Matematika I Skripta v1 PDF

SKRIPTA VELEUČILIŠTA S PRAVOM JAVNOSTI
BALTAZAR ZAPREŠIĆ
Josip Lopatič
MATEMATIKA I
Zaprešić, 2016.
Sadržaj
1 SKUPOVI 1
1.1 Pojam skupa. Skupovi N, Z, Q i R . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
1.2 Podskup. Aksiom matematičke indukcije . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
1.3 Tri osnovne operacije sa skupovima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
2 FUNKCIJE 12
2.1 Pojam funkcije. Kompozicija funkcije. Inverzna funkcija . . . . . . . . 12
2.2 Pregled elementarnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
2.2.1 Polinomi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
2.2.2 Eksponencijalna i logaritamska funkcija . . . . . . . . . . . . . 18
2.2.3 Trigonometrijske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
3 NIZOVI 22
3.1 Pojam niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
3.2 Gomilište niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
3.3 Konvergencija niza realnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
3.4 Monotni nizovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
4 DERIVACIJA FUNKCIJE 28
4.1 Pojam limesa funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
4.2 Definicija derivacije. Osnovna pravila deriviranja . . . . . . . . . . . . 32
4.3 Derivacija složene funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
4.4 L’Hospitalovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
4.5 Intervali monotonosti funkcije. Lokalni ekstremi . . . . . . . . . . . . . 35
4.6 Granični troškovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
4.7 Koeficijent elastičnosti u točki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
5 OSNOVE FINANCIJSKE MATEMATIKE 47

5.1 Jednostavni kamatni račun . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
5.1.1 Mjenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
5.2 Složeni kamatni račun . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
5.2.1 Nominalna, relativna i konformna kamatna stopa . . . . . . . . 51
5.3 Prenumerando uplate/isplate . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
5.4 Postnumerando uplate/isplate . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
5.5 Zajam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
5.5.1 Jednaki anuiteti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
5.5.2 Jednake otplatne kvote . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
5.5.3 Konverzija zajma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
1 SKUPOVI
1.1 Pojam skupa. Skupovi N, Z, Q i R
Skup je osnovni matematički pojam; ne definira se, intuitivno pojam skupa pred-
stavlja jednu cjelinu sastavljenu od elemenata tog skupa povezanim nekim zajedničkim
svojstvom. Naprimjer, stranice ovog udžbenika čine skup, a svaka stranica je element
tog skupa.
U pravilu skupove označavamo velikim slovima, npr. A, B, S, T, ... Reći ćemo da
je skup S zadan, ako je dano pravilo, svojstvo prema kojem se mogu točno odrediti
svi elementi koji pripadaju tom skupu.
Primjer 1.1. Neka je S skup svih malih slova grčkog alfabeta, tj. S je sastavljen od
elemenata: α (alfa), β (beta), γ (gama), δ (delta), ϵ (epsilon), ζ (zeta), η (eta), θ
(theta), ι (iota), κ (kapa), λ (lambda), µ (mi), ν (ni), ξ (ksi), o (omikron), π (pi), ρ
(ro), σ (sigma), τ (tau), υ (ipsilon), φ (fi), χ (hi), ψ (psi), ω (omega).
Da bismo označili da samo ovi elementi čine skup S stavljamo ih u vitičaste za-
grade, tj.
S={α, β, γ, δ, ϵ, ζ, η, θ, ι, κ, λ, µ, ν, ξ, o, π, ρ, σ, τ , υ, φ, χ, ψ, ω}.
Slovo Γ (veliko slovo grčkog alfabeta gama) ne pripada skupu S, to zapisujemo

Γ∈/ S i čitamo “Γ nije element skupa S”. Činjenicu da je δ iz S pišemo δ ∈ S i čitamo
“δ je element skupa S”.
Primjer 1.2. Brojevi 1, 2, 3, . . . zovu se prirodni brojevi. Oni tvore skup prirodnih
brojeva kojeg označavamo sa N; dakle
N = {1, 2, 3, 4, . . .}.
Sada je 5 ∈ N (tj. 5 je prirodan broj), ali −2 ∈ / N. Ovdje je upotreba točkica

unutar vitičastih zagrada bila nužna, jer nismo u stanju ispisati sve prirodne brojeve.
Primjer 1.3. Brojevi 0, −1, 1, −2, 2, −3, 3, . . . zovu se cijeli brojevi. Oni tvore skup
cijelih brojeva kojeg označavamo sa Z; dakle
Z = {0, −1, 1, −2, 2, −3, 3, . . .}.
Primjer 1.4. Brojevi oblika m n pri čemu je m cijeli broj, a n prirodni broj, zovu se
racionalni brojevi. Oni tvore skup racionalnih brojeva kojeg označavamo sa Q; dakle
{m } {p }
Q= : m ∈ Z, n ∈ N = : p, q ∈ Z, q ̸= 0 .
n q
Navedimo neka važna svojstva skupova N, Z, Q.
2 §1 SKUPOVI
Skup N ima najmanji element 1, ali nema najvećeg.
Skup Z nema ni najmanjeg ni najveći element. Ako je m ∈ Z, tada ne postoji

element u Z koji bi bio između m − 1 i m. Također, ne postoji element u Z koji bi
bio između m i m + 1.
Skup Q nema ni najmanjeg ni najveći element; no, između bilo koja dva racionalna
broja a, b (a < b) postoji barem jedan racionalan broj, tj. postoji c ∈ Q takav da je
n , b = q (m, p ∈ Z; n, q ∈ N) proizvoljni racionalni
p
a < c < b. Doista, neka su a = m
brojevi takvi da je a < b, tada je njihova aritmetička sredina
a+b mq + np
c= =
2 2nq
racionalan broj s traženim svojstvom.
Napomena 1.5. Usprkos činjenici između bilo koja dva racionalna broja postoji ba-
rem jedan racionalan broj, postavlja se pitanje da li imamo dovoljno racionalnih bro-
jeva?
Promotrimo kvadrat duljine stranice 1 (uočimo 1 = 11 , tj. 1 ∈ Q); znamo duljina
√ √
dijagonale je tada 2. No, 2 ∈ / Q (ovu činjenicu dokazati ćemo u sljedećoj propo-
ziciji), stoga nemamo dovoljno racionalnih brojeva, pa uvodimo skup realnih brojeva,
√ √ ga s R. Skup realnih brojeva sadrži sve racionalne brojeve i brojeve po-
označavamo
put 2, 5, π . . . Kratko, realni brojevi su oni koje možemo prikazati na brojevnom
pravcu.
√
Propozicija 1.6. 2∈
/ Q.
Dokaz. Ovu činjenicu dokazat ćemo “metodom suprotnog” koja se sastoji u tome da
pretpostavimo da tvrdnja nije istinita√i onda dođemo √ do kontradikcije.
√ U našem
slučaju imamo dvije mogućnosti:
√ ili je 2 ∈ Q ili 2 ∈
/ Q; tvrdimo 2 ∈
/
√ Q; pretpos-
tavimo suprotno, tj. 2 ∈ Q. Tada postoje m ∈ Z, n ∈ N takvi da je 2 = m n . No,
√
2 > 0, stoga je m ∈ N. Razlomak m n potpuno skratimo, tj. možemo uzeti da su m, n
relativno prosti (odnosno da je njihova √ najveća zajednička mjera jednaka 1 (oznaka
M (m, n) = 1)). Sada, iz jednakosti 2 = m 2 2
n kvadriranjem slijedi m = 2n , odakle,
2 2
pak, zaključujemo, jer je 2n paran broj, to je i m , a onda nužno i m paran broj, tj.
postoji k ∈ N takav da je m = 2k. Nadalje, imamo 2n2 = m2 = (2k)2 = 4k 2 , odnosno
n2 = 2k 2 , tj. n2 , a onda i n je paran broj, pa postoji l ∈ N takav da je n = 2l. Rezime,
iz činjenica m = 2k i n = 2l, slijedi M (m, n) ≥ 2,√što je u kontradikciji s činjenicom
da je M (m, n) = 1. Dakle, početna pretpostavka 2 ∈ Q vodi na kontradikciju, stoga
√
2∈ / Q.
Za proizvoljan skup S kažemo da je konačan ako postoji prirodan broj n takav

da elemente iz S možemo prebrojiti i reći da ima n elemenata. U protivnom S je
1.2 Podskup. Aksiom matematičke indukcije 3
beskonačan skup. Skup S iz primjera 1.1. je konačan i |S|1 =24, dok su skupovi
N, Z, Q beskonačni.
1.2 Podskup. Aksiom matematičke indukcije

Definicija 1.7. Neka su A, B dva skupa. Ako je svaki element skupa A ujedno i
element skupa B kažemo da je A podskup od B i pišemo A ⊆ B.
Dakle, A ⊆ B znači: svaki element skupa A sadržan je u skupu B, što kratko
zapisujemo 2
(∀a ∈ A) ⇒ a ∈ B.
Inkluziju A ⊆ B možemo zapisati u obliku B ⊇ A; čitamo je B je nadskup od A.
Ukoliko je A ⊆ B, te postoji barem jedan element b ∈ B i b ∈

/ A, tada kažemo da
je A pravi podskup skupa B i pišemo A ⊂ B ili A $ B. Tako je npr. {2,3,4} ⊂ N,
N ⊂ Z, Z ⊂ Q.
Definicija 1.8. Skupovi A i B su jednaki ako je svaki element skupa A element skupa
B i svaki element skupa B je element i skupa A.
Ovu definiciju matematički zapisujemo:3
A=B ⇐⇒ A ⊆ B i B ⊆ A.
Primjer 1.9. Provjerite da je
{n ∈ N : 4 ≤ n ≤ 6} = {4, 5, 6}.
Načinom zadavanja skupova kao u prethodnom primjeru možemo doći i do skupa

koji ne sadržava niti jedan element; promotrimo skup
S = {n ∈ N : n < 1}.
To je skup svih prirodnih brojeva koji su manji od 1; no, ne postoji niti jedan
takav prirodan broj. Kažemo da je takav skup S prazan skup.
Dakle, prazan skup je skup koji ne sadrži niti jedan element; označavamo ga s ∅.
Nadalje, smatramo da je prazan skup podskup svakog skupa, tj. ∅ ⊆ A za svaki skup
A.
Skup prirodnih brojeva ima jedno bitno svojstvo koje ćemo sada navesti. To
svojstvo iskazano je aksiomom o matemetičkoj indukciji koje nam omogućuje da iz
1 |A| ≡ broj elemenata (kardinalni broj ) skupa A.
2U matematičkoj logici simbol ∀ (čita se “za svaki”) zove se univerzalni kvantifikator, a simbol
⇒ (čita se: “slijedi”, “povlači”, “implicira”) zove se implikacija. Često se koristi i simbol ∃ (čita se
“postoji”), zove se egzistencijalni kvantifikator, odnosno simbol ∃! (čita se: “postoji jedinstveni”).
3 Simbol ⇔ (čita se “ako i samo ako”, “onda i samo onda”) zove se ekvivalencija.
4 §1 SKUPOVI
određenih svojstva podskupa M ⊆ N zaključimo M = N. Aksiom o matematičkoj

indukciji glasi:
Neka je M podskup skupa priordnih brojeva N. Pretpostavimo da M ima sljedeća

svojstva:
i) 1 ∈ M ,
ii) (∀m ∈ M ) ⇒ m + 1 ∈ M .
Zaključak: M = N.
Primjer 1.10. Neka je a ̸= 1 realan broj. Za svaki prirodan broj n vrijedi
1 − an+1
1 + a + a2 + . . . + an = . (1.1)
1−a
Istinitost gornjeg identiteta pokazati ćemo koristeći princip matematičke indukcije.
Neka je M skup svih prirodnih brojeva za koje je identitet (1.1) istinit. Za n = 1,

promatramo desnu stranu u (1.1); imamo
1 − a1+1 (1 − a)(1 + a)
= = 1 + a1 ,
1−a 1−a
stoga je 1 ∈ M , tj. ispunjen je uvjet i) iz aksioma. Ovaj uvjet zove se baza indukcije.
Pretpostavimo neka je m ∈ M (pretpostavka indukcije), tj.
1 − am+1
1 + a + a2 + . . . + am = ; (p.i.)
1−a
da bi bio ispunjen i uvjet ii) iz aksioma matematičke indukcije, moramo pokazati da
je tada i m + 1 ∈ M (korak indukcije); koristeći pretpostavku indukcije, imamo
1 + a + a2 + . . . + am + am+1 = (1 + a + a2 + . . . + am ) + am+1 = |(p.i.)|

1 − am+1
= + am+1
1−a
1 − am+1 + am+1 (1 − a) 1 − a(m+1)+1
= = ,
1−a 1−a
tj. m + 1 ∈ M ; čime je ispunjeno i svojstvo ii) iz aksioma.
Dakle, skup M ima oba svojstva navedena u aksiomu o indukciji, stoga je M = N,

odnosno relacija (1.1) vrijedi za svaki prirodan broj n.
Ako u formuli (1.1) umjesto a pišemo b

a, b ̸= a, slijedi
( b )n+1
b ( b )2 ( b )n 1− an+1 − bn+1
1+ + + ... + = a = ,
a a a b (a − b)an
1−
a
odakle, množenjem s (a − b)an , dobivamo
an+1 − bn+1 = (a − b)(an + an−1 b + an−2 b2 + . . . + abn−1 + bn ), (1.2)
što vrijedi za svaki par realnih brojeva a, b i za svaki prirodni broj n.
Zadaci za vježbu.
1. Koristeći princip matematičke indukcije dokažite sljedeće identitete:
n(n + 1)
a) 1 + 2 + . . . + n = , n ∈ N;
2
n(n + 1)(2n + 1)
b) 12 + 22 + . . . + n2 = , n ∈ N;
6
rješenje: prvo provjerimo bazu indukcije; n = 1. Na lijevoj strani gornje
formule imamo 12 = 1, odnosno na desnoj strani uvrštavanjem n = 1 do-
bivamo 1·(1+1)·(2·1+1)
6 = 1, tj. lijeva strana jednaka je desnoj strani, čime
smo provjerili bazu indukcije.
Pretpostavimo, neka je formula istinita za neko m ∈ N, tj. neka vrijedi

m(m + 1)(2m + 1)
12 + 22 + . . . + m2 = . (p.i.)
6
Pokažimo da tada nužno formula vrijedi i za m + 1 (korak indukcije);
imamo
12 + 22 + . . . + m2 + (m + 1)2 = [12 + 22 + . . . + m2 ] + (m + 1)2 = |(p.i.)|
m(m + 1)(2m + 1)
= + (m + 1)2
6
m + 1[ ]
= m(2m + 1) + 6(m + 1)
6
( )( )
m+1 (m + 1) (m + 1) + 1 2(m + 1) + 1
= (m + 2)(2m + 3) = .
6 6
( )2
n(n + 1)
3 3 3
c) 1 + 2 + . . . + n = , n ∈ N;
2
6 §1 SKUPOVI
n(n + 1)(n + 2)
d) 1 · 2 + 2 · 3 + . . . + n(n + 1) = , n ∈ N;
3
n(n + 1)(2n + 7)
e) 1 · 3 + 2 · 4 + . . . + n(n + 2) = , n ∈ N;
6
1 1 1 n
f) + + ... + = , n ∈ N;
1·3 3·5 (2n − 1)(2n + 1) 2n + 1
1 1 1 n
g) + + ... + = , n ∈ N;
4·5 5·6 (n + 3)(n + 4) 4(n + 4)
12 22 n2 n(n + 1)
h) + + ... + = , n ∈ N;
1·3 3·5 (2n − 1)(2n + 1) 2(2n + 1)
1 1 1 1[1 1 ]
i) + +. . .+ = − , n ∈ N;
1·2·3 2·3·4 n(n + 1)(n + 2) 2 2 (n + 1)(n + 2)
1[ ]
j) 1 · 30 + 2 · 31 + 3 · 32 + 4 · 33 + . . . + n · 3n−1 = (2n − 1)3n + 1 , n ∈ N;
4
n+1
sin x nx
k) sin x + sin 2x + . . . + sin nx = 2 · sin , n ∈ N;
x 2
sin
2
rješenje: provjerimo bazu indukcije; n = 1. Uvrstimo li n = 1 u desnu
stranu gornje formule, imamo
1+1
sin x 1·x
2 · sin = sin x,
x 2
sin
2
tj. lijeva strana jednaka je desnoj strani; baza indukcije uredu. Pretposta-
vimo da je formula istinita za neko m ∈ N, tj. neka vrijedi
m+1
sin x mx
sin x + sin 2x + . . . + sin mx = 2 · sin (p.i.)
x 2
sin
2
Korak indukcije; pokažimo da tada formula nužno vrijedi i za m + 1;

računamo
sin x + sin 2x + . . . + sin mx + sin(m + 1)x =
[ ]
= sin x + sin 2x + . . . + sin mx + sin(m + 1)x = |(p.i.)|
m+1
sin x mx
= 2 · sin + sin(m + 1)x
x 2
sin
2
m+1
sin x mx m+1 m+1
= 2 · sin + 2 sin x cos x
x 2 2 2
sin
2
1 m+1 [ mx x m+1 ]
= x · sin x · sin + 2 sin cos x
sin 2 2 2 2
2 [ (
1 m+1 mx 1 (x m + 1 )
= x · sin 2 x · sin 2 + 2 · 2 sin 2 − 2 x
sin
2 )]
(x m + 1 )
+ sin + x
2 2
m+2
sin x m+1
= 2 · sin x.
x 2
sin
2
Uočimo, u koraku indukcije, koristili smo sljedeće trigonometrijske iden-
titete:
sin 2α = 2 sin α cos α, α ∈ R;
1[ ]
sin α · cos β = sin(α − β) + sin(α + β) , α, β ∈ R.
2
n+1
cos x nx
l) cos x + cos 2x + . . . + cos nx = 2 · sin , n ∈ N;
x 2
sin
2
sin2 nx
m) sin x + sin 3x + . . . + sin(2n − 1)x = , n ∈ N;
sin x
sin 2nx
n) cos x + cos 3x + . . . + cos(2n − 1)x = , n ∈ N;
2 sin x
sin 2n+1 x
o) cos x · cos 2x · . . . · cos 2n x = , n ∈ N0 .
2n+1 sin x
8 §1 SKUPOVI
2. Koristeći princip matematičke indukcije dokažite sljedeće nejednakosti:

