-
žiji.
Forestier promrsi:

202
 — Jest, bolje mi je, jači sam. Poručaj brzo
s Madeleinom, jer ćemo se malo provozati koči-
jom.
Mlada žena, tek što se nađe nasamo s Duro-
yom, kaza:
— Eto, danas misli da je spasen. Odjutros
kuje planove. Sad ćemo poći u zaljev Juan da ku-
pujemo fajanse za naš pariški stan. Pošto-poto
hoće da iziđe, ali se ja strašno bojim neke nesreće.
On neće moći izdržati trešnju na putu.
Kad landau stiže, Forestier siđe niza stube
korak po korak, dok ga je sluga pridržavao. Ali
čim ugleda kočiju zatraži da je otkriju.
Žena mu se usprotivi:
— Prehladit ćeš se. To je ludost.
On se tvrdoglavio:
— Neću, meni je mnogo bolje. Osjećam to
dobro.
Isprva pođoše onim sjenovitim putovima koji
redovno prolaze između dva vrta i stvaraju od
Cannesa neku vrstu engleskoga parka, zatim iz-
biše na Antibesku cestu koja vodi uz more.
Forestier je tumačio sve o kraju. Najprije
pokaza vilu grofa de Parisa. Spominjao je i vlas-
nike ostalih. Bio je veseo, hotimično, namješteno
i nemoćno veseo poput osuđenika. Dizao je prst
nemajući snage da ispruži ruku.
— Gledajte, eno otoka Sainte Marguerite i
dvorca iz kojega je utekao Bazaine.1 Ala smo se
tom prilikom dali nasamariti!

1 Francuski maršal Achille Bazaine (1811—1888), osu-

đen na smrt zbog veleizdaje, a kasnije pomilovan, i za-
točen na otoku Sainte-Marguerite odakle je uspio pobjeći
u španjolsku.

203
 Tad se javiše uspomene iz puka; spomenu
imena oficira što ih podsjetiše na pojedine zgode.
Ali, ođjednom, na zavoju ceste ugledaše cio zaliv
Juan sa bijelim zaselkom u pozadini i Antibes-
kim rtom na drugome kraju.
I Forestier, obuzet odjednom djetinjom ra-
došću, promuca:
— Ah, eskadra, sad ćeš vidjeti eskadru!
Posred širokoga zatona ugledaše, odista, pet-
-šest velikih lađa što bijahu nalik na pošumljene
hridine. Bile se činile tako teške i vezane za dno.
Jedna topovnjača, kljunova što zaranjahu u vo-
du kao da će se ukorijeniti pod morem.
Ne bi se reklo da se mogu krenuti, micati se,
jer su se činile tako teške i vezane za dno. Jedna
topovnjača, okrugla i visoka, podobna zvjezdar-
nici, bijaše nalik na svjetionike koji se grade na
liticama.
Jedan je trojarbolni jedrenjak prolazio mimo
njih ploveći prema pučini, raširivši sva svoja je-
dra, bijela i vesela. Bio je dražestan i lijep kraj
tih ratnih nakaza, željeznih nakaza, tih ružnih na-
kaza, što su se šćućurile na vodi.
Forestier se trudio da ih raspozna. Nazivao
ih je po imenu: »Corbert«, »Suffren«, »Admiral
Duperre«, »Grozni«, »Uništavatelj«, tad preuze:
— Ne, prevario sam se, onaj ondje je »Uništa-
vatelj«.
Stigoše pred nekakav veliki paviljon na ko-
me je pisalo: »Umjetnička fajansa Juanskoga za-
Ijeva«. I kočija, obišavši travnjak, stade pred
vratima.
Forestier je htio kupiti dvije vaze da ih stavi
na ormar s knjigama. Budući da bi on teško sišao
s kola, donosili su mu uzorke jedan po jedan.

204
Dugo je izabirao savjetujući se sa ženom i Duro-
yom:
— Znaš, to je za ormar u dnu moje radne
sobe. Iz naslonjača ga neprekidno mogu proma-
trati. Volio bih neki antički oblik, grčki oblik. —
Razgledao je primjerke, tražio da mu donesu dru-
ge i opet uzimao one prve. Napokon se odluči; i,
pošto je platio, zatraži da ih smjesta pošalju. —
Vraćam se u Pariz za nekoliko dana — govorio
je.
Krenuše kući, kad ih duž zaliva naglo zapuh-
nu hladni ćuh vjetra što se bio pritajio za zavo-
jem dolinice, i bolesnik poče da kašlje.
Isprva to nije bilo ozbiljno, tek mali napa-
daj; ali se pojačavao i pretvorio u trajan nastup
kašlja, zatim u neku vrstu štucavice, u hroptanje.
Forestier se gušio i svaki put kad bi htio
udahnuti kašalj bi mu kidao grudi izlazeći dubo-
ko iz pluća. Ništa ga nije moglo smiriti, ništa ga
nije moglo ublažiti. Morali su ga prenijeti iz lan-
daua u sobu, i Duroy, koji ga je držao za noge,
osjećao je kako mu drhte stopala pri svakom
grču u plućima.
Toplina postelje nije prekinula napadaj koji
potraja do ponoći; tad narkotici napokon preki-
doše ubitačno grčenje od kašlja. I bolesnik pro-
sjedi do jutra u postelji otvorenih očiju.
Prvo što progovori bje da pozove brijača, jer
je želio svako jutro biti obrijan. Ustade kako bi
ga mogli urediti; ali ga moradoše odmah poleći
i on stade tako kratko, tako teško, tako bolno
predisati da prestravljena gospođa Forestier da-
de probuditi Duroya koji je baš bio legao, kako
bi ga zamolila da ode po liječnika.

205
 On gotovo odmah đovede doktora Gavauta
koji prepisa neki napitak i podijeli nekoliko sa-
vjeta; ali kad ga je novinar ispraćao da sazna nje-
govo mišljenje, on mu reče:
— To je agonija. Do jutra će umrijeti. Pri-
premite jadnu mladu ženu i pošaljite po sveće-
nika. Ja ne mogu više ništa učiniti. Ali sam vam
ipak potpuno na raspolaganju.
Duroy pozove gospođu Forestier:
— On umire. Doktor savjetuje da pošaljemo
po svećenika. Što mislite?
Ona je dugo oklijevala da zatim, pošto je o
svemu razmislila, polako izrekne:
— Jest, tako je bolje . . . u svakom pogle-
d u . . . Ja ću ga pripremiti, reći ću mu da bi ga
svećenik htio posjetiti. . . Ne znam što ću zapra-
vo reći. Vi ćete biti tako dobri da dovedete sve-
ćenika, da ga izaberete. Dovedite takva koji se
neće previše prenemagati. Nastojte da se zadovo-
lji s ispoviješću, a meni prepustite sve ostalo.
Mladić dovede staroga, prijaznog duhovnika
koji je odgovarao prilici.
Tek što on uđe u samrtnikovu sobu, gospođa
Forestier iziđe i sjede s Duroyom u susjednu
odaju.
— Uzbudilo ga je to — reče ona. — Kad sam
mu spomenula svećenika, na licu mu se pojavio
izraz užasa kao da j e . . . kao da je osjetio . . .
osjetio . . . dah . . . znate . . . Shvatio je da je na-
pokon svršeno i da su mu časovi odbrojani. . .
Bila je strašno blijeda. I nastavi:
— Nikada neću zaboraviti izraza njegova li-
ca. Zacijelo je u tome času ugledao smrt. Ugledao
ju je . . .

206
 Čuli su svećenika koji je govorio ponešto
glasnije, jer je bio nagluh, i koji je rekao:
— Ma nije tako, nije tako, nije vam tako
loše. Bolesni ste, ali nema ni govora o opasnosti.
Najbolji je dokaz što dolazim kao prijatelj, kao
susjed.
Ne razabraše što je odgovorio Forestier. Sta-
rac preuze:
— Ne, neću vas ispovjediti. O tome ćemo go-
voriti kad se oporavite. Ako vi želite da iskoris-
tite moju posjetu da biste se, recimo, ispovijedili,
bit će mi vrlo drago. Ja sam pastir i koristim
svaku priliku da okupim svoje ovce.
Zavlada dugi muk. Sigurno je Forestier go-
vorio zadihano i bezglasno.
Tad odjednom svećenik izgovori drugačijim
glasom, glasom misnika pred oltarom:
— Beskrajno je milosrđe božje, izgovorite
Vjerovanje, dijete moje. Možda ste ga zaboravili,
ja ću vam pomoći. Ponavljajte za mnom: Confi-
teor Deo omnipotenti. . . Beatae Mariae semper
virgini. . .
Od vremena do vremena bi zašutio kako bi
ga samrtnik mogao stići. Pa zatim reče:
— Sad se ispovjedite.
Mlada žena i Duroy se nisu micali, obuzeti
neobičnim nemirom, uzbuđeni od očekivanja pu-
na strepnji.
Bolesnik nešto promrmlja. Svećenik prihvati:
— Imali ste grešnih uživanja. . . Kakve pri-
rode, dijete moje?
Mlada žena ustade i prostodušno reče:
— Siđimo načas u vrt. Ne smijemo slušati
njegove tajne.

207
 I sjedoše na jednu klupu pred vratima ispod
rascvala bokora ruža i iza rondele klinčića s kojih
se zrakom širio krepak i sladak miris.
Duroy poslije kraće šutnje priupita:
— Hoćete li dugo odgađati povratak u Pariz?
Ona odvrati:
— O, neću! Čim sve bude gotovo, ja se
vraćam.
— Za desetak dana?
— Da, najđalje.
On proslijedi:
— Znači da nema nikakve rodbine.
— Nema nikakve, osim bratića. Otac i maj-
ka su mu umrli dok je bio još posve malen.
Oboje promotriše leptira što je skupljao hra-
nu po klinčićima, prelijećući od jednoga do drugo-
ga brzim trepetom krila koja bi još lagano podr-
htavala kad bi već sjeo na cvijet. I još nekoliko ča-
saka sjeđahu šutke.
Dođe sluga i izvijesti ih da je »gospodin sve-
ćenik gotov«. I zajedno se uspeše.
Činilo se da je Forestier i odsinoć omršavio.
Svećenik ga držao za ruku.
— Doviđenja, dijete moje, navratit ću opet
sutra ujutro.
I on ode.
Tek što on iziđe, zadihani bolesnik pokuša
pružiti obje ruke ususret ženi i promuca:
— Spasi me . . . spasi me . . . draga moja . . .
neću da umrem ... neću da umrem . . . Oh, spasi
m e . . . Reci, što moram učiniti, pošaljite po liječ-
nika . . . Uzet ću štogod on hoće . . . Neću da um-
rem . . . Neću . . .

208
 Plakao je. Krupne su mu suze slazile iz očiju
niz upale obraze; a uglovi mu se tankih usnica
nabrali kao u razjađena djetenceta.
Tad se njegove ruke, što padoše natrag na
krevet, počeše gibati, polako i pravilno kao da po
pokrivaču nešto skupljaju.
Njegova žena, koja se također rasplakala,
mucala je:
— Nemoj tako, to nije ništa. To je samo na-
padaj, sutra će ti već biti bolje, izmučila te jučer
ona šetnja.
Forestierovo predisanje bijaše brže nego u
psa koji je netom trčao, tako hitro da bi ga bilo
nemoguće izbrojati i tako slabo da se jedva čulo.
Svejednako ponavljaše:
— Neću da umrem!. . . Oh, Bože moj . . . Bo-
že moj . . . Bože moj . . . što će biti sa mnom?
Ništa više neću vidjeti. . . ništa više . . . nikada . . .
Oh, Bože moj!
Pred očima mu bijaše nešto odvratno, za
druge nevidljivo, stravičnost čega odražavahu nje-
gove ukočene oči.
Iznenada ga potrese nagao trzaj što mu pro-
đe tijelom od glave do pete, i on promrnjče:
— Groblje . . . ja . . . Bože moj! . . .
Više ne prozbori. Ležao je nepomično, pre-
stravljen i zadihan.
Vrijeme promicalo; sat obližnjega samostana
otkuca podne. Duroy iziđe iz sobe da štogod po-
jede. Vrati se sat kasnije. Gospođa Forestier ne
htjede ništa jesti. Bolesnik ni da bi se maknuo.
Mršave prste sveudilj prevlačio po pokrivaču kao
da ga želi privući licu.

209
 Mlada žena sjedila u naslonjaču udno poste-
lje. Duroy se spusti u naslonjač do njena i oboje
uzeše čekati.
Došla bolničarka koju je poslao liječnik; dri-
jemala je kraj prozora.
Duroy također poče tonuti u san, kad li mu
se odjednom pričini da se nešto događa. Otvorio
je oči baš u pravi čas da bi spazio kako Forestier
zatvara svoje oči poput dva svjetla što se gase.
Kratki grcaj potrese samrtnikov vrat, dva mlazića
pojaviše se na uglovima usana i kliznuše na ko-
šulju. Šake prekinuše svoj odvratni hod. Prestao
je disati.
Njegova žena shvati što se dogodilo i, ispu-
stivši neku vrstu uzvika, pade na koljena jecaju-
ći u pokrivač. Iznenađen i preplašen, Georges se
nesvjesno prekriži. Bolničarka se prenu i primače.
— Gotovo je — reče ona. A Duroy, koji se
bio pribrao, odahnuvši s olakšanjem, promrm-
lja:
— Trajalo je kraće nego sam mislio.
Kad se rasprši prvotnje iznenađenje, kad se
prosuše prve suze, pobrinuše se za sve i poduzeše
sve što treba učiniti kad netko umre. Duroy je
sve do mraka trčkarao.
Kad se vratio kući, bio je silno gladan. Gos-
pođa Forestier nešto malo pojede i onda se oboje
preseliše u sobu s odrom da bde kraj mrtvaca.
Dvije su svijeće gorjele na noćnom stoliću uz
tanjur gdje bijaše umočena grančica mimoze u
malo vode, jer nisu nikako mogli naći potrebnu
grančicu šimšira.
Bijahu nasamo, mladi čovjek i mlada žena,
pored onoga koga više nije bilo. Šutjeli su raz-
mišljajući i gledajući ga.

210
 Ali Georges, koga je u prisuću leša uzbuđivao
mrak, netremice ga je promatrao. Ovo sasušeno
lice, koje se u treperavoj svjetlosti činilo još upa-
lijim, privuklo mu i opčinilo pogled i misli. Ovo
ovdje bijaše njegov prijatelj Charles Forestier s
kojim je još jučer razgovarao! Kakav neobičan i
stravičan bijaše taj potpuni kraj ljudskoga bića!
Oh, sad se sjećao riječi Norberta de Varennea
koga je progonio strah od smrti: »Nitko se nikad
ne vraća.« Rodit će se milijuni i milijarde gotovo
isto ovakvih, s očima, nosom, ustima, lubanjom
i mislima u njoj, a da nikad neće uskrsnuti čovjek
kao što je ovaj što je ležao u toj postelji.
Nekoliko je godina živio, jeo, smijao se, vo-
lio, nadao se kao i svi ostali. A za njega je to sad
prošlo, prošlo zauvijek. Što je život! Nekoliko
dana i zatim ništa više! Čovjek se rađa, raste,
sretan je, oČekuje i napokon umire. Zbogom . . .
Čovječe ili ženo, više se nikad nećeš vratiti na
zemlju. A ipak svatko nosi u sebi grozničavu i
neostvarivu želju za nježnošću, svatko je neka
vrsta svijeta u svijetu i svatko ubrzo propada na
đubrištu za nove klice. Biljke, životinje, ljudi,
zvijezde, svjetovi, sve to oživljuje i poslije umire
da bi se preobrazilo. I nikad se nitko ne vraća, ni
kukac, ni čovjek, ni planeta!
Neka nejasna, golema, tegotna strava pritis-
la Duroyovu dušu, strava pred beskrajnim, neiz-
bježnim ništavilom što vječito uništava sve te ta-
ko kratkotrajne i tako jadne živote. Već je pri-
gibao glavu pred njenom prijetnjom. Pomišljao
je na mušice koje žive nekoliko sati, na živine
koje žive nekoliko sati, na ljude, koji žive neko-
liko godina, na zemlje koje žive nekoliko stoljeća.

211
Kakva je onda razlika između jednih i drugih?
Nekoliko osvita više, i to je sve.
On svmu pogled da viŠe ne gleda leš.
Činilo se da gospođa Forestier, oborene gla-
ve, također premišlja gorke misli. Plava joj kosa
bijaše tako lijepa uz to žalosno lice, da neko slat-
ko čuvstvo, poput dodira nade, prođe mladiće-
vim srcem. Zašto da očajava kad još ima toliko
godina pred sobom?
I on je uze promatrati. Ona ga uopće nije vi-
djela, onako zadubena u svoje misli. Govorio je
u sebi: »Ipak je to jedino lijepo u životu: ljubav!
Držati u zagrljaju voljenu ženu. Tu je granica
ljudske sreće.«
Kakvu je sreću imao ovaj mrtvac što je sreo
tako pametnu i divnu družicu. Kako su se upoz-
nali? Kako je ona pristala da pođe za ovoga ni-
štavnoga i siromašnog momka? Kako joj je us-
pjelo da od njega učini nekoga?
Zatim pomisli na sve te tajne koje kriju ži-
voti. Sjeti se šuškanja o grofu Vaudrecu koji joj
je, kako se pričalo, dao miraz i udao je.
Šta li će sad ona učiniti? Za koga li će se
udati? Za poslanika, kako je mislila gospođa de
Marelle, ili za nekoga momka koji nešto obećava,
nekoga značajnijeg Forestiera? Je li imala nauma,
planova, određenih ideja? Kako bi želio to sazna-
ti! Ali zašto se toliko brine što će ona učiniti?
Pitao se to i primijetio da njegovu zabrinutost
izaziva jedna od onih nejasnih, tajnih primisli
koje čovjek skriva sam pred sobom i koje može
otkriti jedino ako prekapa duboko u sebi.
Odista, zašto baš on ne bi pokušao da je
osvoji? Kako bi bio jak uz nju i opasan! Kako

212
bi mogao, i to sasvim sigurno, brzo i daleko do-
spjeti!
A zašto i ne bi uspio? Dobro je osjećao da
joj se sviđa, da ona osjeća za nj nešto više od
naklonosti, jednu od onih privrženosti koje se
rađaju između dvije srodne prirode i koje izaziva
koliko uzajamna privlačnost toliko i neka vrsta
prešutne sukrivnje. Ona je znala da je pametan,
odlučan, uporan; mogla je imati povjerenja u nj.
Zar ga nije pozvala ovamo u tako ozbiljnoj
prilici? A i zašto ga je pozvala? Nije li trebalo da
u tome vidi neku vrstu izbora, vrstu pristanka,
vrstu određenja? Kad je pomislila na nj baš u
času kad će obudovjeti, nije li možda pomišljala
na onoga koji će postati njen novi drug, njen
supružnik?
I spopađe ga neodoljiva želja da sazna, ispita
i upozna njene nakane. On će morati prekosutra
otputovati, jer neće moći ostati u kući sam s tom
mladom ženom. Zato će se morati požuriti, mo-
rat će, prije nego se vrati u Pariz, spretno i ob-
zirno ispipati njene planove i ne dopustiti joj da
se možda ponovo preda i popusti salijetanju ne-
koga drugog i zauvijek se veže.
Spokoj u sobi bijaše potpun; čulo se jedino
klatilo ure, koje je na kaminu metalno i pravilno
tiktakalo.
On promrmlja:
— Sigurno ste jako umorni?
Ona odgovori:
— Jesam, ali još više sam utučena.
Začudi ih zvuk vlastitih glasova što neobično
odjeknu sablasnom odajom. I naglo pogledaše
mrtvačevo lice, kao da su se ponadali da će vi-

2B
djeti kako se miče, da će ga čuti kako govori kao
što je i bilo prije nekoliko sati.
Duroy nastavi:
— O, to je strašan udarac za vas a i potpuna
promjena u vašem životu, pravo poremećenje u
duši i u čitavu životu.
Ona duboko uzdahnu i ništa ne odgovori.
On proslijedi:
— Žalosno je za mladu ženu da ostane sama,
kao što ćete vi biti.
Tad ušutje. Ona ništa ne reče. On probrglja:
— Kako god bilo, vi znate sa savez koji smo
sklopili. Možete raspolagati sa mnom kako god
hoćete. Ja pripadam vama.
Ona mu pruži ruku udijelivši mu jedan od
onih melankoličnih i blagih pogleda koji nas dir-
nu do srži u kostima.
— Hvala vam, vi ste dobri, divni. Kad bih se
usudila i kad bih mogla štogod učiniti za vas i ja
bih rekla: račimajte na mene.
On je prihvatio pruženu ruku i zadržao je,
stisnuvši je i vruće želeći da je poljubi. Napokon
se odluči i, prinijevši je polako ustima, zadrža
na svojim usnama nježnu, dosta toplu, grozni-
čavu i mirisavu kožu.
A kad osjeti da će ova prijateljska nježnost
predugo potrajati, u pravi čas pusti malu šaku.
Ona se vrati okretno na koljeno mlade žene koja
ozbiljno reče:
— Jest, bit ću sasvim sama, ali ću nastojati
da budem hrabra.
Nije znao kako bi joj natuknuo da bi on bio
sretan i presretan kad bi sad postala i njegovom
ženom. Naravno da joj u ovome času, na ovome
mjestu, pred mrtvacem, nije to mogao reći; ipak

214
je mogao, kako mu se činilo, smisliti neku od onih
dvosmislenih, prikladnih i složenih rečenica što
imaju skriveni smisao u riječima i što, s pomoču
onoga što u njima prešutimo, izražavaju sve što
hoćemo.
Ali mu je smetao leš, ukočeni leš što je ležao
pred njima i koji je osjećao između njih. Među-
tim je već od nekoga vremena, kako mu se činilo,
osjećao nekakav zadah u ustajalome zraku sobe,
vonj od truleži koji je izlazio iz tih raspadnutih
pluća, prvi dah strvi kojim jadni mrtvaci, ispru-
ženi na odru, zapljuskuju svoje rođake koji bde
nad njima, taj grozni dah koji će domalo ispuniti
nutrinu lijesa.
Duroy zapita:
— Ne bismo li malo otvorili prozor? Čini mi
se da je zrak pokvaren.
Ona odgovori:
— Svakako. Baš sam i ja to primijetila.
On ode do prozora i otvori ga. Uđe sva miri-
sna svježina noći zalelujavši plamičke dvaju upa-
ljenih svijeća kraj kreveta. Mjesec je, kao i prek-
sinoć, prosipao obilnu i tihu svjetlost na bijele
zidove vila i prostranu i blještavu morsku pučinu.
Duroy, udišući punim plućima, iznenada osjeti
kako ga je prožela nada, baš kao da ga je ponio
drhtavi dodir sreće.
On se okrenu.
— Dođite ovamo da se malo osvježite — reče
on — vrijeme je divno.
Ona mimo priđe i nalakti se pored njega.
Tad će on promrmljati tihim glasom:
— Slušajte me i dobro shvatite ono što hoću
da kažem. Osobito se ne ljutite zbog toga što vam
o tome govorim u ovakvim trenucima, ali ću vas

215
ja napustiti prekosutra, a kad se vratite u Pariz,
možda će biti prekasno. Čujte. . . Ja sam samo
siromašni jadnik koji treba tek da stekne neki
položaj, vi to znate. Ali imam volje, uzdam se da
imam i nešto pameti i već sam na putu, na do-
brome putu. Kad se uzima gotova čovjeka, zna
se što se dobija; za početnika se ne zna koliko
će postići. Utoliko gore ili utoliko bolje. Napo-
kon, ja sam vam jednoć rekao u vašemu stanu
da mi je najdraži san oženiti se ženom kao što ste
vi. Danas vam ponavljam tu želju. Ne odgovaraj-
te mi. Dopustite mi da nastavim. Ne obraćam
vam se s prošnjom. Mjesto i okolnosti bi je uči-
nili odvratnom. Samo mi je stalo da vam bude
potpuno jasno da me možete usrećiti jednom ri-
ječju, da me možete po svojoj volji učiniti bilo
svojim prijateljem, odanim poput brata, bilo čak
svojim mužem, da moje srce i moja osoba pripa-
daju vama. Neću da mi sada odgovorite; neću
da više govorimo o tome. Kad se ponovno nađe-
mo u Parizu, priopćit ćete mi što ste odlučili.
Dotle više ni jedne riječi, je li tako?
Istresao je sve to ne gledajući je, kao da je
riječi prosipao u noć pred sobom. A ona je bila
tako nepomična promatrajući netremice i mut-
nim pogledom široki blijedi krajobraz osvijetljen
mjesečinom da se činilo kao da ništa nije ni čula.
Dugo ostadoše jedno kraj drugoga, rame uz
rame, šutljivi i zamišljeni.
Tad ona protisnu:
— Malo je hladno — i, okrenuvši se, vrati se
do kreveta. Pošao je za njom.
Kad se primače postelji spozna da je Fores-
tier odista počeo zaudarati; i on odmaknu naslo-

216
njač, jer ne bi mogao dugo podnijeti toga zadaha
gnjileži. Prozbori:
— Treba ga odmah ujutro položiti u lijes.
Ona odvrati:
— Da, da, već je uglavljeno; stolar će doći
oko osam sati.
I pošto Duroy uzdahnu: »Jadan momak!«,
ona također, kao da se bolno prepušta sudbini,
duboko uzdahnu.
Sad ga više nisu tako često gledali, jer su već
bili navikli na pomisao o toj smrti i počeli se u
duhu miriti s tim nestankom koji ih je još ma-
loprije ogorčavao i ljutio, njih koji bijahu jed-
nako smrtni.
Više nisu govorili produžujući uzorno bdjeti,
ne sklapajući očiju. Ali pred ponoć Duroy prvi
usnu. Kad se probudi, vidje da gospođa Forestier
isto tako drijema i, smjestivši se udobnije izno-
vice zatvori oči i progunđa: »Bogamu, ipak je
udobnije u postelji.«
Prenu ga nenadana buka. Ušla bolničarka.
Potpuno se razdanilo. Mlada žena u naslonjaču
sučelice njegovu bila, čini se, jednako zatečena.
Bijaše malo blijeda, ali i opet lijepa, svježa i mi-
la, usprkos tome što je cijelu noć provela u sje-
dalici.
Tada se Duroy, pogledavši leš, strese i uz-
viknu:
— Oh, gledajte mu bradu!
Ta je brada za nekoliko sati bila porasla na
mesu što se raspadalo koliko bi za nekoliko sati
izrasla na licu živa čovjeka. Njih prestravi taj
život što se nastavljao poslije smrti, kao da se
radi o nekome stravičnom čudu, nadnaravnoj pri-

217
jetnji uskrsnućem, nekoj neprirodnoj, zastrašu-
jućoj pojavi koja uzbuđuje i muti razum.
Poslije toga odoše oboje da se odmore do
jedanaest sati. Kad kasnije položiše Charlesa u
lijes, osjetiše odmah da im je laknulo i da su
mirniji. Sjedoše za ručak jedno sučelice drugo-
me, ćuteći kako se u njima probudila želja da go-
vore o koječemu utješnom, veselijem, da se vra-
te u život pošto su dokrajčili sa smrću.
Kroz širom otvoreni prozor je ulazila blaga
proljetna toplina unoseći mirisni dašak rascvje-
tane rondele klinčića pred ulazom.
Gospođa Forestier predloži Duroyu da se pro-
šetaju vrtom i oni se lagano ushodaše oko malo-
ga travnjaka, slasno udišući mlaki uzduh pun mi-
risa jela i eukaliptusa.
I odjednom mu se ona obrati, ne okrećući
glave prema njemu, baš kao što se i on držao
prošle noći gore u sobi. Izricala je riječi polako,
prigušenim i ozbiljnim glasom:
— Čujte, dragi prijatelju, ja sam dobro pro-
mislila. . . već . . . o onome što ste mi predložili i
neću vas pustiti da odete, a da vam ne kažem bar
nešto. Uostalom, neću vam reći ni da, ni ne. Sa-
•čekat ćemo, vidjet ćemo, bolje ćemo se upoznati.
A razmislite dobro i vi sami. Ne prepustite se od-
više lakoumnome zanosu. A ako vam o ovome
govorim, čak prije nego što smo jadnoga Charlesa
spustili u grob, to je zato jer je neophodno, po-
slije onoga što mi rekoste, da znate točno kakva
sam ja, kako ne biste dulje gojili one misli koje
mi spomenuste, ukoliko niste takve. . . takve. . .
naravi da me možete shvatiti i podnositi.
Pokušajte me shvatiti. Brak ne predstavlja
za me okove nego savez. Ja zahtijevam da budem

218
slobodna, da sve slobodno radim, poduzimam, iz-
lazim, da sam uvijek slobodna. Ne bih mogla
trpjeti ni nadzora, ni Ijubomore, ni raspravljanja
o mome ponašanju. Ja bih se obvezala, razumije
se, da nikada neću okaljati ime čovjeka za koga
ću se udati, da ga nikada neću izvrći mržnji ili
ruglu. Ali bi isto tako trebalo da se taj čovjek
obveže da će se prema meni vladati kao prema
sebi ravnoj, kao prema družici, a ne kao prema
nižemu stvorenju ili nekoj poslušnoj i podložnoj
supruzi. Ja znam dobro da moje shvaćanje nije
kao u drugih, ali ga ja neću niukoliko izmijeniti.
Eto, tako.
Usto dodajem: ne odgovarajte mi, jer bi to
bilo jalovo i neumjesno. Već ćemo se sastati i
možda ćemo kasnije o tome ponovo progovoriti.
A sad se malo prošetajte. Ja se vraćam nje-
mu. Vidjet ćemo se navečer.
On joj utisnu dugačak cjelov u ruku i udalji
se ne kazavši ni riječce.
Uveče se sastadoše tek za večerom. Tad se
uspeše svako u svoju sobu, jer oboje bijahu srva-
ni od umora.
Charlesa Forestiera sahraniše sutra sasvim
skromno na canneskom groblju. A Georges Duroy
odluči otputovati u Pariz brzovlakom u jedan i
po sat.
Gospođa Forestier ga isprati na stanicu. Po-
lako su se šetali peronom čekajući polazak i go-
vorili o beznačajnostima.
Stiže vlak koji je kao pravi brzovlak bio vrlo
kratak i imao svega pet vagona.
Novinar odabra mjesto, tad ponovo siđe da
bi nekoliko časaka pročavrljao s njom, obuzet iz-
nenada nekom tugom, bolom, silnim žaljenjem

219
zbog toga što je napušta kao da će je zauvijek
izgubiti.
Željezničar povika: »Ulaz za Marseille, Lyon
i Pariz!« Duroy se uspne, a tad se nalakti na pro-
zor od vrata da bi joj rekao još koju riječ. Loko-
motiva zazvižda i vlak lagano krenu.
Mladić je, nagnut kroz prozor, gledao mladu
ženu koja je nepomično stajala na peronu i ispra-
ćala ga pogledom. I odjednom, prije nego li će je
izgubiti iz vida, odujmi objema rukama cjelov s
usta i pošalje joj ga.
Ona mu ga uzvrati suzdržljivijom, koleblji-
vom, tek naslućenom kretnjom.

220
DRUGI DIO
 I
Georges Duroy se ponovo saživio sa starim
navikama.
Stanovao je sad u malenome prizemnom sta-
nu u Istambulskoj ulici i živio razborito, kao čo-
vjek koji se sprema za novi život. Čak su i nje-
govi odnosi s gospođom de Marelle poprimili
oblik bračnog života, kao da se on unaprijeđ
vježba za doskorašnju prigodu; a njegova bi lju-
bavnica, čudeći se često odmjerenoj smirenosti
njihove veze, ponavljala kroza smijeh:
— Veći si čuvarkuća i od moga muža, baš
se nije isplatilo da ga mijenjam za tebe.
Gospođa Forestier se nije bila vratila. Za-
držala se u Cannesu. Dobio je jedno pismo od
nje, u kome je najavila da će se vratiti istom oko
sredine travnja, ne natuknuvši ni jednom riječju
ništa o njihovu ondašnjem rastanku. Čekao je.
Sad je bio čvrsto odlučio da upotrebi sva sred-
stva kako bi se oženio njome, bude li se ona samo
kolebala. A pouzdavao se u svoju sreću, u za-

223
vodničku moć koju je ćutio u sebi, neodređenu i
neodoljivu moć kojoj su bile podložne sve žene.
Kratko mu pisamce navijesti da je kucnuo
odlučni čas.
»Ja sam u Parizu. Posjetite me.
Madeleine Forestier.«
Ništa drugo. Primio ga je poštom u devet
sati. Došao joj je u tri sata istoga dana. Pružila
mu obje ruke osmjehujući se svojim ljubeznim
smiješkom; i nekoliko se trenutaka zagledali jed-
no drugome duboko u oči.
Tad ona promrsi:
— Kako je bilo lijepo od vas što ste dopu-
tovali dolje u onim groznim časovima.
On odvrati:
— Učinio bih sve što biste mi naredili.
I oni sjedoše. Ona se raspitala što ima novo,
kako su Walterovi, kako su sve ostale kolege iz
uredništva. Često je mislila na novine.
— To mi mnogo nedostaje — govorila je —
neobično mnogo. U duši sam postala novinar. Šta
ćete, kad volim taj zanat.
Tad ona ušuti. Učini mu se da nazrijeva, da
opaža neku vrstu nukanja u njenu smiješku, u
boji njena glasa, u samim riječima; i premda se
hio zarekao da se neće prenagliti on promuca:
— Dobro . . . zašto . . . zašto ga ne biste na-
stavili. . . taj zanat. . . pod . . . imenom Duroy?
Ona se naglo uozbilji i, stavivši mu šaku na
ruku, prošapta:
— Ne govorimo više o tome.
Ali on shvati da se ona slaže i, kleknuvši pred
njom stade joj strastveno ljubiti ruke, ponavlja-
jući i mucajući:
— Hvala vam, hvala vam; koliko vas volim.

.224
 Ona ustade. Diže se i on primijetivši da je
jako problijedila. Tad shvati da joj se sviđa, mož-
da već odavno; a kako su bili jedno do dru-
goga, on je privine uza se i poljubi u čelo dugim,
nježnim i ozbiljnim cjelovom.
Kad se otela, iskliznuvši mu iz naručja, pre-
uze prigušenim glasom:
— Čujte, prijatelju moj, još nisam ništa od-
lučila. Međutim, moguće je da ću reći da. Ali mi
morate obećati da ćete to držati u potpunoj taj-
nosti dok vam ja ne dopustim da govorite.
On se zakune i ode, srca prepuna radosti.
Otad je bio mnogo oprezniji kad bi je posje-
ćivao i nije tražio određenijeg pristanka, jer je
ona na takav način govorila o budućnosti, spo-
minjala »ono kasnije«, kovala planove u kojima
su njihovi životi bili povezani, da mu je time ne-
prekidno odgovarala jasnije i ljepše nego da je
formalno pristala.
Duroy je marljivo radio, malo trošio, nasto-
jao da uštedi nešto novaca kako ne bi bio o vjen-
čanju bez prebijene pare i postao toliko škrt ko-
liko je nekoć bio rasipan.
Prominu ljeto, zatim i jesen, a da nitko ništa
ne nasluti, jer su se oni malo sastajali, a i to što
je moguće neupadljivije.
Jedne mu večeri Madeleine reče, zagledavši
mu se u oči:
— Niste li naš naum još priopćili gospođi
de Marelle?
— Nisam, prijateljice moja. Kako sam vam
obećao da ću čuvati tajnu, nisam o tome ni pred
kim živim pisnuo.

15 Bel-Ami 225
 — Onda je sad vrijeme da joj saopćite. Ja
ću se pobrinuti za Walterove. To ćete učiniti još
ove sedmice, je li?
On pocrvenje.
— Svakako, već sutra.
Ona polako skrenu pogled kako ne bi vidjela
njegovo uzbuđenje i proslijedi:
— Ako hoćete, možemo se vjenčati u počet-
ku svibnja.
— Na sve radosno pristajem.
— Jako bih voljela da to bude desetoga svib-
nja, koji pada u subotu, jer mi je tada rođendan.
— U redu, deseti svibnja.
— Vaši roditelji žive kraj Rouena, nije li
tako? Bar ste mi vi tako rekli?
— Jest, kraj Rouena, u Canteleuu.
— Čime se bave?
— Oni su . . . oni su maloposjednici.
— Ah! Jako bih voljela da ih upoznam.
On se silno zbuni i uskoleba:
— A li . . . zapravo su . . . — tad se odluči kao
odista jak čovjek: — Draga moja prijateljice, oni
su seljaci, krčmari koji su se iskilavili da bi me
mogli školovati. Ja ih se ne stidim, ali njihova .. .
priprostost. . . njihova seljačka neotesanost bi
vam mogli smetati.
Ona se dražesno smiješila, a lice joj bijaše
ozareno blagom dobrotom.
— Ni govora. Ja ću ih jako zavoljeti. Otići .
đemo im u posjete. Ja to želim. Govorit ćemo još
o tome. I ja sam kćerka siromaha. . . ali sam ja
izgubila roditelje. Nemam više nikoga na svije-
t u . . . — pruži mu ruku i dometnu. . . — osim
vas.

226
 I on osjeti da ga je raznježila, ganula, osvo-
jila kao nijedna žena dosada.
— Mislila sam o nečemu — progovori ona
— ali je to teško objasniti.
On priupita:
— O čemu?
— Znate, dragi moj, ja sam vam, eto, kao
i druge žene, ja volim. . . svoje slabosti, malen-
kosti, volim koješta blještavo i zvučno. Bila bih
presretna da imam plemićko prezime. Ne biste li
vi mogli, u povodu našega vjenčanja, ne biste l i ...
bar donekle postali plemić?
Sad i ona pocrvenje kao da mu je predložila
nešto nepristojno.
On prostodušno odgovori:
— Često sam pomišljao na to, ali mi se ne
čini da je to tako jednostavno.
— Zašto to?
On se nasmija:
— Jer se bojim da ne ispadnem smiješan.
Ona slegnu ramenima:
— Ama ni govora, ni govora. Svi tako rade i
nitko se tome ne smije. Razdvojite svoje prezime:
»Du Roy«. To je jako zgodno.
On odgovori odmah, kao znalac:
— Ne, to nije zgodno. To je previše jednosta-
van, uobičajen, poznat postupak. Ja sam mislio
da uzmem, isprva kao književni pseudonim, ime
svoga zavičaja, pa da ga onda malo pomalo spo-
jim sa svojim, da bih kasnije čak razdvojio svoje
prezime kako ste mi i vi savjetovali.
— Vaš je zavičaj Canteleu?
— Jeste.
Ali je ona oklijevala:

227
 — Ja ne bih. Svršetak mi se ne sviđa. Će-
kajte, ne bismo li mogli malo promijeniti tu ri-
ječ . . . Canteleu?
Uzela je pero sa stola i počela nizati imena
da ispita kako se doimaju. Odjednom ciknu:
— Pazite, pazite, evo ga.
I pruži mu papir na kome on pročita »Go-
spođa Duroy de Cantel«.
On porazmisli nekoliko časaka i ozbiljno
izreče:
— Jest, to je jako dobro.
Ona bijaše oduševljena i ponavljaše:
— Duroy de Cantel, Duroy de Cantel, gospo-
đa Duroy de Cantel. To je izvrsno, izvrsno!
Dodala je uvjerljivo:
— I vidjet ćete kako je to lako svima namet-
nuti. Samo valja iskoristiti podesnu priliku. Jer
će poslije biti prekasno. Vi ćete već od sutra pot-
pisivati svoje članke s D. de Cantel, a vijesti sa-
mo s Duroy. Tako se uvijek radi u štampi i nitko
se neće začuditi kad spazi da ste i vi uzeli umjet-
ničko ime. Prigodom vjenčanja možemo to još
malo izmijeniti i reći prijateljima da ste se bili
odrekli svoga du iz skromnosti i zbog položaja na
kome ste, ili, naprosto, nećemo ništa reći. Kako
je ime vašemu ocu? '
— Aleksandar.
Ona dva tri puta uzamance promrmlja:
»Aleksandar, Aleksandar«, slušajući zvučnost slo-
gova, a onda napisa na čistome bijelom papiru:
»Gospodin i gospođa Aleksandar du Roy de
Cantel imaju čast da vas izvijeste o vjenčanju go-
spodina Georgesa du Roy de Cantela, njihova
sina, s gospođom Madeleine Forestier.«

228
 Ona pogleda izdaleka ono što je napisala,
oduševljena dojmom, i izjavi:
— Radi li se samo donekle postupno, može
se postići sve što se hoće.
Kad se ponovo obrete na ulici, pošto je bio
odlučio da će se odsele zvati du Roy, ili, štoviše,
du Roy de Cantel, učini mu se da je sad stekao
neku novu vrijednost. Koračao je smjelije, jače
uzdignuvši glavu, više se uznoseći brcima, kako
i treba da korača pravi plemić. Osjećao je neka-
kvu obijesnu želju da dobaci prolaznicima:
— Ja se zovem du Roy de Cantel.
Ali tek što se vrati kući, zabrinu ga pomisao
na gospođu de Marelle i on joj odmah napisa
pismo, zamolivši je da se sutra sastanu.
»Bit će vruće«, mislio je. »Pošteno ću izgutati
vatru.«
Zatim se pomiri s time onom prirođenom
bezbrižnošću koja mu je pomagala da nehajno
podnosi neugodnosti u životu i stade pisati neki
maštovit članak o novim porezima koje bi valjalo
uvesti kako bi se osigurala ravnoteža budžeta.
Tu ubroji i sto franaka godišnjeg poreza za
plemićki đe pred imenom, a za naslove od baru-
na do kneza od pet stotina do tisuću franaka.
I potpisa se: D. de Cantel.
Sutradan stiže plavo pisamce od njegove lju-
bovce u kome je javljala da će doći u jedan sat.
Očekivao ju je pomalo grozničavo, odlučivši
međutim da postupa brzo, da sve izgovori već u
početku, a zatim, poslije prvotnjeg uzbuđenja, da
to potkrijepi razumnim razlozima kako bi joj do-
kazao da nije mogao ostati vječiti neženja i da je,
budući da gospodin de Marelle nikako neće da

229
umre, morao potražiti neku drugu i učiniti je
svojom zakonitom družicom.
Ipak je osjećao kako je uzbuđen. Kad začu
zvuk zvonca srce mu se uzlupa.
Ona mu se baci u naručaj:
— Dobardan, Bel-Ami. — A zatim, kad osjeti
kako ju je hladno zagrlio, odmjeri ga i upita:
— Šta ti je?
— Sjedi — reče on. — Ozbiljno ćemo poraz-
govoriti.
Ona sjede, ne skinuvši šešira i podignuvši
samo koprenicu do iznad čela, i stade čekati.
Oborio je pogled; smišljao je kako da počne.
Otpoče polako:
— Draga moja prijateljice, kako vidiš silno
sam uzbuđen, silno žalostan i silno zbunjen zbog
onoga što ti moram otkriti. Volim te mnogo, vo-
lim te od svega srca, i strah da ću ti nanijeti bol
još me više muči od same novosti koju ću ti
saopćiti.
Ona je blijedila, ćutjela kako drhti, da bi
promucala:
— O čemu se radi? Kaži brzo!
On izgovori tužno, ali odlučno, onako tobože
satrveno kao što govore ljudi kad priopćuju sret-
ne nesreće:
— Ja se ženim.
Ote joj se uzdah kao ženi koja će se obezna-
niti, bolan uzdah što se izvio iz dubine grudi, i
ona se stade gušiti, ne mogavši progovoriti ko-
liko joj je bilo ponestalo daha.
Primijetivši da ona ništa ne govori on preuze:
— Ne možeš zamisliti koliko sam patio prije
nego sam se na to odlučio. Ali ja sam bez položaja
i bez novca. Sam sam i izgubljen u Parizu. Tre-

230
balo mi je da uza me bude netko tko će me pr-
venstveno savjetovati, tješiti i pomagati. Tražio
sam družicu, saveznicu, i našao sam je.
Ušuti, nadajući se da će ona odgovoriti, oče-
kujući bijesnu srdžbu, žestinu, psovke.
Ona bješe pritisla ruku na srce kao da ga želi
zadržati i predisala u bolnim trzajima od kojih
joj se nadimahu grudi i pomicaše glava.
On prihvati njenu drugu ruku što je ostala
na priručju naslonjača, ali je ona naglo izvuče.
Zatim prošapće kao da je zapala u neku vrstu
otupljenosti:
— Oh !. . . Bože moj . . .
On kleknu pred nju ne usuđujući je se ipak
dotaći i, više dirnut tim šutanjem nego što bi bio
dirnut gnjevom, promuca:
— Clo, mala moja Clo, shvati moj položaj,
shvati što sam ja. Oh, kamo puste sreće da sam
se'tobom mogao oženiti! Ali si ti udata. Šta sam
mogao učiniti? Razmisli, de, razmisli! Ja moram
steći položaj u društvu, a ne mogu ga steći dok
ne budem imao svoje obitelji. Samo da znaš!. . .
Bilo je dana kad me spopadala želja da ubijem
tvoga muža . . .
Govorio je svojim umilnim, prigušenim, za-
vodljivim glasom koji je ulazio u uho kao glazba.
Ugleda kako dvije suze bujaju u nepomičnim
očima njegove ljubavnice da bi zatim potekle niz
obraze, dok su se druge dvije već pomaljale u
kutu među kapcima.
On protisnu:
— Oh, ne plači, Clo, ne plači, zaklinjem te.
Kidaš mi srce.

