Živorad Mihajlović Slavinski

SIMBOLI HERMETIZMA
 2

UVODNE NAPOMENE

Ova knjiga je praktičan priručnik hermetičke tradicije Zapada. Kako je to uvijek slučaj
sa veoma složenim stvarima koje imaju dugu prošlost, pristup predmetu je neizbježno
jednostran; takav je i moj pristup. Ali, istovremeno u tome je i vrijednost ove knjige, jer u
hermetizmu mišljenja najvećih autoriteta nemaju nikakvu vrijednost dok nisu, bar
djelomično, potvrđena ličnim iskustvom.
Hermetička literatura predstavljena je ogromnim brojem radova na svim svjetskim
jezicima. Neki obrađuju oblast nižih hermetičkih fenomena - nabrajaju tzv. parapsihičke
pojave, kao što su telepatija, telekineza, hipnoza, dijagnoza i liječenje bolesti sredstvima
koje medicina ne poznaje, vidovitost i različite metode za njeno postizanje, otkrivanje
podzemnih voda vilinskim rašljama itd.
Izvjesni radovi usredsređeni su na određenu usku oblast, naglašavajući njenu
važnost u hermetičkoj tradiciji, kao što su neki vidovi Kabale, Astralne svjetlosti, metode
meditacije i sl. Svaka od ovih oblasti grana se dalje, tako da postoje radovi o Zen-
budističkoj meditaciji, o meditaciji Džnana-joge, Radža-joge, Subuda, Sufizma, Antro-
pozofije, Teozofije, raznih kabalističkih škola, škola psihomagije itd.
Hermetizam je bezmalo neograničena oblast. Postoje hermetička znanja koja su
zajednička čitavoj ljudskoj rasi; znanja koja su nastala unutar jedne od dviju glavnih
hermetičkih tradicija (Istoka i Zapada); znanja lokalnog obilježja; najzad, individualna
hermetička znanja. Preobuhvatan naslov ovog tečaja - “Simboli hermetizma” - svesti ću na
prave okvire kratkim obrazloženjem.
Nekih desetak godina bavio sam se isključivo tradicijom Istoka, uglavnom jogom.
Postepeno i neosjetno prešao sam na proučavanje njene sestre - hermetičke tradicije
Zapada i to onih škola koje obučavanje svojih Sljedbenika i sistem spiritualnog treninga
zasnivaju na ritualima hermetičkog reda Zlatna Zora. Ipak, mnoge stvari koje priznati
autoriteti hermetizma navode kao opća pravila nisam našao. S druge strane, u svojim
traganjima došao sam do izvjesnih otkrića koja nitko ne spominje. Vjerujem da je to slučaj
sa svim Sljedbenicima koji su naglasak stavili na praksu. Kod takvih su razlike u
iskustvima veoma velike. Kod teoretičara ima malo neslaganja. Evo zašto. Ako stotinu ljudi
pročita istu knjigu, znanje izloženo u njoj doći će do svih čitalaca. Na primjer, činjenica da
Drvo Života ima 10 plodova ili Sefirota i jedanaesti koji je u procesu formiranja lako će
naučiti svaki čitalac i tu, osim u rijetkim izuzecima, neće biti nikakvog spora. Ako oni svoje
teoretski stečeno znanje stave na provjeru i svoja iskustva izlože, pojaviti će se razlike,
iako u osnovi pojedinačnih iskustava leži zajednički imenitelj. Spomenuti ću, primjera radi,
literaturu koja obrađuje hermetičku operaciju Astralne projekcije, čija je suština u
izdvajanju svijesti od tijela. U uvodnom dijelu svih takvih knjiga, gdje se govori o svojstvima
Astrala, zakonima koji vladaju Astralnim svijetom itd., postoji velika podudarnost autora.
Kad prijeđu na praktični dio, koji odražava lično iskustvo, dolazi do uočljivih nepoklapanja.
Neki tvrde da je potrebno 10-15 godina napornog duhovnog treninga da se postigne
Astralna projekcija. Njima je, jasno, toliko bilo potrebno. Na sreću, za većinu to ne važi.
Silvan Maldun (“The Projection of the Astral Body”) tvrdi, koliko znam jedini, da je
Astralno tijelo povezano sa fizičkim u predjelu potiljka. Svi ostali navode, kao stvar koja se
razumije sama po sebi, da veza postoji u oblasti pleksusa solarisa (to je splet nerava u
gornjem dijelu stomaka, ispod grudne kosti). Neki kažu da projekciju ne treba da
pokušavaju ljudi slaboga srca - drugi to ne spominju. Ima ih koji kažu da su samo neke od
metoda za izdvajanje svijesti iz tijela i njen prijenos u Astralne svjetove opasne (tu se misli
na metodu projekcije pomoću simbola koja je opisana u ovom tečaju), jer Sljedbenik može
da se dezorijentira u sferama Astralne svjetlosti i da ne bude u stanju da se vrati. Po mom
mišljenju, jedini problem je kako da se tamo dospije. Da biste to postigli i da biste se tamo
 3

zadržali neko vrijeme potreban je napor. Čim prestanete da se naprežete, automatski se

vraćate u stanje budne svijesti. Cijeli proces nalik je na penjanje uz konopac. Da biste se
popeli uz uže i zadržali iznad čvrste podloge, morate uložiti veliku energiju, stežući ga
čvrsto. Ako popustite, sletjeti ćete dolje bez napora i bez teškoća.
Praksa pokazuje da se potpuna podudarnost opisa sreće samo u slučajevima gdje
jedna strana u stvari nema nikakvog iskustva, izuzev iskustva prepisivanja tuđih knjiga.
Ako budete došli do stadija praktične primjene, vidjeti ćete da će vaše iskustvo da se
razlikuje od svega što ste pročitali i čuli.
Ukratko, ovaj priručnik obrađuje dio hermetičke tradicije Zapada, koji je zasnovan na
praktičnom sistemu Kabale i filozofskoj mašini zvanoj Tarot. Lično iskustvo prožima
sadržaj ove knjige. Neću da kažem da sam svaku pojavu ovdje iznijetu lično proživio u
svim njenim vidovima, jer tada bih bio star hiljadu godina, već da je praktičan dio
neposredno provjeren. Knjiga ove vrste ima vrijednost samo kad je direktno iskustvo
autora pretočeno u njene pisane stranice, jer proživljavanje je jedina aktivnost koja može
zadovoljiti čovjeka u potpunosti. Posljednji stupanj proživljavanja je pisanje knjige i za
samog pisca je vrlo značajan. Kao što njegova knjiga izaziva promjene u svijesti čitalaca,
tako se on pišući je i sam mijenja. Pokušavajući da napišem ovu knjigu, priznajem bez
ikakvog ustezanja da sam naučio mnogo. Možda čudno zvuči kad kažem da su stvari meni
samom postale stabilnije i jasnije. Ipak, to je pojava dobro poznata svakome tko se bavi
pisanjem. Kristalizacija misli u pisani oblik dovodi do njihove veće jasnoće u glavi.
Ova knjiga, zamišljena kao praktičan tečaj, možda je manje privlačna od “Psihičkog
treninga” i “Ključeva”, ali je za proučavanje hermetizma ništa manje korisna. Ovdje su,
usporedo sa tehnikama visoke vrijednosti dana osnovna hermetička znanja, koja treba da
posluže kao vodič do samorazvoja i boljeg uvida u život. Razlika između ovakve knjige i
većine drugih koje ste do sada čitali lako je uočljiva. Mnoge knjige ne traže nikakav napor
od čitalaca, izuzev napora pamćenja. Neke čak ni to. Njihova sadržina izložena je kao
gotovo jelo, i takvo čitanje predstavlja vrstu duhovnog kljukanja u kome ste pasivan
učesnik. Ovdje to nije slučaj. Mada se ovaj priručnik može čitati i samo iz radoznalosti, da
biste od njega imali istinske koristi, potrebna je vaša nepodijeljena suradnja. Istinska
avantura doživljava se od trenutka kada teoriju počinjete da primjenjujete u praksi, u životu
koji živite i iz koga ne možete.
Glavno ograničenje odnosi se na vaše predznanje. Ovo je moja treća knjiga, koja je
tijesno povezana sa dvije prethodne. Naročito je naglašena veza sa drugom (“Ključevi
psihičke magije”). Mnoge stvari koje sam u njoj detaljno obradio ne mogu ovdje ponavljati.
Mogu samo da ukažem na vezu, a vaše je da to znanje steknete, ukoliko već niste. Ovo
nikako ne znači da treba da kupite knjige, ovo nije komercijalni trik da povećam njihovu
prodaju. Jednostavno u njima su dana izvjesna znanja sa kojima se u hermetizmu često
operira i to ne mogu ponavljati. Do istih znanja možete doći proučavanjem hermetičke
literature na stranim jezicima ili na neki treći način. Bilo kako bilo, ta znanja su vam
potrebna da biste sa manje teškoća pratili dalje izlaganje.
 4

STRUKTURA UNIVERZUMA - KOZMIČKI ELEMENTI

Učenje o kozmičkim elementima čini osnovu hermetizma. Bez shvaćanja te osnove

teško se može postići pravilno razumijevanje mehanizma mnogih rituala i tehničkih
postupaka, kao i način ispoljavanja kozmičkih snaga u čovječjem duhu i univerzumu. Od
samog početka moram naglasiti važnost poznavanja prirode ovih elemenata za vaš
hermetički razvoj. Nemojte pasti u uobičajenu početničku grešku da poistovjetite kozmičke
elemente sa smjesama i jedinjenjima, koji na fizičkom planu realnosti nose ista imena.
Kozmički elementi: Zrak, Vatra, Voda i Zemlja nisu fizički zrak, vatra, voda i zemlja. Vi
znate da fizička zemlja, dakle tlo po kome gazite i koje se svodi na humus, pijesak,
kamenje i dr. nije nikakav element. Ona je smjesa različitih kemijskih elemenata i
jedinjenja i samo neupućen može hermetički pojam kozmičkog elementa zemlje
poistovjetiti sa fizičkom zemljom. Isti je slučaj sa fizičkim zrakom, koji je smjesa plinova,
dima, vodene pare, čestica prašine i još koje čega. Ne mislimo na to kad u hermetizmu
govorimo o kozmičkom elementu Zraka. Mislimo na vid ispoljavanja univerzalne kozmičke
energije. Kako se ona ispoljava vidjeti ćemo kasnije. Znači, pod kozmičkim elementima
podrazumijevamo načine na koji se ispoljava opća kozmička energija u univerzumu i
čovjeku.
Sve hermetičko znanje bilo je u davnim vremenima klasificirano i simbolički prikazano
u takozvanoj Knjizi Tota ili Hermesovoj Knjizi mudrosti. Njene stranice su Tarot-karte, njih
78 na broju. Sastoje se od 22 Velike Arkane ili 22 Velika Ključa i 56 Malih Arkana ili 56
Malih Ključeva. Prva Tarot karta ili Prva Arkana zvana Mag, prikazuje muškarca koji u
visoko uzdignutoj desnoj ruci drži kratak štap sa dva istovjetna zadebljanja na krajevima, a
lijevom pokazuje na tlo na kome stoji (vidi naslovnu stranu knjige “Ključevi psihičke
magije”). Pred magom na četvrtastom stolu leže četiri predmeta, koji simbolično prikazuju
kozmičke elemente:

MAČ - simbol elementa Zrak

ŠTAP - simbol elementa Vatre
PEHAR - simbol elementa Vode
NOVČIĆ - simbol elementa Zemlje.

Poruka koju prenosi mag jezikom simbola jasna je samo čitaocu sa nešto iskustva:
čovjek koji je stekao hermetička znanja treba kozmičke snage, koje teku kroz njega, da
preobrazi u opipljive oblike, da ih prizemlji, materijalizira, ostvari. To znači, na prvom
mjestu, da treba svoje ideje, želje i misli da ovaploti, da ih kristalizira u opipljivu formu. To
će postići kroz kontrolu četiri kozmička elementa u sebi. Primjećujete da na slici pred
magom, osim četiri simbola, nema ničeg više. To je shvatljivo, jer sve što postoji, što se
javlja, djeluje, kreće, sve - od elektrona do najvećih galaksija - predstavlja izraz kozmičkih
elemenata. Ovo ne treba da nas čudi, ako prihvatimo kao istinitu misao da su energija i
materija isto, da materija predstavlja energiju zgusnutu do nivoa vidljivosti, opipljivosti.
Simboli kozmičkih elemenata nisu samo četiri spomenuta instrumenta magije (mač,
štap, pehar i novčić), već se, kroz hermetički razvoj, ta ista ideja vraća uvijek iznova u
novom simboličnom ruhu. O sve novim hermetičkim simbolima, koji izražavaju osnovnu
ideju elemenata, biti će govora kroz cijeli ovaj tečaj, tako da će ona biti osvjetljavana uvijek
na nov način, sa drugačijeg stanovišta.
Četiri kozmička elementa nisu kozmičke snage, već način ispoljavanja tih snaga u
beskonačnom univerzumu s jedne strane i u svijesti čovječjoj sa druge. Oni su, dakle, vid
pod kojim se kozmičke snage javljaju i mijenjaju, prelazeći iz jednog stanja u drugo. Kako
 5

hermetička tradicija govori o tim kozmičkim djelovanjima kao elementima, nastaviti ću da

upotrebljavam taj način, ali ću neprekidno isticati njihovu pravu prirodu, pošto je
vjerojatnoća da se ona zanemari uvijek prisutna. U hermetizmu je bukvalno shvaćanje
najkraći put do zablude.
Za čitaoce koji poznaju Joga-sistem praktične filozofije ističem da je učenje o
kozmičkim elementima veoma naglašeno u istočnjačkoj hermetičkoj tradiciji. Suština oba
učenja je ista, razlikuje se samo terminologija. Elementi se u Joga-učenju nazivaju:
Zrak - VAJU
Vatra - TEDŽAS
Voda - APAS
Zemlja - PRITIVI
Postoji i peti kozmički element, od koga potiču svi ostali: praelement A K A Š A, ali
ćemo njegovo razmatranje odložiti za kasnije.
Za čitaoca je najvažnije slijedeće: cijeli naš svijet - fizički, društveni i psihološki -
predstavlja rezultat djelovanja elemenata. Taj svijet misli i osjećanja odnosi sa prijateljima,
rođacima, suradnicima, neprijateljima, slučajnim poznanicima, sva iskustva i doživljaji -
jeste odraz djelovanja elemenata. To također važi za naš svijet materijalnih objekata i
pojava.
Druga, ne manje važna stvar: poznavanje hermetičkih metoda daje čovjeku
mogućnost rukovanja tim snagama i, na taj način, mogućnost izmjene svijeta u kome živi.
To znanje mora biti radno, djelatno, primjenljivo, a ne teoretsko. Izmjena svijeta u kome
živimo zvuči vrlo primamljivo. Promjene ne mogu biti nagle i drastične, ali to nije ni
potrebno, jer ono što čini naš svijet ovakvim ili onakvim jesu, uglavnom, male razlike. Sva
razlika između bljutave i ukusne hrane često je nekoliko truni soli. Kao i većina psihologa,
imao sam u životu izvjesnih “čudnih iskustava”, koja se nisu mogla objasniti logikom
strogog naučnog tumačenja. No, za razliku od većine, nisam ih zanemario, već sam na
njih stavio težište svoga interesiranja. Ova, na prvi pogled nevelika, razlika dovela je,
pored ostalog, do nastanka ove knjige.
Radi lakše orijentacije u radu sa elementima izdvojiti ćemo za svakog od njih glavnu
karakteristiku, iz koje proizlaze sva ostala svojstva. Te karakteristike treba da znate
napamet da biste olakšali sebi dalji rad. Ove karakteristike izložiti ću redoslijedom kojim se
one ispoljavaju, odnosno redoslijedom kojim se elementi pretvaraju jedan u drugog. To je
važno zato što sve što postoji, sve što je stvorenu na bilo koji način, neminovno podliježe
određenom redoslijedu kozmičke formule stvaranja - formule Tetragramatona. Kako je to
objašnjeno u prethodnoj knjizi, neću iste stvari, ponavljati. U ovom priručniku usredsrediti
ću se na praktičnu primjenu kabalističke formule stvaranja (Tetragramaton) i navođenja
primjera. Shodno tome, znanje iznijeto u prethodnoj knjizi (“Ključevi”) treba da bude na
aktivnom nivou, spremno da posluži kao polazna osnova za nove uvide.
Vratimo se glavnim svojstvima svakog elementa. Prvi se uvijek ispoljava element
Zraka. Njegova glavna karakteristika je POKRETLJIVOST ili KRETANJE. U psihomagiji
njegov simbol je mač, oružje kojim se kreće. Mač ne djeluje u stanju mirovanja. I za
smjesu fizičkih plinova i ostalih sastojaka koju nazivamo zrakom (fizički zrak koji udišemo)
važi isto. Zrak je POKRETLJIV! U formuli Tetragramatona (J H V H) element Zraka
predstavljen je prvim slovom - “J” (ili hebrejskim “JOD”).
Elemenat Zraka kroz svoju glavnu odliku - POKRETLJIVOST - biva preobražen u
slijedeći elemenat, Vatru. Pokretljivost, kretanje, izaziva trenje, a ovo dovodi do javljanja
toplote. Nov element Vatra - predstavlja novu fazu u procesu stvaranja, bilo kozmičkog
(makrokozmos), bilo na nivou mikrokozmosa, što znači u čovječjim aktivnostima. Glavna
karakteristika elementa Vatre je EKSPANZIJA ili ŠIRENJE. U formuli Tetragramatona to je
prvo od dva slova “H” (prvo slovo “HE”). Magijski simbol Vatre je štap. Posle stupnja mak-
 6

simalne ekspanzije, kad se Vatra raširi do krajnjih mogućnosti u svim pravcima, dolazi
neminovno skupljanje, kontrakcija. Na taj način je karakteristična odlika elementa Vode
SKUPLJANJE ili KONTRAKCIJA.
U odnosu na prethodna dva elementa (Zrak i Vatru), Voda je jedan stupanj bliže
krajnjem ostvarenju procesa stvaranja, koji je započet fazom suptilnog, neopipljivog Zraka.
U formuli Tetragramatona (J H V H) Vatra je predstavljena slovom “V” (ili hebrejskim
“VAU”). Magijski instrument koji ga simbolizira je pehar ili čaša. Voda nema stalan oblik,
već uzima oblik posude u kome se nalazi. Ipak, ona je korak bliže čvrstoj, opipljivoj formi u
odnosu na nestalne elemente Vatre, odnosno Zraka.
Konačno, daljim procesom zgušnjavanja element Vode prelazi u posljednju fazu, u
kozmički element Zemlju. Glavna karakteristika elementa Zemlje je OPIPLJIVOST ili
ČVRSTINA.
Sve što postoji, bito u univerzumu ili duši čovječjoj, postoji u jednoj od faza, koje
nazivamo kozmičkim elementima. Sve što je nastalo, što nastaje i što će nastati prolazi
kroz ta četiri stupnja ispoljavanja kozmičkih energija. Kako je čovjek vjerna kopija
univerzuma u malom, isti procesi odvijaju se sve vrijeme u njemu. Na nivou ljudskog duha
ta zbivanja imaju oblik psiholoških procesa. To sam više puta naglasio u knjizi “Ključevi
psihičke magije”, međutim kako je to od najvećeg značaja za dalji hermetički rad, ponoviti
ću i ovdje: četiri kozmička elementa ispoljavaju se u čovjeku kao četiri psihološka procesa:
1. Zrak - rađanje ideje ili misli u svijesti.
2. Vatra - javljanje emocija; to je ulaganje emocionalne energije; širenje originalne
ideje u svim pravcima.
3. Voda - skupljanje, sažimanje raspaljenih želja u jednom konkretnom pravcu. Voda
djeluje kao psihološki lijevak.
4. Zemlja - ostvarenje prvobitne ideje, njeno pretvaranje u stvarnost. To je realizacija
ili materijalizacija.
Kako navođenje praktičnih primjera najbolje objašnjava hermetičke metode, nastaviti
ću izlaganje u tom pravcu, a zatim ćemo zajedno obraditi neke oblasti ljudske djelatnosti u
kojima se jasno vidi djelovanje Tetragramatona. Naglašavam da se sve što postoji i
nastaje odvija po istom zakonu (J H V H), ali neupućenom čovjeku nije lako da to vidi. U
složenim slučajevima i iskusan hermetista imati će teškoća u identificiranju i jasnom
razgraničenju kozmičkih elemenata u nekom procesu. Naš uspjeh ili neuspjeh u uviđanju
prisutnosti Tetragramatona ne utječe, pak, ni najmanje na njegovu sveprisutnost i
neumitno djelovanje. Zvijezde sijaju na nebu i danju, iako ih mi ne vidimo.
 7