1 1 √
a) 1 + √ + . . . + √ ≥ n, n ∈ N;
2 n
√
rješenje: provjerimo bazu indukcije, n = 1; 1 ≥ 1 uredu.
Pretpostavimo neka je tvrdnja istinita za neko m ∈ N, tj. neka vrijedi
1 1 √
1 + √ + . . . + √ ≥ m. (p.i.)
2 m
Korak indukcije; m + 1.
1 1 1
1+ √ + . . . + √ + √
2 m m+1
[ 1 1 ] 1 √ 1
(♠)
= 1 + √ + ... + √ +√ ≥ |(p.i.)| ≥ m + √ ;
2 m m+1 m+1
ostaje nam još dokazati:

√ 1 √ √ (√ 1 )2
m+ √ ≥ m + 1 (∗) ⇐⇒ ( m)2 ≥ m+1− √
m+1 m+1
1 1
⇐⇒ m ≥ (m + 1) − 2 + ⇐⇒ 1 ≥ ⇐⇒ m ≥ 0;
m+1 m+1
no, trivijalno je m ≥ 0 (za svaki m ∈ N), stoga gornje ekvivalencije pov-
lače nejednakost (*). Sada koristeći nejednakost (*) iz nejednakosti (♠)
dobivamo
1 1 1 √
1 + √ + ... + √ + √ ≥ m+1
2 m m+1
što je i trebalo dokazati.
1 2 n 4
b) + 2 + ... + n < , n ∈ N;
4 4 4 9
c) 4
(2n)! < 22n · (n!)2 , n ∈ N;
d) (2n)! > 3n · (n!)2 , n ∈ N, n ≥ 5;
e) Bernoullijeva nejednakost. Neka je x ≥ −1 realan broj. Tada vrijedi:
(1 + x)n ≥ 1 + nx, n ∈ N;
4 Neka je n ∈ N; definiramo n! = 1 · 2 . . . · n (čitaj “en faktorijel”); također, definiramo 0! := 1.
1.3 Tri osnovne operacije sa skupovima 9
rješenje: provjerimo bazu indukcije, n = 1; (1 + x)1 ≥ 1 + 1 · x, uredu.

Pretpostavimo neka je tvrdnja istinita za neko m ∈ N, tj. neka je
(1 + x)m ≥ 1 + mx. (p.i.)
Korak indukcije, m + 1; imamo
(1 + x)m+1 = (1 + x)m · (1 + x) ≥ |(p.i.)|

≥ (1 + mx)(1 + x) = 1 + mx + x + mx2
≥ 1 + (m + 1)x.
f) Koristeći Bernoullijevu nejednakost pokažite:

( n + 1 )n
n! ≤ , n ∈ N.
2
1.3 Tri osnovne operacije sa skupovima

U ovoj točki pokazujemo kako se i sa skupovima slično može računati kao i s real-
nim brojevima.
Neka je U neki skup. S P(U ) označimo skup svih podskupova od U . Ukoliko je

U = ∅ tada je P = {∅}, tj. P je jednočlan skup. Ako je npr. U = {a} jednočlan
skup, tada je P(U ) = {∅, U }. Ako je npr. U = {a, b}, tada je P(U ) = {∅, {a}, {b}, U }
četveročlan skup. Uočimo, uvijek su ∅ i U elementi skupa P(U ). Nadalje, ako U ima
n elemenata onda P(U ) ima 2n elemenata.
Skup P(U ) zovemo partitivni skup skupa U . Promotrimo li samo skup U i njegove
podskupove tada U nazivamo univerzalni skup. Univerzalni skup možemo skicirati
kao kvadrat, a podskupove od U onda skiciramo kao podskupove od kvadrata (slika
1.1).
10 §1 SKUPOVI
Definicija 1.11. Neka je U univerzalni skup, A ⊆ U , tada je u potpunosti određen

skup Ac ⊆ U koji se sastoji od svih elemenata skupa U koji nisu u A, tj.
Ac = {x ∈ U : x ∈
/ A}.
Skup Ac zovemo komplement skupa A (slika 1.2.) i pišemo Ac = U \ A.
Uočimo ∅c = U i U c = ∅. Druge dvije važne operacije s podskupom od U su unija i

presjek dvaju skupova.
Definicija 1.12. Neka je U univerzalni skup, A, B ⊆ U . Skup svih elemenata od U
koji pripadaju skupu A ili skupu B zove se unija skupova A i B; oznaka A ∪ B. Dakle
A ∪ B = {x ∈ U : x ∈ A ili x ∈ B}.
Skup A ∪ B isjenčan je na slici 1.3.

1.3 Tri osnovne operacije sa skupovima 11
Definicija 1.13. Neka je U univerzalni skup, A, B ⊆ U . Skup svih elemenata od U

koji pripadaju skupu A i skupu B zove se presjek skupova A i B; oznaka A ∩ B. Dakle
A ∩ B = {x ∈ U : x ∈ A i x ∈ B}.
Skup A ∩ B šrafirano je označen na slici 1.3.
Ukoliko je A ∩ B = ∅ kažemo da su skupovi A i B disjunktni. Uvijek je A ∩ Ac = ∅.
Uzimanje komplementa, unije i presjeka tri su osnovne operacije na P(U ), te

operacije zovu se Boolove operacije; navesti ćemo njihova svojstva.
Teorem 1.14. Neka je U univerzalni skup, A, B, C ⊆ U proizvoljni podskupovi od U .

Tada vrijedi
i) A ∩ B = B ∩ A,
ii) A ∪ B = B ∪ A,
iii) (A ∩ B) ∩ C = A ∩ (B ∩ C),
iv) (A ∪ B) ∪ C = A ∪ (B ∪ C),
v) A ∩ A = A,
vi) A ∪ A = A,
vii) A ∩ ∅ = ∅,
viii) A ∪ U = U ,
ix) A ∩ (B ∪ C) = (A ∩ B) ∪ (A ∩ C),
x) A ∪ (B ∩ C) = (A ∪ B) ∩ (A ∪ C),
xi) (A ∩ B)c = Ac ∪ B c ,
xii) (A ∪ B)c = Ac ∩ B c ,
xii) (Ac )c = A.
Zadatak Koristeći svojstva iz prethodnog teorema, dokažite da za proizvoljne pod-

skupove A, B1 , . . . , Bn univerzalnog skupa U vrijedi:
i) A ∩ (B1 ∪ . . . ∪ Bn ) = (A ∩ B1 ) ∪ . . . ∪ (A ∩ Bn ),
ii) A ∪ (B1 ∩ . . . ∩ Bn ) = (A ∪ B1 ) ∩ . . . ∩ (A ∪ Bn ).
2 FUNKCIJE
2.1 Pojam funkcije. Kompozicija funkcije. Inverzna funkcija
Definicija 2.1. Neka su X i Y dva proizvoljna neprazna skupa. Funkcija (presli-
kavanje) sa skupa X u skup Y pravilo je prema kojem se svakom elementu skupa X
pridružuje točno jedan element skupa Y . Pišemo f : X → Y .
Skup X zovemo domena ili područje definicije funkcije f i označavamo ga s Df .
Skup Y zovemo kodomena ili područje vrijednosti funkcije f i označavamo ga s Kf .
Slika funkcije f je skup Im(f ) = {f (x) : x ∈ X}. Skup Γf = {(x, f (x)) : x ∈ Df }

zovemo graf funkcije f .
Definicija 2.2. Za dvije funkcije f i g reći ćemo da su jednake (oznaka f = g) ako

je: Df = Dg , Kf = Kg , te f (x) = g(x), x ∈ Df .
Neka su X, Y ⊆ R. Za funkciju f : X → Y kažemo da je realna funkcija realne

varijable – predmet našeg proučavanja bit će upravo takve funkcije.
2.1 Pojam funkcije. Kompozicija funkcije. Inverzna funkcija 13
Napomena 2.3. Kako prepoznati je li neki skup točaka u ravnini ujedno i graf neke
funkcije?
Skup točaka u ravnini ujedno je i graf neke funkcije ako proizvoljan pravac paralelan
s osi y siječe taj skup u najviše jednoj točki.
Definicija 2.4. Neka su X, Y, Z neprazni skupovi,

( ) f : X →
( Y , )g : Y → Z funk-
cije. Funkija g ◦ f : X → Z definirana s g ◦ f (x) := g f (x) , x ∈ X zove se
kompozicija funkcija f i g (čita se i g kružić f ).
Propozicija 2.5. i) kompozicija funkcija nije komutativna, tj. općenito f ◦ g ̸=

g ◦ f;
ii) kompozicija funkcija je asocijativna, tj. uz pretpostavku da su sve kompozicije
definirane, za funkcije f , g i h vrijedi
( ) ( )
f ◦g ◦h=f ◦ g◦h .
Primjer 2.6. Neka su f : R → R, g : R → R funkcije definirane s f (x) = 2x + 1,

g(x) = x2 + 2. Tada su definirane kompozicije f ◦ g : R → R i g ◦ f : R → R s
( ( ) ( )
f ◦ g)(x) = f g(x) = f x2 + 2 = 2 · (x2 + 2) + 1 = 2x2 + 5,
( ( ) (
g ◦ f )(x) = g f (x) = g 2x + 1) = (2x + 1)2 + 2 = 4x2 + 4x + 3,
14 §2 FUNKCIJE
( (
no,(npr. za x = (0, imamo f ◦ g)(0) = 2 · 02 + 5 = 5, te g ◦ f )(0) = 4 · 02 + 4 · 0 + 3 = 3,
tj. f ◦ g)(0) ̸= g ◦ f )(0), stoga slijedi f ◦ g ̸= g ◦ f .
Definicija (2.7. Neka je f : X → Y ( funkcija. Ako postoji funkcija g : Y → X

takva da je f ◦ g)(y) = y, y ∈ Y i g ◦ f )(x) = x, x ∈ X, takvu funkciju zovemo
inverzna funkcija (ili kraće inverz) od f i označavamo s f −1 .
Definicija 2.8. Neka je f : X → Y funkcija. Za funkciju f kažemo da je

i) injekcija, ako vrijedi: (∀x1 , x2 ∈ X, x1 ̸= x2 ) =⇒ f (x1 ) ̸= f (x2 ),
ii) surjekcija, ako je Im(f ) = Y .
Funkcija je bijekcija ako je injekcija i surjekcija.
Propozicija 2.9. Neka je f : X → Y funkcija. Tada vrijedi: f je bijekcija ako i samo

ako f ima inverznu funkciju.
Napomena 2.10. Neka je f : X → Y realna funkcija realne varijable i bijekcija.

Graf funkcije f −1 : Y → X simetričan je grafu funkcije f sobzirom na pravac y = x.
Primjer 2.11. Za funkciju f : R+ 0 → R0 definiranu s f (x) = x , odredit ćemo

+ 2
inverznu funkciju; štoviše, pritom ćemo opisati općeniti postupak kako odrediti inerznu
2.2 Pregled elementarnih funkcija 15
funkciju (u slučaju kada ona postoji) za zadanu funkciju. Najprije, umjesto f (x) kratko
pišemo y, u našem slučaju y = x2 , sada zamijenimo x sa y i obrnuto (x ↔ y), dakle
x = y 2 . Iz posljednje jednadžbe ostaje nam eksplicitno
√ izraziti y. Potenciranjem dane
jednakosti s (1/2) dobivamo y = x1/2 , tj. y = x; √ tražena inverzna funkcija od f,
dana je s (posljednjim) izrazom za y, tj. f −1 (x) = x, x ∈ R0+ .
√
Provjerimo da je f −1 (x) = x, x ∈ R+ 0 doista inverz funkcije
( f )(x) = x2 , x ∈ R+
0,
−1
tj. moramo pokazati, prema definiciji 2.7., da je ispunjeno f ◦ f (x) = x, x ∈ R+0,
( )
te f −1 ◦ f (x) = x, x ∈ R+ 0 ; prema definiciji kompozicije funkcije, imamo
( −1
) ( ) (√ ) (√ )2
f ◦f (x) = f f −1 (x) = f x = x = x, x ∈ R+ 0,
( −1 ) ( ) ( ) √
f ◦ f (x) = f −1 f (x) = f −1 x2 = x2 = x, x ∈ R+ 0.
2.2 Pregled elementarnih funkcija

2.2.1 Polinomi
Neka je n ∈ N0 := N ∪ {0} proizvoljan. Funkciju oblika
p(x) = an xn + an−1 xn−1 + . . . + a1 x + a0 , x∈R
pri čemu je an ̸= 0 zovemo polinom stupnja n. U polinomu p, an je vodeći koeficijent,
a a0 je slobodni koeficijent. Promotrimo neke specijalne slučajeve
i) n = 0, tj. p(x) = a0 , x ∈ R (a0 ̸= 0); danu funkciju zovemo konstantna funkcija.
Uočimo, Dp = R, te Im(p) = {a0 }.
ii) n = 1, tj. p(x) = a1 x + a0 , x ∈ R (a1 ̸= 0); danu funkciju zovemo linearna
funkcija.
16 §2 FUNKCIJE
Kod polinoma prvog stupnja domena i slika jednake su čitavom skupu R, tj.
Dp = Im(p) = R.
iii) n = 2, tj. p(x) = a2 x2 + a1 x + a0 , x ∈ R (a2 ̸= 0); danu funkciju zovemo
kvadratna funkcija.
Domena kvadratne funkcije je čitav R, slika ovisi o predznaku vodećeg koefici-
[ 4a2 a0 −a21
jenta: ako je a2 > 0, tada je Im(p) = 4a2 , +∞⟩, odnosno, ako je a2 < 0,
4a2 a0 −a21 ]
tada je Im(p) = ⟨−∞, 4a2 .
Kod kvadratne funkcije označavamo D := a21 − 4a2 a0 , te realan broj D zovemo
diskriminanta. Predznak diskriminante određuje nam broj realnih nultočaka
kvadratne funkcije: 1◦ D > 0, tada kvadratna funkcija
√ ima dvije realne nultočke
−a1 ± D ◦
koje računamo prema formuli x1,2 = ; 2 D = 0, tada kvadratna
2a2
−a1 ◦
funkcija ima jednu realnu nultočku x1,2 = ; 3 D < 0, tada kvadratna
2a2
funkcija nema realnih nultočaka.
18 §2 FUNKCIJE
2.2.2 Eksponencijalna i logaritamska funkcija