231
 Napokon se ona napregnu, silno napregnu da
bi bila dostojanstvena i ponosna i upita drhtavim
glasom žene koja će projecati:
— Tko je ona?
Oklijevao je načas a onda shvati da mora
reći:
— Madeleine Forestier.
Gospođa de Marelle se strese od glave do pete
i ušutje, premišljajući tako usrdno da se činilo
kao da je zaboravila da on kleči pred njom.
I po dvije prozirne suze neprekidno su joj
se pomaljale u očima, klizile i iznova se poma-
ljale.
Ustala je. Duroy shvati da će ona otići bez
ijedne riječi, ne zamjeravajući mu i ne prašta-
jući: i to ga je pogađalo i vrijeđalo do dna duše.
Hoteći je zaustaviti, on joj raširenim rukama
obujmi suknju, stežući kroz sukno njene oble
noge koje su se, kako je osjećao, ukrutile da bi
se odrvale.
Kumio ju je:
— Preklinjem te, ne odlazi ovako.
Tad ga ona pogleda, onako odozgo, pogleda
ga onim ovlaženim, očajnim, tako divnim i tako
žalosnim pogledom što kazuje svu bol ženskoga
srca, i promuca:
— Ne mogu. . . ne mogu ništa reći. . . ne mo-
gu . . . ništa učiniti. . . t i . . . imaš pravo . . . t i . . .
t i . . . dobro si izabrao što ti treba . . .
I, ustuknuvši, ona se oslobodi i ode a da on
i nije više ni pokušavao da je zadrži.
Kad je ostao sam, ustade omamljen kao da
ga je netko svom snagom mlatnuo po glavi; za-
tim se pomiri s time i promrsi:

232
 — Bome, sad šta je tu je. Gotovo j e . . . bez
svađe. To mi je i draže.
I pošto se otresao toga velikog tereta, osje-
ćajući se ođjednom slobodan, izbavljen, sposo-
ban za novi život, on navali šakama na zid silno
zamahujući pesnicama, nekako opijen uspjehom
i snagom, baš kao da se bori protiv Sudbine.
Kad ga gospođa Forestier upita:
— Jeste li saopćili gospođi de Marelle? — on
mimo odgovori:
— Naravno . . .
Ona ga ispitivaše svojim svijetlim očima.
— I nije je to uzbudilo?
— Nije, nimalo. Naprotiv, jako joj se svid-
jelo.
Novost se brzo razglasi. Neki su se čudili,
drugi tvrdili da su to slutili, a poneki su se smješ-
kali pokazujući time da ih to ne iznenađuje.
Mladić koji sad potpisivaše svoje kronike s
D. de Cantel, s Duroy dnevne vijesti i s du Roy
političke članke koje je objavljivao od vremena
do vremena, provodio je pola dana kod zaručnice
koja se odnosila prema njemu bratski prisno, po-
kazujući pri tome i pravu, ali potajnu ljubav, ne-
ku vrstu želje koju je skrivala kao slabost. Ona
je bila odlučila da se vjenčanje obavi u potpunoj
tajnosti, jedino u prisuću svjedoka, i da iste ve-
čeri otputuju u Rouen. Sutradan će otići da zagrle
novinarove stare roditelje i ostati nekoliko dana
kod njih.
Duroy se tmdio da je odvrati od toga nau-
ma, ali kako nije u tome uspio napokon se pokori.
I tako, kad osvanu deseti maja mladenci se,
smatrajući da je crkveni obred nepotreban jer
nikoga nisu pozvali, vratiše kući pošto su na čas

233
svratili u općinu, spremiše prtljagu i na stanici
Saint-Lazare uđoše u večernji vlak koji pođe u
šest sati i odveze ih prema Normandiji.
Do časa kad ostadoše nasamo u vagonu nisu
bili izmijenili ni dvadeset riječi. Čim osjetiše da
putuju, pogledaše se i prasnuše u smijeh kako bi
prikrili nelagodu koju nisu htjeli pokazati.
Vlak je polako milio kroz dugačku stanicu
les Batignolles, a tad prođe preko šugave ravnice
što se pruža od utvrda do Seine.
Kad su prolazili asnierski most, obveseliše se
ugledavši rijeku načičkanu brodicama, ribičima
i veslačima. Sunce, žeško svibanjsko sunce je ba-
calo kose zrake po barkama i spokojnoj rijeci za
koju bi se reklo da ne teče, jer na njoj, skruće-
noj od vreline i svjetlosti sunčeva smiraja, ne bi-
jaše ni strujanja, ni vrtloga. Jedrilica nasred rije-
ke, koja je bila razapela na obje strane po jedan
trokut bijele jedrovine kako bi ulovila i najslabiji
dašak lahora, bijaše nalik na ptičurinu što će da
poleti.
Duroy šanu:
— Obožavam okolicu Pariza, sjećam se pr-
žene ribe od koje bolje nisam u životu jeo.
Ona prihvati:
— A ti čamci! Kako je divno ploviti vo-
dom o sunčevu zalasku.
Tad ušutješe kao da se ne usuđuju nastaviti
ovu ispovijest o prošlome životu i zanijemiše na-
slađujući se već možda tužnom poezijom uspo-
mena.
Duroy, koji sjedaše sučelice svojoj ženi, uze
joj ruku i lagano je cjelunu.
— Kad se vratimo — reče on — otići ćemo
koji put na večeru u Chatou.

234
 — Toliko ćemo toga morati učiniti — pro-
šapta ona glasom koji je zapravo kazivao: »Tre-
bat će ugodno žrtvovati radi korisnoga.«
Svejednako joj držeći ruku, zabrinuto je po-
mišljao kako li će prijeći na milovanje. Ne bi bio
toliko smeten ni pred neukošću mlade djevojke;
ali se zbunjeno ponašao zbog žive i lukave inteli-
gencije, koju je naslućivao u Madeleini. Bojao se
da će ispasti pred njom glup, previše sramežljiv
ili odviše surov, prespor ili prenagao.
Kratkim je stiscima stezao tu ruku, a da ona
nije odgovarala na njegov poziv. On kaza:
— Neobično mi je da ste vi moja žena.
Ona kao da se začudi:
— A zašto?
— Ne znam. Neobično mi je. Želim da vas
poljubim i čudim se da imam na to pravo.
Ona mu mimo pruži obraz a on ga poljubi
kao što bi poljubio obraz sestre.
On proslijedi:
— Kad sam vas prvi put vidio (znate, za one
večere na koju me je bio pozvao Forestier), po-
mislio sam: »Nebesa, kad bih mogao pronaći ta-
kvu ženu.« Dakle, uspio sam. Sad je imam.
Ona prošapta:
— To je ljubazno.
I milo ga pogleda pravo u oči onim svojim
vječito nasmijanim očima.
On pomišljaše: »Previše sam hladan. Glup
sam. Morao bih postupati brže.« I on zapita:
— A kako ste se vi upoznali s Forestierom?
Ona odvrati izazovno pakosno:
— Zar idemo u Rouen da bismo o njemu raz-
govarali?
Pocrvenio je:

235
 — Ja sam budalast. Vi me silno zbunjujete.
Ona se oduševi:
— Ja? Nije moguće? Otkud sad to?
Sjede tik do nje. Ona ciknu:
— Oh, jelen!
Vlak je prolazio kroz saint-germainsku šu-
mu; i ona je ugledala prestravljena srndaća gdje
jednim skokom preskače aleju.
Dok je ona gledala kroz otvoren prozor, Du-
roy se nagnu i utisnu joj dug, Ijubavnički polju-
bac u kosu na vratu.
Nekoliko je trenutaka bila mirna; tada odiže
glavu:
— Škakljate me, prestanite.
Ali on nije uzmaknuo, već ju je polako, razdra-
žujuće i dugo milovao kovrčastim brcima po bi-
jeloj puti.
Ona se trgnu:
— Ta prestanite.
Zgrabi joj glavu desnicom koju je bio zavu-
kao iza nje i okrenu je sebi. Tad joj se baci na
usta kao kobac na plijen.
Branila se, gurala ga, kušala se istrgnuti. Na-
pokon joj to uspije i ona ponovi:
— Ta prestanite već jednom.
Nije je više slušao, već ju je grlio i ljubio po-
žudnim i uzdrhtalim usnama nastojeći je povaliti
na vagonsko sjedište.
Ona se velikim naporom istrže i hitro ustade:
— Oh, čujte, Georges, prestanite. Ipak nismo
viŠe djeca, možemo se valjda strpjeti do Rouena.
On je ostao sjedjeti, neobično se zacrvenjevši
a njene su ga razborite riječi rashladile; a tada
će, pošto se bio pribrao, veselo reći:

236
 — U redu, čekat ću ali nisam više sposoban
da progovorim ni dvadeset riječi prije nego što
stignemo. A zapamtite da istom prolazimo kroz
Poissy.
— Ja ću govoriti — reče ona.
Ona polako opet sjeđe kraj njega.
I stade potanko govoriti o onome što će oni
učiniti po povratku. Morat će zadržati stan u ko-
me je stanovala sa svojim prvim mužem, a Du-
roy će također naslijediti Forestierove dužnosti i
plaću u »Francuskome životu«.
Uostalom, ona je već prije njihova braka su-
vereno poput poslovna čovjeka uredila sve novča-
ne pojedinosti obiteljskog života.
Stupili su u brak prema načelu razdiobe do-
bara i predvidjeli su sve slučajeve što se mogu
dogoditi: smrt, rastavu, rođenje jednoga djeteta
ili više djece. Mladić je izjavio da donosi Četiri ti-
suće franaka, ali je od te svote tisuću i pet stoti-
na bilo posuđeno. Ostalo je uštedio u tijeku godi-
ne računajući na ovaj slučaj. Mlada je žena, kako
je izjavila, donosila četrdeset tisuća koje joj je
bio ostavio Forestier.
Ona poče opet govoriti o njemu ističući ga
kao primjer:
— Bio je vrlo štedljiv čovjek, vrlo sređen,
vrlo marljiv. Domalo bi se obogatio.
Duroy je više nije slušao zanesen u sasvim
druge misli.
Ona bi ponekad ušutjela, slijedeći neku skri-
venu misao, a onda bi produžila:
— Za tri ili četiri godine vi biste sasvim si-
gurno mogli zarađivati trideset do četrdeset tisu-
ća franaka godišnje. Toliko bi imao Charles da je
poživio.

237
 Georges, kome se prodika učini predugač-
kom, otpovrne:
— Mislio sam da ne idemo u Rouen da bi-
smo o njemu razgovarali.
Ona ga lagano potapša po obrazu:
— Istina je, pogriješila sam.
Smijala se.
On je tobože držao ruke na koljenima kao što
to čine neobično pristojni dječačići.
— Da znate kako ste ovako glupi — reče ona.
On prisnaži:
— To je moja uloga na koju ste me uostalom
i maloprije podsjetili, i ja je se više ne odričem.
— Zašto?
— Jer vi preuzimate upravljanje kućom pa
čak i mojom osobom. Kao udovici vam doista to
i odgovara!
Začudila se:
— Što biste zapravo htjeli reći?
— Da vi imate iskustvo koje treba da prosvi-
jetli moje neznanje i bračnu praksu koja treba da
me oslobodi moje momačke nevinosti, eto ga!
Ona uzviknu:
— To je suviše?
On odvrati:
— To je tako. Ja ne poznajem žene . . . eto . . .
a vi poznajete muškarce, jer ste udovica . . . eto...
i vi ćete me poučavati. . . još večeras . . . eto . . .
možete, štoviše, i odmah početi ako hoćete . . .
eto...
Silno se obveselivši, ona podviknu:
— Oh, zaboga, ako se vi u tome oslanjate na
mene!
On izgovori kao školarac što sriče zadanu
vježbu:

238
 — Naravno . . . eto . . . oslanjam se na vas.
Oslanjam se čak na vas da ćete mi dati temeljitu
pouku . . . u dvadeset sati. . . deset sati za osno-
ve . . . čitanje i gramatiku . .. deset za usavršava
nje i retoriku . . . Ja ne znam ništa . . . eto.
Ona ciknu jako ushićena:
— Ti si budalast.
On preuze:
— Budući da me počinješ tikati, slijedit ću
tvoj primjer i reći ću ti, ljubavi moja, da te sva-
koga časa sve više obožavam i da mi se Rouen či-
ni predaleko!
Sad je govorio naglašujući kao glumac i ve-
selo mijenjajući izražaj lica, čime je zabavljao
mladu ženu koja bijaše vična ponašanju i lakrdi-
janju prave književničke boheme.
Motrila ga je iskosa, činio joj se odista divan,
željela ga kao što čovjek želi zagristi u voće na
drvetu i sustezala se, jer je razboritost savjetova-
la da valja pričekati ručak i pojesti ga u pravo
doba.
Tad ona izreče, pocrvenjevši nešto zbog mi-
sli koje je salijetahu:
— Đačiću moj, pouzdaj se u moje iskustvo,
u moje veliko iskustvo. Poljupci u vagonu ne vri-
jede ništa. Padnu na želudac. — Tad još jače po-
crvenje i doda: — Ne žanje se žito dok je zeleno.
On se smijuljio nadražen primislima koje je
čuo da izlaze iz tih lijepih usta; i prekriži se, pro-
mrmljavši usnama kao da mrmonji neku moli-
tvu, a zatim izreče:
— Evo sam se utekao zaštiti svetog Antuna,
zaštitnika od iskušenja. Sad sam od kamena.
Noć je lagano slazila obavijajući široko polje
što se protezalo zdesna prozimim sumračjem kao

239
rijetkim velom. Vlak je išao uz Seinu; i mladi se
ljudi zagledaše u rijeku što se protegla uz trač-
nice poput dugačke vrpce od blistava metala, u
crvene odsjaje, mrlje što padoše s neba koje je
zalazeće sunce usjajilo grimizom i ognjem. Ti su
se blijesci malo-pomalo gasili, bivali zagasiti, tu-
žno tamnjeli. A polje se gubilo u mračini onako
sablasno trepereći, onako samrtnički trepereći
kao što uvijek zatreperi zemlja u sutonu.
Ta večernja sjeta što je ulazila kroz otvoreni
prozor prodirala je u duše dvoma zanijemjelim
supruzima što još maloprije bijahu tako veseli.
Bijahu se stisli jedno uz drugo da promatraju
to umiranje dana, toga lijepog svibanjskog dana.
U Mantesu zapališe malu uljanicu koja je sive
presvlake sjedišta obasjavala žućkastom i drhta-
ravom svjetlošću.
Duroy obujmi svoju ženu oko struka i privi-
ne je uza se. Njegova još nedavno snažna žudnja
pretvorila se u nježnost, u mlaku nježnost, u sla-
bašnu želju za sitnim, utješnim milovanjem, za
onim milovanjem kojim se uljuljkuju djeca.
On sasvim tiho šanu:
— Znat ću te voljeti, mala moja Made.
Nježnost toga glasa uzbudi mladu ženu tako
da joj kožom hitro prođe kratka jeza i ona mu
pruži usta, nagnuvši se nada nj jer je on bio na-
slonio svoj obraz na meki naslon njenih grudi.
Bio je to dug poljubac, nijem i snažan, za ko-
jim uslijedi trzaj, nagao i pomaman zagrljaj, kra-
tko, uzdahtalo rvanje, vatreno i nespretno sjedi-
njenje. Tad ostadoše jedno drugome u zagrljaju,
oboje pomalo razočarani, umorni i još nježni, sve
dok zvižduk lokomotive ne najavi narednu sta-
nicu.

240
 Ona progovori tupkajući jagodicama prstiju
raščupanu kosu na sljepoočicama:
— Ovo je glupo. Jesmo djeca.
Ali joj je on ljubio ruke, prelazeći s jedne na
drugu brzo i grozničavo, i odvraćao:
— Obožavam te, mala moja Made.
Do Rouena su sjedili gotovo nepomično, pri-
ljubivši obraz uz obraz, gledajući kroz prozor u
noć gdje bi ponekad prominula svjetla u kućama;
i snatrili su sretni što osjećaju da su tako blizu
jedno drugome, iščekujući sve nestrpljivije pri-
sniji i slobodniji zagrljaj.
Odsjedoše u svratištu kojega su prozori gle-
dali na obalu i legoše u postelju, pošto su malo,
sasvim malo povečerali.
Sobarica ih probudi sutradan, baš kad otku-
ca osam sati.
Kad ispiše po šalicu čaja što su bile stavljene
na noćni ormarić, Duroy promotri svoju ženu i tad
je odjednom, u veselu zanosu sretna čovjeka koji
je toga časa otkrio blago, privine u naručaj mu-
cajući. . .
— Mala moja Made, osjećam da te silno vo-
lim . . . silno . . . silno . . .
Ona se smiješila, onako povjerljivo i zado-
voljno, i promrmljala uzvraćajući mu poljupce:
— I ja isto . . . možda.
Ali se on neprekidno uznemiravao zbog te
posjete roditeljima. Već je često upozoravao svoju
ženu; pripravljao ju je, poučavao. Smatrao je da
bi opet mogao početi.
— Znaš, to su seljaci, pravi seljaci, a ne oni
iz operete.
Ona se smijala:

241
 — Ta znam, dovoljno si mi puta to rekao.
Slušaj, ustani, i pusti me da i ja ustanem.
On skoči s postelje i navlačeći čarape reče:
— Bit će nam vrlo neudobno u kući, vrlo ne-
udobno. U mojoj sobi je samo jedan stari krevet
sa slamaricom. U Canteleuu se ne zna za stru-
njače.
Činilo se da je ona oduševljena:
— To bolje. Divno će biti loše spavati. . .
kraj. . . kraj tebe . . . i probuditi se od kukurije-
kanja pijevaca.
Bila je navukla svoj kućni ogrtač, prostrani
ogrtač od bijela flanela koji Duroy odmah pozna-
de. Bilo mu je neugodno što ga vidi. Zašto? Nje-
gova je žena imala, kako je dobro znao, cijelo tu-
ce tih jutarnjih haljina. Valjda nije mogla uni-
štiti svoju opremu i kupiti novu? Svejedno je on
želio da njena sobna odjeća, njeno noćno rublje,
njeno rublje za Ijubav ne bude ono isto koje je
imala dok je bila s drugim. Činilo mu se da je me-
kana i mlaka tkanina zacijelo zadržala nešto od
dodira s Forestierom.
I zapalivši cigaretu ode do prozora.
Iako je sve ovo već odavno poznavao, ipak
ga uzbudi pogled na luku, na široku rijeku načič-
kanu brodicama tankih jarbola, zdepaste paro-
brode iz kojih su vitlovi uz veliku buku istovari-
vali teret na obalu. I on uzviknu:
— Dođavola, kako je lijepo!
Madeleine pritrča i, položivši obje ruke na
muževo rame, nasloni se na nj s kretnjom kao da
se prepušta i zanese se, uzbudi. Ponavljala je:
— Oh, kako je divno! Kako je divno! Nisam
znala, da može biti toliko brodova.

242
 Otputovaše jedan sat kasnije, jer je trebalo
da ručaju kod roditelja koje su bili ved prije ne-
koliko dana obavijestili. Poveze ih otkriveni i zar-
đali fijaker koji je breketao kao posuđe kad se
njime treska. Udarili su dugačkim, prilično ruž-
nim bulevarom, zatim prešli livade kroz koje je
tekla rijeka i ponovo se stali uspinjati uz brijeg.
Umorna Madeleine bješe zadrijemala od na-
metljiva milovanja sunca koje ju je ugodno ogri-
javalo u dnu stare kočije, baš kao da je ležala u
mlačnoj kupelji od svjetla i poljskoga zraka:
Muž je probudi.
— Gledaj — kaza.
Baš su se bili zaustavili na dvije trećine uspo-
na, na mjestu što je bilo čuveno s vidika i na ko-
je su dovodili sve putnike. Nalazili su se iznad
goleme, dugačke i široke udoline kroz koju je, s
kraja na kraj, prolazila sjajna rijeka jako krivu-
dajući. Vidjelo se kako silazi odozgor, posuta
mnogobrojnim otočićima i kako opisuje krivulju
prije nego će proči kroz Rouen. Tu se na desnoj
obali pomaljao grad, ponešto utonuo u jutarnju
sumaglicu, sa sunčanim odbljescima na krovovi-
ma i tisućama tananih zvonika, šiljatih i tupih,
krhkih i izdjelanih poput divovskih đragulja, sa
četvrtastim ili okruglim kulama, zakićenim heral-
dičkim krunama, sa stražarama, tomjićima, svom
silom gotskih crkvenih vršaka iznad kojih se izdi-
že šiljati vrh kateđrale, taj zapanjujući brončani
šiljak, ružan, čudan i nesrazmjeran, najviši na
svijetu.
A nasuprot, s dmge strane rijeke, izdizali su
se okmgli i pri vrhu ispupčeni vitki tvomički dim-
njaci prostranoga predgrađa Saint-Sever.

243
 Još brojniji od svoje braće zvonika izdizali
su sve do u daleka polja svoje visoke stupove od
opeka i puhali u plavo nebo svojim dahom crnim
od ugljena.
A najviša među njima, jednako visoka kao
Keopsova piramida, drugi vrh stvoren Ijudskim
trudom, gotovo jednak svom ponositom prijanu,
vrhu katedrale, golema požarna sisaljka u »Gro-
mu« bijaše nalik na kraljicu toga radnog i zadim-
ljenog mnoštva tvornice, baš kao što njena susje-
da bijaše kraljica šiljaste gomile svetih zdanja.
Niže, ondje dolje, iza tvorničke četvrti, pru-
žao se jelik; a Seina je, pošto je prošla kroz dva
grada, nastavljala svoj put protječući mimo ši-
roku, valovitu obalu, ozgo šumovitu, pokazujući
mjestimično svoje kosti od bijela kamena, a zatim
nestajala na obzorju opisavši prije toga još jednu
dugačku i oblu krivulju. Vidjelo se gdje brodice
plove uz rijeku i niz rijeku i gdje ih vuku parne
teglenice što su bile velike kao muhe i što su ri-
gale gust dim. Svi otoci što bijahu razastrti po
vodi nadovezivali su se jedan na drugi ili su pak
bili odijeljeni velikim razmacima, podobnima ne-
jednakim zrncima zelene krunice.
Fijakerist pričeka da se putnici nadive. Iz is-
kustva je znao koliko traje divljenje pojedinih vr-
sta izletnika.
A kad ponovo krenu, Duroy odjednom spazi
stotinjak metara daleko dvoje starih ljudi koji su
im dolazili u susret pa iskoči iz kočije vičući:
— Eno ih! Poznao sam ih!
Bijahu to dvoje seljana, muškarac i žena, ko-
ji su kročili neujednačenim korakom, njišući se
i sudarajući se kadšto ramenima. Muškarac bija-
še nizak, dežmekast, crven i pomalo trbušast, kre-

244
pak usprkos godinama; žena bijaše visoka, suha,
zgrbljena, žalosna, prava ratarica koja je radila
već od djetinjstva i koja se nije nikada smijala,
dok se njen muž zabavljao pijući s gostima.
Madeleine je također sišla s kočije i proma-
trala kako dolaze to dvoje jadnika, osjećajući bol
u srcu i tugu kojoj se nije uopće nadala. Oni ne
mogoše poznati sina u tome lijepom gospodinu i
nikada ne bi mogli pogoditi da je ta lijepa gospo-
đa u svijetloj haljini njihova snaha.
Prođoše šutke i brzo mimo sina koga su oče-
kivali i ne pogledaše tu gradsku gospodu za koji-
ma je išla kočija.
Odmakoše. Georges se nasmija i povika:
— . . . bar dan, ćaća Duroy.
Oboje naglo zastadoše, isprva iznenađeni a
onda otupjeli od zaprepaštenja. Starica se prva
pribra i promuca ne primičući se:
— Jesi li ti to, sinko?
Mladić odvrati:
— Naravno, to sam ja, mama Duroy, — i,
prišavši joj, poljubi je u oba obraza snažnim si-
novskim poljupcem. Tad očeša svoje sljepoočice
o sljepoočice oca koji je bio skinuo kapu, kapu
rouenska kroja, od crne svile, vrlo visoku, nalik
na kapu marvenih trgovaca.
Zatim Georges izjavi:
— Ovo je moja žena.
I dvoje seljana pogledaše Madeleinu. Pogle-
daše je kao što se promatra čudo prirode, u neko-
me nemirnom strahu koji je kod oca bio vezan za
neku vrstu zadovoljna povlađivanja, a kod majke
za neko ljubomorno neprijateljstvo.

245
 Muškarac koji po naravi bijaše veseljak, pro-
žet veselošću od slatke jabukovače i alkohola, od-
važi se i upita vragolasto zaškiljivši:
— Možemo li je ipak kušnut?
Sin odgovori:
— Ma jasno.
I Madeleine, nelagodno se osjećajući, pruži
oba obraza, a seljak ih glasno cmoknu pa zatim
obriše usne sudlanicom.
Tad dođe red i na staricu i ona poljubi snahu
suzdržano i neprijateljski. Ne, nije to hila nevje-
sta o kojoj je sanjala, krupna i svježa gazdarica,
rumena kao jabuka i puna kao rasplodna kobila.
Ova je gospođa, tako našušurena i namirisana
mošusom, bila nalik na vucalicu. A starici, naime,
svi mirisi bijahu mošusovi.
Nastaviše put slijedeći fijaker koji je vozio
prtljagu mladenaca.
Stari uhvati sina za mišku i, zadržavši ga otra-
ga, brižno ga zapita:
— Ondak, kako iđu poslovi?
— Pa jako dobro.
— Sjajno, to’lko bolje. Reci mi-der, je 1' ti
žena bogata.
Georges odvrati:
— Četrdeset tisuća franaka.
Otac lagano zviznu od ushita i samo promrsi:
— Sunca mu! — tolika ga je svota uzbudila.
Tad dometnu u ozbiljnu uvjerenju: — Svegar mi,
to je l'jepa žena. — Dopadala se, naime, i njemu.
A njega su svojedobno smatrali poznavaocem že-
na.
Madeleine i majka su šutke hodale jedna po-
red druge. Muškarci ih sustigoše.

246
 Stigoše u selo, maleno seoce pokraj ceste u
kome je bilo desetak kuća s obje strane puta, tr-
govišnih kuća i majurskih straćara, koje od ope-
ka, a koje od ilovače, jedne pokrovljene slamom,
a druge crijepom. Kavanica oca Duroy »K lijepom
vidiku«, prizemni kućerak s tavanom, nalazio se
na ulazu u naselje, s lijeve strane. Borova grana
što je bila pričvršćena iznad vrata pokazivala je,
po starom običaju, da žedni mogu ući.
U velikoj su odaji krčme bila prostrta dva
stola, spojena jedan s drugim i prekrivena s dva
ubrusa. Susjeda koja je došla do pomogne pri
posluživanju pozdravi dubokim poklonom kad
ugleda tako lijepu damu, a onda, poznavši Geor-
gesa, ciknu:
— Gospode Bože, je si 1' to ti, mali?
On veselo odvrati:
— Jest, to sam ja, mama Brulin.
I on je odmah poljubi kao što je poljubio oca
i majku.
Tad se obrati svojoj ženi i reče:
— Dođi u našu sobu, odložit ćeš šešir.
Uvede je na desna vrata u prohladnu, poplo-
čenu, posve bijelu sobu okrečenih zidova u kojoj
bijaše njegov krevet s pamučnim zastorima. Je-
dino su raspelo iznad škropionice i dvije slike u
boji, što su predstavljale Paula i Virginiju pod
plavom palmom i Napoleona Prvoga na žutu ko-
nju, ukrašavali ovu čistu i turobnu sobu.
Čim ostadoše sami, on poljubi Madeleinu:
— Zdravo, Made. Sretan sam što sam ponov-
no uz roditelje. Kad sam u Parizu i ne mislim na
njih, ali kad smo iznova zajedno ipak mi je drago.
Tu otac zalupa šakom o pregradu:
— ’Ajde, 'ajde, juha je skuvana.

247
 Valjalo je sjesti za sto.
Bio je to dugački seoski ručak, kriva redosli-
jeda jela, masne kobasice poslije ovčjega buta,
kajgane poslije masne kobasice. Otac Duroy, koga
razgališe jabukovača i nekolike čaše vina, otčepi
kazivati svoje probrane šale koje je čuvao za ve-
like svečanosti, raskalašene i nepristojne doživ-
ljaje što ih je pripisivao svojim prijateljima. Ge-
orges, koji ih je listom poznavao, ipak se smijao
opijen zavičajnim zrakom, ponovo prožet urođe-
nom ljubavlju prema rodnome kraju, prema poz-
natim mjestima iz djetinjstva, prožet svima izno-
vice otkrivenim osjećajima i uspomenama, svima
snova viđenim pojedinostima, sitnicama kao što
je zarezotina od noža na vratima, šepava stolica
što ga je podsjećala jedne zgodice, miris zemlje,
krepki dah smole i drveća što dopiraše iz obliž-
nje šume, vonj nastambe, potoka, đubrišta.
Majka Duroy nije uopće govorila i bila je sve-
jednako tužna i stroga, ispitujući pogledom sna-
hu, dok joj se mržnja rađala u srcu, mržnja stare
trudbenice, stare seljanke izrađenih prsta, udova
izobličenih od teške rabote, mržnja prema toj
gradskoj ženi koja ju je odbijala kao da je pro-
kletnica, izopćenica, poročno biće, stvoreno za do-
količenje i grijeh. Ona je svaki čas ustajala da bi
otišla po jela, da bi natočila u čaše žućkasto i opo-
ro piđe iz gostare ili rujnu pjenušavu i slađanu
jabukovaču iz boca iz kojih je čep izlijetao kao u
limunade s ugljičnom kiselinom.
Madeleine gotovo nije ni jela ni govorila, i da-
lje je bila tužna, a na usnicama joj se kao i obi-
čno bio sledio smiješak, ali sjetan, ravnodušan
smiješak. Bila je razočarana, razjađena. Zašto?
Sama je htjela da dođe. Dobro je znala da ide se-

248
ljacima, siromašnima seljacima. Ali kako ih je to
ona zamišljala u mašti, ona, koja obično nije ma-
štala?
Kako bi znala! Kao da se žene uvijek ne na-
daju da je nešto drugačije nego što jest! Nisu li
joj se izdaleka činili poetičnijima? Nisu, ali su
možda bili literarniji, uzvišeniji, neposredniji, na-
očitiji. Ipak nije željela da budu otmjeni kao oni
iz romana. Kako se onda događalo da su je sabla-
žnjavali s tisuću neprimjetljivih sitnica, tisuću ne-
pojmljivih prostakluka, čak i svojom seljačkom
prirodom, onim što su govorili, svojim kretnjama
i svojim veseljem?
Sjećala se svoje vlastite majke o kojoj nika-
da nikome nije govorila, zavedene učiteljice koja
je odgojena u Saint-Denisu i koja je umrla od bi-
jede i jada kad je Madeleini bilo dvanaest godi-
na. Neki se neznanac pobrinuo za odgoj djevoj-
čice. Zacijelo njen otac? Tko je to bio? Ona to ni-
je točno znala, iako je nejasno naslućivala.
Ručak nikako da svrši. Već su ulazili gosti,
rukovali se s ocem Duroyom, uzvikivali kad bi
ugledali sina i, kad bi pogledali prema mladoj že-
ni, vragolasto namigivali, što je značilo: »Dobije-
sa! Nije baš na odmet ta žena Georgesa Duroya«.
Drugi, koji nisu bili toliko prisni, sjedali su
za drvene stolove i izvikivali: — Litru! — Kriglu!
— Dvije rakije! — Jedan raspail1, — i stali bi se
igrati domina bučno udarajući malim crnobije-
lim koštanim četvorouglastim pločicama.
Majka je Duroy sad bez prestanka hođala ta-
mo-amo poslužujući goste i držeći se nujno, pri-

1 Vrsta rakije
249*
mala novac, brisala stolove uglom svoje plave ke-
celje.
Dim iz zemljanih lula i jeftinih cigara ispu-
njao je prostoriju. Madeleine se zakašlja i upita:
— Da iziđemo? Ne mogu više da izdržim.
Ručak je još uvijek trajao. Stari je Duroy bio
nezadovoljan. A ona ustade, iziđe i sjede na sto-
licu pred vrata, na cesti, čekajući da jo j svekar i
muž popiju kavu i da ispiju po čašicu.
Georges joj se domalo priključi.
— Hoćeš li da sjurimo do Seine? — reče on.
Ona veselo prihvati:
— Oh, hoću! Hajdemo.
Spustiše se niz brijeg, unajmiše čamac u
Croissetu i provedoše ostatak popodneva kraj oto-
ka, pod vrbama, oboje dremovni od blage prolje-
tne topline i uljuljani riječnim valićima.
O sutonu se uspeše natrag.
Madeleini je večera, pri svijetlu svijeća, bila
još mučnija od ručka. Otac Duroy, koji bijaše pri-
pit, nije više govorio. U majke bio isti neprijazni
izražaj.
Oskudno svjetlo bacalo po sivim zidovima
sjene glava golemih nosova i pretjeranih pokreta.
Moglo bi se vidjeti kako divovska ruka diže vilju-
šku nalik na vile prema ustima što se otvaraju
poput ždrijela čudovišta kad bi se ponekad netko
malo okrenuo i obrnuo svoj profil prema žutom
i drhtaravom plamičku.
Tek što povečeraše, Madeleine izvuče muža
napolje da ne bi više ostala u toj mračnoj prosto-
riji gdje je vječito lebdio opori miris starih lula i
prolivenih pića.
Kad iziđoše, on reče:
— Već ti je dosadilo.

250
 Ona se pokuša usprotiviti. Prekinuo ju je:
— Nije tako. Jasno sam to primijetio. Ako
želiš, možemo sutra otputovati.
Ona prošapta:
— Dobro. Zaista želim.
Polako su hodali nasumce. Bijaše mlaka noć
čiji je ugodan i dubok mrak kanda bio pun tihih
šumova, šušnjeva, dahova. Bjehu zašli u uzani dr-
vored, pod veoma visoka stabla, među dva čestika
neprovidne crnine.
Ona upita:
— Gdje smo?
On odvrati:
— U šumi!
— Je li velika?
— Vrlo velika, jedna od najvećih u Francu-
skoj.
Činilo se da u tom drvoredu počiva vonj ze-
mlje, drveća, mahovine, taj svježi i stari miris gu-
štare koji širi sok pupova i sasušena i sagnjila
trava mrčave. Zadigavši glavu, Madeleine bi ugle-
dala zvijezde među vršikama drveća i, premda
nikakav vjetrić ne potresaše granjem, ona je osje-
ćala oko sebe nejasno treperenje toga mora lišća.
Čudna joj se jeza uvuče u dušu i prijeđe po
koži; neodređena tjeskoba stegla joj srce. Zašto?
Nije shvaćala. A učini joj se da je izgubljena, uto-
nula, okružena opasnostima, napuštena od svih,
sama samcata na svijetu, pod tim živim svodom
koji je negdje gore drhturio.
Promrsi:
— Malo me je strah. Htjela bih da se vratim.
— Pa dobro, vratimo se.
— A . . . sutra ćemo otputovati natrag u Pa-
riz.

251
 — Jest, sutra.
— Sutra izjutra.
— Ujutro, ako hoćeš.
Vratiše se kući. Starci su bili legli. Loše je
spavala, neprestano su je budili zvukovi iz priro-
de koji za nju bijahu novi, huluk sova, roktanje
svinje što je bila zatvorena u pojatici uza zid, i
kukurijekanje pijevca koji se glasao sve od po-
noći.
Ustala je i spremila se za polazak čim se zaru-
menio osvit.
Kad Georges saopći roditeljima da će otpu-
tovati natrag, obadvoje se osupnuše, a tad shva-
tiše otkud je došla ta odluka.
Otac jednostavno upita:
— ’oćemo 1' te skorom viđeti?
— Naravno. Još ljetos.
— ’ajde, to je dobro.
Starica progunđa:
— Želim ti da opće nikad ne požališ što s’
učinio.
On im darova dvije stotine franaka kako bi
stišao njihovo nezadovoljstvo; i kad fijaker, po
koji je skočio neki deran, stiže oko deset sati, mla-
denci poljubiše stare seljake i odvezoše se.
Kad su se spuštali niz ostrmak, Duroy pra-
snu u smijeh i kaza:
— Eto, ja sam te upozoravao. Nije trebalo
da te upoznajem s gospodinom i gospođom du
Roy de Cantel, ocem i majkom.
Ona se također zasmija i otpovrnu:
— Sad sam oduševljena. Divni su to ljudi i
ja ih počinjem silno voljeti. Iz Pariza ću im po-
slati sitnih darova.
Zatim ona šanu:

252
 — Du Roy de Cantel. . . Vidjet ćeš da se nit-
ko neće začuditi našim obavjesnicama o vjenča-
nju. Ispričat ćemo da smo proveli osam dana na
imanju tvojih roditelja.
I primaknuvši mu se ona mu dodirnu cjelo-
vom vrh brka:
— Zdravo, Geo!
On odvrati:
— Zdravo, Made — i obujmi je oko struka.
U daljini, u dnu đoline, vidjeli su veliku ri-
jeku što se na jutarnjem suncu odmatala kao sre-
brna vrpca i sve tvomičke dimnjake što su duvali
u nebo ugljene oblačine, i sve šiljaste zvonike što
se izdizahu vrh staroga grada.

253
 II
Du Royovi su bili već dva dana u Parizu i no-
vinar se iznova prihvatio svoga starog posla, če-
kajući kad će prestati raditi u dnevnoj kronici da
bi potpuno preuzeo Forestierove dužnosti i posve-
tio se posve politici.
Te se večeri vraćao.kući uspinjući se vesela
srca u stan svoga prethodnika gdje će večerati, i
osjećao želju da što prije poljubi svoju ženu čija
ga je tjelesna dražest silno zanosila i koja je nji-
me neprimjetno upravljala. Prolazeći mimo cvje-
ćaru u dnu ulice Notre-Dame-de-Lorette pade mu
na um da kupi kitu cvijeća za Madeleinu i on uze
veliki rukovet ruža što su se jedva rascvale, cio
svežanj mirisnih pupoljaka.
Na svakom bi se katu svoga sadašnjeg stubi-
šta samozadovoljno promotrio u ogledalu koje bi
ga, kad god bi ga spazio, sjećalo njegova prvog
ulaska u ovu kuću.
Pozvoni jer je bio zaboravio ključ i onaj mu
isti sluga, koga je također zadržao na ženin nago-
vor, otvori vrata.

254
 Georges upita:
— Je li se gospođa vratila?
— Jest, gospodine.
Ali kad uđe u blagovaonicu on se strašno iz-
nenadi kad ugleda da je sto prostrt za troje; a
kako zastor od salona bijaše zadignut, spazi Ma-
deleinu koja je u vazu na kaminu stavljala kitu
ruža posve jednaku njegovoj. Bio je bijesan, ne-
zadovoljan, kao da mu je netko ukrao ideju, paž-
nju i cio užitak kojemu se od toga nadao.
On upita ulazeći:
— Znači da si nekoga pozvala?
Ona odgovori ne okrećući se svejednako na-
mještajući cvijeće:
— Jesam i nisam. Radi se o mome starom
prijatelju grofu de Vaudrecu koji je običavao da
ovdje večerava svakoga ponedjeljka i koji dolazi
kao i nekoć.
Georges promrmlja:
— Ah! Sjajno!
Stajao je iza nje držeći kitu u ruci, želeći je
sakriti, baciti. Ipak reče:
— Gledaj, donio sam ti ruža.
Ona se naglo okrenu široko se smiješeći i ci-
knu:
— 0, kako je lijepo od tebe što si se sjetio.
I ona mu pruži ruke i usne u tako iskrenu za-
nosu radosti da ga je to utješilo.
Ona uze cvijeće, omirisa ga i živahno, poput
ushićena djeteta, stavi u praznu vazu nasuprot
onoj prvoj. Tad prošapta promatrajući opći do-
jam:
— Ala sam sretna! Sad je moj kamin oki-
ćen.
I gotovo odmah doda uvjerljivo:

25S
 — Znaš, Vaudrec je divan, odmah ćeš se spri-
jateljiti s njim.
Zvuk zvonca najavi grofa. On uđe spokojno
i neusiljeno, kao da je kod kuće. Pošto je udvorno
poljubio ruku mladoj ženi, okrenu se mužu, srda-
<čno mu pruži ruku i zapita ga:
— Kako ste, dragi moj Du Roy?
Više se nije držao onako kruto, onako nadu-
veno kao nekoć, već se vladao prijazno, što je ja-
sno pokazivalo da se stanje promijenilo. Iznena-
đeni novinar pokuša da bude ljubazan, kako bi
uzvratio na njegovu susretljivost. Već nakon pet
minuta čovjek bi mogao pomisliti da se poznaju
i poštuju deset godina.
Tad im Madeleine, koja je sjala u licu, kaza:
— Ostavljam vas nasamo. Moram zaviriti u
kuhinju.
I ona iziđe a isprati je pogled dvojice mu-
škaraca.
Kad se vratila, zateče ih gdje razgovaraju o
kazalištu u povodu nekoga novog komada, i nji-
hovo se mišljenje tako potpuno poklapalo da im
se u očima pomaljalo nekakvo naglo prijateljstvo
kad su otkrili tu savršenu podudarnost u nazo-
rima.
Večera proteče divno, sasvim prisno i srda-
čno; a grof se zadrža do kasno navečer, jer se ta-
ko udobno osjećao u toj kući, u društvu ovih zgo-
dnih novih supružnika.
Čim on otiđe, Madeleine reče mužu:
— Nije li savršen? Kad ga čovjek upozna, iz
osnova misli bolje o njemu. To je pravi, pouzda-
ni, odani, vjemi prijatelj. Ah, da nije bilo nje-
ga...
Ona ne dovrši svoju misao, a Georges ubaci:

256
 — Jest, čini mi se vrlo ugodnim. Vjerujem
da đemo se dobro slagati.
A ona odmah preuze:
— Znaš li da večeras prije spavanja moramo
još raditi. Nisam imala vremena da ti to spome-
nem prije večere, jer je Vaudrec tako brzo došao.
Popodne sam dobila ozbiljne vijesti o Maroku.
Donio mi ih je Laroche-Mathieu, budući ministar.
Moramo napisati veliki članak, senzacionalni čla-
nak. Imam podatke i brojke. Odmah ćemo se la-
titi posla. De, uzmi svjetiljku.
On je dohvati, i oni prijeđoše u radnu sobu.
Iste su knjige bile poređane u ormaru na vrhu
kojega su sad stajale tri vaze koje je Forestier
kupio u zalivu Juan uoči svoga posljeđnjeg dana.
Pod stolom je pokojnikov krzneni grijač za noge
čekao na stopala Du Roya koji, pošto je bio sjeo,
dohvati bjelokosno držalo Što je pri vrhu bilo ma-
lo nagriženo od zubi onoga drugog.
Madeleine se nasloni na kamin i, pošto je za-
palila cigaretu, ispripovijedi novosti koje je do-
bila, zatim izloži svoje ideje i nacrt članka kakav
je ona bila zamislila.
On je pažljivo slušao črčkajući bilješke i kad
završi stavi primjedbe, vrati se na isto pitanje,
proširi ga i sam tada razvi ne samo nacrt članka,
nego nacrt borbe protiv sadašnjega ministra. Ovaj
će napad biti tek početak. Žena mu je prestala
pušiti, jer je njeno zanimanje tako poraslo i jer
su se, dok je slijedila Georgesove misli, pred njom
otvarali široki i daleki vidici.
Od vremena do vremena bi protisnula:
— Da . . . da . . . To je vrlo dobro . . . To je
izvrsno . . . To je vrlo mudro . . .

257
 A kad je sad pak on prestao govoriti, ona
reče:
— Sad ćemo pisati.
Ali je njemu uvijek bilo teško početi i on je
teškom mukom pronalazio riječi. Tad mu ona pri-
đe, lagano mu se nasloni na rame i poče sasvim
tiho šaptati u uho njegove vlastite rečenice.
Od vremena do vremena bi se pokolebala i
zapitala:
— Jesi li baš to htio reći?
On odvraćaše:
— Jest, baš to.
Pronalazila je zajedljive doskočice, otrovne
ženske doskočice kojima je vrijeđala predsjedni-
ka ministarskoga vijeća, miješala je šale o njego-
vu obličju sa šalama o njegovoj politici i to na
tako duhovit način da je to izazivalo smijeh i isto-
vremeno zapanjivalo točnošću zapažanja.
Du Roy bi pogdjegdje dodao nekolike retke
koji bi domašaj napada učinili dubljim i jačim.
Usto je on bio umješan u zlobnim podsmislima
koje je naučio dok je začinjavao dnevne vijesti i
kad bi mu se neka činjenica, koju bi Madeleine
spomenula kao pouzdanu, učinila sumnjivom ili
opasnom, on je odlično znao da je dade naslutiti
i da je jače nametne duhu nego kad bi je ustvrdio.
Kad završiše članak, Georges ga krasnoslo-
veći naglas pročita. Oboje se složiše da je izvrstan
i nasmiješiše se, oduševljeni i iznenađeni, kao da
su se tek sad jedno drugome otkrili. Pogledaše se
ravno u oči, uzbuđeni od ushita i ganuća i zano-
sno se zagrliše u ljubavnome žaru koji im je iz du-
ha prešao na tijelo.
Du Roy ponovo uze svjetiljku.

258
 — A sad ćemo pajiti — kaza zažarena po-
gleda.
Ona odvrati:
— Pođite prvi, gospodaru moj, jer vi osvje-
tljavate put.
On pođe a ona krenu za njim u njihovu sobu,
golicajući ga vrškom prsta po vratu, između ovra-
tnika i kose, kako bi ga što više požurila, jer je on
strepio od toga milovanja.
Članak iziđe s potpisom Georges Du Roy de
Cantel i uzvitla prašinu. U Skupštini se uzbudiše.
Stari Walter čestita na tome piscu i imenova ga
političkim urednikom »Francuskoga života«. Dne-
vna kronika opet zapade Boisrenarda.
Tad u novinama otpoče umješna i žestoka
kampanja protiv ministarstva koje je upravljalo
vanjskim poslovima. Napad, uvijek umješan i pot-
krijepljen činjenicama, čas ironičan, čas ozbi-
ljan, nekad zabavan, nekad ujedljiv, tako je si-
gurno i neprekidno pogađao da su se svi čudili.
Drugi su listovi neprestano navodili »Francuski
život«, prenosili iz njega cijele pasuse, a ljudi na
vlasti su se počeli zanimati ne bi li se moglo uz
pomoć policije začepiti usta tome neznanom i že-
stokom neprijatelju.
Du Roy je postajao sve čuveniji u političkim
krugovima. Osjećao je da mu značenje raste i po
stiscima ruku i po načinu kako su pred njim ski-
dali šešir. A njegova ga je žena, međutim, ispu-
njala čuđenjem i ushitom zbog svoga domišljata
duha, snalažljivosti u skupljanju obavijesti i bro-
jem poznanstava.
Svaki bi put, kad se vratio kući, zatekao u
svome salonu ponekoga senatora, poslanika, vi-
sokoga službenika, generala, koji su se prema Ma-

259
deleini odnosili kao prema staroj znanici, prisno
i ozbiljno. Gdje li se upoznala sa svim tim ljudi-
ma? U društvu, kao što je ona govorila. Ali kako
je uspjela steći njihovo povjerenje i njihovu na-
klonost? To nije mogao razumjeti.
— Bila bi silan diplomat — mislio je.
Često je zakašnjavala na ručak ili večeru, za-
dihana, rumena, uzdrhtala i govorila čak prije ne-
go bi skinula veo.
— Danas imam jednu cvebu. Zamisli da je
ministar pravde imenovao dva viša sudska činov-
nika, koji su bili članovi mješovitih komisija.1
Natrljat đemo mu nos tako da će upamtiti.
I natrljaše nos ministru, sutradan mu ga opet
natrljaše, i prekosutra još jednom. Poslanik La-
roche-Mathieu, koji je večerao u ulici Fontaine
svakog utorka poslije grofa de Vaudreca, koji je
bio prvi u sedmici, krepko bi stiskao ruku ženi i
mužu, pokazujući pretjeranu radost. Neprestano
bi ponavljao:
— Nebesa, kakva kampanja. Kako ne bismo
poslije ovoga uspjeli?
On se čvrsto nadao da će uspjeti i tako se
dočepati resora vanjskih poslova na koji je već
odavno ciljao.
Bijaše to jedan od onih političara s više lica,
bez uvjerenja, bez velikih sposobnosti, bez odva-
žnosti i bez ozbiljnoga znanja, provincijski odvje-
tnik, zgođan čovjek iz kotarskoga mjesta, koji je
prepredeno održavao ravnotežu između svih kraj-
nih stranaka, neka vrsta republikanskoga jezu-

1 Ovdje se misli na mješovite civilno-vojne komisije

koje su u Francuskoj osnovane poslije državnog udara
od 2. prosinca 1851. i koje su suđile političkim protivni-
cima novoga režima.