PRAKTIČNA PRIMJENA DJELOVANJA

ZAKONA TETRAGRAMATONA

Ovo poglavlje predstavlja prikaz praktične primjene hermetičkog znanja o kozmičkim

elementima i formuli Tetragramatona. Od pravilnog razumijevanja takve primjene zavisi, u
velikoj mjeri, vaša efikasnost i pravilan razvoj na Stazi spiritualne evolucije.
Tetragramaton, ponoviti ću, vlada procesom materijalizacije. To u hermetizmu ne znači
samo proces realiziranja takozvanih materijalnih želja, na primjer sticanje nekog
materijalnog dobra, već ima daleko širi značaj i predstavlja u suštini OSTVARENJE u
najširem smislu riječi. Na taj način moguće je materijalizirati spiritualne ideje, umjetničke
težnje i tome slično. Tako, primjera radi, ako nekim postupkom želimo da izazovemo u
sebi osjećanje spokojstva i uspijemo u tome, mi smo svoju ideju “materijalizirali”, iako u
osjećanju spokojstva ima malo čega “materijalnog”. Možda smiren ritam disanja,
opuštenost mišića i slična ispoljavanja koja prate takvo duhovno stanje. Uslijed toga pravi
smisao hermetičkog termina materijalizacija je - OSTVARENJE NA BILO KOME NIVOU
KOZMIČKE EGZISTENCIJE.
Da prijeđem na stvar. Prije nekoliko godina došla mi je do ruku knjiga “Psihobilježnik”
(“Psychorecording”) od Edvardsa (Edwards), u kojoj je detaljno opisan poseban način za
efikasno rješavanje problema u praktičnom životu. Taj metod se uči u S A D na tečajevima
za menadžere - rukovodioce poduzeća. Autor knjige je statistički utvrdio da mnogo
uspješnije od ostalih rješavaju probleme ljudi koji dosljedno primjenjuju metod
psihobilježnika. On je veoma jednostavan. Sastoji se iz četiri faze. U prvoj je potrebno
sasvim jasno identificirati problem. Zato se na vrhu lista čiste papira prvo napiše: “Što ja
problem?” Ispod toga se problem kratko odredi (pismeno).
Ispod problema napišite: “Ideje”. To je druga faza. Tu ispisujete sve ideje, odnosno
misli koje vam padnu na um u vezi sa problemom, počevši od onih koje izgledaju logične,
pa do najluđih. Bez ikakvog ustezanja, sve što vam padne na pamet.
Treća faza je faza eliminiranja ili filtriranja, u kojoj kritički pregledajte sve prethodno
nabacane ideje i iz njih izdvojite dvije-tri koje vam izgledaju najprihvatljivije.
U četvrtoj fazi odlučite se za put kojim ćete problem riješiti.
Cijeli proces psihobilježnika, sa sve četiri faze, obično ne uzima više od tri dana, a
nekad se pravo rješenje odabere u toku samog ispisivanja ideja, skoro odmah.
O tome metodu Edvards je napisao čitavu knjigu sa bezbroj praktičnih primjera. Nas
interesira nešto drugo. Usprkos tome što je objavljen kao nov postupak rješavanja
problema, psihobilježnik je samo jedna od primjena formule Tetragramatona, koja u
čovječjoj svijesti uzima oblik psiholoških procesa. Njegova prva faza je element Zraka (J ili
JOD), javljanje problema u svijesti, jer je pojava bilo kog problema u svijesti nerazdvojna
od ideje da se problem riješi.
Druga faza je element Vatre (prvo slovo H ili prvo slovo HE u formuli), krajnja
ekspanzija, širenje kroz nabacivanje svih mogućih ideja za rješenje problema. Što je želja
da se problem riješi jača i što nas duže drži, veći broj mogućnosti pasti će nam na pamet.
Jezikom fizike rečeno - što je veća temperatura, veće je širenje.
Treća faza psihobilježnika, u kojoj odabiremo nekoliko najprihvatljivijih mogućnosti,
očigledno je element Vode (slovo V ili VAU u formuli), odnosno svođenje velikog broja
prethodnih ideja na mali broj prihvatljivih - znači sažimanje ideja poslije njihove ekspanzije.
To je na neki način hlađenje, kontrakcija u obliku psihološkog lijevka, prethodno
raspaljenih ideja.
I najzad, kao plod cijelog procesa rješavanja problema, dolazi naša odluka. Ona je
jasna, konkretno određena, u duhovnom smislu “opipljiva' i predstavlja KRISTALIZACIJU
 8

SVE TRI PRETHODNE ETAPE.

Vjerujem da Edvards, pisac spomenute knjige, nije nikad čuo za Tetragramaton. Ako
biste mu rekli da je njegov metod prikaz djelovanja kozmičkih elemenata u ljudskoj svijesti,
vjerojatno bi vam odgovorio da ste nešto pobrkali. Ipak, činjenice govore za sebe.
Idemo dalje. Ne tako davno, u američkoj psihologiji, javila se metoda zvana moždana
bura (brainstorming), koja je našla široku primjenu u svim oblastima ljudske djelatnosti. U
čemu se sastoji? Na sastancima svih članova poduzeća postavi se problem, na primjer,
kako povećati proizvodnju, kako smanjiti troškove transporta, kako reklamirati novi
proizvod, kako privući veći broj kupaca itd. Svi članovi kolektiva, od direktora do kurira i
čistačice, treba sasvim slobodno da daju prijedloge za rješenje problema, bez obzira na
logiku i bilo kakvu cenzuru. Najvažnija je što veća spontanost, tj. ideje treba iznositi onako
kako učesnicima padaju na pamet, bez obzira što na prvi pogled mogu da izgledaju
neplodne, besmislene ili sasvim lude. Kada se, takvim postupkom, filtri svjesne cenzure
otklone, podsvijest proizvodi mnoštvo ideja (nalik na Frojdovu metodu slobodnih
asocijacija). Zatim slijedi treća faza. Tim stručnjaka dobro upoznatih sa problemom
razmatra, u toku dužeg perioda, sve nabacane ideje. To je kontrakcija, sužavanje mogućih
rješenja, njihovo filtriranje i sabijanje u lijevak praktične logike realnih mogućnosti kojima
grupa raspolaže u tome trenutku. Najzad, rješenje problema! To je usvajanje
najprihvatljivijeg načina kojim treba da se redi i njegovo rješenje. Vjerujem da je
nepotrebno ukazivati vam na uklapanje opisanih faza cijelog postupka u formulu
Tetragramatona. To uviđate i sami.
Ovaj metod koristi se u najrazličitijim grupama, ne samo u privredi. Kao student, imao
sam prilike da slušam predavanja prof. Bore Stevanovića. Za ilustraciju ove metode,
naveo je slijedeći primjer (vjerojatno iz literature). Jednom prilikom u neku američku luku
dolutala je velika plivajuća mina, zaostala iz II svjetskog rata. Uslijed opasnosti od
eksplozije blokirana je cijela luka. Bilo je nemoguće uništiti je eksplozivom, jer bi razorila
dokove. Posada minolovca, kojoj je bio povjeren zadatak uklanjanja mine, pribjegla je
metodi moždane bure. Problem je bio: kako minu odvesti na pučinu da bi tamo bila
uništena? Svi članovi posade, od kapetana do kuhara, iznosili su ideje po principima ove
metode. Bilo je naravno, na stotine svakojakih prijedloga. Među njima bila je ideja, na prvi
pogled zaista nelogična da se cijela posada sakupi na pramcu broda, da svi istovremeno
pušu ustima i tako zračnim mlazom potisnu minu na pučinu. Prilikom kritičkog razmatranja
ova ideja (faza elementa Vode) je iskorištena kao polazna točka rješenja problema. Jakim
mlazovima vode iz uređaja za gašenje požara polako su potisnuli minu na pučinu, a zatim
je uništili.
Najopćiji primjer praktične primjene formule kozmičkih elemenata nalazimo u
stvaralačkom mišljenju, koje je prilično detaljno ispitivano u psihologiji. Stvaralačko
mišljenje je jedinstven proces, ali se pažljivim ispitivanjem on može rasčlaniti na ključne
momente ili faze, koji predstavljaju skokovita napredovanja u odnosu na prethodne. Kod
svih stvaralaca (umjetnika i naučnika) mogu se, grubo, izdvojiti četiri faze u procesu
rješavanja problema ili u procesu umjetničke kreacije:
1. Identificiranje problema (što je problem?). Za nas, hermetiste, to je element Zraka
ili JOD ili “J” u Tetragramatonu.
2. Faza preparacije ili pripreme. U njoj se gomilaju znanja, nabacuju sve moguće
pretpostavke, skuplja činjenična građa, povezuje problem sa ranije riješenim problemima,
traže sličnosti i razlike itd. To je, očigledno, element Vatre, ekspanzija, prvo HE.
3. Faza inkubacije, u kojoj rješenje problema sazrijeva u podsvijesti. Sasvim
neprimjetno za nas, nesvjesni duh grozničavo traga za rješenjem, odabirajući ono što vodi
cilju, odbacujući nepotrebno, i gurajući rješenje problema ka zoni budne svijesti. Opet
možemo ovu fazu poistovjetiti sa psihološkim lijevkom, koji sužava bezbrojne mogućnosti
u smjeru one prave. To je, uviđate, faza elementa Vode, kontrakcije, sažimanja. U formuli
 9

Tetragramatona to je “V” (VAU).

4. Krajnja faza je iluminacija, prosvjetljenje ili rješenje problema. To je za nas,
prizemljenje originalne ideje u opipljivu formu, realizacija ili materijalizacija.
Skrećem vam pažnju da se u psihologiji faze koje sam naveo pod 1 i 2 tretiraju kao
jedna faza, a posle iluminacije opisuje se četvrta faza - verifikacija ili provjeravanje
rješenja. Mi tu fazu ne uzimamo u obzir, mada je u nauci od ogromnog značaja. Razlog je
sasvim jednostavan - provjeravanje nije stvaralački akt. Stvaralaštvo se završava
iluminacijom. Provjeravanje može da izvrši i netko drugi, a iluminaciju ne može. Iluminacija
je ključni momenat stvaralaštva.
Ne smijete pomisliti da samo poznavanje formule Tetragramatona rješava probleme.
Formula se može pogrešno primijeniti, jer postoje točna i netočna rješenja problema. Osim
toga, postoji nemoralna, iako efikasna primjena formule. Na primjer, razbojnička banda,
koja isplanira obijanje banke i uspije u tome, primijenila je formulu veoma efikasno, iako je
zbog toga svi osuđujemo.
To ne znači da upoznavanje sa djelovanjem Tetragramatonske formule i razmišljanje
o opisanom nema nikakvih korisnih posljedica. Ima, i te kako! To znanje dovodi do lakšeg i
efikasnijeg odvijanja opisanih procesa u nama, a to mnogo znači.
Osim navedenog, Ritual Pentagrama, opisan u “Ključevima psihičke magije”, ako se
savjesno prakticira, veoma efikasno poučava našu podsvijest kako treba da djeluje da bi
ostvarila želje, koje iz nje vuku korijen. Ritual usmjerava našu podsvijest i pretvara je, kroz
alkemijski proces osvještavanja, u djelotvornu psihološku mašinu za rješavanje problema,
odnosno za uklanjanje prepreka na Stazi evolucije.
Da bih spriječio javljanje pogrešnog uvjerenja koje bi moglo nastati iz prethodno
navedenih primjera, da se formula elemenata sreće samo u nauci ili oblastima koje se sa
njom graniče, pokušati ću da osvijetlim taj proces primjerima iz života. Rizikujući da vam
sasvim dosadim, ponoviti ću još jednom: sve što želite, sve o čemu mislite, jeste u jednoj
od elementarnih kozmičkih faza ostvarenja, realizacije. Evo odmah primjera. U ovom
trenutku kroz glavu mi je proletjela misao da bi bilo lijepo imati električnu pisaću mašinu.
Kažem “proletjela”, zato što je to bila samo jedna u lancu misli koje se bez prekida
provlače kroz svijest. Vjerojatno mi je ta misao došla jer se mašina, kojom sada pišem,
često kvari i veoma je tvrda, tako da ubrzo umori prste. Da razmotrimo ukratko sudbinu
ove ideje, držeći sve vrijeme na umu ono što sam na početku rekao, da sve što želite
POSTOJI u jednoj od kozmičkih faza ostvarenja.
“Hoće li on da kaže da već ima električnu pisaću mašinu, samo zato što je za
trenutak na nju pomislio?”, pitate se vi sumnjičavo. DA, BAŠ TO HOĆU DA KAŽEM! U
trenutku kad sam pomislio na električnu pisaću mašinu ja sam je već imao, ali nažalost ne
u opipljivoj materijalnoj formi, VEĆ U MISAONOJ FORMI! Znači imam je, ali na nivou
elementa Zraka, a ne na nivou elementa Zemlje. Na tom nivou je i ostala, u svijetu misli, u
mojoj mašti. Od faze elementa Zraka nije išla dalje ka konačnoj realizaciji, ka fazi
elementa Zemlje.
Međutim, električna mašina ne mora ostati na tom nivou, na nivou nematerijalne
ideje. Pretpostavimo da sam uložio napor u dalji razvoj želje da steknem tu mašinu; da me
je želja držala danima i nedjeljama. Što bi se desilo? Kad nešto jako želite, na pamet vam
padaju stotine i hiljade misli kako da to ostvarite. Većina su čista fantazija. Neke su
realnije, a to znači da imaju veze sa slijedećom fazom u hermetičkoj formuli stvaranja.
Opsjednutost svijesti mislima o sticanju električne mašine, o njenoj upotrebi,
pogodnostima itd., znači da je prvobitna ideja (ili ako hoćete polazna ideja) prešla u fazu
bližu konačnom ostvarenju, da je sada NA NIVOU ELEMENTA VATRE, jer Vatra je želja u
svijesti. Njena glavna odlika je širenje, ekspanzija - a to su upravo sve one silne ideje i
maštarije o tome kako da dobijete željenu stvar. Kako da zaradite novac za kupovinu
mašine: da prodate neku svoju manje potrebnu stvar i za taj novac kupite mašinu; da
 10

nađete prekovremeni posao u slobodno vrijeme i tako sebi omogućite ono što vam redovni
prihodi ne dozvoljavaju; da kupite jeftino pokvarenu mašinu i popravite je. Tu spadaju,
također, djetinjaste želje da dobijete električnu mašinu na lutriji, da vam je neko pokloni, da
nađete pun novčanik na ulici itd., itd. Kratko rečeno, svako širenje osnovne, polazne ideje
o električnoj mašini predstavlja izraz elementa Vatre.
Ako biste ostali na tom stupnju, ako biste zastali u fazi Vatre, opet ne biste ostvarili
polaznu ideju, ne biste je materijalizirali, tj. prenijeli u opipljivu formu.
Ako, tome nasuprot, nastavite da ulažete psihičku energiju, doći će do sužavanja
cijele mase ideja kroz lijevak realnosti u pravcu dvije-tri ostvarive ideje. Na primjer, da
nekoliko mjeseci radite prekovremeno i tako sakupite potreban novac, ili da je kupite na
otplatu i otplaćujete godinu-dvije dana i slično. Što znači ovakvo sužavanje, koje nameće
lijevak neumitne realnosti fizičkog svijeta? Znači da smo prešli na fazu elementa Vode,
skupljanje, sažimanje, a to je JOŠ JEDAN KORAK DALJE KA OSTVARENJU
PRVOBITNE IDEJE. Nekad ćemo i na toj fazi odustati. Prekovremeni rad se može
tegobno odužiti i izgledati suviše naporan ili se može roditi nova ideja, koja će prekinuti
proces Tetragramatona, na primjer, ideja da novac, koji smo do tog trenutka uštedjeli,
potrošimo na ljetovanje ili da kupimo nešto drugo.
Najzad, onaj koji izdrži i kroz treću fazu doći će do konačnog stadija, do faze
elementa Zemlje čija je karakteristika, kao što znate, opipljivost, čvrstina, materijalna
stvarnost. Sad možete vidjeti sasvim jasno da su - za razliku od mene koji električnu
mašinu imam samo u glavi, u svijetu svojih misli - svi ljudi koji posjeduju taj predmet u
stvarnosti prošli kroz sve četiri faze ili sva četiri elementa formule stvaranja i sad IMAJU
ELEKTRIČNU PISAĆU MAŠINU, ALI NE U MISLIMA, VEĆ U RUKAMA!!!
Sljedeći primjer na duhovit način pokazuje već razglašenu jugoslavensku
domišljatost. Ovo mi je ispričao prijatelj koji se nedavno vratio iz Njemačke. Većina radnika
radi tamo teške i prljave poslove, rezervirane za strance. Otud je kod njih, prirodno,
prisutna težnja da se novac zaradi na lakši način. Da li će netko riješiti taj problem ili ne
zavisi uglavnom od njega. To smo već raščistili. Prilike se neprestano nude, treba ih samo,
kroz istinski napor, sagledati i iskoristiti u rješavanju problema. Da ne duljim, Njemačka,
kao ni ostale razvijene zemlje, nije riješila problem gamadi i pacova u velikim gradovima. I
pored deratizacije, visoke higijene i redovnog uklanjanja smeća, pacovi su se održali,
zahvaljujući svojoj velikoj vitalnosti i brzom razmnožavanju. Da bi smanjile zlo, njemačke
vlasti su, pored ostalog, željele da podstaknu stanovništvo na uništavanje pacova, pa su
za svaku mrtvu životinju raspisali novčanu nagradu. Neki Jugoslaveni su, vjerojatno,
pokušali - ubijajući pacove uobičajenim postupkom - da zarade novac na “lakši” način, ali
je taj posao ispao teži nego što su očekivali. Pred njih se, dakle, postavio problem: kako
zaraditi novce ubijanjem pacova, ali na lakši način. Ne znam koliko je trajalo sazrijevanje
problema; ali je nađeno zaista originalno rješenje, na koje, sasvim sigurno, nije računao
onaj koji je raspisao nagrada za mrtvog pacova. Naši zemljaci su lijepo u velikom
betonskom bunkeru, iz koga životinje nisu mogle umaći, počeli da uzgajaju pacove!
Pacovska farma, istina ilegalna, ali veoma produktivna. Obilno su ih hranili otpacima, koje
su besplatno dobijali iz restorana gdje su radili, tako da su se pacovi razmnožavali velikom
brzinom. Za ubijene pacove dobijali su novac i posao je cvjetao sve dok se stvar nije
rasčula.
Neophodno je podsjetiti se češće da se procesi rješavanja problema, kao i
stvaralački procesi, mogu uspješno sprovesti po formuli Tetragramatona samo kroz
neprestano ulaganje psihičke energije (slučajeve u kojima se proces odvija bez napora
možemo zanemariti). Ukoliko prestanemo sa ulaganjem energije na određenom nivou,
doći će, na tom nivou, do blokiranja stvaralačkog procesa. Često se naša aktivnost ukršta
sa magijskim procesom drugih ljudi. Tada o ishodu odlučuje uložena energija i nivo svijesti
nosilaca procesa. To je, na primjer, slučaj u sportskoj borbi, u kojoj obje strane teže
 11

