Obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednost

Nevenka Morić

Obveza plaćanja poreza

na dodanu vrijednost

I. Uvod
Nakon što se utvrdi da je odreena transakcija oporeziva u Republici Hrvatskoj (RH), jer ju
je obavio porezni obveznik (obveznik) koji djeluje kao takav, ili se radi o transakciji u području
primjene PDV-a, ili je se obavlja ili se smatra da je se obavlja u RH, na kakvu se ne primjenjuje
osloboenje, mora se utvrditi tko je obvezan platiti PDV.
Osoba koja mora platiti PDV ona je koja porez treba uplatiti u državni proračun (ako postoji
obveza plaćanja). Osoba obvezna platiti PDV u bilo kakvoj okolnosti ona je od koje se može
potraživati PDV.

II. Obveza s obzirom na oporezive isporuke dobara i usluga

u Republici Hrvatskoj
Koja osoba mora platiti PDV u vezi s oporezivim isporukama dobara i usluga na pod-
ručju RH ovisi o sjedištu poslovne djelatnosti, stalne poslovne jedinice te stalnoga ili uobi-
čajenog boravišta isporučitelja i kupca.
Članak 75. st. 4. Zakona o PDV-u propisuje da se za obveznika koji u RH ima stalnu
poslovnu jedinicu smatra da nema sjedište u Hrvatskoj, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
a) obveznik obavlja oporezive isporuke dobara i usluga u RH
b) njegova stalna poslovna jedinica u RH ne sudjeluje u isporukama.
Smatra se da stalna poslovna jedinica sudjeluje u oporezivoj isporuci dobara i usluga
u RH, ako obveznik iskorišćuje tehničke i ljudske resurse te stalne poslovne jedinice za
transakcije nužne u pripremi oporezive isporuke tih dobara i usluga u RH, prije ili tijekom
isporuke. S tim u vezi, kada se resurse stalne poslovne jedinice iskorišćuje samo za admi-
nistrativne poslove podrške, npr. računovodstvo, obračun i naplata potraživanja, ne sma-
tra se da ih se iskorišćuje radi obavljanja isporuke dobara ili usluga.
No, ako je u računu iskazan PDV identifikacijski broj izdan u RH i dodijeljen stalnoj
poslovnoj jedinici, smatra se kako ona sudjeluje u isporuci dobara i usluga obavljenoj u
Hrvatskoj, osim ako se ne dokaže drukčije.

54 POREZNI VJESNIK 11/2013.

III. Obveza isporučitelja
III.1. Isporuke obveznika koji ima sjedište ili stalnu poslovnu jedinicu
u Hrvatskoj iz koje se obavlja isporuku ili koja u njoj sudjeluje
Članak 75. st. 1. toč. 1. Zakona o PDV-u propisuje da porez plaća svaki obveznik koji ispo-
ručuje dobra ili usluge iz čl. 4. st. 1. Zakona o PDV-u, osim kad je porez prema drugim odredba-
ma toga članka obvezna plaćati druga osoba.
Odredba, u načelu, potvruje kako osoba koja obavlja oporezivu isporuku mora kupcu
zaračunati PDV i uplatiti obračunan porez u državni proračun nakon (ovisno o okolnostima)
odbitka pretporeza. Ta odredba omogućuje Poreznoj upravi naplatu poreza od osobe koja ga
je zaračunala, a ne od osobe koja ga je platila isporučitelju. dakle kupca, pa ni kad on nije
platio dospjeli porez isporučitelju, osim ako ga mora platiti po propisima (čl. 127. Zakona).
Pravilo da je isporučitelj dobara ili usluga obvezan platiti PDV primjenjuje se redovito (osim
u isporuka usluga za koje, prema čl. 75. st. 3. Zakona, postoji obveza primjene mehanizma
≈prijenosa porezne obveze«), ako je isporučitelj obveznik sa sjedištem ili stalnom poslovnom
jedinicom u RH iz koje se isporuku obavlja ili koja sudjeluje u isporuci, neovisno je li ta osoba
registrirana za potrebe PDV-a ili nije (jasno da će se takva osoba za potrebe PDV-a morati re-
gistrirati u Hrvatskoj).
Obveznik, drugim riječima, koji u RH obavi oporezivu isporuku dobara ili usluga mora
platiti PDV kada god tu ima:
ä VMHGLÉWHSRVORYQHGMHODWQRVWLVYHMHGQRVXGMHOXMHOLVMHGLÉWHXLVSRUXFLLOL
ä VWDOQXSRVORYQXMHGLQLFXL]NRMHVHLVSRUXNXREDYOMDLOL]DNRMXVHVPDWUDGDVXGMH-
luje u oporezivoj isporuci.
Napominjemo kako čl. 75. st. 1. toč. 1. Zakona potvruje presudnu ulogu obveznika u
sustavu PDV-a. Ako je isporučitelj obveznik plaćanja PDV-a, mora kupcu zaračunati PDV, ali
mora platiti i porez što ga je zaračunao (i uobičajeno od kupca naplatio), nakon što iskoristi
moguće pravo na odbitak pretporeza. Obveznik koji, na drugoj strani, ima sjedište u RH, gdje
obavlja isporuke dobara i usluga, osoba je od koje se može naplatiti porez na oporezive trans-
akcije. U pogledu toga treba reći kako čl. 77. st. 6. Zakona propisuje registriranje u sustav
PDV-a u RH obveznika koji tu nema sjedište u trenutku kad mu nastane obveza plaćanja poreza
na isporuku prema čl. 75. st. 1. toč. 1. Zakona. Jednako vrijedi za obveznika koji u Hrvatskoj
ima samo stalnu poslovnu jedinicu koja sudjeluje ili se smatra da sudjeluje u oporezivim trans-
akcijama u RH te mora platiti porez po čl. 7. st. 1. toč. 1. Zakona.
III.2. Isporuke dobara poslovne imovine u privatne ili druge neposlovne svrhe
Isporučitelj dobara ili usluga u pravilu je obvezan platiti PDV na isporuke dobara poslovne
imovine u privatne ili druge neposlovne svrhe i isporuke bez stvarne naknade (besplatne), te
za uporabu poslovne imovine obveznika u njegove privatne svrhe, odnosno obveznik koji
obavlja isporuku samome sebi ili bez naknade, obvezan je platiti porez na takvu isporuku, ako
je prema Zakonu oporeziva PDV-om.

IV. Obveza kupca

IV.1. Isporuke dobara i usluga što ih Hrvatskoj obavi obveznik bez sjedišta
te stalnoga ili privremenog boravišta
Prema čl. 77. st. 6. Zakona, obveznik koji u tuzemstvu nema sjedište ili stalnu poslovnu
jedinicu ni stalno ili privremeno boravište, ali obavlja oporezive isporuke dobara i usluga,
načelno se, prije prve takve isporuke, mora registrirati za potrebe PDV-a. No, prema čl. 75. st.
2. Zakona, ako takav obveznik isporuči dobra ili usluge obvezniku ili pravnoj osobi neobvezniku,

2%9(=$3/$ý$1-$325(=$1$'2'$1895,-('1267 55
registriranoj za potrebe PDV-a i ima u Hrvatskoj PDV IDB, porez mora platiti obveznik ili pravna
osoba neobveznik kojoj su isporučena dobra ili usluge.
PDV plaća osoba kojoj su dobra ili usluge isporučene uz primjenu tzv. mehanizma ≈prije-
nosa porezne obveze«, što razumijeva da kupac u prijavi PDV-a mora iskazati te usluge i
pripadajući porez, te istodobno zahtijevati povrat PDV-a u obliku iskazana odbitka pretporeza,
što uglavnom znači da je za nj naposljetku porez neutralan, jer je stanje ništa. Naravno da se
ukupnu svotu pretporeza može odbiti samo ako kupac ima pravo na odbitak pretporeza i ako
su mu usluge isporučene za obavljanje djelatnosti. U protivnome, može zahtijevati samo povrat
pretporeza što se odnosi na dio usluge ili usluga nužnih radi obavljanja djelatnosti (na čemu
se temelji pravo na odbitak pretporeza) i plaća PDV za preostali dio usluge.
U primjeru iz čl. 75. st. 2. Zakona, kad obveznik kojemu su dobra ili usluge isporučene
nema sjedište ili stalnu poslovnu jedinicu ni stalno ili privremeno boravište u RH, prema čl.
77. st. 6. Zakona, mora zahtijevati PDV IDB. Sukladno čl. 126. st. 1. i 2. Zakona, meutim, taj
obveznik umjesto toga:
1. ako ima sjedište u drugoj državi članici, može imenovati poreznog zastupnika kao
osobu obveznu platiti PDV
2. ako nema sjedište u EU, mora imenovati poreznog zastupnika kao osobu obveznu
platiti PDV (osim ako je obveznik odabrao poseban postupak oporezivanja za
elektronički obavljene usluge iz čl. 119. Zakona).
Primjeri
U nastavku su primjeri okolnosti u kakvima se primjenjuje čl. 75. st. 2. Zakona o PDV-u.
Isporuka dobara što ih se sastavlja ili postavlja
Kad obveznik sa sjedištem izvan RH a nije registriran u Hrvatskoj, obvezniku ili pravnoj
osobi neobvezniku u Hrvatskoj isporuči dobra što ih isporučitelj, ili netko u njegovo ime, treba
sklopiti ili postaviti, isporuka tih dobara obavljena je, prema čl. 13. st. 10. Zakona, u Hrvatskoj1.
Isporučitelj se, načelno, mora registrirati za potrebe PDV-a u RH i obračunati hrvatski PDV, ali
ako su ta dobra isporučena obvezniku koji djeluje kao takav ili pravnoj osobi neobvezniku, a
ima sjedište i registriran je u RH ili obvezniku koji ovdje nema sjedište, ali je registriran preko
poreznog zastupnika, obveznik ili pravna osoba neobveznik mora platiti porez. Ovim se pra-
vilom izbjegava registraciju isporučitelja u RH. Treba, uz to, reći kako isporučitelj ima pravo
zahtijevati povrat plaćena pretporeza što se može prikazati kako slijedi:

