TEKSTILNO INŽINJERSTVO I DIZAJN

SUKNJA I HLAČE
SEMINARSKI RAD IZ

Travnik, Februar, 2019.

 SADRŽAJ
UVOD ........................................................................................................................................ 3

1. KONSTRUKTORSKI I MODELARSKI PRIBOR ............................................................... 4

1.1. Elementi konstrukcijske pripreme .................................................................................. 4

1.2. Razmještaj krojnih dijelova ............................................................................................. 5

1.3. Elementi za provjeru prije iskrojavanja krojnih dijelova ................................................ 6

1.4. Polaganje krojnih dijelova ............................................................................................... 7

1.5. Obilježavanje iskrojenih krojnih dijelova ....................................................................... 7

1.6. Označavanje sastavnih tačaka na iskrojenim krojnim dijelovima................................... 8

1.7. Povećavanje i smanjivanje krojeva odjeće (gradiranje) .................................................. 8

1.8. Izračunavanje proporcionalnih mjera za mušku i žensku odjeću .................................... 8

1.9. Izračunavanje konstrukcijskih mjera ............................................................................... 9

1.10. Konstrukcija ušitaka .................................................................................................... 10

1.11. Konstrukcija vratnog izreza ........................................................................................ 11

1.12. Konstrukcija ovratnika ................................................................................................ 12

1.13. Konstrukcija rukava .................................................................................................... 12

1.14. Konstrukcija džepa, orukvice i pojasa ......................................................................... 13

1.15. Konstrukcija podstave i međupodstave ....................................................................... 14

1.16. Vrsta i izrada krojnih slika .......................................................................................... 15

1.16.1. Vrste krojnih slika ................................................................................................ 16

2. ZAKLJUČAK ...................................................................................................................... 20

LITERATURA ......................................................................... Error! Bookmark not defined.

2
UVOD
Odjevanje je jedna u nizu mnogobrojnih, važnih čovjekovih potreba. Razvijala se
istovremeno sa razvojem ljudske vrste. Kako su rasle čovjekove potrebe za višestrukim
zadovoljavanjem različitih životnih situacija tako je i potreba za što brojnijim i raznovrsnijim
odjevnim predmetima dobila svoj značaj, postajala je jasno prepoznatljivom odrednicom
jednog određenog životnog doba, religije, podneblja i kulture određenog naroda.

3
1. KONSTRUKTORSKI I MODELARSKI PRIBOR
Zbog što boljeg strukovnog razumijevana treba objasniti neke temeljne elemente vezane
za konstrukciju i modeliranje odjeće. Tako prije početka rada treba sav potreban materijal i
pribor pripremiti na radnoj površini. Za konvencijalnu konstrukciju odjeće neophodan je pribor
za mjerenje, označavanje i iskrojavanje. To je npr. krojački metar, po mogućnosti označen sa
obje strane, savitljiva plastična ili tekstilna vrpca s metalnim ojačanim krajevima, koja služi za
uzimanje mjere: metar pogodan za označavanje i mjerenje rubova i crtanje ravnih linija na kroju
tkanine, pletiva i sl. Pri radu sa metrom potrebno je provjeriti da li je glatko obrađen, kako pri
upotrebi ne bi oštećivao materijal.
Pribor za iskrojavanje značajan je za kakvoću izrade odjevnog predmeta. Makaze s
kojima se radi moraju biti stalno i dobro održavane, čiste, oštre i nauljene. Makaze za
iskrojavane imaju blago zaobljenu oštricu i drške pod uglom koji omogućava krojenje položene
tkanine ili pletiva. Uobičajena veličina ovih makaza kreće se od 16-24 cm. Nazubljene makaze
se ne smiju koristiti za iskrojavanje.
Za označavanje i preslikavanje krojeva na tkaninu ili pletvo služe različite vrste
krojačkih kreda, uobičajeno bijele ili plave boje, koje ostavljaju jasan trag na tkanini ili pletivu,
a koji se naknadno lako odstranjuje.
Postoji veliki izbor neobaveznog dodatnog pribora, koji olakšava rad pri iskrojavanju.
Tako na primer postoji naprava za označavanje rubova suknji, a sastoji se od stalka, na
kojem se nalazi pomičan spremnik sa kredom u prahu. Na određenoj visini prah ostavlja ravan
trag na suknji, pa inače dugotrajno i mukotrpno izravnavanje ruba, pomoću ove naprave, postaje
sasvim jednostavno. Šablon za rubove je praktičan za označavanje ravnih ili zaobljenih rubova,
kao i za promjene veličine kroja. Električne makaze omogućuju veoma brzo iskrojavanje, a
mogu se koristiti i za sve tkanine i lagane i teške. Jastučić za igle i pribadače je jedna veoma
korisna stvar. Krojačke pribadače su napravljene od nerđajućeg čelika, špicaste su i obično
imaju okrugle staklene ili plastične glavice, različitih boja. Dužina pribadača se kreće oko 3 cm,
a za teške tkanine do 2 ,5 cm.