pobjedi, pri čemu pobjeda jedne strane nužno znači poraz druge. U sportskoj borbi, kao i u
svemu ostalom, pobjeđuje ona strana koja bolje i energičnije prelazi iz jedne u drugu
elementarnu fazu. Ponekad se u sportskim izvještajima koristi izraz “sagorjeti od prevelike
želje za pobjedom”. Za nas, on znači samo jedno: proces realizacije prekinut je na nivou
elementa Vatre, odnosno “stvaraoc” nije uspio da proces ekspanzije (širenja) prevede u
fazu kontrakcije. Takvo “sagorijevanje” postoji u svim oblastima.
Jedan moj poznanik, stidljiv mladić, bio je beznadežno zaljubljen u djevojku koju je
svakodnevno sretao na ulici u kojoj je stanovao. Pazite sad! Element Zraka (ili JOD u
formuli) je neodređena ideja da djevojka bude njegova. Idući ka mjestu gdje su se sretali
obično u isto vrijeme, faza elementa Vatre odvijala se u njemu ne može bolje biti.
Ekspanzija polazne neodređene ideje razvijala se do neslućenih granica - njegove ideje
smjenjivale su se i umnožavale velikom brzinom: kad je bude sreo osmjehnuti će se
samouvjereno, prići će joj i predstaviti se, reći joj da lijepo izgleda, da joj haljina lijepo stoji,
da ima lijepu kosu (to žene vole!), nemarno će je pozvati na sastanak itd. Ukratko, faza
elementa Vatre, u koju je uložena ogromna energija, besprijekorno je savladana. Na
žalost, priča se tu završava. Od sažimanja (element Vode) nema ni traga ni glasa. Naš
ljubavnik, u trenutku kad sretne djevojku, prijeđe na drugu stranu ulice, kao da je nije vidio.
Lanac psiholoških procesa je prekinut na taj način i nije doveo do ostvarenja polazne ideje.
Što sve ovo praktično znači, jer, rekli smo na početku, ovo je praktičan priručnik? Ako
je sve postojeće došlo u fizičku egzistenciju po kozmičkoj formuli stvaranja, bilo da smo
toga svjesni ili ne, zašto se naprezati da učimo o tome? Odgovor je vrlo jednostavan.
Svijest o opisanim procesima čini ih daleko efikasnijim i rješavanje problema bržim.
Osnovni hermetički proces, kojim se postiže izmjena u nama i svijetu oko nas, jeste
VIZUALIZACIJA. Vizualizirati znači vidjeti svojim duhovnim okom ono što želimo postići.
To je, po svojoj prirodi, proces istovjetan sa sanjarenjem, maštanjem. Suštinska razlika je
u intenzitetu. Dok je fantaziranje ugodna zabava i odmor, vizualizacija je rad i napor, jer se
ništa ne postiže bez uživljavanja, unošenja psihičke energije. Hermetička vizualizacija se
odvija upravo po shemi Tetragramatona, sa potpunom sviješću o preobražaju jednog
elementa u drugi.
Iz dosadašnjeg izlaganja o elementima može se steći utisak da su to u potpunosti
“čiste” faze, odnosno oštro odijeljene jedna od drugih. Taj utisak ne bi odgovarao istini.
Elemente sam prikazao pojedinačno radi jasnoće i lakšeg shvaćanja, ali je svako takvo
izlaganje donekle vještačko. Elementi nisu nikad sasvim čisti, ni u univerzumu ni u
čovjeku, već predstavljaju mješavinu osnovnog elementa koji u tom trenutku vlada
situacijom (zavisno od toga u koju je fazu proces dospio) i manjih primjesa ostalih
elemenata. Na primjer, osnovno svojstvo elementa Vode je težnja ka najvećem mogućem
skupljanju, sabijanju. On, međutim, nikad nije čist. U njemu su primjese ostalih elemenata
- Zraka, Vatre, Zemlje, čak i osnovnog praelementa Akaša, koji ćemo razmotriti kasnije.
Rekli smo da element Vode nema svojstvo oblika već, kao i fizička tekućina, uzima oblik
“suda” u kome se nalazi. On u sebi ipak ima nešto od oblika i to “nešto” potiče od
elementa Zemlje prisutnog u njemu, a čija je glavna karakteristika oblik, opipljivost,
čvrstina, postojanost. Isto važi za ostale elemente. To će vam, vjerojatno, biti jasnije
prilikom razmatranja djelovanja elemenata u čovjeku, gdje se ispoljavaju u vidu psiholoških
procesa. Ti se procesi nikad ne javljaju u čistom obliku. Tako su osjećanja, koja su vid
ispoljavanja elementa Vatre, prisutna do samog ostvarenja osnovne ideje. Kada, na
primjer, držimo u ruci knjigu koju smo dugo željeli i konačno stekli (kroz formulu
Tetragramatona, jer na drugi način nije moguće), mi smo prožeti emocijama zadovoljstva,
ushićenja itd. Samo postojanje emocija u tom trenutku znači da je element Vatre i dalje
prisutan, da se nije sasvim preobrazio u element Vode i Zemlje.
Već smo na kraju ovog poglavlja. Zato usmjerite pažnju na slijedeće izlaganje, koje je
srž do sada iznijetog hermetičkog znanja: sve što želite postoji u ovom trenutku! Sve što
 12

ste ikada željeli i na što ste ikada pomislili postoji baš sada u jednom od četiri elementarna
kozmička stanja! Problem je u tome što svi želimo da vidimo svoje ideje i želje u krajnjem
“zemaljskom”, opipljivom, materijalnom stanju. Ogromna većina ideja i želja ostaje za
uvijek u stadiju Zraka. Nešto manji broj prelazi u stadij elementa Vatre. Još manji broj, kroz
nova ulaganja psihičke energije, prelazi u treći stadij - element Vode. Konačno, daleko
najmanji broj ideja dospijeva do posljednjeg stupnja, kroz dalje ulaganje psihičke energije
biva kristaliziran u stadij kozmičkog elementa Zemlje. Ideje koje dosegnu do četvrtog
elementa u Tetragramatonskoj formuli jesu ostvarene, materijalizirane.
Pošto ovaj rezime ima za hermetiste veliku upotrjebnu vrijednost, ponoviti ću ga i
drugim riječima, ukazujući na ograničenja koja nameću objektivne okolnosti. Dakle,
neusporedivo najveći broj ideja ostaje u fazi elementa Zraka. Da li će se ideja dalje
razvijati, kroz slijedeće tri kozmičke faze do stupnja materijalizacije zavisi, s jedne strane,
od vas, sa druge strane, od općih uvjeta u kojima živite. Na primjer, nalaženje lijeka protiv
raka je problem koji može da zavisi od vašeg ulaganja energije u traganje za rješenjem i
od stanja nauke u tom trenutku. Lijek protiv raka je u ovom momentu za većinu ljudi, u
stadiju Zraka. Za neke je u fazi Vatre, a za mali broj naučnika-istraživača u fazi elementa
Vode. Oni su, posle dugogodišnjih istraživanja i naučnih provjeravanja, odbacili sve
neprihvatljive pretpostavke o prirodi raka, prikupili mnogo znanja o bolesti, njenim uzro-
cima itd. i stigli do samog praga posljednje faze - otkrića lijeka. Jasno je da ta plemenita
ideja nije još uvijek dospjela do elementa Zemlje. Dok ovakvi osnovni problemi, zajednički
za cijelu ljudsku rasu, zavise u mnogome od stanja nauke i općih društvenih uvjeta, vaši
lični problemi zavise od vas samih. Da li će se rješenje jednog vašeg problema ili
ostvarenje jedne vaše ideje razviti do stadija materijalizacije, zavisi najviše od vas. Ako su
vaše ideje kule u zraku, to je normalno, jer ideje uvijek pripadaju tome elementu. One su
točno tamo gdje treba, na pravom mjestu, pod jednim jedinim uvjetom da ispod njih
izgradite čvrste temelje.
 13

PRAELEMENT AKAŠA

Akašu sam izdvojio od ostalih elemenata, jer se od njih u mnogome razlikuje. O

Akaši srećemo malo podataka u literaturi, jer je teško pisati o neopisivom. Akaša je
početni, uzročni element, međutim, o njemu se može govoriti samo simbolično, jer ga
hermetička tradicija opisno definira kao NE-STVAR, NESHVATLJIVO, NEOPISIVO. Po
Kabali to je Ain Sof Aur ili VELIKO NEISPOLJENO. U samoj definiciji Akaše pada u oči
kontradikcija. Akaša je, kažu kabalisti, Veliko Nepostojeće. Kako može da postoji, pitati
ćete, ako je nepostojeće? Odgovor je u činjenici da to “nešto” ima sasvim drugačije
dimenzije u odnosu na naše svjetove misli, osjećanja i materijalne stvarnosti.
Akaša je bezprostorna i bezvremena. Ona je nestvorena, neispoljena i izmiče
svakom preciznom određenju. Budući da je to sfera prauzroka, sve što postoji - postoji
kroz djelovanje Akaše. Kako se Akaša razlikuje od svega čime mi operiramo, misaono ili
na druge načine, jedina mogućnost da se o njoj nešto zaključi jesu analogije putem
simbola. AKAŠA JE VELIKO NEISPOLJENO, ALI SE ISPOLJAVA KROZ NEPREKIDNE
PREOBRAŽAJE OSTALIH ELEMENATA. U nekim religijama Akaša se identificira sa
Bogom. Pobliže razmatranje ukazuje da se Akaši zaista pridaju božanska svojstva. Da li
ćete prihvatiti takvo poistovjećenje ili ne, vaša je stvar, no ja ću, u toku daljeg izlaganja,
zadržati naziv Akaša.
 14

ASTRALNI PLAN ILI

PLAN ASTRALNE SVJETLOSTI

O Astralnom svijetu i njegovim svojstvima pisao sam ukratko u “Ključevima”, u

poglavlju o četiri svijeta Kabale, tako da bi bilo poželjno da to ovlaš pogledate, prije nego
što nastavite da pratite novo izlaganje. Astralni svijet je takozvani formativni svijet Kabale.
Naziva se, također, Olam Jecirah. Današnjoj nauci je učenje o postojanju svjetova van
našeg materijalnog svijeta sasvim strano i do skroz heretično. U najnovije vrijeme počinje
da se nazire, naročito u radovima fizičara, mnogo tolerantnije stanovište, a radovi
eksperimentalnih parapsihologa pružaju nepobitne dokaze istinitosti hermetičkih učenja
starih hiljade godina. O tome malo kasnije.
Astralni svijet je slijedeći, viši nivo egzistencije u odnosu na svijet fizičke realnosti.
Viši svjetovi nisu, međutim, katovi iznad materijalnog svijeta, već su to stanja koja se
prožimaju, imajući različite vrste vibracija. U istom prostoru mogu jednovremeno biti
prisutni fizički objekti, zvuci, svjetlosna, toplotna, i kozmička zračenja. Od stanja naših
organa, koji služe kao prijemnici draži, zavisi koje ćemo od tih svjetova zapaziti.
Jedno od najvažnijih svojstava Astralne svjetlosti je da je sama bezoblična, ali odmah
prihvaća svaki oblik koji se u nju utisne, kao što voda prihvaća oblik suda kojim je
zahvaćena. Otud sve što se odigrava na planu materijalnog svijeta (u kome sve ima oblik)
odražava se, kao u kozmičkom ogledalu, u svijetu Astralne svjetlosti.
Suštinske razlike u strukturi četiri svijeta Kabale nema, prema tome ni između
Astralnog i fizičkog svijeta. Dok je fizički svijet prvenstveno svijet oblika, ASTRALNI
SVIJET JE SVIJET ČISTE ENERGIJE. Prema tome, Astralna supstanca se ispoljava u
vidu čiste energije i uzima oblik koji joj se nametne. Tako Astralnu svjetlost možemo
nazvati kozmičkim ogledalom koje odražava sve što se događa u fizičkom svijetu ili u
spiritualnim sferama iznad njega. Poznati adept magije, Elifas Levi, u “Historiji magije”
piše: “Složena forma sfinge predstavlja 4 svojstva univerzalnog posrednika tj. Astralne
svjetlosti - razrjeđivanje, zgušnjavanje, zagrijavanje i hlađenje. Ova 4 svojstva, usmjerena
čovječjom voljom, u skladu sa danim impulsom, mogu izmijeniti sve vidove prirode,
izazivajući život ili smrt, zdravlje ili bolest, ljubav ili mržnju, bogatstvo ili bijedu.”
U svojoj drugoj, ne manje poznatoj knjizi “Transcendentalna magija” Levi piše, opet
vrlo slikovito o Astralnoj svjetlosti: “Postoji posrednik koji je prirodan i božanstven,
materijalan i spiritualan, univerzalni plastični medijator, zajednički prijemnik vibracija,
kretanja i slika materijalnih oblika, istovremeno i fluid i energija, koji se na neki način može
nazvati imaginacijom prirode... poznavanje ove snage je Velika Arkana (tajna) praktične
magije.”
Pored definicije Elifasa Levija postoje stotine opisnih određenja ovog nivoa
postojanja. Čini mi se da je za početnika - hermetistu najprihvatljivije definirati Astralnu
svjetlost kao SVEPRISUTNU I SVEPROŽIMAJUĆU ETERIČNU SUPSTANCU, KOJA JE
ZASTUPLJENA U SVAKOM VIDLJIVOM OBJEKTU I BIĆU I NA SVAKOM MJESTU
NAŠEG FIZIČKOG UNIVERZUMA, ALI SE PROTEŽE I VAN NJEGA.
Astralna supstanca ima mnogo viši nivo vibracija u odnosu na fizičku materiju, tako
da podsjeća na beskonačni ocean energije, neku vrstu neograničenog elektromagnetskog
polja, krajnje osjetljivog na sva djelovanja viših i nižih energija (na djelovanja energija
nižeg, fizičkog plana i viših planova - mentalnog i spiritualnog). Sve ideje i snage sa viših
planova - Arhetipskog i Kreativnog - moraju da se preobraze preko Astralne svjetlosti da bi
se ispoljile na fizičkom planu egzistencije. Tako, Astral predstavlja polje energije u koje su
utisnute “sheme” po kojima se odigravaju zbivanja i formiraju materijalne tvorevine.
Razumljiva je žudnja hermetista da prodru u svijet Astrala i tu, pod izvjesnim uvjetima,
sagledaju “klišeja” prošlih i budućih događaja. Budući da viši planovi dominiraju nižim,
 15

očito je da put do izmjene stanja i okolnosti na zemaljskom planu vodi preko plastične
supstance Astralne svjetlosti. Glavni instrument za izazivanje tih promjena je kreativna
imaginacija, odnosno istrenirana sposobnost stvaranja psihičkih slika.
Sljedeći primjer nedvosmisleno pokazuje da svijet Astralne svjetlosti nije mjesto,
nego stanje, STANJE SVIJESTI. Čim u imaginaciji stvorimo neku sliku i čim se u nama javi
neko osjećanje (i jedno i drugo događa se bezmalo neprestano), stupili smo u kontakt sa
astro-mentalnim svjetovima, iako istovremeno boravimo u svome fizičkom tijelu.
Smetnja punoj svjesnosti o kontaktu sa astromentalnim vibracijama u takvim
slučajevima jeste upravo fizičko tijelo, koje je tu, čvrsto i nametljivo prisutno. Ipak, postoji
način da se utjecaj fizičkog tijela eliminira i da se našoj svijesti omogući da funkcionira
nezavisno od njega u Astralnim sferama. Operacija u kojoj svijest napušta fizičko tijelo u
tzv. Astralnom tijelu naziva se astralnom projekcijom. Bitan element takve operacije je
zadržavanje pune svijesti o svemu što se dešava i sposobnost da se iskustva, stečena u
Astralnim sferama, prenesu na fizički plan budne svijesti, pošto je astralna projekcija
završena.
Astralna svjetlost, pak, nije homogena, već je višeslojna. Postoje viši i niži nivoi
Astrala. Niži Astral je veoma blizak fizičkoj materiji u plinovitom stanju i prelazi u takozvani
ETERIČNI SLOJ ili ETERIČNI SVIJET. Čovjek ima, pored astralnog i eterično tijelo, čije je
uloga održavanje molekula fizičkog tijela u funkcionalnom stanju. Niži Astral odražava
zbivanja fizičkog plana. U njega je utisnut “film” svih događaja, zajedno sa psihičkim
slikama koje ljudska bića neprestano stvaraju.
Viši Astral odražava zbivanja viših svjetova - Kreativnog i Arhetipskog - i provodnik je
viših energija, preobražavajući ih u njihovom toku ka nižem Astralu i fizičkom univerzumu.
Na taj način, vančulna percepcija, koju u običnom govoru nazivamo vidovitošću, nije ništa
drugo do sposobnost nekih ljudi da stupe u kontakt sa astralnim energetskim strujama,
astralnim klišejima i shemama koji su na putu da se ostvare i zgusnu u svijet naših čula, u
ovozemaljska zbivanja, događaje i objekte. Obratite pažnju na slijedeće. Ne dolaze samo
vidovnjaci u kontakt sa astralnim strujama i klišejima, već svi ljudi. Prema tome, problem
nije u mogućnosti kontaktiranja sa Astralnim svijetom, već u prenošenju naših zapažanja
sa viših svjetova na plan budne svijesti. Istinski problem je, dakle, kako prenijeti iskustva,
znanja i snage koje imamo u višim svjetovima - na ovaj svijet u kome se naše fizičko tijelo
koprca. Zašto je to teško? Zato što ljudska svijest u Astralnom svijetu i u fizičkom svijetu
ima različite vibracije, kao što su i ta dva svijeta sačinjeni od različitih vibracija. Pri prijelazu
sa jednog nivoa vibracija na drugi, kontinuitet svijesti je znatno poremećen, prekinut i
prenošenje znanja i stečenih iskustava onemogućeno. U snu, KOJI JE NEVOLJNA
ASTRALNA PROJEKCIJA, neka naša znanja bivaju sasvim neutralizirana. Vjerojatno ste
u snovima sretali ljude za koje u budnom stanju znate da su odavno mrtvi. Razgovarali ste
s njima, smijali se u čudu što ih vidite itd. To znači da svoje znanje o njihovoj smrti u
svijetu materijalne realnosti, u koje u budnom stanju ni malo ne sumnjate, ne uspijevate da
prenesete u Astralne sfere i gle! tamo ne sumnjate da imate posla sa živom osobom. Naša
iskustva u Astralnim svjetovima su pod utjecajem zakona koji tamo vladaju. Ti se zakoni
znatno razlikuju od “zemaljskih” zakona koji su uvjetovani prostorom, vremenom i rela-
tivnom stalnošću oblika. U Astralu postoje plime i oseke, erupcije energija, sudari,
neutralizacije suprotnih snaga i njihovo prividno gubljenje, odnosno prelaženje u druge
oblike energije.
Energetske struje Astralne svjetlosti utiču na sve stanovnike naše planete, od biljaka
do čovjeka, izazivajući različite promjene koje se na psihološkom planu ispoljavaju kao
emocionalne napetosti i pražnjenja. Odnos između Astrala i ljudskih bića nije jednostran,
tako da ljudsko emocije povratno pojačavaju Astralne tokove energije koji su ih prvobitno
izazvali. Iz takvih energetskih odnosa nastaje sve veća napetost na Astralnom nivou, dok
se najzad ne dogodi pražnjenje, u vidu prelaska energije u nov kvalitet - pretvaranje u
 16

zemaljska stanja i okolnosti.