1
Ako sukladno kupoprodajnom ugovoru dobra mora sastaviti ili postaviti isporučitelj ili netko u njegovo
ime, na mjestu što ga odredi kupac, očito se radi o isporuci dobara, te transakciji u području primjene PDV-a.
Tada čl. 13. st. 10. Zakona o PDV-u propisuje da isporuku obavlja isporučitelj u mjestu postavljanja ili sastav-
ljanja ili netko u njegovo ime. Kada se, dakle, dobra postavlja ili sastavlja u drugoj državi članici različitoj od
one iz koje je isporučitelj, isporuka se odvija u toj drugoj članici u kojoj, u osnovi, treba platiti PDV. Prijevoz
dobara na mjesto gdje će ih se postaviti ili sastaviti ne smatra se premještanjem, pa transakcija nije u područ-
ju primjene PDV-a. Isporučitelj bi se, zapravo, trebao prijaviti u registar obveznika PDV u drugoj državi čla-
nici, osim ako kupac nije naveden kao osoba obvezna platiti porez na tu transakciju sukladno čl. 75. st. 2.
Zakona. Članak 13. st. 10. propisuje da se pri isporuci dobara što ih šalje ili prevozi isporučitelj, kupac ili
treća osoba, kad je nužno postavljanje ili sastavljanje, s ili bez obveze isporučitelja ili nekoga u njegovo ime
da ih pušta u pokusni pogon, mjesto montaže smatra mjestom isporuke dobara. Dobra u kojih je isporuka
povezana s postavljanjem mogu biti kakva, ako ih treba sastaviti od različitih dijelova prije uporabe za pred-
vienu svrhu. Složene strojeve npr. prevelike da bi ih se prevozilo u komadu ili moglo unijeti u prostorije u
kojima će ih se rabiti, prevest će se u dijelovima te montirati (sastaviti) na mjestu uporabe (najčešće zaposle-
nici proizvoača). Postavljanje ili sastavljanje može obuhvatiti i isporuku strojeva s postavljanjem i podeša-
vanjem namjenskoga računalnog sustava, kako bi taj stroj ispravno radio samostalno ili zajedno s postojećim
strojevima. Ako, dakle, hrvatski isporučitelj u drugoj članici EU-a ili trećoj zemlji postavi i sastavi dobra,
mjestom je isporuke ta druga država članica ili treća zemlja (na što se ne može zaračunati hrvatski PDV).

56 POREZNI VJESNIK 11/2013.

 Inozemni obveznik gradi graevinski objekt u Hrvatskoj
Prema čl. 19. Zakona, gradnju se objekta obavlja u Hrvatskoj. Ako graevinske radove
obavlja obveznik sa sjedištem u drugoj državi članici, neregistriran u RH, obvezniku koji djeluje
kao takav, ima sjedište i registriran je u Hrvatskoj ili nema sjedište u Hrvatskoj, ali je registriran
preko poreznog zastupnika, osoba je koja mora platiti porez obveznik koji djeluje kao takav,
te ima sjedište i registriran je u Hrvatskoj i kojemu su isporučene usluge.
Primjer
Poduzetnik investitor XHR naručio je od njemačkog arhitekta AD idejno rješenje i projektnu
dokumentaciju za gradnju privatne poliklinike. Slovensko društvo BSL odabrano je za glavnog
izvoača radova, a radovi su ugovoreni uz klauzulu ≈ključ u ruke«. Slovensko društvo BSL
ugovorilo je s društvom CBH iz BiH pripremu zemljišta, s austrijskim društvom DAT iskopavanje
kanala i pripremu temelja, a s hrvatskim društvima obavljanje ostalih graevinskih radova.
U pogledu obveze plaćanja PDV-a, primjenjuje se sljedeće:
ä Članak 75. st. 2. Zakona propisuje, ako oporezive isporuke dobara ili usluga u tuzem-
stvu obavlja obveznik bez sjedišta, prebivališta ili uobičajena boravišta u tuzemstvu,
PDV plaća obveznik odnosno pravna osoba neobveznik, registrirana za potrebe PDV-a
PDV IDB u Hrvatskoj, kojoj je obavljena isporuka dobara ili usluga.
ä 3UHPDWRPHDNRMHîSRGX]HWQLNmLQYHVWLWRU;+5REYH]QLN3'9DSUHPDÀOVWL
2. Zakona) registriran za potrebe PDV-a i ima u Hrvatskoj PDV IDB, on je osoba koja
mora platiti PDV na usluge što ih isporuče strana društva (sa sjedištem u EU ili izvan
EU-a). Plaćanje se mora obaviti uz primjenu mehanizma ≈prijenosa porezne obveze«
te inozemna društva moraju izdati račun.
ä 3OD¾DQMHSRUH]DX]SULPMHQXPHKDQL]PDîSULMHQRVDSRUH]QHREYH]Hm]QDÀLGDVH3'9
plaća jednostavno tako da se poreznu osnovicu i svotu poreza na isporuku iskaže u
prijavi PDV-a i da je tako plaćena svota zapravo pretporez kojeg se može u isto vrijeme
i u istoj prijavi PDV-a iskazati kao odbitak (ako, naravno, obveznik koji plaća PDV ima
na to pravo).
ä .DGREYH]QLNEH]VMHGLÉWDX5+L]GDUDÀXQNXSFXNRMLPRUDSODWLWL3'9SRGDWNHL]ÀO
79. st. 1. toč. 6, 7, 8. i 9. Zakona (jedinična cijena, stopa i svota PDV-a za plaćanje)
može se izostaviti i, umjesto toga, u račun treba unijeti poreznu osnovicu za ta dobra
i usluge uz naznaku količine ili opsega isporučenih dobara ili usluga, te njihov naziv,
jednako kao za isporuke iz toč. 11. (čl. 79. st. 1).
IV.2. Obveza PDV-a na usluge, prema čl. 17. st. 1. Zakona o PDV-u, obavljene
u Hrvatskoj
Prema čl. 75. st. 1. toč. 6. Zakona, PDV plaća svaki obveznik, ili pravna osoba neobveznik,
registriran za potrebe PDV-a kojemu je obavljena usluga iz čl. 17. st. 1. Zakona, ako je uslugu
obavio obveznik bez sjedišta, prebivališta ili uobičajena boravišta u Hrvatskoj. Isporuke uslu-
ga o kojima je ovdje riječ poglavito su one na koje se primjenjuje prvo opće pravilo za utvri-
vanje mjesta isporuke.