260
ite i liberalne gljive sumnjive prirode, kakvih ra-
ste na stotine na populamome đubrištu općega
prava glasa.
Zbog njegova seljačkoga makijavelizma sma-
trali su ga silom sve kolege, svi propali i proma-
šeni od kojih se stvaraju poslanici. Bio je dotje-
ran, prilično ispravan, dovoljno srdačan i dosta
ljubazan da bi uspio. Uspijevao je u višemu dru-
štvu, u mješovitim, mutnim i neotesanim krugo-
vima tadašnjih visokih službenika.
Posvuda se za nj govorilo: »Laroche će biti
ministar«, a on je i sam vjerovao čvršće od svih
ostalih da će Laroche biti ministar.
Bio je jedan od glavnih dioničara u novina-
ma staroga Waltera, svoga dmga i sudionika u
mnogim novčarskim poslovima.
Du Roy ga je podupirao uzdajući se u nj i ne-
kako nejasno vjerujući u budućnost. On je, uosta-
lom, samo nastavljao posao koji je započeo Fo-
restier i kome je Laroche-Mathieu obećao Križ
Legije časti kad dođe dan pobjede. Odlikovanje
će se naći na prsima novoga Madeleinina muža;
to je sve. Ništa se zapravo nije promijenilo.
Toliko je bilo jasno kako se ništa nije promi-
jenilo da su Du Royovi suradnici zabadali u nj
nečim zbog čega se on počeo ljutiti.
Nisu ga zvali drugačije nego Forestier.
Čim bi stigao u uredništvo, netko bi rekao:
— Čuj, Forestier!
Gradio bi se da ne čuje i tražio pisma u svo-
me pretincu. Onda bi se glas još glasnije javio:
— Ej, Forestiere.
Začulo bi se prigušeno smijanje.
Kad bi Du Roy pošao u direktorovu sobu,
onaj koji ga je bio zvao zaustavio bi ga:

261
 — Oh, oprosti; hoću da govorim s tobom.
Glupo je kako te uvijek zamjenjuju s jadnim
Charlesom. To je zbog toga što tvoji članci vraški
nalikuju na njegove. Svi se u tome brkaju.
Du Roy nije ništa odgovarao, ali je bjesnio
i u njemu se rađala potmula srdžba na pokojnika.
Čak je i stari Walter glavom izjavljivao, kad
bi se svi čudili napadnoj sličnosti u obliku i sadr-
žaju između kronika novoga i bivšeg političkog
urednika:
— Jest, to je Forestier, ali puniji Forestier,
žilaviji, muškiji.
Drugom prigodom, kad je Du Roy slučajno
otvorio ormar s bilboquetima, ugledao je igračke
svoga prethodnika s florom oko ručke, dok je nje-
gova, kojom se služio dok je vježbao pod nadzo-
rom Saint-Potinovim, bila okićena ružičastom svi-
lenom vrpcom. Sve bijahu poredane na istoj da-
sci, po veličini; a na jednome je natpisu, što bi-
jaše nalik na one iz muzeja, stajalo: »Nekadašnja
zbirka Forestier i komp., Forestier — Du Roy, na-
sljednik, patent S. G. D. G.1 Trajni predmeti koji
mogu poslužiti u svakoj prilici, čak i na putova-
nju.«
On mirno zatvori ormar, izrekavši tako gla-
sno da bi ga čuli:
— Budala i zavidnika ima svagdje.
Ali je bio uvrijeđen u svome ponosu, uvrije-
đen u svojoj taštini, u onoj taštini i onom piščevu
ponosu, punom sumnjičavosti, koji izazivaju tu
živčanu i vječito budnu nepovjerljivost što je je-
dnaka u reportera i u genijalna pjesnika.

1 Kratica za izraz: »Sans garantie du gouveme-

ment« (Bez vladine grancije), koji označava da država
ne jamči za navedeni patent.

262
 Ta riječ »Forestier« parala mu je uši, strepio
je da je ne čuje, a kad bi je čuo, crvenio je.
To ime bijaše za nj jetka poruga, više nego
poruga, gotovo uvreda. Ono mu je govorilo: »2ena
ti obavlja tvoj posao kao što je obavljala i onome
drugom. Bez nje ne bi značio ništa.«
On je potpuno priznavao da Forestier ne bi
bio ništa bez Madeleine; ali, što se tiče njega, ni
govora!
A kad bi se vratio kući, opsjena se nastavlja-
la. Sad bi ga svekolika kuća podsjećala na mrtva-
ca, svekoliko pokućstvo, sve stvarčice, sve čega bi
se dotakao. U prvo vrijeme jedva da je na to i po-
mišljao, ali je zabadanje njegovih suradnika osta-
vilo u njegovu duhu nekakvu ranu koju je sva sila
sitnica, što ih đosad nije ni opažao, sađa zatro-
vala.
Više ne bi mogao prihvatiti ni jedan predmet,
a da mu se odmah ne učini da na njemu vidi Char-
lesovu šaku. Gledao je i služio se mahom stvari-
ma kojima se ovaj nekoć služio, stvarima koje je
ovaj bio kupio, volio i posjedovao. I Georgesa je
čak počela uzrujavati pomisao na negdašnje od-
nose između njegova prijatelja i njegove žene.
Ponekad bi se začudio toj pobuni svoga srca
koju nikako nije shvaćao, pa se pitao: »Kako to,
dođavola? Ja nisam ljubomoran na Madeleinine
prijatelje, nikad se ne brinem šta ona radi. Dolazi
i izlazi kako joj se sviđa, a uspomena na tu živo-
tinju Charlesa dovodi me do bjesnila!«
Dodavao bi u mislima: »U biti je to bio obični
blesan; sigumo me to i vrijeđa. Ljutim se što je
Madeleina mogla poći za takva tikvana.«

263
 I neprestano bi u sebi ponavljao: »Kako je
moguće da se ta žena i na časak mogla zacopati u
takvu životinju.«
I njegovu bi pakost svakodnevno raspirivalo
tisuću beznačajnih pojedinosti koje su ga bole kao
ubodi igle, podsjećajući ga neprestano na onoga
drugog, bilo nekom Madeleininom primjedbom,
bilo primjedbom sluge ili primjedbom sobarice.
Jedne večeri Du Roy, koji je volio slatka jela,
zapita:
— Zašto nikad nemamo poslastica? Nikad
ne kažeš da ih priprave.
Mlada žena veselo odvrati:
— Istina je, ne sjetim se. To je zbog toga što
ih je Charles mrzio . . .
On je prekinu, u nastupu nestrpljenja koji
nije mogao obuzdati.
— Ah, znaš, toga mi je Charlesa već dosta.
Vječito Charles ovamo, Charles onamo. Charles
je volio ovo, Charles je volio ono. Kako je Char-
les crknuo, treba ga pustiti na miru.
Madeleine preneraženo pogleda muža ne mo-
gavši nikako shvatiti tu nenadnu srdžbu. Ali, ka-
ko bijaše mudra, donekle shvati što se događa u
njemu, shvati to polagano razvijanje posmrtne
ljubomore koja je rasla svakoga časa kad bi ga
bilo što podsjetilo na pokojnika.
Njoj se to možda učini djetinjastim, ali joj
je i laskalo, pa ništa ne uzvrati.
Ljutio se na sebe zbog te provale srdžbe koju
nije mogao zatomiti. A kad su te noći poslije ve-
čere sastavljali članak za sutra, on se zaplete u
grijač za noge. Ne uspjevši da ga izvrati, on ga
odbaci udarcem noge i priupita kroza smijeh:
— Znači da su Charlesa uvijek zeble šape.

264
 Ona odgovori, također se smijući:
— Oh, on je strepio da se ne prehladi; nije
bio zdrav na plućima.
Du Roy okrutno preuze:
— To je, uostalom, i dokazao. — A tađ
udvorno dometnu: — Na moju sreću.
I poljubi ženu u ruku.
Ali kad je lijegao, svejednako opsjednut istom
mišlju, on opet upita:
— Je li Charles nosio pamučne kapice kako
bi zaštitio uši od promaje?
Ona prihvati šalu i odgovori:
— Nije, već je vezivao rubac oko čela.
Georges slegnu ramenima i poput nadmoćna
čovjeka izreče prezirno:
— Kakav mamlaz!
Otada Charles postade za nj nepresušna te-
ma razgovora. On bi ga spominjao u svakoj pri-
lici nazivajući ga isključivo »jadni Charles«, uz
izražaj beskrajne sućuti.
A kad bi se vraćao iz uredništva gdje je dva-
-tri puta doživio da ga nazovu Forestierom, osve-
ćivao bi se progoneći pokojnika jetkim poruga-
ma do u grob. Navodio je njegove mane, njegove
smiješne crte, njegove podvale, s užitkom ih na-
brajao, razlagao ih i uveličavao, kao da je htio u
ženinu srcu ugušiti utjecaj opasnoga supamika.
Ponavljao je:
— Reci mi, Made, sjećaš li se onoga dana kad
nas je ona bluna Forestier kušao uvjeriti da su
debeli ljudi jači od mršavaca?
Zatim je ushtio doznati svu silu prisnih i taj-
nih pojedinosti o pokojniku koje zbunjena mlada
žena nije htjela da mu kaže. Ali je on bio uporan
i tvrdoglav.

265
 — Hajde, de, ispričaj mi to. Mora biti da je
u tim časovima bio smiješan?
Ona je preko volje protisnula:
— De, pusti ga konačno na miru.
On je opet tjerao svoje:
— Ma reci mi! Sigurno je bio nespretan u
krevetu, životinja jedna!
I na kraju bi uvijek zaključio:
— Kakva je bio mrcina!
Jedne večeri pod kraj lipnja, dok je pušio
cigaretu na prozoru, poželi se prošetati zbog sil-
ne večemje omare.
Upitat će:
— Mala moja Made, hoćeš li da odemo do
Boulogneske?
— Hoću, naravno.
Uzeše otvoreni fijaker, izbiše na Champs-
-Elysees, pa na aveniju Boulogneske šume. Bješe
noć bez vjetra, jedna od onih sparnih noći kad
prevmći pariski zrak ulazi u pluća poput jare iz
peći. Povorka fijakera vozila je pod drvećem mno-
štvo zaljubljenih. Ti su fijakeri bez prestanka nai-
lazili jedan za dmgim.
Georges i Madeleine su se zabavljali gleda-
jući sve te zagrljene parove što su promicali u ko-
čijama, žene u svijetlim haljinama, a muškarci ta-
mno odjeveni. Tako je ta golema rijeka ljubavni-
ka tekla prema Boulogneskoj šumi ispod zvjez-
dana i žeška neba. Nije se čuo nikakav šum osim
prigušena kotrljanja točkova po zemlji. Prolazili
su, prolazili po dvoje u svakome fijakem, zava-
ljeni na sjedišta, nijemi, pripijeni jedno uz dru-
go, utonuli u požudnu priviđenju, drhtavi u išče-
kivanju skora zagrljaja. Topli mrak kao da je bio
pun poljubaca. Čuvstvo lebdeće milošte, sveopće

266
životinjske ljubavi optežilo zrak i činilo ga još za-
gušljivijim. Iz svih tih ljudskih parova opijenih
istom mišlju, istim zanosom, izbijala je nekakva
ognjica i širila se oko njih. Sve te kočije pune lju-
bavi, nad kojima kao da je lepršalo milovanje, u
prolazu su odisale nekakvim požudnim, nježnim
i uzbuđujućim daškom.
Georges i Madeleine i sami osjetiše kako ih
je zahvatila ljubavna zaraza. Blago se i šutke
uhvatiše za ruke, pomalo su gubili dah zbog teži-
ne uzđuha i uzbuđenja koje ih je obuzimalo.
Kad stigoše do zavoja iza utvrda, poljubiše
se, i ona promuca ponešto zbunjeno:
— Djetinjasti smo isto kao kad smo išli u
Rouen.
Široka bujica kočija dijelila se na ulazu u šu-
marak. Na Jezerskome putu, kojim su išli mladi
Ijudi, fijakeri se malo prorijediše, a gusta mrači-
na od stabala, zrak osvježen lišćem i vlagom po-
točića koje se čulo kako teku pod granjem, neka-
kva svježina široka noćna prostranstva, ukraše-
nog zvijezdama, davahu poljupcima parova u lto-
čijama još dublju draž i još tajnovitiji zaklon.
Georges prošapta:
— Oh, mala moja Made — i privinu je uza
se.
Ona mu reče:
— Sjećaš li se kako je ona šuma u tvome
kraju bila jeziva. Činilo mi se da je puna strašnih
životinja i da joj nema kraja. Ovdje je naprotiv
tako divno. Osjeća se milovanje vjetra, a ja dobro
znam da je Sevres s druge strane šume.
On odgovori:

267
 — Oh, u šumi u mom kraju nema ničega osim
jelenova, lisica, smdaća i veprova, a tek ovdje-
-ondje poneka šumarska kućica.
Ova riječ, ovo pokojnikovo ime1 što mu se ot-
kinulo s usana iznenadi ga kao da mu ga je netko
doviknuo iz dubine mrčave, i on naglo ušutje, iz-
novice obuzet tom čudnom i trajnom nelagodom,
tom ljubomorom, jetkom, nesavladivom razdra-
ženošću što mu je od nekoga vremena trovala ži-
vot.
Minutu kasnije će upitati:
— Jesi li ovako ponekad dolazila ovamo sa
Charlesom?
Ona odvrati:
— Jesam, često.
A njega ujedanput spopade želja da se vrate
kući, takva nemirna želja da mu se srce stezalo.
A Forestierov mu lik ponovo iskrsnuo u duhu,
zaokupio ga, davio ga. Mogao je misliti samo na
njega, govoriti samo o njemu.
Upita zlobno naglašujući:
— Hoćeš li mi reći, Made?
— Šta, prijatelju moj?
— Jesi li nabila rogove jadnome Charlesu?
Ona promrsi prezimo:
— Postaješ glup s tim svojim zanovijeta-
njem.
Ali on nije napuštao svoje misli:
— Hajde, mala moja Made, hoćeš li biti
iskrena i priznati? Nabila si mu rogove, je li? Pri-
znaj da si mu nabila rogove.
Ona je šutjela pogođena tom riječju, kao što
njome bivaju pogođene sve žene.

1 Forestier na francuskom znači šumar.

268
 On tvrdoglavo proslijedi:
— Nebesa, nikome to ne bi zaista priličilo
kao njemu. Oh, jest. Oh, tako je. Zato bih tako
volio znati je li Forestier bio rogonja. Šta kažeš,
nije li prava lakovjerna njuška?
Osjećao je da se ona vjerojatno osmjehuje
pri pomisli na neku uspomenu, pa je navalio:
— Hajde, reci mi! Šta smeta? Bilo bi napro-
tiv šaljivo, kad bi mi priznala da si ga prevarila,
kad bi to meni priznala.
I odista je drhtao nadajući se i priželjkujući
da je Charles, mrski Charles, odvratni pokojnik,
prokleti pokojnik, bio izvrgnut tome sramotnom
ruglu. A usto — usto je neki drugi, neodređeniji
nemir podjarivao njegovu želju da sazna istinu.
Ponavljao je:
— Made, mala moja Made, zaklinjem te, reci
mi. Taj bi to baš zaslužio. Silno si pogriješila ako
mu ih nisi nabila. Hajde, Made, priznaj!
Njoj se sad ta upornost sigurno činila smije-
šnom, jer se smijala kratkim, pretržitim smije-
hom.
On je bio prinio usne tik do uha svojoj ženi:
— Hajde . . . Hajde . . . Priznaj . . .
Ona ustuknu naglo i odlučno izreče:
— Pa ti si glup. Kao da netko odgovara na
takva pitanja.
Izrekla je to tako neobičnim glasom da nje-
nome mužu prođe hladna jeza kroz žile i on se
zbuni, zaplaši, pomalo zadiše, kao da je doživio
duševni potres.
Fijaker je sad prolazio pokraj jezera u koje
kao da je nebo okrunilo zvijezde. Dva labuda ne-
jasnih obrisa, jedva vidljiva u mraku, plovila su
sasvim polako.

269
 Georges doviknu kočijašu:
— Vratimo se!
I kočija krenu nazad, presrećući druge koje
su išle korakom i kojih su krupne svjetiljke sjale
poput očiju u mračini Boulogneske šume.
Kako li je to neobično rekla! Du Roy se pi-
taše u sebi: »Je li to priznanje?« I to što je bio
gotovo uvjeren da je ona prevarila svoga muža,
sad ga je dovodilo do pomamna bijesa. Poželio je
da je istuče, da je zadavi, da joj čupa kosu!
Oh, da mu je odgovorila: »Pa, dragi moj, da
sam ga već morala prevariti, učinila bih to s to-
bom«, kako bi je ljubio, grlio, obožavao.
Sjedio je nepomično, prekriženih ruku, zagle-
davši se u nebo, previše uzbuđena duha da bi još
mogao razmišljati. Jedino je osjećao kako u nje-
mu buja ona nazloba i kako raste onaj bijes, što
kipti u srcu tolikih muškaraca kad saznaju za mu-
šičavost ženskih želja. Prvi put je osjetio onu ne-
jasnu tjeskobu što obuzima muža koji sumnja!
Konačno je bio ljubomoran, ljubomoran radi po-
kojnika, ljubomoran u Forestierovo ime, ljubo-
moran tako neobično i žestoko da je istodobno
osjećao iznenadnu mržnju prema Madeleini. Ako
je mogla prevariti drugoga, kako bi onda i on mo-
gao imati povjerenja u nju!
Tad mu se, malo-pomalo, neki mir uvuče u
dušu i oprvši se svome bolu, on pomisli: »Sve su
žene drolje, treba ih iskoristiti i ne dati im ništa
od sebe.«
Gorčina u srcu navirala mu na usta u rije-
čima ptmim prezira i gađenja. Međutim nije ih
puštao da se izliju. Ponavljaše u sebi: »Svijet pri-
pada jakima. Treba biti jak. Treba biti iznad sve-
ga.«

270
 Kočija krenu brže. Prominu mimo utvrda. Du
Roy promatraše pred sobom crvenkasti odsjaj na
nebu, nalik na svjetlo goleme kovačnice; i čuo je
nejasan, jak, neprekidan gromot, satkan od bez-
brojnih i različitih zvukova, potmuo, blizak, da-
lek gromot, neodređeno i silno drhtanje života,
dah Pariza koji je pređisao u ljetnoj noći kao div
srvan od umora.
Georges je mislio: »Bio bih glup kad bih se
grizao. Svatko za sebe. Pobjeda pripada smjeli-
ma. Sve je samo sebičnost. Sebičnost radi často-
hleplja i imutka vrednija je od sebičnosti radi že-
ne i ljubavi.«
Slavoluk na fitoileu stajaše na svojim dvje-
ma nakaznim nogama poput nekakva bezobličnog
diva koji kao da se sprema zakoračiti i spustiti se
širokom avenijom što se otvarala pred njim.
Georges i Madeleine se ponovo nađoše u po-
vorci kočija koje su vraćale kući i u žuđenu po-
stelju vječni šutljivi i zagrljeni par. Činilo se da
cijelo čovječanstvo promiče mimo njih, opijeno
veseljem, užitkom, srećom.
Mlada žena, koja je jasno naslutila jedan dio
onoga što se događa u njenome mužu, upita bla-
go:
— Na šta misliš, prijatelju moj? Već ima po-
la sata kako nisi izgovorio ni jedne jedine riječi.
On odvrati nacerivši se:
— Mislim na sve te blesavce koji se grle i
kažem sam sebi da se u životu treba i koječim
drugim baviti.
Ona prošaputa:
— Jest. . . ali je ponekad dobro.
— Dobro je . . . dobro je . . . kad nema ničega
boljeg.

271
 Georgesove su se misli svejednako razvijale
skidajući u nekakvu pakosnu bijesu halju poezije
života: »Bio bih grozno glup da se sustežem, da
bilo šta sebi uskratim, da se uznemirujem, da se
mučim, da se grizem u duši kao Što to činim od
nekoga vremena.« Forestierov mu lik prominu mo-
zgom a da ne zarodi u njemu nikakve srdžbe.
Učini mu se da su se ovaj čas pomirili, da su se
ponovo sprijateljili. Želio je da mu dovikne: »Do-
barveče, stari!«
Madeleine, koju je ta šutnja smetala, priu-
pita:
— Mogli bismo svratiti na sladoled Torto-
niju prije nego se vratimo kući.
Pogleda je ispod oka. Njen mu se fini profil
plavojke pokaza u blještavoj rasvjeti niza plinskih
svjetiljki koji je najavljivao cafe-chantant.
Pomislio je: »Lijepa je! Neka! Milo za drago,
moja draga družice. Prije će se zagrijati Sjeverni
pol nego ću se ja ponovo gristi zbog tebe.«
Zatim odgovori:
— Naravno, draga moja — i, da ona ništa
ne bi naslutila, on je poljubi.
Mladoj se ženi učini da su muževe usne le-
dene.
On se, međutim, osmjehivao svojim običnim
smiješkom kad joj je pred stubama kavane pru-
žao ruku da siđe.

272
 III
Ušavši sutradan u uredništvo Du Roy potraži
Boisrenarda.
— Dragi moj prijatelju — kaza on — zamo-
lit ću te za jednu uslugu. Od nekoga se vremena
ljudi zabavljaju time što me nazivaju Forestie-
rom. Meni je to dozlogrdilo. Hoćeš li biti tako do-
bar da lijepo upozoriš drugove da ću ošamariti
prvoga koji se ponovo drzne tako našaliti. Morat
će oni razmisliti da li se zbog te šale isplati poteg-
nuti mačeve. Obraćam se zato tebi, jer si ti miran
čovjek koji može spriječiti neugodne krajnosti,
isto tako i zbog toga što si mi ti bio sekundant u
onome slučaju.
Boisrenard prihvati da izruči poruku.
Du Roy iziđe da obavi posao i vrati se sat
kasnije. Nitko ga nije nazvao Forestierom.
Kad se vratio kući, začuje ženske glasove u
salonu.
Upita:
— Tko je unutra?
Sluga odgovori:

13 Bel-Ami
273
 — Gospođa Walter i gospođa de Marelle.
Srce mu malo jače zakuca, ali onda pomisli:
»Pazi, molim te«, i otvori vrata.
Clotilde je sjedila pored kamina obasjana
trakom svjetla što je padala kroz prozor. Geor-
gesu se učini da je malo problijedila kad ga je
spazila. Pošto je prvo pozdravio gospođu Walter
i njene dvije kćeri, koje su joj sjedile s desne i s
lijeve strane, on se okrenu prema svojoj bivšoj
ljubavnici. Ona mu je pružala ruku; prihvati je
i stegnu značajno kao da je htio reći: »Još vas
volim!« Ona mu uzvrati na taj stisak.
On upita:
— Jeste li bili zdravi otkako smo se posljed-
nji put vidjeli prije sto godina?
Ona odgovori neusiljeno:
— Ja jesam, a vi, Bel-Ami?
Okrenuvši se prema Madeleini, dometnu:
— Dopuštaš li da ga i dalje zovem Bel-Ami-
jem?
— Naravno, draga moja, dopuštam sve što
ti želiš.
Činilo se da je u tome izričaju bio skriven
tračak ironije.
Gospođa Walter je govorila o nekoj proslavi
koju će prirediti Jacques Rival u svome stanu, o
velikom mačevalačkom natjecanju u kome će su-
djelovati žene iz višeg društva; govorila je:
— Bit će to vrlo zanimljivo. Ali sam nesre-
tna, jer nemamo nikoga tko bi nas onamo odveo,
jer će moj muž u to vrijeme biti odsutan.
Du Roy se odmah ponudi. Ona prihvati:
— Moje kćeri i ja bit ćemo vam vrlo zah-
valne.

274
 On pogleda mlađu gospođicu Walter i pomi-
sli: »Nije baš ružna ta mala Suzanne, baš nije
ružna!« Bila je nalik na krhku, vrlo sitnu, ali lje-
puškastu plavu lutku, tanana struka, širokih bo-
kova i prsa, sićušna lica, očiju od sivoplava emaj-
la, iscrtanih kistom, za koje se činilo da ih je pa-
žljivo oblikovao neki savjestan i maštovit slikar,
neobično bijele puti, odviše glatke, blještave i je-
dnolične, bez hrapavosti, bez boje, raskuštrane
valovite kose, znalački tek ovlaš zamršene poput
divna oblaka, zapravo sasvim nalik na vlasi lje-
puškastih raskošnih lutaka koje čovjek vidi ka-
ko ih nose na rukama djevojčice, često mnogo
manje od njihove igračke.
Starija sestra, Rose, bijaše ružna, neugledna,
beznačajna, jedna od onih djevojaka koje drugi
ne primjećuju, s kojima se ne govori i o kojima
se ništa ne kazuje.
Majka ustade i okrenu se Georgesu:
— Prema tome računam na vas u idući če-
tvrtak u dva sata.
On odvrati:
— Računajte na mene, gospođo.
Čim ona otiđe, ustade i gospođa de Marelle:
— Doviđenja, Bel-Ami.
Sad ona njemu krepko stisnu ruku i dugo je
zadrža: dirnula ga je ova prešutna suglasnost i
ponovo se i naglo zanio ovom malom i dobroćud-
nom građankom boemkom koja ga je možda is-
tinski voljela.
»Obići ću je sutra.«
Tek što se nađe nasamo sa svojom ženom,
Madeleine prasnu u smijeh, veseli, iskreni smijeh
i pogleda ga ravno u lice:

275
 — Znaš li da se gospođa Walter pomamila
za tobom?
On nepovjerljivo odgovori:
— Hajde, koješta.
— Ma, kažem ti da je tako, ona mi je govo-
rila ludo se oduševljavajući tobom. To je tako
neobično od nje! Htjela bi naći za svoje kćeri dva
muža kao što si t i ! . . . Srećom to kod nje ništa
ne znači.
On nije shvatio šta je htjela reći:
— Kako ništa ne znači?
Ona uvjerljivo odvrati, kao žena, koja je si-
gurna u svoj sud:
— Oh, gospođa Walter je jedna od onih žena
0 kojima se nikad |iišta nije šuškalo, razumiješ,
je li, nikada, nikada. Ona je besprijekorna u sva-
kom pogledu. Muža joj znaš, kao i ja. Ali je ona
nešto drugo. Uostalom, mnogo je patila zbog toga
što se udala za Židova, ali mu je ostala vjerna.
To je čestita žena.
Du Roy se iznenadi:
— Ja sam mislio da je i ona Židovka.
— Ona? Ni govora! Ona je pokroviteljica
svih dobrotvornih akcija Svete Madeleine. Čak je
1 propisno vjenčana. Ne znam više jesu li gazdu
tobože pokrstili ili je crkva zažmirila.
Georges promrmlja:
— Ah! . . . Ona se . . . znači. . . zacopala u me-
ne?
— Sasvim sigurno, i to temeljito. Da nisi za-
uzet, savjetovala bih ti da zaprosiš . . . Suzanne,
zar ne, prije nego Rose?
On odvrati, sučući brkove:
— Eh! Ni majka nije na odmet.
Ali Madeleine se ražesti:

276
 — Znaš, mali moj, ja ti želim da dobiješ maj-
ku, ali se ne bojim. U njenim godinama se ne po-
činja prvi grijeh. Treba se prije pobrinuti.
Georges pomisli:
»A što ako je ipak istina da sam se mogao
oženiti Suzannom? ...«
Zatim slegnu ramenima.
»Ih! . . . To je ludo! . . . Kao da bi me otac
ikada prihvatio.«
Zareče se ipak da će odsad pozornije proma-
trati kako se gospođa Walter ponaša prema nje-
mu, ali da, međutim, neće pokušavati da iz toga
izvuče neku korist.
Cijelo su ga veče opsjedale uspomene o nje-
govoj ljubavi s Clotildom, m^g i istovremeno pu-
tene uspomene. Sjećao se njenih vragolija, njene
Ijubaznosti, njihova potucanja. Ponavljao je u se-
bi: »Uistinu je vrlo mila. Jest, obići ću je sutra.«
Sutradan, tek što poruča, uistinu pođe u uli-
cu de Verneuil. Ista mu služavka otvori vrata i,
kako je bila prisna kao sva posluga u sitnih gra-
đana, upita:
— Kako ste, gospodine?
On odvrati:
— Dobro, dijete moje!
Uđe u salon u kome je nevješta ruka na kla-
viru izvodila ljestvicu. Bila je to Laurine. Mislio
je da će mu se baciti oko vrata. Ona ozbiljno usta-
de, pozdravi svečano kao odrasla osoba i dosto-
janstveno iziđe.
Iznenadilo ga što se držala poput uvrijeđene
žene. Uđe njena majka. Uze je za ruke i poljubi
ih.
— Koliko sam mislio na vas — reče.
— I ja na vas — reče ona.

277
 Sjedoše. Smješkali su se, gledajući se u oči,
i željeli su da se poljube u usta.
— Draga moja mala Clo, ja vas volim.
— I ja vas.
— Znači. . . znači. . . nisi se jako ljutila na
mene?
— Jesam i nisam... Boljelo me je, ali sam
shvatila tvoje razloge i pomislila: »Neka!« Jed-
noga će mi se dana već vratiti.
— Nisam se usuđivao vratiti; nisam znao ka-
ko ćeš me primiti. Nisam se usuđivao, ali sam te
silno želio. Uostalom, reci mi, šta je Laurini? Je-
dva me je pozdravila i srdito izišla.
— Ne znam. Ali se tebe ne smije njoj ni spo-
menuti otkako si se oženio. Sve mi se čini da je
ljubomorna.
— Hajde, koješta.
— Tako je, dragi moj. Ne zove te više Bel-
-Ami, nego te naziva gospodin Forestier.
Du Roy pocrveni, pa se tad primače mladoj
ženi:
— Poljubi me.
Ona ga poljubi.
— Gdje bismo se mogli ponovo sastati? —
upita on.
— Pa . . . u Istambulskoj ulici.
— A h !. . . Znači da stan nije iznajmljen.
— Nije, zadržala sam ga.
— Zadržala si ga?
— Jest, mislila sam da ćeŠ se opet onamo
vratiti.
Grudi mu se naduše od naleta radosti i po-
nosa. Znači da ga je ta žena voljela pravom, stal-
nom i dubokom ljubavlju.

278
 On šanu:
— Obožavam te. — A tad upita: — Kako tvoj
muž?
— Vrlo dobro. Nedavno je proveo mjesec da-
na ovdje; prekjučer je otputovao.
Du Roy nije mogao da se ne nasmije:
— Kako je to zgodno ispalo!
Ona naivno odgovori:
— Oh, odista je dobro ispalo. Ali svejedno ne
smeta ni kad je ovdje. Ti to znaš.
— Istina je. Uostalom, on je divan čovjek.
— A kako je tebi u tvome novom životu? —
kaza ona.
— Ni dobro, ni Ioše. Žena mi je drug, sura-
dnik.
— Ništa više?
— Ništa više . . . Što se tiče srca ...
— Posve razumijem. Ona je ipak mila.
— Jest, ali me ne uzbuđuje.
Primače se Clotildi i prošapta:
— Kad ćemo se sastati?
— Pa . . . sutra . . . hoćeš li?
— Dobro. Sutra u dva sata?
—■U dva sata.
On ustane da ode a onda, ponešto zbunjen,
promuca:
— Znaš, ja želim da sam uzmem stan u Is-
tambulskoj ulici. Ja to hoću. Samo bi još trebalo
da ga ti plaćaš!
Sad ona njemu poljubi ruke u nastupu ushita
i prošapta:
— Učini kako hoćeš. Meni je bilo važno da
ga zadržim dok se ponovo ondje ne sastanemo.
I Du Roy otiđe neobično zadovoljan u duši.

279
 Kad je prolazio pored izloga nekoga fotogra-
fa, slika neke pune žene krupnih očiju podsjeti
ga na gospođu Walter. »Svejedno«, pomisli on,
»ipak mora da je još dobra. Kako je moguće da
je dosad nisam primijetio. Zanima me kako će
me primiti u četvrtak.«
U hodu je trljao ruke obuzet onom dubokom
radošću, radošću radi uspjeha u svemu, sebičnom
radošću umješna čovjeka koji uspijeva, složenom
radošću što je stvara polaskana taština i zado-
voljena požuda koju pruža ženska ljubav.
U četvrtak reče Madeleini:
— Ti nećeš na turnir kod Rivala?
— Oh, neću. Mene to osobito ne zabavlja;
otići ću u Skupštinu.
I on ode po gospođu Walter u otvorenom
landauu jer je bilo lijepo vrijeme.
Toliko mu se učini lijepom i mladom kad je
spazi, da se iznenadi. Bijaše u svijetloj haljini is-
pod koje se, u gornjem dijelu što bijaše malo iz-
rezan i urešen modrom čipkom, naslućivalo te-
ško bibanje grudi. Nikad mu se nije učinila toli-
ko svježom. Zaključi da je odista poželjna. Nao-
ko bijaše mirna i dolična, držeći se nekako poput
smirene majke, zbog čega je gotovo nisu primje-
ćivale udvorne muške oči. Usto ona nije gotovo ni
govorila ništa drugo osim što bi izricala poznate,
utvrđene i suzdržljive opaske, jer je bila razbori-
ta, metodična i vrlo sređena duha koji je bio li-
šen svakog pretjerivanja.
Njena kćerka Suzanne, sva u ljubičastome,
bijaše neka svježe naslikana Watteauova slika; a
njena starija sestra bijaše nalik na guvemantu
kojoj je povjereno da prati ovu lijepu lutkicu.

280
 Pred Rivalovim vratima bijaše poređan niz
kočija. Du Roy ponudi ruku gospođi Walter i oni
uđoše.
Turnir se održavao u korist siročadi šestoga
pariskog okruga, pod pokroviteljstvom svih žena
onih senatora i poslanika koji su bili povezani s
»Francuskim životom«.
Gospođa Walter je obećala da će doći s kće-
rima, odbivši naslov pokroviteljice jer je svojim
imenom podupirala jedino akcije koje je poduzi-
mao kler, ne zato što je bila prepobožna, nego za-
to što ju je brak sa Židovom prisiljavao, kako je
ona mislila, na stanovito vjemičko ponašanje, a
priredba, koju organizira novinar, poprimala je
neki republikanski značaj što bi se moglo izjed-
načiti s antiklerikalizmom.
Već se tri sedmice moglo čitati u novinama
svih boja:
»Našemu poštovanom kolegi Jacquesu Rivalu
pala je na um koliko domišljata toliko i pleme-
nita ideja da priredi u korist siročadi šestoga pa-
riskog okmga veliki turnir u svojoj lijepoj mače-
vaonici koja se nalazi uz njegov momački stan.
Pozive su podijelile gospođe Laloigne, Re-
montel, Rissolin, žene istoimenih senatora i go-
spođe Laroche-Mathieu, Percerol, Firmin, žene
dobro poznatih poslanika. Na turnim će se usput,
za odmora skupljati prilozi i cijela će svota biti
odmah uručena predsjedniku šestoga okruga ili
njegovu zastupniku.«
Bijaše to golema reklama koju je umješni
novinar izmislio sebi na korist.
Jacques Rival je dočekivao posjetioce na ula-
zu u stan, gdje je bio postavljen bife jer je priho-
dima trebalo pokriti troškove.

281
 Zatim je pokazivao ljubaznom kretnjom ma-
leno stubište niz koje se silazilo u podrum u ko-
me je bio uredio mačevaonicu i streljanu, i go-
vorio:
— Dolje, gospodo, dolje. Tumir se održava u
podzemnim prostorijama.
Pohita pred ženu svoga direktora; a tad će
stisnuvši ruku Du Royu:
— Dobar dan, Bel-Ami.
Georges se iznenadi:
— Tko vam je rekao, d a . . .
Rival mu upade u riječ:
— Ovdje prisutna gospođa Walter koja taj
nadimak smatra vrlo zgodnim.
Gospođa Walter pocrvenje:
— Jest, priznajem da bih i ja, kad bih vas
dulje poznavala, postupila kao mala Laurine i
isto vas tako nazivala Bel-Amijem. To vam izvrsno
pristaje.
Du Roy se nasmije:
— Ali, molim vas, gospođo, zovite me tako.
Ona obori oči:
— Neću, nismo dovoljno prisni.
On prošapta:
— Dopuštate li da se nadam da ćemo postati
prisniji?
— Pa, to ćemo već vidjeti — reče ona.
On nestade u ulazu u usko stubište koje je
osvjetljavala plinska svjetiljka; i nagli prijelaz
od dnevne svjetlosti na ovo žuto svjetlo doimao
se nekako zlokobno. Zadah podzemlja izdizao se
kroz to zavojito stubište, vonj tople vlage, plje-
snivih ziđova što su za ovu prigodu bili oprani,
zajedno s mirisom benzojeva tamjana koji je

282
podsjećao na misu, i isparinama ženskih mirisa
lubina, sporiša, perunike i ljubičice.
Iz te se rupe čuo glasan žamor, drhtanje us-
komešane gomile.
Cio je podrum bio osvijetljen vijencima plin-
skih svjetiljaka i venecijanskim lampionima, pre-
krivenih granjem koje je zastiralo zidove od po-
salitrena kamenja. Vidjelo se samo granje. Strop
je bio urešen s paprati, pod prekriven lišćem i
cvijećem.
Ljudi su smatrali da je to dražesno, puno div-
ne mašte. U podrumiću, u dnu, uzdizao se podij
za natjecatelje između dva reda stolica za suce.
A u cijelome se podrumu moglo, na klupama
što bijahu poređane u nizovima od deset, kako
zdesna tako i slijeva, smjestiti dvije stotine oso-
ba. Bilo ih je pozvano četiri stotine.
Pred podijem su mladi ljudi u mačevalačkoj
opremi, sićušni, krakati, vitka struka, uviličenih
brkova, već bili izišli pred gledaoce. Prisutni su
spominjali njihova imena, pokazivali majstore i
amatere, sve same znamenite ličnosti mačevalač-
koga svijeta. Oko njih su raspravljala mlada i sta-
ra gospoda u redingotima, koja su se prisno vla-
dala prema natjecateljima u borbenoj odjeći. Ovi
su također željeli da ih drugi vide, poznaju i spo-
menu po imenu, jer to bijahu prvaci mača u ci-
vilu, stručnjaci za udarce floretom.
Gotovo su sve klupe bile zauzele žene koje su,
meškoljeći se, jako šuštale haljinama i glasno ža-
gorile. Hladile su se lepezama kao u kazalištu jer
je u toj spilji, koja je bila prekrivena lišćem, već
bilo vruće kao u kotlu. Neki je šaljivac uzvikivao
od vremena do vremena: »Bademovo mlijeko! Li-
munada! Pivo!«

283
 Gospođa Walter i njene kćerke zauzeše rezer-
virana mjesta u prvome redu. Pošto ih je smje-
stio, Du Roy htjede da se udalji i promrmlja:
— Moram vas ostaviti, muškarci ne smiju
zaposjedati mjesta.
Ali gospođa Walter odgovori kolebljivo:
— Ipak bih jako željela da vas zadržim. Go-
vorit ćete mi imena natjecatelja. Evo, ako sta-
nete pokraj klupe nikom nećete smetati.
Ona ga je motrila svojim krupnim i blagim
očima, navaljivala:
— Čujte, ostanite s nama . . . gospodine .. .
gospodine Bel-Ami. Potrebni ste nam.
On odvrati:
— Poslušat ću . . . s užitkom, gospođo.
Čulo se kako posvuda svijet govori:
— Silan je ovaj podrum, vrlo je zgodan.
Georges je dobro poznavao ovu nadsvođenu
dvoranu! Sjećao se prijepodneva koje je ovdje
proveo dan uoči dvoboja, sam samcat, sučelice
maloj bijeloj ljepenci koja ga je promatrala iz
dna drugoga podruma poput golema i stravična
oka.
Sa stubišta odjeknu glas Jacquesa Rivala:
— Počinjemo, gospođe!
I četiri gospodina, silno utegnuta u svoje ka-
pute kako bi im se prsni koš što više istaknuo,
uspeše se na podij i posjedaše na stolice određe-
ne za suce.
Kroz mnoštvo potekoše njihova imena: ge-
neral de Raynaldi, predsjednik, malen čovjek ve-
likih brkova; slikar Josephin Roudet, visok, du-
gobradi ćelavac; Mattheo de Ujar, Simon Ramon-
cel, Pierre de Carvin, tri otmjena mladića i Gas-
pard Merleron, učitelj mačevanja.

284
 Na suprotnim su krajevima podruma objesili
dva natpisa. Na desnoj je pisalo: gospodin Cre-
vecoeur, a na lijevoj: gospodin Plumeau.
To bijahu dva majstora, dva dobra drugora-
zredna majstora. Iziđoše, obadvojica mršavi, voj-
nička držanja, ponešto krutih kretnji. Pozdravlja-
jući se oružjem, i to pokretima automata, prije-
đoše u napad, a u svojoj odori od platna i bijele
kože bijahu nalik na dvojicu lakrdijaša vojnika
koji se tuku šale radi.
Od vremena do vremena bi se čula riječ: »Po-
godak.« I šestorica gospode sudaca nakloniše na-
prijed glavu s izražajem ljudi koji se u to razu-
miju. Publika je vidjela samo dvije žive mario-
nete koje su micale i mahale rukama; nije shva-
ćala ništa, ali je bila zadovoljna. Ta su joj se dva
čove svejedno činili nevještima i nekako smiješ-
nim. Podsjećali ih na drvene borce koji se o No-
voj godini prodaju na bulvarima.
Prvu dvojicu natjecatelja zamijeniše gospoda
Planton i Carapin, prvi građanski a drugi vojni
učitelj mačevanja. Gospodin Planton je bio sa-
svim malen, a gospodin Carapin jako debeo. Re-
klo bi se da će od prvog udarca floreta izdušiti taj
balon poput slona od gume. Ljudi su se smijali.
Gospodin Planton je skakao kao majmun. Gospo-
din Carapin je micao samo rukom, dok su mu
ostali dijelovi tijela zbog debljine bili nepokretni,
i prelazio u ispad svakih pet minuta s tolikom te-
žinom i s tolikim naporom pri nagibanju da se či-
nilo kao da donosi najčvršću odluku u životu. Za-
tim bi se jedva ispravio.
Znalci izjaviše da je njegovo mačevanje vrlo
sigumo i oprezno. A svidjelo se i publici koja im
je vjerovala.

285
 Zatim nastupiše gospoda Porion i Lapalme,
prvi majstor, a drugi amater, koji se stadoše po-
mamno gombati, bjesomučno navaljujući jedan
na drugoga, prisiljavajući suce da pobjegnu i od-
nesu sa sobom stolice, prelazeći mačevalište i vra-
ćajući se s kraja na kraj, pri čemu bi jedan na-
padao, a drugi uzmicao čvrstim i smiješnim sko-
kovima. Čas su izvodili sitne skokove unazad
koji su nasmijavali gospođe, čas silno nasrtali na-
prijed što je ipak donekle uzbuđivalo. Ovo je ma-
čevanje u gombaškom ritmu ocijenio neki nepo-
znati mangup koji je povikao: »Nemojte se iski-
laviti, ne žuri vam se.« Prisutne pogodi ovo po-
manjkanje ukusa i oni protisnuše: »Pst!« Proširi
se i ocjena vještaka. Natjecatelji su pokazali mno-
go snage, ali im je ponekad nedostajalo točnosti.
Prvi je dio bio završen vrlo lijepim okršajem
između Jacquesa Rivala i čuvenoga belgijskog uči-
telja Lebeguea. Rival se neobično dopao ženama.
On je uistinu bio lijep momak, dobro građen, vi-
tak, okretan i pristaliji od svih koji su prije nje-
ga nastupili. On je unosio neku aristokratsku ot-
mjenost u način kojim je parirao i prelazio u is-
pad, što se sviđalo i odudaralo od snažnoga, ali
običnog nastupa njegova protivnika.
— Vidi se da je dobro odgojen čovjek — go-
vorilo se.
Dobio je odlučni bod. Pljeskali su mu.
Ali je već nekoliko minuta neobična buka s
gornjega kata uznemirivala gledaoce. Bijaše to
glasno toptanje, popraćeno bučnim smijehom.
Dvije stotine uzvanika, koji nisu mogli sići u po-
drum, zabavljali su se očito na svoj način. U ma-
lenu zavojitom stubištu nabilo se pedesetak ljudi.
Dolje je vrućina postajala nesnosna. Vikalo se:

286
»Zraka! Pića!« Onaj je isti šaljivac cičao krešta-
vim glasom koji je nadjačavao mrmor razgovora:
— Bademovo mlijeko! Limunada! Pivo!
Rival se pojavi vrlo crven, svejednako u svo-
me mačevalačkom odijelu.
— Naredit ću da donesu osvježujuća pića —
kaza on i potrča prema stubištu. Ali je bila pre-
kinuta svaka veza s prizemljem. Bilo bi lakše
probiti strop nego proći kroz ljudski bedem koji
se bio zbio na stubama.
— Dodajte sladoleda za gospođe!
Pedeset je glasova ponovilo:
— Sladoleda!
Napokon se pojavi poslužavnik. Ali na nje-
mu bijahu samo prazne čaše, budući da su osvje-
žujuće napitke ljudi usput popili.
Gromki glas povika:
— Gušimo se ovdje! Svršimo brzo i iziđimo!
Drugi neki glas dobaci:
— Skupljajmo priloge!
I svi gledaoci, koji su teško predisali, a ipak
bili veseli, prihvatiše:
— Priloge . . . priloge . . . priloge . . .
Tad šest gospođa zađe među klupe i začu se
tihi zveket novca koji je padao u kesice.
Du Roy je gospođi Walter govorio imena po-
znatih ljudi. Bijahu to ljudi iz visokoga društva,
novinari, oni iz velikih novina, stranih novina,
koji su svisoka gledali »Francuski život«, jer su
iz iskustva bili pomalo oprezni. Oni su doživjeli
propast toliko takvih političko-novčarskih listo-
va, djece sumnjive veze koje bi smrvio pad jedne
vlade. Također se tu moglo zapaziti slikara i ki-
para koji su općenito ljubitelji sporta, jednoga
pjesnika akademika koga su svima pokazivali,

287
đva glazbenika i mnogo stranih plemenitaša koji-
ma je Du Roy iza imena dodavao slog Rast (što je
značilo Rastaquoere'), oponašajući Engleze, kako
je sam govorio, koji su na svoje posjetnice stav-
ljali Esq.1
2
Netko ga zazva:
— Dobar dan, dragi prijatelju.
Bijaše to grof Vaudrec. Ispričavši se gospo-
đama, Du Roy mu priđe i rukova se s njim.
Vrativši se izjavi:
— Divan je taj Vaudrec. U njega se osjeća
plemenitaštvo.
Gospođa Walter ništa ne odgovori. Bila je
malo umorna i njena su se prsa teško odizala
kad bi uvlačila zrak u pluća, a to je privlačilo
Du Royov pogled. A od vremena do vremena bi
se susreo s pogledom »gazdarice«, nemirnim, ko-
lebljivim pogledom koji bi pao na nj i odmah uz-
maknuo. On je mislio: »Pazi. . . pazi. . . pazi. . .
Pa zar i nju da osvojim?«
Prođoše skupljačice priloga. Kese im bijahu
pune srebrnika i zlatnika. I pojavi se nova ce-
dulja na podiju koja najavljivaše: »Veeeeliko iz-
nenađenje«. Suci se ponovo popeše na svoje
mjesto. Svi su čekali.
Iziđoše dvije žene s floretom u ruci, u odjeći
za mačevanje, u tamnim trikoima, u vrlo kratkim
suknjama što su im sezale do polovice bedara i u
tako nespretnim oklopnim prŠnjacima da su bile
1 Rastaquofere je rastrošiti stranac za koga se ne zna
odakle mu prihodi.
2 E s q . je kratica od esqu ire (od srednjovjekovnoga
latinskog sku tariu s — štitonoša), što bijaše titula »mom-
ka« paža, koji su imali mladi sinovi višega plemstva,
kao i najstariji sinovi baruna i vitezova. Danas se E sq .
dopisuje iza imena u dopisivanju i odgovara našemu iz-
razu »poštovani«.