Iz sfera nižeg Astrala potiču impulsi koji izazivaju masovne histerije među
pripadnicima ljudske rase, epidemije pomodnih igara i aktivnosti, modne ludosti, nagle
izljeve mržnje i razaranja. Sa nivoa višeg Astrala potiču spiritualni impulsi, koji teže
harmoničnim odnosima među ljudima i njihovoj duhovnoj evoluciji.
Ako prihvatimo kao istinitu pretpostavku od koje smo pošli, da su u svjetovima
Astralne svjetlosti sačuvane sve uspomene ljudske rase (i ne samo to), kao na kozmičkom
filmu, prihvatiti ćemo i slijedeću tvrdnju hermetizma: u Astralu sve nalazi svoje mjesto
prema vrsti energetskih vibracija; niži Astral je tako sfera utisaka i energetskih djelovanja
za koje se može reći sve prije nego da su prijatna. Izljevi mržnje, straha, očajanja i
agresivnosti kruže tu u vječitim vrtlozima, privlačeći i usisavajući astralna tijela ljudi kod
kojih ta osjećanja u izvjesnim periodima ili uvijek preovlađuju. Tu nalaze svoje mjesto
demoni i bogovi razaranja, rata i smrti naših poganskih predaka. Odatle potiču i
grozomorna bića alkoholičarskih halucinacija i opsesija duševnih bolesnika.
Nemojte pasti u zabludu, koja je česta kod nekompetentnih hermetista, i povjerovati
da ta bića i bogovi imaju stvarnu egzistenciju. Astralna svjetlost je neutralna i oslikava sve
što se u nju utisne. Kako su proizvodi ljudskog vjerovanja, ljubavi, mržnje, straha, suje-
vjerja i sl. različite slike, sve će one naći svoje mjesto u plastičnoj supstanci Astrala.
Ukoliko je veći broj aktivnih bića (ljudi) učestvovalo u uobličavanju psihičke slike nekog
božanstva, utoliko je njihov otisak u Astralu oštriji i jasniji. Tako ćemo u nižem Astralu naći
odraz mračne strane ljudskog bića, a u sferama suptilnih vibracija još uvijek veliki učitelji
čovječanstva - Mojsije, Buda, Krist, Muhamed, Šri Ramakrišna i njima slični - blagoslivljaju
svoje učenike i zlatnom spiritualnom svjetlošću obasjavaju Stazu novih generacija
Sljedbenika. Naravno, njih ćemo prvenstveno naći u višim svjetovima - Arhetipskom i
Kreativnom - pod uvjetom da smo duhovno spremni da prodremo u sferu razrijeđenog
“spiritualnog Zraka”. Ovo zato što spiritualni impulsi imaju svoj izvor na Arhetipskom nivou,
odakle i dolaze, postepeno se mijenjajući, u svijet naše stvarnosti. U višem Astralu još
uvijek herojska bića svih naroda oslobađaju svoje suplemenike od nemilosrdnih čudovišta,
Herkules obavlja svojih 12 gigantskih radova, a nesretni titan Prometej pati okovan zato
što je darovao ljudima vatru, ukradenu bogovima.
Upamtite dobro polaznu aksiomu: oblici nisu prirodna odlika Astralne svjetlosti, već ih
ljudski duh u nju utiskuje. Kada čovječja svijest, u svojoj grozničavoj aktivnosti, stvori
misaonu formu (sliku) astralna energija je odmah zaposjeda, ispunjava, prožima i u njoj se
koncentrira, zgušnjava. Što su obrisi neke psihičke slike oštriji i što je njeno energetsko
punjenje veće, to je veća mogućnost materijalizacije te slike na planu fizičke realnosti.
Otud važnost poznavanja hermetičkih simbola, koje su mnoge generacije uobličavale
svojom plastičnom imaginacijom i oživljavale ih emocijama.
Koje su praktične pouke poznavanja svojstava Astralne svjetlosti? Ima ih mnogo.
Većina je sasvim lične prirode, jer će svaki pojedinac izvući iz izloženog ono što za njega
samog ima poseban značaj, a to je obično osjenčano prethodnim iskustvom. Usporedo sa
tim postoje neki momenti koji su zajednički imenitelj većine uvida.
Na prvom mjestu nameće se važnost kontrole misli i osjećanja, jer neobuzdana
reagiranja na negativne utjecaje okoline imaju, očito, loše posljedice za nas same. “Vi ste
budala i neznalica” - kaže vam netko u prisustvu vaših poznanika - “vi pričate gluposti!”
Gotovo automatski, u vama se rađa sasvim predvidljiva reakcija koja za tren ovlada cijelim
bićem. Gnjev, mržnja, želja da ga naučite pameti, sve se to izljeva ka osobi koja vas je
uvrijedila. Grozničavo tragate za najbržim načinom da joj vratite istom mjerom. Voljeli vi to
ili ne, takva osjećanja i misli su energetske pojave, a energija je neuništiva. Na fizičkom
planu one su nevidljive, ali stvarne (vidi eksperiment sovjetskih naučnika o
elektromagnetskoj prirodi psihičke slike, opisan detaljno u “Psihičkom treningu”). Ako su ti
izljevi dovoljno snažni, a vjerojatno jesu kad vas neko na takav način uvrijedi, oni će se
 17

zgusnuti u energetski koncentrat koji će od tada imati donekle nezavisnu egzistenciju u

odnosu na vas. Što duže i jače reagirate na taj način, koncentrat je sve jači. Njegove
vibracije imaju povratno djelovanje i utjecati će na sva bića u okolini (pri tome “okolina” nije
ograničena samo na fizičku okolinu). Utjecati će najjače na bića koja su u sličnom stanju
vibracija, na prvom mjestu na svoga tvorca, čijom aktivnošću je i nastao. Sva je sreća da
je čovjek kolebljivo biće, nesposobno za stalnost djelovanja, ni u mržnji ni u ostalim emo-
cijama, tako da se poslije kraćeg ili dužeg vremena javljaju novi sadržaji svijesti, istiskujući
prethodne. Opisani koncentrat misaone i emocionalne energije zove se u hermetici
LARVA. Ukoliko larva ima veliko energetsko punjenje, javlja joj se neka vrsta sopstvene
svijesti. To “biće” imati će astralno i mentalno tijelo, odnosno energetsku supstancu, bez
fizičkog tijela. Larva će biti prehranjivana, uvijek iznova, kad god se sjetimo svog bolnog
iskustva koje je izazvalo reakciju mržnje i osvete. Osim toga, čovjek kod koga dominiraju
određena stanja privlači sebi, po zakonu psihičke atrakcije, iste vibracije. U ovom slučaju,
pošto zračimo mržnjom, mržnju ćemo i primiti.
Larva, budući malo ali koncentrirano polje energije, neprestano zrači svoj utjecaj i
daje impulse čovjeku od koga je potekla, svome “tvorcu”, da ne zaboravi nanijetu uvredu,
već da s vremena na vrijeme o tome misli i da postupa u skladu sa sadržajem svog
mišljenja. Larva podsjeća na astralnu pijavicu, koja se priljepljuje za ivicu aure svoga
tvorca ili neke druge osobe koja je u stanju sličnih duhovnih vibracija. Ukoliko su osjećanja
mržnje ili gnjeva izrazito uperena prema jednoj osobi (jer ima čovjekomrzaca koji gaje
negativna osjećanja prema ljudima uopće) i ukoliko iz aure te osobe zrače slične vibracije,
najvjerojatnije je da će se larva kao pijavica prilijepiti uz auru žrtve. Ako je posrijedi osoba
koja je lišena osjećanja mržnje, zavisti i sličnih negativnih emocija, larva će se automatski
odbiti i biti će privučena nekom drugom centru energetske aktivnosti koji je magnetski pri-
vlači, pošto je taj u skladu sa njenim vibracijama. Tako, ako ste istinski “svetac”, koji za
druge zrači samo ljubav, nesebičnost i razumijevanje, nemate čega da se plašite. Vrata
vašeg duha automatski se zatvaraju pred nepoželjnim gostima. Da li ste takvi? Ako jeste,
ova knjiga nije za vas. Ona je pisana za ljude sa problemima, što znači za ljude koji još
nisu savladali svoje slabosti, niti postigli kontrolu misli i emocija; za ljude koji žele, po
cijenu istinskih napora, da ubrzaju svoju duhovnu evoluciju.
Nudi li hermetizam sredstva za borbu protiv energetskog djelovanja zla u vidu larvi?
Naravno! Postoji veći broj postupaka kojima se larve mogu uništiti ili neutralizirati. Ne
može se reći koji je najefikasniji metod. Iskusni hermetisti biraju postupak prema svom
temperamentu i ličnim sklonostima. Dobro je da i vi slično postupite, iako je sasvim
razumljivo da većinu ljudi u početku privlači primjena magijskog mača i rituala. Hermetička
sredstva i metode za uništavanje larvi izložiti ću uobičajenim redom - od jednostavnijih ka
složenijim.
1. NEUTRALIZACIJA
Kad se osjećanje mržnje, zavisti, pakosti ili, uopćeno govoreći, negativno osjećanje
prema nekoj osobi rodi u vama, morate ga odmah identificirati. Nije dovoljna maglovita
svijest o prirodi tog osjećanja, već morate sebi reći sasvim određeno, naravno u sebi: “To
je negativna misao!” Odmah zatim uz koncentriran napor volje, uputite istoj osobi struju
pozitivnih misli: “Budi, sretan, budi spokojan budi zadovoljan!” Možete uputiti uopćenu
struju pozitivne energije svakom živom stvoru: “Neka sva bića budu sretna!” itd. Možete
odabrati formulu koja vam se najviše sviđa. Od presudne važnosti je da se iza misli koju
izražavate nalaze osjećanja isto onako intenzivna, kao zlo koje ste prethodno pustili u
svijet. Morate praštati isto tako snažno kao što ste mrzili. Na čudan, ali shvatljiv način
ovakve struje misli (ako su prožete emocionalnom energijom) neutralizirati će prethodne
negativne tendencije i do formiranja larve neće doći. Ukoliko larva već postoji, ona će
ovakvim postupkom biti lišena neophodne hrane i postepeno će iskopnjeti.
 18

2. AUTOSUGESTIJA

Autosugestije jesu sugestije koje dajemo sebi. O metodu autosugestije i mehanizmu

njegovog djelovanja vidi detaljno u “Psihičkom treningu”. Sadržaj autosugestije ne mora
biti suprotan negativnim osjećanjima. Autosugestija treba da vam posluži u cilju borbe
protiv larvi, da ispuni polje svijesti pozitivnim sadržajem tako da za djelovanje negativnih
snaga ne ostane prostora. U tu svrhu mogu se koristiti samo autosugestije koje ste
prethodno dugo ponavljali, tako da ih vaša svijest bez napora prihvata. Na primjer, duže
vrijeme davali ste sebi sugestiju: “Ja sam istrajan! Što god započnem, ja završim do kraja!”
Ovakva, dugo ponavljana sugestija može se efikasno primijeniti za neutralizaciju
negativnih misli. Pribjeći ćete joj kad osjetite da se zlo pomalja u vama i da će vas uzeti
pod svoje. Da biste spriječili javljanje takvih negativnih misli, čim osjetite da se rađaju
okrenite se svojoj autosugestiji - “Ja sam istrajan. Što god započne ja završim do kraja!”
Budući da svijest ne može biti istovremeno usmjerena na dva sadržaja, negativne misli -
kao da se guše - odumiru same od sebe prije nego što su se razvile, jer ste ih lišili
emocionalnog kisika. Religiozni ljudi mogu u istom cilju pribjeći molitvi, koja je vid snažne
koncentracije, naročito kod onih koji se redovno mole.

3. MAGIJSKI MAČ ILI PARACELZUSOV TROZUBAC

To nije metod, već hermetičko sredstvo, hermetički instrument za uništavanje larvi

koji, u najvećoj mjeri, privlači pažnju praktičara. Razlog je jednostavan: veoma sigurna
obrana postiže se na način oslobođen velikih napora. Osim toga, trozubac daje osjećanje
sigurnosti i moći. Nedostatak ovog instrumenta je nemogućnost neutralizacije negativnih
misli i osjećanja koje uobičajeno emitiramo, već je pogodan samo za uništavanje larvi koje
su se, kao astralni paraziti, prilijepile za ivicu našeg psihoelektričnog polja, naše aure.
Logično je da se zapitamo, kako ćemo znati da li se u našoj auri učahurila otrovna larva?
Većina Sljedbenika, čak i sa iskustvom od nekoliko desetina godina, nije u stanju da vidi
svoju auru. Mnogo je lakše sagledati aure drugih ljudi. Koji su nagovještaji da nam se tuđa
larva prikačila ili da se formirala kao posljedica našeg nerazumnog ponašanja? Ima ih
više. Stalna opsjednutost neprijatnim mislima i osjećanjima - strah da će nas neka osoba
napasti, osjećanje nesrazmjerne opasnosti, jaka osjećanja mržnje koja za malo oslabe, pa
se pojačana vraćaju itd. Siguran simptom prisustva larve jeste opsjednutost erotičnim
mislima i maštanjima. Za uklanjanje opsesija Paracelzusov mač je veoma efikasan. Kod
ljudi, naročito mlađih, koji pate od kompulzivne masturbacije (onanije), obrana mačem
može znatno olakšati stanje. Na slici 1. imate model mača ili trozupca, po kome treba da
napravite svoj i to sami. Hermetički instrumenti su od male vrijednost: ako nisu naše čedo.
 19

Olovkom u boji iscrtajte linije modela na površini tankog čeličnog ili gvozdenog lima.
Zatim ga isijecite škarama za lim, kakve se mogu naći u limarskim radionicama. Na jednoj
strani trozupca treba da urežete sve znake koje vidite na slici. Nije potrebno pravo gravi-
ranje - dovoljno je da vrhom šiljatog ili oštrog dlijeta snažno trljate površinu lima, tako da
ostanu vidljivi tragovi u vidu željenih slova i znakova. Dimenzije metalnog dijela trozupca
su slijedeće: širina je, od ivice gornjeg zupca do ivice donjeg zupca, 15 cm; dužina, od
vrha srednjeg šiljka do kraja metalne drške, 30 cm. Za metalnu dršku treba da pričvrstite
drvenu ili plastičnu dršku, koja će služiti kao izolator. Dok držite trozubac, uništavajući
njime larve, ne smijete dodirivati rukom metalni dio. Drvenu ili plastičnu dršku najbolje ćete
pričvrstiti za metalni dio ako probušite rupe burgijom i kroz njih protjerate čavle koji se
račvaju.
Prema drevnoj tradiciji, potrebno je ceremonijalno posvetiti mač da bi bio efikasno
sredstvo. Nađite prostoriju u kojoj nećete biti uznemirivani. Ceremoniju izvršite oko ponoći.
Potrebno je da imate drveni stol zastrt novim bijelim stolnjakom. Stavite na njega dvije
svijeće i između njih mač. Zatim zapalite svijeće i, ako imate, malo tamjana. To će vas
smiriti. Kad, poslije nekog vremena, osjetite da ste se emocionalno primirili, koncentrirajte
se maksimalno na evokaciju koju ćete tri puta izgovoriti: “Svemogući Bože, blagoslovi ovaj
mač i Tvoga slugu (recite svoje ime), tako da oboje služe Tebi, uništavajući zlo i štiteći
dobro!”
Uzmite desnom rukom mač i iznad svoje glave načinite njime znak križa. To je sve.
Mač treba da čuvate na mjestu gdje neće doći lako do ruku drugih. Ne treba ga pokazivati,
osim intimnim prijateljima koji imaju ista interesiranja.
Kako se uništavaju larve trozupcem? One se, kao što već znate prikačuju za ivicu
aure, koja se proteže oko jedan metar od površine našeg fizičkog tijela. Otprilike na toj
razdaljini treba sav prostor okolo tijela isprobadati kratkim i brzim udarcima trozupca.
Takvih udaraca treba da bude što više i treba da budu što brže izvedeni. Larve su
najčešće veličine ljudske šake. Pošto ih vi ne vidite, da vam ne bi neka umakla treba sav
prostor da isprobadate udarcima (vidovnjaci koji su u stanju da vide astralna bića prilično
su rijetki). U trenutku kad pogodite larvu, ona, budući da je astro-mentalni koncentrat,
nestaje, biva uništena, jer se njena energija u kontaktu sa šiljcima trozupca prazni kao
preko gromobrana. Postupak uništavanja je isti bilo da probadate okolinu svoje aure ili
aure neke druge osobe.
Sasvim sam svjestan da opisani procesi pravljenja i primjene trozupca izgledaju kao
posljedica velikog sujevjerja. Na vama je da cijelu stvar provjerite, ako za tim budete imali
potrebe.
Najnovija ispitivanja eksperimentalne parapsihologije u Sovjetskom Savezu i drugim
zemljama, kojima je utvrđeno da se oboljenja razvijaju prvo u auri, a zatim u fizičkom
organizmu, bacaju više svjetlosti na djelovanje ovog drevnog instrumenta. Moguće je da
ćemo uskoro doživjeti njegovu potpunu rehabilitaciju.
Na kraju da spomenem da se minijaturni Paracelzusov trozubac primjenjuje kao
veoma efikasno sredstvo za liječenje muške impotencije.

4. RITUALNA MAGIJA

Posljednji metod, rezerviran za hermetiste sa nešto iskustva, jeste ritualna magija

evokacije ili prizivanja. Oni nesvjesni sadržaji duha koje psihologija naziva kompleksima i
koji su čest uzrok naših iracionalnih reagiranja na draži što potiču iz okoline, mogu - u izu-
zetnim okolnostima magijskog rituala - da dobiju vid objektivnog ispoljavanja. Tako
prepoznati, bivaju pripojeni budnoj svijesti i njihova negativna djelovanja kopne. Ritualna
magija evokacije spada u vrlo visoku magiju, ali, što je naročito važno za početnika,
 20

jednostavan ritual Pentagrama (opisan u “Ključevima”), koji je pristupačan svakom, veoma

djelotvorno čisti psihičku atmosferu od larvi i drugih astralnih parazita. Zato se ovaj vid
individualne ritualne magije savjetuje svakome.
Larve nisu koncentrati naše ili tuđe psihičke energije od kojih se isključivo treba
braniti. Nekad ih namjerno stvaramo, ulažući napor u njihovo formiranje i oživljavanje. U
hermetičkoj literaturi nerijetko možete naći misao da sve što postoji može biti, od strane
čovjeka, upotrebljeno za zlo kao i za dobro. Hermetička znanja mogu se upotrijebiti za
postizanje različitih, često sasvim suprotnih ciljeva, Tako je, na primjer, u prošlom vijeku
doživio eksplozivno širenje pokret Kršćanske Nauke, koji je začela Mjeri Beker Edi. Njeni
sljedbenici, kao i ona sama, postizali su izvanredne rezultate u liječenju oboljenja, od kojih
su mnoga bila na organskoj osnovi, a ne samo psihogena. Terapija se sastojala u
poricanju zla, pri čemu se, uz aktivnu koncentraciju operatora, djelovalo na bolesnika - ili u
neposrednom kontaktu ili sa daljine. O tome metodu napisano je mnoštvo knjiga i dana su
mnogobrojna tumačenja. Za naše izlaganje značajna je činjenica da se sa širenjem ovog,
očito humanog metoda, usporedo razvijala njegova zloupotreba. Nastale su mnoge
organizacije okultnog treninga, tečajevi za trgovačke putnike i akvizitere koji su isti metod
koristili u egoistične svrhe - radi zarađivanja novca kroz psihičko djelovanje na čovjeka.
Dan-danas, trgovački putnici i menadžeri na Zapadu uče na praktičnim tečajevima kako se
efikasno djeluje na čovjeka. Utjecaj kojem se tu pribjegava je neposredan, prema tome
zao. Sa hermetičkog stajališta dozvoljeno je isključivo mijenjati sebe (ovdje mislim na bijeli,
evolutivni okultizam, a ne na crnu magiju, čije su pristalice upravo na suprotnoj strani
barikade). Neposredan utjecaj nije dozvoljen čak kad smo sigurni da preko njega
mijenjamo ljude nabolje. O drugim ljudima ne treba brinuti, ne treba im otvarati oči za
Istinu kojoj sami služimo, niti smijemo djelovati na njihove nedostatke, pod izgovorom da
ćemo ih tako popraviti. Gledajmo sebe! Ako počistimo ispred svoje kuće, cijeli grad u
kojem živimo biti će čistiji. Kad izmijenimo sebe, okolina u kojoj živimo automatski će se
izmijeniti.
Ovo skretanje sa teme nije slučajno. Treba da posluži kao uvod u slijedeće izlaganje.
Kako sve što postoji u ljudskom društvu može biti dvojako upotrebljeno, logično je da
potražimo mogućnost upotrebe onih pojava u životu koje su nam do sada nanosile samo
zlo. I naći ćemo to što tražimo. Nije teško shvatiti da larve ne moraju biti koncentrati
negativne misaone i emocionalne energije. MOGU BITI POZITIVNE! Tehnički postupak je
isti, samo je naš stav, naša usmjerenost suprotna. Treba probuditi u sebi pozitivne emocije
i uputiti ih u pravcu odgovarajuće psihičke slike. Na takvu pozitivnu astralnu tvorevinu
treba se u mislima često vraćati (kao što se vraćamo na uvrede koje nas peku), svaki put
ih iznova prožimati emocionalnom energijom i tako ih energetski njegovati i hraniti. Takav
pozitivan koncentrat energije zove se ELEMENTAL. Možete ga nazvati i larvom, iako je to
naziv za negativna astro-mentalna “bića”. Pri tome su sva sredstva za formiranje i
oživljavanje ovakvih tvorevina dozvoljena. Osnovne postupke koji se u tom cilju primjenjuju
obraditi ću u slijedećim poglavljima, a mnoge hermetičke metode i tehnike koje se
smatraju “tajnim” možete i sami otkriti kroz meditaciju. Izvori iz kojih ćemo crpiti znanja
dobro su vam poznati od ranije, zar ne? Bajke i vilinske priče iz narodnih predanja pune
su, za upućenog, nagovještaja o hermetičkim postupcima. Primjera radi, u bajkama se
često spominju magijski instrumenti, kao što su čarobna lampa i čarobni prsten, KOJI SE
PROTRLJAJU i tada iz njih izađe dobri “duh” (biće bez fizičkog tijela), da pomogne
ispunjenju želja sretnog vlasnika magijskog instrumenta. Za onoga koji ima znanja
praktične magije ili je savladao tehniku meditacije, nagovještaji su više nego jasni. U
psihičkom razvoju svaki Sljedbenik treba, na osnovu proučavanja istih ili sličnih izvora, da
dođe do sopstvenog uvida, jer ni duhovna hrana koju drugi svare nije dobra za čovjeka.
Pošto je, ipak neophodno imati primjer od kojeg ćete analogijom poći dalje, opisati ću vam
način na koji se, približno, kreću misli većine praktičara. Prirodno, ovdje vam je u nekoliko
rečenica dana suština, veoma sažet izvod procesa koji mogu trajati danima i mjesecima.
 21