2%9(=$3/$ý$1-$325(=$1$'2'$1895,-('1267 57
 Napominjemo da se, prema čl. 77. st. 6, obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobi-
čajeno boravište u RH, a obavlja usluge, ne mora registrirati u Hrvatskoj za potrebe PDV-a.
Za provedbu čl. 75. st. 1. toč. 6. Zakona, obveznik u RH nema sjedište ako tu ne obavlja
isporuku dobara i nema stalnu poslovnu jedinicu koja sudjeluje ili za koju se smatra da sudje-
luje u isporuci dobara i obavljanju usluga. Ako, dakle, obveznik koji obavlja usluge u Hrvatskoj
tu nema sjedište (ali ima stalnu poslovnu jedinicu što ne sudjeluje u obavljanju usluge), nije
obveznik plaćanja PDV-a, jer je tada primatelj kojemu su dane usluge obvezan platiti PDV na
takvu isporuku (prijenosom porezne obveze)2.
Odredbe čl. 75. st. 1. toč. 6. odnose se samo na obavljanje usluga što su obavljene ili se
smatra da su obavljene u RH (u protivnom se hrvatski PDV ne bi ni zaračunavalo), sukladno
čl. 17. st. 1. Zakona, a obavio ih je obveznik koji u RH nema sjedište ni stalnu poslovnu jedi-
nicu koja sudjeluje u isporuci tih usluga. Prema tome:
ä ÀODQDNVWWRÀ=DNRQDSULPMHQMXMHVHÀDNDNRMHREYH]QLNNRMLMHREDYLR
te usluge registriran u Hrvatskoj, jer tu ima stalnu poslovnu jedinicu, sve dok ta
stalna poslovna jedinica ne sudjeluje u isporuci usluga.
ä ÀODQDNVWWRÀ=DNRQDQHSULPMHQMXMHVHNDGMHREYH]QLNNRMLMHREDYLRWH
usluge registriran u Hrvatskoj, jer tu ima stalnu poslovnu jedinicu, ali ona sudjeluje
u isporuci usluga.
Osnovno je pravilo, pritom, da je osoba obvezna platiti PDV isporučitelj. Tako je i kada su
usluge djelomično obavljene u sjedištu izvan RH, ali je stalna poslovna jedinica u Hrvatskoj
sudjelovala u isporuci.
Treba, meutim, usmjeriti pozornost i na činjenicu da se čl. 75. st. 1. toč. 6. Zakona odno-
si na sve usluge što ih se prema čl. 17. st. 1. smatra obavljenima u RH te su isporučene ob-
vezniku, ili pravnoj osobi neobvezniku sa sjedištem u Hrvatskoj. Prema tome, obuhvaćene su
sve usluge isporučene malim obveznicima, onima koji isporučuju dobra ili usluge osloboene
plaćanja poreza bez prava na odbitak pretporeza i pravnim osobama neobveznicima. Kada
takvi obveznici moraju platiti PDV na rečene usluge, moraju se registrirati za potrebe PDV-a
prema čl. 77. st. 5. Zakona.
U pogledu usluga na koje se odnosi, čl. 75. st. 1. toč. 6. Zakona propisuje ≈prijenos« obve-
ze plaćanja PDV-a s isporučitelja na kupca kojemu su obavljene. Ako je kupac obveznik regi-
striran za potrebe PDV-a u Hrvatskoj i povremeno podnosi prijave PDV-a, porez se plaća uz
primjenu tzv. ≈mehanizma prijenosa porezne obveze«3.

2
Kako bismo utvrdili podliježe li odreena isporuka dobara i/ili usluga ili ne plaćanju PDV-a u Hrvatskoj,
prvo se postavlja temeljno pitanje: OBAVLJA LI ISPORUKU OBVEZNIK KOJI DJELUJE KAO TAKAV? što
obuhvaća dvije stvari:
 ä MHOLRVREDNRMDREDYOMDLVSRUXNXREYH]QLNWH
 ä DNR da, obavlja li je u svojstvu obveznika?
3
Bitno je shvatiti da je pojam obveznika univerzalan i ne povezuje ga se s teritorijalnim granicama. Bilo
koja osoba koja obavlja gospodarske aktivnosti prema čl. 6. st. 2 Zakona o PDV-u i mora, u načelu, obra-
čunati/platiti PDV u RH uvijek kad obavlja isporuku dobara i usluga ili stjecanje unutar EU-a ili kad uvozi
dobra, što se prema hrvatskom Zakonu od PDV-u smatra isporukom/uslugom u RH (bez izuzeća), i nije
bitno gdje je obvezniku sjedište, SPJ ili uobičajeno boravište odakle obavlja gospodarske aktivnosti. Prije
negoli obavi ikakvu transakciju na koju se u RH plaća PDV, obveznik koji nema sjedište ni SPJ i nije još
registriran u RH po čl. 77. Zakona o PDV-u mora zahtijevati upis u RPO po čl. 77. st. 6. Taj članak propi-
suje da u osobitim okolnostima PDV može platiti i kupac u Hrvatskoj, kako bi se izbjeglo da se obveznici
koji nemaju sjedište ni SPJ u Hrvatskoj moraju registrirati kako bi platili PDV u RH na povremene isporu-
ke obveznicima registriranima u Hrvatskoj.

58 POREZNI VJESNIK 11/2013.

Primjeri
Obveznici u sljedećim primjerima (iz SAD-a, Njemačke, Španjolske, itd.) u Hrvatskoj ne-
maju sjedište ni stalnu poslovnu jedinicu.
Obavljanje zabavnih usluga u Hrvatskoj
− Organizator hrvatskoga festivala angažirao je njemačko društvo koje prireuje
cirkuske predstave za tri nastupa u Hrvatskoj. Organizator je obveznik sa sjedištem
u RH, registriran za potrebe PDV-a, pa se prema čl. 17. st. 1. Zakona, smatra da
su usluge obavljene u Hrvatskoj. Hrvatski organizator obvezan je platiti PDV.
Napominjemo kako davatelj usluge (njemačko društvo) ima pravo zahtijevati po-
vrat pretporeza po računima hrvatskih poduzetnika za isporuke dobara ili obavljene
usluge što su mu obavljene, ako ga je platio (npr. za usluge hotelskog smještaja i sl.).
− Marketinški ured sa sjedištem u SAD-u daje usluge oglašavanja hotelu u RH. Uslu-
ge su obavljene u Hrvatskoj, jer je primatelj obveznik sa sjedištem u Hrvatskoj,
registriran za potrebe PDV-a. Usluge podliježu hrvatskome PDV-u.
Hotel u Hrvatskoj obvezan je platiti PDV.
− Njemački konzultant daje savjetničke usluge hrvatskoj banci. Usluge su obavljene
u RH, jer je primatelj usluga obveznik koji djeluje kao takav, sa sjedištem i regi-
stracijom u Hrvatskoj za potrebe PDV-a te podliježu hrvatskome PDV-u.
Banka u Hrvatskoj je osoba obvezna platiti PDV.
− Španjolsko trgovačko društvo iznajmljuje fotokopirni ureaj hrvatskome društvu
malome obvezniku. Usluge su obavljene u Hrvatskoj, jer je primatelj obveznik sa
sjedištem u Hrvatskoj, registriran za potrebe PDV-a (vidi čl. 77. st. 5. toč. d/).
Usluge podliježu hrvatskome PDV-u.
Mali obveznik u Hrvatskoj plaća PDV.
− Trgovačko društvo iz Ukrajine daje savjetodavne usluge hrvatskom obvezniku.
Usluge su obavljene u Hrvatskoj, budući da je primatelj usluga obveznik sa sje-
dištem u RH, registriran za potrebe PDV-a. Usluge podliježu hrvatskome PDV-u.
Hrvatski obveznik plaća PDV.
− Austrijsko društvo vlasnik je satelita za izravno televizijsko emitiranje i hrvatskoj
televizijskoj postaji prodaje pravo emitiranja programa preko satelita. Radi se o
usluzi televizijskog emitiranja obavljenoj u Hrvatskoj, jer je primatelj obveznik
koji djeluje kao takav, sa sjedištem u Hrvatskoj, registriran za potrebe PDV-a.
Usluge podliježu hrvatskome PDV-u.
Televizijska postaja u Hrvatskoj obvezna je platiti PDV.
− Francuski davatelj internetskih usluga obavlja uslugu satelitskog pristupa interne-
tu osiguravajućem društvu u Hrvatskoj (ovdje se ne radi o ≈elektronički obavljenim
uslugama«). Usluge su obavljene u Hrvatskoj, jer je primatelj obveznik i ima sje-
dište u RH, registriran za potrebe PDV-a. Usluge podliježu hrvatskome PDV-u.
IV.3. Obveza plaćanja PDV-a na isporuke plina i električne energije što ih obavlja
obveznik bez sjedišta u RH
Članak 75. st. 1. toč. 7. Zakona predvia da PDV plaća svaka osoba registrirana u RH za
potrebe PDV-a kojoj je obavljena isporuka plina, električne energije, hlaenja ili grijanja putem
distribucijskih sustava iz čl. 15. Zakona, ako isporuke obavlja obveznik koji nema sjedište,
prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu4.

4
Sukladno čl. 15. Zakona o PDV-u, kada se radi o isporuci plina putem distribucijskog sustava prirodnog
plina na području EU-a ili neke druge mreže spojene na takav sustav, ili isporuci električne, toplinske ili
rashladne energije putem toplinske ili rashladne mreže:

2%9(=$3/$ý$1-$325(=$1$'2'$1895,-('1267 59
 Članak 75. st. 1. toč. 7. Zakona, u praksi, znači da su oporezivi preprodavatelji koji imaju
sjedište u Hrvatskoj ili osobe koje rabe (troše) plin, električnu energiju, hlaenje ili grijanje u
RH, osobe obvezne platiti porez na isporuke plina kroz plinovod ili električne energije, hlaenja
ili grijanja, uz uvjet da su preprodavatelj ili ta osoba registrirani za potrebe PDV-a u Hrvatskoj
te da je isporuku obavio obveznik koji nema sjedište u Hrvatskoj.
Primjeri
Društvo za proizvodnju i distribuciju plina sa sjedištem u Maarskoj prodaje prirodni plin
(distribuiran plinovodima) preprodavatelju obvezniku koji ima sjedište i registriran je u RH.
Sukladno Zakonu, isporuka plina tada je obavljena u Hrvatskoj. Prema čl. 75. st. 1. toč. 7. Za-
kona, preprodavatelj registriran obveznik u Hrvatskoj mora platiti porez.
Društvo za distribuciju električne energije sa sjedištem u Srbiji isporučuje električnu ener-
giju hrvatskome društvu A, koje ima veliko proizvodno postrojenje u blizini granice Srbije i
Hrvatske. Društvo A registrirano je u RH za potrebe PDV-a. Prema čl. 15. Zakona, isporuka
električne energije obavljena je u Hrvatskoj, gdje društvo A uporabljuje električnu energiju.
Prema čl. 75. st. 1. toč. 7. Zakona, društvo A osoba je obvezna platiti porez. Napominjemo da
je, prema čl. 44. st. 1. toč. 34. Zakona, uvoz takve električne energije osloboen poreza.