1.1. Elementi konstrukcijske pripreme

Konstrukcijska priprema organizacijski spada u djelokrug poslova tehničke pripreme,
pa ću zato ukratko objasniti važnije elemente te pripreme.
Odjevna veličina gotove muške ili ženske odjeće, zasniva se na konstruisanju temeljnog
kroja prema tabličnim veličinama, rađenim na temelju glavnih i pomoćnih mjera. Oznake
odjevne veličine ili brojevi razlikuju se u pojedinim zemljama , jer se izrađuju prema

4
specifičnim standardima za svaku zemlju. U uslovima velikoserijske proizvodnje u industriji,
sistem veličina odjeće ima veliko značenje zbog velikog i širokog kruga potrošača. Da bi se
zadovoljio što veći broj kupaca, potrebno je razvijati takve sisteme koji će omogućavati veliki
broj veličina odjeće. Sadašnji, različiti sistemi veličina odjeće i sistemi označavanja tih veličina
predstavljaju veliku smetnju i uzrokuju neugodnost proizvođačima, trgovini i potrošačima
odjeće a naročito u međunarodnom poslovanju.
Svi sistemi veličina odjeće zasnivaju se na skupinama visina tijela i tipovima čovječijeg
tijela, koji se utvrđuju antropometrijskim mjerenjem odgovarajuće populacije. Sistemi
označavanja odjeće trebaju biti prilagođeni utvrđenom sistemu tih veličina. Cilj sistema
označavanja veličina odjeće je da se oznakom veličine prikažu karakteristične informacije, npr.
visina tijela, opseg grudi, tip tijela ili neka druga mjera odjevnog predmeta. U okviru
međunarodne organizacije za standarde ISO postignuta su usaglašavanja bitnih elemenata
sistema označavanja veličina odjeće, a to su:
 primjena antropometrijskih mjera,
 primjena meteričkog sistema,
 primjena 1 do 3 takozvane označene tjelesne mjere prema vrsti odjevnog predmeta,
 uvođenje piktograma na kojem su navedene označene tjelesne mjere za odjevni
predmet.
Međunarodna organizacija za ISO standarde, do sada je donijela 10 ISO normi u kojima
su utvrđeni sistemi označavanja veličina za razne vrste odjevnih predmeta. Izbor mjera odjevnih
predmeta prepušta se dizajneru i proizvođaču, koji se bave stilom, krojem i drugim modnim
elementima. Oznaka veličine odjevnog predmeta sadrži označene mjere čovječijeg tijela za koje
je nemijenjen odjevni predmet.

1.2. Razmještaj krojnih dijelova

Za pojedinačnu izradu odjevnog predmeta, a i u slučaju rada po vlastitom kroju potrebno
je položiti krojne dijelove duž krojnog lista tkanine, pletiva ili omotnog papira, te na taj način
odrediti potrebnu količinu tkanine. Treba pripremiti i sav potreban pribor za krojenje na
predviđenoj radnoj površini, a zatim uraditi i sve potrebne izmjene i ispravke u skladu sa
pravilima struke, a optimalno razmjestiti krojne dijelove na tkanini ili pletivu. Razmještaj
obavezno zavisi o vrsti tkanine ili pletiva, odnosno o tome da li su sa ili bez uzorka, karirani i
slično.

5
 Pri razmještaju krojnih dijelova na tkaninu ili pletivu, veoma je važno da se okomite
crte krojnih dijelova poklapaju sa duljinom materijala. Dijelovi kroja, koji se ne oblikuju
šavovima i ušicima, obično se kroje od koso položene tkanine, jer je ona u tom položaju
elastičnija. Međutim, ne treba zaboraviti da koso krojeni dijelovi zahtijevaju veći utrošak
tkanine nego ravno krojeni. Treba, takođe, ostaviti dovoljno materijala za podvijanje i
podstavljanje, koji se izvode višestruko.
Prije početka krojenja potrebno je provjeriti jesu li nacrtani i položeni svi predviđeni
dijelovi odjevnog predmeta. Kada su svi krojni dijelovi pravilno i u skladu sa pravilima struke
položeni na tkaninu ili pletivo, treba ih učvrstiti. Zbog različitosti tkanina, potrebe za slaganjem
uzoraka na tkanini kod raznih vrsta tkanina i pletiva, prije krojenja se rade sve potrebne izmjene
za uspješan konačan izgled odjevnog predmeta.
Kod industrijske proizvodnje, način prenošenja krojeva i krojnih slika zavisi o načinu
izrade. Preslikavanje perforiranih krojnih slika izvodi se tako što se dio ili krojna slika postavi
na krojnu naslagu i premazuje kredom ili bojilom u prahu (ili u tekućem stanju), pomoću
odgovarajućeg raspršivača. Svjetlosno kopirane krojne slike mogu se prenositi toplotnim
lijepljenjem ili mehanički pomoću spojnica.
Elektronične krojne slike ne moraju biti fizički prisutne kod iskrojavanja, ali su
neophodne zbog grupisanja krojnih dijelova svake pojedine veličine nakon krojenja, tako da su
u pravilu prisutne u prirodnom ili smanjenom obliku.