Eksponencijalna funkcija f (x) = ax , pri čemu je a ∈ R+ \{1}. Df = R, Im(f ) =
R .
+
Osnovno svojstvo eksponencijalne funckije dano je s

ax+y = ax · ay , x, y ∈ R.
Logaritamska funkcija f (x) = loga x, pri čemu je a ∈ R+ \{1}, a dobivamo je kao

inverznu funkciju eksponencijalne funkcije; stoga je Df = R+ , Im(f ) = R.
Osnovna svojstva logaritamske funkcije:

loga (xy) = loga x + loga y, x, y ∈ R+ ,
x
loga = loga x − loga y, x, y ∈ R+ ,
y
loga xk = k · loga x, x, y ∈ R+ , k ∈ R.
Specijalni slučajevi: a = e, gdje je e = 2, 718281 . . . Eulerov broj, tada loge x
pišemo kratko lnx i čitamo prirodan logaritam; a = 10, tada log10 x pišemo kratko
logx i čitamo dekadski logaritam.
2.2.3 Trigonometrijske funkcije

Funkcija sinus: f (x) = sin x. Df = R, Im(f ) = [−1, 1]. Nultočke: {kπ : k ∈ Z}.
Sinus funkcija je periodička s temeljnim periodom 2π, tj. vrijedi
sin(x + 2π) = sin x, x ∈ R.
{ (2k−1)π
Funkcija
} kosinus: f (x) = cos x. Df = R, Im(f ) = [−1, 1]. Nultočke: 2 :
k ∈ Z . Kosinus funkcija je periodička s temeljnim periodom 2π, tj. vrijedi
cos(x + 2π) = cos x, x ∈ R.
20 §2 FUNKCIJE
Osnovna relacija koja povezuje funkcije sinus i kosinus dana je s
sin2 x + cos2 x = 1, x ∈ R.
sin x { }
Funkcija tangens: f (x) = tg x := . Df = R\ (2k−1)π
2 : k ∈ Z , Im(f ) = R.
cos x
Nultočke: {kπ : k ∈ Z}. Funkcija tangens je periodička s temeljnim periodom π, tj.
vrijedi
tg (x + π) = tg x, x ∈ Dtg .
cos x
Funkcija kotangens: f (x) = ctg x := . Df = R\{kπ : k ∈ Z}, Im(f ) = R.
{ (2k−1)π } sin x
Nultočke: 2 : k ∈ Z . Funkcija kotangens je periodička s temeljnim periodom
π, tj. vrijedi
ctg (x + π) = ctg x, x ∈ Dctg .
3 NIZOVI
3.1 Pojam niza
Definicija 3.1. Neka je S neprazan skup. Funkcija a : N → R zove se niz u skupu S.
Ako je S = R tada taj niz nazivamo niz realnih brojeva. Pri tome je an := a(n)
opći član niza.
Niz označavamo s (an ). S {an } označavamo skup vrijednosti niza (an ).
U nastavku navest ćemo nekoliko primjera nizova realnih brojeva, te ispisat ćemo
njihovih nekoliko prvih članova
Primjer 3.2. i) an = 1
n, n ∈ N,
1 1 1
a1 = 1, a2 = , a3 = , a4 = , ... ;
2 3 4
ii) an = 1
2n−1 , n ∈ N,
1 1 1
a1 = 1, a2 = , a3 = , a4 = , ... ;
3 5 7
(−1)n
iii) an = n , n ∈ N,
1 1 1
a1 = −1, a2 = , a3 = − , a4 = , ... ;
2 3 4
√
iv) an = n, n ∈ N,
√ √
a1 = 1, a2 = 2, a3 = 3, a4 = 2, ... ;
√
v) an = (−1)n n, n ∈ N,
√ √
a1 = −1, a2 = 2, a3 = − 3, a4 = 2, ... .
Definicija 3.3. Kažemo da je niz realnih brojeva (an ) omeđen odozgo (odozdo) ako
je skup {an } omeđen odozgo (odozdo). Niz (an ) je omeđen ako je omeđen odozgo i
odozdo, tj. ako postoje realni brojevi m, M takvi da je
m ≤ an ≤ M, n ∈ N.
Uočimo, u primjeru 3.2. nizovi i) − iii) su omeđeni, za razliku od nizova iv) i v)

koji nisu omeđeni; štoviše, niz u iv) je omeđen odozdo ali nije omeđen odozgo, dok
niz u v) nije omeđen niti odozdo niti odozgo.
3.2 Gomilište niza 23
3.2 Gomilište niza

Prvo definirati ćemo pojam okoline realnog broja.
Definicija 3.4. Neka su x0 , ε ∈ R, ε > 0. Interval oblika
{ }
Oε (x0 ) = x ∈ R : |x − x0 | < ε = ⟨x0 − ε, x0 + ε⟩
naziva se ε-okoline točke x0 .
Sada smo u mogućnosti definirati gomilište niza realnih brojeva.

Definicija 3.5. Realan broj G ∈ R zove se gomilšte niza realnih brojeva (an ) ako se
unutar svake njegove ε-okoline nalazi beskonačno mnogo članova niza (an ).
Primjer 3.6. i) niz an = 1

n, n ∈ N, ima gomilište 0;
ii) niz an = (−1)n ima dva gomilišta: −1 i 1.
3.3 Konvergencija niza realnih brojeva

Posebno, zanimat će nas oni nizovi realnih brojeva koji imaju samo jedno gomili-
šte. Takve nizove zvat ćemo konvergentnima, a njihovo jedino gomilište nazivat ćemo
limesom niza. Formalno, limes niza definiramo na sljedeći način:
Definicija 3.7. Za niz realnih brojeva (an ) kažemo da konvergira (teži) realnom broju
L ako
(∀ε > 0) (∃n0 := n0 (ε) ∈ N) =⇒ (∀n ∈ N, n ≥ n0 ) |an − L| < ε.
Pri tome realan broj L nazivamo limesom niza (an ), te pišemo
L = lim an ili an −→ L.
n→+∞
Ako niz realnih brojeva ima limes kažemo da je konvergentan; u protivnom, kažemo
da je divergentan.
Napomena 3.8. Niz an = n1 , n ∈ N je konvergentan s limesom 0. Zaista, za

proizvoljno zadan ε > 0 prema Arhimedovom aksiomu5 postoji n0 = n0 (ε) ∈ N takav
da je n10 < ε. Sada, za svaki prirodan broj n takav da je n ≥ n0 slijedi
1 1 1
|an − 0| = = ≤ < ε.
n n n0
5 Arhimedov aksiom glasi: za svaka dva pozitivna realna broja a i b postoji prirodan broj n takav
da je na > b.
24 §3 NIZOVI
Osnovni rezultati o konvergenciji nizova realnih brojeva sadržani su u sljedećem

teoremu.
Teorem 3.9. i) Konvergentan niz je omeđen.
ii) Konvergentan niz ima jedinstven limes.
iii) (sendič-teorem) Neka su (an ) i (bn ) konvergentni nizovi realnih brojeva s lime-
som L, te neka je (cn ) niz realnih brojeva. Ako postoji n0 ∈ N takav da za svaki
n ∈ N, n ≥ n0 vrijedi an ≤ cn ≤ bn tada je i niz (cn ) konvergentan s limesom
L.
U nastavku promatrat ćemo geometrijski niz, tj. niz oblika (q n ) za neki realan
broj q.
Ako je q ∈ ⟨0, 1⟩ tada je 1q > 1, stoga postoji realan broj h > 0 takav da je
1
q = 1 + h. Koristeći Bernoullijevu nejednakost, za svaki n ∈ N, slijedi
( ) 1 1 1 1
0≤ qn = n
≤ ≤ · ,
(1 + h) 1 + nh h n
odakle, pak koristeći činjenicu da je niz an = n1 , n ∈ N konvergentan s limesom 0, te

sendvič-teorem, zaključujemo niz (q n ) je konvergentan s limesom 0.
Nadalje, ako je q ∈ ⟨−1, 0⟩ tada je |q| ∈ ⟨0, 1⟩, pa je prema prethodnom niz (|q|n )
konvergentan s limesom 0, a jer je |q n | = |q|n , n ∈ N, to je i niz (|q
|)konvergentan
n

s limesom 0, odakle, dalje, na osnovu činjenice |q n − 0| = |q n | = |q n | = |q n | − 0,
n ∈ N, zaključujemo i niz (q n ) konvergentan s limesom 0.
Na osnovu gornjeg razmatranja, imamo: za proizvoljan q ∈ R, |q| < 1 niz (q n ) je
konvergentan s limesom 0.
Ako je q = 1, tada je niz (q n ) konvergentan s limesom 1; ako je q > 1 niz (q n )
divergira k +∞, ako je pak q ≤ −1 niz (q n ) divergira.
Pravila za računanje s konvergentnim nizovima sadržana su u sljedećem teoremu.

Teorem 3.10. Neka su (an ) i (bn ) konvergentni nizovi realnih brojeva. Tada vrijedi
i) lim (an + bn ) = lim an + lim bn ;
n→+∞ n→+∞ n→+∞
ii) lim (an − bn ) = lim an − lim bn ;

n→+∞ n→+∞ n→+∞
iii) lim (an · bn ) = lim an · lim bn ;

n→+∞ n→+∞ n→+∞
an lim an
n→+∞
iv) lim = , uz bn ̸= 0 i lim bn ̸= 0.
n→+∞ bn lim bn n→+∞
n→+∞
3.3 Konvergencija niza realnih brojeva 25
U nastavku navest ćemo pravila za računanje s nizovima koji divergiraju u +∞.
Teorem 3.11. Neka su (an ), (bn ), (cn ) nizovi realnih brojeva takvi da je lim an =
n→+∞
+∞, lim bn = +∞ i lim cn = c. Tada vrijedi
n→+∞ n→+∞
i) lim (an + bn ) = +∞;

n→+∞
ii) lim (an + cn ) = +∞;

n→+∞
iii) lim (an · bn ) = +∞;

n→+∞
iv) lim (an · cn ) = +∞, ako je c > 0, odnosno −∞ ako je c < 0;

n→+∞
cn
v) lim = 0.
n→+∞ an
Simbolički, prethodni teorem možemo iskazati kao
i) (+∞) + (+∞) = +∞;
ii) (+∞) + c = +∞;
iii) (+∞) · (+∞) = +∞;
iv) (+∞) · c = +∞, ako je c > 0, odnosno −∞ ako je c < 0;

c
v) = 0.
+∞
Primjer 3.12. Izračunat ćemo sljedeće limese nizova kvocijenata pri čemu i niz u
brojniku i niz u nazivniku divergiraju u +∞:
i)
( )
2n + 3 n 2 + n3 1 2+ 3
2+0
lim = lim ( ) = lim · n
5 =0· = 0;
n→+∞ 3n2 + 5n n→+∞ n2 3 + 5 n→+∞ n 3 + 3+0
n n
ii) ( )
2n2 + 3 n2 2 + n32 2 + n32 2+0 2
lim = lim ( ) = lim = = ;
n→+∞ 3n2 + 5n n→+∞ n2 3 + 5 n→+∞ 3 + 5 3+0 3
n n
iii)
( )
2n3 + 3 n3 2 + n33 2 + n33 2+0
lim = lim ( ) = lim n· 5 = (+∞)· 3 + 0 = +∞.
n→+∞ 3n2 + 5n n→+∞ n2 3 + 5 n→+∞ 3+ n
n
26 §3 NIZOVI
3.4 Monotni nizovi

Definicija 3.13. Za niz realnih brojeva (an ) reći ćemo da je
i) rastući, ako je an+1 ≥ an , n ∈ N;
ii) strogo rastući, ako je an+1 > an , n ∈ N;
iii) padajući, ako je an+1 ≤ an , n ∈ N;
iv) strogo padajući, ako je an+1 < an , n ∈ N.
Niz (an ) je monoton ako je rastući ili padajući, te strogo monoton ako je strogo rastući
ili strogo padajući.
Osnovni kriterij konvergencije monotonih nizova sadržan je u narednom teoremu.
Teorem 3.14. Ako je niz realnih brojeva monoton i omeđen onda je i konvergentan.
Primjenu prethodnog kriterija ilustrirat ćemo u sljedećem primjeru.
Primjer 3.15. Promatramo niz realnih brojeva (an ) zadan s

√ √
√
an := 2 + 2 + . . . + 2, n ∈ N.
| {z }
n korijena
Najprije, uočimo rekurzivnu relaciju između n + 1-vog i n-tog člana niza:

√
an+1 = 2 + an , n ∈ N.
Koristeći princip matematičke indukcije dokazat ćemo da je dan niz√monoton i

√ √
omeđen.
√ Prvo, pokazat ćemo omeđenost; imamo a1 = 2 ≤ 2, a2 = 2 + 2 ≤
2 + 2 = 2, na osnovu čega slutimo: an ≤ 2, n ∈ N. Sobzirom da smo bazu indukcije
provjerili, ostaje pokazati korak indukcije – u tu svrhu pretpostavimo neka je tvrdnja
√ neki m ∈√ N, tj. am ≤ 2, odakle, koristeći rekurzivnu relaciju, slijedi:
istinita za
am+1 = 2 + am ≤ 2 + 2 = 2. Kako je očito (an ) niz nenegativnih realnih brojeva,
zaključujemo: 0 ≤ an ≤ 2, n ∈ N, tj. niz (an ) je omeđen.
√ √ √
Nadalje, prelazimo na monotonost; imamo a2 = 2 + 2 ≥ 2 + 0 = a1 , odakle
pak, slutimo niz (an ) je monotono rastući. Kao i ranije, ostaje nam pokazati korak
√ neki m ∈ N, √
indukcije – u tu svrhu pretpostavimo neka je tvrdnja istinita za tj. am+1 ≥
am , stoga, koristeći rekurzivnu relaciju, dobivamo: am+2 = 2 + am+1 ≥ 2 + am =
am+1 , tj. niz (an ) je monotono rastući.
3.4 Monotni nizovi 27
Koristeći teorem 3.14. sada zaključujemo niz (an ) je konvergentan, te označimo

njegov limes s √L. Prelaskom na limes (kada n teži u +∞) u rekurzivnoj relaciji,
dobivamo L = 2 + L, odnosno dalje, kvadriranjem i rješavanjem pripadne kvadratne
jednadžbe, uvažavajući činjenicu da je L ≥ 0, slijedi L = 2.
Zadaci za vježbu.
1. Izračunajte limese sljedećih nizova:
3n2 + 5n + 4
a) lim ,
n→+∞ 7n2 + 2n + 3
5n − 1
b) lim ,
n→+∞ 5n2 + 3
√5
n+1
c) lim √ ,
n→+∞ 3 n + 1
n+2
d) lim √ ,
n→+∞ 3n + n2 + n + 1
n2 + 3
e) lim (
n→+∞ 2n +
√ )2 ,
n2 + 5
5n + 3n
f) lim .
n→+∞ 5n+2 + 3n+2
2. Izračunajte limese sljedećih nizova:

1 + 4 + 42 + . . . + 4n
a) lim ,
n→+∞ 4n
1 + 4 + 7 + . . . + (3n + 1)
b) lim ,
n→+∞ n2
1 + 2 2 + 3 2 + . . . + n2
c) lim .
n→+∞ n3
3. Za niz realnih brojeva (an ) definiran s

√ √
√
an := 2· 2 · ... · 2, n ∈ N,
| {z }
n korijena
dokažite da je konvergentan, te odredite njegov limes.