288
prisiljene visoko držati glavu. Bile su lijepe i mla-
de. Pozdraviše smiješkom gledaoce. Dugo su im
pljeskali.
Sred laskava žagora i šaputanja doskocica
one zauzeše početni stav.
Prijazni se smiješak zadržao na usnama su-
đaca koji su udarce pozdravljali s tihim odobra-
vanjem.
Gledaocima se neobično svidjela ova borba
i to su pokazivali dvjema mačevateljkama koje su
u muškarcima palile žudnju i budile u ženama
onu prirodnu sklonost pariške publike prema po-
malo nepristojnim razonodama, prema otmjeno-
sti vulgarne prirode, prema lažnoj ljepoti i laž-
noj dražesti, prema kavanskim pjevačicama i ope-
retnim pjesmicama.
Svaki put kad bi jedna od natjecateljki preš-
la u ispad veseli bi drhat prošao kroz publiku.
Kad bi jedna okrenula leđa dvorani, veoma pu-
načka leđa, otvarala bi se usta i kolačile oči; i
ono što su najviše gledali nisu bili pokreti njena
zapešća.
Zaglušno su im pljeskali.
Slijedilo je sabljanje, ali ga nitko nije gledao,
jer je sva pozornost bila usredotočena na ono što
se gore odigravalo. Nekoliko se minuta čuo veliki
gromot koji je izazivalo micanje pokućstva što
su ga vukli po parketu kao da se sele iz stana.
Tad odjednom dopre kroz strop zvuk klavira; i
začu se jasno ritmičan šum nogu koje su cupkale
u taktu. Oni gore su priredili igranku kako bi na-
doknadili što ništa nisu vidjeli.
Isprva se među publikom u mačevalištu diže
silan smijeh, a zatim žene obuze želja da plešu i

289
one se prestadoše zanimati za ono što se doga-
đalo na podiju i počeše govoriti sasvim glasno.
Svima se činila sjajnom ta ideja što su za-
kašnjeli gosti priredili zabavu s plesom. Njima
zacijelo nije dosadno. Prisutni bi vrlo rado bili
gore.
Ali se pozdraviše dva nova borca i tako od-
lučno zauzeše početni stav da svi pogledi popra-
tiše njihove pokrete. Prelazili su u ispad i povla-
čili se takvom gipkom dražesnošću, tako odmje-
reno i oštro, tako sigurni u svojem umijeću, to-
liko suzdržljivi u pokretima, tako se pravilno
držeći, toliko ravnomjerno udarajući, da je neu-
pućena gomila bila iznenađena i oduševljena.
Njihova mima hitrost, njihova oprezna gip-
kost, njihovi brzi pokreti, toliko proračunati da
su se činili sporima, privlačili su i prikivali po-
glede jedinstvenom moći savršenstva. Publika je
osjećala da sad promatra nešto lijepo i rijetko,
da joj dva velika umjetnika ovoga zanata poka-
zuju najbolje što se može vidjeti, svu onu spret-
nost, lukavstvo, razumsko znanje i fizička okret-
nost koju mogu pokazati dva majstora.
Nitko više nije govorio, jer su svi gledali u
njih. A kad se poslije posljednjeg udarca floretom
mkovaše, diže se graja i odobravanje. Udaralo se
nogama, urlalo. Svi su znali njihova imena: bi-
jahu to Sergent i Ravignac.
Usijani duhovi postadoše svadljivi. Muškarci
promatrahu susjede sa željom da se dohvate. Iza-
zvao bi ih jedan jedini smiješak. Oni koji nikada
nisu držali floret u ruci izvodili su štapovima na-
pade i pariranja.
Ali malo-pomalo mnoštvo se uspinjaše ma-
lim stubištem. Napokon će se napiti. Razbjes-

290
niše se kad ustanoviše da su plesači opljačkali
bife a zatim otišli, izjavivši da je nepošteno za-
gnjaviti dvjesta osoba i ništa im ne pokazati.
Nije ostalo ni kolačića, ni kapi šampanjca,
voćnoga soka ili piva, ni jednoga bombona, ni
jednoga komada voća, ništa, baš ništa. Sve su
raznijeli, poharali, očistili.
Pojedinosti su, na zahtjev, iznosili sluge koje
su tužno istezali lica zatomljujući želju da se na-
smiju. »Gospođe su bile pohlepnije od muškara-
ca«, tvrdili su oni, »i jele su i pile do iznemoglo-
sti.« Reklo bi se da je to pričanje preživjelih po-
slije pljačke i pohare nekoga grada za najezde.
Valjalo je, dakle, otići. Gospoda su žalila
dvadeset franaka što ih dadoše kao prilog; bili
su bijesni na one odozgor koji su terevenčili a
da ništa nisu platili.
Pokroviteljke su skupile više od tri tisuća
franaka. Kad se svi troškovi isplate, ostat će dvije
stotine i dvadeset franaka za siročad šestoga
okruga.
Du Roy koji je pratio obitelj Walter čekao
je landau. Kad je ispraćao gazdaricu kući i sjedio
njoj sučelice, još se jednom susreo s njenim umi-
ljatim i plahim pogledom koji bijaše, kako se či-
nilo, nemiran. Mislio je: »Dođavola, rekao bih da
grize«; i on bi se nasmiješio, poimajući da zaista
uspijeva kod žena, jer ga je, po svemu sudeći, i
gospođa Marelle, otkako obnoviše ljubav, zano-
sno voljela.
Veselim se korakom vrati kući.
Madeleine ga je očekivala u salonu.
— Imam novosti — kaza ona. — Slučaj s
Marokom se zapleće. Moglo bi se dogoditi da
Francuska u roku od nekoliko mjeseci pošalje

291
onamo ekspediciju. U svakom ćemo slučaju to
iskoristiti da bismo srušili vladu, a Laroche će
ugrabiti priliku da se dočepa vanjskih poslova.
Du Roy se, kako bi pecnuo ženu, gradio kao
da u to uopće ne vjeruje. Neće biti tako ludi da
ponove onu tunisku glupost.
Ali je ona nestrpljivo slijegala ramenima.
— Kažem ti da je tako! Kažem ti da je tako!
Ti nikako ne shvaćaš da je to za njih krupno nov-
čano pitanje. Danas se, moj dragi, za političke
kombinacije ne treba reći: »Žena je posrijedi!«,
već: »Posao je posrijedi!«
On protisnu: »Pih!«, prezriva izraza kako bi
je razjedio.
Ona se srdila:
— Pazi, naivan si kao i Forestier.
Htjela ga je uvrijediti i očekivala je da će se
on razbijesniti. Ali se on nasmiješi i otpovrnu:
— Kao i onaj rogonja Forestier?
Ona se zgranu i šapnu:
— Oh, Georges!
On kao da je bio uvredljivo i porugljivo ras-
položen, pa preuze:
— Dakle, šta kažeš? Nisi li mi neko veče
priznala da je Forestier bio rogonja?
I on dometnu glasom punim duboke sućuti:
— Jadnik!
Madeleine mu okrenu leđa ne hoteći mu ni
odgovoriti; poslije trenutačne šutnje ona prosli-
jedi:
— U utorak ćemo imati goste: na večeru će
doći gospođa Laroche-Mathieu s vikontkinjom de
Percemur. Hoćeš li pozvati Rivala i Norbert de
Varennea? Ja ću otići do gospođe Walter i gospo-

292
đe de Marelle. Možda će nam također doći gospo-
đa Rissolin.
Od nekoga je vremena sklapala prijateljstva
koristeći se političkim uplivom svoga muža kako
bi privukla u svoj stan, milom ili silom, žene onih
senatora i poslanika kojima je bila potrebna pot-
pora »Francuskoga života«.
Du Roy odgovori:
— Vrlo dobro. Pobrinut ću se za Rivala i
Norberta.
Bio je zadovoljan i trljao ruke, jer je prona-
šao čime će zabadati i tako jediti svoju ženu, za-
dovoljavajući neshvatljivu pizmu, nejasnu i ujed-
Ijivu Ijubomoru što se u njemu zarodila poslije
njihove vožnje Boulogneskom šumom. Više ne
bi spominjao Forestiera a da ga ne bi nazivao ro-
gonjom. Dobro je znao da će to napokon razbjes-
niti Madeleinu. I desetak bi puta u tijeku večeri
našao načina da izgovori dobroćudno i ironično
ime onoga »rogonje Forestiera«.
Više se nije ljutio na pokojnika; osvećivao
ga je.
Žena mu se pretvarala da ne čuje i, sjedeći
sučelice njemu, ravnodušno se osmjehivala.
Sutradan, kad je trebalo da ona uruči poziv
gospođi Walter, on odluči da je pretekne kako bi
zatekao gazdaricu nasamo i vidio je li joj odista
stalo do njega. To ga je zabavljalo i laskalo mu.
A napokon . . . zašto i ne b i . . . ako je moguće.
Već u dva sata uđe u kuću na bulvaru Male-
sherbes. Uvedoše ga u salon. Popričeka.
Pojavi se gospođa Walter i pruži mu ruku
susretljivo i radosno.
— Koja vas dobra sreća donosi?

293
 — Nikakva dobra sreća, nego želja da vas
vidim. Neka me je sila privukla vama, ne znam
zašto, ja nemam šta da vam kažem. Došao sam i
tu sam! Hoćete li mi oprostiti tu ranu posjetu i
ovo iskreno objašnjenje?
Govorio je to udvomim i vragolastim tonom,
sa smiješkom na usnama i ozbiljnim prizvukom
u glasu:
Ona bijaše začuđena, ponešto rumena, i mu-
caše:
— Ali. . . zapravo . . . ja ne shvaćam . . . vi
me iznenađujete.
On doda:
— Bilo je to tobože šaljivo ljubavno očito-
vanje, kako vas ne bih prestrašio.
Sjedoše jedno pored drugoga. Ona sve to
prihvati kao šalu.
— Znači, to je . . . ozbiljno očitovanje?
— Naravno! Već dugo želim da vam to izja-
vim, čak vrlo dugo. Ali se nisam usudio. Kažu da
ste tako strogi, tako kmti.
Ona se bila pribrala. Uzvratila je:
— Zašto ste baš izabrali današnji dan?
— Ne znam. — Zatim spusti glas: — Ui, bo-
lje rečeno, zato što od jučer mislim samo na vas.
Ona odjednom problijedi i zamuca:
— Slušajte, dosta je djetinjarije, govorimo
o nečemu drugom.
Ali on tako naglo kleknu pred nju da se ona
uplaši. Htjela je ustati; silom ju je držao na sto-
lici, obujmivši je oko pasa objema rukama, i zbo-
rio strastvenim glasom:
— Jest, istina je da vas ludo i već odavno
volim. Ne odgovarajte. Šta ćete, ja sam luđ! Ja
vas volim . . . Oh, kad biste znali koliko vas volim!

294
 Ona se gušila, teško predisala, kušala progo-
voriti, a nije mogla procijediti ni riječi. Otiski-
vala ga objema rukama, zgrabivši ga za kosu kako
bi spriječila da se primaknu ta usta, koja su se,
kako je osjećala, spuštala prema njenima. I okre-
tala je glavu brzim kretnjama zdesna na lijevo
i slijeva na desno, zatvorivši oči kako ga ne bi
više gledala.
Doticao je se kroz haljinu, pomicao je, pi-
pao; i ona je malaksavala pod tim grubim i snaž-
nim milovanjem. On se naglo uspravio i htio je
zagrliti, ali je ona, oslobodivši se na časak, ustuk-
nula natraške i izmakla, da bi sad bježala od na-
slonjača do naslonjača.
On zaključi da je ovo natjerivanje smiješno,
pa se svali na jednu stolicu, unese lice u šake pre-
tvarajući se da grčevito jeca.
Tad ustade, poviknu:
— Zbogom, zbogom! — i hitro iziđe.
U predsoblju mirno uze štap i obrete se na
ulici, misleći: »Nebesa, čini mi se, da je upalilo!«
I svrati u brzojavni ured da pošalje plavo pisam-
ce Clotildi i urekne sastanak za sutra.
Vrativši se kući u uobičajeno vrijeme, upita
ženu:
— Onda, hoće li ti svi doći na večeru?
Ona odvrati:
— Hoće; jedino gospođa Walter nije sigur-
na hoće li biti slobodna. Koleba se; govorila mi
je o koječemu, o obvezi, o savjesti. Usto se ne-
kako smiješno držala. Svejedno se nadam da će
doći.
On slegnu ramenima:
— Eh, dabome da će doći.

295
 Međutim on u to nije bio siguran i bijaše
zabrinut sve do onoga dana u koji će biti večera.
Istoga jutra Madeleine primi pisamce od
gazdarice: »Velikom sam se mukom uspjela iz-
vući i priključit ću vam se. Samo me moj muž
neće moći pratiti.«
Du Roy pomisli: »Silno sam dobro učinio što
nisam ponovno svratio. Sad se smirila. Pripazi-
mo sad!«
Ipak je prilično nemirno očekivao njen dola-
zak. Ušla je vrlo mirna, ponešto hladna, ponešto
nadmena. On se ponašao veoma smjerno, veoma
suzdržljivo i pokorno.
Gospođe Laroche-Mathieu i Rissolin dođoše
sa svojim muževima. Vikontkinja de Percemur je
govorila o najvišemu društvu. Gospođa de Marel-
le bijaše čarobna u svojoj jedinstveno maštovitoj
odjeći, žutocrvenoj, u španjolskome kostimu koji
se divno pripijao uz njen lijepi struk, pune grudi
i ruke i davao neku odlučnost njenoj ptičjoj
glavici.
Du Roy je gospođu Walter smjestio sebi zdes-
na i za večerom joj se obraćao samo ozbiljnim
riječima i pretjerano uljudno. Od vremena do
vremena bi pogledao Clotildu. »Ona je zacijelo
zgodnija i svježija«, pomišljao je. Tad bi mu po-
gled pao na ženu koja mu se također činila pri-
stalom, iako je prema njoj gajio prigušenu, upor-
nu i opaku srdžbu.
Ali ga je gazdarica privlačila zbog toga što
ju je bilo teško osvojiti i zbog one novine koju
muškarci vječito žele.
Htjela se rano vratiti kući.
— Ja ću vas otpratiti — kaza on.
Odbila je. On navali:

296
 — Zašto nećete? Zaista ćete me uvrijediti.
Ne ostavljajte me u uvjerenju da mi niste opro-
stili. Vidite da sam miran.
Ona odgovori:
— Ne možete samo tako napustiti svoje uzva-
nike.
On se nasmiješi:
— Ih! Izbivat ću dvadeset minuta. Nitko ne-
će ni primijetiti. Ako odbijete, ranit ćete me u
srce.
Ona promrsi:
— Pa dobro, prihvaćam.
Ali tek što se nađoše u kočiji, zgrabi joj ru-
ku i uze je strastveno ljubiti:
— Volim vas, volim vas. Dopustite mi da
vam to kažem. Neću vas dotaći. Samo vam želim
neprestano govoriti da vas volim.
Ona je mucala:
— Oh! . . . a bili ste mi obećali. . . To je ruž-
no . . . to je ružno . . .
On se tobože silno svladavaše a onda prosli-
jedi suzdržljivim glasom:
— Eto, vidite koliko se obuzdavam. A sve-
jed n o. . . Ta dopustite mi da vam samo to ka-
žem . . . Ja vas volim . . . i da vam to ponavljam
svaki dan. . . jest, dopustite mi da vam dođem i
da vam kleknem na pet minuta pred noge kako
bih izgovorio te tri riječi gledajući u vaše obo-
žavano lice.
Ona mu je bila prepustila ruku odgovarajući
zadihano:
— Ne, ne mogu, neću. Pomislite šta bi rekli
drugi, pomislite na sluge, na kćerke. Nikako, ni-
kako, to je nemoguće . . .
On preuze:

297
 — Ja ne mogu više živjeti a da vas ne viđam.
Bilo kod vas, bilo gdje drugdje, ja se moram vi-
djeti s vama, makar na časak svakoga dana, mo-
ram dotaći vašu ruku, udisati zrak što se širi iz
vaše haljine, promatrati obris vašega tijela i vaše
lijepe krupne oči koje me zaluđuju.
Ona je sva uzdrhtala slušala tu otrcanu glaz-
bu Ijubavi i brgljala:
— Nikako . . . nikako . . . to je nemoguće.
Šutite!
On joj je govorio tiho u uho, shvaćajući da
nju, tu jednostavnu ženu, treba polako osvajati,
da je valja nagnati da mu zakaže sastanak, isprva
gdje ona bude htjela, a poslije gdje on bude
htio:
— Slušajte . . . Tako mora b iti. . . ja ću vas
obilaziti. . . čekat ću vas pred vratima. . . kao
prosjak . . . Ako vi ne siđete, popet ću se do vas . . .
ali ću vas obilaziti. . . obići ću vas . . . sutra.
Ona ponavljaše:
— Nemojte, nemojte, ne dolazite. Neću vas
nipošto primiti. Mislite na moje kćerke.
— Onda mi recite gdje ćemo se n aći. . . na
u lici. . . bilo g d je. . . u koje god vi doba hoćete . . .
samo da vas vidim . . . Pozdravit ću vas . . . reći ću
vam: »Ja vas volim« i otići ću.
Ona je smeteno oklijevala. A kad je kočija
prolazila kroz kapiju njene kuće, ona sasvim brzo
prošapta:
— Dobro, svratit ću u Sveto Trojstvo sutra
u tri i po sata.
I pošto siđe, viknu svome kočijašu:
— Odvezite gospodina Du Roya kući.
Kad se vratio, žena ga upita:
— Gdje li si to nestao?

298
 On tiho odgovori:
— Skočio sam na poštu zbog jednoga hitnog
brzojava.
Gospođa de Marelle mu pristupi:
— Vi ćete me otpratiti, Bel-Ami, ta znate da
ja ne idem tako daleko na večeru osim pod tim
uvjetom?
Tad se obrati Madeleini:
— Ti nisi ljubomoma?
Gospođa Du Roy lagano odgovori:
— Nisam, nisam previše.
Uzvanici su odlazili. Gospođa Laroche-Mathi-
eu bijaše nalik na provincijsko služinče. Ona je
bila kćerka nekoga bilježnika i udala se za La-
rocha dok je još bio običan odvjetnik. Gospođa
Rissolin, stara i uobražena, podsjećala je na neku
bivšu primalju koja se izobrazila po čitaonicama.
Vikontkinja de Percemur ih je promatrala sviso-
ka. Njena se »bijela šapica« gadljivo doticala ovih
prostih ruku.
Clotilda, sva u čipkama, reče Madeleini kad
je izlazila na stubište:
— Veče ti je bilo savršeno. Domalo će tvoj
politički salon biti prvi u Parizu.
Čim se nađe nasamo s Georgesom, ona ga
privinu:
— Oh, dragi moj Bel-Ami, svakoga te dana
sve više volim.
Fijaker, u kome su se vozili, brodio je kao
lađa.
— Ovo se ne da ni usporediti s našom so-
bom — kaza ona.
On odvrati:
— Oh, nikako! — A zapravo je mislio na go-
spođu Walter.

299
 IV
Trg Trojstva bijaše gotovo pust pod blista-
vim srpanjskim suncem. Tegotna je vrelina pri-
tisla Pariz kao da je ovaj zrak odozgor, optežan,
užežen, pao na grad, taj gusti i vreli zrak od ko-
jega su boljela pluća.
Vodoskoci pred crkvom padali su tromo.
Reklo bi se da su se umorili od prskanja,
da su i oni iscrpeni i tromi, a tekućina u bazenu,
po kojoj je plivalo lišće i komadići papira, doi-
mala se malko zelenkasto, gusto i nalik na mor-
sku vodu.
Pas koji je preskočio preko kamena poruba
kupao se u toj mutnoj vodi. Nekoliko osoba koje
su sjedile na klupama u malenom okruglom vrtu
što obilazi portal gledale su zavidno tu životinju.
Du Roy izvadi sat. Bila su istom tri sata.
Došao je trideset minuta prije.
Bilo mu je smiješno pri pomisli na taj sasta-
nak. »Crkve joj služe za svaku priliku«, pomiš-
ljao je on. »One je mogu utješiti, što je pošla za
Židova, u političkome joj životu omogućuju opo-

300
ziciono držanje, besprijekoran nastup u otmje-
nom društvu i pružaju skrovište za ljubavne sa-
stanke. Tako je kad netko običava da se služi
vjerom kao što se čovjek služi onim kišobranom
za svaku zgodu! Ako je lijepo vrijeme, onda je
štap; ako sije sunce, onda je suncobran, ako pada
kiša, onda je kišobran, a ako čovjek ne izlazi,
ostavlja ga u predsoblju. Ima stotine ovakvih že-
na koje ne drže do dragoga Boga ni toliko koliko
je crno pod noktom, ali koje ne žele da se o
njemu loše govori i koje ga, kad ustreba, uzimaju
za svodnika. Kad bi im netko predložio da uđu
u najamne sobe, one bi to smatrale bezočnošću,
a čini im se sasvim prirodnim da krišom pro-
vode ljubav pred oltarom!«
On je polagano koračao kraj bazena; tad izno-
vice pogleda uru na zvoniku koja je za dvije mi-
nute preticala njegov sat. Pokazivala je tri sata
i pet minuta.
Zaključi da će unutra biti ipak udobnije; i
on uđe.
Dočeka ga podrumska svježina; zadovoljno
je udahnu i zatim prođe uokolo lađom kako bi
dobro upoznao mjesto.
Neki drugi, odmjereni hod koji bi se ponekad
prekidao a zatim nastavljao odgovarao je iz dna
prostrane zgrade na bat njegovih koračaja što se
zvučno dizao pod visoku kupolu. Spopade ga ra-
doznalost da vidi tko je taj šetač. Potraži ga. Bio
je to debeli ćelavko koji je hodao podignute gla-
ve i držao šešir na leđima.
Ovdje-ondje je klečala pokoja starica i mo-
lila se, unijevši lice među dlanove.
Osjećaj osame, pustoši, odmora ispunjao du-
šu. Svjetlo, obojeno vitražama, godilo oku.

301
 Du Roy zaključi da je ovdje unutra »silno
ugodno«.
Ponovo priđe vratima i iznova pogleda na sat.
Bilo je tek tri i četvrt. On sjede na početku glav-
noga prolaza i zažali što ne može zapaliti ciga-
retu. Čulo se svejednako kako se u dnu crkve, kraj
kora, polagano šeta debeli gospodin.
Netko uđe. Georges se naglo okrenu. Bijaše
to neka žena iz puka, u vunenoj suknji, neka bi-
jednica koja pade na koljena kraj prve stolice i
ukipi se, skrstivši prste, uprvši pogled u nebo,
duše uznijete molitvom.
Du Roy ju je sa zanimanjem promatrao, pi-
tajući se kakav li jad, kakav bol, kakav očaj ki-
daju to jadno srce. Ona je ginula od bijede; to se
vidjelo. Možda je još imala muža koji ju je tukao
na mrtvo ime, ili pak dijete na samrti.
Mrmljao je u sebi: »Jadni ljudi! Ima ih koji
zaista pate.« I spopade ga bijes prema nemilosrd-
noj prirodi. Tad pomisli da ti prosjaci bar vjeruju
da se tamo gore brinu za njih i da su njihovi osob-
ni pođaci zapisani u nebeskim knjigama u koji-
ma je izjednačeno dugovanje i potraživanje. —
Tamo gore! — Gdje to?
I Du Roy, koga je muk u crkvi natjerao na
duboko snatrenje, jednom jedinom mišlju ocijeni
ustrojstvo svijeta i jedva protisnu:
— Kako je sve to glupo!
Strese se kad začu šuštanje haljine. Bila je
ona.
Ustade, hitro joj pođe u susret. Ona mu ne
pruži ruke, već tiho promrmlja:
— Raspolažem sa svega nekoliko časaka.
Moram se vratiti, kleknite pored mene da ne bu-
de napadno.

302
 I ona pođe glavnom lađom, tražeći pogodno
i skriveno mjesto, baš kao žena koja dobro po-
znaje zgradu. Lice joj skrivao gust veo i ona kro-
čila bešumnim koracima koji su bili jedva čujni.
Kad stiže do kora, ona se okrene i prošapta
onim vječito tajanstvenim glasom kojim se ljudi
služe u crkvama:
— Bolje će biti u pobočnome koru. Ovdje
smo previše na oku.
Ona pozdravi svetohranište glavnog oltara
dubokim naklonom glave koji pojača time što la-
gano klecnu i okrenu udesno, vrati se malo pre-
ma ulazu i zatim se ođluči, zauze klecalo i kleče.
Georges zaposjede susjedno klecalo i, tek što
se umiriše u molitvenome stavu, izreče:
— Hvala, hvala. Obožavam vas. Htio bih vam
to neprekidno govoriti, pričati vam kako sam vas
zavolio, kako sam bio opčinjen čim sam vas prvi
put v id io. . . Hoćete li mi dopustiti da jednoga
dana izlijem svoje srce, da vam sve to priopćim?
Ona ga je slušala zanesena u duboko raz-
mišljanje kao da ništa nije ni čula. Odgovorila je
kroz prste:
— Luda sam što vam dopuštam da mi tako
govorite, luda sam što sam došla, luda $am što
činim to što činim, što vam dajem nadu da bi
ova . . . o v a . . . ova pustolovina mogla da se pro-
duži. Treba da to zaboravite i da mi više nikada
o tome ne govorite.
Ona je čekala. Smišljao je odgovor, odlučne,
strastvene riječi, ali, kako nije mogao govor po-
pratiti pokretima, nije imao snage da bilo što
poduzme. On proslijedi:
— Ja ništa ne očekujem. . . ničemu se ne
nadam. Ja vas volim. Ma šta vi učinili, ja ću vam

303
to ponavljati tako često, tako snažno i vatreno da
ćete vi to napokon shvatiti. Hoću da postignem
da na vas prijeđe moja ljubav, da vam je ulijevam
u srce, riječ po riječ, od sata do sata, od dana do
dana, sve dok vas napokon ne prožme poput pića
što je nakapalo kap po kap, dok vas ne razblaži,
ne smekša i ne prisili vas da mi jednom odgovo-
rite: »I ja vas volim!«
Osjećao je kako joj rame drhti na njegovu
i kako joj se grudi bibaju; i ona veoma brzo pro-
brglja:
— I ja vas volim.
On se trgnu kao da ga je netko jako udario
po glavi i uzdahnu:
— Oh, Bože moj!
Ona preuze zadihano:
— Zar je trebalo da vam to kažem? Osje-
ćam se krivom i dostojnom prezira . . . ja . . . koja
imam dvije kćeri. . . ali ne mogu . . . ne mogu. Ne
bih pomislila . . . ne bih nikad pomislila . . . ovo je
jače . . . jače od mene. Slušajte . . . slušajte, ja ni-
sam nikada voljela . . . nikoga osim vas . . . ku-
nem vam se. I volim vas već godinu dana, kri-
šom, duboko u srcu. Oh, patila sam, znate, i bo-
rila se, ali više ne mogu, ja vas volim . . .
Plakala je u prste što joj bjehu prekriženi na
licu, cijelo joj je tijelo drhtalo, potreseno snaž-
nim uzbuđenjem.
Georges šanu:
— Dajte mi vašu ruku da je dotaknem, da
je stisnem.
Ona lagano smače ruku s lica. Pogleda joj
sasvim mokar obraz i suznu kaplju što se spre-
mala da opet sleti s vrha trepavica.

304
 Prihvatio je tu ruku i stezao je.
— Oh, kako bih rado pio vaše suze!
Ona reče tiho i srvanim glasom koji je nali-
kovao na jecaj:
— Nemojte me iskoristiti. . . ja sam potpu-
no izgubljena!
On bi se najradije nasmiješio. Kako bi je na
ovome mjestu mogao iskoristiti? Prinese ruku,
koju je držao, na svoje srce, i zapita:
— Čujete li kako kuca? — Bio je naime is-
crpio svoje strastvene izričaje.
Međutim su se nekoliko posljednjih časaka
bili primakli odmjereni šetačevi koraci. On je
obišao oltare i već se bar po drugi put spuštao
kroz desnu lađicu. Kad gospođa Walter začu ko-
račaje tik iza stuba koji ju je skrivao, ona istrgnu
prste iz Georgesove stisnute šake i ponovo prekri
lice.
Oboje ostadoše nepomično klečati kao da
zajednički šalju prema nebu zanosne molbe. De-
beli gospodin prođe mimo njih, promotri ih rav-
nodušnim pogledom i otputi se prema donjem
dijelu crkve držeći svejednako šešir za leđima.
A Du Roy, koji je pomišljao kako da iznudi
sastanak na drugom mjestu, a ne u Svetome
Trojstvu, prošapta:
— Gdje ću vas sutra vidjeti?
Ona ništa ne odgovori. Činilo se da je oba-
mrla, da se pretvorila u kip Molitve.
On će ponovo:
— Hoćete li da se sutra sastanemo u parku
Monceau?
Ona okrenu prema njemu lice koje je bila
ponovo otkrila, olovno lice, zgrčeno od strašne
boli, i isprekidanim glasom izgovori:

20 Bel-Ami 305
 — Ostavite me . . . ostavite me sad . . . odla-
zite. . . odlazite. . . samo na pet minuta; ja previše
patim kraj vas . . . hoću da se m olim . . . odlazi-
t e . . . pustite me da se m olim . . . sama . . . pet
minuta. . . ne m ogu. . . pustite me da zamolim
Boga da mi oprosti. . . da me spasi. . . ostavite
m e . . . na pet minuta. . .
Na licu joj se vidjelo toliko uzrujanje, tako
bolan izražaj, da on Šutke ustade i, pošto je malo
oklijevao, upita:
— Da se odmah vratim?
Ona klimnu glavom što je trebalo da znači:
»Jest, odmah.« I on se vrati prema koru.
Tad se ona pokuša moliti. Nadljudskim na-
porom stade zazivati kako bi dozvala Boga i, uz-
drhtala tijela, prestavljene duše, povika: »Milost!«
prema nebu.
Srdito zatvorila oči kako ne bi više vidjela
onoga koji je malo prije otišao! Izgonila ga je iz
misli, borila se protiv njega, ali mjesto nebeske
pojave koju je očekivala, neprestano je gledala
kovrčavi mladićev brk.
Već se godinu dana danonoćno tako rvala s
tom rastućom tlapnjom, s tim likom koji joj je
opsjedao sne, koji joj je opsjedao meso i remetio
joj noći. Osjećala se ulovljenom kao zvjerka u
zamku, sputanom, bačenom u ruke tome mužjaku
koji ju je pobijedio, osvojio samim dlakama nad
usnama i bojom očiju.
I sađa se, u toj crkvi, sasvim blizu Bogu, osje-
ćala još slabijom, napuštenijom, izgubljenijom
nego u svome stanu. Nije mogla više moliti, nije
mogla misliti ni na šta drugo osim na njega. Već
je patila zbog toga što se udaljio. Ipak se očajni-
čki borila, branila, zazivala u pomoć svom sna-

306
gom svoje duše. Radije bi voljela umrijeti nego
da ovako padne, ona koja nikad nije zgriješila.
Mrmljala je mahnite riječi, pune preklinjanja;
ali je slušala kako se Georgesovi koraci gube pod
dalekim svodovima.
Shvatila je da je svršeno, da je borba bila
uzaludna! Ipak nije htjela popustiti; bio ju je
obuzeo jedan od onih nastupa razdražljivosti u
kojima se žene dršćući, vrišteći i previjajući ba-
caju na zemlju. Svaki joj je ud drhtao, i osjećala
je da će se srušiti, zakotrljati se između stolica i
prodorno vikati.
Netko se približavao hitrim korakom. Ona se
osvrnu. Bijaše to svećenik. Tu ona ustade, potrči
prema njemu, pružajući sklopljene ruke, i pro-
muca:
— O, spasite me! Spasite me!
On iznenađeno zastade:
— Šta želite, gospođo?
— Hoću da me spasite! Smilujte mi se. Ako
mi ne priskočite u pomoć, propala sam.
On je pogleda, pitajući se nije li možda lu-
da. Tad će iznova:
— Čime vam mogu pomoći?
Bijaše mlad, visok, pomalo ugojen čovjek,
punih i otoboljenih obraza, cmih od brižno obri-
jane brade, lijepi gradski kapelan iz bogate če-
tvrti, vičan imućnim pokajnicima.
— Ispovjedite me — reče ona — i savjetujte
me, pomognite, recite mi šta bi trebalo da uči-
nim!
On odvrati:
— Ja ispovijedam svake subote od tri do šest
sati.

307
 Ona mu zgrabi ruku i steže je ponavljajući:
— Ne! Ne! Ne! Odmah! Odmah! Moram! On
je tu! U istoj crkvi! Čeka me!
Svećenik upita:
— Tko vas čeka?
— Jedan muškarac . . . koji će me upropasti-
t i . . . koji će me uzeti ako me vi ne spasite. Ne
mogu mu više um aći. . . Preslaba sam . . . presla-
ba . . . tako slaba . . . tako slaba!
Ona pade na koljena i projeca:
— Oh, smilujte mi se, oče! Spasite me, u ime
Božje, spasite me!
Držala ga je za crnu mantiju kako ne bi uma-
kao; a on se zabrinuto ogledavao na sve strane ne
gleda li oko nekoga zlobnika ili vjernika ovu ženu
što mu je pala do nogu.
Napokon shvati da je se neće osloboditi i
reče:
— Ustanite, baš imam uza se ključ od ispo-
vijedaonice.
I, prekopavši po džepu, izvadi kolut pim klju-
čeva, izabra jedan i brzim se korakom uputi pre-
ma malenim drvenim kuđicama, nekoj vrsti san-
duka za duševno smeće gdje vjemici istresaju
svoje grijehe.
On uđe na srednja vrata koja zatvori za so-
bom, a gospođa Walter koja je pohrlila u uzani
pobočni pregradak gorljivo zabrza u strastvenome
zanosu punom ufanja:
— Blagoslovite me, oče moj, jer sam zgrije-
šila.

Pošto je bio obišao kor, Du Roy se spusti li-

jevom lađom. Bijaše upravo na sredini kad susre-

308
te debela ćelavka koji je svejednako spokojno
hodao, i on pomisli: »Što li radi tu taj tip?«
Šetač je također bio usporio korak i proma-
trao Georgesa očito želeći da razgovara s njim.
Kad mu je bio sasvim blizu, pozdravi ga i reče
veoma uljuđno:
— Oprostite, gospodine što vas smetam, ali
biste li mi mogli reći u kome je razdoblju sagra-
đena crkva?
Du Roy odvrati:
— Vjere mi, ne znam ni ja mnogo o tome, bit
će prije dvadeset, možda dvadeset i pet godina,
uostalom, prvi put sam ušao ovamo.
— Ja isto tako. Nisam je nikada vidio.
Tad novinar, koga je ovo počelo zanimati,
proslijedi:
— Čini mi se da je veoma pozorno razgleda-
vate. Proučavate sve pojedinosti u njoj.
Čovjek ravnodušno odvrati:
— Ja je ne razgledavam, gospodine, čekam
svoju ženu koja mi je ovdje zakazala sastanak i
koja već jako kasni.
Tada ušuta da bi poslije nekoliko časaka
dodao:
— Napolju je silno vruće.
Du Roy ga promatraše, učini mu se dobro-
dušnim i odjednom pomisli da je nalik na Fores-
tiera.
— Jeste li vi iz unutrašnjosti? — reče on.
— Jesam. Iz Rennesa. A jeste li vi, gospodi-
ne, ušli zbog toga što vas je zanimalo da pogleđa-
te ovu crkvu?
— Nisam. Ja čekam jednu ženu.
I, pozdravivši ga, novinar se udalji sa smi-
ješkom na usnama. Primakavši se glavnim vra-

309
tima, ponovno ugleda siroticu koja je još klečala
i molila se. Pomisli: »Nebesa, ala je upoma u za-
zivanju!« Više nije bio dimut, više je nije žalio.
Prođe mim o i polako se stane vraćati des-
nom lađom, da se ponovo sastane s gospođom
Walter.
Izdaleka je zirkao prema mjestu na kome ju
je bio ostavio, čudeći se da je ne primjećuje. Po-
misli da se prevario u stupu, ode sve do posljed-
njega i zatim se vrati. Znači da je otišla! Prenera-
zio se i razbjesnio. Tad pomisli da ona njega traži
i iznova obiđe crkvu. Ne našavši je, vrati se i
spusti na stolicu na kojoj je ona bila sjedila, na-
dajući se da će mu sama pristupiti. I uze čekati.
Doskora tihani mrmor glasova privuče njego-
vu pozomost. U tome kutku crkve nije nikoga vi-
dio. Odakle je onda dopirao taj šapat? Ustade da
izvidi i primijeti u susjednoj kapelici vratašca is-
povijedaonice. Iz njih je izvirivao krajičak ha-
ljine i ležao na kamenoj ploči. Primače se da pro-
motri ženu. Poznade je. Ona se ispovijedala!
Spopade ga snažna želja da je uhvati za ra-
mena i da je izvuče iz toga sanduka. Tad pomi-
sli: »Neka! Danas je svećenikov dan, sutra će biti
moj.« I on mirno sjede nasuprot tim rešetkama
pokajanja, čekajući svoj čas i unaprijed se cereći
pustolovini.
Dugo je čekao. Napokon gospođa Walter
ustađe, okrenu se, ugleđa ga i priđe mu. Lice joj
bijaše hlađno i strogo.
— Gospodine — kaza ona — molim vas da
me ne pratite, da me ne slijedite i da mi više sami
ne dolazite. Nećete biti primljeni. Zbogom!
I ona ode ponosito koračajući.

310
 Pusti je da ode, jer se držao naČela da nika-
da ne treba silom mijenjati tijek događaja. A kad
je i svećenik, pomalo uzbuđen, također izišao iz
svoga skrovišta, on pođe ravno prema njemu, za-
gleda mu se u oči i progunđa mu u lice:
— Samo da ne nosite suknju, prilijepio bih
vam dva dobra šamara preko te vaše gadne nju-
ške. s
Tad se oki%nu oko sebe i zviždučući iziđe iz
crkve.
Debeli je gospodin, stojeći ispod portala,
ustaknuta šešira i ruku za leđima, umoran od
čekanja, prelazio pogledom prostrani trg i sve
ulice koje su na nj izlazile.
Kad Du Roy prođe mimo njega, pozdraviše
se.
Pošto je bio slobodan, novinar krene prema
»Francuskome životu«. Već pri ulazu zaključi po
uplašenim licima podvomika da se događa nešto
nesvakidašnje i hitro upane u direktorovu radnu
sobu.
Stari Walter je stajao i uzrujano iskidanim
rečenicama diktirao neki članak, između dva
odjeljka slao na zadatke reportere koji bijahu
oko njega, dijelio savjete Boisrenardu i otvarao
pisma.
Kad Du Roy uđe, gazda uzviknu:
— Ah! Evo Bel-Amija u dobar čas.
On ušuti, pomalo zbunjen, i ispriča se:
— Molim vas da mi oprostite što sam vas
tako nazvao, tako sam uzrujan zbog ovih okol-
nosti. A osim toga slušam kako vas moja žena i
kćeri od jutra do mraka nazivaju Bel-Amijem, pa
sam se i ja na to navikao. Ne Ijutite li se?
Georges se nasmije:

311
 — Ni govora! Ne vidim ništa nezgodno u to-
me nadimku,
Stari Walter produži:
— Izvrsno, ođsad ću vas i ja nazivati Bel-
-Amijem, kao i svi drugi. Dakle, evo za kakve smo
krupne događaje doznali. Na glasanju je vlada
pala s tristo devet glasova protiv sto dva. Naši su
praznici opet odgođeni na neodređeno vrijeme, a
danas je dvadeset i osmi srpanj. Španjolska se
ljuti zbog Maroka, i to je oborilo Duranda de
l'Ainea i njegove suradnike. U grdnoj smo gužvi.
Marrotu je povjereno da sastavi novu vladu. On
uzima generala Boutin d'Acra za ministra rata, a
našega prijatelja Laroche-Mathieua za ministra
vanjskih poslova. Za sebe će zadržati portfelj
unutrašnjih poslova i predsjednički položaj u Sa-
vjetu. Mi ćemo postati poluslužbeni list. Pišem
uvodni članak, obično izlaganje načela, u kome
označujem ministarske smjemice:
Čovo se nasmija i nastavi:
— Smjernice kojih se kane držati, razumije
se. Ali bi mi trebalo nešto zanimljivo o marokan-
skome pitanju, aktuelni članak, efektni senzacio-
nalni napis, ne znam ni ja šta. Vi ćete mi nešto
naći.
Du Roy časak promisli, pa uzvrati:
— Imam šta vam treba. Dat ću vam raspravu
o političkoj situaciji u svim našim afričkim kolo-
nijama, počam slijeva, od Tunisa preko Alžira u
sredini, do Maroka zdesna, povijest plemena koja
obitavaju taj veliki teritorij i pripovijest o jed-
nome pohodu na marokanskoj granici do velike
oaze Figuig do koje nije dospio nijedan Evrope-
jac i koja je povod današnjemu sukobu. Hoće li
to odgovarati?

312
 Stari Walter uzviknu:
— Sjajno! A kakav će biti naslov?
— Od Tunisa do Tangera.
— Divno!
Du Roy ode da bi prekopao komplet »Fran-
cuskoga života« i pronašao svoj prvi članak: »Us-
pomene afričkoga strijelca« koji će pod novim na-
slovom, dotjeran i prilagođen od početka do kra-
ja, sjajno odgovarati ovoj prilici, jer se u njemu
govorilo o pitanju kolonijalne politike, o alžir-
skom stanovništvu i o pohodu u Oransku oblast.
Za tri četvrt sata bio je članak prerađen,
skrpljen, podešen kako treba, začinjen aktuelno-
šću i hvalospjevima novoj vladi.
Direktor pročita članak i izjavi:
— To je savršeno . . . savršeno . . . savršeno ..
Vi ste dragocjen čovjek. Iskreno vam čestitam.
I Du Roy se vrati kući na večeru oduševljen
proteklim danom, usprkos neuspjehu u Svetome
Trojstvu, jer je jasno osjećao da je pobijedio u
igri.
Njegova ga žena grozničavo očekivala. Čim
ga spazi, povika:
— Znaš li da je Laroche postao ministar
vanjskih poslova?
— Znam, ja sam čak malo prije u povodu
toga napisao članak o Alžiru.
— Kakav članak?
— Znaš ga, to je prvi članak koji smo nas
dvoje zajedno napisali: »Uspomene afričkoga stri-
jelca«, samo sam ga za ovu priliku pregledao i do-
tjerao.
Ona se osmjehnu:
— Ah, pa da, to vrlo dobro odgovara.

313
 A tada će, pošto je porazmislila nekoliko ča-
saka:
— Sad sam se sjetila one serije koju si onda
imao napisati i koju s i . . . prekinuo na samome
početku. Sad bismo se mogli toga prihvatiti. Bio
bi to lijep niz veoma prigodnih članaka.
On odvrati sjedajući za sto na kome ga je
•čekala juha:
— Svakako! Sad nas više ništa ne može ome-
sti u tome kad je onaj rogonja Forestier premi-
nuo.
Ona žustro odgovori, oporim i uvrijeđenim
tonom:
— Ove šale su više nego neumjesne i ja te
molim da prestaneš s njima. Traju već previše
■đugo.
Htio je ironično uzvratiti; ali mu uručiše ne-
potpisani brzojav u kojem je stajalo samo ovo:
»Izgubila sam glavu. Oprostite mi i dođite sutra
u četiri sata u park Monceau«.
On shvati i, kako mu se srce ođjednom is-
puni radošću, reče svojoj ženi, gumuvši plavi pa-
pir u džep:
— Neću više, draga moja, to je glupo. Uvi-
•đam.
I on poče večerati.
Jedući ponavljaše u sebi tih nekoliko riječi:
»Izgubila sam glavu. Oprostite mi i dođite sutra
u četiri sata u park Monceau.« Dakle, popustila
je. To je značilo: »Predajem se, vaša sam, gdje
god želite, kad god želite.«
On se zasmija. Madeleine upita:
— Sta ti je?

314
 — Ništa osobito. Pomislio sam na nekoga
svećenika koga sam popodne sreo i koji je imao
smiješnu njušku.
Du Roy stiže sutradan na sastanak točno u
određeno vrijeme. Po svima su klupama u parku
sjedili građani, srvani od vrućine, i nemarne slu-
žavke koje kao da su snatrile dok su se djeca va-
ljala po pijesku puteljaka.
Zateče gospođu Walter u malenoj starinskoj
ruševini gdje je mlazao izvor. Ona se, brižna i
nesretna izraza na licu, ushodala unaokolo po uza-
nome krugu od stupića.
Čim je pozdravi, ona reče:
— Koliko je svijeta u ovome vrtu!
On iskoristi priliku:
— Jest, to je istina; hoćete li da odemo ne-
kamo drugdje?
— Ali kamo?
— Bilo kamo, u kočiju, na primjer. Spustit
ćete zastor s vaše strane i bit ćete dobro zaklo-
njeni.
— Jest, to mi se više sviđa; ovdje umirem od
straha.
— Dobro, doći ćete za mnom za pet minuta
na vrata koja vode prema periferijskome bule-
varu. Ja ću onamo stići fijakerom.
I on otrča. Tek što se nađe kraj njega i do-
bro zastre prozor sa svoje strane, ona upita:
— Kamo ste rekli kočijašu da nas odveze?
Georges odvrati:
— Ništa se ne brinite, on već zna.
Bio mu je dao adresu svoga stana u Istam-
bulskoj ulici.
Ona preuze:

315
 — Ne možete ni zamisliti koliko patim zbog
vas, koliko se mučim i kinjim. Juče sam u crkvi
bila osorna, ali sam htjela pošto-poto pobjeći od
vas. Toliko se bojim biti sama s vama. Jeste li mi
oprostili?
On joj stezaše ruke:
— Jesam, jesam. Šta vam ja sve ne bih opro-
stio kad vas volim toliko koliko vas volim?
Ona ga promatraše molećim pogledom:
— Cujte, morate mi obećati da ćete imati
obzira prema meni. . . da nećete . . . da nećete . . .
inače se ne bih više mogla viđati s vama.
On isprva ništa ne odgovori; pod brkom mu
je titrao onaj osobiti osmijeh koji je uzbuđivao
žene. Napokon zašapta:
— Ja sam vaš rob.
Tad mu ona ispriča kako je primijetila da
ga voli kad je saznala da će se oženiti Madeleinom
Forestier. Iznosila je pojedinosti, sitne pojedino-
sti o datumima i o koječemu intimnome.
Odjedared ona ušuti. Kočija se bila zausta-
vila. Du Roy otvori vrata.
— Gdje smo? — kaza ona.
On otpovrne:
— Siđite i uđite u ovu kuću. Unutra ćemo
biti mirniji.
— A gdje smo?
— Pred mojom kućom. To je moj momački
stan koji sam ponovo iznajmio. . . na nekoliko
dana. . . kako bismo imali kutak gdje ćemo se
moći sastajati.
Ona se bijaše grčevito uhvatila za sjedište fi-
jakera, prestravljena pri pomisli da će ostati s
njime nasamo, i mucaše:
— Ne, ne, neću! Neću!