1.3. Elementi za provjeru prije iskrojavanja krojnih dijelova

Prije iskrojavanja potrebno je još jednom izvršiti provjeru i odgovoriti na sledeća
pitanja:
1. Jesu li svi potrebni dijelovi položeni na tkaninu, pletivo ili papir?
2. Jesu li dijelovi na tkaninu ispravno položeni, prema njenom padu? Potrebno je provjeriti
i da li na tkanini ili pletivu ima tvorničkih grešaka, mrlja, nabora ili oštećenja?
3. Ukoliko tkanina ima uzorak ili vlasak, treba provjeriti leže li svi krojni dijelovi u jednom
smjeru.
4. Kod štampane tkanine ili pletiva treba provjeriti da li se uzorak na pojedinim dijelovima
kroja podudara ili nastavlja.
5. Ako krojni dio treba biti dvostruk, je li položen sa odgovarajućim rubom na pregib
tkanine ili pletiva?
6. Je li materijal pravilno preklopljen, licem prema unutra, ako nije drukčije planirano?
7. Je li materijal položen na ravnu podlogu, bez nabora?

6
 Neki osjetljivi materijali zahtijevaju još pažljivije raspoređivanje krojnih dijelova, zbog
svog posebnog izgleda strukture ili građe. To su na primer materijali sa dlačicama ili vlaskom,
zatim sa uzorcima u jednom smjeru, kao prugasti i karirani materijali. Kod svih materijala je
poželjno da budu obrađeni protiv skupljanja, a neophodno je da njihov uzorak slijedi pad tkanja.
Tkaninu koja je štampana mimo pada tkanja, treba izbjegavati, posebno kod gornje odjeće.
1.4. Polaganje krojnih dijelova
Vlasak ili dlačice baršuna ili pliša i prugastog plišamoraju na svim krojnim dijelovima
teći u istom smjeru. Prema tome krojni dijelovi moraju biti položeni tako da slijede isti pravac.
U tom slučaju potrebno nam je više materijala, jer se ne može iskoristiti svaki dio površine.
Smjer se ispituje jednostavno glađenjem površine tkanine rukom. Nepoštovanje takvih tkanina
odmah je primjetno na gornjoj odjeći. Karirani materijali se moraju pažljivo uklapati na
središnjim i bočnim šavovima, rukavima, vratnom izrezu, struku. To se postiže pažljivim
smještanjem krojnih dijelova. Ovo se radi pomoću predhodno spomenutih oznaka na kroju.
Krojni dijelovi se kod ručnog polaganja pomiču tako da se podudaraju na istoj tzv. pruzi,
boji, ili dijelu uzorka. Potrebno je pripaziti da se uzorci poklapaju na liniji šivanja tkanine ili
pletiva. Sve potrebne izmjene trebaju biti urađene prije krojenja, jer one utiču na slaganje
uzorka i konačan izgled odjevnog predmeta.
U industrijskoj proizvodnji način prenošenja krojeva i krojnih slika zavisi od načina
izrade.

1.5. Obilježavanje iskrojenih krojnih dijelova

Obilježavati se i označavati može na više načina, pomoću olovaka, ručno ispisanih i
ručno nalijepljenih etiketa, aparatom ispisanih i aparatom nalijepljenih etiketa, kao i pomoću
specijalnih strojeva za začvršćivanje. Označavanje začvršćivanjem koristi se npr. kod džepova,
vratnog izreza, prednjice, položaja dugmeta. Kad je naličje materijala označeno i kroj uklonjen,
učvršćuje se preko označenih linija koncem kontrastne boje. Konac za učvršćivanje lako se
uklanja kada je odjevni predmet završen. Za označavanje materijala kod pojedinačne izrade
odjevnog predmeta može se koristiti indigo papir i radlo za označavanje. Na naličje tkanine
stavlja se indigo papir, obojenom stranom prema dole, a na njega se stavlja krojni dio. Radlom
se prelazi preko oznaka, koje se zatim indigom prenose na tkaninu. Za ravne linije se koristi
linijar.
Krajevi ušitaka, strelice i tačke označavaju se malim vodoravnim linijama, a dva se
materijala mogu označiti odjednom uz upotrebu dva indigo papira.

7
 Materijal se za taj slučaj preklapa sa licem u lice, prvi dio indigo papira s obojenom
stranom prema dole stavlja se između gornjeg sloja materijala i kroja, a drugi sa obojenom
stranom prema gore, ispod donjeg sloja.

1.6. Označavanje sastavnih tačaka na iskrojenim krojnim dijelovima

Označavanje sastavnih tačaka na iskrojenim dijelovima ima za svrhu određivanje
sastavnih tačaka za lakše i tačnije spajanje dijelova odjevnog predmeta, određivanje položaja
ušitka, džepova, rasporaka i slično. Označavanje se može, ovisno o mjestu na krojnom dijelu,
izvesti urezom, izbušenom rupicom ili na drugi način. Za označavanje sastavnih tačaka na
krojnim dijelovima primjenjuje se:
 aparat za uvlačenje konca,
 stroj za označavanje hladnom iglom,
 stroj za označavanje toplom iglom,
 aparat za urezivanje ureza,
 stroj za grubo ili fino krojenje.

1.7. Povećavanje i smanjivanje krojeva odjeće (gradiranje)

Krojevi za modele izrađuju se uglavnom u srednjim veličinama određenog rasta
razvijenosti tijela, a ostale veličine dobijaju se postupkom gradiranja, odnosno povećavanjem i
smanjivanjem. Povećavanje i smanjivanje, odnosno gradiranje krojeva odjeće je postupak
izrade niza veličina potrebnih za serijsku proizvodnju odjeće. Izrada odjevnih predmeta u što
više veličina potrebna je kako bi se udovoljilo što većem broju kupaca. Zato je razvijen niz
metoda i postupaka da bi se taj vrlo složen i dugotrajan posao što više racionalizirao i povećala
njegova- preciznost.