V. Obveza poreznog zastupnika

Prema čl. 126. st. 1. i 2. Zakona, ako je osoba koja je obvezna platiti porez, sukladno čl.
75. st. 1. toč. 1, 3, 4, 6. i 7. te čl. 7. st. 2. i 3:
− obveznik koji nema sjedište u RH, ali ima u drugoj državi članici EU-a može ime-
novati poreznog zastupnika osobom obveznom platiti PDV
− obveznik koji nema sjedište ni u Hrvatskoj ni u EU mora imenovati poreznog zas-
tupnika kao osobu obveznu platiti PDV, osim kad je odabrao poseban postupak
oporezivanja za elektroničke usluge iz čl. 119. Zakona.
Članak 126. st 3. i 4. Zakona propisuje da porezni zastupnici iz st 1. i 2. istoga članka:
ä PRUDMXELWLREYH]QLFLVDVMHGLÉWHPRGQRVQRSUHELYDOLÉWHPLOLXRELÀDMHQLPERUDYLÉ
tem u tuzemstvu
ä MDPÀH]DSOD¾DQMH3'9D

VI. Obveza plaćanja PDV-a iskazanog na računu

Članak 75. st. 1. toč. 5. Zakona propisuje da svaki izdavatelj računa iz čl. 79. st. 10. i 11.
Zakona i svaka osoba koja u računu iskaže porez obvezna platiti PDV.

1. obvezniku preprodavatelju, mjestom isporuke smatra se mjesto gdje taj preprodavatelj ima sjedište ili
SPJ kojima se dobra isporučuje, a ako takvoga mjesta nema, mjesto gdje je njegovo prebivalište ili uobiča-
jeno boravište
2. obveznikom preprodavateljem smatra se onoga kojem je osnovna djelatnost kupnja i prodaja plina,
električne energije, grijanja ili hlaenja i čija je vlastita potrošnja tih proizvoda zanemariva
3. bilo kojoj drugoj osobi, mjestom isporuke smatra se mjesto gdje kupac stvarno rabi/troši ta dobra.
Ako kupac nije u cijelosti ili djelomično stvarno potrošio prirodni plin, električnu energiju, grijanje ili
hlaenje, smatra se da su ta nepotrošena dobra iskorištena i potrošena na mjestu gdje kupac kojem su
isporučena ima sjedište ili SPJ kojemu su ta dobra isporučena. Kad nema takvog sjedišta ili SPJ, smatra se
da je kupac iskoristio i potrošio dobra u mjestu prebivališta ili uobičajenog boravišta. Ove odredbe osigu-
ravaju da se plin što ga se distribuira putem mreže plinovoda te električnu struju, grijanje i hlaenje
oporezuje u državi članici gdje ih se stvarno i troši. Posebne odredbe bile su potrebne kako bi se izbjeglo
raspravu o tome radi li se pri isporuci plina putem distribucijskog sustava, te isporuci električne i rashlad-
ne i toplinske energije putem rashladnih i toplinskih mreža, dakle o isporuci s ili bez prijevoza. Treba
imati na umu da je stvarni uvoz plina i električne energije tada osloboen od plaćanja PDV-a sukladno čl.
44. st. 1. t. 34. Zakona o PDV-u.

60 POREZNI VJESNIK 11/2013.

 Odredba čl. 75. st. 1. toč. 5. zapravo znači da je poduzetnik (ili bilo tko drugi) koji radi
bilo kakva razloga u računu i sličnoj ispravi zaračuna odreenu svotu poreza mora platiti taj
PDV, čak ako se ne odnosi na transakciju kakva po Zakonu podliježe PDV-u, što prema Zako-
nu, da nema te odredbe, ne bi ni postojao. To je nužno kako bi se izbjeglo odbijanje pretporeza
što se ne odnosi na neku oporezivu transakciju na temelju ≈običnog« računa u kojemu je
iskazan, a da nema ove odredbe, nitko ne bi bio obvezan platiti taj porez i ne bi ga se moglo
naplatiti. Stoga je ta odredba vrlo važna u suzbijanju tzv. kružnih i drugih poreznih prijevara,
kada se porez odbija na temelju računa u kojima je iskazan porez kakav se ne odnosi na neku
stvarnu transakciju, a izdaju ih društva koja nestanu prije negoli porezna tijela uspiju obaviti
nadzor.
Tu se odredbu primjenjuje i kad obveznik pogreškom iskaže prevelik porez ili obračuna
PDV na isporuku osloboenu plaćanja poreza.

VII. Obveza plaćanja PDV-a na oporeziva stjecanja dobara

unutar EU-a
Prema čl. 75. st. 1. toč. 3. Zakona, porez se plaća na stjecanja dobara unutar EU-a kakva,
prema čl. 4. st. 1. Zakona podliježu PDV-u. Ovu se odredbu primjenjuje na svako stjecanje
dobara unutar EU-a što je obavljeno ili se smatra obavljenim u tuzemstvu, na što se ne primje-
njuje bilo kakvo osloboenje. PDV na stjecanja unutar EU-a plaća se uz primjenu mehanizma
≈prijenosa porezne obveze«.

VII.1. Obveza plaćanja PDV-a na stjecanja novih prijevoznih

sredstava unutar EU-a
Članak 75. st. 1. toč. 4. Zakona propisuje da je PDV na stjecanje novih prijevoznih sredsta-
va unutar EU-a iz čl. 4. st. 2. toč. b) Zakona obvezan platiti stjecatelj novoga prijevoznog
sredstva. Stjecatelj može biti bilo koja osoba, svejedno je li obveznik ili osoba registrirana za
potrebe PDV-a5. Prema čl. 144. Pravilnika o PDV-u, ako stjecatelj nije obveznik ili pravna oso-
ba neobveznik registrirana u Hrvatskoj za potrebe PDV-a, porez se plaća na temelju rješenja
Porezne uprave, a da bi stjecatelj mogao registrirati nova prijevozna sredstva u Hrvatskoj, mora
dostaviti dokaz o uplati što ga, na zahtjev stjecatelja, izdaje Porezna uprava.

VII.2. Obveza plaćanja PDV-a na oporeziv uvoz dobara

Prema čl. 75. st. 1. toč. 2. Zakona o PDV-u, svaka osoba koju se smatra uvoznikom ili ca-
rinskim dužnikom ili primateljem dobara, prema carinskim propisima plaća porez na uvoz što,
prema Zakonu, podliježe PDV-u. U načelu je to osoba na koju su dobra naslovljena u trenutku
obračuna poreza na uvoz sukladno čl. 32. Zakona o PDV-u.

5
Temeljem čl. 4. st. 1. toč. b) Zakona o PDV-u, stjecanje je u EU, uz naknadu, novoga prijevoznog sredstva
transakcija u području primjene PDV-a (te podliježe plaćanju PDV-a u Hrvatskoj):
 ä QHRYLVQR o osobinama prodavatelja
 ä QHRYLVQR o osobinama stjecatelja (obveznik, neobveznik, fizička osoba)
 ä EH]SULPMHQHELORNDNYRJSUDJD
Meutim, temeljem čl. 2 t. (a) Uredbe Vijeća (EU) br. 282/2011 od 15. ožujka 2011. nema stjecanja u EU, ako:
 ä RVREDQHREYH]QLNSUHYH]HQRYRSULMHYR]QRVUHGVWYRQDNRQSURPMHQHDGUHVHERUDYNDDNRVHL]X]H¾H
predvieno čl. 41. st. 1. toč. b) Zakona nije moglo primijeniti u trenutku stjecanja (u EU) tog prijevoznog
sredstva − npr. kada je novo prijevozno sredstvo isporučeno u članicu s PDV-om, jer u trenutku isporuke
nema namjere prenošenja u drugu državu članicu, te je to prijevozno sredstvo, dok je još ≈novo« prenese-
no u drugu državu članicu jer je stjecatelj (neobveznik) preselio u tu drugu državu članicu
 ä RVREDQHREYH]QLNYUD¾DQRYRSULMHYR]QRVUHGVWYRXGUÌDYXÀODQLFXL]NRMHMHSUYRWQRLVSRUXÀHQRXQX-
tar EU-a) s izuzećem sukladno čl. 41. st.1. toč. b) Zakona o PDV-u.