4 DERIVACIJA FUNKCIJE
4.1 Pojam limesa funkcije
Neka je funkcija f : R → R definirana s f (x) = x + 1, x ∈ R. Promatrat ćemo
vrijednosti f (x) kada x → 1 (čitamo: x teži k 1).
Razlikovat ćemo dva slučaja – prvi slučaj: x teži k 1 i x < 1; reći ćemo da x teži
k 1 slijeva, u oznaci x → 1− , odnosno drugi slučaj: x teži k 1 i x > 1; reći ćemo da x
teži k 1 sdesna, u oznaci x → 1+ . U prvom slučaju, imamo
x 0 0.5 0.75 0.9 0.95 0.99 0.999 0.9999

f (x) 1 1.5 1.75 1.9 1.95 1.99 1.999 1.9999
Na osnovu vrijednosti iz gornje tablice zaključujemo da f (x) teži k 2 kada x teži

k 1 slijeva, što možemo zapisati f (x) → 2 kada x → 1− ili
lim f (x) = 2, (l)
x→1−
stoga, kažemo da funkcija f ima lijevi limes u točki 1 i iznosi 2.
Potpuno analogno, u drugom slučaju, imamo
x 2 1.5 1.25 1.1 1.05 1.01 1.001 1.0001

f (x) 3 2.5 2.25 2.1 2.05 2.01 2.001 2.0001
Na osnovu vrijednosti iz prethodne tablice tablice zaključujemo da f (x) teži k 2

kada x teži k 1 zdesna, što možemo zapisati f (x) → 2 kada x → 1+ ili
lim f (x) = 2, (d)
x→1+
odnosno, kažemo da funkcija f ima desni limes u točki 1 i iznosi 2.
Definicija 4.1. Neka je f : I → R funkcija, te a ∈ R točka. Kažemo da funkcija

f ima limes u točki a s vrijednošću L ukoliko postoje lijevi i desni limes funckije f u
točki a čija je vrijednost jednaka L; pišemo f (x) → L kada x → a ili
lim f (x) = L.
x→a
Prema definiciji 2.11., odnosno gornjoj diskusiji (vidi relacije (l), (d)), zaključu-
jemo da dana funckija f (x) = x + 1 ima limes u točki 1 i on iznosi 2, tj.
lim f (x) = 2.
x→1
4.1 Pojam limesa funkcije 29
Napomena 4.2. Uočimo u definciji 2.12. točka a ne mora biti iz otvorenog intervala
I, odnosno, ne mora biti iz domene funkcije f . Funkcija g : R\{1} → R definirana s
2
−1
g(x) = xx−1 , podudara se na R\{1} s funkcijom f (x) = x + 1, stoga bismo, kao i u
slučaju funkcije f , zaključili da funckija g ima limes u točki 1 i on iznosi 2, tj.
lim g(x) = 2,
x→1
iako točka 1 nije u domeni funkcije g.
Napomena 4.3. Općenito, mogu postojati točke koje se nalaze u domeni funkcije, u
kojima dana funkcija nema limes. Promotrimo funkciju χ+ : R → R definiranu s
{
+ 0 , ako je x ≤ 0
χ (x) = .
1 , ako je x > 0
Zanimat će nas postoji li limes funkcije χ+ u točki 0; u tu svrhu računat ćemo

lijevi, odnosno desni limes dane funkcije u 0. Prema definiciji funkcije χ+ imamo
lim χ+ (x) = lim− 0 = 0,

x→0− x→0
odnosno
lim χ+ (x) = lim+ 1 = 1,
x→0+ x→0
odakle, zaključujemo: iako postoje i lijevi i desni limes funckije χ+ u nuli, s obzirom
na to da se ti limesi razlikuju, funkcija χ+ nema limes u 0.
30 §4 DERIVACIJA FUNKCIJE
1
U nastavku ćemo promatrat ćemo funkciju f : R\{0} → R definiranu s f (x) = ;
x
zanimat će nas što se događa s vrijednostima f (x) kada x neizmjerno raste, tj. kada
x teži k +∞. U tu svrhu, za x ćemo uzimati potencije broja 10, tj. x = 10n , za
n = 0, 1, 2, ...; imamo
x 1 10 100 1000 10000

f (x) 1 0.1 0.01 0.001 0.0001
odakle, zaključujemo da f (x) teži k 0 kada x teži k +∞; pišemo f (x) → 0 kada
x → +∞, ili
lim f (x) = 0.
x→+∞
Na analogan način, zaključujemo
lim f (x) = 0.
x→−∞
Na osnovu gornje diskusije, često neformalno pišemo

1
= 0.
∞
4.1 Pojam limesa funkcije 31
Nadalje, zanimat će nas što se događa s vrijednostima f (x) kada x teži k 0 zdesna.
Ponovno, uzimat ćemo za x potencije broja 10, tj. x = 10k , za k = 0, −1, −2, ...;
imamo
x 1 10−1 10−2 10−3 10−4

f (x) 1 10 100 1000 1000
odakle zaključujemo da f (x) teži k +∞ kada x teži k 0+ ; pišemo f (x) → +∞ kada

x → 0+ , ili
lim+ f (x) = +∞.
x→0
Na analogan način, dobili bismo
lim f (x) = −∞.

x→0−
Na osnovu gornje diskusije, često neformalno pišemo

1
= ∞.
0
4.2 Definicija derivacije. Osnovna pravila deriviranja

Definicija 4.4. Neka je I = ⟨a, b⟩ pri čemu su a, b ∈ R := R ∪ {−∞, +∞}, a < b, te
x0 ∈ I. Za funkciju f : I → R, ako postoji kao realan broj
f (x0 + h) − f (x0 )
lim
h→0 h
df
tada ga označavamo s f ′ (x0 ) ili (x0 ) i zovemo derivacija funckije f u točki x0 .
dx
Ako funkcija f ima derivaciju u svakoj točki intervala I, reći ćemo da je funkcija f
diferencijabilna (derivabilna) na I.
Primjer 4.5. Za funkciju f : R → R definiranu s f (x) = x2 izračunati ćemo u

proizvoljnoj točki x ∈ R, po definiciji, njezinu derivaciju
f (x + h) − f (x) (x + h)2 − x2 x2 + 2xh + h2 − x2

f ′ (x) = lim = lim = lim
h→0 h h→0 h h→0 h
2xh + h2 (2x + h) · h
= lim = lim = lim (2x + h) = 2x + 0 = 2x,
h→0 h h→0 h h→0
tj. (x2 )′ = 2x.
U nastavku dat ćemo tablicu derivacija osnovnih funkcija

4.2 Definicija derivacije. Osnovna pravila deriviranja 33
U sljedeća dva rezultata sadržana su osnovna pravila deriviranja

Propozicija 4.6. Neka su f, g : I → R diferencijabilne funkcije na I. Tada vrijedi
( )′
i) f (x) + g(x) = f ′ (x) + g ′ (x),
( )′
ii) f (x) − g(x) = f ′ (x) − g ′ (x),
( )′
iii) f (x) · g(x) = f ′ (x)g(x) + f (x)g ′ (x),
( )′
f (x) 1 [ ]
iv) = 2 · f ′ (x)g(x) − f (x)g ′ (x) .
g(x) g (x)
Koristeći prethodnu propoziciju, jednostavno dobivamo sljedeću činjenicu

Korolar 4.7. Neka su f, f1 , f2 , . . . , fn : I → R diferencijabilne funkcije na I, te neka
je c ∈ R. Tada vrijedi
( )′
i) cf (x) = cf ′ (x),
( )′
ii) f1 (x) + f2 (x) + . . . + fn (x) = f1′ (x) + f2′ (x) + . . . + fn′ (x).
Primjer 4.8. Izračunat ćemo derivacije danih funkcija

√
i) f (x) = 23 x3 + 5 log 12 + 3 · ln x;
5
koristeći korolar 2.18., uz tablicu derivacija osnovnih funkcija, dobivamo

( √ )′ ( √ )′ ( )′ (
f ′ (x) = 23 x3 + 5 log 12 + 3 · ln x = 23 x3 + 5 log 12 + 3 · ln x)′
5 5
( 3 )′ ( )′ ( )′
= 23 x 5 + 5 log 12 + 3 · ln x = 23 · 53 x 5 −1 + 0 + 3 · x1 = 25 x− 5 + x3 ,
3 2
ii) f (x) = x2 · ex ;
koristeći propoziciju 2.17. iii), uz tablicu derivacija osnovnih funkcija, dobivamo

( ( ( ( )
f ′ (x) = x2 · ex )′ = x2 )′ · ex + x2 · ex )′ = 2xex + x2 ex = x2 + 2x · ex ,
iii) f (x) = ln2xx ;
koristeći korolar 2.18, propoziciju 2.17. iv), uz tablicu derivacija osnovnih funk-
cija, dobivamo
( ln x )′ 1 ( ln x )′ 1 1 [( )′ ]
f ′ (x) = = · = · 2 ln x · x − ln x · (x)′
2x 2 x 2 x
1 1 [1 ( ) ] 1 − ln x
= · 2 · x − ln x · 1 = .
2 x x 2x2
4.3 Derivacija složene funkcije

Neka je dana funkcija h : R → R definarana s h(x) = (2x + 1)10 , x ∈ R. Kako
odrediti h′ (x) ?
Propozicija 4.9. Neka su I, J ⊆ R otvoreni intervali, te neka su funkcije g : I → J,
f : J → R diferencijabilne na I, J respektivno. Tada je funkcija f ◦ g : I → R
diferencijabilna na I, te vrijedi
( )′ ( )
f ◦ g (x) = f ′ g(x) · g ′ (x), x ∈ I.
Definiramo li funkcije g : R → R, f : R → R s g(x) = 2x + 1, odnosno f (x) = x10 ,

x ∈ R, tada je
( ) ( )
f ◦ g (x) = f g(x) = f (2x + 1) = (2x + 1)10 = h(x), x ∈ R. (⃝)
c
Kako je g ′ (x) = 2, f ′ (x) = 10x9 (x ∈ R), koristeći prethodni identitet, odnosno

relaciju (⃝),
c iz gornje propozicije, dobivamo
( )′ ( )
h′ (x) = f ◦ g (x) = f ′ g(x) · g ′ (x) = f ′ (2x + 1) · g ′ (x)
= 10 · (2x + 1)9 · 2 = 20 · (2x + 1)9 , x ∈ R.
Primjer 4.10. Koristeći osnovna pravila za deriviranje funkcija te tablicu derivacija

osnovnih funkcija, odnosno propoziciju 2.20., izračunat ćemo derivacije danih složenih
funkcija
( )
i) f (x) = ln x2 + 2x + 7 ;
( ( )′ 1 ( )′ 2x + 2
f ′ (x) = ln x2 + 2x + 7 = 2 · x2 + 2x + 7 = 2 ,
x + 2x + 7 x + 2x + 7
x2 + 3x
ii) f (x) = ;
ex2 +4x
( x2 + 3x )′ 1 [( )′ x2 +4x ( 2 )′ ]
f ′ (x) = =( 2 )2 x + 3x · e
2
− (x2 + 3x) · ex +4x
ex2 +4x ex +4x
1 [ ( 2 )′ ]
x2 +4x x2 +4x
=( 2 )2 (2x + 3) · e − (x2
+ 3x) · e x + 4x
ex +4x
1 [ ] 2x3 + 10x2 + 10x − 3

= x2 +4x
(2x + 3) − (x2 + 3x) · (2x + 4) = − .
e ex2 +4x
4.4 L’Hospitalovo pravilo 35
4.4 L’Hospitalovo pravilo

Važna primjena derivacije za određivanje neodređenih oblika prilikom računanja
limesa funkcija sadržana je u sljedećem rezultatu.
Teorem 4.11. (L’Hospitalovo pravilo) Neka su f, g : ⟨a, b⟩ → R, pri čemu je −∞ ≤

a < b ≤ +∞, dovoljno puta diferencijabilne funkcije, takve da za neko c ∈ [a, b],
vrijedi
lim f (x) = lim g(x) ∈ {0, ∞}.
x→c x→c
′
Ako postoji limx→c fg′ (x)
(x)
, tada postoji i limx→c f (x)
g(x) , te vrijedi
f (x) f ′ (x)
lim = lim ′ .
x→c g(x) x→c g (x)
Napomena 4.12. i) Za realan broj c, L’Hospitalovo pravilo vrijedi i za jedno-

strane limese, tj. za limese slijeva, odnosno zdesna u točki c;
ii) L’Hospitalovo pravilo možemo primijeniti više puta uzastupno ako se primjenom
ponovno dobije neodređen oblik.
4.5 Intervali monotonosti funkcije. Lokalni ekstremi

Definicija 4.13. Za funkciju f : I → R kažemo da
( )
i) raste na I, ako vrijedi: ∀x1 , x2 ∈ I, x1 < x2 =⇒ f (x1 ) ≤ f (x2 ),
( )
ii) strogo raste na I, ako vrijedi: ∀x1 , x2 ∈ I, x1 < x2 =⇒ f (x1 ) < f (x2 ),
( )
iii) pada na I, ako vrijedi: ∀x1 , x2 ∈ I, x1 < x2 =⇒ f (x1 ) ≥ f (x2 ),
( )
iv) strogo pada na I, ako vrijedi: ∀x1 , x2 ∈ I, x1 < x2 =⇒ f (x1 ) > f (x2 ).
Definicija 4.14. Neka je f : I → R funkcija. Za otvoreni interval I kažemo da je

interval monotonosti funkcije f na I ako funkcija f na I strogo raste ili strogo pada.
Propozicija 4.15. (kriterij za određivanje intervala monotonosti)

Neka je f : I → R funkcija. Tada vrijedi
i) f na I strogo raste ⇐⇒ f ′ (x) > 0, x ∈ I;

ii) f na I strogo pada ⇐⇒ f ′ (x) < 0, x ∈ I.
Definicija 4.16. Neka je f : I → R funkcija, x0 ∈ I. Kažemo da je točka x0

i) lokalni minimum fukcije f ako postoji δ > 0 takav da je
f (x0 ) ≤ f (x), x ∈ ⟨x0 − δ, x0 + δ⟩;
ii) lokalni maksimum fukcije f ako postoji δ > 0 takav da je
f (x0 ) ≥ f (x), x ∈ ⟨x0 − δ, x0 + δ⟩.
U nastavku ćemo dati postupak za određivanje lokalnih ekstrema dovoljno puta

diferencijabilne funkcije f : I → R:
1. odrediti prvu derivaciju funkcije f , tj. odrediti funkciju f ′ ;

2. naći nultočke prve derivacije, tj. naći sve točke x0 ∈ I za koje f ′ (x0 ) = 0 (takva
točka x0 zove se stacionarna točka funkcije f );
3. odrediti prvu derivaciju funkcije f ′ , tj. odrediti drugu derivaciju funkcije f u
oznaci f ′′ ; dakle, f ′′ = (f ′ )′ (općenito za proizvoljan n ∈ N, n ≥ 2, za danu
(n)
funkciju f definiramo induktivno njezinu n-tu derivaciju,( (n−1) )′ u oznaci f , kao
derivaciju njezine (n − 1)-ve derivacije, tj. f (n)
:= f ;
4. promatramo predznak druge derivacije funkcije f u točki x0 ; razlikujemo sluča-
jeve
1◦ f ′′ (x0 ) > 0, tada je x0 točka lokalnog minimuma funkcije f ;
2◦ f ′′ (x0 ) < 0, tada je x0 točka lokalnog maksimuma funkcije f ;
3◦ f ′′ (x0 ) = 0, tada tražimo najmanji n ∈ N, n > 2 takav da je f (n) (x0 ) ̸= 0;
ako je n neparan, tada točka x0 nije lokalni ekstrem funkcije f , odnosno,
ako je n paran, tada je točka x0 lokalni ekstrem funkcije f , te
m) f (n) (x0 ) > 0, tada je x0 točka lokalnog minimuma funkcije f ;
M) f (n) (x0 ) < 0, tada je x0 točka lokalnog maksimuma funkcije f .
4.6 Granični troškovi 37
4.6 Granični troškovi

Funkcija ukupnih troškova je funkcija čija je nezavisna varijabla količina proiz-
vodnje Q, Q ≥ 0, te ćemo je označavati s T , tj. T = T (Q). Specijalno, broj T (0)
zovemo fiksni troškovi (npr. troškovi održavanja pogona za proizvodnju).
Razliku ukupnih i fiksnih troškova zovemo varijabilni troškovi, te je označavamo

je s v, tj.
v(Q) = T (Q) − T (0), Q ≥ 0.
Funkcija prosječnih troškova je funkcija koja se definira kao kvocijent ukupnih

troškova i količine proizvodnje; označavamo je s τ , tj.
T (Q)
τ (Q) = , Q > 0.
Q
Funkcija graničnih ili marginalnih troškova je funkcija koju označavamo s t, te se

definira, u točki količine proizvodnje Q, kao granična vrijednost kvocijenta porasta
troškova na razini proizvodnje Q pri porastu količine proizvodnje za ∆Q, u oznaci
∆T (Q) = T (Q + ∆Q) − T (Q) i danog porasta količine proizvodnje ∆Q kada porast
proizvodnje teži k nuli, tj.
∆T (Q) T (Q + ∆Q) − T (Q)

t(Q) = lim = lim = T ′ (Q), Q > 0;
∆Q→0 ∆Q ∆Q→0 ∆Q
dakle, funkcija graničnih troškova jednaka je derivaciji funkcije ukupnih troškova.
Primjer 4.17. Zadana je funkcija ukupnih troškova
T (Q) = 10 · ln (Q + 1) + 5Q + 20.
a) Odredite čemu teže prosječni troškovi kada količina proizvodnje teži k nuli.
b) Odredite čemu teže prosječni troškovi kada količina proizvodnje neizmjerno raste,
tj. teži k +∞.
c) Ispitajte dosežu li prosječni troškovi na nekoj razini proizvodnje (lokalni) mi-

nimum ili maksimum. Ako takve razine postoje, za svaku od njih izračunajte
pripadne minimalne (τmin ) ili maksimalne (τmax ) vrijednosti. Obrazložite vaše
tvrdnje!
d) Nacrtajte graf funkcije prosječnih troškova.