1.8. Izračunavanje proporcionalnih mjera za mušku i žensku odjeću

Proporcijonalne mjere izračunavaju se na temelju zakonitosti odnosa glavnih
(standardnih) i pomoćnih (proporcijonalnih) mjera dobivenih antropometrijskim mjerenjima.
Za izračunavanje se koriste matematički izrazi (formule) koji su različiti za mušku i žensku
odjeću. Tako izračunate mjere su tjelesne mjere, bez dodataka za udobnost nošenja. One se još
zovu i pomoćne mjere. Za razliku od glavnih mjera, prporcionalnih je mnog više. U tabeli se
vidi način izračunavanja važnijih prporcijonalnih mjera za odjeću.

Do Dubina orukavlja = 1/10 Og + 10,5 cm

8
 Dl Dužina leđa = ¼ Tv – 1 cm
Db Dubina bokova = 3/8 Tv
Dk Dužina kroja = Ovisi o odjevnom predmetu, modelu i
modi
Švi Širina vratnog izreza = 1/20 Og + 2 cm
Vg Visina grudi = ¼ Og + 3 cm do 5 cm
Vp Visina prednjice = D1 + 1/20 Og – 0,5 cm za Og < 104 cm
D1 + 1/10 Og – 4,5 cm za Og > 104 cm
Ši Širina leđa = 1/8 Og + 5,5 cm
Šo Širina orukavlja = 1/8 Og – 1,5 cm za Og < 104 cm
1/8 Og – 0,5 cm do 1,5 za Og > 104 cm
Šg = ¼ Og – 4 cm za Og < 104 cm
Širina grudi
¼ Og – 4 cm do 5 cm za Og > 104 cm

Provjera, koju je važno sprovesti poslije izračunavanje tjelesnih mjera, provodi se tako
da se zbroje veličine Šl, Šo, Šg, a rezultat mora iznositi polovinu obima grudi. Krojevi gornjih
odjevnih predmeta (stražnji, bočni i prednji dio) crtaju se od stražnje do prednje sredine tijela.
Najčešće nije potrebno crtati kroj za drugu polovinu tijela jer je ono simetrična prvoj. Samo
kada se rade asimetrični krojevi ili postoje veće razlike izemeđu lijeve i desne polovine tijela
(deformacije) trba izrađivati kroj za cijelo tijelo. Ovisno o odjevnom predmetu, modelu,
materijalu i ukusu na većini tjelesnih mjera, dodaje se dodatak za udobnost nošenja, koji može
biti manji ili veći.

1.9. Izračunavanje konstrukcijskih mjera

Konstrukcijska mjera = tjelesna mjera + dodatak za udobno nošenje

Odjevni predmet
Vrlo uski odjevni Odjevni predmet uz Komotniji odjevni
Tjelesna mjera predmet bez rukava tijelo sa rukavom predmet sa rukavom

Dubina 0 do 0,5 cm 1 do 1,5 cm 2 do 3 cm

orukavlja +
Širina leđa + 0 do 0,5 cm 0 do 1 cm 1,5 do 2 cm

9
Širina orukavlja + 0 do 1 cm 1,5 do 2 cm 2,5 do 3 cm

Širina grudi + 1 do 1,5 cm 1,5 cm 1,5 do 2 cm

Samo u posebnim slučajevima kao što je kod konstrukcije kroja za neke vrste odjevnih
predmeta od elastičnih materijala ili rublja, od tjelesni mjera se oduzima određena prporcijalna
veličina. To je potrebno za željeni izgled, a elastičnost materijala dopšta slobodu pokreta i bez
dodataka za udubnost nošenja.

1.10. Konstrukcija ušitaka

Ušicima se stvara izbočina na prsima, bokovima, ramenima i laktovima. Ušici mogu biti
zaobljeni i ravni, jednostruki ili dvostruki, s jednim ili dva vrha, ali je bitno da vrh dođe tik do
zaobljenja. Njihova širina, dužina, oblik i smještaj zavise od modela i izgledakroja, no često ih
je potrebno mijenjati prema stasu.
Pri mijenjanju ušitaka treba paziti na simetričnost. Ušici se uvjek rade na naličju, osim
u slučaju kad imaju dekorativnu svrhu. Vrh im se mora polagano i nevidljivo gubiti. Porezani
ušici na naličju se moraju peglati otvoreni. Prije izrade ušitaka treba provjeriti da li odabrani
kroj dobro pristaje osobi kojoj je namjenjena.Dorad se obavlja prema karakteristikama tkanine
lil pletiva. Mnogi ušici su modelirani ušici, odnosno trokutasti nabori u odjeći koji materijal
prilgođavaju oblinama.
Prilikom modeliranja grudnog ušitka potrebno je držati se određenih pravila izrade
ušitka:
1. Vrh ušitka označava se unutar kruga grudi i mora biti usmjeren u vrhu oznake (tačke)
grudi,
2. Vrh ušitka ne smije izlaziti iz grudnog kruga,
3. Ugao ušitka mora biti mali,
4. Duljina ušitka je određena udaljenošću od početka šavne linije do grudnog kruga ili
grudne tačke,
5. Ušitak završava na lil unutar grudnog kruga,
6. Svi ušici moraj se pružati do grudnog kruga, a to je tzv. minimalna dužina ušitka,
7. Ušitak se uobičajeno ne proteže preko grudne tačke a to je tzv. maksimalna dužina
ušitka,
8. Obje linije ušitka moraju biti jednake dužine,
9. Ako jedan ušitak ima veći ugao od drugog, ušitak s većom iglom biće produžen u
području grudi,