Nadam se da ćete ovo shvatiti samo kao primjer i iz njega izvući osnovnu ideju o tome
kako treba postupati u praktičnom radu.
Kako ćemo meditirati o hermetičkim instrumentima koji prizivaju dobre “duhove” iz
bajki (elementale) ili pozitivne larve? Uvijek ćemo, bez ikakve sumnje, poći od njihovog
naziva, izgleda, njihove prirode, načina upotrebe itd. Dakle, što je lampa? Nije ni malo
originalno, ali je točno, da je to predmet koji daje svjetlost. Pomoću nje postaje nam vidljivo
nešto što je do tada postojalo, ali izvan našeg polja svjesnosti, ma da nam je, možda, bilo
nadohvat ruke. Znači, lampa će na to baciti svjetlost. Svjetlost je najuniverzalniji simbol
znanja, mudrosti i otkrovenja kod svih naroda. Drugi činilac je TRLJANJE. To je sasvim
očigledno upućivanje na NAPOR, RAD, jer je to jedini način da se koncentrat energije, koji
nazivamo elementalom, formira. I zaista, biti će vam potreban veliki napor vizualizacije i
uživljavanja da bi želja krenula ka ostvarenju. Fantasti i sanjalice ne ulažu nikakav napor u
svoje “kule u oblacima”. Kod njih nema “trljanja” i zato nikad ne ostvare svoje želje.
Sličan lanac misli može da se javi pri meditiranju o čarobnom prstenu. Ovdje je
nagovještaj nekih hermetičkih metoda realizacije još očigledniji. Što je prsten? Sa rijetkim
izuzecima, kod većine naroda to je simbol seksualnog statusa, simbol koji sasvim jasno i
lako uočljivo govori da je osoba koja ga nosi seksualno vezana za određenog partnera i
nepristupačna ostalim kandidatima. Pri tome su prsten i prst na koji se on stavlja
nametljivo jasni simboli genitalnih organa muškarca i žene. U bajkama, među čarobnim
predmetima, prstenu se obično pripisuje najveća moć. Među istinskim znalcima, neoptere-
ćenim osjećanjem krivice koja je u seksualnoj oblasti česta i među hermetistima, zna se da
je seksualna magija najmoćniji oblik magije uopće. To ćemo prihvatiti bez otpora ako se
sjetimo da je emocionalna energija neophodna za prizemljenje ideja tj. za prenošenje u
materijalnu realnost; i dalje, da emocije ljudskog bića dostižu vrhunac napona i snage u
stanju orgazma. Ako se sada vratimo na okultni simbolizam čarobnog prstena, drugi
momenat - TRLJANJE - vjerojatno će vam biti jasan, kako u bukvalnom tako i u
prenosnom značenju.
Ovaj dio diskusije ne znači poziv na orgije, u ime “traženja istine” niti pokušaj da se
na lak način postigne ono za što je drugima potrebno mnogo znoja. Daleko od toga!
Sadržaj ovog priručnika je usredsređen na kontrolu kozmičkih elemenata, a ta se kontrola
proteže, pored ostalog, na kontrolu seksualne energije. U spiritualnoj evoluciji neophodno
je postići kontrolu svih elemenata, pa i kontrolu emocionalnih procesa. Ma što o tome
mislili ljudi koji vjeruju da o seksu sve znaju, emocionalnu energiju u vidu seksualne
energije najteže je staviti pod kontrolu. Letimičan pregled sredstava javnog informiranja,
naročito časopisa koji imaju veliki tiraža, pisma čitalaca, ispovijesti nesretnih ljudi, podaci
psiholoških savjetovališta itd., pokazuju da je broj ljudi sa emocionalnim problemima
uopće, a posebno sa seksualnim problemima - jako veliki. To znači samo jedno - kontrola
te energije nije postignuta. Izuzetaka je malo. Upravo tu vrstu kontrole imati su u vidu veliki
majstori hermetizma kad su u alkemijskim tekstovima pisali o pretvaranju grubih metala u
plemenite - u suho, žeženo zlato.
Na sam postupak formiranja elementala ili pozitivnih larvi, ili, ako vam se više sviđa,
dobrih duhova iz bajki, zadržati ću se u jednom od slijedećih poglavlja. Dobiti ćete,
također, dovoljno nagovještaja za upotrebu seksualne magije u te svrhe.

EGREGOR

Pojedinačni koncentrati energije (elementali) i psihičke slike, struje i erupcije

kozmičkih energija, javljaju se u Astralu u svim mogućim kombinacijama. Za Sljedbenike
hermetizma jedna od najvažnijih je složen skup astromentalnih elemenata, koji može imati
i fizičku osnovu, zvani EGREGOR. Egregor nastaje od svakog skupa svjesnih bića, koja
 22

su ujedinjena osjećanjem zajedničke pripadnosti nekoj ideji ili cilju. Već samo dvije osobe,
udružene u bilo kom cilju, čine egregor. Što je broj pripadnika grupe veći i što je duhovni ili
spiritualni nivo pojedinaca koji je čine viši, egregor je jači.
Nosilac egregora na fizičkom planu su fizička tijela članova grupe, a njihov skupni ili
kolektivni duh čine njihova astro-mentalna tijela. Na višim planovima egzistencije, u višim
svjetovima (astralnom i mentalnom) egregori imaju uglavnom simboličan izgled, koji skoro
uvijek odgovara simbolu koji predstavlja grupu na fizičkom planu. Ponekad imaju oblik
zgusnutih maglina neodređenog oblika.
U knjigama nekompetentnih autora može se naići na shvaćanje da je egregor
isključivo grupa hermetista, što je sasvim netočno. Svaka grupa ima svoje kolektivno
fizičko tijelo i svoj kolektivni duh, pa prema tome čini egregor.
Što biva sa astralnom i mentalnom komponentom egregora kad njihov fizički nosilac
na zemaljskom planu prestane da postoji, na primjer kad bude fizički uništen? Ukoliko su
astromentalne komponente bile jače, utoliko će, na višim planovima, biti dugovječnije, iako
su lišene svog fizičkog tijela. Prije ili poslije prijeći će u druge oblike energije, ostavivši u
“univerzalnom filmu” Astrala jasne, ali beživotne slike. Ako je, pak, energetski naboj
astromentalnog tijela bio izuzetno jak, napon koji postoji na nivou Astralne svjetlosti
djelovati će na ljude na fizičkom planu i dovesti će do formiranja nove grupe, tako da će
sada egregor dobiti novo fizičko tijelo. Kako to da objasnimo? Kako astromentalni
koncentrat može da utječe na ljude od krvi i mesa da se organiziraju i organizirano djeluju?
Mogućnosti za takav utjecaj su mnogobrojne. Na fizičkom planu mogu ostati, poslije
uništenja ili odumiranja njenih članova, tragovi u vidu rukopisa, knjiga i sličnih izvora
obavještenja. Iz svijeta Astralne svjetlosti (koja nije ništa drugo nego Kolektivno nesvjesno
čovječanstva) dolaziti će impulsi i probijati će se kroz lično nesvjesno pojedinih ljudi u vidu
njihovih “spontanih” ideja, tako da će uskoro doći do okupljanja nove grupe ljudi na
fizičkom planu, te će formirati novu organizaciju.
Takvim slijedom događaja hermetička grupa zaista može biti znatno starija nego što
je moguće to dokazati. Ovo stoga što fizički kontinuitet egregora nije jedini. Postoje astralni
i mentalni kontinuiteti koji su nekad važniji. “Naše bratstvo”, rekla mi je prije nekih 6-7
godina srednjovječna Šveđanka, “staro je 400 godina.” Bila je arheolog široke kulture, što
se prilično rijetko sreće među okultistima, veoma pribrana i uravnotežena osoba, tako da
biste od nje očekivali sve prije nego da iznosi nevjerojatnosti i izmišlja senzacije. Na ovu
njenu izjavu pogledao sam je sa neskrivenom sumnjom, a ona je, znajući ono što ja tada
nisam znao, odmah odustala od očito uzaludnog ubjeđivanja. Nedugo zatim, postalo mi je
jasno kako je vijek hermetičkih grupa i redova relativan. Prirodno, ta je okolnost, kao i
slične u hermetizmu, izuzetno pogodna za sve moguće zloupotrebe. Mnoge nazovi okultne
organizacije, koje nemaju nikakav stvarni kontakt sa snagama koncentriranim u Astralnom
svijetu, naglašavaju svoju dugovječnost na način koji jasno pokazuje da imamo posla sa
velikim šaljivčinama. Članovi jedne tobože rozenkrojcerske organizacije, čije je sjedište u
Kaliforniji, a ogranci rasuti po mnogim zemljama svijeta, tvrde da ona vuče koren iz starog
Egipta. Kad to ne bi bila izmišljotina, njen osnivač bi mogao štošta da objasni Metuzalemu.
 23

JUNGOVA TEORIJA SINHRONICITETA

Malo je hermetista čulo za Jungovu teoriju sinhroniciteta. Još manje ih je koji je dobro
poznaju. Ima hermetista, efikasnih u praktičnom djelovanju, koji i ne slute da mnoge
njihove operacije ulaze u okvir teorije čudnog naziva. Iako u hermetizmu efikasno
djelovanje nije uvjetovano teorijskim znanjem, mora se istaći da se i u ovoj, kao u većini
oblasti ljudske djelatnosti, znanje teorije prepliću sa praksom i dovodi do pravilnog
shvaćanja mnogih, inače nerazumljivih pojava. Teorija sinhroniciteta obznanjena je prilično
kasno, pedesetih godina, iako je nastala skoro tri decenije ranije, kao Jungov pokušaj da
objasni okultne pojave iz svoje bogate analitičke prakse. Budući da slabo poznavanje
Junga nije uobičajeno samo kod hermetista, već njegove radove zaobilaze i psiholozi,
smirujući svoju savjest povikom na Jungov “misticizam”, zadržati ću se ukratko na ovoj
teoriji.
U osnovi svih učenja, koje u našoj civilizaciji imaju pretenzije na naučnost, leži princip
kauzaliteta ili uzročnosti. Nama se čim logičnim da sve ima svoj uzrok i stoga smatramo da
je princip uzroka i posljedice dominantan ne samo u nauci, već i u mišljenju takozvanog
normalnog čovjeka. Početkom ovog vijeka Frojd je princip kauzaliteta proširio na oblast
iracionalnih pojava svakodnevnog života, gdje je prije njega bilo teško otkriti uzročne veze.
Pokazao je, dosta ubjedljivo, prisutnost tog principa u naizgled nerazumljivim zbivanjima,
kao što su omaške, snovi, zaborav, strah od zatvorenog prostora, gmizavaca i tome slično.
Shvatljivo je da ljudi koji se smatraju normalnim i duševno uravnoteženim, na osnovu
prihvaćanja ovog principa, teško mogu da se pomire sa učenjem i objašnjenjima koja
izlaze iz granica kauzalnosti. Ovim principom u mišljenju postavljene su stabilne granice
pojava i odnosa u svijetu u kojem živimo. Svako izlaženje van tih granica predstavlja
opasan poremećaj ravnoteže u strukturi ustaljenih odnosa i načina mišljenja. Tako je
automatski eliminirano beskonačno polje okultnih pojava iz razmatranja svakog “logičnog”
čovjeka, posebno naučnika, pošto se za mnoge od tih pojava nisu mogli otkriti uzroci koji
bi zadovoljili kriterij naučnosti.
Jung je do teorije sinhroniciteta došao praktičnim terapeutskim radom. Jedan od
njegovih pacijenata požalio mu se na bol u grlu. Jung je posumnjao na srčano oboljenje i
savjetovao mu da se pregleda kod kardiologa. Idući na taj pregled pacijent je doživio
srčani napad i umro. Otprilike u isto vrijeme Jungu se javlja telefonom žena nesretnog
pacijenta, da bi ga, preplašena, zapitala što se rđavo dogodilo njenom suprugu. Iz njenih
riječi Jung je zaključio da se plaši za muževljev život. U tom trenutku on nije znao da je
pacijent umro. Kao psihijatar koji je imao iskustva sa svim mogućim oblicima neosnovanog
straha (fobijama), on je pokušao da je smiri, ubjeđujući je da je pacijent kod njega zbog
psihičkih poremećaja, od čega se rijetko umire. Pored toga, zapitao je ženu što ju je
navelo da pomisli na tragičan kraj svog supruga. Njen odgovor morao je iznenaditi i
iskusnog psihijatra. Rekla je da je na prozor sobe njenog muža doletjelo jato ptica!? Taj
odgovor bi devedeset devet od sto psihijatara odbaciti kao sujevjerje preplašene žene.
Jung očito nije spadao u tih devedeset devet procenata. Kad je saznao za tragičan kraj
svog pacijenta nastavio je da čeprka dalje i saznao da je jato ptica doletjelo na prozor
sobe njenog djede kad je umirao. Isto se ponovilo kad je umro njen otac. Tako je njen
strah, kad su ptice doletjele na prozor muževljeve sobe, nosio u sebi neku čudnu iako
teško objašnjivu logiku.
Jung je iz cijele situacije izdvojio dvije činjenice. Na prvom mjestu, ljudska smrt nije
uzrok privlačenja ptica, inače bi se ptice okupljale uvijek kad čovjek umire; drugo, jato ptica
koje dolijeću na prozor nekog čovjeka ne mogu biti uzrok njegove smrti. Sve govori protiv
takve veze, jer bi Venecija, i ostali gradovi sa mnoštvom ptica, za kratko vrijeme ostali bez
ljudi.
 24

Iz ove dvije činjenice bilo je jasno da ne postoji kauzalni odnos, odnos uzroka i
posljedice. Bilo je, također, sasvim jasno da POSTOJI NEKAKAV ODNOS, koji je doveo
do toga da zaplašena žena telefonira Jungu u trenutku dok je njen suprug umirao. Poznati
psihijatar je zaključio da je otkrio sasvim drugačiju vrstu odnosa, koja se u potpunosti
razlikuje od odnosa uzroka i posljedice i nazvao je SINHRONICITETOM. Definirao je
sinhronicitet kao VREMENSKU PODUDARNOST IZMEĐU DVA ILI VIŠE AKUZALNO
(NEUZROČNO) JEDAN ZA DRUGIM ODIGRANIH DOGAĐAJA, SA ISTIM ILI SLIČNIM
SADRŽAJNIM SMISLOM!
Jung nije osporio vrijednost kauzalnog odnosa, već je smatrao da je otkrio jedan
sasvim nov odnos, koji je neka nadgradnja kauzaliteta, jer važi samo za oblasti i pojave
koje se ne mogu objasniti odnosom uzrok i posljedica. Veza između dva činioca ili zbivanja
koji su akuzalno (sinhronicistički) povezani je upravo ljudski duh, odnosno jedna njegova
funkcija - posredovanje koje daje ZNAČENJE, SMISAO. Da žena nije uočila nikakav
smisao u dolasku jata ptica, očigledno da u opisanom slučaju ne bi bilo nikakve veze.
Vezu, odnos, čini upravo smisao (a to je funkcija njene svijesti) koji je ona pridala tome
događaju.
Jung je sinhronicitet kratko definirao kao “smisaonu podudarnost”. Priča ovako
ispričana ostavlja utisak da je Jung došao na vrlo lak način do značajne teorije. Istina je
znatno drugačija. On je godinama vršio ozbiljna ispitivanja u oblasti astrologije, koju su
njegove kolege tretirali kao očit izraz sujevjerja. Tražio je procent bračnih parova koji se
vezuju, rastaju, slažu, sukobljavaju itd. na osnovu astroloških premisa. Ispitavši nekoliko
hiljada horoskopa (a to je zaista ogroman posao), podvrgao je nalaze statističkoj obradi i
došao do rezultata koji daleko prevazilaze ono što bi se moglo očekivati na osnovu
prostog slučaja. Pristalice astrologije pozdravile su oduševljeno njegove rezultate, tvrdeći
da je Jung dokazao istinitost astrologije. Ali nije! Da bi se dokazala istinitost astrologije
potrebno je naći uzročni odnos između konstelacije nebeskih tijela i ljudske sudbine, pri
čemu bi određena konstelacija izazivala uvijek određene posljedice. A takvog odnosa
zaista nema. Sa druge strane, Jung je dokazao ono što je i htio da dokaže - da postoji
izvjesna veza između kozmičkih djelovanja i nekih zbivanja u životu ljudi, DA POSTOJI
IZVJESNA SMISAONA PODUDARNOST. Kratko rečeno, dokazao je teoriju sinhroniciteta.
Jung je ovu teoriju, tako dragu njegovom srcu, godinama obrađivao prije nego što ju
je objavio u djelu “Tumačenje prirode i psihe”. Značajnu potvrdu našao je u izvanrednom
sistemu kineske praktične filozofije, poznatom pod neobičnim nazivom JI DŽING ili
KNJIGA PREOBRAŽAJA. Sa ovim sistemom, koji se često koristi za prognozu budućih
događaja, Jung je istrajno eksperimentirao i došao do mnogih značajnih zaključaka. Čuven
je njegov predgovor knjizi (Willhelm) “I Ching”, gdje je popularno i ukratko objasnio svoju
teoriju.
U svom praktičnom, prognostičkom vidu metod Ji Džinga sastoji se u nasumičnom
bacanju određenog broja štapića ili metalnih novčića. Način na koji oni padnu predstavlja
polaznu točku za meditaciju, kojom se skida neprozirni veo sa nailazećih događaja. Ti
događaji, očito ne mogu biti uzrok dobivene konstelacije štapića, kao što ni način na koji
padnu štapići ne može utjecati na budućnost. Međutim, smisaona podudarnost između
ova dva paralelna zbivanja zaista postoji, pri čemu ona nalikuju na dva usporedo
postavljena ogledala, od kojih svako odražava zbivanja u drugom, a njihov spoj je funkcija
ljudske svijesti koju nazivamo smislom.
Da se vratimo za kratko na događaj od kojeg je pošao Jung u svojim razmišljanjima.
Pretpostavimo da žena nije znala da su ptice doletjele na prozor sobe u kojoj je njen djeda
ležao na samrtnoj postelji; pretpostavimo, dalje, da je zaboravila što se desilo kad joj je
otac umirao; dakle, pretpostavimo da nije bilo takvih uspomena u njenoj svijesti. U tom
slučaju između ptica i smrti Jungovog pacijenta ne bi bilo nikakve veze. Vezu čini, ponoviti
ću, smisao koji je postojao u njenoj svijesti.
 25