Prvo, odredimo funkciju prosječnih troškova
T (Q) 1[ ] ln (Q + 1) 20
τ (Q) = = 10 · ln (Q + 1) + 5Q + 20 = 10 · +5+ . (£)
Q Q Q Q
a)
[ ln (Q + 1) 20 ]
lim+ τ (Q) = lim+ 10 · +5+ . (♯)
Q→0 Q→0 Q Q
ln (Q + 1)
Odredimo lim ; s obzirom na to da je ovdje riječ o neodređenom
Q→0+ Q
obliku 00 , koristit ćemo L’Hospitalovo pravilo
1
ln (Q + 1) Q+1 1
lim+ = lim+ = lim+ = 1;
Q→0 Q Q→0 1 Q→0 Q+1
sada, zbog (♯) slijedi

lim τ (Q) = +∞,
Q→0+
tj. približavanjem količine proizvodnje k nuli, prosječni troškovi neizmjerno

rastu, odnosno teže k +∞.
b)
[ ln (Q + 1) 20 ]
lim τ (Q) = lim 10 · +5+ . (♮)
Q→+∞ Q→+∞ Q Q
Ponovno, kao u slučaju a) koristeći L’Hospitalovo pravilo, računamo limes

1
ln (Q + 1) Q+1 1
lim = lim = lim = 0;
Q→+∞ Q Q→+∞ 1 Q→+∞ Q + 1
odnosno, zbog (♮) dobivamo
lim τ (Q) = 5,
Q→+∞
tj. kada količina proizvodnje neizmjerno raste, tj. teži k +∞, prosječni troškovi
teže k 5 novčanih jedinica.
c) Izračunat ćemo prvu derivaciju funkcije prosječnih troškova

[ ]
′ 5 ( 1 ) ( )
τ (Q) = 2 2 · + 1 · Q − 2 · ln (Q + 1) + Q + 4 · 1
Q Q+1
(§)
10 [ Q ] 10 [ Q + 2 ]
= 2 − ln (Q + 1) − 2 = − 2 + ln (Q + 1) .
Q Q+1 Q Q+1
Kako je Q + 1 > 1, za svako Q > 0, te kako je prirodni logaritam strogo rastuća

funkcija, slijedi ln (Q + 1) > ln 1 = 0, za svako Q > 0, stoga je, štoviše
Q+2
+ ln (Q + 1) > 0, Q > 0,
Q+1
odakle, dalje, zbog relacije (§) zaključujemo τ ′ (Q) < 0, Q > 0; specijalno, funk-
cija τ ′ nema nultočke, stoga funkcija prosječnih troškova τ nema lokalne eks-
treme.
d) Zbog činjenice τ ′ (Q) < 0, Q > 0, funkcija prosječnih troškova τ strogo je pa-
dajuća; na osnovu ovog zaključka, zajedno s činjenicama iz dijela a), b), jedno-
stavno nacrtamo graf funkcije prosječnih troškova.
Primjer 4.18. Zadana je funkcija ukupnih troškova
eQ−2
T (Q) = 3 + Q.
Q
b) Odredite čemu teže prosječni troškovi kada količina proizvodnje neizmjerno raste,
tj. teži k +∞.

tvrdnje!
d) Odredite intervale razine proizvodnje na kojima prosječni troškovi strogo rastu/pa-

daju, tj. odredite intervale monotonosti funkcije prosječnih troškova.
e) Nacrtajte graf funkcije prosječnih troškova.
Prvo, odredimo funkciju prosječnih troškova

Q−2
T (Q) 3e Q + Q eQ−2
τ (Q) = = =3· + 1. (££)
Q Q Q2
a)
[ eQ−2 ]( e−2 )
lim+ τ (Q) = lim+ 3 · + 1 = 3 + 1 = +∞.
Q→0 Q→0 Q2 02
tj. približavanjem količine proizvodnje k nuli, prosječni troškovi neizmjerno ra-

stu, odnosno teže k +∞.
b)
[ eQ−2 ]
lim τ (Q) = lim 3· + 1 . (♮♮)
Q→+∞ Q→+∞ Q2
eQ−2
Odredimo lim ; s obzirom na to da je ovdje riječ o neodređenom obliku
Q→+∞ Q2
∞
∞ , koristit ćemo, dva puta, L’Hospitalovo pravilo
eQ−2 eQ−2 eQ−2

lim2
= lim = lim = +∞;
Q→+∞ Q Q→+∞ 2Q Q→+∞ 2
sada, zbog (♮♮) slijedi

lim τ (Q) = +∞,
Q→+∞
tj. kada količina proizvodnje neizmjerno raste, tj. teži k +∞, prosječni troškovi
neizmjerno rastu, odnosno teže k +∞..
c) Izračunat ćemo prvu derivaciju funkcije prosječnih troškova

1 [ Q−2 ] Q − 2 Q−2
τ ′ (Q) = 3 4
e · Q2 − eQ−2 · 2Q = 3 e . (§§)
Q Q3
Tražimo stacionarne točke (kandidate za lokalne ekstreme), tj. nultočke deriva-

cije funkcije prosječnih troškova.
Q − 2 Q−2
τ ′ (Q) = 0 =⇒ 3 e =0 =⇒ Q−2=0 =⇒ Q0 = 2.
Q3
Da bismo odredili karakter dane stacionarne točke, moramo izračunati drugu de-
rivaciju funkcije prosječnih troškova deriviranjem prve derivacije funkcije pro-
sječnih troškova dane relacijom (§§)
[ ]
1 ( )′ ( ) ( )
′
τ ′′ (Q) = 3 6 (Q − 2)eQ−2 · Q3 − (Q − 2)eQ−2 · Q3
Q
1 [( Q−2 ) ( ) ]
=3 e + (Q − 2)e Q−2
· Q 3
− (Q − 2)e Q−2
· 3Q 2
Q6
1 [( ) ] Q2 − 4Q + 6 Q−2
=3 4
1 + (Q − 2) · Q − 3(Q − 2) eQ−2 = 3 e .
Q Q4
Uvrštavanjem dane stacionarne točke (Q0 = 2) u drugu derivaciju funkcije pro-

sječnih troškova, dobivamo
22 − 4 · 2 + 6 2−2 2 3
τ ′′ (2) = 3 e = 3 4 e0 = > 0,
24 2 8
stoga, stacionarna točka Q0 = 2 je točka lokalnog minimuna fukcije prosječnih

troškova. Pripadna minimalna vrijednost funkcije prosječnih troškova koja se
doseže na danoj razini iznosi
e2−2 1 7
τmin = τ (2) = 3 · +1=3· +1= ;
22 4 4
( )
dakle, točka m 2, 7/4 je točka lokalnog minimuma funkcije prosječnih troškova.
d) Uočimo, jer je eQ−2 > 0, Q3 > 0, za sve Q > 0, predznak prve derivacije
funkcije prosječnih troškova isti je kao predznak člana Q − 2, stoga je
τ ′ (Q) > 0 ⇐⇒ Q−2>0 ⇐⇒ Q > 2, tj. Q ∈ ⟨2, +∞⟩;
tj. funkcija prosječnih troškova strogo raste na ⟨2, +∞⟩. Analogno, koristeći
činjenicu da je Q>0, dobivamo
τ ′ (Q) < 0 ⇐⇒ Q−2<0 ⇐⇒ Q < 2, tj. Q ∈ ⟨0, 2⟩;
tj. funkcija prosječnih troškova strogo pada na ⟨0, 2⟩.
e) Koristeći činjenice da funkcija prosječnih troškova

( τ) strogo pada na ⟨0, 2⟩, od-
nosno strogo raste na ⟨2, +∞⟩, te u točki m 2, 7/4 doseže lokalni minimum;
zajedno s činjenicama iz dijela a), b), jednostavno nacrtamo graf funkcije pro-
sječnih troškova.
Zadatak Zadana je funkcija ukupnih troškova
T (Q) = Q + Q(2Q − Q2 ) · e1−Q .
b) Odredite čemu teže prosječni troškovi kada količina proizvodnje neizmjerno
raste, tj. teži k +∞.
tvrdnje!
d) Odredite intervale razine proizvodnje na kojima prosječni troškovi strogo rastu/
padaju, tj. odredite intervale monotonosti funkcije prosječnih troškova.
e) Nacrtajte graf funkcije prosječnih troškova.
Primjer 4.19. Poznata je funkcija ukupnih troškova
T (Q) = Q3 − 6Q2 + 16Q.
a) Odredite minimalne prosječne troškove.

b) Odredite na kojoj razini proizvodnje Q su prosječni troškovi jednaki graničnim
troškovima.
Funkcija prosječnih troškova dana je s
T (Q)
τ (Q) = = Q2 − 6Q + 16, Q > 0.
Q
a) Najprije, naći ćemo stacionarne točke funckije prosječnih troškova, u tu svrhu

odredimo prvo τ ′ :
τ ′ (Q) = 2Q − 6, Q > 0,
odakle dalje jednostavno nalazimo nultočke funkcije τ ′ , tj. iz relacije τ ′ (Q) = 0

dobivamo Q0 = 3. Kako je τ ′′ (Q) = 2, Q > 0, to je specijalno τ ′′ (Q0 = 3) =
2 > 0, pa je Q0 = 3 razina proizvodnje na kojoj su prosječni troškovi minimalni
i iznose
τmin = τ (Q0 = 3) = 32 − 6 · 3 + 16 = 7,
novčanih jedinica.
b) Izjednačavanjem funkcije prosječnih troškova i graničnih troškova, imamo τ (Q) =

t(Q), te koristeći činjenicu t(Q) = T ′ (Q), slijedi
Q2 − 6Q + 16 = 3Q2 − 12Q + 16
2Q2 − 6Q = 0
Q(Q − 3) = 0,
odakle, zbog činjenice da je Q > 0, dobivamo traženu razinu Q = 3.
Uočimo, prosječni troškovi jednaki su graničnim graničnim troškovima na razini

proizvodnje na kojoj su prosječni troškovi minimalni. Ovaj rezultat vrijedi i
općenito.
Funkcija ukupnih troškova T = T (Q) često se definira kao razlika funkcija ukupnog
prihoda R = R(Q) i ukupne dobiti (profita) P = P (Q), tj.
T (Q) = R(Q) − P (Q), Q ≥ 0.
Zadatak Neka je funkcija ukupnih troškova dana s
T (Q) = Q2 + 500000,
te funkcija ukupnog prihoda s

R(Q) = 1500Q.
a) Odredite funkciju ukupne dobiti.
b) Odredite za koje se razine proizvodnje Q ne ostvaruje gubitak.
c) Odredite razine proizvodnje Q za koje je dobit maksimalna. Koliko iznosi ta

dobit ?
d) S r = r(Q) označimo funkciju graničnih prihoda, koju definiramo kao derivaciju

funkcije ukupnih prihoda, tj.
r(Q) = R′ (Q), Q > 0.
Na kojim razinama proizvodnje Q se granični prihodi podudaraju s graničnim

troškovima?
Uočite, razina proizvodnje na kojoj je dobit maksimalna jednaka podudara se s

razinom proizvodnje na kojoj je granični prihod jednak graničnom trošku. Također, i
ovaj rezultat vrijedi općenito.
4.7 Koeficijent elastičnosti u točki 45
4.7 Koeficijent elastičnosti u točki

Definicija 4.20. Za funckiju y = y(x) definiramo koeficijent elastičnosti funkcije y
u točki x s
x
Ey,x (x) = · y ′ (x).
y
Koeficijent elastičnosti Ey,x pokazuje za koliko se približno postotaka i u kojem

smjeru (ovisno o predznaku) promijeni y kada se x na danoj razini povećava za 1%;
npr. Ey,x (100) = 2.3 znači y(101) = y(100) + 2.3% · |y(100)|.
Definicija 4.21. Za veličinu y = y(x) kažemo da je u danoj točki x (na danoj razini
x)
i) neelastična, ako je Ey,x (x) ∈ ⟨−1, 1⟩;
ii) elastična, ako je Ey,x (x) ∈ ⟨−∞, −1⟩ ∪ ⟨1, +∞⟩;
iii) jedinične elastičnosti, ako je Ey,x (x) ∈ {−1, 1};
iv) savršeno neelastična, ako je Ey,x (x) = 0;
v) savršeno elastična, ako je Ey,x (x) ∈ {−∞, +∞}.
prema promjeni veličine x.
Primjer 4.22. Izračunajte koeficijent elastičnosti funkcije

0.4567
y(x) = .
x2.3
Interpretirajte rezultat.
Odredimo koeficijent elastičnosti Ey,x . Imamo

x x ( 0.4567 )′ x3.3 0.4567
Ey,x (x) = · y ′ (x) = 0.4567 2.3
= (−2.3) 3.3 = −2.3;
y x2.3
x 0.4567 x
neovisno o razini x koeficijent elastičnosti je konstantan i iznosi −2.3, tj. ukoliko se

x poveća za 1% na bilo kojoj razini veličina y se smanji za približno 2.3%, odnosno,
na svakoj razini x veličina y je elastična prema promjeni veličine x.
Zadatak Funkcija izdataka za hranu ima oblik

20x
y(x) =
x + 100
gdje je x dohodak domaćinstva. Izračunajte koeficijent elastičnosti izdataka za hranu,
te interpretirajte rezultat, tj. odredite, u smislu definicije 2.19., elastičnost izdataka
za hranu prema promjeni dohotka kućanstva.
Definicija 4.23. Za funkciju y = y(x) definiramo

{ }
i) područje elastičnosti: PEL = x : x ∈ Dy , |Ey,x (x)| > 1 ;
{ }
ii) područje neelastičnosti: PNEEL = x : x ∈ Dy , |Ey,x (x)| < 1 .
Primjer 4.24. Odredite područje elastičnosti i neelastičnosti funkcije potražnje
q = q(p) = −200p + 1000
gdje je p cijena proizvoda.
Da bi model imao smisla, mora biti p > 0 i q > 0, tj. −200p + 1000 > 0, odnosno
p < 5; zaključak p ∈ ⟨0, 5⟩. Odredimo sada koeficijent elastičnosti Eq,p . Imamo
p ′ p ( )′ p p
Eq,p (p) = ·q (p) = −200p+1000 = (−200) = .
q −200p + 1000 −200p + 1000 p−5
Kako je p−5 < 0, to je |p−5| = −(p−5) = 5−p, stoga je |Eq,p (p)| = | p−5
p
|= p
5−p .
Nađimo sada područje elastičnosti funkcije potražnje q; imamo
p p p − (5 − p) 2p − 5
1 < |Eq,p (p)| = =⇒ 0< −1= = ,
5−p 5−p 5−p 5−p
odakle, pak, nakon množenja s 5 − p > 0, dobivamo 2p − 5 > 0, odnosno p > 52 . Dakle,
⟨5 ⟩ ⟨ 5⟩
PEL = , 5 . Potpuno analogno zaključujemo PNEEL = 0, .
2 2
Zadatak Odredite područje elastičnosti i neelastičnosti funkcije potražnje

1
q = q(p) =
10(2p − 1)
gdje je p cijena proizvoda.