316
 On odluČno izreče:
— Kunem vam se da ću biti obziran prema
vama. Dođite! Vidite da nas promatraju, da će se
skupiti oko nas. Požurite . . . požurite . . . siđite.
— I on ponovi: — Kunem vam se da ću biti obzi-
ran prema vama.
Jedan ih je vinar radoznalo motrio sa svojih
vrata. Obuze je užas i ona uletje u kuću.
Htjela se uspeti uza stube. On je uhvati za
ruku:
— To je ovdje, u prizemlju.
I gumu je u svoj stan.
Tek što zatvori vrata, zgrabi je kao plijen.
Ona se otimala, borila, mucala:
— Oh, Bože m o j . . . Oh, Bože m o j ! . . .
On ju je zanosno cjelivao u vrat, u oči, u
usta, a da nije mogla izbjeći njegovu pomamnu
milovanju; iako ga je otiskivala, iako je izbjega-
vala njegova usta, ona mu je i preko volje uz-
vraćala poljupce.
Odjednom se prestade otimati i, pobijeđena,
prepustivši se sudbini, pusti da je svuče. Laganim
prstima kao u sobarice umješno je i hitro skidao
jedan za drugim dijelove njene odjeće.
Istrgla mu iz ruku bluzu, zarila u nju lice i
stajala tako, bijela bjelcata, sred halja što su joj
pale do nogu.
Ne izu joj jedino cipele i odnese je na rukama
do postelje. Tad mu ona prošapta u uho satrve-
nim glasom:
— Kunem vam se . . . kunem vam se . . . da
nikada nisam imala ljubavnika. — Baš kao što
bi mlada djevojka rekla: »Kunem vam se da sam
nevina.«
A on je mislio: »E, to mi je baš svejedno!«

317
 V
Došla jesen. Du Royovi proveli cijelo ljeto u
Parizu vodeći u »Francuskome životu« snažnu
kampanju u prilog nove vlade za vrijeme skup-
štinskih praznika.
Iako bijahu istom prvi dani listopada, skup-
ština i senat su imali domalo nastaviti zasjeda-
nje, jer je marokansko pitanje postajalo sve
opasnije.
Nitko nije zbiljski vjerovao u pohod na Tan-
ger, iako je na dan raspuštanja parlamenta des-
ničarski poslanik grof de Lambert-Sarrazin, u ve-
oma duhovitu govoru koji je pozđravio čak i cen-
tar, bio ponudio okladu i stavio kao ulog svoje
brkove, kao što je nekoć postupio neki čuveni in-
dijski potkralj, nasuprot zaliscima predsjednika
ministarskoga savjeta, tvrdeći da nova vlada neće
izbjeći a da ne slijedi primjer bivše vlade i po-
šalje vojsku u Tanger kao ravnotežu onoj vojsci
u Tunisu i iz Ijubavi prema simetriji, baš kao što
se na kaminu uvijek stavljaju dvije vaze. I bio je
dodao: »Afričke su zemlje zaista kamin za Fran-

318
cusku, kamin, gospodo, u kome izgara naš naj-
bolji ogrjev, kamin koji snažno vuče i koji se
loži papirima naše Banke.«
»Vi ste sebi dopustili umjetnički hir da ukra-
site lijevi ugao tuniskim bibelotom, ali ćete vidje-
ti da će gospodin Marrot zaželjeti da slijedi pri-
mjer svoga prethodmka i ukrasj desni ugao ma-
rokanskim bibelotom.«
Taj je govor, koji je postao čuven, poslužio-
Du Royu kao tema za deset članaka o alžirskoj
koloniji, za cio niz članaka koji je bio prekinut
već u samome početku njegova novinarskoga ra-
da, i on je odlučno podržavao ideju oružana po-
hoda, premda je bio uvjeren da do njega neće
doći. Udario je u patriotske žice i obasipao Špa-
njolsku svim mogućim prezirnim navodima što
se rabe protiv naroda kojega su interesi suprotnr
vašima.
»Francuski život« je postao prilično važan
zbog svojih veza s vlašću, On je objavljivao, prije
najozbiljnijih listova, političke novosti, do u sit-
nice najavljivao nakane svojih prijatelja mini-
stara; i sve su francuske i provincijske novine
crple iz njega obavijesti. Navodile su ga, bojale
ga se, počele ga poštivati. To više nije bio organ
sumnjive šačice političkih varalica, nego priznati
vladin organ. Laroche-Mathieu bijaše duša novi-
na, a Du Roy njihova truba. Stari Walter, šutljivi
poslanik i prepredeni direktor, koji je znao da<
se drži u pozadini, poslovao je, kako se pričalo,.
potajno i naveliko s marokanskim rudnikom ba-
kra.
Madeleinin salon postao je utjecajno sredi-
šte gdje se svake sedmice sastajalo nekoliko čla-
nova vlađe. Čak je predsjednik ministarskoga sa-

319*
"vjeta dvaput večerao kod nje, a žene državnika,
koje su nekoć oklijevale da prijeđu prag njene
kuće, sad su se hvalile što su njene prijateljice,
posjećujući je češće nego što je ona posjećivala
njih.
Ministar vanjskih poslova je gospodario u
kući gotovo kao domaćin. Dolazio je u svako do-
ba, donosio depeše, podatke, obavijesti koje je
diktirao bilo mužu bilo ženi, kao da su mu oni
tajnici.
Kad bi Du Roy, pošto je ministar otišao, os-
tao nasamo s Madeleinom, raspalio bi se zbog po-
našanja toga ništavnog skorojevića i u glasu bi
mu se osjećale prijetnje a u riječima podmuklo
podvaljivanje.
A ona bi prezirno slijegala ramenima i po-
navljala:
— Postigni što je on postigao. Postani mini-
star; onda se možeš praviti važan. Dotle šuti!
On je sukao brkove gledajući je ispod oka.
— Ljudi ne znaju za što sam sve ja sposo-
ban — govorio je — ali će jednoga dana možda
saznati.
Ona mudro odgovaraše:
— Tko poživi, vidjet će.
Onoga jutra kad su se ponovno sastajali
skupština i senat, mlada je žena još iz postelje,
dijelila tisuću savjeta mužu koji se oblačio da
ode na ručak gospodinu Laroche-Mathieuu i prije
zasjedanja primi njegove upute za sutrašnji poli-
tiČki članak u »Francuskome životu«, jer je taj
članak imao biti nekakva poluslužbena objava
pravih vladinih nauma.
Madeleine govoraše:

320
 — Svakako ne zaboravi da ga zapitaš je li
general Belloncle poslan u Oran, kao što se go-
vori. To bi bilo veoma važno.
Georges uzrujano odgovori:
— Pa ja znam isto tako dobro kao i ti šta
treba da učinim. Pusti me na miru s tim tvojim
zanovijetanjem.
Ona mirno proslijedi:
— Dragi moj, ti uvijek zaboraviš polovicu
poruka koje ti dadem za ministra.
On progunđa:
— Već mi je dozlogrdio taj tvoj ministar; on
je obični mamlaz!
Ona mirno reče:
— On je isto toliko moj ministar koliko i
tvoj. Korisniji je tebi nego meni.
Okrenuvši se prema njoj posprdno se naceri:
— Oprosti, meni se bar ne udvara.
Ona polako izreče:
— Ni meni, uostalom; ali preko njega uspi-
jevamo.
On ušutje, a zatim će poslije nekoliko časaka:
— Ako treba da izaberem između tvojih obo-
žavalaca, najviše bih još volio onoga starog kli-
pana Vaudreca. I šta je s njim? Nisam ga vidio
već osam dana.
Ne uzbuđujući se, ona otpovrnu:
— Bolestan je. Pisao mi je da čak leži u po-
stelji, jer su ga svalili ulozi. Trebalo bi da svratiš
i raspitaš kako je. Znaš da te on jako voli i to će
ga vrlo obradovati.
Georges odvrati:
— Svakako, otići ću poslije podne.
Spremi se i, stavivši šešir na glavu, stade se
đomišljati nije li štogod propustio učiniti. Ne sje-

21 Bel-Ami 321
tivši se ničega, pristupi postelji i poljubi ženu u
čelo:
— Doviđenja, draga moja, neću se vratiti, u
najboljem slučaju, prije sedam sati.
I on iziđe. Gospodin Laroche-Mathieu ga je
očekivao; toga je dana ručao u deset sati, jer se
ministarski savjet imao sastati u podne, prije po-
novnog otvorenja parlamenta.
Tek što sjedoše za sto, njih dvojica i minis-
trov osobni tajnik, jer gospođa Laroche-Mathieu
nije htjela da ruča tako rano. Du Roy progovori
o svome članku i naznači njegove obrise, služeći
se bilješkama koje je bio nadrljao na posjetni-
cama; kad završi, upitat će:
— Smatrate li, dragi ministre, da bi što tre-
balo promijeniti?
— Vrio malo, dragi prijatelju. Možda ste
malo preodlučni u pitanju Maroka. Govorite o
pohodu kao da bi moralo doći do njega, ali dajte
jasno do znanja, da do njega neće doći i da vi i
sami najmanje u to vjerujete. Napišite tako da
publika pročita između redova da se mi nećemo
uvaliti u tu pustolovinu.
— Svakako! Shvatio sam i napisat ću da i
mene shvate. Žena mi je stavila u dužnost da vas
u povodu ovog upitam hoće li general Belloncle
biti poslan u Oran. Po onome što sad rekoste za-
ključujem da neće.
Državnik odgovori:
— Neće!
Tada stadoše govoriti o zasjedanju koje će
biti otvoreno. Laroche-Mathieu se razglagolja, is-
pitujući učinak rečenica kojima će nekoliko sati
kasnije zasuti svoje kolege. Mahao je desnicom,
podižući čas viljušku, čas nož, čas olomak kru-

322
ha i, ne gledajući ni u koga, obraćajući se nevid-
ljivoj skupštini, on je izbacivao svoju rječitu i
slatkoopojnu besjedu lijepa, uredno počešljana
momka. Posve mali uzvijeni brkovi dizali su mu
se nad usnicom u dva šiljka što bijahu nalik na
repove škorpiona, a njegova kosa namazana bri-
ljantinom, razdijeljena posred čela, svijala mu
se prema sljepoočicama u dvije zaglađene obline
kao u provincijskoga kicoša. Iako mlad, bio je
nešto podebeo, ponešto napuhan; trbuh mu na-
peo prsluk. Osobni tajnik je mirno jeo i pio, vje-
rojatno naviknut na ove poplave ljeporječivosti;
ali je Du Roy, koga je zavist zbog postignuta us-
pjeha ujedala za srce, premišljao: »Pazi klipana!
Kakvi su blesavci ovi političari!«
I, uspoređujući svoju vlastitu vrijednost s
brbljavom važnošću ovoga ministra, govorio je u
sebi:
»Nebesa, kad bih samo imao gotovih sto ti-
suća franaka da se kandidiram za poslanika u
mome lijepom rouenskom zavičaju i da tako na-
magarčim moje dobre, prepredene i tupave Nor-
manđane njihovom vlastitom oporom lukavošću,
kakav bih ja bio državnik u usporedbi s ovim
nesmotrenim pokvarenjacima.«
Sve do kave gospodin Laroche-Mathieu je go-
vorio, a zatim, primijetivši da je kasno, pozvonio
da mu dovezu kočiju i pružio ruku novinaru:
— Jesmo li se razumjeli, dragi prijatelju?
— Savršeno dragi ministre, pouzdajte se u
mene.
I Du Roy se polako uputi u uredništvo da bi
otpočeo pisati članak jer do četiri sata nije imao
nikakva posla. U četiri sata se imao ponovno sa-
stati u Istambulskoj ulici s gospođom de Marelle

323
koju je ondje i dalje redovno viđao dvaput sed-
mično, ponedjeljkom i petkom.
Ali kad se nađe u uredništvu, uručiše mu za-
tvoreni brzojav; bilo je od gospođe Walter i u
njemu je stajalo:
»Svakako moram danas s tobom razgovarati.
Radi se o nečemu vrlo, vrlo ozbiljnome. Čekaj
me u dva sata u Istambulskoj ulici. Mogla bih ti
učiniti veliku uslugu.
Tvoja prijateljica do smrti.
Virginie«
— Boga mu ljubim! Kakva li krpelja! — I,
obuzet silnom mrzovoljom, on odmah iziđe, od-
više razdražen da bi mogao raditi.
Već je šest sedmica pokušavao da prekine s
njom, ali nije uspijevao da uguši njenu strastve-
nu privrženost.
Nju je poslije posrnuća obuzeo strašan na-
stup grižnje savjesti i na slijedeća tri sastanka
je obasipala svoga ljubavnika prijekorima i klet-
vama. Kako su mu bili dosadili ti ispadi i kako
se već bio zasitio te zrele i dramatične žene, on se
naprosto povukao, nadajući se da će se pustolo-
vina tako i svršiti. Ali se onda ona grčevito uhva-
tila za nj, bacajući se u tu ljubav kao što se čo-
vjek baca u rijeku s kamenom oko vrata. On je iz
slabosti, sućuti i obzira pristao da joj se ponovo
vrati; ona ga je bila zasužnjila u toj svojoj neo-
buzdanoj i dosadnoj strasti, progonila ga svojom
Ijubavlju.
Htjela se sastajati s njih svakodnevno, svaki
čas ga je brzojavno pozivala na kratkotrajne sa-
stanke po uličnim uglovima, trgovima, parkovi-
ma.

324
 Tada bi mu u nekoliko istih rečenica ponav-
ljala da ga obožava i da gine za njim, da bi ga
zatim ostavila kunući se »da je bila neobično
sretna što ga je vidjela«.
Bila je sasvim drugačija nego što ju je za-
mišljao, pokušavajući da ga osvoji djetinjastim
umiljavanjem, ljubavnim djetinjarijama, smiješ-
nima za njene godine. Kako je dotada bila bes-
prijekorno poštena, nevina u srcu, daleko od sva-
kog osjećaja, neuka u čulnosti, ovo je odjednom
značilo za tu čestitu ženu, kojoj četrdesete godine
bijahu nalik na blijedu jesen poslije studenoga
ljeta, ovo je odjednom značilo neku vrstu svela
proljeća s puno nerazvijena cvijeća i zakržljalih
pupoljaka, neki čudni procvat šiparičke ljubavi,
zakašnjele, vatrene i naivne ljubavi, satkane od iz-
nenadna zanosa, od šesnaestogodišnjega tihog
podcikivanja, od neugodna milovanja, od draže-
sti što su ostarile, a da i nisu ni bile mlade. Pi-
sala mu po deset pisama dnevno, glupih i ludih
pisama neobična, poetska i smiješna stila, kitnja-
sta stila kao u Indijanaca, koji vrvi od imena
životinja i ptica.
Čim bi se našli nasamo, ona bi ga ljubila s
nezgrapnom umiljatošću krupne djevojčice, po-
malo groteskno kriveći usta i poskakivajući ta-
ko da su joj se tresle pregojazne grudi pod tka-
ninom bluze. Njemu se najviše gadilo kad bi ga
nazivala »mišiću m oj«, »psiću moj«, »macane
moj«, »dragulju moj«, »moja rijetka ptičice«, »mo-
je blago«, i kad bi mu se svakiput podavala s ne-
kom komedijom djetinjega stida, kratkih bojažlji-
vih pokreta, koje je ona smatrala dražesnima, i si-
tnih obijesti raskalašene institutke.

325
 Pitala bi ga: »Čija su ovo usta?« A kad on
ne bi odmah odgovorio: »To su moja usta«, ona bi
tako dugo navaljivala dok ne bi problijedio od
uzrujanja.
Činilo mu se da je trebalo da ona osjeća ka-
ko je u ljubavi potreban osjećaj mjere, umješ-
nost, krajnji oprez i savjesnost, da bi trebalo,
budući da mu se podala već kao zrela žena, majka
obitelji i otmjena gospođa, da mu se predaje do-
stojanstveno, u nekakvu suzdržljivome, ozbiljnom
zanosu, čak možda sa suzama u očima ali sa su-
zama Didone, a ne više sa suzama Julije.
Ona mu neprekidno ponavljaše:
— Koliko te volim, mali moj! Voliš li me ti
isto toliko, je li, bebice moja?
Nije mogao više čuti gdje izgovara »mali« i
»bebice moja«, a da ne bi poželio da je nazove
»stara moja«.
Ona mu je govorila:
— Kako sam bila luda što sam ti popustila.
Ali ne žalim. Tako je lijepo voljeti!
Sve je to razdraživalo Georgesa, jer je dola-
zilo iz tih usta. Ona je šaptala: »Tako je lijepo
voljeti« kao što bi to izgovorila neka naivka u
kazalištu.
A usto ga je dovodila do očaja nespretnošću
svoga milovanja. Postavši odjeđnom čulna od po-
ljubaca toga lijepog momka koji joj tako jako
zapališe krv, ona je u zagrljaj unosila neki ne-
spretni žar i neku ozbiljnu revnost što je nasmi-
javalo Du Roya i podsjećalo ga na starce koji po-
kušavaju da nauče čitati.
I kad je trebalo da ga zgnječi u svome zagr-
ljaju, vatreno ga promatrajući onim predanim i
strašnim pogledom koji imaju neke ocvale žene,

326
veličajne u svojoj posljednjoj Ijubavi, kad je tre-
balo da ga ugrije svojim nijemim i uzdrhtalim
usnama snažno ga stišćući na svoje gojazno i to-
plo tijelo, umorna ali nezadovoljena, ona se vrpo-
ljila poput djevojčice i tepala da bi bila dražes-
nija.
— Tol’ko te volim, maji moj. Tol'ko te vo-
lim. Budi njezan sa svojom malom zenicom.
Tad bi ga spopadala mahnita želja da opsuje,
zgrabi šešir i da ode zalupivši vratima.
U prvo vrijeme su se često sastajali u Istam-
bulskoj ulici, ali je sada Du Roy, koji se bojao
susreta s gospođom de Marelle, iznalazio tisuće
razloga samo da izbjegne te sastanke.
Poslije toga joj je morao dolaziti gotovo sva-
ki dan, čas na ručak, čas na večeru. Stiskala mu
je ruku pod stolom, pružala mu usne na vratima.
A on se najvolio zabavljati sa Suzannom koja ga
je razveseljavala svojim vragolijama. U njenu
lutkastom tijelu vrio je živ i obijestan duh, izne-
nadljiv i podmukljiv, koji se uvijek razmetao kao
sajmena marioneta. Svemu i svakome se rugala
zajedljivo i umjesno. Georges je raspaljivao njen
zanos, nagonio je na ironiju, i oni su se čudesno
slagali.
Svaki čas bi ga zazivala:
— Čujte, Bel-Ami! Dođite ovamo, Bel-Ami!
On bi odmah ostavio majku i prišao bi dje-
vojci koja bi mu prošaptala u uho neku nepođop-
štinu, i oni bi se nasmijali od svega srca.
Kako mu je, međutim, bila dojadila ljubav
majke, on je počeo osjećati neodoljivo gađenje;
nije mogao više da je vidi, ni da je sluša, ni da
misli na nju, a da se ne rasrdi. Stoga je prestao

327
da je posjećuje, da odgovara na njena pisma i da
udovoljava njenim pozivima.
Napokon ona shvati da je on više ne voli i
bi joj užasno teško. Ali je postala uporna, uhodi-
la ga, slijedila, čekala ga u fijakerima sa spušte-
nim zastorima, pred ulazom u uredništvo, pred
vratima njegove kuće, u ulicama gdje se nadala
da će proći.
Želio je da je zlostavlja, da je vrijeđa, da je
udari, da joj glasno i jasno kaže: »Prestanite, do-
sta mi je toga, gnjavite me!« Ali je svejednako bio
donekle obziran, i to zbog »Francuskoga života«;
a pokušavao joj je pokazati suzdržljivošću, gru-
bošću prekrivenom pažnjom i čak počesto otresi-
tim riječima da bi ovo već trebalo prekinuti.
Ona je osobito tvrdoglavo smišljala lukav-
stva kako bi ga namamila u Istambulsku ulicu, a
on je neprekidno strepio da se jednoga dana obje
žene ne bi lice u lice našle na ulazu.
Njegova ljubav prema gospođi de Marelle
bješe naprotiv preko ljeta porasla. Nazivao ju je
svojim »mangupom« i ona mu se doista sviđala.
Njihove su se naravi u mnogočemu podudarale i
jedno i drugo su zapravo pripadali pustolovnom
soju skitnica kroz život, onih otmjenih skitnica
koje neobično nalikuju, a da i ne znaju, na cigane
s velikih drumova.
Proveli su divno ljeto ljubavi, ljeto školaraca
koji terevenče, i bježali su na ručak ili večeru u
Argenteuil, u Bougival, u Maisons, u Poissy, pro-
vodeći po cijele sate u čamcu i berući cvijeće duž
obala. Ona je obožavala seinsku prženu ribu, fri-
kase od kunića i ribu u vinu, gostioničke sjenice
i veslačke uzvike. Volio se odvesti s njome, za ve-

328
dra dana, na gornjem katu periferijskoga vlaka i
prolaziti, brbljajući vesele gluposti, kroz ružnu
parisku okolicu gdje niču grozni drveni ljetni-
kovci građanskih obitelji.
I kad se morao vratiti na ručak gospođi Wal-
ter, mrzio je staru, pomamnu ljubavnicu, sjeća-
jući se mlade koju je maloprije ostavio i koja je
ubrala njegovu žudnju i požnjela njegov zanos u
travi na riječkoj obali.
Činilo mu se da se napokon malo-pomalo
oslobodio gazđarice kojoj je sasvim jasno, gotovo
okrutno, objavio svoju odluku da želi prekinuti,
a sad je u uredništvu primio brzojav u kojem ga
poziva da u dva sata bude u Istambulskoj ulici.
Prečitavao ga je u hodu: »Svakako moram da-
nas s tobom razgovarati. Radi se o nečemu vrlo,
vrlo ozbiljnome. Čekaj me u dva sata u Istam-
bulskoj ulici. Mogla bih ti učiniti veliku uslugu.
Tvoja prijateljica do smrti, Virginie.«
Mislio je: »Šta opet hoće od mene stara so-
vuljaga? Kladim se da nema ništa da mi kaže. Po-
novit će mi da me obožava. Ipak treba vidjeti.
Spominje nešto vrlo ozbiljno i neku veliku uslu-
gu. A usto Clotilde đolazi u četiri sata. Treba da
ovu prvu izjurim najkasnije u tri sata. Nebesa,
samo da se ne sretnu. Ala su žene beštije!«
I on pomisli da je zapravo njegova žena jedi-
na koja ga nikad nije kinjila. Ona je živjela za
sebe, i u časovima posvećenim ljubavi se činilo da
ga mnogo voli, a inače nije dopuštala da se remeti
redovan tijek svakidašnjega životnog zanimanja.
Laganim je koracima išao prema svome sta-
nu za sastanke, jedeći se u mislima na gazdaricu.

329
 »Ah! Lijepo ću je dočekati, ako ne bude imala
šta da mi kaže. Cambronneov1 će jezik biti aka-
demski u uspoređenju s mojim. Prvo ću joj sa-
općiti da više neću prijeći njena praga.«
I on uđe da sačeka gospođu Walter.
Ona stiže gotovo odmah nakon njega i tek što
ga spazi povika:
— Ah, dobio si moj brzojav! Kakva sreća!
Njegovo lice poprimi zao izraz:
— Dabome, našao sam ga u uredništvu baš
kad sam se spremao u skupštinu. Šta opet hoćeš
od mene?
Ona bijaše odigla koprenicu da ga poljubi i
približavala se plašljivo i pokorno, kao kuja koju
često tuku.
— Kako si okrutan prema m eni. . . Kako sa-
mo govoriš sa m nom . . . Šta sam ti učinila? Ne
možeš ni zamisliti koliko patim zbog tebe:
On progunđa:
— Nećeš valjda opet početi?
Ona stajaše tik pred njim očekujući smije-
šak, jednu kretnju, pa da mu se baci u naručje.
Probrgljala je:
— Nisi me smio zavesti ako si mislio ovako
sa mnom postupati, morao si me pustiti da osta-
nem čestita i sretna kao što sam bila. Sjećaš li se
šta si mi govorio u crkvi i kako si me nasilu ugu-
rao u ovu kuću? A, gle, kako sad razgovaraš sa
mnom! Kako me dočekuješ! Bože moj! Bože
moj! Koliku mi bol zadaješ.

1 Pierre Cambronne, francuski general koji je ko-

mandirao jednom od posljednjih jedinica u bitki kod
Waterlooa. Opkoljen brojnim neprijateljima, on im je
navodno đobacio neke junačke rijeci, o tome kako je
bolje umrijeti nego predati se i propratio ih sočnom
psovkom, koja se naziva »Cambronneovom riječju«.

330
 On lupnu nogom i bijesno reče:
— Ah, molim te, prestani! Dosta mi je toga.
Ne možemo biti nijedan čas zajedno a da ne ču-
jem tu tvoju pjesmu. Zaista bi se reklo da sam
te zaveo kad ti je bilo dvanaest godina i da si bila
neiskusna kao anđeo. Čuj, draga moja, držimo se
činjenica, ne radi se tu o oskvmuću maloljetnice.
Podala si mi se u najzrelijoj dobi. Ja ti na tome
zahvaljujem, priznajem ti to potpuno, ali zbog to-
ga nisam dužan da se do smrti vežem za tvoju su-
knju. Ti imaš muža, a ja imam ženu. Ni jedno ni
drugo nismo slobodni. Dopustili smo sebi hir, i
nikome ništa, svršeno je.
Ona kaza:
— Oh, kako si grub! Kako si prost i kako
si podao! Ne, nisam više bila djevojčica, ali ni-
sam nikad voljela, nikad griješila. . .
On joj upade u riječ:
— Znam to, rekla si mi već dvadeset puta.
Ali si imala dvoje djece . . . nisam ti ja oduzeo ne-
vinost. . .
Ona se lecnu:
— Oh! Georges, to je bezočno!
I, prinijevši obje mke prsima, stade se gušiti
od jecaja koji joj navriješe u grlo.
Kad vidje suze, on uze šešir s ugla kamina:
— Ah, još ćeš i plakati! Onda, zbogom! Zar
si me zbog te predstave zvala?
Ona koraknu, kako bi mu zapriječila put i hi-
tro izvukavši mpčić iz džepa obrisa oči naglom
kretnjom. Kako se bila upela svom snagom svo-
je volje, glas joj je očvrsnuo, ali je, dok je govo-
rila, i dalje drhtao od bola:
— N e . . . došla sam d a . . . da ti saopćim je-
dnu vijest. . . političku vijest. . . da ti pružim mo-

331
 gućnost da zaradiš pedeset tisuća franaka. . . ili
čak i više. . . ako hoćeš.
On upita smekšavši se odjednom:
— Kako? Šta misliš reći?
— Sinoć sam slučajno čula nekoliko riječi
iz razgovora moga muža s Larocheom. Uostalom,
nisu se mnogo ustručavali preda mnom. Ali je
Walter savjetovao ministru da te ne uputi u taj-
nu, jer bi ti sve rastrubio.
Du Roy je bio odložio šešir na stolicu. Napeo
je uši.
— Dakle, o čemu je riječ?
— Zauzet će Maroko!
— Hajde, koješta! Ručao sam s Larocheom
koji mi je gotovo diktirao vladine namjere.
— Ne, dragi moj, oni su te izigrali jer se bo-
je da se ne bi saznalo za njihov naum.
— Sjedi — kaza Georges i sam sjede u naslo-
njač. Tad ona privuče po podu mali taburet i ču-
čnu na nj između mladićevih nogu. Ona proslije-
di mazno:
— Budući da ja uvijek mislim na tebe, pazim
sad na sve što se šapuće oko mene.
I ona mu stađe polako tumačiti kako je već
od nekoga vremena primijetila da spremaju nešto
krišom od njega, da se služe njime, ali zaziru ođ
njegova suučesništva.
Govorila je:
— Znaš, kad netko voli, postaje prepreden.
Napokon je sinoć shvatila. Bijaše to krupan
pothvat, veoma krupan pothvat što se potajno
pripremao. Ona se sad smješkala, zadovoljna svo-
jom umješnošću; zanosila se, govoreći kao prava
novčareva supruga, vična da gleda kako se pri-
premaju burzanski manevri, mijenjanje vrijedno-

332
sti, naglo dizanje i padanje tečaja, što u dva sata
spekuliranja upropaste tisuće sitnih građana, sit-
nih rentijera, koji su uložili svoje ušteđevine i vri-
jednosne papire za koje su jamčili svojim imeni-
ma ugledni, poštovani ljudi, političari i bankari.
Ona ponavljaše:
— Oh, mudro su oni to smislili. Vrlo mudro.
Uostalom, Walter je to vodio, a on se u to razu-
mije. Zaista je prvorazredni posao.
On je nestrpljivo slušao taj uvod.
— Hajde, govori brže.
— Dakle, ovako je! Pohod na Tanger su njih
dvojica uglavili već onoga dana kad je Laroche
preuzeo ministarstvo vanjskih poslova; i malo-
-pomalo su otkupili sve obveznice marokanskoga
zajma koje su bile spale na šezdeset četiri i šezde-
set i pet franaka. Otkupili su ih veoma spretno
posredstvom sumnjivih, nepouzdanih agenata ko-
ji nisu pobuđivali nikakva nepovjerenja, Čak su
prevarili i Rothschilde koji su se čudili što se ne-
prestano traže obveznice marokanskoga zajma.
Odgovoriše im tako da imenovaše posređnike, sve
odreda ozloglašene i propale. To je umirilo veli-
ku banku. I sad će izvršiti pohod, a čim budemo
dolje, francuska će država jamčiti za dug. Naši
će prijatelji zaraditi peđeset đo šezđeset miliju-
na. Shvaćaš li o čemu se radi? Također možeš
shvatiti zašto se svakoga boje, zašto se boje da se
išta pročuje.
Bijaše naslonila glavu na mladićev prsluk i
rukama mu se oslonila na noge, privijala se uza
nj, osjećajući jasno da ga sad ona zanima, spre-
mna da za malo milovanja ili za jedan smiješak
učini sve, da sve izvrši.
On upita:

333
 — Jesi li sasvim sigurna?
Ona odgovori uvjereno:
— O, naravno.
On kaza:
— To je zaista vrlo mudro. Što se tiče onoga
lupeža Larochea, njega ću ja pričepiti. Oh, nitkov!
Neka se pripazi!. . . Neka se pripazi!. . . Zgrabit
du ja tu ministarsku strvinu!
Tad uze razmišljati i promrmlja:
— Trebalo bi se ipak time okoristiti.
— Još možeš kupiti obveznice — reče ona
— nisu skuplje od sedamdeset i dva franka.
On odvrati:
— Da, samo kad bih imao novaca na raspo-
laganju.
Ona podiže oči prema njemu, oči pune pre-
klinjanja:
— Mislila sam na to, macane moj, i kad bi
ti bio vrlo, vrlo zlatan, kad bi me malko volio,
dopustio bi da ti ga posudim.
On odvrati naglo, gotovo osomo:
— O tome nema ni govora.
Ona ga poče šapatom preklinjati:
— Slušaj, još nešto možeš učiniti, a da i ne
posudiš novac. Ja sam sama htjela kupiti tih ob-
veznica za deset tisuća franaka kako bih stekla
koju paru. A sad ću ih uzeti za dvadeset tisuća. Ti
sudjeluješ s polovicom. Shvaćaš valjda da to ne-
ću isplatiti Walteru. Tako ne moraš zasad ništa
platiti. Ako uspije, zaradit ćeš sedamdeset tisuća
franaka. Ako ne uspije, dugovat ćeš mi deset ti-
suća franaka koje ćeš mi vratiti kad budeŠ mo-
gao.
On ponovi:
— Ne, ne volim ja takve kombinacije.

334
 Tad ona poče navoditi razloge kako bi ga na-
govorila, dokazivati mu đa on zapravo ulaže deset
tisuća franaka na riječ, da se izlaže riziku, da mu
prema tome ona ništa ne pozajmljuje, jer sve iz-
datke plaća banka Walter.
Usto mu ukaza na to, da je baš on u »Fran-
cuskome životu« vodio cijelu tu političku kam-
panju što je omogućila ovaj posao i da će biti
vrlo naivan ako to ne iskoristi.
On se svejednako kolebao. Ona dometnu:
— Pomisli samo da ti zapravo Walter pozaj-
mljuje tih deset tisuća franaka i da si mu ti uči-
nio usluga koje vrijede više.
— Dobro, neka bude — kaza on. — Nas dvo-
je ulažemo popola. Izgubim li, ja ću ti isplatiti
deset tisuća franaka.
Bila je toliko zadovoljna da ustade, zgrabi
mu glavu objema rukama i stade ga požudno cje-
livati.
Isprva se nije branio, a kako je ona bivala sve
nasrtljivija, stiščući ga i pohlepno milujući, po-
čeo je misliti da će uskoro doći druga žena i đa
će, popusti li, izgubiti vrijeme i ostaviti u zagrlja-
ju starije žene onaj žar koji je bilo bolje sačuvati
za mlađu ženu.
I on je lagano odgumu.
— Slušaj, budi razborita — reče.
Pogleda ga očajnički:
— Oh, Georgese, više te ne mogu ni polju-
biti.
On odgovori:
— Ne, danas ne možeš. Malo me boli glava
i to mi škodi.
Onda mu ona poslušno opet sjede među no-
ge i upita:

335
 — Hoćeš li doći sutra meni na večeru? Ka-
ko bi me obradovao!
On se kolebao, ali se ipak nije usudio odbiti.
— Doći ću, razumije se.
— Hvala ti, dragi moj.
Ona polako i lagano trljaše obraz o mladiće-
ve prsi umiljatim i pravilnim kretnjama i jedna
joj duga, crna vlas ostade na njegovu prsluku.
Primijetila je to i pade joj na um luđa pomisao,
jedna od onih praznovjernih pomisli koje poče-
sto predstavljaju jedinu žensku pobudu. Ona uze
polako namatati tu vlas oko jednoga dugmeta.
Zatim drugu vlas veza za naredno dugme, pa još
jednu na dugme povrh toga. Za svako je dugme
privezala po jednu.
Kad se bude ustajao, sve će ih iščupati. Divo-
ta, nanijet će joj bol! I ponijet će nešto njeno, a
da i neće znati, ponijet će pramenčić njene kose
koji nikada nije zatražio. Bit će to veza kojom će
ga vezati, potajna nevidljiva veza! Talisman, koji
će ostaviti u njega. I nehoteći će misliti na nju,
sanjat će o njoj i sutra je malo više voljeti.
On odjedared reče:
— Morat ću te ostaviti jer me pri kraju za-
sjedanja čekaju u Skupštini. Danas ne mogu izo-
stati.
Ona uzđahne:
— Oh! Već!
Zatim će, mireći se s time:
— Hajde, dragi moj, ali ćeš sutra doći na
večeru.
I ona se naglo odmaknu. To joj izazva krat-
ku i snažnu bol na glavi kao da ju je netko ubo
iglama u kožu. Srce joj je zakucalo; bila je sret-
na što joj je on nanio bar malo boli.

336
 — Zbogom! — kaza ona.
On je obujmi, sažalno se smiješeći, i hladno
je poljubi u oči.
Ali nju taj dodir silno uzbudi i ona još jed-
nom šapnu:
— Već!
I njen je zaklinjući pogled bio upravljen pre-
ma sobi koje vrata bijahu otvorena.
On je otisnu od sebe i reče kao da mu se ja-
ko žuri:
— Treba da odem, zakasnit ću.
Tad mu ona pruži usne kojih se on jedva do-
taknu, da bi joj pružio suncobran što ga je bila
zaboravila i da bi rekao:
— Hajde, hajde, požurimo, već su prošla tri
sata.
Ona iziđe pred njim; ponavljala je:
— Sutra u sedam sati.
On otpovmu:
— Sutra u sedam sati.
Rastadoše se. Ona okrenu udesno, on ulijevo.
Du Roy ode do periferijskoga bulevara. Tad
se vrati bulevarom Malesherbes i hodaše njime
laganim koracima. Prolazeći mimo poslastičar-
nicu, on spazi ušećerene kestene u kristalnoj zdje-
li i pomisli: »Ponijet ću jednu fimtu Clotildi.«
Kupi kesicu tih ušećerenih kestena koje je ona
ludo voljela.
U četiri se sata vratio u stan da sačeka svo-
ju mladu ljubavnicu.
Ona malo zakasni, jer joj je muž bio došao
na osam dana. Upita:
— MožeŠ li doći sutra na večeru? Bit će mu
jako drago da te vidi.

2 2 Bel-Am i 337
 — Ne mogu, večeram kod gazde. Zaokupljeni
smo svom silom političkih i novčarskih planova.
Skinula je šešir. Sad je skidala i bluzu koja
ju je previše stezala.
On joj pokaza kesicu na kaminu:
— Donio sam ti ušećerenih kestena.
Ona pljesnu rukama:
— Divota! Kako si zlatan.
Uze ih, okusi jedan i izreče:
— Izvrsni su. Osjećam da ću ih do jednoga
pojesti.
Tad dometnu, gledajući Georgesa čulno i ve-
selo:
— Ti kao da njeguješ sve moje poroke?
Polako je jela kestene i svakoga časa zaviri-
vala u kesicu kako bi vidjela ima li ih još.
I ona kaza:
— Hajde, sjedi u naslonjač a ja ću ti čuč-
nuti između nogu i grickat ću slatkiše. To će mi
biti jako ugodno.
On se nasmiješi, sjede i prihvati je među raz-
maknuta stegna, baš kao što je maloprije držao
gospođu Walter.
Ona odiže glavu prema njemu da bi mu se
obratila i prozbori punim ustima:
— Ti i ne znaš, dragi moj, da sam sanjala o
tebi, sanjala sam da smo nas dvoje putovali da-
leko na nekoj devi. Bila je dvogrba, mi smo obja-
hali svaki jednu grbu i prolazili kroz pustinju.
Bili smo ponijeli sendviče umotane u papir i bocu
vina pa smo zalagali svaki na svojoj grbi. Ali mi
je to dodijalo, jer nismo mogli ništa drugo raditi,
jer smo bili daleko jedno od drugoga, i htjela
sam da siđem.
On pripomenu:

338
 — I ja hoću da siđem.
Smijao se, oduševljavao tom pričom, nago-
nio je da govori gluposti, da brblja, da niže sve
djetinjarije, sve one umilne budalaštine koje iz-
govaraju zaljubljeni. Ove vragolaste riječi, koje
su mu se sviđale kad bi ih izricala gospođa de
Marelle, dovodile bi ga u očaj kad bi ih izricala
gospođa Walter.
Clotilde ga je također zvala: »Dragi moj, ma-
li moj, macane moj«. Te su mu se riječi činile
ugodne i laskave. A kad ih je ona druga žena ma-
loprije izgovarala, dražile su ga i gadile mu se.
Međutim, zanoseći se njenim ludorijama, on
je istodobno mislio na sedamedeset tisuća frana-
ka koje će zaraditi i odjednom prekide brbljanje
svoje prijateljice, dvaput je lagano udarivši pr-
stom po glavi:
— Čuj, mačkice moja. Dat ću ti jednu poru-
ku za tvoga muža. Reci mu da sam mu poručio da
sutra kupi za deset tisuća franaka obveznica ma-
rokanskoga zajma koje stoje sedamdeset i dva
franka; obećajem mu da će najkasnije za tri mje-
seca zaraditi šezdeset do osamdeset tisuća frana-
ka. Savjetuj mu da šuti kao zaliven. Poruči mu
da je odlučeno da dođe do pohoda na Tanger i da
će država jamčiti za dug. Samo nemoj da se iz-
brbljaš pred drugima. Ovo što ti povjeravam dr-
žavna je tajna.
Ona ga ozbiljno slušaše. Prošaptala je:
— Hvala ti. Saopćit ću mužu još večeras. Na
njega se možeš osloniti; neće progovoriti. On je
veoma pouzdan čovjek. Nema nikakve opasnosti.
Uto je bila pojela sve kestene. Zgužva šakama
kesicu i baci je u kamin. Zatim reče:
— Hajdemo u krevet.

339
 I, ne ustajući, stade raskopčavati Georgesov
prsluk.
Odjednom se trže, izvuče s dva prsta duga-
čku vlas što se bila uhvatila u rupici od dugmeta
i nasmija se:
— Gle. Donosiš Madeleininu vlas. Vjerna li
muža!
Zatim se uozbiljila, dugo u šaci promatrala
tananu vlas koju je bila našla i protisnula:
— Ovo nije Madeleinina vlas, tamna je.
On se osmjehnu:
— Vjerojatno je sobaričina.
Ali ona uze promatrati prsluk pažljivo poput
policajca i izvuče i drugu vlas što bijaše omotana
oko dugmeta; tad spazi i treću; i ona, blijeda, po-
malo uzdrhtala, ciknu:
— Oh, spavao si s nekom ženom koja ti je
oko svakoga dugmeta omotala kosu.
On se čudio i mucao:
— Ma nisam. Ti si Iuda . . .
Odjednom se sjeti, shvati, isprva se smete, a
tad zaniječe, posprdno se cereći i ne ljuteći se za-
pravo što ona sumnja da on ima ljubavnih us-
pjeha.
Ona je svejednako tražila i svejednako nala-
zila kosu koju je hitrim pokretom odmotavala i
odmah bacala na sag.
Svojim je lukavim ženskim instinktom po-
godila o čemu se radi i bijesno mucala, jedeći se
i spremajući se da brizne u plač:
— Ta te žena v o li. . . i htjela je da poneseš
nešto njeno . . . Oh, kako si nevjeran. . .
Ođjednom povika, povika prodorno u nastu-
pu grozničave radosti:

340
 — Oh . . . oh . . . to je starica... Evo jedne bi-
jele vlasi. . . Ah, sad već imaš stare žene . . . Je li
ti plaćaju... reci. . . je li ti plaćaju . . . Znači da
ti ja više nisam potrebna. . . Zadrži tu ženu . . .
Ona ustade, potrča do bluze što bijaše preba-
čena preko stolice i brzo je obuče.
Stideći se i mucajući, htio ju je zadržati:
— N em oj. . . Clo . . . ne budi glupa . . . ne
znam otkud ovo . . . slušaj . . . ostani. . . de . . . os-
tani. . .
Ona ponavljaše:
— Zadrži tu staricu... zadrži je . . . daj na-
praviti prsten od njene k ose. . . od njene bijele
kose . . . Imaš je dovoljno za prsten . . .
Naglim i odsječenim kretnjama se obukla,
počešljala i zastrla; a kad je htjede uhvatiti, ona
mu punim zamahom opali ćušku posred lica. Dok
on stajaše omamljen, ona otvori vrata i nestade.
Čim ostade sam, obuze ga bijesna srdžba na
tu staru beštiju, babu Walter. Ah! Napirit će je,
i to grubo.
Pokvasi vodom rumeni obraz. Tad i on iziđe
smišljajući osvetu. Ovoga puta neće oprostiti. Ah!
Baš neće! Izbi na bulevar i lunjajući zastade pred
izlogom da bi pogledao sat koji je već odavno že-
lio i koji je stajao tisuću osam stotina franaka.
On odjednom pomisli, a srce mu radosno za-
kuca: »Ako dobijem tih sedamdeset tisuća fra-
naka, moći ću ga kupiti.« I on poče snatriti o ono-
me što će moći učiniti s tih sedamdeset tisuća fra-
naka.
Najprvo će ga izabrati za poslanika. Onda će
kupiti ovaj sat pa igrati na burzi itd . . . itd.
Nije htio svraćati u uredništvo misleći da je
bolje da porazgovori s Madeleinom prije nego što

341
se sastane s Walterom i napiše članak; i krenu
put kuće.
Stiže u ulicu Drouot i naglo zastade; bio je
zaboravio da se raspita za grofa de Vaudreca koji
je stanovao u Chaussee-d’Antin. I tako se vrati
svejednako Iutajući, misleći o koječemu, zadu-
bljen u sretno snatrenje o koječemu ugodnom, o
koječemu lijepom, o skorašnjemu bogatstvu, o
onome lupežu Larocheu i o onoj staroj šugi gaz-
darici. Zbog Clotildine srdžbe nije se uostalom
mnogo uzrujavao znajući da će mu ona brzo op-
rostiti.
Zapita pazikuću u kući u kojoj je stanovao
grof de Vaudrec:
— Kako je gospodin de Vaudrec? Čuo sam
da je posljednjih dana bio bolestan.
Čovjek odgovori:
— Gospodinu grofu je vrlo loše, gospodine.
Misle da neće preživjeti noć, ulozi su zahvatili
srce.
Du Roy bijaše toliko zapanjen da nije znao
šta bi učinio. Vaudrec na samrti! Glavom mu pro-
lazile mutne, brojne uzbudljive misli koje se sam
sebi nije usuđivao priznati. On promuca:
— Hvala . . . navratit ću . . . — ne znajući ni
sam šta govori.
Tad skoči u fijaker i odveze se kući.
Njegova se žena bila vratila. Bez daha upa-
dne u njenu sobu i odmah joj saopći:
— Znaš šta je: Vaudrec umire!
Sjedila je i čitala knjigu. Podigne oči i triput
ga uzamance upita:
— A? Šta kažeš?. . . Šta kažeš?. . . Šta ka-
žeš?. . .

342
 — Kažem ti da Vaudrec umire od napada
uloga koji su zahvatili srce.
Tad dometnu:
— Sta kaniš učiniti?
Ona ustade, samrtno blijeda, ustreptalih ob-
raza od živčane drhtavice, a tad poče grozno pla-
kati pokrivši lice rukama. Stajala je dok su je je-
caji potresali, bol razdirala.
Ali odjednom svlada tugu i obrisa oči:
— Idem . . . idem onamo . . . ne brini za me-
n e... ne znam kad ću se vratiti. . . nemoj me če-
kati. . .
On odgovori:
— U redu. Hajde!
Rukovaše se i ona otiđe tako brzo da je za-
boravila uzeti rukavice.
Georges, koji je sam povečerao, stade pisati
članak. Sastavi ga točno prema ministrovoj za-
misli da bi čitaoci mogli naslutiti kako neće doći
do pohoda na Maroko. Tad ode u uredništvo, ne-
koliko časaka porazgovori s gazdom i ponovo izi-
đe pušeći cigaretu i osjećajući u srcu radost ko-
joj nije znao razloga.
Žena se nije bila vratila. On leže i zaspa.
Madeleine stiže oko ponoći. Georges se naglo
probudi i sjedne u postelji.
On upita:
— Onda?
Nikad je nije vidio tako blijedu i ganutu. Pro-
šaptala je:
— Umro je.
— Ah! I . . . ništa ti nije rekao?
— Ništa. Kad sam ja došla, već je bio u ne-
svijesti.

343
 Georges se zamisli. Na usta mu navirala pi-
tanja koja se nije usudio izreći.
— Legni — reče on.
Ona se brzo skine i zatim se uvuče do njega.
On preuze:
— Je li bilo rođaka uz samrtničku postelju?
— Samo jedan nećak.
— Ah! Je li se često sastajao s tim nećakom?
— Nikada. Nisu se sastali punih deset go-
dina.
— Je li imao drugih rođaka?
— Nije . . . Mislim da nije.
— Dakle . . . nećak bi morao sve naslijediti?
— Ne znam.
— Vaudrec je bio jako bogat?
— Jest, jako bogat.
— Znaš li koliko je po prilici imao?
— Ne znam točno. Možda milijun, dva.
On više ništa ne kaza. Ona udunu svijeću.
Ispruženi jedno pored drugoga u mraku šutjeli su
i budni premišljali.
Više mu se nije spavalo. Sad je smatrao jad-
nim onih sedamdeset tisuća franaka koje mu je
obećala gospođa Walter. Ujedanput mu se učini
da Madeleine plače. Kako bi se uvjerio, on upita:
— Spavaš li?
— Ne.
Glas joj bijaše plačljiv i drhtav. On prosli-
jedi:
— Maloprije sam ti zaboravio reći da nas je
tvoj ministar skuhao.
— Kako to?
I on joj sasvim podrobno ispriča cijeli cjel-
cati plan koji su bili skovali Laroche i Walter.
Kad završi, ona upita:

344
 — Otkud ti to znaš?
On odgovori:
— Dopustit ćeš mi da ti to ne kažem. Ti do-
laziš do obavijesti na svoj vlastiti način u koji se
ja ne pačam. Ja imam svoj način koji bih htio sa-
čuvati. U svakome slučaju jamčim za točnost mo-
jih obavijesti.
Tad ona prommrlja:
— Jest, to je m oguće. . . Slutila sam da oni
spremaju nešto mimo nas.
I Georges, koga san nije nikako hvatao, pri-
bliži se ženi i blago je poljubi u uho. Ona ga žu-
stro odgumu:
— Molim te, pusti me na miru, hoćeš li? Ni-
sam raspoložena za djetinjarije.
On se poslušno okrenu zidu i, zatvorivši oči,
napokon zaspi.