10
 10. Ako su oba ušitka gotovo jednake veličine i započinju u različitim šavnim linijama, oba
će završiti na grudnom ušitku ili malo unutar grudnog ušitka,
11. Ako je cijelo modeliranje izvršeno s dva ušitka na istoj šavnoj liniji, tad će se oba
protezati gotovo do grudne tačke,
12. Sastavljeni ušitak će se protezati gotovo do grudne tačke, jer jer će tu bolje pristajati
izbočenje nastalo tim ušitkom,
13. Ako su dva ušitka na različiti šavnim linijama produljena do grudne tačke, pokupiće se
višak materijala i odjevni predmetće mnogo bolje pristajati,
14. Kad dva ušitka počinju u istoj šavnoj liniji, oba se mogu završavati do grudne tačke.
Vrhovi ušitaka mogu biti jednake udaljenosti od grudne tačke ili se jedan vrh može
nalaziti do grudne tačke, a drugi unutar kruga grudi,
15. Okomiti ušitci započinju s vodoravnim šavnim linijama
16. Vodoravni ušici započinju na okomitim šavnim linijama, a presavijaju se prema dole,
17. Ušici mogu biti i ukrasni, i u tu svrhu mogu biti zatvoreni za označavanje dizajna,
18. Višak nabora se izreže iz kroja kad se ušitak zatvori.
Veličina ušitaka ovisi o uglu na vrhu ušitka. Ako je oblina veća onda je veće i izbočenje
koje čini ušitak, odnosno ugao ušitka je veći pa je time i veličina ušitka veća.
Pravila preklapanja odšitka su:
 Okomiti odšici se preklapaju smjeru stražne sredine,
 Vodoravan i odšici se presavijaju prema dole,
 Ukrasni odšici se preklapaju u skladu sa željenim efektom.

1.11. Konstrukcija vratnog izreza

Bez obzira na vrstu i konstrukciju vratnog izreza,on se mora doraditi, bilo dodavanjem
ovratnika, bilo našivanjem vrpce za porubljivanje ili odgovarajućeg komada tkanine
(podlistka). Način dorade zavisi o odabranom konstrukcijskom modelu ili vrsti upotrebljive
tkanine.Većina konstruiranih vratnih izreza zhtijeva podstavljanje. Obično se podstava kroji od
tkanine od koje je šivan odjevni predmet, konstrukcijski tačno prema obliku vratnog izreza.
Dodatna podstava se kroji kao među sloj, a služi za ukrućivanje vratnog izreza.
U procesu konstruisanja odjeće susreću se sljedeći vratni izrezi: okrugli, četvrtasti, V ili
šiljasti, prorezani vratni izrez, izrez obrubljen uskom kosom vrpcom te sa podvrnutom vrpcom.

11
1.12. Konstrukcija ovratnika
Ovratnikom se često završava vratni izrez na odjevnim predmetima. Postoje razni tipovi
ovratnika, ali ako se oni razlikuju samo po svome vanjskom rubu, metoda prišivanja je ista.
Vratni izrez i rub ovratnika moraju konstruktorski i nakon postupka modeliranja međusobno
odgovarati po veličini i obliku. Na oba spomenuta dijela treba staviti odgovarajuće oznake, koje
se kasnije moraju podudarati. Višak tkanine na rubu ovratnika mora se obrezati do krajnih
mogućih granica, kako se nebi stvarale izbočine, a urezi se zarezuju gotovo do šavova.
Konstrukcija dvodjelnih ovratnika sastoji se iz gornjeg dijela, donjeg dijela i
međupodstave, a može se izvesti s podstavom ili bez nje. Stojeći ovratnik je vrsta ovratnika koji
čvrsto priliježe uz vrat. Stojeći se ovratnik konstruira koso u dva dijela, s otvorom sprijeda ili
straga. Međupodstava se učvršćuje na naličija vanjskog ovratnika, kao i međupdstava od
tkanine za lijepljenje peglanjem. Licem na lice, vanjski se ovratnik pričvršćuje učvršćivanjem
na unutrašnji. Šije se duž šavne linije, a vratni se dio ostavlja otvoren. Ovratnik košulje s
ogrlicom je oblik običnog ovratnika košulje, kojem je visina određena postavljanjem na uski
stojeći ovratnik ili ogrlicu.