2%9(=$3/$ý$1-$325(=$1$'2'$1895,-('1267 61
 Trenutak je nastanka oporeziva dogaaja i obveze obračuna poreza na uvoz dobara, kako
slijedi.
1. Za dobra što ih se u trenutku uvoza u EU stavlja u slobodan promet na području
EU-a, oporeziv dogaaj i obveza obračuna poreza, u pravilu, nastaju u trenutku
obračuna carinskih pristojba, a to je kad prema carinskim propisima nastane opo-
reziv dogaaj i obveza obračuna carinskih pristojba (odnosno obveza obračuna
carinskih pristojba nastaje ako dobra podliježu carini).
2. Za dobara što ih se, prema carinskim propisima, u trenutku ulaska u EU smješta
u privremena skladišta, slobodna skladišta ili slobodne zone, u postupku carinskog
skladištenja ili postupku oplemenjivanja u postupku unutarnje proizvodnje, po-
stupku privremenog uvoza s potpunim osloboenjem od carine ili postupku pro-
voza strane robe, oporeziv dogaaj i obveza obračuna PDV-a nastaju kada dobra
prestanu biti predmetom tih postupaka.
Sukladno čl. 75. st. 1. toč. 2. Zakona, porez na uvoz plaća svaka osoba koju se smatra
uvoznikom ili carinskim dužnikom ili primateljem dobara prema carinskim propisima. U načelu
je to osoba na čije su ime dobra naslovljena u trenutku obračuna porezne obveze. Zato je važno
ispravno utvrditi takvu osobu da bi se moglo ispravno obračunati porez i, što je još važnije,
utvrditi tko ima pravo na odbitak pretporeza što ga treba platiti ili je plaćen pri uvozu.
U nastavku je pregled mogućih okolnosti.
VII.2.1. Uvoznik kao stjecatelj, prodavatelj, preprodavatelj
ili vlasnik dobara
Uvoznik je, u načelu, i stjecatelj dobara u trenutku nastanka obveze obračuna poreza pri
uvozu, ako su mu dobra prevezena s mjesta na kojem su bila u trenutku kupnje na mjesto gdje
može dobrima raspolagati. Uvoznik može biti i prodavatelj ili prethodni prodavatelj dobara ili
vlasnik dobara, ako nema stjecatelja ili ako dobra nisu prevezena stjecatelju.
Primjeri
− Osoba A u RH uvozi vlastita dobra iz vlastitoga skladišta u Srbiji. Naravno da je
uvoznik i osoba obvezna platiti PDV pri uvozu. Osoba A u Ukrajini kupi dobra što
ih ukrajinski isporučitelj preveze u njegov prostor u Zagrebu te je zato uvoznik
obvezan platiti porez pri uvozu, jer je osoba A stjecatelj dobara u trenutku nastan-
ka obveze obračuna poreza pri uvozu i dobra su prevezena s mjesta na kojem su
bila u trenutku kupnje na mjesto gdje njima može ras-polagati.
− Japansko društvo A prodaje dobra hrvatskome društvu B, koje će ih preprodati
hrvatskome društvu C.

Prva pretpostavka: Prijevoz dobara obavilo je japansko društvo A ili netko drugi u
njegovo ime, pa nužno postoji odnos A − B. Tada:
ä LVSRUXNDÉWRMHMDSDQVNRGUXÉWYR$REDYLKUYDWVNRPHGUXÉWYX%REXKYD¾DSULMHYR]
pa je obavljena u Japanu, gdje prijevoz počinje (čl. 13. st. 1. Zakona)

62 POREZNI VJESNIK 11/2013.

 ä LVSRUXNDÉWRMHKUYDWVNRGUXÉWYR%REDYLKUYDWVNRPHGUXÉWYX&QHVDGUÌLSULMHYR]
pa je obavljena u Hrvatskoj, gdje su stavljena na raspolaganje hrvatskome društvu
C (čl. 12. Zakona)
ä KUYDWVNRGUXÉWYR%XQDÀHOXPRÌHELWLXYR]QLNLRVREDREYH]QDSODWLWLSRUH]SUL
uvozu dobara, jer je ono stjecatelj dobara u trenutku nastanka obveze obračuna
poreza pri uvozu i dobra su prevezena s mjesta na kojemu su bila u trenutku
kupnje na mjesto na kojemu se može dobrima raspolagati
ä KUYDWVNRGUXÉWYR&QHPRÌHELWLXYR]QLNMHULVSRUXNDGUXÉWYX&QHREXKYD¾DSULMHYR]
pa dobra nisu prevezena tome društvu (mjesto gdje su dobra u trenutku stjecanja ono
je na kojem društvo može njima raspolagati). Društvo C ne može biti stjecatelj dobara
u trenutku uvoza niti njihov vlasnik, jer dobrima može raspolagati kao vlasnik tek kada
mu budu stavljena na raspolaganje (isporuku dobara definira čl. 7. st. 1. Zakona)
ä MDSDQVNRGUXÉWYR$NDRSUYLSURGDYDWHOMGREDUDPRÌHELWLXYR]QLNSDVWRJDLRVRED
obvezna platiti PDV pri uvozu, ali isporuka je japanskog društva hrvatskome društvu
B, u načelu, obavljena u Japanu, gdje prijevoz počinje sukladno čl. 13. st. 2. Zakona6.
Japansko društvo A mora se, dakle, registrirati u Hrvatskoj za potrebe PDV-a.
Druga pretpostavka: Prijevoz dobara obavilo je hrvatsko društvo B, ili netko drugi u
njegovo ime, ali prijevoz je mogao biti dogovoren u odnosu A − B ili B − C. Ako su dogovor
postigli japansko društvo A i hrvatsko društvo B (ugovor ili druge isprave ili knjigovodstveni
podaci), rješenje je jednako onome iz prve pretpostavke. Ako su prijevoz dogovorila hrvatska
društva B i C, rješenje je jednako onome iz treće pretpostavke (u nastavku).
Treća pretpostavka: Prijevoz dobara obavilo je hrvatsko društvo C, ili netko u njegovo
ime (morala su ga dogovoriti hrvatska društva B i C). Tada:
ä LVSRUXNDMDSDQVNRJDGUXÉWYD$KUYDWVNRPHGUXÉWYX%QHREXKYD¾DSULMHYR]SDMHREDY
ljena u Japanu, gdje su stavljena hrvatskom društvu B na raspolaganje (čl. 12. Zakona)
ä LVSRUXNDKUYDWVNRJDGUXÉWYD%GUXÉWYX&REXKYD¾DSULMHYR]SDMHREDYOMHQDX-DSDQX
gdje prijevoz počinje (čl. 13. st. 1. Zakona)
ä RYGMHXQDÀHOXXYR]QLNLRVREDNRMDPRUDSODWLWLSRUH]SULXYR]XPRÌHELWLVDPR
hrvatsko društvo C, jer je ono stjecatelj dobara u trenutku nastanka obveze obračuna
poreza pri uvozu i dobra su mu prevezena s mjesta na kojem su bila u trenutku kupnje
na mjesto na kojemu njima može raspolagati
ä MDSDQVNRGUXÉWYR$PHÂXWLPNDRSUYLSURGDYDWHOMGREDUDPRÌHELWLLXYR]QLNGDNOH
osoba obvezna platiti PDV pri uvozu, ali tada bi obje isporuke − japanskog društva
hrvatskome društvu B i društva B društvu C, što su u bîti obavljene u Japanu, bile pre-
bačene u Hrvatsku sukladno čl. 13. st. 2. Zakona te se, naravno, japansko društvo A
za potrebe PDV-a mora registrirati u Hrvatskoj
ä QRLKUYDWVNRGUXÉWYR%NDRSUHSURGDYDWHOMGREDUDPRÌHELWLXYR]QLNRGQRVQRRVRED
obvezna platiti porez pri uvozu, ali bi tada isporuka društva B društvu C, iako načelno
obavljena u Japanu, trebala biti prebačena u Hrvatsku sukladno čl. 13. st. 2. Zakona.
Četvrta pretpostavka: Švicarsko društvo A prodaje dobra hrvatskom društvu B. Dobra
će u Hrvatskoj postaviti švicarsko društvo ili netko drugi u njegovo ime (isporuka s montažom).
ä isporuka dobara obavljena je u Hrvatskoj sukladno čl. 13. st. 10. Zakona7, a porez na
tu isporuku mora platiti (prijenosom porezne obveze) kupac (čl. 75. st. 2. Zakona)

6
Ako prijevoz dobara što ih se isporučuje ne počinje u Hrvatskoj, mjesto isporuke dobara nije RH te ta dob-
ra (u načelu) ne mogu biti predmet oporezivanja PDV-om. No, čl. 13. st. 2. Zakona propisuje da ≈kad je
mjesto isporuke u smislu ove odredbe izvan EU-a, mjestom se uvoznikove isporuke te mjestom bilo koje
daljnje isporuke smatra državu članicu uvoza dobara, ako je uvoznik ili njegov ovlašten predstavnik ob-
veznik plaćanja PDV-a na uvoz sukladno čl. 75. st. 1. toč. 2. Zakona«. Ta je odredba nužna kako bi se
izbjeglo da se dobra uvezena u EU proda i oporezuje iako zapravo ne podliježu PDV-u.
7
Članak 13. st. 10. Zakona propisuje, pri isporuci dobara što ih šalje ili prevozi isporučitelj, kupac ili treća
osoba, uz nužno postavljanje ili sastavljanje s ili bez puštanja u pokusni pogon (što bi imao obaviti ispo-