Uobičajena greška pri prvom susretu sa teorijom sinhroniciteta je na izgled logičan

pokušaj da se traga za novim, zajedničkim uzrokom oba paralelna zbivanja. To znači
svoditi sinhronicistički odnos ne kauzalni, a to su, po svojoj suštinskoj prirodi sasvim
različiti odnosi. Kauzalni odnos ostati će glavno oružje egzaktne nauke dokgod ona ne
prizna vrijednost novih principa. Na drugoj strani, za objašnjenje mnogih psiholoških
fenomena, na prvom mjestu onih koji su najtešnje povezani sa čovjekovom prirodom,
sinhronicistički odnos predstavlja dragocjeno otkriće.
J. N. Brenan, poznati pisac hermetičke literature, u svojoj “Eksperimentalnoj magiji”
kaže: “Otkriće akauzalnog (sinhronicističkog) principa u prirodi na svoj način je isto tako
dalekosežno kao otkriće Ajnštajnove formule E=m c2. Ali, kako je njegova praktična
primjena manje primjetna od djelovanja atomske bombe, sinhronicitet je u velikoj mjeri
zapostavljen.”
Ovo poređenje poznatog okultiste ukazuje na opasnost od prevelikog optimizma u
pogledu širine primjenljivosti sinhroniciteta. Kako je to uobičajeno sa novootkrivenim
principima tumačenja pojava i ovdje se javilo pretjerivanje o njegovoj sveprisutnosti. Neki,
među njima i navedeni Brenan, veoma snažno se naslanjaju na ovaj princip u pokušaju
objašnjavanja okultnih fenomena. U svom sedamnaestosgodišnjem rvanju sa
parapsihologijom nisam postao pristalica takvog gledišta. Princip sinhroniciteta
najpotpunije objašnjava NEKE OKULTNE POJAVE; za druge kauzalni princip je sasvim
dobar, štoviše, sinhronicističkom nema mjesta. Princip sinhroniciteta objašnjava u pot-
punosti sve pojave tzv. vančulne ili ekstrasenzorne percepcije, čiji je vrhunski vid intuicija.
Tu spadaju sve pojave koje obuhvaća vidovitost - jasnoviđenje, jasnoslušanje,
jasnoosjećanje, slutnja, predosjećanje itd. U oblasti praktičnog hermetizma, gdje svojim
djelovanjem oponašamo kozmičke procese stvaranja, kauzalni princip nema premca, Tu
se upravo trudimo da stvorimo uzroke. U magiji na prvom mjestu težimo izazivanju
promjena u svojoj svijesti i svijetu oko nas. Taj proces ide po formuli Tetragramatona, a to
znači da IZAZIVAMO UZROKE GORE, NA VIŠIM PLANOVIMA KOZMOSA, DA BISMO
IZAZVALI POSLJEDICE NA FIZIČKOM PLANU. Mi se naprežemo tokom takvih procesa.
Mi se uživljavamo. Mi vizualiziramo, trpimo neuspjehe i ponovo se naprežemo. Nismo
pasivni posmatrači koji registriraju svojom sviješću odvijanje dva usporedna procesa.
Naprotiv, mi namjerno i svjesno započinjemo jedan proces da bismo izazvali njegovo
odražavanje u sličnom zbivanju. Ukratko, mi sijemo da bismo želi.
Usprkos navedenom ograničenju, princip sinhroniciteta je ogroman doprinos Junga
modernom hermetizmu. S druge strane, bilo bi jako zgodno ovladati sinhronicističkim
fenomenima, zar ne? Nevolja je u tome što se oni javljaju najčešće kad ih ne zovemo,
uglavnom u situacijama koje su bremenite emocijama. To su doživljaji koji duboko
potresaju ljudsko biće: smrt bliske osobe, teška bolest, početak duševnog oboljenja,
iznenadna smrtna opasnost i slično. Kada snažna osjećanja preplave svijest, nesvjesni
sadržaji dobijaju prevagu i “ja” se pretvara u sićušnog posmatrača, koji postrance prati
dramu arhetipskog zbivanja. Tada čovjek, stupajući u kontakt sa sadržajima Kolektivnog
nesvjesnog, stupa u dodir sa dijelovima svoje zaboravljene prirode i čita nepogrešivo iz
velike knjige života. Budući da nesvjesno ne podleže zakonima prostora i vremena,
shvatljivo je da će čovjek, tim putem, doći u kontakt sa sadržajima koji su na fizičkom
planu egzistencije sasvim nepristupačni.
Istini za volju, javljanje sinhronicističkih fenomena nije ograničeno samo na
emocionalna stanja. Neki ih doživljavaju u pasivnom stanju sanjivosti, prije padanja u san
ili u trenutku buđenja. Neki ih dožive u okolnostima svakidašnjeg života, na primjer, dok
hodaju ulicom ili usred razgovora. Neki okultisti namjerno dovode sebe, tradicionalnim
postupcima, u stanje polutransa i transa kada je kritičnost svjesnog duha otklonjena i vrata
nesvjesnog odškrinuta. U tom cilju fiksira se plamen svijeće, kristal, površina vode u čaši,
vrh nosa, pupak i slično. Istovremeno se pribjegava ritmičkom disanju, sa značajnim
 26

zadržavanjem daha, relaksaciji i ostalim tehnikama koje vode željenom stanju. Svi ovi
postupci zahtijevaju duži trening da bi doveli do vrijednih rezultata.
Dr Vladeta Jerotić, jedan od rijetkih poznavalaca Jungovog učenja kod nas, piše
lijepo i ubjedljivo (“Jung između prošlosti i sadašnjosti”): “Parapsihološka istraživanja K. G.
Junga i princip sinhroniciteta koji je on predložio za njihovo objašnjenje, postali su
dragocjeni za nauku i one naučnike koji su radoznalog duha, željni novog i spremni da
sigurnost eksperimentalnog dokaza zamijene koji put i za avanturu drugačijeg načina
istraživanja i objašnjavanja. Točno je da je nauka djelo intelekta. Ali Jung je imao pravo
kada je tvrdio da je intelekt samo jedna od mnogih fundamentalnih psiholoških funkcija i
kao takav nije dovoljan da nam stvori opću sliku o svijetu . . . Jer što intelekt zna da nam
kaže o ekstrasenzornim opažanjima u kojima se čovjek obdaren telepatskim i
prekognitivnim sposobnostima, nalazi, bar jednim dijelom u jednom vanprostornom i
vanvremenskom kontinuumu? Zaista vrlo malo. Najviše što može, a i to je u sadašnjem
trenutku dovoljno, jeste prihvaćanje egzistencije i onih pojava i fenomena koji izmiču
njegovom kauzalnom načinu posmatranja i zaključivanja.”
Vidite, vi i ja nismo jedini, kao što isprva izgleda, koji piju iz šalice mudrog tatice
Junga. Svakim danom sve nas je više, jer Istina ne trpi tijesne okvire koje joj je egzaktna
nauka tako uporno navlačila u posljednje vrijeme. Teški oklopnici “prave nauke”, zagriženi
borci protiv odbačenog i podcijenjenog hermetizma, ili ako hoćete parapsihologije, imaju
sve više teškoća u pomlađivanju svojih argumenata.
Ali, ostavimo njih. Svi mi, svi ljudi bez razlike, imali smo poneko čudno iskustvo, koje
izmiče svakom pokušaju tumačenja strogim naučnim principima. Možemo ih se prisjetiti,
opisati ih i komentirati ih jezikom nauke, osjećajući pri tome kako nam pomanjkava moć da
dokučimo količinu života koji treperi u njima. Ma koliko se naprezali da ih protumačimo
ustaljenom logikom, uvijek ćemo, u ponornim dubinama svoga bića, osjećati pulsiranje
jedne druge realnosti iz koje takvi doživljaji proističu, a koja nam ne dozvoljava da
pomirljivo prihvatimo tumačenje za nas neubjedljivim argumentima. Ona, na probuđeno
ljudsko biće, djeluje kao neodoljiv zov Istine; prepreke kojima će društvo, racionalni duh i
sopstvene slabosti zasijati našu Stazu samo su potvrda njene beskonačne dubine i snage.
 27

HERMETIČKE OPERACIJE ELEMENTALA

U hermetičkim tekstovima nerijetko se može naići na tvrdnju da se sve pod kapom

nebeskom može primijeniti za dobro, kao i za zlo. U pogledu naglašavanja te proste istine
ni moje knjige nisu izuzetak. Bojim se da sam čitaocima “Ključeva” dosadio ponavljajući da
je kozmička energija neutralna; da je dobra ili loša njena primjena. Tako se u mnogim
knjigama izlaganje prekida na za čitaoca najinteresantnijem mjestu - kada se dođe do
primjene i praktične provjere sa obrazloženjem da bi bilo opasno opisati metode i tehničke
postupke, jer se mogu zloupotrijebiti.
Da pogledamo i drugu stranu medalje. Logično je zapitati hermetiste kako možemo
ono što nas muči, ili što nam zagorčava život upotrijebiti za svoju dobrobit? Takvo
preusmjeravanje je, u svakodnevnom životu, često i svakome poznato. Primjera radi,
zmijski otrov je dragocjena sirovina za spravljanje lijekova i protuotrova; mnogi pronalasci
iz ratnog perioda, čiji je cilj prvenstveno bilo uništavanje, našli su praktičnu primjenu u
mirnodopskom životu itd. Nas u najvećoj mjeri interesira kako da u oblasti psiholoških
fenomena postignemo takav preobražaj. Kako da štetu i patnju pretvorimo u korist i
zadovoljstvo?
Ne moramo daleko tragati. Danas svi govore o psihičkim kompleksima. Članci u
štampi, često popularnoj, prepuni su podataka o toj vrsti poremećaja. Mnogi o njima
govore bez osnovnog poznavanja prave prirode tih pojava. Za ljude koji pokazuju
poremećaje u prilagođavanju kaže se da su iskompleksirani, Pri tome čak i laici nejasno
shvaćaju da čovjek “s kompleksom” ne može pomoći samom sebi, da mu je potrebna
stručna pomoć. Kompleks se ne može ukloniti svjesnim naporom. Osoba koja crveni u
društvu ne može to spriječiti, ma koliku energiju ulagala u takav pokušaj. Kratko rečeno,
kompleks je autonoman, nezavisan. On vremenom stiče nezavisnu egzistenciju i postaje
moćan parazit, koji se veoma žilavo odupire svakom pokušaju njegovog uklanjanja.
Psihologija ga tako nekako i definira. Kompleks je, kažu psiholozi, skupina afektivno
nabijenih potisnutih ideja koje utiču na ponašanje individue.
Do formiranja kompleksa rijetko dolazi na osnovu jednog jedinog neprijatnog
doživljaja. Kompleks se obično postupno uobličava, kroz ponavljanje traumatskih
iskustava. Svako od njih izaziva vezivanje izvjesne količine psihičke energije, tako da
kompleks vremenom stiče sve veću snagu i utjecaj na ponašanje svog zlosretnog do-
maćina. Uzmimo sasvim jednostavan primjer. Dijete se ne usteže da vrši nuždu pred
drugima. U procesu podizanja djeteta roditelji ili vaspitači usađuju u njegovu svijest
osjećanje stida i krivice. Takvo osjećanje umjerenog stupnja nije zlo samo po sebi, jer je
potiskivanje i kontrola elementarne prirode cijena koju čovječanstvo plaća za svoj kulturni
razvitak. Na nesreću, kompleks (često) dobiva sve veću snagu, tako da se ne može
savladati, kao zli duh pušten iz boce. Mnogi odrasli ljudi nisu u stanju da nesmetano obave
fiziološke potrebe van svoje kuće, na primjer u javnom klozetu. Mnogi prilikom svakog
putovanja reagiraju poremećajem u tim funkcijama - jakim i dugotrajnim zatvorom ili
učestalim proljevima. Očito da vaspitanje u takvim slučajevima nije postiglo svoj cilj, jer su
se javile neželjene posljedice. Kompleksi, iako nesvjesni, stekli su moć nezavisnog
djelovanja i kao nevidljiv polip truju čovjekov život, podsjećajući ga s vremena na vrijeme
tko je pravi gospodar.
Da pogledamo svjetliju stranu. Ako želimo izvjesne pozitivne promjene u sebi,
moramo isti postupak, koji je doveo do velikih nevolja, primijeniti u suprotnom smjeru u
cilju postizanja korisnog efekta. Potrebno je, kroz ulaganje energije, voljno i namjerno
stvoriti pozitivan vještački kompleks, koji će iz podsvijesti djelovati snažno i neumitno kao
vjeran pas čuvar.
Proces stvaranja vještačkog kompleksa ili pozitivnog elementala dovršen je u
 28

trenutku javljanja njegovog nezavisnog, autonomnog funkcioniranja. Postepeno, u

srazmjeri sa količinom uložene energije, zli duhovi - kako se u bajkama naših predaka
nazivaju kompleksi biti će malo-pomalo zamijenjeni pozitivnim kompleksima ili dobrim
duhovima. To je smisao mnogih bajki iz “1001. noći”. Prirodno, kao junaci iz bajki, da
bismo stekli čarobnu lampu ili prsten moramo se dobro namučiti, prijeći sedam mora i
sedam planina itd. Čarobni prsten moramo snažno trljati da bi se vjerni duh pojavio da nas
štiti. Upravo takvim “trljanjem” prsten i postaje čaroban!
Ponoviti ću ukratko. Umjesto štetnog kompleksa, koji našu ličnost obogaljuje, želimo
da formiramo pozitivan ili koristan kompleks, koji će, kao i štetni kompleks, djelovati
spontano, automatski, bez naše svijesti. Proces njegovog nastanka istovjetan je sa
genezom njegove zle braće. Polazimo od određene ideje i postepeno ulažemo u nju
psihičku energiju, sve do trenutka kada se ta energetski zasićena ideja sasvim ne
osamostali i stekne sposobnost nezavisnog funkcioniranja.
Da pređemo na tehnički postupak. Osnovne metode koje ovdje koristimo
istovremeno su osnovne metode psihičke magije i praktičnog hermetizma - vizualizacija i
ulaganje psihičke energije.
Produžena autosugestija je prvi i najlakši metod. Kada se autosugestija primjenjuje
duže vrijeme i veoma učestalo za razviće neke crte ličnosti, oko polazne ideje grupirati će
se čitav grozd povezanih ideja, ispunjenih energijom, koje poslije dužeg vremena počinju
da ispoljavaju nezavisno djelovanje. Ovakav elemental djeluje prvenstveno na nas; na
spoljašnji svijet djeluje indirektno, kao crta naše ličnosti. Neki hermetisti ne smatraju
mogućnim stvaranje elementala na ovaj način. Međutim, po mom mišljenju, da li se radi o
elementalu ili ne, odlučuje nezavisno postojanje i djelovanje jednog grozda ideja. Ako se
on na izvjestan način osamostalio, nesumnjivo se radi o elementalu. Kako sam
autosugestiju detaljno opisao na drugom mjestu, neću se na samom postupku zadržavati,
već ćemo pogledati primjer iz praktičnog života. Jedan moj poznanik davao je sebi duže
vrijeme (nekoliko godina) ovakvu autosugestiju: “Ja sam ustrajan. Sve što započnem, ja
završim do kraja, zahvaljujući svojoj velikoj ustrajnosti.” Ustrajnost je bila crta ličnosti, čiji je
nedostatak veoma bolno osjećao. Počinjao je mnoge stvari, a malo ih je priveo kraju. Kroz
autosugestiju upornost je veoma, veoma polako hvatala korijena u njemu, ali je prva od
težih stvari, koje je doveo do kraja, bila ova hermetička operacija. Nije prestajao svih tih
godina da djeluje na sebe. Najzad je pozitivna reakcija počela da se javlja i postao je
konačno uporan kao mazga. Ispoljite su se i neke posljedice na koje nije računao, koje su
jasno pokazivale da se radi o nezavisnom funkcioniranju usađene ideje. Na primjer, knjigu
koju bi počeo da čita ne bi mogao ostaviti, ma koliko bila dosadna. Tako se i ponašao -
nije mogao da napusti ono što bi počeo. Na taj način bio je lišen neophodne elastičnosti u
ponašanju, ali je mnogo dobio svojom upornošću. Postao je pravi duhovni buldog.
Sljedeći postupak stvaranja elementala spada u oblast više magije. Na prvi pogled
ne izgleda sasvim logičan, jer se, pored emocionalne energije koristi i mišićna energija za
oživljavanje psihičke slike. U ovoj operaciji posrijedi je formiranje istinskog elementala,
dakle koncentrata mentalne i astralne (emocionalne) energije, koji će djelovati na druge
ljude, pored djelovanja koje će vršiti na nas. Zato prethodno morate vrlo pažljivo ispitati
svoje motive i moralnu opravdanost cijele operacije. Ne smijete, ni po koju cijenu, uticati
na Ljudsko biće protiv njegove volje, mada ponekad to izgleda opravdano, jer ste ubijeđeni
da takvo djelovanje ide njemu u prilog. Ipak, nema nikakvog opravdanja za takvo
djelovanje! Pogledajmo to na praktičnom primjeru. Pretpostavimo da neki vaš mladi rođak
muku muči sa školom. Prvo ćete, koliko možete, razmotriti objektivne okolnosti. Ako imate
nesreću da je u pitanju mentalno zaostala ili vrlo neinteligentna osoba, operaciju nećete ni
počinjati, jer je jasno da je takva želja izvan zone dostupnosti i da se ne može realizirati.
Uzmimo da je riječ o osobi prosječnih sposobnosti kakvih nas je, uostalom, najviše.
MORALNI ISPIT operacija polaže ukoliko vaš rođak želi promjenu. Žali se da mu učenje
 29