1.13. Konstrukcija rukava

Postoji više konstrukcija izvedbi rukava, no većina se razvila iz tri osnovna tipa.
Najpoznatija vrsta rukava je takozvani ušiveni ili uglavljeni rukav, koji se jednostavno ušiva u
rukavni izrez. Raglan rukav je spojen sa gornjim dijelom odjevnog predmeta šavom koji teče
od pazuha do vratnog izreza. Kimono rukav je krojen u jednom dijelu s gornjim dijelom
odjevnog predmeta.Rukavni izrez na odjeći bez rukava treba biti uredno završen i podstavljen
vrpcom iste tkanine od koje je izrađen odjevni predmet, krojenom prema rukavnom izrezu.
Vrpca se našiva na izrez, zatim preokreće unutra, tako da šav kojim je vrpca spojena s rukavnim
izrezom predstavlja rub dorađenog izreza.
Kimono rukavi se konstruišu i kroje obično u jednom komadu sa gornjim dijelom
odjevnog predmeta. Ponekad imaju šav na ramenima, pa je tada preporučljivo da se sašije šav
ispod ruke. Ušivanje u otvoreno ili zatvoreno orukavlje odvojeno je od odjevnog predmeta i
naknadno se umeće u rukavni izrez. Dužina, širina i oblik takvih rukava različiti su, ali način
ušivanja u urez uvjek je isti. Oblikovanje se izvodi prije umetanja rukava. Ako rukav ima
četvrtast izrez, prije konačnog ušivanja, potrebno je provjeriti pristajanje.

12
 Raglan rukav se može a i ne mora konstruisati i krojiti odvojeno od gornjeg dijela
odjevnog predmeta, te se sa njim naknadno spaja šavom koji teče od vratnog izreza do ispod
ruke.

1.14. Konstrukcija džepa, orukvice i pojasa

Da bi se rukav mogao uredno izvesti, kod većine modela je bitna i dobra konstrukcijska
izvedba orukvice, posebno kod rublja, pletene gornje i donje odjeće. Postoje orukvice raznih
oblika, a dijele se u četri skupine: nabrane, uske, pregibne i francuske.
Na košuljama i bluzama se često upotrebljava pregibna orukvica koja se konstruiše i
kroji od ravnog komad tkanine koja se presavija preko poreza na rukavu, a pričvršćuje
dugmetom ili kopčama.
Francuska orukvica je izrađena od dva komada tkanine, konstruisana i krojena u
dvostruko većoj širini od konačne. Gotova se preokreće, pa se tako oblikuje dvostruka i zatvara
kopčama ili dugmetom.
Džepovi moraju biti dovoljno veliki da u nih stane ruka čvrsto našiveni na odjeću, kako se
nebi nakon kraće upotrebe raspali. Često predstavljaju ukras na odjeći. Dva su osnovna
konstrukcijska tipa džepova. Našiveni koji predstavljaju dio šava na odjeći i u njem su
sakriveni.
Konstrukcijom džepovi mogu biti:
 Našiveni džepovi,
 Našiveni džepovi sa preklopom,
 Urezani džepovi,
 Nabrani džepovi.
Našiveni džep je konstruisan i krojen od jednog komada tkanine, obrađen i našiven na
odjevni predmet, a može biti četvrtast ili zaobljen.
Našiveni džep sa preklopom je onaj kojem je preklop konstruisan i krojen od dvostruke
tkanine i posebno našiven na odjeću.
Urezani džep u šavu (sakriveni) krojen je od dva komada tkanine i ušiven u odjevni
predmet, a obično se kroji od temeljne tkanine, ukolko nije previše debela.
Nabrani džep je oblik našivenog džepa, najčešće ukrasni, konstruisan i krojen od jednog
sloja tkanine, našiven na odjevni predmet i nabran vrpcom tkanine ili ukrasnom vrpcom.
Jednostavni krojevi odjevnih predmeta mogu se ukrasiti na različite načine kao na
primer:

13
  Vezenim motivima,
 Porubljavanjem kosom vrpcom druge boje,
 Vrpcama,
 Kontrastnom tkaninom,
 Engleskom ukrasnom vrpcom ili
 Čipkastom vrpcom.
Najjednostavniji način završavanja struka na suknjama i hlačama je pršivanje pojasa,
koji mora konstrukcijom tačno odgovarati i biti dovoljno čvrst, da se ne razvlači i da omogućuje
dobar pad odjevnom predmetu. Pojas se izvodi od ravnog komada ukrućene tkanine ili se kroz
nju provodi elastična vrpca. Na suknji i hlačama se postavlja nakon potpunog završavanja ali
samo prije konačnog izravnavanja dužina odjevnog predmeta.
Konstrukcijski se rade najčešće dva temeljna tipa pojasa, meki pojas za vezanje i kruti
podstavljeni pojasi koji se sastavljaju kopčom. Pojasevi za vezanje, to jest meki pojasevi se
kroje ukoso, a njihova dužina je veća od obima struka, kako bi se mogli vezati. Kruti pojasevi
se mogu takođe izvesti u raznim oblicima i širinama, a mogu se konstruisati i krojiti ravno ili
zaobljeno i podstavljati raznim materijalima.
1.15. Konstrukcija podstave i međupodstave
Međupodstava je dodatna tkanina, pletivo ili netkani,(ljepljivi ili nelijepljivi) tekstil,
smještena između osnovne tkanine i podstave. Taj međusloj ima zadatak da odjevnom predmetu
da punoć i očuva oblik i lijepši izgled. Međupodstava je potrebna za one dijelove kroja koji
zahtijevaju naručitu čvrstoću i stbilnost, kao što ovratnici, orukvice, trake za našivanje dugmadi
rever i slično.
Vrsta međupodstave zavisi od tkanine i tipa odjeće, ali u pravilu ne bi smjela biti jača
od tkanine od koje se šije odjevni predmet. Materijal za međupodstavu se izrađuje u različitim
stepenima krutosti i može biti tkani, pleteni netkani tekstil i slično.
Podstavom se unutarnjem dijelu odjeće daje uredan izgled, prikrivaju šavovi, ušici i
slično. Podstsva produžava vijek trajanja odjeće, jer spriječava suvišno istezanje i izobličavanje
prilikom nošenja.
Podstava se konstruše prema veličini gornjeg dijela odjevnog predmeta, materijal od
kojeg je rađena mora biti klizak i dobar za rad. Najbolji materijal za podstavu su imitacije svile,
sintetički ili polusintetički taft ili atlas. Debljina i težina materijala za podstavu mora se uskladiti
sa težinom zkanine za odjeću. Podstava se izrađuje i prema veličini odjevnog predmeta,
oduzimajući neke detalje, bez zatezanja ili stvaranja fiktivnih rubova.