345
 VI
Crkva bijaše presvučena u crno, a s portala
je veliki grb s krunom na vrhu upozoravao pro-
laznike da pokapaju plemića.
Obred se svrši, sudionici se polako raziđoše,
prolazeći mimo lijesa i kraj nećaka grofa de Vau-
dreca koji se rukovao i otpozdravljao.
Kad Georges Du Roy i njegova žena iziđoše,
uputiše se kući koračajući jedno pored drugoga.
Šutjeli su zadubljeni u misli.
Napokon Georges izreče kao da govori sam
sebi:
— To je odista čudno.
Madeleine upita:
— Šta to, prijatelju?
— Da nam Vaudrec kanda nije ništa ostavio.
Ona naglo pocrvenje kao da se neka ružiča-
sta koprena odjednom prostrla po njenoj bijeloj
koži, uzdižući se od grudi prema licu, i reče:
— Zašto bi nam on išta ostavio? Nije imao
nikakva razloga za to.

346
 A pošto je nekoliko časaka pošutjela, ona
proslijedi:
— Možda kod nekoga bilježnika postoji opo-
ruka. Još ništa ne znamo.
On porazmisli, pa promrmlja:
— Jest, to je vjerojatno, jer je on napokon
bio naš najbolji prijatelj, jednom i drugom. Dva-
put sedmično je u nas večeravao, dolazio u svako
doba. Kođ nas je bio kao kod kuče, baš kao kod
kuće. Tebe je volio kao otac, a nije imao obitelji,
ni djece, ni braće, ni sestara, nikoga, osim jedno-
ga nećaka, jednoga dalekog nećaka. Jest, mora po-
stojati oporuka. Ne tražim ja mnogo, jednu uspo-
menu koja bi pokazala da je mislio na nas, da nas
je volio, da je bio svjestan naklonosti koju smo
mi gajili prema njemu. Zaista nam duguje neki
dokaz prijateljstva.
Ona reče zamišljeno i ravnodušno:
— Moguće je odista da postoji oporuka.
Kad se vratiše kući, sluga uruči Madeleini ne-
ko pismo. Ona ga otvori a zatim pruži mužu.
Ured Mel Lamaneura
bilježnika
ulica des Vosges 17
Gospođo,
imam čast zamoliti Vas, da izvolite svratiti
u moj ured između dva i četiri sata u utorak, sri-
jedu ili četvrtak, zbog posla koji se Vas tiče.
Primite, itd. Lamaneur
Sad i Georges pocrveni:
— To je sigurno ono. Smiješno je da zove te-
be, a ne mene koji sam pravno glava obitelji.1

1 Kratica za maitre, što je titula odvjetnika i javnih

bilježnika.

347
 Ona isprva uopće ne odgovori a zatim će po-
slije kraćega razmišljanja:
— Hoćeš li da odmah odemo onamo?
— Hoću, vrlo rado.
I krenuše čim poručaše.
Kad uđoše u ured Me Lamaneura, prvi pisar
ustade napadno uslužno i uvede ih svome gazdi.
Bilježnik bijaše potpuno okrugao čovječuljak,
okrugao posvuda. Glava mu bila nalik na kuglu
pričvršćenu na drugu kuglu iz koje su izlazile dvi-
je tako male, tako kratke noge, da su također
malne bile nalik na kugle.
On pozdravi, ponudi im da sjednu i kaza obra-
tivši se Madeleini:
— Gospođo, pozvao sam vas da bih vas upo-
znao s oporukom grofa de Vaudreca koja se od-
nosi na vas.
Georges nije mogao a da ne promrmlja:
— Mislio sam ja.
Bilježnik doda:
— Saopćit ću vam sadržaj ovoga spisa koji
je, uostalom, veoma kratak.
On izvadi papir iz mape pred sobom i pro-
čita:
»Ja, potpisani Paul-Emile-Cvprien-Gontran,
grof de Vaudrec, zdrav tjelesno i duševno, izraža-
vam ovime svoju posljednju volju.
»Kako nas smrt može svakoga časa pokositi,
želim se osigurati, računajući na njen dolazak, i
napisati oporuku koja će biti pohranjena kod Me
Lamaneura.
»Nemajući neposrednih nasljednika, ovim
zavještavam cio svoj imutak koji se sastoji u bur-
zovnim vrijednosnim papirima u visini od šest
stotina tisuća franaka i od nekretnina u visini od

348
pet stotina tisuća franaka po prilici, gospođi Clai-
re-Madeleini Du Roy, bez ikakve obaveze ili uvje-
ta. Molim je da primi ovaj dar pokojnoga prija-
telja kao dokaz odane, duboke naklonosti pune
poštovanja«.
Bilježnik dometnu:
— To je sve. Ovaj spis ima nadnevak prošlo-
ga kolovoza i zamijenio je drugi dokumenat iste
vrste koji je prije dvije godine naslovljen na go-
spođu Claire-Madeleine Forestier. Ja imam tu pr-
vu oporuku koja može dokazati, u slučaju da je
obitelj bude osporavala, da je volja gospodina
grofa de Vaudreca bila nepokolebiva.
Madeleine je silno blijeda zurila u pod. Geor-
ges je u uzbuđenju uvijao prstima vrh brka. Po-
što je malo pošutio, bilježnik proslijedi:
— Razumljivo je, gospodine, da gospođa ne
može primiti ovu ostavštinu bez vaše privole.
Du Roy ustade i reče hladno:
— Treba mi vremena da promislim.
Nasmiješeni bilježnik se nakloni i Ijubezno
kaza:
— Ja shvaćam od čega zazirete i zbog čega
oklijevate, gospodine. Moram dodati da je nećak
gospodina de Vaudreca, koji je jutros saznao za
posljedju želju svoga strica, izjavio spremnost
da je poštuje ukoliko mu se prepusti svota od sto
tisuća franaka. Po mome je mišljenju oporuka
neoboriva, ali bi pamica digla prašinu, što biste
vi vjerojatno radije izbjegli. Svijet često opako
rasuđuje. Kako bilo da bilo, biste li mi mogli do
subote saopćiti vaš odgovor o svima točkama?
Georges se nakloni:
— Svakako, gospodine.

349
 Tad svečano pozdravi, propusti svoju ženu
koja je cijelo vrijeme šutjela i iziđe, držeći se ta-
ko ukočeno da se bilježnik prestade smješkati.
Ćim se vratiše kući, Du Roy naglo zatvori vra-
ta i bacivši šešir na krevet upita:
— Jesi li bila Vaudrecova ljubavnica?
Madeleine, koja je dizala koprenu, trgnu se
i okrenu:
— Ja? Oh!
— Jest, ti! Čovjek ne ostavlja cio svoj imu-
tak jednoj ženi, ukoliko nije . . .
Ona je poČela drhtati i nije nikako uspijeva-
la povaditi igle što pridržavahu providnu tkaninu.
Pošto je časak promislila, ona uzbuđeno pro-
muca:
— Slušaj . . . slušaj .. . ti si lud .. . ti s i . .. ti
s i . . . Zar se nisi i sam . . . maloprije . . . zar se ni-
si nadao . . . da će ti nešto ostaviti?
Georges stajaše pored nje, prateći svako nje-
no uzbuđenje, kao sudac koji nastoji uloviti i naj-
manju slabost optuženoga. On izgovori naglašu-
jući svaku riječ:
— Jest. . . mogao je meni nešto ostavit. . .
meni, tvome mužu . . . meni, svome prijatelju . . .
razumiješ l i . . . ali ne tebi. . . tebi, svojoj prijate-
ljici. . . tebi, mojoj ženi. Razlika je golema, bitna,
s gledišta pristojnosti. . . i javnoga mišljenja.
Sad se Madeleine njemu zagleda prodorno u
bistrinu očiju, tako duboko i osobito kao da će
ondje nešto pročitati, kao da će ondje otkriti onaj
dio nepoznata bića u koji se nikad ne može pro-
drijeti i koji se može tek jedva nazrijeti u kra-
tkotrajnim trenucima, u onim časovima neopre-
znosti, zaborava ili nepažnje koji su nalik na pri-

350
tvorena vrata što vode u duhovne tajne. I ona
polako izreče:
— Svejedno mi se čini da b i . . , da bi u naj-
manju ruku ljudi smatrali jednako čudnim da je
on toliko nasljedstvo ostavio . . . tebi.
On naglo upita:
— Zašto?
Ona reČe:
— Jer . . .
Oklijevala je a onda dodala:
— Jer si ti moj muž . . . jer si ga ti poznavao
vrlo kratko. . . jer sam ja već odavno bila njego-
va prijateljica . . . baš ja . . . jer je već njegova pr-
va oporuka bila sastavljena za Forestierova živo-
ta u moju korist.
Georges se uspropada velikim koracima. On
izjavi:
— Ti to ne možeš prihvatiti.
Ona ravnodušno otpovrnu:
— U redu; znači da nemamo zašto čekati su-
botu; možemo odmah obavijestiti Me Lamaneura.
On stane pred nju; i ponovo su se nekoliko
časaka gledali oči u oči nastojeći da prodru jedno
drugome do nedokučivih tajni srca, da zarone do
srži misli. Nastojali su, gorljivo se i nijemo ispi-
tujući, da sagledaju jedno drugome obnaženu svi-
jest: bijaše to skrivena borba dvaju bića koja
se iako žive jedno pored drugoga, svejedno i da-
lje ne poznaju, sumnjaju jedno u drugo, ispituju
se, vrebaju se, ali ne sagledavaju nikada drugo-
me do muljevita dna duše.
Iznenada joj on tiho prošapta u lice:
— Hajde, priznaj da si bila de Vaudrecova
ljubavnica?

351
 Ona slegnu ramenima:
— Ti si glup. . . Vaudrec me jako volio, ja-
ko . . . ali ništa više nije bilo . . . nikada.
On udari nogom:
— Lažeš. To je nemoguće.
Ona mirno odvrati:
— Ipak je tako.
On se opet ushoda, a zatim ponovo zastade:
— Objasni mi onda zašto je tebi ostavio cio
svoj imutak . . .
Ona objasni nehajno i ravnodušno:
— To je vrlo jednostavno. Kao što si ti ma-
loprije rekao, mi smo mu bili jedini prijatelji ili,
bolje rečeno, bila sam mu to samo ja, jer je mene
poznao još dok sam bila dijete. Moja je majka
bila družbenica u njegovih roditelja. On je nepre-
stano dolazio ovamo i, kako nije imao rodbinskih
nasljednika, sjetio se mene. Moguće je da je po-
malo i gojio Ijubav prema meni. Ali zar postoji
žena koju nikada nisu tako voljeli? Zar mu nije
mogla ta skrivena, potajna ljubav došapnuti mo-
je ime u pero kad je pomišljao da donese svoju
posljednju odluku? Svakoga ponedjeljka mi je
donosio cvijeća. Ti se tome nisi nimalo čudio, a
tebi ga nije donosio, je li? Danas mi je ostavio
svoj imutak iz istoga razloga, a i zbog toga što
nije imao nikoga na koga bi ga prenio. Ne bi li,
naprotiv, bilo nevjerojatno čudno da ga je tebi
ostavio? Zašto? Šta si mu ti?
Govorila je tako prirodno i mimo da se Ge-
orges pokolebao.
On preuze:
— Svejedno mi ne možemo prihvatiti tu baš-
tinu pod ovakvim uvjetima. To bi djelovalo vrlo
bijedno. Svi bi mislili da je nešto posrijedi, sve

352
bi o tome blebetali i meni se rugali. Kolege su i
onako veoma skloni da mi zavide i da me napa-
daju. Ja se moram više nego itko brinuti za svoju
čast i paziti na svoj dobar glas. Ne mogu prihva-
titi ni dopustiti da moja žena primi ostavštinu
takve vrste, od čovjeka o kome se već javno šuška
da joj je bio ljubavnik. Forestier bi to možda mo-
gao trpjeti, ali ja neću.
Ona blago prošapta:
— U redu, prijatelju moj, nećemo to primiti,
to znači jedan milijun manje u našemu džepu, i
gotovo.
On je svejednako hodao i stao razmiŠljati na-
glas govoreći ženi a da joj se nije obraćao:
— U redu! Da . . . milijun... vrlo važno...
Nije shvaćao, kad je pisao oporuku, koliko se to
kosi s obzirnošću, koliko je to protiv pristojnosti.
Nije ni slutio u kakav će me nezgodan i smiješan
položaj uvaliti. . . Sve u životu ovisi o razlikama
u načinu . . . Da mi je ostavio polovicu, sve bi bilo
u redu.
On sjede, prekriži noge i uze uvijati krajeve
brkova, kao što je činio u časovima dosade, brige
i teška razmišljanja.
Madeleine dohvati vezivo na kome je od vre-
mena do vremena radila i, izabirući vunu, kaza:
— Moje je da šutim. Na tebi je da razmisliš.
On dugo ne odgovaraše, zatim prozbori kole-
bajući se:
— Ljudi nikada neće razumjeti ni to što te
je Vaudrec imenovao svojom jedinom nasljedni-
com, ni to da sam ja to prihvatio. Kad bismo ova-
ko primili ovaj imutak, značilo bi da priznaje-
m o . . . ti jednu grešnu vezu, a ja sramotnu po-
pustljivost. . . Shvaćaš li kako bi protumačili naš

23 Bel-Ami 353
pristanak? Valjalo bi pronaći nekakav izlaz, spre-
tan način da se cio slučaj uljepša. Trebalo bi, na
primjer, nagovijestiti da je on taj imutak podi-
jelio među nas, ostavivši pola mužu, pola ženi.
Ona upita:
— Ne znam kako bi se to moglo učiniti kad
je oporuka jasna.
On odvrati:
— Oh! To je bar jednostavno. Ti bi mi mogla
ostaviti polovicu nasljedstva darovnicom. Nema-
mo djece, pa je to dakle moguće. Tako ćemo za-
čepiti usta zlobnome svijetu.
Ona ponešto nestrpljivo otpovrnu:
— Ne shvaćam kako bismo mogli začepiti
usta zlobnome svijetu, ako postoji spis koji je
potpisao Vaudrec.
On bijesno prihvati:
— Zar ga moramo pokazati i oblijepiti po zi-
dovima? Ti si ipak glupa. Reći ćemo da nam je
grof de Vaudrec svakome ostavio polovinu imut-
ka . . . Eto . . . Uostalom, ti ne možeš primiti te
ostavštine bez moje privole. Ja ti je dajem samo
pod uvjetom da dijelimo, što će spriječiti da me
se ne izvrgne ruglu.
Ona ga promotri prodornim pogledom:
— Kako hoćeš. Ja se slažem.
Tu on ustade i ponovo se ushoda. Činilo se da
ponovo oklijeva i sad je izbjegavao oštri ženin po-
gled. Govorio je:
— Ne . . . nikako ne . . . možda je bolje da
potpuno odbijemo . . . to je dostojnije . . . pravil-
nije. . . časnije . . . Međutim se u ovom slučaju ne
bi moglo ništa sumnjati, baš ništa. Najsavjesniji
bi ljudi morali to odobriti.

354
 Zastade pred Madeleinom:
— Onda, ako hoćeš, draga moja, ja ću se sam
vratiti Me Lamaneuru kako bi se posavjetovao
s njim i objasnio mu slučaj. Reći ću mu od čega
zazirem i dodat ću da smo se složili u naumu o
podjeli iz društvenih obzira, kako ljudi ne bi ko-
ješta blebetali. Čim ja primim polovicu baštine,
sasvim je jasno da nitko neće imati pravo da se
smijulji. To je kao da sam objavio: »Moja je žena
to primila, jer sam primio i ja, njen muž, koji
ocjenjujem što ona smije učiniti, a da se ne osra-
moti.« Drugačije bi to izazvalo skandal.
Madeleine prostodušno prošapta:
— Kako hoćeš.
On se razglagolja:
— Jest, uz ovaj dogovor o podjeli na pola
sve je jasno kao dan. Mi smo baštinici prijatelja
koji nije htio praviti razlike između nas, koji nije
htio nikoga istaći, koji nije htio da ispadne kao
da je rekao: »I poslije moje smrti više volim ovo
nego ono, baš kao što sam više volio i za života.«
On je, razumije se, više volio ženu, ali, ostavivši
jednak imutak jednome i drugome, htio je jasno
istaći da je njegova naklonost bila sasvim platon-
ska. I budi sigurna da bi on tako i postupio samo
da se sjetio. Nije razmislio, nije predvidio poslje-
dica. Kako si maloprije izvrsno objasnila, on je
tebi svake sedmice donosio cvijeće i tebi je htio
ostaviti na uspomenu svoj posljednji dar, ne shva-
ćajući. . .
Ona prekide ponešto razdražena:
— Dogovorili smo se. Shvatila sam. Ne treba
da toliko objašnjavaš. Hajde odmah bilježniku.
On se zacrveni i probrglja:

355
 — Imaš pravo, idem.
Uze šešir i na odlasku dobaci:
— Pokušat ću da riješim nepriliku s neća-
kom za pedest tisuća franaka, što misliš?
Ona odgovori uznosito:
— Nemoj! Daj mu sto tisuća franaka koje
traži. I uzmi ih od moga dijela ako hoćeš.
On se odjednom posrami i promrmlja:
— Ah, ni govora, dijelit ćemo. Ako svako
dade pedeset tisuća franaka, još nam uvijek osta-
ne okruglo milijun.
Zatim doda:
— Do skoroga viđenja, mala moja Made.
I on ode do bilježnika i objasni mu naum, za
koji je tvrdio da ga je smislila njegova žena.
Sutradan potpisaše darovnicu prema kojoj
Madeleine Du Roy ustupa svome mužu pet sto-
tina tisuća franaka.
Kad iziđoše iz ureda, budući da bijaše Iijepo
vrijeme, Georges joj predloži da se pješice spuste
na bulevar. Vladao se ljubezno, brižno, obzirno,
nježno. Smijao se, zadovoljan svime, dok je ona
bila zamišljena i pomalo hladna.
Bio dosta studen jesenski dan. Svjetina kao
da se žurila i hodala brzim koracima. Du Roy
odveo ženu do pred izlog u kome je tako često
promatrao željeni sat.
— Hoćeš li da ti kupim nakit? — priupita.
Ona nehajno promrmlja:
— Kako ti drago.
Uđoše. On upita:
— Šta bi ti najradije, ogrlicu, narukvicu ili
naušnice?
Kad ugleda zlatne ukrase i drago kamenje
njena namještena hladnoća iščeznu i ona zažare-

356
nim i radoznalim pogledom prijeđe po vitrinama
punima nakita.
I odjednnom uzbuđeno poželi:
— Kako je ovo zgodna narukvica.
Bijaše to lančić neobična oblika, a u svakoj
mu je karici bio dragi kamen.
Georges upita:
— Koliko stoji ova narukvica?
Draguljar odvrati:
— Tri tisuće franaka, gospodine.
— Ako mi je date za dvije i pol tisuće, ku-
pujem je.
Trgovac oklijevaše, da bi odgovorio:
— Ne, gospodine, nije mi moguće.
Du Roy preuze:
— Evo, dodajte ovaj sat za tisuću i pol fra-
naka, što je zajedno četiri tisuće koje ću vam is-
platiti u gotovu. Vrijedi? Ako nećete, otići ću dru-
gamo.
Zbunjeni draguljar napokon pristade.
— U redu, neka bude, gospodine.
I pošto dade svoju adresu, novinar dometnu:
— Na sat dajte urezati moje inicijale G. R.
C., a slova neka budu uokolo barunske krune.
Madeleine se, iznenađena, stade smješkati. A
kad iziđoše, prilično ga nježno uhvati ispod ruke.
Činio joj se zaista umješan i domišljat. Sad, kad
je postao rentijer, manjkao mu je naslov, to je
bilo točno.
Trgovac ga pozđravi:
— Pouzdajte se u mene, gospodine barune,
u četvrtak ćete ih dobiti.
Prođoše kraj Vaudevillea. Davao se neki novi
komad.

357
 — Ako hoćeš — kaza on — možemo večeras
svratiti u kazalište, pokušat ćemo naći ložu.
Nađoše ložu i uzeše je. On dometnu:
— Bismo li večerali u gostionici?
— Oh, možemo, vrlo rado.
Bio je sretan poput vladara i smišljao šta li
bi još mogli učiniti.
— Bismo li svratili po gospođu de Marelle,
da provede veče s nama? Kako sam čuo, njen je
muž ovdje. Bilo bi mi drago da ga pozdravim.
Svratiše do njih. Georgesu, koji je malo stre-
pio pred susretom sa svojom ljubavnicom, nije
bilo nimalo krivo što je s njim žena, jer je tako
izbjegao svako objaŠnjavanje.
Ali se činilo kao da se Clotilde ničega ne sje-
ća i, štoviše, natjera muža da prihvate poziv.
Večera prođe u veselu raspoloženju i cijelo
veče bje divno.
Georges i Madeleine se vrlo kasno vratiše
kući. Plin nije gorio. Da bi osvijetlio stube, novi-
nar je od vremena do vremena palio voštane
šibice.
Kad stigoše na odmorište prvoga kata, izne-
nadni plamičak što ga on ukresa, pokaza u ogle-
dalu njihova dva lika obasjana sred stubišne
mrklice.
Bijahu nalik na sablasti koje su se ukazale
i koje će sad-n& iščeznuti u noći.
Du Roy odiže ruku da bi im što bolje osvi-
jetlio obličja i zatim reče slavodobitno se smijući:
— Prolaze milijunaši.

358
 VII
Prošla su već dva mjeseca otkako je Maroko
bio zauzet. Francuska, gospodarica Tangera, ima-
la je cijelu sredozemnu afričku obalu sve do na-
mjesništva Tripolisa1 i jamčila za dugove novo-
pripojene zemlje.
Govorilo se da su tom prigodom dva ministra
zaradila dvadesetak milijuna i gotovo se naglas
spominjalo ime Laroche-Mathieua.
Što se tiče Waltera, svatko je u Parizu znao
da je napravio dvostruki posao i zgrnuo između
trideset i četrdeset milijuna od zajma i osam do
deset milijuna na rudnicima bakra i željeza, kao
i na prostranim zemljištima koje je kupio prije
osvojenja za male pare i odmah poslije francus-
koga zauzeća prodao naseljivačkim društvima.
U nekoliko je dana postao jednim od gospo-
dara svijeta, jednim od onih svemoćnih novčara,

1 Berberskim namjesništvima su se zvale afričke dr-

žave Tnnis, Alžir i Tripolis prije francuskoga i talijan-
skog osvajanja.

359
jačih od kraljeva, pred kojima se povijaju glave,
zapleće jezik i o kojima se iznosi ono najpodlije,
najsramotnije i najzavidljivije što je u Ijuđskoj
duši.
Više nije bio ćifut Walter, vlasnik sumnjive
banke, direktor ozloglašenih novina, poslanik koji
je bio osumnjiČen zbog prljavih spletki. Sad je
bio gospodin Walter, bogati Židov.
Htio je da se to i vidi.
Znajući za novčane neprilike kneza de Carls-
bourga koji je posjedovao jednu od najljepših
palača u ulici Faubourg-Saint-Honorć s vrtom
prema Champs-£lysćes, on mu predloži da će u
roku od dvadeset i četiri sata od njega odkupiti
tu kuću, zajedno s pokućstvom, a da u njoj ne
premjesti nijednoga naslonjača. Ponudio je za nju
tri milijuna. Kneza primami svota i on prihvati
ponudu.
Sutradan se Walter useli u svoj novi dom.
Tad ga zaokupi naum, pravi naum osvajača
koji hoće da zauzme Pariz, naum dostojan Bo-
napartea.
Svi su u to vrijeme odlazili da vide veliku
sliku mađarskog slikara Karla Marcovvitcha, koja
bijaše izložena u likovnoga stručnjaka Jacquesa
Lenobla i koja je predstavljala Krista kako hoda
po valima.
Oduševljeni likovni kritičari izjavljivahu da
je to platno najveličanstvenije remek-djelo sto-
ljeća.
Walter je kupi za pet stotina tisuća franaka
i odnese je, zaustavivši tako preko noći ustaljenu
bujicu javne radoznalosti i natjeravši cio Pariz

360
da govori o njemu, bilo da mu zavidi, bilo da ga
kudi ili da mu povlađuje.
Zatim objavi u novinama da poziva sve po-
znate ljude iz pariškog društva da jedne večeri
dođu u njegovu kuću i pogledaju majstorsko dje-
lo staroga umjetnika, kako se ne bi moglo reći da
je on sklonio umjetničko djelo.
Njegova će kuća biti otvorena. Doći će tko
bude htio. Bit će dovoljno pokazati pozivnicu na
ulazu.
Ona bijaše ovako sastavljena:
»Gospodin i gospođa Walter vas mole da im
ukažete čast i dođete u njihovu kuću tridesetoga
prosinca između devet sati i ponoći, da biste po-
gledali platno Karla Marcowitcha »Isus hoda po
valovima«, koje će biti obasjano »električnim
svjetlom«.
A u post scriptumu je vrlo sićušnima slovi-
ma pisalo: »Poslije ponoći ples.«
Prema tome će oni, koji budu htjeli da osta-
nu, ostati, i među njima će Walterovi steći svoje
buduće poznanike.
Drugi će pogledati platno, zgradu i vlasnika,
radoznalo kao otmjeni Ijudi, nadmeno ili nehaj-
no, a zatim će otići kao što su i došli. A stari je
Walter vrlo dobro znao da će se oni kasnije vra-
titi, kao što su se navraćali njegovoj židovskoj
braći koja su se obogatila poput njega.
Isprva je važno da oni uđu u kuću, da uđu
svi ti siromašni plemići koji se spominju u novi-
nama; a oni će ući da bi vidjeli lice čovjeka koji
je za šest sedmica zaradio pedeset milijuna; ući

361
će također da vide i pobroje sve one koji će ova-
mo doći; ući će i zato jer je imao toliko ukusa i
umješnosti te ih pozvao da u njegovoj kući, kući
sina izraelskoga, uživaju u jednoj kršćanskoj
slici.
Činilo se kao da im govori: »Pogledajte, ja
sam platio pet stotina tisuća franaka za vjersko
Marcowitchevo remek-djelo »Isus hoda po valo-
vima«. I to će remek-djelo ostati u mene, vječito
pred mojim očima, u kući Židova Waltera.«
U visokome društvu, u društvu vojvotkinja i
članova Jockey-kluba, mnogo se raspravljalo o
tome pozivu koji zapravo nije ni na što obvezivao.
Otići će onamo, kao što ljudi odlaze gospodinu
Petitu da bi pogledali akvarele. Walterovi imaju
remek-djelo; jedne večeri otvaraju vrata da bi
svatko mogao u njemu uživati. Ništa ljepše.
»Francuski život« je već četrnaest dana sva-
koga jutra donosio vijest o tom večeru od tride-
setoga prosinca i nastojao postaknuti rađoznalost
javnosti.
Du Roy je bjesnio zbog gazđina velikog us-
pjeha.
On se smatrao bogatim s tih svojih petsto ti-
suća franaka, koje je preoteo ženi, a sad mu se
učinilo da je siromašan, nevjerojatno siromašan,
usporedi li svoj bijedni imutak s tom kišom mi-
lijuna što se prosula oko njega, a da on od toga
nije umio ništa pokupiti.
Njegova je zavidnička srdžba svakodnevno
bujala. Jedio se na svakoga, na Walterove koje
više nije posjećivao u njihovoj kući, na svoju že-
nu koja ga je, povjerovavši Larocheu, odgovorila
od toga da uzme marokanske obveznice, a najviše
se ljutio na ministra koji ga je izigrao, koji ga je

362
iskoristio i koji je dvaput seđmično večerao za
njegovim stolom. Georges mu je služio kao taj-
nik, agent, pisar, i kad je pisao po njegovu dik-
tatu, spopadala ga je luda želja da zadavi toga
kicoša koji je sad likovao. Kao Ministar, Laroche
je imao malo uspjeha i, da bi zadržao svoj port-
felj, nije dopuštao da ljudi naslute kako je ogre-
zao u zlatu. Ali je Du Roy ćutio te zlatnike u oho-
lijim riječima poskorojevićenog odvjetnika, u
njegovim drskijim kretnjama, u njegovim smio-
nijim tvrdnjama, u njegovome savršenom samo-
pouzdanju.
Laroche je sada vladao u Du Royovoj kući,
preuzevši mjesto i dane grofa de Vaudreca i
obraćao se posluzi baš kao da je zamjenik brod-
skoga zapovjednika.
Georges ga je trpio drhteći kao pas koji hoće
da ugrize ali se ne usuđuje. Ali je često bio grub
i okrutan prema Madeleini koja je slijegala rame-
nima i postupala s njime kao s malim djetetom.
Usto se čudila njegovoj neprekidnoj mrzovolji i
ponavljala.
— Ne shvaćam te. Ti se uvijek tužiš. A tvoj
je položaj ipak sjajan.
On bi okrenuo leđa i ne bi ništa odgovorio.
Prvo je izjavio da nikako neće ići na gazdinu
priredbu i da neće prekoračiti praga toga gnus-
nog Židova.
Dva mu je mjeseca gospođa Walter svako-
dnevno pisala preklinjući ga da dođe, zakazivala
sastanke na mjestima koja on izabere, da bi mu,
kako je govorila, uručila sedamdeset tisuća fra-
naka koje je zaradila za nj.
On nije odgovarao i bacao je u vatru ta očaj-
nička pisma. Nije to bilo zbog toga što je možda

363
odbijao da primi dio njihova dobitka, već je htio
da je razbjesni, da je obaspe prezirom, gazi no-
gama. Ona je bila tako bogata! On je htio da se
pokaže ponosnim.
Onoga dana kad je trebalo da slika bude iz-
ložena, dok mu je Madeleine tumačila da silno
griješi što neće da ode, on je odgovorio:
— Pusti me na miru. Ostat ću kod kuće.
Tad poslije večere, iznenada izjavi:
— Ipak je bolje podnijeti tu muku. Spremi
se brzo.
Ona je to očekivala.
— Bit ću spremna za četvrt sata — reče.
On se obuče gunđajući i čak u fijakeru pro-
dulji iskaljivati svoj bijes.
Raskošno dvorište palače Carlsbourg bilo je
obasjano s četiri električne kugle što bijahu na-
lik na četiri mala plavkasta mjeseca smještena u
četiri ugla. Divan se sag spuštao niz visoko stu-
bište na ulazu a na svakoj stubi livrirani sluga
stajaše ukočen kao kip.
Du Roy promrsi:
— Kakvo razmetanje!
Slijegao je ramenima, a srce mu se stezalo od
zavisti.
Žena mu reče:
— Šuti samo i postigni to isto.
Uđoše i predadoše svoje teške večernje ogr-
tače lakejima koji im pristupiše.
Nekoliko žena bijahu ondje sa svojim muže-
vima i skidahu svoje krznene kapute. Čuo se ša-
pat:
— Vrlo je lijepo, vrlo lijepo!
Golemo predvorje bijaše obloženo tapiserija-
ma koje su predstavljale pripovijest o Marsu i

364
Veneri. Udesno i ulijevo odvajala su se dva kraka
veličajnoga stubišta što su se sastajala na prvome
katu. Ograda bijaše pravo čudo od kovana željeza
kojega je stara, potamnjela pozlata prigušeno
svjetlucala duž stuba od crvenoga mramora.
Na ulazu u salone su dvije djevojčice, jedna
u ružičastoj, a druga u plavoj komedijaškoj halji-
ni, davale damama kite cvijeća. Svi su smatrali
da je to divno.
Saloni su već bili puni svijeta.
Većina žena bijahu u haljinama za ulicu, ka-
ko bi jasno pokazale da ovamo dolaze kao što
su išle na sve privatne izložbe. One koje su kani-
le ostati na plesu bijahu goloruke i dekoltirane.
Gospođa Walter, okružena prijateljicama,
stajaše u drugoj odaji i otpozdravljaše gostima.
Mnogi je uopće nisu poznavali i šetali su se kao
po muzeju ne mareći mnogo za kućedomaćine.
Kad ugleda Du Roya, ona sablasno problijedi
i trgnu se da pođe prema njima. Zatim se ukoči
i stade ga čekati. On je pozdravi uljudno, dok je
Madeleine obasu ljubeznim riječima i kompli-
mentima. Tu Georges ostavi svoju ženu s gazda-
ricom; i izgubi se u mnoštvu, kako bi čuo zlobne
primjedbe koje će zacijelo padati.
Pet salona, jedan do drugoga, bijahu presvu-
čeni dragocjenim tkaninama, talijanskim vezovi-
ma ili istočnjačkim sagovima različitih boja i sti-
lova, a u njima su po zidovima visjele slike starih
majstora. Ljudi su najviše zastajkivali da se na-
gledaju malene odaje u stilu Louisa XVI, neke
vrste budoara, potpuno obložena svijetloplavom
svilom s ružičastim cvjetovima. Nisko pokućstvo
od pozlaćena drveta, presvučeno istom tkaninom
kao i zidovi, bijaše čudesno lijepo.

365
 Georges poznade čuvene ličnosti, vojvotkinju
de Terracine, grofa i groficu de Ravenel, generala
kneza d'Anđremonta, vrlo naočitu markizu des
Dunes, pa zatim sve one muškarce i žene koje
čovjek viđa na premijerama.
Netko ga uhvati za ruku i mlad, radostan glas
mu prošapta u uho:
— Ah, napokon ste došli, zločesti Bel-Ami.
Zašto nas više ne posjećujete?
BijaŠe to Suzanne Walter, koja ga je motrila
ispod valovita oblaka plave kose onim svojim
očima što bijahu kao od osobito lijepe gleđe.
Bio je oduševljen što je ponovo vidi i srdačno
joj stisnu ruku. Tad se ispriča:
— Nisam mogao. Imao sam toliko posla u
posljednja dva mjeseca da nisam izlazio.
Ona ozbiljno nastavi:
— To je ružno, vrlo ružno, vrlo ružno. Jako
ste nas ražalostili, jer vas mama i ja obožavamo.
Što se mene tiče, ja ne mogu bez vas. Kad vas
nema, crkavam od dosade. Kako vidite, govorim
vam to otvoreno, da se ne biste više usudili ovako
nestati. Dajte mi ruku, ja ću vam osobno poka-
zati sliku »Isus hoda po valovima«, ona je sasvim
na kraju, iza staklenika. Tata ju je tamo stavio
da bi ljudi morali proći kroz sve sobe. Čudno je
koliko se tata pravi važan s ovom palačom.
Polako su išli kroz mnoštvo. Ljudi su se osvr-
tali da pogledaju toga lijepog momka i tu čarob-
nu lutkicu.
Neki poznati slikar izreče:
— Gle. Lijepoga li para. Nevjerojatno su za-
nimljivi.
Georges je mislio:

366
 — Da sam bio malo mudriji, oženio bih se
ovom djevojkom. A i bilo je moguće. Kako ni-
sam na to pomislio? Kako sam dopustio da me
ona druga ukeba? Ala sam lud! Čovjek se uvijek
zaleti, nikada dovoljno ne promisli.
I zavist, opora zavist kapala mu je u dušu
kap po kap, poput otrova koji mu pokvari svaku
radost i život.
Suzanne govoraše:
— Oh, dođite češće, Bel-Ami, sada kad je tata
tako bogat možemo izvoditi vragolije. Zabavljat
ćemo se kao ludi.
On odgovori, misleći još o istome:
— O, vi ćete se sad udati. Poći ćete za neko-
ga lijepog, pomalo osiromašenog kneza, i više se
nećemo viđati.
Ona iskreno uskliknu:
— Oh, nikako, neću se još udavati, želim
nekoga tko će mi se sviđati, tko će mi se jako
sviđati, tko će mi se potpuno sviđati. Dovoljno
sam bogata za oboje.
On se smiješio ironično i oholo i počeo joj
nizati imena ljudi koji su prolazili, onih veoma
visokih plemenitaša koji su svoje zarđale naslove
prodali novčarskim kćerima kao što je ona i koji
su sad živjeli sa svojim ženama ili bez njih, ali
slobodni, drski, poznati i uvaženi.
On zaključi:
— Tvrdim vam da neće proći ni šest mjeseci,
a vi ćete se upecati na taj mamac. Bit ćete gospo-
đa markiza, gospođa vojvotkinja ili gospođa kne-
ginja i gledat ćete me veoma svisoka, gospo'jce.
Ona se srdila, udarala ga po ruci lepezom,
klela se, da se neće udati osim iz ljubavi.
On se podrugljivo kezio:

367
 — Vidjet ćemo, vi ste jako bogati.
Ona mu kaza:
— A i vi ste, dobili ste baštinu.
Izustio je sažalni »oh«:
— Koješta. Jedva dvadeset tisuća franaka
rente. To danas nisu pare.
— Ali je i vaša žena isto toliko naslijedila.
— Jest. Milijun nas dvoje. Četrdeset tisuća
prihoda. Ne možemo ni držati vlastitu kočiju.
Stigoše do posljednjega salona i pred njima
puče staklenik, veliki zimski vrt pun visokoga
drveća iz tropskih krajeva koje je skrivalo česti-
ke rijetkoga cvijeća. Uljezavši pod to mrko zele-
nilo kroz koje je svjetlo probijalo kao srebrni
pljusak, udisali su mlaku svježinu vlažne zemlje
i teški dah mirisa. Neobično se i ugodno, bole-
ćivo i divno, doimala ta umjetna, omamljiva i
troma priroda. Hodali su sagovima što bijahu baš
nalik na mahovinu, između dva gusta čestika bo-
kora. Odjednom Du Roy spazi na lijevoj strani,
pod širokim svodom od palmi, veliki bazen od
bijeloga mramora u kome se moglo kupati i u
koji su četiri velika labuda od delftske fajanse,
što bijahu na rubovima, prskali vodu iz svojih
poluotvorenih kljunova.
Dno je bazena bilo posuto zlatnom prašinom
i vidjelo se kako u njemu pliva nekoliko golemih
crvenih riba, neobičnih kineskih nakaza, izbulje-
nih očiju, krljušti obrubljenih plavom bojom, ne-
ka vrsta vodenih mandarina koji su, lutajući ova-
ko i lebdeći na zlatnoj pozadini, bili nalik na ta-
mošnje neobične vezove.
Novinar zastade a srce mu zakuca. Pomisli:
»Evo, to je raskoš. U takvim bi kućama trebalo
živjeti. Drugi su u tome uspjeli. Zašto ne bih i

368
ja?« I stade smišljati sredstva, ne domisli im se
odmah i rasrdi se sa svoje nemoći.
Njegova pratilica, koja se bila malo zamisli-
la, nije više govorila. Promotri je ispod oka i još
jednom pomisli: »A bilo je dovoljno da se oženim
ovom živom lutkicom.«
A Suzanne kao da se odjednom probudi:
— Gledajte! — reče ona.
I ona gumu Georgesa kroz skupinu koja im
se bila ispriječila na putu i naglo ga okrenu na-
desno.
Sred gajića od neobična drveća, koje je pru-
žalo u zrak svoje treperave listove raširene poput
tankoprstih šaka, ugledaše čovjeka koji je ne-
pomično stajao na pučini.
Dojam bijaše nevjerojatan. Slika, čiji su kra-
jevi bili skriveni u pomičnu zelenilu, bijaše nalik
na crni otvor u kome su se vidjele fantastične i
čudesne daljine.
Trebalo se dobro zagledati da bi se sve ra-
zabralo. Rub je napola presjecao barku u kojoj
se nalažahu apostoli slabo obasjani kosim zra-
kama fenjera kojim je jedan od njih, što je sjedio
na popelu, potpuno osvjetljavao Isusa koji se
primicao.
Krist je zakoračio na val koji se vidljivo udu-
bio, polegnut, poravnat, umiljat pod božanskim
korakom koji ga je gazio. Sve bijaše mračno oko
bogočovjeka. Jedino. su zvijezde blistale na nebu.
Lica apostola, u mutnoj svjetlosti svjetiljke
koju je držao onaj od njih što je pokazivao Gos-
poda, bijahu zgrčena od uzbuđenja.
Bijaše to snažno i nesvakidašnje djelo umjet-
nika, jedno od onih djela koja uzbuđuju duh i o
kojima godine i godine sanjate.

2 4 Bel-Ami 369
 Ljudi koji su gledali sliku isprva su šutjeli a
onda zamišljeni odlazili i istom kasnije govorili
o vrijednosti slike.
Du Roy koji ju je neko vrijeme promatrao
izjavi:
— Silno je kad možeš kupovati takve sitnice.
A kako su ga ljudi gruvali, gurajući ga da
vide sliku, on se udalji, držeći svejednako ispod
ruke Suzanninu šačicu koju je lagano stiskao.
Ona ga upitta:
— Hoćete li da popijemo čašu šampanjca?
Otiđimo do bifea. Ondje ćemo naći tatu.
Prođoše polako kroz sve salone u kojima je
raslo uzbibano mnoštvo koje se udomaćilo, ot-
mjeno mnoštvo s javnih priredbi.
Georgesu se odjednom učini da je čuo kako
netko izreče:
— To su Laroche i gospođa Du Roy.
Te mu riječi okrznuše uho kao oni daleki
zvuci koje raznosi vjetar.
Otkuda dođoše?
Ogleda se na sve strane i zaista spazi svoju
ženu koja se šetala ispod ruke s ministrom. Raz-
govarali su prisno i smiješili su se, gledajući jed-
no drugome u oči.
Pričini mu se da je zapazio kako se ljudi sa-
šaptavaju, gledajući ih, i on oćutje u sebi želju da
se baci na ta dva stvorenja i dotuče ih udarcima
pesnice.
Izvrgavala ga ruglu. On se sjeti Forestiera.
Možda se već govorilo: »Onaj rogonja Du Roy!«
Tko je ona? Sitna i prilično spretna skorojevićka,
ali zapravo bez velikih mogućnosti. Dolazili su
mu, jer su ga se bojali, jer su osjećali da je jak,
ali su mogli bez ustručavanja govoriti o tim sit-

370
nim novinarskim supružnicima. Nikad on neće
daleko dotjerati s tom ženom koja je vječito iza-
zivala sumnjičavost prema njegovoj kući, koja se
vječito sramotila, čije je ponašanje odavalo splet-
kašicu. Ona će mu sada biti kamen oko vrata. Ah,
da je slutio, da je znao! Zaigrao bi veću i pamet-
niju igru. Kako je divnu partiju mogao dobiti da
je mala Suzanne bila ulog! Kako je bio toliko sli-
jep da to nije shvatio!
Uđoše u blagovaonicu, golemu dvoranu s
mramornim stupovljem i starim goblenima po
zidovima.
Walter spazi svoga kroničara i pojuri prema
njemu da se rukuje. Bio je opijen radošću:
— Jeste li sve vidjeli? Čuj, Suzanne, jesi li
mu sve pokazala? Koliko svijeta, jel'te, Bel-Ami?
Jeste li vidjeli kneza de Guerchea. On je malo pri-
je došao da popije čašu punča.
Tad poleti prema senatoru Rissolinu koji je
vukao svoju vjetrenastu ženu, nakićenu poput
sajmenoga dućana.
Jedan je gospodin pozdravio Suzannu, visok,
vitak momak, plavih zalizaka i proćelav, i onog
otmjenog obličja koje se posvuda viđa. Georges
ču njegovo ime: markiz de Cazolles, i on odjed-
nom posta ljubomoran na toga čovjeka. Otkad je
on poznaje? Zacijelo otkad se obogatila? Naslu-
ćivao je u njemu prosca.
Netko ga uhvati za ruku. Bio je to Norbert
de Varenne. Stari je pjesnik nosao unaokolo svo-
ju masnu kosu i pohabani frak s izrazom nehaja
i umora.
— Ovo ljudi zovu zabavom — reče on. —
Domalo će plesati; onda će ići na spavanje; i cu-
rice će biti sretne. Uzmite šampanjca, izvrstan je.

371
 Dade da mu natoče čašu i nazdravi Du Royu
koji je bio dohvatio drugu:
— Pijem za odmazdu duha nad milijunima.
Tad dometnu blagim glasom:
— Ne radi se o tome da me smeta što ih dru-
gi imaju ili da im na njima zavidim. Ja prosvje-
dujem iz načela.
Georges ga više nije slušao. Tražio je Suzan-
nu koja je toga časa nestala s markizom de Cazol-
lesom i, napustivši naglo Norberta de Varenna,
krenu u potragu za djevojkom.
Zaustavi ga gusti vrvež ljudi koji su htjeli da
piju. Kad se napokon probio kroz gužvu, nađe se
lice u lice sa supružnicima de Marelle.
Ženu je često viđao; ali već odavno nije su-
sreo muža koji mu zgrabi obje ruke:
— Kako sam vam zahvalan, dragi moj, za
savjet koji ste mi poslali po Clotildi. Zaradio sam
gotovo sto tisuća na marokanskome zajmu. Va-
ma imam to zahvaliti. Može se reći da ste mi vi
dragocjen prijatelj.
Muškarci su se okretali da pogledaju tu ot-
mjenu i lijepu smeđušu. Du Roy odgovori:
— Za uzvrat za tu uslugu, dragi moj, uzet ću
vam ženu, ili bolje rečeno, ponudit ću joj ruku.
Supružnike treba uvijek razdvojiti.
Gospodin de Marelle privoli:
— Tako je. Ako vas izgubim, sastat ćemo se
ovdje za jedan sat.
— U redu.
I dvoje mlađih ljudi uroni u gomilu, a muž
pođe za njima. Clotilde govoraše:
— Kakvi su sretnici ovi Walterovi. Šta ipak
znači imati smisla za poslove.

