RRiF br. 1/12.

SADRŽAJ

......... 296
UVODNIK
glavnog urednika

......... 301 Strašan

paradoks
......... 304 Dr. sc
Dr sc. Vlado BRKANIĆ

Otvaramo poslovne knjige za novo obračunsko

razdoblje. Računovođe te razdjelnice obuhvata do-
življavaju mnogo dramatičnije nego druge profesije.
Prošlost moramo hladno klasificirati, uspjeh pošteno
odmjeriti, bilješkama objasniti primijenjene politi-
ke i nastale razlike, odnosno neuobičajene poslovne
događaje, a sve s rizikom da bi to netko mogao sutra
pogrešno protumačiti. Kaznena odgovornost je para-
doks da se plemenita borba za istinito izvješćivanje
može utopiti u močvari problema.
Činjenice i događaje treba postaviti na mjesto gdje
spadaju. Mora se znati tko što radi i za što je odgovo-
ran. Obračun amortizacije svakako nećemo delegirati
povjerenstvu za popis, ali od tog povjerenstva očekuje-
mo konkretne prijedloge o utvrđenom stanju imovine
i obveza i nastalim razlikama s procjenama vrijednosti
itd. Odgovornost netočnog prikazivanja imovinskog
stanja i financijskog položaja usmjerena je na „osobu
ovlaštenu za zastupanje“, odnosno na direktora. Stoga
je bitno uspostaviti povjerenje uprave – direktora jer je
riječ i o njihovoj koži, kako se financijski izvještaji i po-
rezne deklaracije ne bi ticali samo računovođa.
Ponekad se pitam u čemu je problem kad ljudi naj-
više vole odgovore u vezi s nekim problemom tipa „da“
ili „ne“, odnosno žele ujednačeno postupanje za sve
slučajeve, a neki poslovni događaji ipak odstupaju od
općeg pravila. Proizlazi da mi svojom misijom stručnog
poučavanja ne učimo kako uloviti ribu, nego ju sami lo-
vimo i dijelimo. To me ne čini sretnim. Tako se posta-
vilo pitanje: zašto je drukčiji sastav troškova izgrađene
poslovne zgrade koja će biti sredstvo vlastite dugotraj-
ne materijalne imovine od izgrađene stambene zgrade
namijenjene prodaji? Elementi nabavne vrijednosti tr-
žištu namijenjene nekretnine strukturirani su i prema
zahtjevima propisa o PDV-u. No taj zahtjev ne postoji
kad gradimo za vlastitu imovinu jer se ne očekuje pro-
met, a računovodstveni propisi o zavisnim troškovima
komunalne doprinose „glatko“ uračunavaju u vrijed-
nost građevine, što znači da ih sutra možemo amorti-
zirati itd. Prokleta ujednačenost, zašto je ovdje nema?
Može i bez nje? Može, ali na čiju štetu i s čijim novcem?
Ovih je dana započela primjena Zakona o rokovima
ispunjenja novčanih obveza (pročitajte o tome i članak)
koji objektivno donosi goleme probleme. Kod tog za-
kona iznimke su zaista rijetkost. Ili ugovorno propisani
rok plaćanja ili prekršajna odgovornost. Kojeg li straš-
nog paradoksa: iako svi želimo što kraći rok naplate,
odjednom nas to uvodi u prokletstvo tržišne stvarnosti
koja je realno drukčija. Ovdje će se procjenjivati milo-
stivost nove Vlade koliko će primijeniti strogoću ili će
dopustiti plaćanje kao u „stara dobra vremena“, možda
na opće zadovoljstvo. Dobra, kako, kada i za koga?

Računovodstvo, revizija i financije, siječanj 2012. 13