ne ide od ruke, da bi htio da uči ali ne može, da nema dovoljno volje, da je dekoncentriran
itd. U takvom slučaju možete prijeći na djelo. Inače ne. Ma koliko čudno izgledalo, ima
osoba koje, gledano našim očima, vode paklen život, ali se na njega ne žale, već se s njim
poistovjećuju. Ako, dakle, vaš rođak uporno tvrdi da mu neuspjeh u školi ne smeta - ako
pokazuje da mu je svejedno da li će završiti školu ili ne itd.. onda budite mudri i dignite
ruke od cijele stvari. Tu nema lijeka. U takvim slučajevima sama osoba ne traži promjenu,
već njena okolina. Tada, po pravilu, roditelji idu od jednog do drugog stručnjaka tražeći da
im promjene dijete, da pomognu . . . Ma koliko vam teško padala takva situacija, ne
poduzimajte ništa! Dokgod se želja za promjenom ne rodi u samom čovjeku, nema te
magije koja će mu pomoći. To ćemo jasno vidjeti ako se vratimo formuli Tetragramatona J
H V H.
Primjenjujući ovu univerzalnu formulu, po kojoj se sve promjene odvijaju, zapitajte se
gdje vi intervenirate, na kome nivou? Oni koji su često meditirali o primjeni formule neće
imati teškoća da točno odgovore; naravno, ni iskusni hermetisti. Evo gdje vi stupate u
djelovanje - na trećem nivou, u fazi kozmičkog elementa Voda. To je slovo Vau ili V u
formuli. Znači osoba mora imati polaznu ideju o promjeni svoga stanja. U ovom slučaju to
je ideja da najzad počne da uči efikasno (to je Zrak, Jod ili J). Dalje, mora imati jaku želju
da tu ideju ostvari. Ona se, najčešće, ispoljava u vidu dugotrajnih razmišljanja o izmijeni
stanja, u vidu sanjarenja u kojima je promjena već postignuta, na primjer mladić u mašti
vidi kako je školu već završio, kako uživa plodove svoga uspjeha itd., znate već kako to u
mašti lako ide. To je sve znak da je formula Tetragramatona primijenjena i na svom
drugom nivou (Vatra, Prvo He ili H).
Kako je osoba nesposobna da koncentrirano uči, znači da je formula prekinuta u
procesu ostvarenja na trećem nivou, u fazi elementa Vode (Vau ili V). Potrebna je velika
energija da se sa stadija razbuktale mašte i želja prijeđe na realnu aktivnost, da se izvrši
sabijanje, koncentracija. Znači vi morate astralno djelovati u smjeru materijalizacije
njegove želje, jer je lanac ostvarenja baš tu prekinut. Tako ćete i djelovati, jer je elemental,
koga ćete formirati, najvećim dijelom astralno biće. Sada vam je jasno zašto ne vrijedi
pokušavati da se pomogne čovjeku koji sam ne želi promjenu. Kod takvog čovjeka ne
postoji ni Jod ni He u formuli stvaranja. A bez viših elemenata formule sav rad na nižim
planovima, ma kako energičan, sasvim je besmislen.
Vratimo se na našu aktivnost. Dakle, osoba bi htjela da se izmijeni, misli i mašta o
tome, ali je nešto sprečava. Naš astralni koncentrat, kojeg ćemo stvoriti magijskom
operacijom, biti će baš ono što je potrebno - astralni medij ili posrednik, koji će ideju
prenijeti do zadnje faze - realnog postojanja. To je faza elementa Zemlje ili drugog He.
Kako da stvorite elemental?
Pazite na slijedeće. Vi namjeravate da stvorite elemental. To znači da se u operaciji
stvaranja elementala morate pridržavati svoje formule - J H V H. Ona će ovako izgledati:
Jod (J ili Zrak) je ideja da mu pomognete da počne sa učenjem. Prvo He (H ili Vatra)
je ekspanzija u svim pravcima, pored ostalog, da mu pomognete da premosti astralnu fazu
preko mosta koji ćete vi izgraditi. Taj most će biti elemental ili koncentrat astralne energije.
Vau (V ili element Vode) ili faza astralnog zgušnjavanja biti će ulaganje vaše psihičke
energije u proces. Bez toga ništa!
Drugo He (Zemlja) biti će dosegnuto u trenutku kad ta osoba osjeti u sebi promjenu,
u prvo vrijeme neodređenu, a zatim sve jasniju, kad počne da sprovodi odluke u djelo itd.
Kratko rečeno, kad počne da uči sa uspjehom; kad, umjesto u mislima, imate ostvarenje
“na djelu”, na fizičkom planu egzistencije.
Biti ću do kraja jasan. Svakodnevno ćete, najbolje ujutro u postelji, raditi slijedeće:
stvoriti ćete psihičku sliku koja jasno predstavlja vašu ideju, na primjer, sliku vašeg rođaka
kako uči zadubljen nad knjigom, sa zadovoljnim izrazom lica. Tu sliku postepeno
izoštravajte, unosite još neke detalje, ali neka u osnovi ostane jednostavna. Izoštravanje
 30

se postiže čestim prizivanjem iste slike. Usporedo sa stvaranjem slike raspalite u sebi
osjećanja koja ga prate. Osjećanje zadovoljstva što je on najzad uspio, osjećanje velike
sreće itd. Važno je da slika, sve vrijeme dok osjećanja plamte u vama, stoji u centru polja
imaginacije. Najzad, STVORITE ELEMENTAL! Ovako. Ulijte u psihičku sliku, već prožetu
emocijama, dodatnu energiju. Postepeno napregnite sve mišiće svoga tijela. To je najlakše
u ležećem položaju, mada ni ostali nisu isključeni. Napregnite ih do krajnjih granica, tako
da vam tijelo bude sasvim ukrućeno. Zatim lagano i postepeno popuštajte napetost, isto-
vremeno zamišljajući kako ste povezani sa slikom preko trake svjetlosti ili svjetlosnog
mlaza koji iz vas ističe i ulijeva se u sliku. Najbolje je da zamišljate kako vam svjetlosni
mlaz ističe iz usta. Ako istovremeno sa popuštanjem mišićne napetosti lagano izdišete na
usta, biti će vam znatno olakšana vizualizacija opisanog procesa. Možete, ako vam to
makar i malo pomaže, ponavljati u sebi, dok opuštate mišiće i zamišljate istjecanje
svjetlosnog mlaza: “On uči! On uči!” Kad su vam se mišići sasvim opustili, prestanite sa
vizualizacijom svjetlosnog mlaza, koji se ulijeva u sliku. Ukoliko ste veću količinu energije
unijeli u naprezanje mišića, utoliko je veće energetsko punjenje slike. Možete ponoviti cijeli
proces nekoliko puta uzastopno svake večeri.
Neki hermetisti, da bi ojačali energiju elementala još u većoj mjeri, pribjegavaju i
slijedećem. Pored postelje u kojoj leže dok stvaraju ovo astralno biće stave čašu dobro
provrelog mlijeka ili meda. Smatra se da je vitalna snaga (prana) ovih materija veoma
velika. Astralni koncentrat stvorene slike spontano usisava njihovu energiju. Možete
probati i to, ako vas interesira.
Vizualizacija svjetlosnog mlaza u toku opuštanja mišića važan je doprinos
djelotvornosti operacije, ali se i bez nje može. Glavno je da se emocije, psihička slika i
opuštanje mišića vremenski poklope. Ustvari, sva energetska pražnjenja, do kojih dolazi
dok držite neku psihičku sliku u svijesti, automatski će je prožeti i ispuniti. To objašnjava
zašto većina ljudi tako uspješno stvaraju negativne elementale ili larve. Kad čovjek plamti
od mržnje, na primjer, rijetko se događa da mu je svijest slobodna od psihičkih slika. Tada
se spontano nameću slike o uništenju osobe koju mrzimo, o njenim mukama itd. U takvom
nerazumnom aktu, želje za njenom propašću su bogato ilustrirane i prožete energijom,
Najveću štetu, pak, nanosimo sebi. Emocije mržnje nepogrešivo se vraćaju svome tvorcu.
Najefikasniji, ali i najteži metod je seksualna magija, tako da ćemo njoj posvetiti
posebno poglavlje.
 31

SEKSUALNA MAGIJA ILI DUHOVNA ALKEMIJA

Stav prema seksualnoj magiji dobar je primjer različitog tumačenja iste stvari od
strane neupućenih ljudi punih predrasuda i posvećenih Sljedbenika. Mnogi alkemijski
tekstovi govore na prikriven ili dvosmislen način o procesima seksualne magije, tako da
naivni čitaoci iz takvih tekstova moraju izvući pogrešne zaključke, ako do nekih zaključaka
uopće mogu doći. Čovjeku koji nije u stanju da čita između redova alkemijski priručnici
nerijetko izgledaju sasvim besmisleni.
Seksualna magija ima, kako se ponekad kaže, kratku historiju i dugu prošlost. Sam
naziv - seksualna magija - javlja se relativno kasno, prije nekoliko desetina godina, iako je
taj vid hermetičke aktivnosti veoma intenzivno prakticiran u srednjem vijeku. Na Zapad je
dospjela preko Sljedbenika poznatog hermetičkog reda vitezova Hramovnika ili Templara
(1118-1312. god.). Ta organizacija živjela je na fizičkom planu dvije stotine godina, ali je
ostavila neizbrisiv pečat na hermetičku tradiciju Zapada.
Red Hramovnika ponikao je u vrijeme krstaških ratova, sa veoma humanim ciljevima,
kao što su brisanje razlika među narodima (jer su na svaki nacionalizam gledali kao na
egoizam u nacionalnim razmjerima), dizanje moralnog i kulturnog nivoa u širokim
slojevima i sl. Njihov rad se sastojao od posvećivanja hermetičkim metodama i ritualima
onih osoba koje su smatrali zrelim za takav tretman.
U periodima primirja između krstaša i Saracena dolazilo je do veoma intenzivnih i
obostrano korisnih odnosa. U to vrijeme u Palestini je cvjetala magijska tradicija sufizma
(koja dan-danas ima Sljedbenike na Bliskom istoku), čiji su Adepti prenijeli vođama
Templarskog bratstva znanje o metodama i ciljevima seksualne magije.
Početkom 14. vijeka, moć Templarskog reda porasla je do neslućenih razmjera, jer
su u njihove ruke došla ogromna imanja, tako da su oni postali glavni bankari evropskih
država. Jedan od najvećih dužnika bio je francuski kralj Filip Lijepi, koji je pribjegao
oprobanom sredstvu tirana za brzu otplatu dugova - fizičkom uništenju zajmodavca.
Podnio je tužbu papi Klimentu V. protiv Templarskog reda, stavljajući mu na teret
bogohulne grijehe - seksualne orgije, crnu magiju i homoseksualizam, što je povlačilo hitnu
intervenciju inkvizicije. Za kratko vrijeme svi poznati Templari završili su na mukama ili na
lomači. Veliki majstor reda Zak de Molej nije napustio ovaj svijet kao pokorno janje. Na
lomači, kao posljednji akt svoje fizičke egzistencije, pozvao je kralja Filipa i papu Klimenta
“pred Božji sud”, što je veoma moćna evokacija kad potiče od pravog Adepta. Odgovor na
majstorov priziv sa lomače došao je vrlo brzo na drastičan način. Mjesec ili dva po
njegovom spaljivanju papa Kliment je umro u živim ranama (tuberkuloza kože), a nekoliko
mjeseci kasnije kralj Filip je nesretno poginuo u lovu.
Malobrojni preživjeli templari povukli su se u tajnost, ali je moćna egregora njihovog
bratstva nastavila da djeluje sa Astralnog plana. Hermetičke grupe, koje su osnovali
preživjeli templari prakticirale su, pored ostalog, seksualnu magiju. Iz tog vremena ne
postoje o njoj podaci, već se o seksualnoj magiji govorilo teško shvatljivim jezikom
alkemije. Neke podatke možemo naći u radovima Paracelzusa (Teofrastus Bomkrastus
fon Hohenhajm) i Eduarda Kelija, a kasnije u djelima Papusa i Elifasa Levija. Pretvaranje
grubih metala u zlato, o čemu često govore alkemičari, u stvari znači (na simboličan način
rečeno) pretvaranje sirove seksualne energije u spiritualnu.
Najzad, početkom ovog vijeka pojavio se čovjek koji je u najvećoj mjeri doprinio
renesansi drevnih Sufi-rituala seksualne magije. Istovremeno on je najodgovorniji za njenu
rđavu reputaciju. Tog čovjeka ne možemo zaobići kad govorimo o bilo kojoj vrsti
hermetizma, jer je njegova višeslojna ličnost gasila žeđ sa mnogih izvora. To je Alister
Krauli ili Velika Životinja, ili Frater Perdurabo, ili “666” ili . . . siguran sam da ne mogu
nabrojati sva imena pod kojima je pisao i djelovao. Osnovao je bratstvo Orijentalnih
 32

Templara (jedno od nekoliko bratstva koje je osnovao), poznato u literaturi po inicijalima

O.T.O., u kome je intenzivno prakticirana ritualna magija po tradiciji Zlatne Zore, seksualna
i talismanska magija. On je kao neponovljiv spoj sna i jave, Krista i Satane, uz
odgovarajuću sposobnost pronicanja i strahovitu moć volje, mogao usmjeriti svoje
nedokučive težnje ka bilo kojoj meti; pogodio bi uvijek u centar. I uvijek bi neko pisao o
njemu umačući pero u otrov. Jedna od neprikrivenih crta ličnosti Alistera Kraulija bila je
težnja za šokiranjem učmalog društva u kome je živio i toj težnji dao je punog maha.
Sredina koja je odbacila psihoanalizu kao bogohulno učenje, dočekala je Kraulijevu
seksualnu magiju kao kugu. Nije bilo jakog izraza koji nije upotrebljavan preko štampe u
žigosanju njegovih aktivnosti. Seksualna magija! Orgije! Perverzije! ... Najžučniji napadi
došli su upravo od ljudi koji su najmanje poznavali ono što su napadali. Začudo Kraulijeva
poezija je (on je bio i priznati pjesnik) zadržala neokrnjenu reputaciju, iako su sve njegove
pjesme, za one koji umiju da čitaju između redova, bogato natopljene aromom seksualne
magije.
Slagali se mi sa njegovim učenjem ili ne, istina je da ga je on doslovno primijenio u
životu, a to se rijetko događa sa bito kojom teorijom. Takva osoba izaziva agresivnost kod
posmatrača, jer ovi na neprijatan način postaju svjesni koliko svoje ideale zamjenjuju
kompromisima. Većina nikad ne kusa kašu onako vrelu kao što je bila dok su je kuhali.
Krauli je bio rijedak izuzetak i treba njegovati uspomenu na njegov život. Nije ga
interesiralo što će ljudi reći, već kako da u konkretnim okolnostima izrazi svoju istinsku,
kozmičku volju. Jedna od osnovnih aksioma nove magije potekla je od njega: “Ti nemaš
drugog prava osim da radiš po svojoj volji!” Istinski mag i pjesnik rijetke kulture, ustremio
se kao prorok novog doba da uzida sebe u sopstveni mit, čije se konture u ovom trenutku
samo naziru.
Dvadesetih godina ovoga vijeka osnovao je u Čefalu na Siciliji hermetičku grupu za
prakticiranje ritualne i seksualne magije. Glasine koje su pratile njegovo djelovanje u tom
periodu prevazišle su sve što je do tada bila kadra da učini žuta štampa. Kad je hajka
dospjela do bijelog usijanja, Kraulijev okultni klan je protjeran, kažu, na zahtjev samog
Musolinija. Frenk Rasel, jedan od članova njegove grupe iz tih dana, osnovao je, nakon
nekoliko godina, u Americi magijsko bratstvo G. B. G., koje je imalo kratak vijek, ali
dalekosežan utjecaj na hermetičke škole Zapada.
Nisu rijetki hermetisti koji tvrde da sva okultna znanja potiču sa Istoka. To tvrđenje je
donekle sumnjivo, jer pretpostavlja postojanje kultura mnogo starijih od staroegipatske, u
kojoj je magija bila glavna aktivnost svećeničke kaste. Bilo kako bilo, i Indija ima svoju sek-
sualnu magiju, iako to saznanje nije prijatno osobama koje Jogu tretiraju kao isključivo
spiritualnu disciplinu, tražeći u njoj lažnu otmjenost duše. Sve grane Joge oplemenjuju
seks. Joga koja to čini u najvećoj mjeri je Tantra-joga. Cilj Tantra-joge je ekspanzija svijesti
kroz spajanje individualnog duha, atmana, sa univerzalnim Kozmičkim duhom - Bramom.
U hermetičkoj tradiciji Zapada govori se o spajanju sa Svetim Anđelom Čuvarom, ili - kako
kažu moderni hermetisti ugledajući se na Junga - Daemonom. Jedina razlika je termi-
nološka. Sredstvo da se to postigne, u obje tradicije je oplemenjivanje seksualne energije.
Da razmotrimo mehanizam djelovanja seksualne magije sa psihoenergetskog
stanovišta. Već smo se ranije složili da efikasnost nekog djelovanja zavisi od ulaganja
psihičke energije. Osnovni problem magije jeste kako mobilizirati što veću količinu energije
za ostvarenje naših težnji, na prvom mjestu spiritualnih. U tom cilju stvorena je ritualna
magija, koja, kao psihološka proteza, uzdiže našu svijest do nivoa većeg napona i na
njemu je izvjesno vrijeme održava.
Na istom principu djeluje duhovna alkemija koju nazivamo seksualnom magijom.
Potrebna nam je velika količina emocionalne energije; jače emocionalno uzbuđenje od
orgazma ne postoji. To stanje je, u izvjesnom smislu, prag Nadsvijesti i jak nagovještaj
spiritualnog statusa koji će čovjek dostići u budućnosti. Pražnjenje energije u orgazmu i je
 33

kratkotrajno i strahovito. To pražnjenje, kao i emocionalno uzbuđenje koje mu prethodi,

koristi se kao pogonska snaga svjesne duhovne evolucije.
Krajnji cilj hermetizma Zapada je dostizanje Kozmičke svijesti, ili spajanje sa istinskim
Ja, sa Jastvom. Na neki način to je pretapanje naše individualne svijesti u univerzalnu
svijest. Kako čovjek osjeća jaku potrebu za personifikacijom snaga sa kojima dolazi u
dodir, srednjovjekovni alkemičari nazvati su Nadsvijest Svetim Anđelom Čuvarom tako da
je najviši cilj bijele magije spajanje sa Njim. Svako uzdizanje svijesti, svaka njena
ekspanzija i uvid jeste korak bliže Njemu. Budući da ne živimo u srednjem vijeku, mi ćemo,
u daljem izlaganju, umjesto izraza Sveti Anđeo Čuvar, usvojiti Jungov termin Daemon
(čitaoci sa nešto znanja latinskog jezika imati će, vjerojatno, pogrešnu tendenciju da tu
riječ izgovore kao “demon”, međutim, treba je izgovarati kao što je napisana: D A E M O
N) Da ponovim. Spajanje našeg individualnog duha sa Daemonom ili Kozmičkom sviješću
krajnji je cilj bijele magije.
Pogledajmo kako se, u tome cilju koristi seksualna magija. Neophodno je ispuniti
mnoge tehničke preduvjete. Stvar je komplicirana time što je u ovoj vrsti magije glavni
instrument tijelo Sljedbenika i njegovog partnera ili partnerke. Dobar izbor partnera je je-
dan od najvažnijih preduvjeta, jer moramo držati na umu da je seksualna magija ritualna
magija udvoje. Masturbaciji ovdje nema mjesta, ma da je neki crnomagijski kultovi
naširoko koriste u sasvim druge svrhe, ali ćemo crnomagijske aktivnosti ostaviti
psihopatima. Logično je da najbolji izbor čini bračni ili ljubavni partner na koga je
sljedbenik navikao. Seksualna magija zahtijeva, pored ostalog, dugo odlaganje orgazma.
To je većinom nemoguće postići sa novim partnerom. Sa uhodanim partnerom napetost je
daleko manja i mnogi činioci, koji se javljaju u novom odnosu, otpadaju.
Ima slučajeva gdje bračni partner nije pogodan. Na primjer, kad partner osjeća jaku
odbojnost prema seksu, doživljava ga kao prljavu dužnost, prinudu, skrnavljenje ljudske
čistoće itd. Misaone vibracije takvog partnera i njegov emocionalni stav potpuno će
poništiti napore Sljedbenika i svaku djelotvornu koncentraciju učiniti nemogućom. U
ritualnoj magiji potrebno je zajedničko usredsređivanje ili bar neutralan stav pasivnog
učesnika.
Osoba koja nije u stanju da doživi orgazam, ukoliko nema odbojan stav prema
seksualnim odnosima može biti sasvim dobar partner. Sa druge strane, osobe koje ga bez
teškoća doživljavaju, ali teže njemu na agresivan način, odnosno teže orgazmu kao
isključivom cilju seksualnog akta, također su nepogodne za ovu vrstu magije. Uslijed
prevelike želje za pražnjenjem kroz klimaks nisu u stanju da se usredsrede na cilj
operacije - uzdizanje i ekspanziju svijesti kroz kratkotrajno spajanje sa višim Ja. Ne samo
to! Svojim agresivnim ponašanjem poremetiti će koncentraciju Sljedbenika i sasvim
neutralizirati njegove napore.
Idealni uvjeti postoje kad partneri prilaze sa istim ciljem seksualnom aktu, kontroliraju
se u dužem periodu i zajednički doživljavaju orgazam, sa istovremenom koncentracijom na
spajanje sa Daemonom. Ovakve uvjete moguće je ostvariti samo kroz istrajno
usavršavanje seksualnog rituala.
Kako se koncentrirati na Daemona, koji je izvor sveg višeg znanja u nama, naše
intuicije? Prije nego pristupi ritualu, Sljedbenik treba da se, uz maksimalni napor
imaginacije, usredsredi na ideju da je njegov bračni odnosno ljubavni partner otjelotvorenje
njegovog Nad-ja, njegovog Daemona. Mora zaboraviti lik partnera, njegove nedostatke i
slično i koncentrirati se na njega kao na vidljivu i opipljivu formu koju je na sebe uzeo Nad-
ja. Za ovakav zadatak je nužno veliko naprezanje mašte, jer moramo zaboraviti sve ono
što za nas znači ljudsko biće uz koga provodimo svakodnevni život, sukobljavamo se,
svađamo i ponekad izmjenjujemo niske udarce.
U toku seksualnog odnosa treba po svaku cijenu održavati, uz neprekinut napor
imaginacije, ovakvo ubjeđenje, uživljavati se u njega i svom snagom sebe ubjeđivati. Neki
 34