14
 Kada su dobro raspoređene, stručno obrađene i pregledane, one daju najbolje uštede i
iskorištenost materijala. Površina krojnih dijelova u krojnoj slici, odnosno njezin korisni dio
kod muške i ženske gornje odjeće obično iznosi od 75-80 %. Iskorištenost krojnih slika kod
podstave i međupodstave u pravilu je nešto veća, u odnosu na osnovnu tkaninu. Kod
nepovoljnih oblika i većeg broja krojnih dijelova i materijala sa uzorkom, kao ikod loše
primenjenih i neprikladnih krojnih slika, iskorištenost materijala je manja od prosječne.

1.16. Vrsta i izrada krojnih slika

Krojna slika je skup krojnih dijelova odjevnog predmeta, jedne vrste materijala,
uklopljenih na određenu površinu papira, tkanine, pletiva, tehničkog tekstila, ili drugog
materijala. Kod elektroničkih krojnih slika krojna slika se polaže na zaslonu monitora.
Kod izrade krojnih slika treba primjenjivati načela koja osiguravaju što racionalniji,
manji, utršak materijala, poštujući pri tome sva pravila polaganja vezana za pojedini krojni dio
i cijeli model.
Izrada krojnih slika predstavlja optimalizaciju utroška materijala, uz neka strukovna
ograničenja, kao što su: oblik krojnih dijelova, širina materijala, smjer niti osnove i potke kod
tkanih materijala, uzorak na materijalu, usmjereni vlasak (struktura), smjer redova i nizova
očica kod pletiva i tako dalje.
Krojna slika gotovo uvjek ima oblik četvorougla određene širine i dužine. Širina krojne
slike određena je širinom materijala i obično je uža za širinu ruba (1 do 3cm), a dužina najviše
ovisi o modelu, rasporedu krojnih dijelova i primjenjenoj vrsti krojne slike.
Krojna slika, služi za krojenje odnosno, izrezivanje krojnih dijelova. Da bi se krojni
dijelovi mogli izrezivati ona mora biti položena ili nacrtana na površini krojne naslage, osim
kad se radi o automatskom iskrojavanju na osnovi elektronskih krojnih slika. Površina
materijala, odnosno krojne naslage oivičena je vanjskom linijom, a površina krojne slike
unutarnjom linijom. Površina između tih linija jedan je od gubitaka mateijala izvan krojne slike.
Uzdužna razlika je rezultat manje širine krojne slike u odnosu prema širini materijala. Ovisno
o načinu polaganja krojnih slojeva u krojnu naslagu, njeni krajevi produžuju se 0,5 do 2cm. Taj
dodatakosigurava krojenje svakog krojnog dijela u cijelosti, što bez njega ne bi moglo, jer se
nejednako izrezuje dužina krojnog sloja ili se naslaga ne može apsolutno tačno položiti po
visini.
Čest način polaganja krojnih dilelova je da su jedni okrenuti u jednom, a drugi u drugom
smjeru, da bi se postigao što racionalniji utrošak. Taj način polaganja krojnih dijelova nije

15
moguće primjeniti kod onih vrsta materijala koji imaju tako zvanu usmjerenu strukturu (pliš
samt...).
Takođe je bitno vidjeti da je jedan stražnji dio odraz drugog, odnosno ta dva dijela su
položena ,,u paru''.
Tako se iz jednog krojnog dijela na primjer lijevi i desni, prednji i stražnji dio, rukav ili
neki drugi dio odjevnog predmeta.
Međukrojni gubitak je gubitak materijala koji nastaje između krojnih dijelova. Uz
najracijonalnije polaganje krojnih dijelova nemoguće je izbjeći. Primjenom različitih načina
polaganja (dva smjera), broja veličina, izborom veličina, i vrsti krojnih slika nemoguće je
utjecati na njegovu veličinu.
Smjer osnove na krojnom dijelu mora biti uporedan s linijom dužine krojne slike. Ona
ja zapravo nit osnove na materijalu, ako se radi o tkaninama. Samo kod materijala bez uzorka
može se odstupiti od tog pravila. Krojni dijelovi na sebi nose oznaku veličine i smjera
polaganja, tako da se mogu razlikovati, pogotovo ako se radi o istoj veličini.
Da bi se mogli razlikovati krojne slike u pravilu trbaju imati niz podataka, i to:
 oznaku krojne slike,
 oznaku modela,
 širinu krojne slike,
 dužinu krojne slike
 način polaganja krjnih slojeva,
 otvoreno (rašireni materijal)
 dublirano (materijal presavijen po polovini)
 u crijevu (pleteni materijali)
 smjer krojnih dijelova (jednosmjerno i dvosmjerno),
 veličine u krojnoj slici i njihov broj,
 vrstu materijala za koju je krojna slika namijenjena (osnovna tkanina, podstava...),
 veličinu raporta za materijale sa uzorkom.