2%9(=$3/$ý$1-$325(=$1$'2'$1895,-('1267 63
 ä ÉYLFDUVNRGUXÉWYR$XQDÀHOXMHLVSRUXÀLWHOMLXYR]QLNNDRYODVQLNNRMLXYR]LYOD-
stita dobra, a hrvatsko društvo B nije bilo stjecatelj dobara u trenutku nastanka
obveze obračuna poreza pri uvozu i dobra mu nisu prevezena s mjesta na kojem
su bila u trenutku stjecanja na mjesto gdje njima može raspolagati, jer je to mjesto
na kojem će se dobra postaviti
ä NDGDVHGREUDLVSRUXÀXMHREYH]QLNXNRMLGMHOXMHNDRWDNDYLOLSUDYQRMRVRELQH-
obvezniku, ali ima sjedište i registrirana je u RH ili obvezniku bez sjedišta u Hr-
vatskoj, ali je u Hrvatskoj registriran preko poreznog zastupnika, porez moraju
platiti kupac dobara ili porezni zastupnik
ä ÉYLFDUVNRGUXÉWYR$QHPRUDVHUHJLVWULUDWL]DSRWUHEH3'9DX+UYDWVNRMMHU]ERJ
samog uvoza dobara nije obveznik koji podliježe plaćanju PDV-a
ä NDGDVHPHÂXWLPGREUDLVSRUXÀXMHRVRELQHREYH]QLNXNRMDQLMHQLSUDYQDRVRED
ni obveznik, švicarsko društvo A mora se registrirati u RH prema čl. 77. st. 6.
Zakona, jer tada obavlja oporezivu isporuku u Hrvatskoj na kakvu mora platiti
porez prema čl. 75. st. 1. toč. 1. Zakona o PDV-u.
VII.2.2. Uvoznik kao izvoač radova na uvezenim dobrima
ili osoba kojoj su dobra poslana na uvid, na pokusni rok
ili u konsignacijsko skladište
Osoba može djelovati kao uvoznik dobara pod sljedećim uvjetima:
1. obveznik JE registriran za potrebe PDV-a u RH prema čl. 77. st. 1. Zakona i podno-
si periodične prijave PDV-a
2. dobra na kojima se obavlja radove ili dobra što ih osoba nije kupila ponovno se
izvozi izvan EU-a
3. osoba koja je poslala dobra u Hrvatsku nema sjedište poslovne djelatnosti u Hr-
vatskoj.
VII.2.3. Uvoz dobara u najmu ili u zakupu uvezena radi uporabe
u Hrvatskoj
Samo vlasnik dobara može biti uvoznik.
VII.2.4. Obveza plaćanja PDV-a na dobra nakon postupaka
privremenog uvoza, osloboenja od carine ili poreznog
skladištenja
Članak 75. st. 1. toč. 2. Zakona odreuje uglavnom tko je obvezan platiti PDV pri uvozu
dobara, ali ga se primjenjuje i na dobra stavljena u postupak privremenog skladištenja, u slo-
bodna skladišta, slobodne zone, carinska skladišta, postupak oplemenjivanja u postupku unu-

ručitelj ili netko u njegovo ime), da se mjesto postavljanja ili sastavljanja smatra mjestom isporuke dobara.
Dobra u kojih je isporuka povezana s postavljanjem ili sastavljanjem ona su što zbog bilo kakvih razloga
treba sastaviti od različitih dijelova kako bi ih se moglo uporabiti za predvienu svrhu. Složene i prevelike
strojeve da bi ih se prevozilo u komadu ili moglo unijeti u prostorije u kojima će ih se rabiti, prevest će se
npr. u dijelovima te sastaviti na mjestu uporabe, što najčešće obavljaju zaposlenici proizvoača. Isporuka
može obuhvaćati strojeve zajedno s postavljanjem i podešavanjem namjenskoga računalnog sustava što
omogućuje ispravan rad samostalno ili s postojećima drugim strojevima. Ako je, dakle, hrvatski isporučitelj
dobra postavio ili sastavio u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji, mjestom je isporuke ta članica ili treća
zemlja, pa se na isporuku može zaračunati hrvatski PDV. Ali, kada strani isporučitelj dobra postavlja ili
sastavlja u RH, mjesto je isporuke Hrvatska, te PDV, u načelu, treba i platiti u RH. Treba imati na umu
kako se kretanje dobara iz jedne u drugu državu članicu tada ne smatra premještanjem, jer nije transakci-
ja u područja primjene PDV-a. No, stvarni je prijevoz dobara, ako ga obavlja treća osoba, obavljanje uslu-
ge samo po sebi, te je mjestom obavljanja te usluge po čl. 20. st. 3. i čl. 17. st. 1. Zakona, ono u kojemu
počinje prijevoz, ako se uslugu obavlja osobi neobvezniku ili gdje primatelj usluge ima sjedište, ako se
uslugu obavlja obvezniku.

64 POREZNI VJESNIK 11/2013.

tarnje proizvodnje, privremenog uvoza, postupak osloboenja od carine s potpunim oslobo-
enjem od uvoznih carinskih pristojba ili postupak provoza stranih dobara8.
Prema čl. 75. st. 1. toč. 2. Zakona, nakon obavljenih postupaka iz čl. 51. st. 1. i čl. 5. st.
2. i 3. Zakona, PDV plaća osoba radi koje su dobra predmetom nekoga od tih postupaka.

VIII. Obveza plaćanja poreza u slučaju prijevarnih radnja

Članak 127. Zakona ureuje da svaki obveznik registriran za potrebe PDV-a u tuzemstvu,
kojemu je obavljena isporuka dobara ili usluga, odgovara kao jamac platac za plaćanje PDV-a,
ako zbog objektivnih okolnosti proizlazi da je znao ili morao znati da s takvom kupnjom
sudjeluje u prijevarnim radnjama s namjerom izbjegavanja plaćanja poreza.
Ova odredba znači kako je obveznik registriran za potrebe PDV-a u RH odgovoran platiti
porez na isporučena dobra ili usluge, ako je nedvojbeno da je znao ili morao znati da je isporuka
tih dobara ili usluga proizišla iz prijevarnih aktivnosti s namjerom izbjegavanja plaćanja PDV-a.
Obveznik, dakle, tada mora platiti PDV na obavljenu isporuku i nema pravo na odbitak pretpo-
reza, što Poreznoj upravi omogućuje uskratiti odbitak pretporeza, ako je razvidno da je obveznik
koji zahtijeva odbitak pretporeza znao ili morao znati da je povezan sa sumnjivom prijevarnom
transakcijom te ga se smatra sudionikom prijevare. Može se, naravno, pretpostaviti kako se

8
Valja znati kako dobra uvezena iz trećih zemalja ili s trećih područja po ulasku u EU mogu biti stavljena u:
1. slobodan promet − za njih su dovršene sve carinske formalnosti i u cijelosti su plaćeni carina i druge pris-
tojbe u nadležnosti Carinske uprave
2. postupak privremenog uvoza uz izuzeće carine u potpunosti
3. režim privremenog skladištenja dobara
4. slobodne zone ili slobodne luke
5. carinsko skladište
6. postupak prerade u zemlji, na što se primjenjuje režim suspenzije
7. postupak vanjskog provoza
8. režim PDV-skladišta.
U svima tim okolnostima, ili onima iz toč. 2. i 8, pri uvozu se ne plaća PDV nakon što dobra uu na pod-
ručje EU-a, ali će biti naplativ u trenutku kad više ne budu u tim postupcima (kad prestanu postupci) i
okolnostima. Stoga je otpuštanje dobara iz takvih okolnosti ustvari transakcija u području primjene PDV-a
i ekvivalent uvozu dobara, svejedno tko ukida postupak.
Ako se dobra što potječu iz treće zemlje ili s trećeg teritorija po ulasku na područje EU-a (zajednički sustav
PDV-a) ne stavi u slobodan promet u tome trenutku, nego u neki od u nastavku nabrojenih carinskih po-
stupaka:
 äSURYR]DGRPD¾HUREH
 äSULYUHPHQRVNODGLÉWHQMH
 äVORERGQDVNODGLÉWDLVORERGQH]RQH
 äFDULQVNRVNODGLÉWHQMH
 äRSOHPHQMLYDQMDXSRVWXSNXXQXWDUQMHSURL]YRGQMH
 äSULYUHPHQXYR]VSRWSXQLPRVORERÂHQMHPRGSOD¾DQMDXYR]QHFDULQH
smatra se da je mjesto uvoza tih dobara u trenutku i u državi članici gdje za njih prestaje primjena poseb-
nog postupka ili procedure.
Kada se dobra po ulasku na područje EU-a stavi u drugi carinski postupak ili režim, različit od nabrojenih,
mjesto se uvoza odreuje prema načelu, tj. trenutku ulaska na područje EU-a, npr. u režimu prerade pod
carinskom kontrolom ili postupku oplemenjivanja prema sustavu povrata. Postupci su i okolnosti iz toč.
točke 4. privremeno skladištenje, stavljanje u slobodna skladišta, slobodne zone, carinska skladišta, u
postupak oplemenjivanja u postupku unutarnje proizvodnje, privremen uvoz, postupak osloboenja od
carine s potpunim osloboenjem od uvoznih carinskih pristojba ili postupak provoza stranih dobara.