5 OSNOVE FINANCIJSKE MATEMATIKE
Kamata predstavlja naknadu koja se plaća zbog korištenja tuđih financijskih sred-
stva na određeno vrijeme. Razlikujemo dva načina obračuna kamata:
i) anticipativni – obračun kamata vrši se unaprijed za neko vremensko razdoblje,
ii) dekurzivni – obračun kamata vrši se na kraju danog vremenskog razdoblja.
5.1 Jednostavni kamatni račun

Kod jednostavnog kamatnog računa kamate se računaju na istu glavnicu za svako
razdoblje ukamaćivanja.
Jednostavne kamate za n vremenskih razdoblja dane su s

C ·p·n
I= , (JK)
100
pri čemu je C glavnica, p fiksna kamatna stopa jediničnog razdoblja, te je n broj
vremenskih razdoblja.
Nakon n vremenskih razdoblja dužnik je ukupno platio vjerovniku
C ·p·n ( p · n)
Cn = C + I = C + =C · 1+ .
100 100
Primjer 5.1. Uz koliku godišnju kamatnu stopu iznos od 60000 kuna za 9 godina
donese ukupno 27000 kamata ? Obračun kamata je jednostavan, godišnji.
Zadana je glavnica C = 60000 kuna, jednostavne kamate I = 27000 kuna, te broj

(jediničnih) vremenskih razdoblja n = 9 godina; trebamo izračunati kamatnu stopu je-
diničnog razdoblja, tj. godišnju kamatnu stopu. Iz izraza za jednostavne kamate (JK)
dobivamo
I 27000
p = 100 · = 100 · = 5,
C ·n 60000 · 9
tj. tražena godišnja kamatna stopa iznosi 5%.
Primjer 5.2. Za koliko će se mjeseci glavnica od 5000 kuna uz godišnju kamatnu

stopu od 8% uvećati za 1000 kuna ? Obračun kamata je jednostavan, mjesečni.
Poznata je glavnica C = 5000 kuna, te jednostavne kamate I = 1000 kuna. Jedi-

nično razdoblje iznosi 1 mjesec, pa iz pripadne godišnje kamatne stope pg = 8 trebamo
odrediti kamatnu stopu jediničnog razdoblja, tj. u konkretnom primjeru, mjesečnu
kamatnu stopu. S obzirom na to da jedna godina ima 12 mjeseci, kamatna stopa
jediničnog razdoblja iznosi
pg 8 2
p= = = .
12 12 3
48 §5 OSNOVE FINANCIJSKE MATEMATIKE
Sada, lagano iz izraza (JK) odredimo n:

I 1000
n = 100 · = 100 · = 30,
C ·p 5000 · 23
tj. za 30 mjeseci glavnica od 5000 kuna uz godišnju kamatnu stopu od 8% uvećat će

se za 1000 kuna.
5.1.1 Mjenica
Mjenica je vrijednosni papir koji sadrži obavezu neke fizičke ili pravne osobe
isplatiti određeni iznos novca na točno određeni datum (datum dospijeća). Iznos novca
naznačen na mjenici naziva se nominalna vrijednost mjenice. Vrijednost mjenice prije
datuma dospijeća jednaka je iznosu nominalne vrijednosti umanjenoj za kamate i zove
se diskontirana vrijednost mjenice, dok se vrijednost mjenice nakon datuma dospijeća,
čiji je iznos jednak iznosu nominalne vrijednosti uvećane za kamate, naziva ukamaćena
vrijednost mjenice.
Kod mjenice ćemo obračunavati jednostavne kamate dnevno (tj. jedinično razdo-
blje je jedan dan), pri čemu u zadanom vremenskom periodu ne brojimo početni dan,
dok se završni dan broji.
S obzirom na to da je jedinično razdoblje jedan dan nužno je znati koliko (pojedina)
godina ima dana – godina koja nija prijestupna ima 365 dana, dok prijestupna godina
ima 366 dana (veljača u prijestupnoj godini ima 29 dana, dok u godini koja nije
prijestupna, veljača ima 28 dana). Podsjetimo se koje su to prijestupne godine.
Napomena 5.3. Označimo s A, B, C skup svih godina djeljivih s 4, 100, 400 respek-
tivno. Skup P definiran s
P := (A\B) ∪ C
je skup svih prijestupnih godina.
Dakle, prijestupne godine su sve one godine koje su djeljive s 4, a ujedno nisu
djeljive sa 100, odnosno prijestupne godine su sve one godine koje su djeljive s 400.
Tako je, naprimjer, 1996 ∈ P , 2004 ∈ P , 1800 ∈
/ P , 2000 ∈ P .
Primjer 5.4. Dane su tri mjenice: prva nominalnog iznosa 5000 kuna s datumom
dospijeća 8.8.2007., druga nominalnog iznosa 6000 kuna s datumom dospijeća 9.9.2007.,
te treća nominalnog iznosa 9000 kuna s datumom dospijeća 10.10.2007. Dane mjenice
zamijenite s novom mjenicom plativom 1.9.2007. Koliko iznosi nominalna vrijednost
nove mjenice ako je godišnja kamatna stopa 12% ?
Označimo s C1 = 5000, C2 = 6000, C3 = 9000 nominalne vrijednosti danih

mjenica, te s C (traženu) nominalnu vrijednost nove mjenice.
S obzirom na to da je datum dospijeća nove mjenice 1.9.2007., nakon datuma
dospijeća prve mjenice, tj. nakon datuma 8.8.2007., u nominalnoj vrijednosti nove
5.1 Jednostavni kamatni račun 49
mjenice sadržana je ukamaćena vrijednost prve mjenice, tj. iznos C1 + I1 , pri čemu
su I1 pripadne jednostavne kamate prve mjenice za period 8.8.2007. do 1.9.2007.
Nadalje, datum dospijeća nove mjenice 1.9.2007. je prije datuma dospijeća druge
mjenice, tj. prije datuma 9.9.2007., stoga je u nominalnoj vrijednosti nove mjenice
sadržana diskontirana vrijednost druge mjenice, tj. iznos C2 − I2 , pri čemu su I2
pripadne jednostavne kamate druge mjenice za period 1.9.2007. do 9.9.2007.
Također, datum dospijeća nove mjenice 1.9.2007. je prije datuma dospijeća treće
mjenice, tj. prije datuma 10.10.2007., stoga je u nominalnoj vrijednosti nove mjenice
sadržana diskontirana vrijednost treće mjenice, tj. iznos C3 − I3 , pri čemu su I3
pripadne jednostavne kamate treće mjenice za period 1.9.2007. do 10.10.2007.
Iz prethodnih razmatranja, zaključujemo
C = (C1 + I1 ) + (C2 − I2 ) + (C3 − I3 ). (£)
Odredimo pripadne jednostavne kamate Ik (k = 1, 2, 3). Kako je godišnje kamatna

stopa 12%, te 2007. godina nije prijestupna, pripadna kamatna stopa jediničnog raz-
12
doblja (dnevnog) iznosi p = 365 . Sada je
Ck · p · nk
Ik = , k = 1, 2, 3. (♣)
100
Ostaje nam odrediti broj dnevnih ukamaćivanja nk (k = 1, 2, 3) za pripadna vre-
menska razdoblja. Prebrojimo dane ukamaćivanja za prvo vremensko razdoblje, tj. za
razdoblje 8.8.2007. do 1.9.2007. Zbog prebrojavanja, dano razdoblje podijelimo na
dva dijela: 8.8.2007.-31.8.2007, te 1.9.2007. U razdoblju 8.8.2007.-31.8.2007., jer se
prvi dan, tj. 8.8.2007 ne broji, imamo ukupno 31-8=23 dana ukamaćivanja; drugi
dio razdoblja sastoji se od jednog dana, tj. 1.9.2007., koji je ujedno i posljednji dan
u 8.8.2007.-1.9.2007, stoga se taj dan broji; dakle, u drugom razdoblju imamo 1 dan
ukamaćivanja. Konačno, n1 = 23 + 1 = 24.
Nadalje, očito je n2 = 9 − 1 = 8, te podijelimo li treće razdoblje, tj. razdoblje
1.9.2007.-10.10.2007. na dva dijela: 1.9.2007.-30.9.2007., te 1.10.2007.-10.10.2007.,
slijedi n3 = (30 − 1) + 10 = 39.
12
5000· 365 ·24
Uvrštavanjem pripadnih nk u izraz (♣), dobivamo I1 = 100 = 39, 452, I2 =
12
6000· 365 ·8 12
9000· 365 ·39
100 = 15, 78, I3 = 100= 115, 397. Konačno, iz izraza (£), dobivamo
traženu nominalnu vrijednost nove mjenice
C = (5000 + 39, 452) + (6000 − 15, 78) + (9000 − 115, 397) = 19908, 274 kn.
5.2 Složeni kamatni račun

Kod složenog kamatnog računa kamate danog jediničnog razdoblja računaju se na
glavnicu koja je uvećana za obračunate kamate svih prethodnih jediničnih razdoblja
ukamaćivanja.
Za zadani početni iznos C0 želimo odrediti konačan iznos s kojim ćemo raspo-
lagati nakon n razdoblja ukamaćivanja. Pretpostavljat ćemo da je obračun kamata
dekurzivan, tj. kamate se obračunavaju na kraju jediničnog razdoblja na iznos s po-
četka danog jediničnog razdoblja. Neka je dana kamatna stopa p jediničnog razdoblja
ukamaćivanja. Označimo s Ck iznos s kojim raspolažemo nakon k (k = 1, 2, . . . , n)
razdoblja ukamaćivanja; imamo
p
C1 = C0 + C0 · = C0 r,
100
p
pri čemu smo s r = 1 + 100 označili kamatni faktor. Nadalje, nakon dva perioda
ukamaćivanja, koristeći prethodnu relaciju, raspolagat ćemo s iznosom
p
C2 = C1 + C1 · = C1 r = C0 r2 ,
100
Analognim zaključivanjem, dobivamo
Cn = C0 rn . (SK kon)
Ukupne složene kamate dobili bismo prema formuli

( )
IS = Cn − C0 = C0 rn − C0 = C0 rn − 1 . (SK)
Primjer 5.5. Ivica je oročio danas u banci 2000 kuna na 15 mjeseci, uz godišnju
kamatnu stopu od 6%. Koliko će novaca Ivica podići po isteku oročenja ako je obračuna
kamata složen, dekurzivan i
a) mjesečni,
b) kvartalni ?
Početni iznos je C0 = 2000 kn.

a) S obzirom na to da je jedinično razdoblje jedan mjesec, broj jediničnih razdoblja
ukamaćivanja iznosi n = 15. Nadalje, kako je godišnja kamatna stopa 6%, tj.
pg = 6, te jer 1 godina sadrži 12 mjeseci, odnosno 12 jediničnih razdoblja uka-
p 6
maćivanja, tada kamatna stopa jediničnog razdoblja iznosi p = 12g = 12 = 0, 5,
p 0,5
odakle pak izračunamo kamatni faktor r = 1+ 100 = 1+ 100 = 1+0, 005 = 1, 005;
stoga, imamo
C15 = C0 r15 = 2000 · (1, 005)15 = 2155, 37 kn.

5.2 Složeni kamatni račun 51
b) Sada je jedinično razdoblje jedan kvartal, tj. vremenski period od 3 mjeseca,

stoga 15 mjeseci sadrži točno 5 kvartala, to je n = 5. Nadalje, 1 godina ima
p
točno 4 kvartala, stoga je p = 4g = 64 = 1, 5, odakle, dalje, izračunamo kamatni
p 1,5
faktor r = 1 + 100 = 1 + 100 = 1 + 0, 015 = 1, 015; konačno, imamo
C5 = C0 r5 = 2000 · (1, 015)5 = 2154, 57 kn.
5.2.1 Nominalna, relativna i konformna kamatna stopa

U određenim tipovima kredita zakonom je regulirano razdoblje, odnosno zahtjeva
se od vjerovnika da u ugovoru o kreditu iskaže kamatnu stopu za to razdoblje – npr.
kod stambenih kredita riječ je godišnjoj kamatnoj stopi. Takva kamatna stopa zove
se nominalna kamatna stopa.
Ukoliko je jedinično razdoblje ukamaćivanja različito od razdoblja nominalne ka-
matne stope tada na osnovu nominalne kamatne stope proporcionalno se izračunava
kamatna stopa jediničnog razdoblja, tzv. relativna kamatna stopa.
Nameće se sljedeće pitanje: je li ovo doista i korektan način određivanja kamatne

stope jediničnog razdoblja?
Primjer 5.6. Vjerovnik je ustupio dužniku iznos od 10000 kn na godinu dana uz

godišnju kamatnu stopu od 12 %, uz složen, dekurzivan i mjesečni obračun kamata.
Usporediti ćemo ukupne složene kamate koje će platiti dužnik sa onim kamatama
koje proizlaze iz nominalne kamatne stope. Za početni iznos C0 = 10000 kn, iz no-
minalne kamatne stope pn = 12 dobivamo relativnu kamatnu stopu p = p12n = 12
12 = 1,
p 1
odnosno kamatni faktor r = 1 + 100 = 1 + 100 = 1, 01, stoga prema formuli (SK)
imamo ( ) ( )
IS = C0 rn − 1 = 10000 · 1, 0112 − 1 = 1268, 25 kn.
S druge strane, na osnovu nominalne kamatne stope proizlazi da bi dužnik, na

početni iznos, trebao platiti
10000 · 12% = 1200 kn
kamata; pa, zaključujemo da relativna kamata i nije najkorektnija, tj. prema njoj
dužnik je oštećen za 1268, 25 − 1200 = 68, 25 kn.
Nadalje, postavlja se pitanje: postoji li korektnija kamatna stopa p′ jediničnog

razdoblja prema kojoj bi dužnik nakon m jediničnih razdoblja ukamaćivanja, gdje je
m broj jediničnih razdoblja koje “stanu” u razdoblje nominalne kamatne stope, uplatio
vjerovniku ukupnih složenih kamata koje bi bile jednake kamati na osnovu deklarirane
nominalne kamate stope pn ? Odgovor je potvrdan; označimo li s r′ kamatni fa-
ktor izračunat iz p′ , na osnovu zahtjeva da dužnik nakon m razdoblja ukamaćivanja
uplati vjerovniku ukupnih složenih kamata jednakih onim koje proizlaze iz nominalne
kamatne stope, dobivamo
( ) pn
C0 (r′ )m − 1 = C0
100
pn
(r′ )m = 1 +
100
′
√
p pn
1+ = m 1+ ,
100 100
odakle, slijedi
(√ )
′ pn
p = m
1+ −1 · 100. (pkonf )
100
Kamatna stopa dana formulom (pkonf ) naziva se konformna kamatna stopa.
Izračunati ćemo konformnu kamatnu stopu za primjer 4.8.:

(√ ) ( √ ) ( )
′ p n 12 √
−1 ·100 = −1 ·100 = 1, 12−1 ·100 = 0, 94888.
12 12
p = m 1+ 1+
100 100
Očekivano, konformna kamatna stopa p′ = 0, 94888 u primjeru 4.8. manja je od

pripadne relativne kamatne stope p = 1. Do istovjetnog zaključka dolazimo uvijek
kada je jedinično razdoblje manje od razdoblja nominalne stope. U slučaju kada je
jedinično razdoblje veće od razdoblja nominalne stope zaključak je suprotan, tj. tada
je konformna kamatna stopa veća od pripadne relativne kamatne stope.
U nastavku, osim ako nije drugačije naznačeno, kamatnu stopu jediničnog razdob-
lja računati ćemo kao relativnu kamatnu stopu.
5.3 Prenumerando uplate/isplate