1.16.1. Vrste krojnih slika

Prema načinu polaganja krojnih slojeva, broju veličina i rasporedu krojnih dijelova,
krojne slike se dijele na više vrsta i podvrsta. Prva podjela razlikuje krojne slike prema udjelu
krojnih dijelova u krojnoj slici, tako da postoje:
 polovine krojnih slika,

16
  cijele krojne slike.
Polovina krojne slike u sebi ima samo polovinu krojnih dijelova neke vrste materijala
za pojedini odjevni predmet. Kod takvih krojnih slika pojavljuje se problem ako svi krojni
dijelovinemaju svoj par ili su nesimetrični. U tom slučaju potrebno je dijelove dodatno krojiti
ili se nepotrebno povećava utrošak materijala, što povisuje cijenu gotovog prizvoda.
Te krojne slike namjenjene su za korištenje kod dubilarni materijala ili za materijal u crijevu.
Moguće je materijal polagati i u otvorenom stanju, ali tada po dva krojna sloja materijala dolaze
okrenuti licem u lice.
Cijela krojna slika sadrži sve krojne dijelove koji se koriste za neku vrstu materijala i
određeni odjevni predmet. U prvom su redu namjenjene za korištenje materijala koji se polaže
u otvorenom stanju. Općenito je utrošak materijala i međukrojni gubitak kod takvih krojnih
slika manji nego kod krojnih slika koji sadrže polovinu krojnih dijelova
S obzirom na broj veličina, krojne slike dijele se na:
 jednoveličinske,
 viševeličinske.
Viševeličinske slike dijele se na:
 istoveličinske,
 raznoveličinske.
Isto veličinska je ona krojna slika u kojoj je uklopljeno više, ali uvjek istih veličina. Za
razliku od nje, raznoveličinska krojna slika sadrži više različitih veličina.
Prema rasporedu krojnih dijelova u krojnoj slici svaka viševeličinska krojna slika može
biti:
 lančana,
 nazubljena,
 mješovita.
Lančana krojna slika sadrži najmanje dvije uklopljene skupine istih ili različitih
odjevnih veličina, položene jedan iza druge. Ona se zapravo sastoji od dvije jednoveličinske
krojne slike spojene u jednu cjelinu. Mjesto rasporeda krojnih dijelova jedne skupine je
određeno i oni ne mogu prelaziti u drugu skupinu. Uštede materijala kod takvih krojnih slika
postižu se upravo na spoju dvije skupine. Kada bi svaka skupina bila posebna, krojna slika
morala bi se na mjestu spoja produžiti, a snjom i krojna naslaga zbog nejednakog izrezivanja
dužine krojnog sloja ili nemogućnost apsolutno tačnog polaganja naslage po visini.

17
 Nazubljena krojna slika, isto kao lančana sadrži uklopljene najmanje dvije skupine istih
ili različitih odjevnih veličina, položene jedna iza druge, ali njihov spoj ne završava pod pravim
uglom, več u nazubljenom obliku. To se događa onda kada kod jedne skupine ostaje slobodnog
prostora, koji iskorištava sljedeća. Iskorištenost nazubljene krojne slike trebala bi biti povoljnija
nego kod lančane. Takve krojne slike lakše je primjeniti, ako uklopljene odjevne veličine imaju
isti broj komada ili ako se radi o istim veličinama i parnom broju komada. Inače krojne slojeve
treba polagati u stepeničastim ili brežuljkastim krojnim naslagama.
Kod mješoviih krojnih slika nijedan krojni dio nema određeno mjesto na njenoj površini.
Dakle, mogu biti raspoređeni bilo gdje, odnosno mješovitou odnosu jedan prema drugom.
Takve krojne slike uz primenu dvosmjernog polaganja, daju najbolju iskorištenost materijala.
Vrste krojnih lika koje će se primjeniti u konkretnom slučaju ovise o više faktora, a
najvažniji su:
 broj komada odjevnog predmeta zadan radnim nalogom,
 broj veličina u radno nalogu,
 veličina uzorka,
 bro dezena,
 vrsta odjevnog predmeta,
 način polaganja krojnih slojeva s obzirom na strukturu krojnog materijala,
 način polaganja krojnih slojeva s obzirom na sredstva rada,
 vrsta krojne naslage,
 dužina stolova za polaganje krojnih slojeva.

18
 Skunja-hlače je približne dužine do koljena. Prednji dio izrađen je iz dva dijela s dva
ušitka. Zadnji dio također iz dva dijela i dva ušitka. Zatvarač je na šavu zadnje sredine. Na
prednjoj i zadnjoj sredini suknja-hlača dvostruki je nabor. Širina pojasnice je 3 cm s dodatkom
za kopčanje. Donji rub pojasnice prošiven je 1mm. Dužina suknje-hlača izrađena je slijepim
šivaćim bodom. U pojasnicu se stavlja ljepljiva međupodstava.

19
2. ZAKLJUČAK

20
21