2%9(=$3/$ý$1-$325(=$1$'2'$1895,-('1267 65
radi o prijevari kad je nabavna cijena niža od tržišne ili kad je niža od cijene plaćene za neku
sličnu prije obavljenu transakciju.
Porezna uprava, na drugoj strani, ne može uskratiti odbitak pretporeza temeljem čl. 127.
Zakona, ako je razvidno da obveznik koji zahtijeva odbitak pretporeza nije znao (i nije mogao
znati) za moguću prijevarnu narav neke transakcije u lancu, prije ili nakon obavljene tran-
sakcije, odnosno ne može uskratiti odbitak pretporeza ako obveznik koji zahtijeva odbitak nije
znao i nije mogao znati o prijevari u koju je umiješan prodavatelj, a poduzeo je sve mjere
opreza da njegove transakcije ne budu povezane s prijevarnim radnjama i utajom PDV-a i
slično. Tada obveznik, po Zakonu, ne mora platiti PDV i može zahtijevati povrat pretporeza
što ga je platio isporučitelju.

IX. Obveza primjene mehanizma ≈prijenosa porezne obveze«

Članak 75. st. 3. Zakona propisuje da obveznik registriran za potrebe PDV-a u RH mora
platiti PDV kada obavlja sljedeće isporuke:
a) graevinskih usluga, kakvima se smatra sve usluge u vezi s gradnjom, stavljanjem
u uporabu, održavanjem, promjenom ili uklanjanjem graevinskog objekta, uklju-
čivši usluge čišćenja (jednako vrijedi za ustupanje osoblja ako ono obavlja grae-
vinske usluge)
b) rabljenog materijala i onoga što ga se u jednakome obliku ne može ponovno upo-
rabiti, otpada, industrijskog i neindustrijskog otpada, reciklažnog otpada, djelomič-
no obraenog otpada te odreenih dobara i usluga
c) nekretnina od 1. siječnja 2015, prema čl. 40. st. 1. toč. j) i k) Zakona, ako se isporu-
čitelj odlučio za oporezivanje prema čl. 40. st. 4. Zakona
d) nekretnina što ih je prodao ovršenik u postupku ovrhe te
e) prijenos kvota emisijskih jedinica stakleničkih plinova po čl. 3. Direktive 2003/87/
EZ o uspostavljanju sustava trgovanja kvotama emisija stakleničkih plinova u EU.
Ove odredbe, ustvari, propisuju obvezu primjene mehanizma ≈prijenosa porezne obveze«
kad obveznik obavlja isporuke drugome obvezniku registriranom u RH za potrebe PDV-a, i to:
ä JUDÂHYLQVNLKUDGRYD
ä RVREOMDDNRRVREOMHREDYOMDJUDÂHYLQVNHXVOXJH
ä UDEOMHQRJPDWHULMDOD
ä QHNUHWQLQDL]ÀOVWWRÀMLN=DNRQDDNRVHLVSRUXÀLWHOMRGOXÀLR]DRSRUH-
zivanje (od 1. siječnja 2015)
ä QHNUHWQLQDÉWRLKMHSURGDRRYUÉHQLNXSRVWXSNXRYUKH
ä SULMHQRVDNYRWDHPLVLMVNLKMHGLQLFDVWDNOHQLÀNLKSOLQRYD
svejedno ima li isporučitelj sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, stalno ili privreme-
no boravište u Hrvatskoj.
Članak 75. st. 3. Zakona primjenjuje se samo ako je isporuka obavljena obvezniku regi-
striranome za potrebe PDV-a u RH, a nakana je bila osigurati prihode od PDV-a na transakcije
izvoača i kupaca te izvoača i podizvoača u graevini i trgovini rabljenim materijalima.
Meunarodna iskustva potvruju kako se u toj djelatnosti i trgovini često ne obračunava i ne
plaća porez. Prema toj odredbi, porez na takve transakcije plaća kupac, tako da jednostavno
iskaže svotu poreza u prijavi PDV-a u kojoj može zahtijevati i odbitak pretporeza kad na nj
ima pravo. Mehanizam prijenosa porezne obveze razumijeva da kupac u prijavi PDV-a mora
iskazati te usluge i pripadajući porez, te istodobno zahtijevati povrat, što uglavnom znači da
je naposljetku stanje ništica. Naravno da se ukupnu svotu pretporeza može odbiti samo ako je
kupac obveznik s pravom na odbitak pretporeza i ako su mu usluge isporučene za obavljanje
djelatnosti. Kupac, u protivnom, može zahtijevati povrat pretporeza što se odnosi samo na dio
isporučenih ili usluga za obavljanje djelatnosti (na čemu se temelji pravo na odbitak pret-poreza)
i podliježe PDV-u za preostali dio usluge.

66 POREZNI VJESNIK 11/2013.

IX.1. Prijenos porezne obveze u vezi s graevinskim radovima
i povezanim uslugama
Članak 75. st. 3. toč. a) Zakona primjenjuje se na isporuke (registriranim obveznicima)
sljedećih usluga:
a) izradu idejnog rješenja i druge poslove u vezi s graevinskim objektom što ih uobi-
čajeno obavljaju arhitekti
b) gradnju objekta na zemljištu te graevinske i radove rušenju objekta ili njegovih
dijelova
c) održavanje, obnovu i popravak objekta ili njegovih dijelova, uključivši čišćenje,
keramičarske, tapetarske i parketarske radove
d) usluge nadzora ili zaštitarske usluge
e) gradnju infrastrukture na zemljištu te graenje i rušenje infrastrukture npr. na pli-
novodima, vodovodima, kanalizacijskim sustavima i sl.
f) održavanje, obnovu i popravak infrastrukture, npr. plinovoda, vodovoda, kanaliza-
cijskih sustava i sl.
g) postavljanje ili sklapanje strojeva ili opreme što nakon postavljanja ili sklapanja
postaje nepokretnom imovinom
h) održavanje i popravak, nadzor strojeva ili opreme, ako su strojevi i oprema nepo-
kretna imovina
i) ukupne graevinske radove sklapanja, preinake, dovršavanja, postavljanja, poprav-
ka, održavanja, čišćenja i rušenja nekretnina kao takvih te ukupne operacije što
obuhvaćaju isporuku pokretnina i njihovu ugradnju u nekretnine tako da pokret-
nina stječe svojstva nekretnine
j) isporuku osoblja, ako osoblje obavlja graevinske usluge.
Primjer
Hrvatsko društvo A iz Dubrovnika (obveznik registriran za potrebe PDV-a u RH) gradi
hotel za kojeg je idejno rješenje izradila arhitektonska tvrtka B (Split), a glavni je izvoač
društvo C (Zagreb) (registrirano za potrebe PDV-a u RH) koje je dobilo nalog za obavljanje
ukupnih ostalih radova prema klauzuli ≈ključ u ruke«. Društvo C sklopilo je ugovor s društvom
D o obavljanju zemljanih radova (iskopavanje i priprema terena), s društvom E graevinskih
radova (zidanje i pokrivanje) te s društvom F ostalih radova.
Ovdje se primjenjuje sljedeće:
1. Na sve opisane isporuke usluga odnosi se čl. 4. st. 1. toč. 3. Zakona i izravno su
povezane s graenjem u Hrvatskoj. Te se usluge stoga obavlja u Hrvatskoj i tu pod-
liježu PDV-u (čl. 19. Zakona). Posrijedi su usluge:
a) izrade idejnog rješenja − arhitektonska tvrtka B iz Splita društvu A
b) graenja općenito i nadzora − glavni izvoač društvo C iz Zagreba društvu A
c) zemljani radovi (iskopavanje i priprema terena) − društvo D društvu C
d) graevinski radovi (zidanje i pokrivanje) − društvo E društvu C
e) ukupni ostali radovi − društvo F društvu C.
2. Sve su isporuke usluga nabrojene u toč. 1 graevinski radovi iz čl. 75. st. 3. toč.
a) Zakona, što propisuje kako obveznik registriran za potrebe PDV-a u RH mora
platiti porez na isporuke graevinskih radova. Stoga je graditelj hotela, društvo A,
osoba obvezna platiti PDV na usluge što mu ih obavljaju društva B i C, a glavni
izvoač C iz Zagreba mora platiti PDV na usluge društava D, E i F (društva A i C
kojima su usluge obavljene obveznici su registrirani za potrebe PDV-a u Hrvatskoj).
Društva A i C moraju platiti porez i iskazati ga u prijavama PDV-a za razdoblje ili
razdoblja tijekom kojih ga se mora obračunati na obavljene usluge sukladno čl.
30. Zakona o PDV-u.