Promatrat ćemo slučaj kada se iznos R uplaćuje (isplaćuje) početkom svakog od
n jediničnih vremenskih razdoblja. Zadana je kamatna stopa p jediničnog razdoblja,
odnosno pripadani kamatni faktor r. Uz pretpostavku da je obračun kamata složeni,
(pre)
dekurzivan, želimo odrediti konačnu vrijedost prenumerando uplata (isplata) Sn ,
tj. iznos kojim raspolažemo nakon n razdoblja.
Na početku prvog razdoblja uplaćujemo (isplaćujemo) iznos R te tada raspolažemo

danim iznosom R; na kraju prvog razdoblja raspolagat ćemo iznosom R uvećanim za
kamate, tj. iznosom R + R · 100
p
= Rr, odnosno iznosom koji smo imali na početku
danog razdoblja pomnožen s kamatnim faktorom r.
5.3 Prenumerando uplate/isplate 53
Na početku drugog razdoblja uplaćujemo (isplaćujemo) iznos R, te tada raspo-

lažemo iznosom kojim smo raspolagali na kraju prvog razdoblja uvećanog za iz-
nos R, tj. iznosom Rr + R; na kraju drugog razdoblja raspolagat ćemo iznosom
(Rr + R)r = Rr2 + Rr.
Na početku trećeg razdoblja uplaćujemo (isplaćujemo) iznos R te tada raspolažemo
iznosom kojim smo raspolagali na kraju drugog razdoblja uvećanog za iznos R, tj.
iznosom (Rr2 + Rr) + R; na kraju trećeg razdoblja raspolagat ćemo iznosom (Rr2 +
Rr + R)r = Rr3 + Rr2 + Rr.
(pre)
Induktivnim zaključivanjem, dolazimo do traženog iznosa Sn
Sn(pre) = Rrn + Rrn−1 + . . . + Rr2 + Rr

rn − 1 (PRE kon)
= Rr(rn−1 + rn−2 + r + 1) = Rr .
r−1
(pre)
Definiramo s An početnu vrijedost prenumerando uplata (isplata) za n vremen-
skih razdoblja ukamaćivanja, kao iznos kojim trebamo raspolagati na početku da
(pre)
bismo nakon n razdoblja ukamaćivanja raspolagali iznosom Sn .
(pre) (pre)
Vezu između An i Sn dobivamo koristeći formulu (SK kon)
(pre)
Sn
A(pre)
n = ,
rn
(pre)
odakle, dalje, koristeći relaciju (PRE kon) možemo izraziti An u ovisnosti o R, r i
n:
1 rn − 1
A(pre) = R n−1 . (PRE poč)
n
r r−1
Primjer 5.7. Koliko roditelji moraju početkom svakog mjeseca uplaćivati u banku u
periodu od osamnaest godina da bi na kraju osamnaeste godine mogli uplatiti škola-
rinu od 200000 kuna? Obračun kamata je složen, dekurzivan i mjesečni, te godišnja
kamatna stopa iznosi 3%.
Jer je obračun kamata mjesečni, slijedi n = 18 · 12 = 216, te iz činjenice da je
p 3
godišnja kamatna stopa 3%, tj. pg = 3, dobivamo p = 12g = 12 = 0.25, odnosno, dalje,
p 0.25
kamatni faktor iznosi r = 1 + 100 = 1 + 100 = 1.0025.
S obzirom na to da se uplate u iznosu R, koji trebamo odrediti, vrše početkom
(svakog) mjeseca, riječ je o prenumerando uplatama; zadan je željen iznos nakon
(pre)
18 godina, tj. konačna vrijednost prenumerando uplata Sn = 200000. Koristeći
formulu (PRE kon), dobivamo
r−1 1.0025 − 1
R = Sn(pre) · = 200000 · = 697, 70 kn.
r · (r − 1)
n 1.0025 · (1.0025216 − 1)
5.4 Postnumerando uplate/isplate

Promatrat ćemo slučaj kada se iznos R uplaćuje (isplaćuje) krajem svakog od
n jediničnih vremenskih razdoblja. Zadana je kamatna stopa p jediničnog razdoblja,
odnosno pripadani kamatni faktor r. Uz pretpostavku da je obračun kamata složeni,
(post)
dekurzivan, želimo odrediti konačnu vrijedost postnumerando uplata (isplata) Sn ,
tj. iznos kojim raspolažemo nakon n razdoblja.
Na kraju prvog razdoblja uplaćujemo (isplaćujemo) iznos R, te tada raspolažemo

danim iznosom R.
Na početku drugog razdoblja raspolažemo iznosom na kraju prvog razdoblja, tj.
iznosom R; na kraju drugog razdoblja na taj iznos obračunavamo kamate, pa ćemo
prvo raspolagati iznosom Rr, odnosno nakon uplate (isplate) iznosa R raspolagat
ćemo iznosom Rr + R.
Na početku trećeg razdoblja raspolažemo iznosom na kraju drugog razdoblja, tj.
iznosom Rr+R; na kraju trećeg razdoblja na taj iznos obračunavamo kamate, pa ćemo
prvo raspolagati iznosom (Rr+R)r = Rr2 +Rr, odnosno nakon uplate (isplate) iznosa
R raspolagat ćemo iznosom Rr2 + Rr + R.
(post)
Induktivnim zaključivanjem, dolazimo do traženog iznosa Sn
Sn(post) = Rrn−1 + Rrn−2 + . . . + Rr + R
rn − 1 (POST kon)
= R(rn−1 + rn−2 + r + 1) = R .
r−1
(post)
Definiramo s An početnu vrijedost postnumerando uplata (isplata) za n vre-
menskih razdoblja ukamaćivanja, kao iznos kojim trebamo raspolagati na početku da
(post)
bismo nakon n razdoblja ukamaćivanja raspolagali iznosom Sn .
(post) (post)
Vezu između An i Sn dobivamo koristeći formulu (SK kon)
(post)
Sn
A(post)
n = ,
rn
(post)
odakle, dalje, koristeći relaciju (POST kon) možemo izraziti An u ovisnosti o R,
r i n:
1 rn − 1
A(post) = R . (POST poč)
n
rn r − 1
Primjer 5.8. Koliki iznos treba danas uložiti u banku da bi na osnovu tog iznosa u
idućih 10 godina krajem svake godine mogli podizati po 10000 kuna? Obračun kamata
je složen, dekurzivan i godišnji, te godišnja kamatna stopa iznosi 8%.
S obzirom na to da je jedinično vremensko razdoblje jedna godina, slijedi n = 8, te
iz činjenice da je godišnja kamatna stopa 8%, imamo p = 8, odnosno, dalje, kamatni
p 8
faktor iznosi r = 1 + 100 = 1 + 100 = 1.08.
5.5 Zajam 55
Kako se isplate u iznosu R = 10000 vrše krajem (svake) godine, riječ je o postnu-
merando isplatama. Trebamo odrediti odgovarajući početni iznos, tj. početnu vrijed-
(post)
nost postnumerando isplata An . Koristeći formulu (POST poč), dobivamo
rn − 1 1.0810 − 1
A(post) =R = 10000 · = 67100, 81 kn.
n
rn · (r − 1) 1.0810 · (1.08 − 1)
5.5 Zajam
Zajam (kredit), njegov iznos označavat ćemo s C0 , novčani je dužničko-vjerovnički
odnos u kojem vjerovnik kredita (obično banka) ustupa pravo korištenja određenog
iznosa novčanih sredstava dužniku (debitoru) na ugovoreno vrijeme i uz ugovorene
uvjete povrata.
Zajam se otplaćuje anuitetima krajem jediničnog razdoblja, uz složen i dekurzivan
obračun kamata. Anuitet, u oznaci a, periodični je iznos koji plaća korisnik zajma, a
sastoji se od dva dijela: složenih kamata (oznaka I) – dio kojim se plaća naknada za
korištenje ustupljenih financijskih sredstava, te otplatne kvote (oznaka R) – dio kojim
se otplaćuje osnovni dug. Dakle, a = I + R.
Razlikovat ćemo dva osnovna načina otplate zajma:
i) jednakim anuitetima,
ii) jednakim otplatim kvotama.
5.5.1 Jednaki anuiteti

Zajam vraćamo kroz n anuiteta, pri čemu je zadana fiksna kamatna stopa p jedi-
p
ničnog razdoblja, odnosno pripadni kamatni faktor r = 1 + 100 . Označimo li s Ik , Rk
složene kamate, odnosno otplatnu kvotu, respektivno, u k-tom anuitetu (k = 1, . . . , n)
tada je
a = Ik + R k , k = 1, . . . , n. (a.1)
Uvodimo oznaku Ck – ostatak duga nakon uplate k-tog anuiteta (k = 0, 1, . . . , n).

Uočimo, iznos zajma C0 jednak početnoj vrijednosti kod postnumerano uplata a,
stoga je
rn − 1
C0 = a · n , (a.2)
r (r − 1)
odakle, pak dobivamo iznos konstantnog anuiteta
rn (r − 1)
a = C0 · . (a.3)
rn − 1
Ostatak duga i otplatna kvota povezani su sljedećom relacijom

Ck = Ck−1 − Rk , k = 1, . . . , n, (a.4)
odnosno, složene kamate u k-tom anuitetu računamo na trenutni ostatak dug (prije
uplate k-tog anuiteta) koji je jednak Ck−1
p
Ik = Ck−1 , k = 1, . . . , n. (a.5)
100
U nastavku, poput C0 , izrazit ćemo Ck u ovisnosti o a, r, odnosno n i k. Koristeći

činjenicu da je k-ti anuitet jednak (k − 1)-vom (k = 2, . . . , n), imamo
Ik + Rk = Ik−1 + Rk−1 ,
Rk = (Ik−1 − Ik ) + Rk−1 ,
odakle, dalje, koristeći formule (a.5) i (a.4), slijedi

( p p )
Rk = Ck−2 − Ck−1 + Rk−1
100 100
( ) p
= Ck−2 − Ck−1 + Rk−1
100
p ( p )
= Rk−1 + Rk−1 = Rk−1 + 1 = Rk−1 r, k = 2, . . . , n.
100 100
Iz gornje relacije, dobivamo R2 = R1 r, R3 = R2 r = (R1 r)r = R1 r2 , odnosno,

analognim zaključivanjem, slijedi
Rk = R1 rk−1 k = 1, . . . , n. (a.6)
Koristeći relaciju (a.6), te činjenicu da je ostatak duga Ck jednak početnom iznosu

zajma C0 umanjenom za ukupan iznos otplatnih kvota iz uplaćenih prvih k anuiteta,
imamo
( )
Ck = C0 − R1 + R2 + . . . + Rk
( )
= C0 − R1 + R1 r + . . . + R1 rk−1
( ) rk − 1
= C0 − R1 1 + r + . . . + rk−1 = C0 − R1 , k = 1, . . . , n. (a.7)
r−1
Odredimo R1 . Prema relacijama (a.1) i (a.5) za k = 1, odnosno formuli (a.2), te

p
zbog činjenice da je 100 = r − 1, imamo
p
R1 = a − I1 = a − C0
100
rn − 1 ( rn − 1 ) 1
=a−a· n · (r − 1) = a 1 − = a n. (a.8)
r (r − 1) r n r
5.5 Zajam 57
Uvrštavanjem relacije (a.8) u (a.7), te koristeći formulu (a.2), dalje dobivamo
rn − 1 1 rk − 1
Ck = a · − a ·
rn (r − 1) rn r − 1
1 [ n ]
=a· (r − 1) − (rk − 1)
rn (r − 1)
1 ( n 1 (
=a· r − rk ) = a n · rk rn−k − 1),
rn (r − 1) r (r − 1)
odakle, konačno slijedi
rn−k − 1
Ck = a · , k = 0, 1, . . . , n. (a.9)
rn−k (r − 1)
Na kraju, odredit ćemo iznos ukupno uplaćenih složenih kamata nakon uplate
(prvih) m anuiteta (m = 1, . . . , n). Na osnovu formula (a.5), te (a.9), imamo
∑ ∑ p ∑[ rn−(k−1) − 1 ]
m m m
p
Ik = Ck−1 = · a · n−(k−1)
k=1 k=1
100 100
k=1
r (r − 1)
p m [
∑ ]
1
=a 100
· 1−
r−1 rn−(k−1)
k=1
m [
∑ rk−1 ] [ 1 ∑ k−1 ]
m
=a· 1− = a · m − r ,
rn rn
k=1 k=1
odakle, naposljetku, dobivamo

∑
m [ rm − 1 ]
Ik = a · m − n . (a.10)
r (r − 1)
k=1
Primjer 5.9. Zajam od 50000 kuna otplaćujemo jednakim anuitetima krajem godine
kroz pet godina. Godišnja kamatna stopa iznosi 10%. Izračunajte iznos druge otplatne
kvote, ostatak duga nakon uplate trećeg anuiteta, te koliko je ukupno uplaćeno složenih
kamata nakon uplate četvrtog anuiteta. Također, sastavite otplatnu tablicu.
Zajam iznosi C0 = 50000 kn, broj jediničnih otplatnih razdoblja je n = 5, kamatna
stopa jediničnog razdoblja p = 10, odnosno kamatni faktor r = 1.1. Prema formuli
(a.3) najprije ćemo izračunati iznos konstantnog anuiteta
rn (r − 1) 1.15 · (1.1 − 1)
a = C0 · = 50000 · = 13189, 87 kn,
rn − 1 1.15 − 1
te prema formuli (a.8) iznos prve otplatne kvote

1 1
R1 = a = 13189, 87 · = 8189, 87 kn.
rn 1.15
Sada smo u mogućnosti, koristeći formulu (a.6) za k = 2, izračunati drugu otplatnu

kvotu
R2 = R1 r = 8189, 87 · 1.1 = 9008, 86 kn,
odnosno, iz formule (a.9) izračunat ćemo ostatak duga nakon uplate trećeg anuiteta
r5−3 − 1 1.12 − 1
C3 = a · = 13189, 87 · = 22891, 52 kn,
− 1)
r5−3 (r 1.1 · (1.1 − 1)
2
te, na osnovu formule (a.10) izračunat ćemo koliko je ukupno uplaćeno složenih ka-
mata nakon uplate četvrtog anuiteta
∑
4 [ r4 − 1 ] [ 1.14 − 1 ]
Ik = a · 4 − 5 = 13189, 87 · 4 − = 14750, 29 kn.
r (r − 1) 1.15 · (1.1 − 1)
k=1
Naposljetku, sastavit ćemo otplatnu tablicu. Za prvi anuitet, redom računamo

njegove složene kamate koristeći formulu (a.5), otplatnu kvotu kao razlika anuiteta
i njegovih složenih kamata, te ostatak duga nakon uplate prvog anuiteta dobivamo
koristeći formulu (a.4). Analogno, postupamo s drugim anuitetom...
5.5.2 Jednake otplatne kvote

Kao i u slučaju jednakih anuiteta, zajam iznosa C0 vraćamo kroz n anuiteta,
pri čemu je zadana fiksna kamatna stopa p jediničnog razdoblja, odnosno pripadni
p
kamatni faktor r = 1 + 100 . Označimo li s ak k-ti anuitet, te s Ik složene kamate u
k-tom anuitetu (k = 1, . . . , n) tada je
ak = Ik + R, k = 1, . . . , n. (o.1)
5.5 Zajam 59
gdje je
C0
R= , (o.2)
n
otplatna kvota u svakom pojedinom anuitetu.
Najprije odredit ćemo Ck u ovisnosti o C0 , k i n. Krenut ćemo od poznate činje-

nice – ostatak duga nakon uplate k tog anuiteta jednak je početnom iznosu zajma
umanjenom za otplaten kvote iz prvih k anuiteta, te, potom zbog (o.2), dobivamo
( )
Ck = C0 − R1 + R2 + . . . + Rk
(C C0 C0 ) C0
0
= C0 − + + ... + = C0 − k · ,
n n n n
odnosno,
( k)
Ck = C0 1 − , k = 1, . . . , n. (o.3)
n
Sada smo, koristeći (a.5) i (o.3), u mogućnosti na osnovu poznatih parametara