372
 Georges odvrati:
— Pih, mudrijaši uvijek uspiju, ovako ili
onako.
Ona preuze:
— Te dvije djevojke će imati svaka po dva-
deset do trideset milijuna. A osim toga je Suzan-
ne zgodna.
On ništa ne reče. Jedila ga vlastita misao koja
je izišla iz tuđih usta.
Ona još nije vidjela slike »Isus hoda po va-
lovima«. Ponudi joj da će je onamo odvesti. Za-
bavljali su se pakosno govoreći o ljuđima, ruga-
jući se nepoznatim licima. Saint-Potin prođe mi-
mo njih s mnogobrojnim odlikovanjima na posu-
vratku fraka, i to ih silno razveseli. Neki bivši
ambasador, koji je išao za njim, nije imao tako
bogat niz ordena.
Du Roy napomenu:
— Kakvo šareno društvo!
Boisrenard, koji se rukova s njim, također
je okitio zapucak zelenom i žutom vrpcom koju
je imao i na dan dvoboja.
Golema i nakinđurena vikontkinja de Perce-
mur razgovarala je s nekim vojvodom u malenom
budoaru stila Luisa XVI.
Georges šapnu:
— Ljubazan razgovor u četiri oka.
Ali kad su prolazili kroz staklenik, ugleda
svoju ženu kako sjedi s Laroche-Mathieuom, a
oboje bijahu gotovo sakriveni iza nekih džbunova,
kao da su htjeli reći: »Zakazali smo ovdje sasta-
nak, javni sastanak. Jer se nama fućka za javno
mišljenje.«

373
 Gospođa de Marelle priznade da je onaj Isus
Karla Marcovvitcha neobično čudesan; i krenuše
natrag. Izgubili su muža.
On upita:
— A ljuti li se Laurine još uvijek na me?
— Jest, jednako se ljuti. Neće ni da te vidi i
odlazi kad se o tebi progovori.
On ništa ne uzvrati. Boljelo ga je i mučilo
neprijateljstvo te djevojčice.
Suzanne naiđe na njih kad su skretali kroz
jedna vrata i povika:
— Ah, tu ste! Dakle, Bel-Ami, ostat ćete sa-
mi. Oduzimam vam lijepu Clotildu da bih joj po-
kazala svoju sobu.
I dvije žene otiđoše užurbanim korakom, kre-
ćući se vijugavo kroz gomilu, poput bjelouške,
kako se samo žene umiju gibati kroz gomilu.
Gotovo u isti čas netko šanu:
— Georges.
Bila je to gospođa Walter. Ona sasvim tiho
proslijedi:
— Oh, kako ste grubo okrutni! Kako mi bez
potrebe nanosite boli. Povjerila sam Suzetti da
odveđe Ženu koja je bila s vama kako bih vam
mogla nešto reći. Slušajte, ja moram . . . moram
večeras razgovarati s vam a. . . ili p a k . . . ili
pak. . . ne znate što ću učiniti. Pođite u stakle-
nik. Ondje ćete naći vrata slijeva i izići ćete u
vrt. Krenite drvoredom koji im je nasuprot. Na
samome ćete kraju ugledati sjenicu. Čekajte me
ondje za deset minuta. Ako nećete, kunem vam se
da ću ovdje odmah napraviti skandal!
On odvrati oholo:
— Dobro. Za deset minuta ću biti na mjestu
koje ste mi naznačili.

374
 I oni se rastadoše, Ali umalo što zbog Jacqu-
esa Rivala ne zakasni. Bio ga je prihvatio ispod
ruke i zanosno mu o koječemu pričao. Očito je
dolazio iz bifea. Napokon ga Du Roy prepusti go-
spodinu de Marelleu koga je sreo između dvojih
vrata, i izgubi se. Još je morao pripaziti da ga ne
primijete njegova žena i Laroche. To mu je us-
pjelo, jer su oni bili očito jako zabavljeni, i tako
se obrete u vrtu.
Hladni ga zrak obli kao ledena kupelj. Pomi-
sli: »Nebesa, prehladit ću se«, i omota rupčić oko
vrata poput kravate. Zatim pođe spornim kora-
cima drvoredom u kome je, poslije jake rasvjete
u salonima, slabo vidio.
Zdesna i slijeva je razabirao gole bokore ko-
jih su tanke grane podrhtavale. Sura je svjetlost
padala po ovim krošnjama, svjetlost što je izvi-
rala kroz prozore palače. Spazi nešto bijelo ispred
sebe, nasred puta, i gospođa Walter, golih ruku i
prsa, promuca drhtavim glasom:
— Ah, tu li si! Zar hoćeš da me ubiješ?
On mimo odgovori:
— Molim te, nikakve predstave, je li, inače
ću odmah otići.
Ona ga zagrli oko vrata i, primaknuvši usne
tik do njegovih, govoraše:
— Ma šta sam ti učinila? Ponašaš se prema
meni kao podlac! Šta sam ti učinila?
On je pokuša odgumuti:
— Posljednji put, kad smo se rastali, omota-
la si mi kosu oko svih dugmeta, zbog toga sam
gotovo raskinuo sa ženom.
Ona se iznenadi, a zatim zaniječe glavom:
— Ah! Baš je briga tvoju ženu. Sigurno te
je neka od tvojih ljubavnica gadno napala.

375
 — Ja nemam Ijubavnice.
— Samo šuti. A zašto me više ne posjećuješ?
Zašto odbijaš da makar i jednom sedmično ve-
čeraš sa mnom? Nepodnošljivo je koliko patim;
toliko te volim da mislim samo na tebe, da ne
mogu ništa pogledati a da tebe ne vidim pred
sobom, da se ne usuđujem izgovoriti ni jedne ri-
ječi a da se ne bojim da ću izreći tvoje ime! Ti to
ne shvaćaš. Čini mi se da su me uhvatile neke
kandže, da sam u vreći bačena u vodu,' ne znam
šta sve. Uspomena na tebe, koja je vječno u meni,
steže me u grlu, kida mi nešto ovdje u prsima, is-
pod grudi, koči mi noge, tako da mi ponestaje
snage da hodam. I po cijeli dan sjedim kao bu-
dala na stolici, misleći na tebe.
On je promatraše u čudu. To više nije bila
krupna nestašna djevojčica koju je poznavao,
nego mahnita, očajna žena, spremna na sve.
Neki se nejasni naum, međutim, rađao u nje-
govu mozgu. On odgovori:
— Draga moja, ljubav nije vječna. Ljudi se
sastaju i rastaju. Ali, kad to potraje ovako dugo
kao kod nas, onda se pretvara u strašan teret.
Meni je dodijalo. To je cijela istina. Međutim,
kad bi se ti htjela urazumiti, primati me i obra-
ćati mi se kao prijatelju, ja bih navraćao kao i
nekoć. Misliš li da si sposobna za to?
Ona podiže gole ruke na Georgesov crni frak
i promrmlja:
— Ja sam sposobna na sve da bih te vidjela.
— Onda neka bude tako — reče on — prija-
telji smo i ništa više.
Ona protisnu:
— Neka bude. — A tad mu pruži usne: —
Još jedan poljubac . . . posljednji.

376
 On nježno odbi.
— Neću. Moramo se držati dogovora.
Ona se okrenu da obriše dvije suze, pa izvuče
iz bluze svežanj novčanica povezanih ružičastom
svilenom vrpcom i pruži ih Du Royu:
— Evo ti. To je tvoj dio od dobitka na maro-
kanskome zajmu. Bila sam tako sretna što sam
ti to priskrbila. Hajde, uzmider ih . . .
Htio je odbiti:
— Neću, nikako neću primiti taj novac!
Tad se ona uzruja:
— Ah, nećeš mi to valjda sad učiniti! To je
tvoj novac, samo tvoj. Ako ga ne uzmeš, bacit ću
ga u kanal. Nećeš mi to učiniti, Georges?
On prihvati svežnjić i gumu ga u džep.
— Moramo se vratiti — kaza. — Dobit ćeš
upalu pluća.
Ona prošapta:
— Bar da dobijem! Voljela bih da umrem.
Dohvati mu ruku, strastveno je, pomamno i
očajnički poljubi i izgubi se prema palači.
On se, premišljajući, polako vrati. Napokon
uđe u staklenik zađignute glave i s osmijehom na
usnama.
Njegove žene i Larochea više nije bilo. Mno-
štvo je kopnilo. Postajalo je očito da ljudi neće
ostati na plesu. Primijeti Suzannu ispod ruke sa
sestrom. Obje mu pristupiše, da bi ga zapitale ho-
će li plesati prvu kadrilu s njima i grofom de La-
tour-Yvelinom.
On se začudi.
— Tko li je opet to?
Suzanne obijesno odgovori:
— To je novi prijatelj moje sestre.

377
 Rose porumenje i protisnu:
— Zlobna si, Suzette, taj gospodin je moj pri-
jatelj koliko i tvoj.
Sestra se nasmiješi:
— Znam ja šta kažem.
Rose se razljuti, okrenu se od njih i otiđe.
Du Roy prijateljski prihvati za lakat djevoj-
ku što je ostala s njim i reče umiljato:
— Čujte, draga moja mala, smatrate li me za-
ista svojim prijateljem?
— Naravno, Bel-Ami.
— Imate li povjerenja u me?
— Potpuno.
— Sjećate li se što sam vam maloprije go-
vorio?
— O čemu?
— O vašem vjenčanju ili, bolje rečeno, o čo-
vjeku za koga ćete se udati.
— Sjećam se.
— Dobro, hoćete li mi nešto obećati?
— Hoću, samo što?
— Da ćete se posavjetovati sa mnom svaki
put kad vas netko zaprosi i da nećete prihvatiti
ničije ponude prije nego čujete moje mišljenje.
— Pristajem.
— A to neka bude tajna među nama dvoma.
Ni riječi o tome ni ocu, ni majci.
— Ni riječi.
— Kunete se?
— Kunem se.
Rival zabrinuto priđe:
— Gospođice, vaš vas otac zove radi plesa.
Ona reče:
— Dođite, Bel-Ami.

378
 Ali on odbi, jer je bio odlučio da odmah ode
želeći da bude sam i da razmišlja. Odviše mu je
novih misli zaokupilo dušu i on uze tražiti ženu.
Malo kasnije primijeti je da kod bifea pije čoko-
ladu u društvu s dva nepoznata gospodina. Ona
im predstavi svoga muža, a da njihovih imena nje-
mu ne kaza.
On domalo upita:
— Hoćemo li poći?
— Kad god ti hoćeš.
Uze je ispod ruke i oni prođoše kroz salone
u kojima su se gosti bili prorijedili.
Ona priupita:
— Gdje je gazdarica? Htjela bih se oprostiti
s njom.
— Nema smisla. Pokušat će nas zadržati na
plesu, a meni je već dosta.
— To je istina, imaš pravo.
Cijelim su putem šutjeli. Ali čim uđoše u so-
bu, Madeleine mu reče, smiješeći se i ne skidajući
vela:
— Ti i ne znaš da imam iznenađenje za tebe.
On mrzovoljno progunđa:
— Kakvo?
— Pogodi.
— Neću se truditi.
— Onda dobro, prekosutra je prvi siječnja.
— Jest.
— Dan poklona.
— Tako je.
— Evo poklona za tebe koji mi je maločas
uručio Laroche.
Pruži mu crnu kutijicu što bijaše nalik na ku-
tiju za nakit.

379
 On je ravnodušno otvori i ugleda orden Le-
gije časti.
Malo problijedi, zatim se nasmiješi i izreče:
— Više bih volio deset milijuna. Ovo ga ne
stoji mnogo.
Ona je očekivala zanosno oduševljenje i nje-
gova hladnoća ju je jedila.
— Zaista si nemoguć. Više te ništa ne zado-
voljava.
On mimo otpovmu.
— Taj čovjek samo otplaćuje dug. On mi još
više duguje.
Nju začudi njegov ton i ona dometnu:
— Za tvoje godine je to ipak mnogo.
On kaza:
— Sve je relativno. Danas sam već mogao
imati i više.
Uzeo je kutijicu, širom otvorenu je stavio
na kamin i nekoliko časaka promatrao blistavu
zvijezdu što je ležala u njoj. Tad je zatvori i, sli-
ježući ramenima, leže u postelju.
»Službeni list« od prvoga siječnja zaista ob-
javi da je gospodinu Prosperu-Georgesu Du Royu,
publicistu, za izvanredne zasluge dodijeljen naslov
nosioca Legije časti. Prezime bijaše napisano u
dvije rijeČi, Što je Georgesa obradovalo više nego
samo odlikovanje.
Svega sat kasnije nakon što je ta novost obje-
lodanjena, on dobi pisamce od gazdarice koja ga
preklinjaše da to veče sa ženom dođe njoj na ve-
čeru kako bi proslavili ovo odlikovanje. Nekoliko
je časaka oklijevao, a onda baci u vatm pisamce
puno dvosmislenih riječi i reče Madeleini:

380
 — Večeras smo na večeri kod WaIterovih.
Ona se začudi:
— Gle! A ja sam mislila da ti ne želiš više ni-
kada prestupiti praga njihove kuče?
On jednostavno promrsi:
— Promijenio sam mišljenje.
Kad stigoše, gazdarica bijaše sama u svom
budoaru stila Luisa XVI preuređenom za manje
prijeme. Bila je odjevena u crno i naprašila kosu
prahom što ju je činilo dražesnom. Izdaleka bija-
še nalik na staricu, izbliza na mladojku, a kad bi
je se dobro promotrilo, bijaše lijep mamac za oči.
— Oplakujete li nekoga? — upita Madeleine.
Ona tužno odgovori:
— Kako se uzme. Nisam izgubila nikoga od
rodbine. Ali sam došla u onu dob kad se oplaku-
je vlastiti život. Danas sam obukla crninu kako
bih nagovijestila da ću je neprekidno nositi. Od-
sad ću je nositi i u srcu.
Du Roy pomisli: »Hoće li se držati te odluke?«
Večera proteče nekako sumomo. Jedino je
Suzanne neprestance brbljala. Rose kao da bijaše
zabrinuta. Puno su čestitali novinaru.
Kasnije su svi, lutajući i čavrljajući, obilazili
salone i staklenik. Kako je Du Roy išao otraga,
zajeđno s gazđaricom, ona ga zadrža za ruku.
— Slušajte. . . — ona tiho prozbori. — Više
vam nikad neću ni o čemu govoriti. . . Ali me po-
sjećujte, Georges. Vidite da vas više ne tičem. Ne
mogu živjeti bez vas, ne mogu. To je neopisiva
muka. Osjećam vas, danonoćno ste mi prisutni
pred očima, u srcu, u mesu. Kao da ste me natje-
rali da popijem neko piće što me izjeda iznutra.

381
Ne mogu izdržati. Ne mogu. Ne mogu izdržati. Vo-
ljela bih da za vas budem starica. Nabijelila sam
kosu da vam to pokažem, ali zato navraćajte ova-
mo, navraćajte od vremena do vremena, kao pri-
jatelj.
Bila mu je uzela ruku i stiskala je, gnjela, za-
bijajući mu nokte u meso.
On spokojno odvrati:
— Vrijedi. Nema smisla više o tome govoriti.
Valjda vidite da sam danas odmah doŠao na vaš
poziv.
Walter, koji je išao ispred njih sa dvjema
kćerima i Madeleinom, čekao je Du Roya pred sli-
kom »Isus hoda po valovima«.
— Zamislite — kaza on kroza smijeh — da
sam jučer zatekao ženu kako kleči pred ovom sli-
kom kao da je u kapeli. Ovdje se molila. Ala sam
se smijao.
Gospođa Walter otpovrze odlučnim glasom,
glasom u kome je titrao neki tajni zanos:
— Taj će mi Krist spasiti dušu. Svaki put
kad ga pogledam ulije mi hrabrosti i snage.
I zastavši pred Bogom što se izdigao vrh mo-
ra ona prošapta:
— Kako je lijep! Kako ga se ti ljudi boje i
kako ga vole! Pogledajte mu samo glavu, oči, kako
je istodobno običan i natprirodan!
Suzanne ciknu:
— Ta on naliči na vas, Bel-Ami. Siguma sam
da naliči na vas. Kad biste vi imali zaliske ili kad
bi pak on bio obrijan, vas biste dvojica bili posve
jednaki. Oh, nevjerojatne li sličnosti!
Ona htjede da on stane pokraj slike; i svi odi-
sta potvrdiše da su dva lika nalik jedan na dmgi!

382
 Svi se začudiše. Walter izjavi da je to veoma
neobično. Madeleine izjavi, smiješeći se, da Isus
djeluje muževnije.
Gospa Walter nepomično stajaše, motreći ne-
tremice lice svoga ljubavnika kraj Kristova lica
i pobijeli toliko koliko joj bijela bijaše kosa.

385
 VIII
Sve do konca zime Du Royovi su često navra-
ćali VValterovima. Georges je čak i sam često u
njih večerao, jer bi Madeleine izjavila da je umor-
na i da će radije ostati kod kuće.
Petak je odabrao kao dan određen za posjete
i gazdarica te večeri ne bi nikoga drugoga pozi-
vala; to je veče pripadalo samo njemu, Bel-Amiju.
Poslije večeri bi se kartali ili hranili kineske ribi-
ce, obiteljski provodili vrijeme i zabavljali se. Vi-
še puta bi gospođa Walter iza vrata, iza gušćadi
u stakleniku, u sjenovitu zakutku, iznenada zagr-
lila mladića i, privijajući ga svom snagom na gru-
di, šaputala mu u uho:
— Volim te! . . . Volim te! . . . Ginem za to-
bom.
Ali bi je on hladno odbio odgovarajući suzdr-
žljivo.
— Ako opet počnete, neću više dolaziti ova-
mo.
Pod kraj ožujka puče odjednom glas o udaji
obiju kćeri. Rose bi se imala udati, kako se govor-

.384
kalo, za grofa de Latour-Yvelina, a Suzanne za
markiza de Cazollesa. Ta dvojica muškaraca bje-
hu postali kućnim prijateljima kojima se iskazuje
osobita naklonost i daje vidljiva prednost.
Georges i Suzanne su živjeli u nekome brat-
skom i neusiljenom prijateljstvu, po cijele su sate
ćeretali, izrugivali se svima i, kako se činilo, uži-
vali da budu zajedno.
Više nikada nije spomenuo mogućnost dje-
vojčine udaje, ni prosce koji su se pomaljali.
Kad je gazda jednoga podneva doveo Du Roya
na ručak, gospođu Walter zovnuše poslije jela da
primi nabavljača. A Georges reče Suzanni:
— Hajdemo nahraniti kruhom zlatne ribice.
Svako uze sa stola povelik komad mekote i
odoše u staklenik.
Oko cijeloga mramomog bazena bijahu po ze-
mlji poređani jastuci kako bi se uokolo moglo
klečati i biti što bliže ribama. Mladić i djevojka
kleknuše svako na jedan jastučić, rame uz rame,
nagnuše se nad vodu i stadoše bacati u nju vavolj-
ke što ih umijesiše prstima. Cim to primijetiše,
ribe doplivaše i uzmahaše se repovima, zalupaše
perajama, zakolutaše velikim izbečenim očima,
uzvrtješe se oko sebe, zaroniše da uhvate okrugli
plijen što je tonuo i odmah usplivaše da zatraže
novi.
Smiješno su zijevale ustima, naglo i brzo sr-
ljale, ponašale se neobično kao neka mala čudo-
višta; i od zlatnoga pjeska na dnu odudarala su
svojom jasno crvenom bojom klizeći kao plamičci
kroz prozimu vodu, a čim bi se zaustavile ukazao
bi se tanani plavi pom b na njihovoj krljušti.
Georges i Suzanne su u vodi vidjeli svoja lica
naopačke i osmjehivali se svojim obličjima.

25 Bel-Ami 385
 Odjednom on tiho izusti:
— Nije lijepo, Suzanne, što preda mnom ko-
ješta tajite.
Ona priupita:
— Šta to, Bel-Ami?
— Ne sjećate li se što ste mi baš ovdje bili
obećali one svečane večeri.
— Uopće se ne sjećam!
— Da ćete se posavjetovati sa mnom svaki
put kad vas netko zaprosi.
— Pa što onda?
— Pa zaprosili su vas.
— Tko to?
— Vi to dobro znate.
— Ne znam. Kunem vam se.
— Jest, znate vi to. Onaj silno naduveni mar-
kiz de Cazolles.
— U prvom redu on nije naduven.
— Može biti! Ali je zato glup; propao od koc-
kanja i izmožden od orgijanja. To je odista divna
prilika za vas koji ste tako zgodni, tako svježi i
tako pametni.
Ona se nasmiješi i upita:
— Što vi imate protiv njega?
— Ja? Ništa.
— Ipak imate. Nije on takav kao što rekoste.
— Koješta. On je budala i spletkar.
Ona se malo okrenu ne gledajući više u vodu:
— Čujte, što je vama?
On izusti, baš kao da mu je netko iščupao taj-
nu iz dna duše:
— To . . . to . . . to da sam ljubomoran na nj.
Ona se donekle iznenadi:
— Vi?
— Jest, ja!

386
 — Nemojte. A zašto?
— Zato što sam zaljubljen u vas, a vi to, ne-
valjalice, dobro znate!
Tad ona ozbiljno kaza:
— Vi ste ludi, Bel-Ami!
On proslijedi:
— Znam i sam da sam lud. Zar je trebalo da
ja, kao oženjen čovjek, spominjem to vama, mla-
doj djevojci? Više sam nego lud, krivac sam, go-
tovo nitkov. Nemam se čemu nadati, a kad se toga
sjetim, mrači mi se um. A kad čujem gdje se pri-
ča da ćete se udati, spopada me takav bijes da bih
nekoga mogao ubiti. Morate mi oprostiti, Suzan-
ne.
On ušutje. Sve su ribice, kojima više nisu ba-
cali kruha, nepomično lebdjele, postrojene goto-
vo u pravcu, poput engleskih vojnika, i motrile
lica dvaju osoba što se više nisu brinule za njih.
Djevojka protisnu napola tužno, napola ve-
selo:
— Šteta što ste oženjeni. Sta da se radi? To-
me nema pomoći. Svršeno je!
On se naglo okrenu prema njoj i upita je uni-
jevši joj se sasvim u lice:
— Biste li pošli za mene kad bih bio slobo-
dan?
Ona odgovori glasom koji iskreno zazvuča:
— Bih, Bel-Ami, pošla bih za vas, jer mi se
sviđate više od bilo koga.
On ustade i propenta:
— Hvala . . . hvala . . . zaklinjem vas, nemojte
prihvatiti ničije ponude. Pričekajte još malo. Za-
klinjem vas! Obećajete li mi?
Prošaptala je pomalo zbunjeno i ne shvaćaju-
ći pravo šta on hoće:

387
 — Obećajem vam.
Du Roy baci u vodu veliki olomak kruha što
ga još držaše u rukama i otperja kao sumanut, ne
oprostivši se.
Sve ribice navališe na taj đavrk mekote, koji
je plutao jer ga prsti nisu izgnjeli, i raskomadaše
ga proždrljivim ustima. Povukoše ga u drugi dio
bazena, uspraćakaše se ispod njega, pretvorivši se
u pokretljivi grozd, u neku vrstu nemima i zako-
vitlana cvijeta, živa cvijeta što je naopačke pao
u vodu.
Iznenađena i uzbuđena, Suzanne se sasvim
polagano vrati. Novinar bješe otišao.
On neobično mimo uđe u svoj stan i zapita
Madeleinu koja je pisala pisma:
— Hoćeš li u petak večerati kod Walterovih?
Ja hoću.
Ona je oklijevala:
— Neću. Nešto mi nije dobro. Radije ću os-
tati kod kuće.
Odvratio je:
— Kako hoćeš. Nitko te ne sili.
Zatim dohvati šešir i ponovo iziđe.
Već ju je dulje vremena uhodio, nadzirao i
pratio, znajući za svaki njen korak. Konačno je
kucnuo čas na koji je čekao. Dobro je osjetio ton
kojim je rekla: »Radije ću ostati kod kuće!«
Idućih je dana bio ljubazan prema njoj. Čak
je naoko bio veseo što za nj više nije bilo obično.
Ona mu je govorila:
— Opet postaješ drag.
U petak se on rano obuče da bi, kao što je tvr-
dio, obavio neke poslove prije nego ode gazdi.
Oko šest sati poljubi ženu, iziđe i uputi se po
fijaker na trg Notre-Dame-de-Lorette.

388
 Kočijašu reče:
— Stat ćete preko puta kuće broj sedamna-
est u ulici Fontaine i ostat ćete ondje dok vam ne
naredim da odete. Tada ćete me odvesti u gostio-
nicu Coq-Faisan u ulicu Lafayette.
Konj povuče kočiju u laganu kasu a Du Roy
spusti zastor. Čim se obrete sučelice svojoj kući,
ne ispuštaše ulaza s očiju. Pošto je desetak minuta
čekao, ugleda Madeleinu gdje izlazi i kreće prema
periferiskim bulevarima.
Čim ona poodmaknu, on proturi glavu kroz
prozor i doviknu:
— Vozite.
Fijaker iznovice pođe i odveze ga do Coq-Fai-
sana, građanske gostionice što bijaše poznata u
četvrti. Georges uđe u zajedničku dvoranu i uze
polako jesti pogledajući povremeno na sat. U se-
dam i pol sati, pošto je popio kavu, iskapio dvije
čaše charentskoga konjaka i polako popušio do-
bru cigaru, on iziđe, dozva drugu kočiju koja je
prolazila prazna i odveze se u ulicu La Rochefou-
cauld.
Ništa ne pitajući pazikuću, on se uspe na tre-
ći kat kuće koju je bio naznačio kočijašu i reče
kad mu sluškinja otvori:
— Gospodin Guilbert de Lorme je kod kuće,
je li?
— Jest, gospodine.
Uvela ga je u salon gdje on pričeka nekoliko
časaka. Tad uđe visok čovjek s ordenjem i vojni-
čke vanjštine, sjedokos, iako još mlad.
Du Roy ga pozdravi, i onda reče:
— Kao što sam slutio, gospodine policijski
komesare, moja žena večera s ljubavnikom u iz-

389
najmljenome stanu koji su unajmili u ulici des
Martyrs.
Redarstvenik se nakloni:
— Ja sam vam na raspolaganju, gospodine.
Georges proslijedi:
— Do devet sati imate slobodne ruke, je li?
Poslije toga vremena ne smijete više upasti u pri-
vatni stan da biste ustanovili preljub.
— Ne, gospodine, do sedam sati zimi i do de-
vet sati ljeti. Danas je peti travnja, prema tome
možemo do devet sati.
— Dakle, gospodine komesare, dolje mi je
kočija, možemo svratiti po agente koji će vas pra-
titi, a zatim ćemo malo pričekati pred vratima.
Što kasnije dođemo, to možemo biti sigumiji da
ćemo ih lihvatiti in flagranti.
— Kako izvolite, gospodine.
Komesar iziđe, a tad se vrati u ogrtaču koji
skrivaše njegov trobojni pas. Makne se ustranu
da bi propustio Du Roya. A novinar, kome glava
bijaše puna briga, ponavljaše:
— Poslije vas . . . poslije vas . . .
Redarstvenik kaza:
— Samo iziđite, gospodine, ja sam kod svoje
kuće.
Georges odmah iziđe kroz vrata i nakloni se.
Prvo svratiše u policijski komesarijat po tro-
jicu agenata u civilu koji su ih očekivali, jer ih je
Georges već u tijeku dana izvijestio da će prepad
biti večeras. Jedan se čovjek uspe na bok do ko-
čijaša. Druga dvojica uđoše u fijaker koji krenu
u ulicu des Martyrs.
Du Roy govoraše:
— Ja imam nacrt stana. Na drugome je ka-
tu. Prvo ćemo naići na malo predsoblje, a zatim

390
na spavaonicu. Sve tri odaje su spojene. Nikakav
se izlaz ne može iskoristiti za bijeg. U blizini je
bravar. Spreman je da se odazove na naš poziv.
Kad se nađoše pred naznačenom kućom, bi-
jaše tek osam i četvrt, i oni šutke pričekaše do-
brih dvadeset minuta. A kad primijeti da će doma-
lo otkucati treća četvrt, Georges reče:
— Hajdemo sad.
I uspeše se uza stube ne obazirući se na vra-
tara koji ih, uostalom, nije ni opazio. Jedan agent
ostade na ulici, da čuva izlaz.
Četiri čovjeka zastadoše na drugome katu i
Du Roy prvo prisloni uho na vrata a zatim oko na
ključaonicu. Nije ništa čuo niti vidio. Pozvoni.
Komesar reče agentima:
— Vi ćete ostati ovdje, spremni za svaki po-
ziv.
Pričekaše. Za dvije-tri minute Georges ponovo
povuče zvono nekoliko puta uzamance. Začuše ne-
ki šum duboko u stanu; tad se približiše polagani
koraci. Netko se primaknuo da osluškuje. Tu no-
vinar jako zakuca savijenim prstom po drvenome
polju vrata.
Glas, glas žene koja je kušala da ga izmijeni,
upita:
— Tko je?
Policijski službenik otpovrnu:
— Otvorite u ime zakona.
Ženski glas ponovi:
— Tko ste vi?
— Ja sam policijski komesar. Otvorite ili ću
narediti da provale vrata.
Glas preuze:
— Šta hoćete?
I Du Roy kaza:

391
 — To sam ja. Uzaludno je pokušavati da nam
umaknete.
Polagani se koraci, koraci bosih nogu, uđalji-
še i onda se ponovno približiše.
Georges reče:
— Ako nećete otvoriti, razvalit ćemo vrata.
Stezao je bakrenu kvaku i lagano pritiskao
ramenom. Kako iznutra ništa više ne odgovaraše,
on ujedanput tako žestoko i snažno drmnu da po-
pusti stara brava ove kuće za iznajmljivanje. Iš-
čupani zavrtnji iskočiše iz drveta i mladić malne
padne na Madeleinu koja stajaše u predsoblju, u
košulji i podsuknji, raščupana i sa svijećom u
ruci.
On povika:
— To je ona, uhvatili smo je.
I on uletje u stan. Komesar je skinuo šešir
i slijedio ga. A prestravljena mlada žena je išla
za njima, osvijetljujući im put.
Prođoše kroz blagovaonicu u kojoj su se na
nepospremljenu stolu vidjeli ostaci večere; prazne
šampanjske boce, načeta zdjela jetrene paštete,
pileće kosti i nagriženi režnjevi kruha. U dva ta-
njira na spremnici izdizale se hrpe školjki od ka-
menica.
U sobi kao da je bila bjesnila borba. Neka ha-
lja odozgor zakitila stolicu, muške hlače objahale
priruČje naslonjača. Četiri cipele, dvije velike i
dvije male, pobočke ležale čelo nogu postelje.
Bijaše to prava soba u kući za izdavanje, pri-
prosta pokućstva i prožeta gadnim i otužnim vo-
njem svratišnih odaja, vonjem što se širio iz za-
stora, strunjača, zidova, sjedalica, vonj po svim
osobama što mjesec ili šest mjeseci spavahu ili
stanovahu u ovome javnom stanu, ostavivši tu

392
malo vlastita zadaha, onoga ljudskog zadaha koji,.
pomiješa li se s mirisom prethodnika, stvori malo-
-pomalo neodređeni, sladunjavi i nepodnošljivi
smrad što je jednak po svim ovakvim mjestima.
Tanjur s kolačima, boca šartreza i dvije na-
pola neispijene čašice ispunili vrh kamina. Veliki
muški šešir sakrio brončani kaminski sat.
Komesar se žustro okrenu i pogleda Made-
leiinu u oči:
— Jeste li vi zaista gospođa Claire-Madeleine
Du Roy, zakonita supruga ovdje prisutnoga go-
spodina Prosper-Georgesa Du Roy, novinara?
Ona izgovori napuklim glasom:
— Jesam, gospodine.
— Šta radite ovdje?
Ona ne odgovori.
Redarstvenik ponovi:
— Šta radite ovdje? Zatječem vas izvan vaše
kuće, gotovo razodjevenu, u iznajmljenome stanu.
Radi čega ste ovamo došli?
Čekao je nekoliko časaka. A kako je ona i da-
lje šutjela, on proslijedi:
— Budući da vi to, gospođo, nećete da pri-
znate, bit ću prisiljen da sam ustanovim.
U postelji se nazirao oblik tijela koje je bilo-
skriveno ispod pokrivača.
Komesar se primače i zovnu:
— Gospodine!
Ležač se ne pomaknu. Činilo se da je okrenut
leđima i da je glavu zabio pod jastuk.
Službenik se dotače onoga dijela, što bijaše
nalik na rame, i ponovi:
— Gospodine, nemojte me, molim vas, pri-
siljavati da upotrijebim silu.

393-
 Ali prekriveno tijelo bijaše i dalje nepomično
kao da je mrtvo.
Du Roy žustro pristupi, zgrabi pokrivač, sma-
če ga i, iščupavši jastuk, obnaži samrtnički blije-
do lice gospodina Larochea-Mathieua. Nagnu se
nada nj i, drhteći od želje da ga zgrabi za vrat i
zadavi, dobaci mu kroz stisnute zube:
— Bar hrabro pođnesite svoju gadariju.
Redarstvenik iznova priupita:
— Tko ste vi?
Kako omamljeni ljubavnik ne odgovaraše, on
će ponovo:
— Ja sam policijski komesar i pozivam vas
da- mi kažete kako se zovete!
Georges, koji drhtaše u pomamnoj srdžbi, za-
vika:
— Odgovorite već jednom, kukavice, ili ću ja
reći kako se zovete.
Tad ležač protisnu:
— Gospodine komesare, ne smijete dopustiti
da me ovaj tip vrijeđa. Pokoravam li se ja vama
ili njemu? Treba li da odgovaram vama ili njemu?
Činilo se kao da viŠe nema pljuvačke u usti-
ma.
Službenik odgovori:
— Meni, gospodine, samo meni. Pitam vas
tko ste vi?
Čovjek je šutio. Navukao plahtu tik do brade
i kolutao zaplašenim očima. Zasukani mu brčići
došli sasvim cm i na blijedome licu.
Komesar preuze:
— Nećete da odgovorite? Onda ću vas morati
uhapsiti. U svakome slučaju morate ustati. Pre-
slušat ću vas kad se obučete.

394
 Tijelo se promeškolji u postelji, a glava od-
govori:
— Ne mogu pred vama.
Redarstvenik priupita:
— A zašto?
Ležač promuca:
— Zato što sam . . . što sam . . . što sam po-
sve go.
Du Roy se stade cerekati, dohvati košulju što
je ležala na zemlji i baci je na ležaj podviknuvši:
— De, hajdemo . . . dižite se . . . kad ste se
svukli pred mojom ženom, onda se možete i preda
mnom obući,
Tad se okrenu i vrati do kamina.
Madeleini se vratila prisebnost i, kako je vi-
djela da je sve izgubljeno, bila je spremna da pr-
kosi. Oko joj je blistalo od izazovne drskosti; i,
smotavši komad papira, ona užeže, kao da se radi
o nekom primanju, deset svijeća u nakaznim svje-
ćnjacima što stajahu s krajeva kamina. Tad se
osloni leđima o mramomu ploču, i, pruživši pre-
ma tinjajućoj vatri jednu bosu nogu, koja odo-
straga zadiže podsuknju što se jedva držala na be-
drima, uze cigaretu iz ružičaste papimate kutije,
pripali je i zapuši.
Komesar se vratio do nje, čekajući da njen
saučesnik ustane.
Ona drsko upita:
— Bavite li se često ovakvim poslovima, go-
spodine?
On ozbiljno odgovori:
— Što je manje moguće, gospođo.
Ona mu se smiuljila u lice:
— Ne zavidim vam, to je prljav posao.

395
 Gradila se da ne gleda, da ne vidi svoga muža.
A gospodin iz postelje se oblačio. Obukao je
hlače, obuo cipele i sad se primače, navlačeći pr-
sluk.
Policijski mu se službenik okrenu:
— Hoćete li mi sada reći, gospodine, tko ste
vi?
ćovjek ne odgovaraše.
Komesar izjavi:
— Bit ću prisiljen da vas uhapsim.
Tad čovjek naglo povika:
— Ne dirajte me. Ja sam imun!
Du Roy nasmu prema njemu kao da će ga
smožditi i progunđa mu u lice:
— Ovo je in flagranti. . . in flagranti. Mogu
dati da vas uhapse, ako h o ću . . . jest, mogu. — A
tad će uzdrhtalim glasom: — Ovaj se čovjek zove
Laroche-Mathieu, ministar vanjskih poslova.
Policijski komesar zapanjeno ustuknu i pro-
muca:
— Uistinu, gospodine, hoćete li mi napokon
reći tko ste?
Čovjek se odluči i odlučno izreče:
— Prvi put ovaj nitkov ne laže. Ja sam zaista
Laroche-Mathieu, ministar.
Tad ispruži ruku prema Georgesovim grudi-
ma gdje se nazirala crvena točkica, nalik na svje-
tlo, i dometnu:
— I taj gad ima na fraku orden Legije časti
koji sam mu ja dao.
Du Roy smrtno problijedi. Hitrom kretnjom
strgnu iz zapučka kratku crvenu vrpcu i baci je
u kamin:
— Evo koliko mi je stalo do odlikovanja što
ga daju takvi lupeži.

396
 Unijeli se jedan drugome u lice, primakli se
iskeženih zuba, mahniti, stisnutih pesnica, jedan
mršav i uzvijenih brkova, drugi debeo i zakovr-
čenih brkova.
Komesar se žustro zaleti među njih i razdvoji
ih rukama:
— Gospodo, zaboravljate se, gubite dostojan-
stvo!
Ušutiše i okrenuše leđa jedan drugome. Ma-
deleine je, stojeći nepomično, svejednako pušila
i osmjehivala se.
Policijski službenik nastavi:
— Gospodine ministre, zatekao sam vas na-
samo s ovdje prisutnom gospođom Du Roy, i to,
vi ste bili u postelji a ona gotovo gola. Kako je
usto vaša odjeća bila u neredu porazbacana po
odaji, sve to predstavlja in flagranti preljuba. Ne
može se opovrći očevidna činjenica. Imate li što
napomenuti?
Laroche-Mathieu promrsi:
— Nemam šta da kažem, obavite svoju du-
žnost.
Komesar se obrati Madeleini:
— Priznajete li, gospođo, da je gospođin vaš
ljubavnik?
Ona smiono izjavi:
— Ne poričem, on je moj ljubavnik.
— To je dovoljno.
Tad redarstvenik pribilježi nešto o stanju i
rasporedu stana. Kad on dopisa, ministar koji se
bio dokraja obukao i koji je čekao s kaputom
preko ruke i sa šeširom u šaci, priupita:
— Jesam li vam još potreban, gospodine? Šta
treba da učinim? Mogu Ii otići?

397
 Du Roy mu se obrnu i drsko se nasmiješi:
— Čemu? Svršili smo. Možete ponovo leći,
gospodine. Ostavit ćemo vas nasamo. — I dotače
se prstom ruke policijskog komesara: — Hajde-
mo, gospodine komesare, ovdje nemamo više ni-
kakva posla.
Pomalo iznenađen, komesar krenu za njim, ali
na sobnom pragu se Georges zaustavi da bi ga pro-
pustio. Redarstvenik iz pristojnosti odbi.
Du Roy će uporno:
— Samo izvolite, gospodine.
Komesar reče:
— Iza vas.
Tad se novinar nakloni i kaza uljudnim, a
ironičnim tonom:
— Ovaj put je na vama red. Ovdje sam ja u
neku ruku kod kuće.
Tad polako i naoko obzimo zatvori vrata.
Sat kasnije Georges Du Roy uđe u uredništvo
»Francuskoga života«.
Gospodin Walter već bijaše ondje, jer je on
i dalje upravljao i brižno nadzirao svoje novine
koje su se silno razvile i koje su mnogo podupi-
rale sve krupnije poslove njegove banke.
Direktor odiže glavu i upita:
— Gle, kako to da ste ovdje? Nekako se ču-
dno držite! Zašto niste bili na večeri kod mene?
Otkud to dolazite?
Mladić, koji bijaše siguran da će ga zapanjiti,
izjavi naglašujući svaku riječ:
— Maloprije sam smšio ministra vanjskih
poslova.
Gazda pomisli da se on šali.
— Smšio . . . Kako?

398
 — Promijenit ću vladu. To je sve! Krajnje je
vrijeme da netko otjera tu mrcinu.
Preneraženi starkelja pomisli da mu je kro-
ničar pijan. On protisnu:
— Manite, vi bulaznite.
— Ni govora. Maloprije sam zatekao gospo-
dina Laroche-Mathieua in jlagranti u preljubu s
mojom ženom. Policijski komesar je utvrdio či-
njenicu. Ministru je odzvonilo.
Smeteni Walter zadiže naočari sasvim na če-
lo i zapita:
— Ne šalite li se vi sa mnom?
— Ni govora. Čak ću o tome napisati u vije-
stima.
— A što zapravo želite postići?
— Svrći toga lupeža, tog nitkova, tog općeg
zlotvora!
Georges odloži šešir na naslonjač i dometnu:
— Jao onima koji mi se ispriječe na putu. Ja
nikada ne opraštam.
Direktor još uvijek nije uspijevao shvatiti.
On proslijedi:
— A . . . vaša žena?
— Ujutro ću odmah podnijeti zahtjev za ra-
stavu. Vraćam je pokojnom Forestieru.
— Hoćete da se rastavite?
— Dabome. Ispao sam smiješan. Ali sam mo-
rao glumiti budalu da bih ih uhvatio. Sad je svr-
šeno. Ja sam gospodar situacije.
Gospodin Walter se nikako nije mogao pri-
brati; i gledaše Du Roya zaplašenim pogledom
misleći: »Dođavola, s ovim momkom čovjek mora
biti oprezan.« ’
Georges proslijedi:

399'
 — Sad sam slobodan. . . Imam nešto imutka.
U listopadu ću se kanđiđirati na novim skupštin-
skim izborima u mome zavičaju gdje sam dobro
poznat. S ovom ženom, koja je svima bila sumnji-
va, ne bih mogao steći ni položaja ni ugleda. Uh-
vatila me kao budalu, zaludila me i zasužnjila. Ali
čim sam je prozreo, pripazio sam na tu gaduru.
On se zasmija i doda:
— Jadni Forestier je bio rogonja . . . rogonja,
a da nije ni slutio, pun povjerenja i miran. A ja
sam se sad oslobodio šuge koju mi je on namro.
Slobodnih sam ruku. Sad ću daleko dotjerati.
On objaha stolicu. Ponovi kao u snu:
— Daleko ću dotjerati.
A stari ga Walter sveudilj promatrao izbeče-
nih očiju, ne smičući naočare s čela, i govorio u
sebi: »Tako je, daleko će dotjerati taj gad.«
Georges ustade:
— Idem da napišem vijest. Moram to opre-
zno obaviti. Ali znajte da će za ministra biti pogu-
bna. Voda mu je do grla. Nitko ga ne može izvući.
»Francuskome životu« nije više od koristi da ga
pazi.
Stari nekoliko časaka oklijevaše, a onda se
pomiri s time:
— Napišite — kaza — pravo budi onima ko-
j i se uvale u takvu kašu.

400
 IX
Prominula tri mjeseca. Du Roy nedavno do-
bio rastavu. Žena mu ponovo uzela prezime Fo-
restier. A kako su Walterovi imali petnaestoga
srpnja otputovati u Tourville, odlučiše da prije ra-
stanka provedu s Du Royom jedan dan izvan gra-
da.
Izabrali četvrtak i krenuli na put već u devet
sati izjutra, u velikom putnom landauu za šest
osoba koji su poput poštanskih kola vukla četiri
konja.
Pošli su na ručak u Saint-Germain, u gostio-
nicu Henrik IV. Bel-Ami je zahtijevao da bude je-
dini muškarac u društvu, jer nije trpio prisuća ni
obličja markiza de Cazollesa. Ali je u posljednji
čas odlučeno da svrate po grofa de Latour-Yveli-
na, čim ustane iz kreveta. Bili su ga sinoć ohavi-
jestili.
Brzim kasom konji povezoše kočiju preko
Champ-£lysees, a zatim je provezoše kroz Boulo-
gnesku šumu.

2 6 Bel-Aml 401
 Bijaše divno ljetnje vrijeme, ne odviše vruće.
Laste su po plavom nebu povlačile dugačke kri-
vulje koje su se, kako se činilo, vidjele kad bi one
već odletjele.
Tri su žene, majka između dvije kćeri, sjedile
otraga u landauu, a tri muškarca, Walter između
dvojice uzvanika, bijahu leđima okrenuti smjeru
vožnje.
Pređoše Seinu, obiđoše Mont-Valerien, zatim
stigoše do Bougivala, da bi odmah uz rijeku uda-
rili prema Pecqu.
Grof de Latour-Yvelin, postariji čovjek s du-
gačkim, uskim zaliscima kojima je i najmanji da-
šak vjetra zadizao vrhove, što je nagonilo Du Ro-
ya na pomisao: »Svojom bradom lijepo dočarava
vjetar«, nježno promatraše Rose. Mjesec dana su
već bili zaručeni.
Georges je, neobično blijed, motrio Suzannu
koja također bijaše blijeda. Oči im se susretale,
reklo bi se i dogovarale, razumijevale se, krišom
priopćavale neku misao, pa ponovo izmicale. Go-
spođa Walter je bila mirna, sretna.
Ručak se otegnu. Prije povratka u Pariz, Ge-
orges predloži da se prošetaju terasom.
Ponajprije stadoše da se naužiju u vidiku.
Svi se poređaše jedno do drugoga duž zida i zani-
ješe se prostranim obzorjem. Seina je, podno du-
gačka brijega, tekla prema Maisons-Laffitteu po-
put goleme zmije što leži usred zelenila. Zdesna,
na vrhu ostrmka, marlyjski se akvedukt ocrtavao
na nebu svojim golemim profilom što bijaše na-
lik na velikonogu gusjenicu, a dolje se gubio Mar-
ly u gustom spletu drveća.
Na nedoglednoj ravnici, što se pružala ravno
pred njima, mjestimice su se vidjela sela. Ukrasna

402
jezera u Vesinetu bijahu svijetle i čiste točke u
oskudnome zelenilu šumice. Slijeva, u daljini, mo-
gao se opaziti visoko u zraku šiljasti sartrouville-
ski zvonik.
Walter izjavi:
— Nigdje na svijetu nema ovakve panorame.
Nema joj ravne ni u Švicarskoj.
Tad polagano krenu, da bi se prošetali i malo
uživali u ovome vidiku.
Georges i Suzanne zaostaše. Čim im ostali od-
makoše za nekoliko koračaja, on reČe tiho i suzdr-
žijivo:
— Suzanne, ja vas obožavam. Volim vas do
ludila.
Ona šapnu:
— I ja vas, Bel-Ami.
On nastavi:
— Ako se ne oženim vama, napustit ću Pariz
i zemlju.
Ona odvrati:
— Pokušajte me onda isprositi u tate. Možda
bi on rado pristao.
On nestrpljivo mahnu rukom:
— Ne, po deseti vam put ponavljam da je to
jalovo. Zatvorili bi mi vrata vašega doma; izbacili
bi me iz novina; i ne bismo se više mogli ni viđati.
To bi bile divne posljedice koje bih sigurno izaz-
vao kad bih vas zaprosio po propisu. Obećali su
vas markizu de Cazollesu. Nadaju se da ćete vi
napokon ipak pristati. I čekaju.
Ona upita:
— Šta da se onda radi?
Oklijevao je motreći je ispod oka:
— Volite li me toliko da biste učinili ludost?

403
 Ona odlučno otpovrnu:
— Bih.
— Veliku ludost.
— Veliku.
— Najveću ludost?
— Najveću.
— Biste li usto imali dovoljno hrabrosti da
prkosite ocu i majci?
— Bih.
— Zaista?
— Zaista.
— U redu, ima jedan način, jedan jedini na-
čin! Treba da to poteče od vas, a ne od mene. Vi
ste razmaženo dijete, dopuštaju vam da sve kaže-
te i neće se previše začuditi ovoj novoj drskosti.
Slušajte, dakle. Večeras, kad se vratite, poći ćete
prvo do mame, ali morate biti nasamo s njom. I
saopćit ćete joj da se želite udati za mene. Ona će
se silno uzrujati i rasrditi. . .
Suzanne mu upade u riječ:
— Oh, mama će rado pristati.
On žustro preuze:
— Neće. Vi je ne poznajete. Više će se ljutiti
i bjesniti nego vaš otac. Vidjet ćete kako će samo
odbiti. Ali vi ćete biti upomi, nećete popustiti, po-
novit ćete da se želite udati za mene, jedino za
mene i ni za koga drugog. Hoćete li to učiniti?
— Učinit ću.
— A kad odete od majke isto ćete reći i ocu
držeći se jako ozbiljno i jako ođlučno.
— Hoću, hoću. A šta onda?
— A onda đolazimo do nečega ozbiljnog. Ako
ste odlučili, čvrsto odlučili, čvrsto, čvrsto, čvrsto
ođlučili da mi budete ženom, draga moja, draga
mala Suzanne . . . Ja ću vas . . . ja ću vas oteti!