2%9(=$3/$ý$1-$325(=$1$'2'$1895,-('1267 67
 3. Plaćanje PDV-a obavlja se ≈prijenosom porezne obveze«, što znači da se porez
plaća jednostavno tako da se poreznu osnovicu i svotu PDV-a na uslugu iskaže u
prijavi PDV-a te da je svota tako plaćena PDV-a pretporez što ga se, istodobno, u
istoj prijavi može iskazati kao odbitak (ako, naravno, obveznik koji plaća PDV ima
pravo na odbitak). Budući da je ovdje kupac obvezan platiti PDV prema čl. 75. st.
3. Zakona, u računima društava B i C društvu A, te računima društava D, E i F
društvu C, mora se navesti ≈prijenos porezne obveze« (čl. 79. st. 7. Zakona).

IX.2. Prijenos porezne obveze u vezi s rabljenima materijalima

Članak 75. st. 3. toč. b) Zakona primjenjuje se na isporuku (registriranom obvezniku)
rabljenoga materijala i onoga što ga se u jednakome stanju ne može više uporabiti, otpada,
industrijskog i neindustrijskog otpada, reciklažnog otpada te djelomično obraenog otpada
sljedećih kategorija:
a) ostaci iz proizvodnje ili uporabe što nisu drukčije specificirani
b) proizvodi što ne udovoljavaju normama
c) proizvodi kakvima je i stekao rok uporabe
d) materijali što su se prosuli ili prolili, izgubili ili pretrpjeli neku drugu nezgodu,
uključivši materijale, opremu itd. što su onečišćeni uslijed te nezgode
e) onečišćeni ili zaprljani materijali nastali planiranim djelovanjem (ostaci od postu-
paka čišćenja, ambalaža, spremnici itd.)
f) neuporabljivi dijelovi (npr. odbačene baterije, istrošeni katalizatori, itd.)
g) tvari što više ne udovoljavaju kakvoćom (npr. onečišćene kiseline i otapala, ishlap-
jele soli za kaljenje, itd.)
h) ostaci iz proizvodnih procesa (npr. troska, destilacijski talog, itd.)
i) ostaci iz postupaka smanjivanja onečišćenja (npr. mulj iz ureaja za pročišćavanje,
prašina iz vrećastih filtera, istrošeni filteri, itd.)
j) ostaci strojne/završne obrade (npr. tokarske strugotine, proizvodno iverje itd.)
k) ostaci od vaenja i prerade sirovina (npr. ostaci od rudarenja, talog iz naftnih polja, itd.)
l) onečišćeni materijali (npr. ulja onečišćena polikloriniranim bifenilima /PCB/, itd.)
m) materijali, tvari i proizvodi čija je uporaba zakonom zabranjena
n) proizvodi koje posjednik više ne želi rabiti (npr. odbačeni proizvodi od poljopriv-
rede, kućanstava, ureda, prodavaonica i radionica, itd.)
o) onečišćeni materijali, tvari ili proizvodi nastali u postupku sanacije zemljišta
p) materijali, tvari ili proizvodi nenavedeni drugdje u ovome popisu.
Primjer
Fizičke osobe koje nisu poduzetnici prikupljaju sekundarne sirovine (željezo, bakar, itd.)
i prodaju ih društvu A koje je u sustavu PDV-a. Društvo A sekundarne sirovine prodaje drugo-
me društvu B, takoer u sustavu PDV-a, te ih prodaje dijelom društvima u Njemačkoj, a dijelom
društvima u Srbiji. Ovdje se primjenjuje sljedeće:
1. Navedene isporuke sekundarnih sirovina, opisane u čl. 4. st. 1. toč. 1. Zakona,
obavlja se u Hrvatskoj (gdje počinje i prijevoz dobara − vidi čl. 13. st. 1. Zakona)
i podliježu PDV-u u Hrvatskoj. Radi se o isporukama:
a) društva A društvu B (oba registrirana za potrebe PDV-a u Hrvatskoj)
b) unutar EU-a što ih obavlja društvo B društvima u Njemačkoj te o
a) izvozu što ga obavlja društvo B društvima u Srbiji
2. Pretpostavka je da su društva u Njemačkoj i Srbiji obveznici registrirani za potre-
be PDV-a u svojim zemljama. Isporuku društva A društvu B smatra se isporukom

68 POREZNI VJESNIK 11/2013.

 rabljenih materijala iz čl. 75. st. 3. toč. b) Zakona što odreuje da je obveznik
registriran za potrebe PDV-a u RH obvezan platiti porez kad obavlja isporuku ra-
bljenih materijala. Stoga je društvo B osoba obvezna platiti PDV na isporuku rablje-
nih materijala kakvu je društvo A obavilo društvu B.
3. Plaćanje PDV-a obavlja društvo B ≈prijenosom porezne obveze«, što znači kako
društvo B plaća PDV jednostavno tako da poreznu osnovicu i svotu poreza na
isporuku iskaže u prijavi PDV-a za obračunsko razdoblje u kojem je nastala obveza
obračuna sukladno čl. 30. st. 1. Zakona, a svota je tako plaćena PDV-a pretporez
za društvo B koje ga, istodobno, u istoj prijavi može iskazati kao odbitak (ako, na-
ravno, ima pravo na odbitak PDV-a).
4. S obzirom da je kupac ovdje obvezan platiti porez prema čl. 75. st. 3. Zakona, u
račun društva A društvu B mora se unijeti naznaku ≈prijenos porezne obveze« (čl.
79. st. 8. Zakona).
5. Za isporuke unutar EU-a što ih obavlja društvo B društvima u Njemačkoj, prema
čl. 75. st. 1. toč. 1. Zakona, osoba je obvezna platiti PDV društvo B (obveznik koji
obavlja isporuke). No, ove su isporuke unutar EU-a osloboene hrvatskog PDV-a
(uz pravo na odbitak pretporeza), sukladno čl. 41. st. 1. toč. a) Zakona.
6. Za isporuke društva B društvima u Srbiji, što ih se smatra uvozom na područje ili
u zemlju izvan EU-a, prema čl. 75. st. 1. toč. 1. Zakona, porez mora platiti hrvatsko
društvo B (obveznik koji obavlja isporuke). No, te su ≈izvozne« isporuke oslobo-
ene hrvatskoga PDV-a (uz pravo na odbitak pretporeza) prema čl. 45. st. 1. toč.
1) ili 2) Zakona, ovisno o tome tko je obavio prijevoz dobara iz Hrvatske do
odredišta izvan EU-a − društvo B ili kupci u Srbiji.

IX.3. Prijenos porezne obveze pri isporuci nekretnina

Od 1. siječnja 2015. čl. 75. st. 3. toč. c) Zakona primjenjuje se na isporuke (registriranom
obvezniku) nekretnina iz čl. 40. st. 1. toč. j) i k), kad je isporučitelj odabrao oporezivanje,
sukladno čl. 40. st. 4. Zakona, što znači − ako isporučitelj odabere oporezivanje isporuke gra-
evinskog objekta i zemljišta na kojemu je objekt ili zemljišta što nije graevinsko − da se
mora primijeniti mehanizam ≈prijenosa porezne obveze«: PDV na isporuku mora platiti stjeca-
telj nekretnine i iskazati ga u prijavi.
Članak 75. st. 3. toč. d) Zakona primjenjuje se na isporuku (registriranom obvezniku)
nekretnina što ih je prodao ovršenik u postupku ovrhe, što znači da se mora primijeniti meha-
nizam ≈prijenosa porezne obveze« kad ovršenik odabere oporezivanje isporuke nekretnine:
PDV na tu isporuku mora platiti stjecatelj nekretnine i iskazati u prijavi.

IX.4. Prijenos porezne obveze pri prijenosu kvota emisijskih

jedinica stakleničkih plinova
Članak 75. st. 3. toč. e) Zakona o PDV-u primjenjuje se na prijenos (registriranom obvez.
niku) kvota emisijskih jedinica stakleničkih plinova prema čl. 3. Direktive 2003/87/EZ o uspo-
stavljanju sustava trgovanja kvotama emisija stakleničkih plinova unutar Unije. Prema toj
odredbi, mehanizam se prijenosa porezne obveze mora primijeniti pri prijenosu kvota emi-
sijskih jedinica stakleničkih plinova registriranom obvezniku. Članak 3. Direktive ≈kvotu«
definira kao ≈kvotu emisije što odgovara jednoj toni ugljičnog dioksida tijekom odreenog
razdoblja, što vrijedi samo u svrhu ispunjenja uvjeta iz te Direktive i prenosiva je sukladno
odredbama Direktive«. Sukladno čl. 12. Direktive, kvote ≈se može prenositi meu osoba-
ma u EU te osobama iz EU-a i trećih zemalja, kada su priznate sukladno postupku iz čl.
25. Direktive bez ograničenja, osim navedenih u Direktivi ili odobrenih sukladno Direkti-
vi«. U praksi, dakle, kupac kvota emisijskih jedinica stakleničkih plinova, kao obveznik
registriran za potrebe PDV-a u Hrvatskoj, mora platiti porez na tu transakciju i iskazati ga
u prijavi.

2%9(=$3/$ý$1-$325(=$1$'2'$1895,-('1267 69