(C0 , p, k, n) odrediti složene kamate u k-tom anuitetu
p ( k − 1) p
Ik = Ck−1 = C0 1 − , k = 1, . . . , n, (o.4)
100 n 100
te, koristeći (o.4) odnosno (o.2) i iznos k-tog anuiteta

( k − 1) p C0
ak = Ik + R = C0 1 − +
n 100 n
[( ) p ]
=R n−k+1 +1 , k = 1, . . . , n. (o.5)
100
Nadalje, izračunat ćemo iznos ukupno uplaćenih složenih kamata nakon uplate
(prvih) m anuiteta (m = 1, . . . , n). Na osnovu formule (o.4) imamo
∑
m ∑
m ( k − 1) p
Ik = C0 1 −
n 100
k=1 k=1
p ( 1∑ )
m
= C0 m− (k − 1)
100 n
k=1
p ( 1 (m − 1)m )
= C0 m− · ,
100 n 2
odakle pak, nakon sređivanja, dobivamo
∑
m
p m( )
Ik = C0 2n − m + 1 . (o.6)
200 n
k=1
Naposljetku, sumiranjem relacije (o.1) po k = 1, . . . , n, te koristeći prethodnu

formulu i izraz (o.2), slijedi
∑
m ∑
m ∑
m
C0
ak = Ik +
n
k=1 k=1 k=1
p m( ) C0
= C0 2n − m + 1 + m · ,
200 n n
odakle, sređivanjem dobivamo ukupan iznos uplaćen u prvim m anuiteta
∑ m (( ) p )
m
ak = C0 2n − m + 1 +1 , k = 1, . . . , n. (o.7)
n 200
k=1
Primjer 5.10. Zajam od 50000 kuna otplaćujemo anuitetima s jednakim otplatnim

kvotama krajem godine kroz pet godina. Godišnja kamatna stopa iznosi 10%. Iz-
računajte iznos otplatne kvote, visinu drugog anuiteta, kamate trećeg anuiteta. Ko-
liko je ukupno uplaćeno složenih kamata nakon uplate četvrtog anuiteta, te koliko je
sveukupno uplaćeno kuna tijekom otplate danog zajma? Također, sastavite otplatnu
tablicu.
(o.2) otplatna kvota jednaka je
50000
R= = 10000 kn.
5
Visnu drugog anuiteta dobivamo iz relacije (o.5)

[( ) 10 ]
a2 = 10000 · 5−2+1 + 1 = 14000 kn,
100
odnosno kamate trećeg anuiteta iz formule (o.4)

( 3 − 1 ) 10
I3 = 50000 · 1 − = 3000 kn.
5 100
5.5 Zajam 61
Nakon uplate četvrtog anuiteta, na osnovu formule (o.6), izračunat ćemo koliko je
do tada uplaćeno složenih kamata
∑
4
10 4 ( )
Ik = 50000 · · · 2 · 5 − 4 + 1 = 14000 kn.
200 5
k=1
Sveukupan iznos uplaćen kroz 5 anuiteta, prema relaciji (o.7), jednak je
∑ 5 (( ) 10 )
5
ak = 50000 · · 2·5−5+1 + 1 = 65000 kn.
5 200
k=1
Naposljetku, sastavit ćemo otplatnu tablicu. Za prvi anuitet, redom računamo

njegove složene kamate koristeći formulu (a.5), anuitet kao zbroj njegovih složenih
kamata i (fiksne) otplatne kvote, te ostatak duga nakon uplate prvog anuiteta dobivamo
koristeći formulu (a.4). Analogno, postupamo s drugim anuitetom...
5.5.3 Konverzija zajma

Tijekom otplate (amortizacije) zajma u praksi dolazi do promjena početno ugo-
vorenih uvjeta – npr. od strane vjerovnika, promjena kamatne stope ili od strane
dužnika zahtjev za promjenom načina otplate (jednaki anuiteti mijenjaju se u jednake
otplatne kvote ili obrnuto) i/ili produženje/skraćenje duljine otplate... Svaka izmjena
početno ugovorenih uvjeta zajma naziva se konverzija zajma.
Kako provodimo konverziju? Nakon uplate zadnjeg anuiteta prije konverzije tre-
(1)
nutni ostatak duga predstavljat će iznos novog zajma kojeg označavamo s C0 te
otplaćujemo ga prema novim uvjetima kroz sljedećih n(1) anuiteta, uz kamatnu stopu
jediničnog razdoblja p(1) , odnosno pripadni kamatni faktor r(1) . U skladu s time, u
oznakama za anuitete, kamate, otplatne kvote, te ostatke duga u potenciji pisati ćemo
(1)
(1); npr. drugi anuitet nakon konverzije označit ćemo s a2 , kamate trećeg anuiteta
(1)
nakon konverzije označit ćemo s I3 ... Ukoliko bismo imali novu, tj. drugu po redu,
konverziju u potenciji oznaka pisali bismo (2). Analogno, označavali bismo svaku slje-
deću konverziju brojem unutar zagrada, u potenciji oznaka, koji nam govori o kojoj
je po redu konverziji riječ.
Primjer 5.11. Tvrtki je odobren zajam od 60000 kuna kojeg će otplaćivati jednakim
anuitetima krajem godine kroz četiri godine. Godišnja kamatna stopa iznosi 8%. Na-
kon dvije godine otplate tvrtka je sporazumno s kreditorom ugovorila, uz iste uvjete,
produljenje roka otplate za još dvije godine. Izračunajte iznos anuiteta prije, odnosno
poslije konverzije. Sastavite otplatnu tablicu.
(a.3) najprije ćemo izračunati iznos konstantnog anuiteta prije konverzije
rn (r − 1) 1.084 · (1.08 − 1)
a = C0 · = 60000 · = 18115, 25 kn.
r −1
n 1.084 − 1
Krajem druge godine, nakon uplate drugog anuiteta provodi se konverzija; trenutni
(1)
ostatak duga je C2 , a predstavlja iznos “novog” zajma nakon konverzije; dakle C0 =
C2 , stoga izračunat ćemo C2 . Koristeći formulu (a.9) imamo
rn−k − 1 1.084−2 − 1
C2 = a · = 60000 · = 32304, 28 kn.
rn−k (r − 1) 1.084−2 (1.08 − 1)
Nakon provedene konverzije, sobzirom da se nije mijenjalo niti jedinično razdoblje,

niti kamatna stopa jediničnog razdoblja, slijedi r(1) = r = 1.08. Konverzijom produljio
se rok otplate za dvije godine, stoga je broj anuiteta nakon konverzije jednak preostalom
broju anuiteta prije konverzije, koji je jednak 4 − 2 = 2, uvećanom za produljenje, tj.
za dodatna 2 anuiteta; dakle n(1) = 4. Sada smo u mogućnosti izračunati konstantan
iznos anuiteta nakon konverzije koristeći (a.3)
( )n(1) (1)
(1) r(1) (r − 1) 1.084 · (1.08 − 1)
(1)
a = C0 · ( )n(1) = 32304, 28 · = 9753, 34 kn,
r(1) −1 1.084 − 1
te, kao i ranije, sastavimo otplatnu tablicu

5.5 Zajam 63
Primjer 5.12. Tvrtki je odobren zajam od 80000 kuna kojeg će otplaćivati anuitetima,
s jednakim otplatnim kvotama, krajem godine kroz osam godina. Godišnja kamatna
stopa iznosi 10%. Nakon tri godine otplate tvrtka je sporazumno s kreditorom ugovo-
rila sljedeće promjene: mijenja se model otplate – prelazi se na model otplate jednakim
anuitetima, preostali period otplate smanjuje se za dvije godine, te se godišnja kamatna
stopa smanjuje na 9%. Izračunajte iznos drugog anuiteta, te anuiteta nakon konver-
zije. Koliki je ostatak duga nakon uplate drugog anuiteta nakon konverzije, te koliko
je ukupno uplaćeno složenih kamata nakon konverzije ?

stopa jediničnog razdoblja p = 10, odnosno kamatni faktor r = 1.1. Najprije, izračunat
ćemo otplatnu kvotu, koja nam je neophodna da bismo mogli odrediti visinu pripadnog
anuiteta (prije konverzije). Prema prema formuli (o.2) imamo
C0 80000
R= = = 10000 kn.
n 8
Visnu drugog anuiteta sada dobivamo iz relacije (o.5)

[( ) p ] [( ) 10 ]
a2 = R n − k + 1 + 1 = 10000 · 8 − 2 + 1 + 1 = 17000 kn.
100 100
Krajem treće godine, nakon uplate trećeg anuiteta provodi se konverzija; trenutni
(1)
ostatak duga je C3 , a predstavlja iznos “novog” zajma nakon konverzije; dakle C0 =
C3 , stoga izračunat ćemo C3 . Koristeći formulu (o.3) imamo
( k) ( 3)
C3 = C0 1 − = 80000 · 1 − = 50000 kn.
n 8
Nakon provedene konverzije, mijenja se kamatna stopa jediničnog razdoblja (koje

ostaje nepromijenjeno); nova kamatna stopa jediničnog razdoblja jednaka je p = 9,
odnosno kamatni faktor iznosi r(1) = 1.09. Konverzijom smanjio se rok otplate za
dvije godine, stoga je broj anuiteta nakon konverzije jednak preostalom broju anuiteta
prije konverzije, koji je jednak 8 − 3 = 5, umanjenom za dva anuiteta; dakle n(1) = 3.
Sada smo u mogućnosti izračunati konstantan (primijenio se i model otplate zajma)
iznos anuiteta nakon konverzije koristeći (a.3)
( (1) )n(1) (1)
(1) r (r − 1) 1.093 · (1.09 − 1)
a (1)
= C0 · ( )n(1) = 50000 · = 19752, 74 kn.
r(1) −1 1.093 − 1
Ostatak duga nakon uplate drugog anuiteta nakon konverzije sada računamo prema
relaciji (a.9)
() (1)
(1) n −2
(1) r −1 1.093−2 − 1
C2 = a(1) · ( )n(1) −2 = 19752, 74 · = 18121, 78 kn,
r(1) (r − 1) 1.093−2 · (1.09 − 1)
odnosno, iznos ukupno uplaćeno složenih kamata nakon konverzije odredit ćemo ko-
risteći relaciju (a.10) gdje je m = n(1) = 3. Imamo
[ ( (1) )3 ]
∑3
r −1 [ 1.093 − 1 ]
(1) (1)
Ik = a 3− ( )n(1) = 19752, 74· 3− = 9258, 21 kn.
r(1) (r(1) − 1) 1.093 (1.093 − 1)
k=1
Naposljetku, sastavimo otplatnu tablicu

Matematika I Skripta v1 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Matematika I Skripta v1 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SKRIPTA VELEUČILIŠTA S PRAVOM JAVNOSTI

5 OSNOVE FINANCIJSKE MATEMATIKE 47

Slovo Γ (veliko slovo grčkog alfabeta gama) ne pripada skupu S, to zapisujemo

Sada je 5 ∈ N (tj. 5 je prirodan broj), ali −2 ∈ / N. Ovdje je upotreba točkica

Z = {0, −1, 1, −2, 2, −3, 3, . . .}.

Skup N ima najmanji element 1, ali nema najvećeg.

Skup Z nema ni najmanjeg ni najveći element. Ako je m ∈ Z, tada ne postoji

racionalan broj s traženim svojstvom.

Za proizvoljan skup S kažemo da je konačan ako postoji prirodan broj n takav

1.2 Podskup. Aksiom matematičke indukcije

Ukoliko je A ⊆ B, te postoji barem jedan element b ∈ B i b ∈

Primjer 1.9. Provjerite da je

Načinom zadavanja skupova kao u prethodnom primjeru možemo doći i do skupa

određenih svojstva podskupa M ⊆ N zaključimo M = N. Aksiom o matematičkoj

Neka je M podskup skupa priordnih brojeva N. Pretpostavimo da M ima sljedeća

Neka je M skup svih prirodnih brojeva za koje je identitet (1.1) istinit. Za n = 1,

Pretpostavimo neka je m ∈ M (pretpostavka indukcije), tj.

1 + a + a2 + . . . + am + am+1 = (1 + a + a2 + . . . + am ) + am+1 = |(p.i.)|

Dakle, skup M ima oba svojstva navedena u aksiomu o indukciji, stoga je M = N,

Ako u formuli (1.1) umjesto a pišemo b

an+1 − bn+1 = (a − b)(an + an−1 b + an−2 b2 + . . . + abn−1 + bn ), (1.2)

što vrijedi za svaki par realnih brojeva a, b i za svaki prirodni broj n.

Pretpostavimo, neka je formula istinita za neko m ∈ N, tj. neka vrijedi

Korak indukcije; pokažimo da tada formula nužno vrijedi i za m + 1;

2. Koristeći princip matematičke indukcije dokažite sljedeće nejednakosti:

ostaje nam još dokazati:

d) (2n)! > 3n · (n!)2 , n ∈ N, n ≥ 5;

e) Bernoullijeva nejednakost. Neka je x ≥ −1 realan broj. Tada vrijedi:

rješenje: provjerimo bazu indukcije, n = 1; (1 + x)1 ≥ 1 + 1 · x, uredu.

(1 + x)m ≥ 1 + mx. (p.i.)

Korak indukcije, m + 1; imamo

(1 + x)m+1 = (1 + x)m · (1 + x) ≥ |(p.i.)|

f) Koristeći Bernoullijevu nejednakost pokažite:

1.3 Tri osnovne operacije sa skupovima

Neka je U neki skup. S P(U ) označimo skup svih podskupova od U . Ukoliko je

Deﬁnicija 1.11. Neka je U univerzalni skup, A ⊆ U , tada je u potpunosti određen

Skup Ac zovemo komplement skupa A (slika 1.2.) i pišemo Ac = U \ A.

Uočimo ∅c = U i U c = ∅. Druge dvije važne operacije s podskupom od U su unija i

Skup A ∪ B isjenčan je na slici 1.3.

Deﬁnicija 1.13. Neka je U univerzalni skup, A, B ⊆ U . Skup svih elemenata od U

Skup A ∩ B šraﬁrano je označen na slici 1.3.

Ukoliko je A ∩ B = ∅ kažemo da su skupovi A i B disjunktni. Uvijek je A ∩ Ac = ∅.

Uzimanje komplementa, unije i presjeka tri su osnovne operacije na P(U ), te

Teorem 1.14. Neka je U univerzalni skup, A, B, C ⊆ U proizvoljni podskupovi od U .

Zadatak Koristeći svojstva iz prethodnog teorema, dokažite da za proizvoljne pod-

Skup X zovemo domena ili područje deﬁnicije funkcije f i označavamo ga s Df .

Skup Y zovemo kodomena ili područje vrijednosti funkcije f i označavamo ga s Kf .

Slika funkcije f je skup Im(f ) = {f (x) : x ∈ X}. Skup Γf = {(x, f (x)) : x ∈ Df }

Deﬁnicija 2.2. Za dvije funkcije f i g reći ćemo da su jednake (oznaka f = g) ako

Neka su X, Y ⊆ R. Za funkciju f : X → Y kažemo da je realna funkcija realne

Deﬁnicija 2.4. Neka su X, Y, Z neprazni skupovi,

Propozicija 2.5. i) kompozicija funkcija nije komutativna, tj. općenito f ◦ g ̸=

Primjer 2.6. Neka su f : R → R, g : R → R funkcije deﬁnirane s f (x) = 2x + 1,

Deﬁnicija (2.7. Neka je f : X → Y ( funkcija. Ako postoji funkcija g : Y → X

Deﬁnicija 2.8. Neka je f : X → Y funkcija. Za funkciju f kažemo da je

Funkcija je bijekcija ako je injekcija i surjekcija.

Propozicija 2.9. Neka je f : X → Y funkcija. Tada vrijedi: f je bijekcija ako i samo

Napomena 2.10. Neka je f : X → Y realna funkcija realne varijable i bijekcija.

Primjer 2.11. Za funkciju f : R+ 0 → R0 deﬁniranu s f (x) = x , odredit ćemo

2.2 Pregled elementarnih funkcija

2.2.2 Eksponencijalna i logaritamska funkcija

Osnovno svojstvo eksponencijalne funckije dano je s

Logaritamska funkcija f (x) = loga x, pri čemu je a ∈ R+ \{1}, a dobivamo je kao