404
 Ona sva uzdrhta ođ radosti i malne pljesnu
rukama.
— Oh! Divota! Oteti ćete me? Kad ćete me
oteti?
Sva ona starinska poezija noćnih otmica, po-
štanskih kočija, gostionica, sve one divne pusto-
lovine iz knjiga prominuše joj ujedanput mozgom
kao čarobni san koji će se sad — na ostvariti. Ona
ponovi:
— Kad ćete me oteti?
On tihano odgovori:
— Pa . . . večeras. . . noćas.
Ona priupita, dršćući:
— A kamo ćemo otići?
— To je moja tajna. Razmislite o onome što
činite. Shvatite dobro da poslije ovoga bijega mo-
žete biti samo moja žena! To je jedini način, ali
je . , . ali je jako opasan . . . za vas.
Ona kaza:
— Ja sam se odlučila. . . Gdje ćemo se sa-
stati?
— Možete li sami samcati izići iz kuće?
— Mogu. Znam kako se otvaraju mala vrata.
— Dakle, kad pazikuća legne, oko ponoći, če-
kat ću vas na trgu de la Concorde. Naći ćete me
u fijakeru koji će stajati ispred Ministarstva mor-
narice.
— Doći ću.
— Sigumo?
— Sigumo.
Uze joj ruku i stisnu:
— Oh, kako vas volim! Kako ste draga i hra-
bra! Znači da se ne želite udati za gospodina de
Cazollesa?

405
 — Oh, nikako.
— Je li vam se otac mnogo ljutio kad ste ođ-
bili?
— Svakako, htio me je strpati u samostan.
— Vidite da je potrebno da budete odlučni.
— Bit ću.
Promatrala je široko obzorje, a u glavi joj bi-
jaše jedino pomisao na otmicu. Otići đalje od ono-
ga ondje kraja . . . s njim! . . . Otet će je! . . . Kako
će se ona ponositi time! Nije ni pomišljala na svoj
dobar glas, ni na sramotu koja bi je mogla snaći.
Je li to uopće znala? Je li i slutila?
Gospođa Walter se okrenu i doviknu:
— Hajde, dođider, mala. Šta radiš s Bel-Ami-
jem?
Priključiše se ostalima. Stadoše govoriti o
morskim kupalištima u koja će doskora otići.
Zatim se vratiše preko Chatoua da se ne bi
ponovo vozili istim putem.
Georges više ništa ne govoraše. Pomišljao je:
dakle, bude li mala smogla malo hrabrosti, on će
napokon uspjeti! Već ju je tri mjeseca obavijao
neodoljivom mrežom svoje ljubavi. Zavodio ju je,
očaravao, osvajao. Postigao je da ga je zavoljela,
kako je on to već znao. Bez po je muke ubrao la-
koumnu dušu te lutkice.
Prvo ju je bio nagovorio da odbije gospodina
de Cazollesa. Sad ju je nagovorio da pobjegne s
njim. Drugog načina, naime, nije bilo.
Gospođa Walter, kako je on predobro znao,
nikada ne bi pristala da mu dade svoju kćer. Ona
ga je još uvijek uporno i žestoko voljela i uvijek
će ga tako voljeti. Obuzdavao ju je svojom sraču-
natom hladnoćom, ali je ćutio kako je izjeda ne-

406
moćna i lakoma strast. Nikad je on ne bi mogao
skloniti. Nikad ona ne bi pristala da se on oženi
Suzannom.
Ali kad jednom bude malu daleko odveo, on-
da će ravnopravno pregovarati s ocem.
Pomišljajući na sve to, odgovarao je neveza-
no kad su mu se obraćali, jer ih nije gotovo ni
slušao. Ćinilo se da se pribrao tek kad su ušli u
Pariz.
Suzanne je također snatrila; a praporci na če-
tiri konja zvonili su joj u glavi, dočaravali joj ši-
roke beskrajne ceste obasjane vječnom mjeseči-
nom, vožnju kroz mračne šume, gostionice pokraj
puta i konjušare koji hitro mijenjaju zapregu, jer
svatko pogađa da za njima ide potjera.
Kad se landau uveze u dvorište palače, htje-
doše zadržati Georgesa na večeri. On odbi i vrati
se kući.
Pošto je prezalogajio, on sredi svoje papire
kao da se sprema na dug put. Spalio je pisma ko-
ja bi mu mogla naškoditi, posakrivao druga, napi-
sao nekolika pisma prijateljima.
Od vremena do vremena bi pogledao na ka-
minski sat misleći: »Sad je tamo sigurno vruće«.
I nemir mu izjedao srce. Šta ako mu se izjalovi?
Ali čega se ima bojati? On se uvijek može iskobe-
ljati! Svejedno je večeras zaigrao veliku igru!
Iziđe oko jedanaest sati, prolunja neko vrije-
me, najmi fijaker i zapovijedi da stanu na trgu
de la Concorde, kraj trijema Ministarstva morna-
rice.
Od vremena do vremena bi ukresao šibicu da
pogleda na uru koliko je sati. Kad spazi da se pri-
miče ponoć, njegovo nestrpljenje postade grozni-

407
čavo. Svaki bi čas izvirivao kroz prozor i izgle-
dao.
Neki sat u daljini odbi dvanaest otkucaja, a
zatim se javi jedan bliži, pa dva zajedno, napo-
kon još jedan veoma daleko. Kad i posljednji od-
zvoni, on pomisli: »Gotovo je. Propalo je. Neće
doći.«
Ipak je odlučio da čeka do zore. U ovakvim
prilikama čovjek mora biti strpljiv.
Ču opet kako odbi četvrt, pola, napokon i tri
četvrti; i svi satovi uzamance otkucaše jedan sat
kao što bjehu objavili ponođ. Više nije čekao, sje-
dio je i razbijao sebi glavu, kako bi se dovinuo
šta se moglo dogoditi. Odjednom se ženska glava
promoli kroz prozor i upita:
— Jeste li tu, Bel-Ami?
On se trgnu i izgubi dah.
— Vi ste, Suzanne?
— Jest, ja sam.
Nikako nije uspijevao da brzo okrene kvaku
i ponavljao je:
— Ah! . . . Vi ste . . . vi ste . . . uđite.
Ona uđe i sruči se uza nj. On poviknu koči-
jašu:
— Naprijed!
I fijaker krenu.
Ona je teško predisala i šutjela.
On zapita:
— Onda, kako je bilo?
A ona prošapta gotovo klonulo:
— Oh, bilo je grozno, osobito s mamom.
On se uznemiri i uzdrhta.
— Šta vam je mama rekla? Ispričajte mi.
— Oh, to je bilo grozno. Ušla sam u njenu
sobu i izgovorila pričicu koju sam bila dobro na-

408
 učila. Tad je ona problijedila i zavikala: »Nika-
da! Nikada!« Ja sam plakala, ljutila se, klela se
\da ću se udati jedino za vas. Mislila sam da će me
istući. Gotovo je poludjela; izjavila je da će me
već ujutro poslati u samostan. Nikad je nisam vi-
djela takvu, nikad! Tu je i tata došao čuvši je ka-
ko izvikuje sve te gluposti. On se nije razbijesnio
koliko ona, samo je rekao da vi niste dovoljno do-
bra prilika.
Kako su i mene raspalili, počela sam vikati
glasnije od njih. I tata mi je rekao da iziđem, dr-
žeći se potresno, što mu nikako ne odgovara. Sve
me je to nagnalo da odbjegnem s vama. Tako sam
sada ovdje, ali kamo idemo?
On ju je nježno obujmio oko pasa; i slušao
je napeto, uzbibana srca, dok se u njemu javljala
zlobna mržnja na dvoje ljudi. Međutim je on dr-
žao njihovu kćer. Sad će oni vidjeti.
Odvratio je:
— Prekasno je da odemo na vlak; tako će
nas ova kočija odvesti u Sćvres, gdje ćemo pre-
noćiti. A sutra ćemo krenuti u Roche-Guyon. To
je zgodno seoce na Seini, između Mantesa i Bon-
nieresa.
Ona šapnu:
— Samo ja nemam odjeće. Nemam ništa.
On se nehajno osmjehnu:
— Ne smeta; već ćemo se ondje snaći.
Fijaker se kotrljao ulicama. Georges uze dje-
vojčinu ruku i stade je lagano i obzirno cjelivati.
Nije znao šta bi joj govorio, jer nije bio vičan
platonskoj ljubavi. A odjednom mu se učini da je
proplakala.
Prestrašeno upita:

409*
 — Šta vam je, mala moja?
Ona odgovori neobično plačljivo:
— Moja jadna mama sigurno sad ne spava
-ako je otkrila da sam otišla.
Njena mati odista nije spavala.
Čim je Suzanne izišla iz njezine sobe, gospo-
•đa Walter se nađe lice u lice s mužem.
Zapita mahnito i ustravljeno:
— Bože moj! Šta to znači?
Walter bijesno povika:
— To znači da ju je onaj spletkar zaludio.
On ju je nagovorio da odbije Cazollesa. Svidio mu
se miraz, dabome!
Pomamno se uspropada odajom i proslijedi:
— A i ti si ga neprestano dovlačila, laskala
mu, mazila ga, umiljavala mu se bez kraja i kon-
ca. Od jutra do mraka samo Bel-Ami ovo, Bel-Ami
ono. Sad imaš.
Ona promrsi samrtnički blijeda:
— Ja? . . . ja da sam ga dovlačila!
On joj zaurla u lice:
— Jest, ti! Sve ste vi lude za njim, Marellovi-
ca, Suzanne i ostale. Zar misliš da nisam primi-
jetio kako ti ne možeš izdržati dva dana a da ga
ne pozoveš?
Ona se uspravi i patetično reče:
— Neču vam dopustiti da tako razgovarate
sa mnom. Zaboravljate da nisam, kao vi, odgo-
jena u trgovini.
On se isprva ukipi i zapanji, a zatim bjeso-
mučno izusti »boga mu ljubim« i, zalupivši vrati-
ma, iziđe.
Čim ostade sama instinktivno pođe do zrcala
da se pogleda kao da se želi uvjeriti nije li se šta

410
na njoj promijenilo, jer joj se ono, što se doga-
đalo, činilo tako nemoguće, strahovito. Suzanne
se zaljubila u Bel-Amija! A Bel-Ami bi se htio ože-
niti Suzannom! Nikako! Ona se prevarila, to nije
istina. Djevojčica se sasvim prirodno zagrijala za
toga lijepog momka, ponadala se da će joj ga dati
za muža; malo se zaletjela! A on? On nije sigumo
sudjelovao u tome! Ona je premišljala, uzbuđena
kao što već ljudi jesu u velikoj nevolji. Ne, Bel-
-Ami zacijelo nije ništa znao o Suzanninu pro-
htjevu.
I ona stade dugo misliti o tome, je li taj čo-
vjek himben ili nevin. Pravi je nitkov ako je pri-
premio ovaj potez! A šta će se dogoditi? Koliko
je opasnosti i patnji naslućivala!
Ako on ništa ne zna, sve se još može urediti.
Na šest mjeseci će otputovati sa Suzannom, i sve
će biti svršeno. A kako bi se ona sama mogla po-
slije sastati s njim? Ona ga je, naime, svejednako
voljela. Ta je strast uljezla u nju poput vrška su-
lice koji se više ne da iščupati.
Bilo joj je nemoguće živjeti bez njega. Bolje
je umrijeti.
Misli joj se zaplele u tjeskobama i slutnjama.
Bol joj se pomaljala u glavi; predođžbe postale
mučne, mračne, ranjavale je. Uzrujavala se domi-
šljajući se, očajavala zbog toga što ne zna istinu.
Pogleda na um, bio je prominuo jedan sat. Po-
misli: »Ne mogu više ovako, poludjet ću. Moram
saznati. Probudit ću Suzannu i ispitati je.«
I ona se sa svijećom u m ci uputi prema kćer-
kinoj sobi, ne obuvši se, kako ne bi dizala buke.
Sasvim lagano otvori vrata, uđe i pogleda prema
krevetu. Nije bio ni dotaknut. Najprije ništa ne
shvati i pomisli da djevojčica još raspravlja s

411
ocem. Ali joj u isti čas sinu grozna sumnja i ona
otrča u muževu sobu. Učas upade unutra, blijeda
i zadihana. On je ležao i još čitao.
Zaplašeno je upita:
— Šta je sad? Šta ti je?
Ona probrglja:
— Jesi li vidio Suzannu?
— Ja? Nisam. Zašto!
— Ona je . . . ona je . . . otišla. Nema je u nje-
noj sobi.
Jednim skokom on saskoči na sag, natakne
papuče i, bez gaća, u spavaćici što se vijorila, od-
brza i sam u kćerkinu odaju.
Čim je pogledao, nije više nimalo sumnjao.
Ona je pobjegla.
Sruči se u naslonjač i stavi svjetiljku pred
sebe na pod.
Žena dođe za njim. Promucala je:
— Onda?
Nije imao više ni snage da odgovori; nije se
mogao ni ljutiti već samo jeknu:
— Gotovo je, ulovio ju je. Propali smo.
Nije shvaćala:
— Zašto smo propali?
— Eh, dabome da jesmo. Sad se svakako mo-
ra njome oženiti.
Ona kriknu poput zvijeri:
— On! Nikada! Jesi li ti poludio?
On tužno otpovmu:
— Ne koristi ti zapomagati. Oteo ju je, obe-
ščastio ju je. Još je najbolje da mu je damo. Ako
to dobro uredimo, nitko neće ni doznati za ovu
zgodu.
Ona ponovi tresući se u grozovitom uzbu-
đenju: —\

412
 — Nikada! Nikada on neće dobiti Suzannu!
Nikada neću pristati;
Walter srvano promrmlja:
— Već je ima. Gotovo je. Držat će je i skri-
vati dok mi ne popustimo. Prema tome, da bismo
izbjegli sablazan, treba da odmah popustimo.
Njegova žena, koju je razdirala grešna bol,
ponavljaše:
— Nikako! Nikako! Nikada neću pristati.
On preuze nestrpljivo:
— Tu nema o čemu da se raspravlja. Nema
druge. Ah, kako nas je taj gad izigrao... Ipak
je on mudar. Mogli smo naći mnogo boljega po
položaju, ali ne po pameti i po budućnosti. To je
čovjek s budućnošću. Bit će poslanik i ministar.
Gospođa Walter izjavi odlučno i bijesno:
— Nikada neću dopustiti da se oženi Suzan-
nom . . . Razumiješ l i . . . nikada!
Napokon se on rasrdi i, kao praktičan čovjek,
stade braniti Bel-Amija.
— Suti, kad ti kažem. . . Ponavljam da ne-
ma druge. . . da je to neophodno. Šta se i zna?
Možda nećemo ni požaliti. Nikad se ne zna što sve
mogu stvorovi takva soja. Jesi li vidjela kako je u
tri cigla članka smlavio onoga benavog Larochea-
-Mathieua i kako je to dostojanstveno učinio, što
njemu kao mužu bijaše silno teško? Vidjet ćemo,
napokon. Svakako je jasno da smo u škripcu. Više
se ne možemo izvući.
Nju je spopadala želja da urla, da se valja po
podu, da čupa kosu. Još jednom očajnički izreče:
— Neće je dobiti. . . Ja . . . ne . . . pristajem!
Walter ustade, podiže svjetiljku i proslijedi:
— Čuj, ti si glupa kao i sve žene. Vi se uvijek
zanosite. Ne znate se prilagoditi okolnostima . . .

413
glupe ste! Ja ti kažem da će se oženiti njom e. . .
Nema druge.
I on iziđe, stružući papučama. Prođe dugač-
kim hodnikom usnule zgrade kao neka smiješna
prikaza u spavaćici i bešumno uđe u svoju sobu.
Gospođa Walter stajaše razdirana nepodnoš-
ljivom boli. Zapravo ona još uvijek nije sasvim
shvaćala. Samo je patila. Tad pomisli da ovdje
neće moći izdržati ovako nepomično sve do jutra.
Spopade je silna želja da pobjegne, da trči kud je
noge nose, da ode, da potraži pomoć, da je netko
spasi.
Smišljala je koga bi zapravo mogla pozvati.
Nekoga muškarca! Nikoga da se sjeti! Svećenika!
Jest, svećenika. Bacit će mu se pred noge, sve mu
priznati, ispovjediti mu svoj grijeh i svoj očaj.
On će sigumo shvatiti da se onaj nitkov ne može
oženiti Suzannom i spriječit će to.
Trebalo bi da joj sad odmah dođe svećenik!
Ali gdje da ga nađe? Kamo da ode? Zaista više
nije mogla izdržati ovako.
Tad joj poput nekoga priviđenja prođe pred
očima blaženi lik Isusa koji hoda po valovima.
Vidjela ga je, kao što bi ga vidjela kad je gledala
u sliku. Znači da ju je zvao. Govorio joj: »Dođite
meni. Kleknite preda me. Utješit ću vas i savjeto-
vati vam šta treba da učinite.«
Ona uze svijeću, iziđe i spusti se uputivši se
prema stakleniku. Isus je bio sasvim na kraju, u
malenoj odaji koja bijaše zatvorena staklenim
vratima kako vlaga zemlje ne bi ni najmanje ošte-
tila platno.
Bijaše to kao neka vrsta kapelice sred šumar-
ka od neobična drveća.

414
 Kad gospođa Walter uđe u zimski vrt, koji je
dosad vidjela jedino potpuno rasvijetljen, zapre-
pasti je njegova mračna dubina. Glomazne stablji-
ke iz tropskih krajeva zasitile zrak svojim teškim
dahom. A kako vrata nisu sad bila otvorena, zrak
te neobične šume, zatvorene pod staklenom kupo-
lom, bolno joj ispunjao pluća, uljuljavao, opijao,.
godio i ranjavao, unosio u meso nejasan osjećaj
omamljujuće čulnosti i smrti.
Nesretna je žena polako kročila, uzbuđena
mrklicom u kojoj se nazirahu, u pomičnome svje-
tlu njene svijeće, osebujne biljke podobne čudo-
vištima, naoko slične živim bićima i čudnovato na-
kazne.
Odjednom ugleda Krista. Otvori vrata koja
su je dijelila od njega i pade na koljena.
Isprva mu se usrdno molila, mucajući riječi
ljubavi, strastveno i očajnički zazivajući. A kad se
slegnu žar njene molitve, podiže oči prema nje-
mu i protmu od tjeskobe. Toliko bijaše nalik na
Bel-Amija u drhtavoj svjetlosti jedinoga svjetlila
što ga obasjavaše škrto i odozgo, da više nije gle-
dala Boga, nego svoga ljubavnika. Bijahu to nje-
gove oči, njegovo čelo, izražaj njegova lica, nje-
govo hladno i oholo držanje!
Ona je mucala: — Isuse! — Isuse! — Isusef
A riječ »Georges« nailazila joj na usta. Odjednom
pomisli da u to isto vrijeme Georges možda ob-
ljubljuje njenu kćer. Bio je negdje u nekoj sobi,.
nasamo s njom. On, on, sa Suzannom!
Ponavljala je: — Isuse!. . . Isuse! A mislila
je na njih . . . na kćerku i na svoga ljubavnika. Bi-
li su sami u nekoj sob i... a bila je noć. Vidjela ih
je. Vidjela ih je tako jasno da su se izdizali pred
njom na mjestu gdje bijaše slika. Smiješili su se

415
jedno drugome. Ljubili se. Soba je mračna, krevet
napola odgrnut. Ona ustade da bi im se primakla,
da bi zgrabila kćer za kosu i istrgla je iz toga za-
grljaja. Zgrabit će je za grlo, zadavit će kćer koju
je mrzila, kćer koja se podavala tome čovjeku.
Dodimu je . . . ruke joj naiđoše na platno. Bila se
dotakla Kristovih nogu.
Prodorno vrisnu i pade nauznak. Svijeća se
prevali i utmu.
Što se poslije dogodilo? Dugo je sanjala koje-
šta čudno, strahotno. Neprestano joj Georges i
Suzanne zagrljeni prolazili pred očima, a Isus
Krist blagosiljao njihovu groznu ljubav.
Nejasno je ćutjela da nije u svojoj sobi. Htjela
je da ustane i da umakne, ali nije mogla. Obuzela
je neka obamrlost što joj sputa udove i jedino
joj ne uspava misli koje su ipak bile mutne, opsje-
dnute strašnim, nestvarnim, fantastičnim slikama,
zaokupljene bolećivim snom, neobičnim i kadšto
pogubnim snom u koji ljudske mozgove uljuljaju
te omamljujuće tropske biljke čudnih oblika i te-
ških mirisa.
Kad rasvanu jutro podigoše gospođu Walter
koja je u nesvijesti, gotovo ugušena, ležala pred
slikom »Isus hoda po valovima«. Bila je tako bo-
lesna da se uplašiše za njen život. Istom sutradan
se potpuno povrati. Tad se rasplaka.
Suzannin nestanak objasniše posluzi rekavši
da su je iznenada poslali u samostan. A gospodin
Walter odgovori na jedno dugačko Du Royovo pi-
smo i dade mu mku svoje kćeri.
Bel-Ami je bio bacio tu poslanicu na poštu u
času kad je napuštao Pariz, jer ju je tmaprijed pri-
premio one iste večeri kad je odlazio. U njoj je
doličnim izrazima izjavio kako već odavno voli

416
djevojku, kako nikada između njih nikakve veze
nije bilo, ali kako je smatrao, kad je vidio da mu
je sama sasvim slobodno došla i rekla: »Bit ću va-
šom ženom«, da ima pravo zadržati je, čak je i
skrivati, sve dok ne dobije odgovor roditelja kojih
zakonita volja bijaše za nj od manjega značenja
nego volja njegove zaručnice.
Tražio je da mu gospodin Walter odgovori na
poste restante, a neki će prijatelj proslijediti pi-
smo.
Kad je postigao što je htio, dovede Suzannu
natrag u Pariz i posla je roditeljima ustručavaju-
ći se da se sam ondje pojavi još neko vrijeme.
Proveli su bili šest dana na Seini, u La Ro-
cbe-Guyonu.
Nikad mlada djevojka nije toliko uživala.
Igrala se pastirice. Kako ju je on predstavljao kao
svoju sestru, živjeli su u slobodnoj i nevinoj pri-
snosti, u nekoj vrsti ljubavnoga drugarstva. Sma-
trao je razboritim da bude obziran prema njoj.
Sutradan po dolasku ona nakupova seljačkoga ru-
blja i haljina i dade se na pecanje pokrivši glavu
golemim slamnim šeširom, okićenim poljskim cvi-
jećem. Kraj joj se činio čudesnim. Bijaše tu stara
kula i stari zamak u kome su pokazivali divne ta-
piserije.
Georges, odjeven u košuljac što ga je gotova
kupio kod seoskoga trgovca, vodio je Suzannu na
šetnju, bilo pješice obalskim strmenicama, bilo u
čamcu. Neprestano se cjelivahu i drhtahu, ona ne-
vina, a on spreman da podlegne. Ali se znao obu-
zdati; a kad joj reče: — Sutra se vraćamo u Pa-
riz, vaš mi otac daje vašu ruku — ona naivno
šanu:
— Već? Tako sam uživala kao vaša žena.

27 Bel-Ami 417
 X
Bijaše mračno u malom stanu u Istambulskoj
ulici jer su Georges Du Roy i Clotilde, koji su se
bili sastali pred ulaaom, naglo ušli, a ona ga je
upitala prije nego je stigao otvoriti kapke:
— Dakle, ti se ženiš Suzannom Walter?
On blago potvrdi i dometnu:
— Nisi znala?
Ona proslijedi stojeći pred njim bijesna i
ogorčena:
— Zeniš se Suzannom Walter! To je previše!
To je previše! Već mi se tri mjeseca ulaguješ ne
bi li to sakrio preda mnom. Svi osim mene znaju.
Moj mi je muž saopćio!
Du Roy se poče smiuljiti, ipak ponešto sme-
ten i, pošto je odložio šešir na kraj kamina, sjede
u naslonjač.
Ona ga promatrala ravno u lice i dobacila mu
razdraženo i tiho:
— Otkako si ostavio ženu pripremao si to iz-
nenađenje i ljubezno si me zadržao kao ljubav-

418
nicu, valjda da ti poslužim u međuvremenu? Ka-
kav si ti gad!
On priupita:
— A zašto? Imao sam ženu koja me je varala.
Ukebao sam je na djelu; dobio sam rastavu i že-
nim se drugom. Što ima prirodnije?
Ona dršćući protisnu:
— Oh, kako si ti pokvaren i opasan!
On se opet osmjehivao:
— Dabome! Glupani i budale uvijek izvuku
kraći kraj!
A ona je slijedila svoju misao:
— Već od početka sam te mogla prozreti. Ali
opet nisam mogla vjerovati da ćeš biti ovako po-
dao.
On se ukruti:
— Molim te da pripaziš kakve riječi upotre-
bljavaš.
Ona se razjedi zbog njegova ogorčenja:
— Gle! Ti hoćel da sad razgovaram s tobom
u rukavicama! Postupaš prema meni kao nitkov
otkako te poznam i zahtijevaš da ti to ne kažem?
Varaš svakoga, svakoga izrabljuješ, posvuda be-
reš užitke i pare i hoćeš da ti se obraćam kao po-
štenjačini!
Ustao je a usne su mu drhtale:
— Šuti ili ću te izbaciti odavde.
Ona promuca:
— Izbacit ćeš me odavde . . . Izbacit ćeš me
odavde. . . Ti da me izbaciš odavde. . . t i ... ti? .. .
Nije više mogla govoriti, koliko se gušila od
srdžbe, i odjednom, kao da je pukla brana njena
bijesa, istrese:
— Da me izbaciš odavde? Zaboravljaš, znači,
da sam ja od prvoga dana plaćala ovaj stan! Ah,

419
jasno, ti si ga također od vremena do vremena
uzimao za svoj račun. Ali tko ga je iznajmio? . . .
Ja sam ga iznajmila. . . Tko ga je zadržao?... Ja
sam ga zadržala. . . I ti hoćeš da me izbaciš odav-
de. Šutider, ništarijo! Misliš li da ne znam kako
si Madeleini ukrao polovicu Vaudrecove ostavšti-
ne? Misliš li da ne znam da si spavao sa Suzan-
nom kako bi je primorao da se uda za tebe . . .
Zgrabio ju je za ramena i stao je tresti ruka-
ma:
— Ne spominji nju! Zabranjujem ti to!
Ona povika:
— Znam da si spavao s njom.
Podnio bi bilo što, ali ga je ova laž izbezumi-
la. Istine koju mu je maloprije dobacila u lice uz-
bibale su mu srce od bijesa, ali je zbog ove izmi-
šljotine o djevojčici što će mu postati ženom os-
jetio na dlanu pomamnu potrebu da udari.
On ponovi:
— Šuti. . . čuvaj se . . . šuti. . .
I drmao ju je kao što čovjek drma granu s
koje želi stresti voće.
Derala se, gologlava, široko razjapljenih usta,
luđačka pogleda:
— Spavao si s njom!
Pusti je i tako je snažno ošamari preko lica
da ona odletje do zida i pade. Ali se okrenu pre-
ma njemu, uzdignu se na zglavke i još jednom
zaurla:
— Spavao si s njom!
Nasmu na nju i, nadnijevši se na nju, stade
je udarati kao da bije muškarca.
Ona ođjednom zašutje i projeca pod udarci-
ma. Nije se više micala. Sakrila lice u kut između
parketa i zida i žalobno ciktala.

420
 Prestade je tući i uspravi se. Tad malo pro-
korača po sobi da bi se pribrao; a zatim mu padne
nešto na um, on ode u sobu, napuni umivaonik
hladnom vodom i umoči u nj glavu. Tad opra ruke
i vrati se da pogleda što ona radi brišući usput
brižno prste.
Nije se ni pomakla. I dalje ležaše opružena po
podu i prigušeno plakaše.
On upita:
— Hoćeš li doskora prestati da cmizdriš?
Nije odgovorila. Tad on zastade usred sobe i
ponešto zbunjen, ponešto posramljen stajaše pred
tim tijelom što mu je ležalo do nogu.
Tad se odjednom odluči i dohvati šešir s ka-
mina:
— Laku noć. Kad se spremiš, vratit ćeš ključ
pazikući. Neću čekati dok se ti smiluješ.
Iziđe, zatvori vrata, svrati vrataru i reče mu:
— Gospođa je još ostala. Uskoro će otići. Re-
cite vlasniku da otkazujem od prvoga listopada.
Danas je šesnaesti kolovoz, to znači da otkazujem
u propisanome roku.
I on odbrza velikim koracima, jer je hitno
morao još kojegdje navratiti da bi pokupovao po-
sljednje svadbene darove za mladu.
Vjenčanje bje zakazano za dvadeseti listopa-
da, poslije otvorenja skupštine i senata. Obavit će
se u crkvi Mađeleine. Mnogo se o tome naklapalo,
a nitko nije znao pravu istinu. Kolale su različite
priče. Šuškalo se da je po srijedi otmica, ali nitko
nije bio siguran.
Po pričanju posluge, gospođa Walter, koja vi-
še nije govorila sa svojim budućim zetom, bila se
malne ugušila od bijesa one večeri kad je ta veza

421
utvrđena, pošto je bila o ponoći odaslala svoju
kćerku u samostan.
Unijeli su je gotovo mrtvu. Sigurno je da se
nikada neće oporaviti. Bila je sad nalik na stari-
cu; kosa joj sasvim osijedila; utekla se vjeri, ispo-
vijedala se svake nedjelje.
Prvih dana rujna »Francuski život« objavi da
barun Du Roy de Cantel postaje glavni urednik
lista, dok će gospodin Walter zadržati položaj di-
rektora.
Tada nabaviše cijelu četu poznatih člankopi-
saca, dnevnih izvjestilaca, političkih dopisnika, li-
kovnih i kazališnih kritičara, koje su novcem pre-
oteli velikim listovima, starim, moćnim i prizna-
tim listovima.
Stari novinari, ozbiljni i uvaženi novinari ne
bi više prezirno slijegali ramenima kad bi spomi-
njali »Francuski život«. Zbog nagloga i potpunog
uspjeha nestalo je omalovažavanja kojim su oz-
biljni pisci dočekali prve brojeve lista.
Vjenčanje njegova glavnog urednika bijaše
ono što se kaže događaj za Pariz, jer su Georges
Du Roy i Walterovi odnedavno izazvali veliko za-
nimanje. Svi ljudi što se spominju u dnevnoj kro-
nici odlučili su otići na vjenčanje.
Taj događaj pade na vedar jesenji dan.
Već u osam sati izjutra sve je osoblje u Ma-
deleini, prostirući široki crveni sag na visokom
ulaznom stubištu te crkve što se izdiže vrh ulice
Royale, zaustavljalo time prolaznike, najavljivalo
pariskome puku da će se održati velika svečanost.
Činovnici koji su išli u urede, mlade rađnice,
trgovački pomoćnici, svi oni zastajkivahu, proma-
trahu i neodređeno pomišljahu na bogataše koji
troše toliko novca da bi se sparili.

422
 Oko deset sati stadoše se skupljati radoznal-
ci. Ostali bi nekoliko minuta nadajući se da će ovo
možda odmah otpočeti, a onda odlazili.
U jedanaest sati stigoše odredi gradskih reda-
ra i gotovo odmah počeše rastjerivati mnoštvo jer
su svaki čas nastajale gužve.
Ubrzo naiđoše i oni prvi uzvanici koji su htje-
li uhvatiti dobro mjesto da bi sve vidjeli. Zauzeše
krajnje sjedalice, duž središnje lađe.
Malo p>omalo su pridolazili i drugi, žene koje
su šuštale tkaninama, šuštale svilom, ozbiljni mu-
škarci, gotovo svi ćelavi, koji su kročili pristalim
hodom otmjenih ljudi što se na ovome mjestu do-
imahu još svečanije.
Crkva se polako punila. Sunčana bujica nadi-
rala kroz golema rastvorena vrata obasjavajući
najbliže redove prijatelja. U koru što se činio po-
malo mračan oltar krcat svijećama žuto se sjajio,
skroman i blijed nasuprot svjetlosnom otvoru ve-
likih vrata.
Ljudi se prepoznavahu, dozivahu znakovima,
okupljahu u skupine. Književnici, ne tako uvaže-
ni kao ljudi iz višega društva, razgovarahu polu-
glasno. Svi su promatrali žene.
Norbert de Varenne, koji je tražio nekog pri-
jatelja, ugleda Jacquesa Rivala negdje u sredini
redova sjedala i priključi mu se.
— Dakle — reče on — budućnost pripada
prepredenj acima!
Prijatelj, koji nije uopće bio zavidan, otpo-
vmu:
— To je njegova sreća. Uspio je u životu.
I oni stadoše imenovati osobe koje bi spazili.
Rival upita:
— Znate li što bi s njegovom ženom?

423
 Pjesnik se osmjehnu:
— Znam i ne znam. Živi jako povučeno, kako
mi rekoše, u četvrti Montmartre. Ali. . . ima jedan
ali. . . odnedavno čitam u »Peru« političke članke
koji strašno naliče na Forestierove i Du Royove.
Piše ih neki lijepi, pametni mladi momak po ime-
nu Jean Le Dol koji je istoga soja kao i naš prija-
telj Georges i koji se upoznao s njegovom bivšom
ženom. Odatle sam zaključio da ona voli početni-
ke i da će ih vječito voljeti. Usto je i bogata. Vau-
drec i Laroche-Mathieu nisu badava bili nezahodni
gosti u kući.
Rival izjavi:
— Nije loša ta mala Madeleine. Vrlo je luka-
va i vrlo raskalašena. Zacijelo je dražesna kad se
svuče. Nego, recite mi, kako je moguće da će se
Du Roy vjenčati u crkvi pošto se već jednom ra-
stavio?
Norbert de Varenne odvrati:
— Vjenčat će se u crkvi, jer prvi put za crkvu
nije bio vjenčan.
— Kako to?
— Naš Bel-Ami je, kad se ženio Madeleinom
Forestier, mislio, bilo iz nehaja bilo iz štednje, da
je dovoljno otići na općinu. Tako je ostao bez du-
hovničkoga blagoslova što za našu svetu majku
crkvu predstavlja najobičnije priležništvo. Prema
tome on danas izlazi pred nju kao momak, a ona
mu pruža svu svoju raskoš koja će skupo stajati
staroga Waltera.
Romor sve većeg mnoštva bujao je pod svo-
dom. Čulo se kako ponetko govori sasvim glasno.
Ljudi pokazivahu jedni drugima znamenite veliči-
ne koje se namješteno držahu, sretne što ih svi
gledaju i koje brižno zadržavahu to ponašanje na-

424
mijenjeno publici, vične da ovako predstavljaju
na svima svečanostima gdje su, kako im se činilo,
bile neophodni uresi, umjetnički predmeti.
Rival preuze:
— Vi često navraćate gazdi, pa mi recite, dra-
gi moj, je li istina da gospođa Walter i Du Roy vi-
še uopće ne razgovaraju?
— Uopće ne razgovaraju. Ona mu nije htjela
dati malu. Ali je oca držao u šaci, jer je saznao za
neke leševe, čini mi se, leševe zakopane u Maroku.
Tako je zaprijetio starom da će koješta strašno
iznijeti na vidjelo. Walter se sjetio Laroche-Ma-
thieuova slučaja i odmah popustio. Ali se majka,
tvrdoglava poput svih žena, zaklela da neće više
ni prozboriti sa svojim zetom. Silno su smiješni
kad se nađu jedno uz drugo. Ona je nalik na kip,
na kip Osvete, a on je opet strašno zbunjen, iako
je pribran, jer on se zna svladavati!
Kolege su im pristupale i rukovale se. Ćuli su
se ulomci političkih razgovora. I, nejasan poput
mrmora dalekog mora, dopiraše kroz vrata zaje-
dno sa suncem žagor svjetine što se okupila pred
crkvom, uspinjaše se pod svod, vrh suzdržljivijega
vrenja izabrane publike što se načetila u hramu.
Ujedanput crkveni stražar tri put udari ha-
lebardom o drvene kocke poda. Svi se prisutni
okrenuše, suknje dugo šuštahu i stolice se pomi-
cahu. A mlada se žena pojavi ispod ruke s ocem,
u jasnoj svjetlosti ulaznih vrata.
Svejednako je bila nalik na igračku, čudesnu
bijelu igračku s narančinim cvijećem na glavi.
Nekoliko časaka zastade na pragu a čim zako-
rači u lađu orgulje prodomo vrisnuše, najaviše
ulazak mladenke svojim jakim metalnim glasom.

425
 Nailazila je oborene glave, ali nimalo sramež-
ljiva, ponešto uzbuđena, mila, divna, prava slika
mlade. Dok je prolazila mimo njih, žene se smije-
šile i mrmonjile. Muškarci šaputali: »Predivna je,
božanstvena.« Gospodin Walter koračaše pretje-
rano dostojanstveno, malo blijed, naočari okomi-
to ustaknutih na nos.
Iza njih su četiri djeveruše, sve četiri u ruži-
častim haljama i sve četiri lijepe, predstavljale
svitu ove dražesne kraljice. Pomno odabrani dje-
veri, podobni po obličju, koračali koracima kojim
kao da upravlja neki majstor baleta.
Gospođa Walter je išla iza njih, ispod ruke s
ocem svoga drugoga zeta, markizom de La-
tour-Yvelinom kojemu bijahu sedamdeset dvije
godine. Nije hodala, nego se vukla, gotova da se
obeznani kadgod bi se pomakla naprijed. Primje-
ćivalo se da joj se stopala lijepe za pločice, da joj
noge neće da iskorače, da jo j srce bije o grudi kao
zvjerka što mahnita da bi umakla.
Bila je omršavila. Od sijede joj kose lice do-
šlo još bljeđe i upalije.
Gledaše ravno preda se da ne bi nikoga vidje-
la, da ne bi, možda, pomišljala na ono što je muči.
Tad se pojavi i Du Roy s nekom nepoznatom
starom gospođom. Zadigao je glavu, ali ni on nije
skretao ustranu svoga ukočena, oštra pogleda is-
pod ponešto skupljenih obrva. Činilo se da mu br-
kovi titraju vrh usana. Svima se činio neobično
lijepim momkom. Držao se uznosito, struk mu bio
vitak, noge ravne. Dobro mu stajao frak što bi-
jaše umrljan, kao kapljom krvi, crvenom vrpči-
•com Legije časti.
Zatim naiđoše rođaci, Rose sa senatorom Ris-
solinom. Bila se vjenčala prije šest sedmica. Grof

426
Latour-Yvelin je pratio vikontkinju de Percemur.
Napokon prođe čudnovata povorka srodnika
i prijatelja Du Royovih koje je sad uvodio u novu
obitelj, poznatih Ijudi pariškoga srednjeg staleža
koji odmah postaju prisni znanci, a ustreba li da-
leki bratići bogatih skorojevića, propali, okaljani
osiromašeni plemići, kadšto oženjeni, što je naj-
gore. Bijahu to gospodin de Belvigne, markiz de
Banjolin, grof i grofica de Ravenel, vojvoda de
Ramprano, knez de Kravalow, vitez Valreali, na-
dalje Walterovi uzvanici, knez de Guerche, vojvo-
da i vojvotkinja de Ferracine, lijepa markiza de
Dunes. Nekoliko rođaka gospođe Walter držalo
se u ovoj povorci pokrajinski pristalo.
I neprekidno su brujale orgulje, ispunjale go-
lemu građevinu gromkim i ritmičkim zvucima iz
svojih blistavih grla koja objavljuju ljudske ra-
dosti i tuge. Zatvoriše velika krila ulaznih vrata i
odjednom se smrači kao da je netko sunce izbacio
napolje.
Sad je Georges klečao kraj žene u koru, pred
rasvijetljenim oltarom. Iz sakristije se pojavi no-
vi tangerski biskup i priđe da bi ih sjedinio u ime
Svevišnjega.
On postavi uobičajena pitanja, izmijeni prste-
nove, izreče riječi što vezuju poput lanaca i obra-
ti se mladencima kršćanskom besjedom. Dugo je
i svečano zborio o vjemosti. Bio je to debeljko vi-
soka stasa, jedan od onih lijepih prelata kojima
je trbuh veličajnost.
Nekoliko se glava okrenu, jer se razlegnuše
jecaji. Gospođa Walter je plakala unijevši lice u
šake.
Ona je morala popustiti. A šta da i učini? Ali
sve od onoga dana kad je protjerala iz sobe kćer-

427
ku koja se bila vratila i kad je nije htjela polju-
biti do onoga dana kad je tihano šanula Du Royu
koji ju je svečano pozdravljao prolazeći mimo
nju: — Vi ste najopakiji stvor što ga znam, ne ob-
raćajte mi se nikada više, jer vam neću odgovoriti!
— trpjela je nepodnosive i nesmiljene muke. Mr-
zila je Suzannu žestokom mržnjom koju je stva-
rala mahnita strast i bjesomučna ljubomora, neo-
bična ljubomora majke i ljubavnice, sramotna, po-
mamna, žeška kao živa rana.
A tu je biskup vjenčavao njenu kćerku i nje-
na ljubavnika, u crkvi, pred dvije tisuće osoba i
pred njom! A zar ona ništa nije mogla reći? Zar
nije mogla to spriječiti? Nije li mogla povikati:
»Taj čovjek pripada meni, on je moj ljubavnik.
Veza koju blagosiljate besramna je.«
Nekoliko se žena raznježi i protisnu:
— Kako je jadna majka ganuta.
Biskup se razglagoljao:
— Vi pripadate najsretnijima na zemlji, naj-
bogatijima i najuvaženijima. Vi, gospodine, koga
vaša nadarenost uzdiže iznad ostalih, vi koji piše-
te, koji poučavate, koji savjetujete, koji upravlja-
te ljudima, vi ćete morati izvršiti plemeniti zada-
tak, dati lijep primjer . . .
Du Roy ga slušaše opijen ponosom. Crkveni
prelat rimokatoličke crkve govoraše tako osobno
njemu. A za leđima je osjećao ljude, slavne Ijude
koji su došli radi njega. Činilo mu se da ga neka
sila gura, podiže. Postajao je jedan od gospodara
svijeta, on i nitko drugi, sin dvoje siromašnih se-
ljana iz Canteleua.
Odjednom ih zamisli u njihovoj skromnoj kr-
čmici na vrhu brijega, povrh velike rouenske udo-
line, zamisli oca i majku kako poslužuju pićem

428
suseljane. Kad je dobio Vaudrecovu baštinu, bio
im je poslao pet tisuća franaka. Sad će im poslati
pedeset tisuća; a oni će kupiti imanjce. Bit će za-
dovoljni, sretni.
Biskup je bio dovršio svoju svečanu riječ. Ne-
ki se svećenik sa zlaćanom stolom uspinjao prema
oltaru. A orgulje iznovice stadoše slaviti mla-
dence.
Čas se javljahu otegnutim, bujnim gromorom
što je nalik na valove i tako zvučan i tako glasan
te se čini da će podići i zbaciti krov i raspršiti se
po plavom nebu. Treperavi im zvuk ispunio cijelu
crkvu i od njega drhtahu tijela i duše. Onda bi
iznenada utihnule; i nježni, veseli zvuci potekli bi
uzđuhom, doticali se ušiju poput lagana daška;
bijaše to ugodni tanani, treperavi kratki pjev što
je lepršao kao ptice; i odjednom bi ta slatka gla-
zba ponovo nabujala, iznova plašila svojom sna-
gom i punoćom, baš kanda se zmce pijeska preo-
brazilo u svijet.
Tad se razlegoše ljudski glasovi, preletješe vrh
oborenih glava. Pjevali su Vauri i Landeck iz Ope-
re. Tamjan je širio ugodni miris po benzoju a na
oltaru se obavljao božanski obred; bogočovjek je
na poziv svoga svećenika silazio na zemlju da bi
posvetio veliki uspjeh baruna Georgesa Du Roya.
Bel-Ami je, klečeći kraj Suzanne, oborio gla-
vu. U tom je času gotovo osjećao da vjeruje da je
bogobojazan, pun zahvalnosti prema božanstvu
koje ga je tako obdarilo, koje je bilo tako obzirno
prema njemu. I ne znajući pravo kome se obraća,
on mu zahvaljivaše na svom uspjehu.
Kad se služba završi, on ustade, pruži ruku
ženi i uđe u sakristiju. Tad otpoče beskonačni mi-
mohod uzvanika. Georges, sulud od sreće, zami-

429
šljaše da je kralj koga je narod došao da pozdravi.
Rukovao se, mucao beznačajne riječi, pozdrav-
ljao, odgovarao na čestitke »Jako ste ljubazni«.
Iznenada ugleda gospođu de Marelle; i sjeća-
nje na cjelove kojima ju je obasipao, sjećanje na
njihovo uzajamno milovanje, na njenu umilnost,
na zvuk njena glasa, na okus njenih usnica, pota-
knu mu u krvi naglu želju da je ponovo posjeduje.
Bila je lijepa i otmjena, deranskog izraza kao i
obično i živih očiju. Georges je mislio: »Ipak je
to divna ljubavnica.«
Ona priđe ponešto zaplašeno, ponešto uzne-
mireno i pruži mu ruku. On je prihvati svojom ša-
kom i zadrži. Tad osjeti pritajeni zov tih njenih
ženskih prsta, taj nježni stisak koji oprašta i po-
novno prihvaća. A i on stisnu tu ručicu kao da že-
li reći: »Volim te i dalje, tvoj sam.«
Susretoše im se nasmijane, blještave oči pune
ljubavi. Ona prošapta svojim dražesnim glasom:
— Do skoroga viđenja, gospodine.
On veselo otpovmu:
— Do skoroga viđenja, gospođo.
I ona ode.
Gurale se druge osobe. Svjetina tekla pred
njim kao rijeka. Napokon se prorijedi. Odoše po-
sljednji uzvanici. Georges opet uze Suzannu ispod
ruke da bi istim putem prošao kroz crkvu.
Bijaše prepuna ljudi, jer se svatko vratio na
svoje mjesto da bi ih vidio gdje zajedno prolaze.
On je kročio polako, odmjerenim koračajima, uz-
dignute glave, očiju uprtih u veliki sunčani zijev
vrata. Ćutio je kako ga kožom podilaze tmci, oni
studeni žmarci koje izaziva beskrajna sreća. Nije
primjećivao nikoga. Mislio je samo na sebe.

430
 Kad se obrete na pragu, ugleda zbijenu gomi-
lu, crnu, bučnu gomilu koja je ovamo došla radi
njega, radi Georgesa Du Roya. Pariški ga svijet
promatraše i zaviđaše mu.
Tad podiže pogled i tamo dolje, iza trga de la
Concorde, spazi zgradu Skupštine. I učini mu se-
da će s trijema svete Madeleine jednim skokom
doskočiti na trijem Bourbonske palače.
Polako siđe niz visoko ulazno stepenište, iz-
među dva reda gledalaca. Ali ih nije uopće primje-
ćivao; mišlju se vraćao unazad i pred očima, za-
slijepljenima suncem, lebdio mu lik gospođe de
Marelle koja pred zrcalom dotjeruje kovrčice na
sljepoočicama što su uvijek bile raščupane kad bi
ustajala iz kreveta.

431