Sljedbenici ponavljaju u sebi bez najmanje pauze: “Ti si moj Nad-ja! Ti si moj Nad-ja!”
Sva čula treba da učestvuju u izgradnji astro-mentalne forme: dodir, miris, osjećanje
toplote i ostalo. Oči mogu biti zatvorene, ali se u duhovnom oku mora održavati slika
partnera kao inkarnacije sopstvene više svijesti. Osjećanje zadovoljstva, koje znači
aktiviranje emocionalne energije, mora se koristiti da se njime prožme psihički koncentrat
koji se u mašti oformio. To nije ni malo teško, jer se razbuđena emocionalna energija
automatski usmjerava u astralni kalup, koji smo stvorili u mislima. Uslijed toga, dok
emocije prožimaju svijest, treba čvrsto držati odabranu sliku u duhovnom oku. Pri tome
treba što duže odlagati orgazam.
Neposredno pred nastupanje orgazma treba se, na izvjestan način, ponovo pribrati.
Većina ljudi ima tada neodoljivu želju da se “zaborave”, da se prepuste, a taj kratki period
je najvažniji. Moramo se, uz najveći mogući napor imaginacije, koncentrirati na ideju da je
partner inkarnacija naše više svijesti. To treba postići na svaki način. Sve je dozvoljeno.
Na primjer, držanjem u svijesti opće ideje kojom smo počeli ritual (ideje o spajanju sa
Daemonom) i usredsređivanjem na njegov priziv - “Uzmi me sebi! Uzmi me sebi! Uzmi me
sebi!” Naravno to izgovarate u mislima. Ili “To si Ti! To si Ti! To si Ti!” Ukoliko vam ovaj
izraz ne izgleda sasvim stran i nepodesan, možete u sebi energično i kratko prizivati -
“Daemone! Daemone! Daemone!” itd.
Neki savjetuju da se u periodu trajanja orgazma vizualizira blještava svjetlost, koja
obuhvata oba partnera, kao blic fotoaparata, ali sa dužim trajanjem. Neki preporučuju
zamišljanje slike beskonačnog univerzuma, nalik na sasvim vedro noćno nebo. Svakom je
ostavljena potpuna sloboda. Ako tokom eksperimentiranja otkrijete neki poseban postupak
koji vam koristi, slobodno mu pribjegavajte. Čovjek sam najbolje zna što mu odgovara.
Želja za maltretiranjem partnera u bilo kojem vidu siguran je znak da ovaj oblik ritualne
magije nije za vas. Ovo zbog toga što je partner tokom cijelog seksualnog rituala
otjelotvorenje našeg Daemona, Kozmičke svijesti koja je u nama. Tijelo partnera je samo
maska koju je Daemon navukao, forma koju on koristi da bi sa nama stupio u kontakt.
Moramo se osjećati sićušnim prema njemu, što i jesmo. Moramo sebe doživljavati kao
jednakog svemu što je dobro, višim od svega što je zlo i slabijeg samo u odnosu na njega.
Ovdje će mi kolege-psiholozi, koji su se nagutali Froma ali ga nisu dobro svarili, prebaciti
da je seksualna magija vid otuđenja, jer svoju snagu i vrijednost doživljavamo izvan sebe.
Istina je znatno drugačija. Daemon, naš Nad-ja, nije izvan nas. On je u stvari naše istinsko
Ja, naše Jastvo, a naša ograničena svijest koja čita Froma, koja sada čita ove redove i
koja ih je i napisala, samo je prijelazna faza u spiritualnoj evoluciji. Kad se svijest trajno
pretopi sa Nadsvješću (u dalekoj budućnosti), onda se ovaj period umovanja, navođenja
razloga i protuargumenata, doživljava kao niz nestvarnih snova kroz koje smo lagano
sazrijevali, ali iz kojih smo se najzad probudili.
Ljudi sa umjetničkim sklonostima biti će najpogodniji učesnici ovakvog rituala. To ne
znači samo priznati umjetnici, već baš tako ljudi sa umjetničkim sklonostima. Pjesme
Alistera Kraulija su bezmalo udžbenik seksualne magije, međutim mnogi pjesnici koji nikad
nisu čuli za seksualnu magiju nisu bili daleko od nje, što vam otkriva dublje unošenje u
njihovu poeziju (Rakić, Dučić, npr. - “Da u tebi volim sebe sama.”). Mnoge pjesme su
natopljene seksualnomagijskim simbolizmom. Jer nema veće magije od ljubavi, a
umjetnost je jedan njen vid. Sve lijepo što umjetnik izvuče iz sebe jeste sićušna iskra
njegove Kozmičke svijesti, jedan vid sagledavanja njegovog Daemona, koji se spokojno
smješka u ponornim dubinama ljudskog bića. Magija i ljubav su dvije strane istog zlatnika
od suhog, žeženog zlata.
Nemojte pomisliti da ćete se, kad obavite opisani ritual kako treba, spojiti sa svojim
Nad-ja konačno i nepovratno i da ćete tako riješiti sve svoje probleme. Svaki od rituala ove
vrste predstavlja kratko zakoračenje u Nadsvjesno stanje, koje ima trajne posljedice na
cijelo ljudsko biće, ali je krajnji cilj spiritualne evolucije - potpuno i nepovratno spajanje
 35

svijesti i Nadsvijesti - daleko, vrlo daleko kako od pisca, tako i od čitalaca ove knjige.
Koncentracija na spajanje sa ličnom nadsvješću je prevashodni, ali ne jedini cilj
rituala seksualne magije. Cilj može biti potenciranje nekih univerzalnih vrijednosti u nama
kao što su ljubav, ljepota, osjećanje spokojstva, sreće. Rekli smo da je ovaj vid magije
najmoćniji metod stvaranja elementala, odnosno najdjelotvorniji način za impregnaciju
psihičkih slika energijom. Kako to u praksi izgleda? Pretpostavimo da hermetista osjeća da
je u njegovim emocionalnim odnosima sa partnerom došlo do hlađenja i udaljavanja.
Odabrao je ljubav kao cilj seksualno-magijskog rituala. Postupiti će na isti način kao pri
usredsređivanju na spajanje sa Daemonom. Prije samog akta koncentrirati će se svom
snagom na cilj rituala tj. na ljubav. Partner treba da se tretira kao otjelotvorenje ljubavi, kao
njen simbol u tjelesnom obliku. Treba u sebi ponoviti veći broj puta: “Ti si ljubav!” ili “Ti si
otjelotvorenje ljubavi!” Za vrijeme akta svijest treba da je ispunjena u što je moguće većoj
mjeri idejom ljubavi. Kako je apstraktnu ideju ljubavi teško održati u svijesti, treba postupiti
na najprirodniji način - dozvoliti da sve ideje koje potiču od osnovnog izvora ispune svijest.
To su naša sjećanja na trenutke kad smo doživljavali ljubav, misli velikih ljudi o ljubavi koje
možemo prizvati, ljubavni prizori iz umjetničkih djela koji se uklapaju u našu ideju i tako
dalje.
Kada misli skrenu tokom seksualnog rituala treba ih mirno vratiti na osnovni lanac
ideja. Naročito je opasna tendencija spontanog usredsređivanja na zadovoljstvo kao takvo.
Emocije moraju biti probuđene, žive, ali one moraju činiti energetsku pozadinu ideje
ljubavi. Ona se na njih oslanja i lagano diže kako uzbuđenje raste. Neposredno prije
orgazma, i za vrijeme njega, Sljedbenik mora da se maksimalno usredsredi na cilj rituala,
najbolje na formulu koju ponavlja u sebi - “Ljubav! Ljubav! Ljubav! Ljubav!” itd.
Ljudi koji su dugo prakticirali metod autosugestije, tako da im svijest bez velikog
napora prihvaća ponavljanje izabrane formule, mogu to ovdje iskoristiti, usredsređujući se
na ponavljanje, kako tokom akta tako i u orgazmu, na primjer: “Nema veće magije od
ljubavi'. Nema veće magije od ljubavi!” itd. Ili: “Ljubav je vječita!” itd. Ili: “Ljubav je zakon,
ljubav pod kontrolom volje! Ljubav je zakon, ljubav pod kontrolom volje!' 'itd. Nedostatak
dugačkih formula je mogućnost da ih nepozvane ideje presijeku i teško ih je održati u
svijesti tokom orgazma.
Sljedbenik ne smije zaboraviti da je stanje orgazma prag Nadsvijesti i da
koncentracija na odabranu ideju tokom orgazma ne može biti bez posljedica. Ne treba
očekivati čudo i iluminaciju tokom rituala, ali su duboki uvidi, neko vrijeme po obavljenom
ritualu, veoma česti. Oni se tiču samog Sljedbenika. Iznenada može postati svjestan
nekog svog nedostatka koji je trovao odnose sa partnerom; svoje nezasitne želje da bude
voljen; svoje netolerancije; svoje potrebe da kinji osobe koje ga vole. Govoreći uopćeno,
svojih nedostataka i nesposobnosti da voli.
Psihičku sliku nije lako držati neprekidno u svijesti. Na tu teškoću često nailaze
početnici u ritualu seksualne magije. Lijek za nesposobnost tako jake koncentracije je
produženi odnos u trajanju od pola sata naviše. Kod iskusnih praktičara odnos sa
poznatim uvježbanim partnerom može trajati dva puna sata i tada daje često izvanredne
rezultate. Razlog je u slijedećem. Pri produženom odnosu po pravilu se zapada u tzv.
“granično stanje svijesti”, koje predstavlja prijelaz između sna i budnog stanja. To stanje
poznato je u psihologiji kao hipnagoško. Kad zapadnemo u takvo stanje, jednom nogom
smo zakoračili kroz vrata nesvjesnog, a drugom još uvijek stojimo na svjetlu svijesti. Kako
su vrata nesvjesnog odškrinuta njeni sadržaji prodiru u budnu svijest. Slike su često
veoma žive, sa mnogo detalja i za njihovo držanje u svijesti gotovo da nije potreban napor.
Ali, ako uložimo sasvim mali napor u održanje odabrane psihičke slike, dok smo u takvom
stanju, ona će trajati u svijesti relativno dugo, budući pri tome živa i jasna. Zato je važno,
ako je ikako moguće, produžiti seksualni ritual sve do stadija javljanja graničnog ili
hipnagoškog stanja, jer tada možemo dugo ostati usredsređeni na željenu ideju, odnosno
 36

sliku koja je predstavlja, bez velikog napora.

Posljedice serije dobro obavljenih rituala su primjetne, naročito za samog praktičara i
gotovo uvijek imaju znatno šire djelovanje od polazne ideje. Vrlo često, frigidne žene, ili
žene sa djelomičnim smetnjama u seksualnom životu, poslije nekoliko desetina ritualnih
seansi, čiji je cilj bilo spajanje sa Daemonom, doživljavaju potpuni preobražaj u čisto
seksualnoj sferi. Znači, cilj je bio spiritualan - kratkotrajno dosezanje Nadsvjesnog stanja -
a posljedice mnogostruke, pored ostalog nestajanje ili ublažavanje seksualnog
poremećaja. Frigidnost ustupa mjesto izrazitoj osjetljivosti. Osjećanje krivice - koje često
prati seksualni život - nestaje, a ljubavni kapacitet je nesumnjivo povećan. Veoma često se
javlja blagonaklonost prema pojavama ili osobama koje su dotad u nama izazivale izrazitu
netrpeljivost. Javlja se težnja da se shvate tuđi motivi, da se razumije i da se oprosti. Javlja
se dublje samorazumijevanje. Psihijatar bi rekao da dolazi do boljeg prilagođavanja
okolini, a hermetista da je do kratkotrajnog spajanja sa Daemonom zaista došlo i da naša
viša svijest počinje da se ispoljava u svjesnom duhu, koristeći njega i tijelo kao instrument
svoje kozmičke misije.
Posljedice ovakvog, iako kratkovječnog, spajanja su dalekosežne i nepredvidljive, ali
uvijek pozitivne. Tako je Krauli na bračnom putovanju, dok je boravio u Egiptu, izvršio
seriju magijskih evokacija, želeći da pokaže svojoj supruzi kako je on moćan mag. Prizvao
je Daemona kroz ritual seksualne magije, bez ikakvih posebnih ciljeva. Očito je sa svojom
suprugom Rouz prakticirao veoma djelotvornu magiju, jer je došlo do dalekosežnih
promjena u njegovoj svijesti uvid za uvidom slijedio je u toku slijedeća dva-tri dana i kao
posljedica nastalo je njegovo, možda najpoznatije djelo “Knjiga zakona” (“The Book of the
Law”).
Pošto vi niste Krauli, jer se tek učite (prosta istina da čitate ovakvu knjigu govori za
sebe), promjene u vašoj svijesti biti će sigurno manje dramatične i ne tako spektakularne.
Ipak, izlet u naručje Daemona, kroz alkemijsku vatru orgazma, ubrzati će vaše spiritualno
vrenje. Njegov blagi dah dodirnuti će vas ovlaš, ali će duboko odzvoniti u slojevitim
naslagama vašeg bića i u svakodnevnom bitisanju njegov srebrni odjek dugo će se
prelamati.
 37

MITOVI - IZVORI HERMETIČKE MUDROSTI

U ovom poglavlju neću se mnogo osvrtati na mnogobrojne definicije i tumačenja

mitova koje možete naći u radovima antropologa, sociologa i psihoanalitičara. Njihove
definicije su lijepo izrečene, a njihovo naučno znanje u tim oblastima daleko prevazilazi
moje. Ovdje ćete, pak, dobiti ono što ne možete naći u drugim pisanim izvorima - kako da
crpite energiju iz tih vječitih izvora mudrosti koji zato i postoje.
U kasnijem praktičnom radu sa mitovima uvijek držite na umu slijedeću definiciju
mita, koja je možda malo rogobatna i neumivena, ali je sasvim dobra za ostvarenje ciljeva
koje smo postavili sebi u uvodu ove knjige. MIT JE SLOŽENI SIMBOL U AKCIJI.
Značaj mitova za Sljedbenika je neprocjenjiv. Njegova spiritualna evolucija određena
je u mnogome snagama koje mitovi kriju u sebi. Najveća vrijednost mita je njegova
univerzalna prihvatljivost. Ona se u praktičnom radu svodi na slojevitost i mnogostranost.
To znači da njegova unutrašnja suština nije apsolutno određena, već se SMISAO MITA
MIJENJA ZAVISNO OD SPOSOBNOSTI SHVAĆANJA SAME INDIVIDUE. Isti mit u
različitim epohama je različito tumačen, a i istovremenici ga različito doživljavaju. Razlog
leži u jednostavnoj istini - mit nam vraća točno koliko je u njega uloženo.
Za nas je važno svojstvo mita o kojem se u naučnoj literaturi još uvijek ne govori -
njegova moć da izazove u nama dublje shvaćanje sopstvene sudbine i načina kako da je
iživimo u skladu sa kozmičkim zakonima, a ne protiv njih.
Mit rada u nama seriju slika koje djeluju na dublje, iracionalne slojeve bića, na naše
nesvjesno i izaziva u njemu lagano previranje, koje pretvara slatki nezreli sok znanja u
opojno vino životne mudrosti. Teško je reći kako se odvijaju procesi spiritualnog vrenja, jer
ti procesi izmiču pažnji, ali nam način njihovog djelovanja postaje jasan ako se sjetimo
Jungove definicije simbola (a mitovi su složeni simboli): “Simbol je psihološka mašina koja
preobražava energiju.”
Jungovo određenje simbola je u savršenom skladu sa hermetičkim učenjima Istoka i
Zapada: smisao nastanka univerzuma i čovjeka leži izvan oblasti svjesnog racionalnog
duha. Leži u oblastima o kojima ne možemo da rasuđujemo, jer se duh u svojim
aktivnostima služi konačnim kategorijama, a krajnje uzroke možemo samo naslutiti u
razrijeđenim sferama najveće apstraktnosti, koje mistici nazivaju Neizrecivo, Neopisivo,
Veliko Neispoljeno, Apsolutno, Brama, Nirvana (Ništavilo) . . . Neposredan dodir ljudskog
duha sa tim sferama je nemoguć i zato, da bi do njega makar posredno došlo, moramo
pribjeći preobražaju apstraktne energije u sasvim konkretnu. Simbol je psihološka mašina
koja taj preobražaj postiže najdjelotvornije i zato ga srećemo kod svih naroda. Mit je
pristupačno, shvatljivo ruho apstraktne misli. Izvor mitova je Kolektivno nesvjesno
čovječanstva. Njeni sadržaji se probijaju u ljudsku svijest kroz individualne snove i
univerzalne snove ili mitove. Ono što je san za pojedinca, to su mitovi i bajke za ljudsku
zajednicu. Javljanje mitova u narodu je san njegove Kolektivne nesvijesti.
U negdašnja vremena su žreci i svećenici bili prenosioci mitova. Oni su ih održavali,
čuvali u usmenom i pismenom predanju i koristili, kako papa Jung mudro napominje, “kao
psihološku mašinu.” Najčešći način korištenja bila je dramatizacija mitova u vidu pred-
stava, koje su imale zadatak da na upečatljiv način vrate mit nesvjesnom svake individue,
da ga pokrene i omogući da prepozna arhetipove, što je uvijek praćeno nekom vrstom
katarze - čišćenja, pražnjenja.
Na ustaljenim svečanostima, praćenim ovakvim dramatskim prikazima, među
posmatračima, koji bi pokazali da su sazreli za viši stupanj upućivanja, regrutirani su
kandidati za hermetički trening. Znak takve zrelosti moglo je biti duboko doživljavanje
same predstave ili inteligentno pitanje u vezi sa prikazom, koje je nedvosmisleno ukazivalo
na pomaljanje uvida unutrašnje suštine mita.
 38

Govoreći tehnički, na višim planovima egzistencije vibracije se u potpunosti razlikuju

od vibracija normalne ljudske svijesti. Taj ambis se mora nekako premostiti, ako želimo da
shvatimo nešto od onoga što se odigrava u “drugim svjetovima”. Mit je postigao svoj cilj
kada izazove emocionalnu reakciju subjekta. Tada je postignut spoj između dva svijeta
različitih vibracija i omogućeno je shvaćanje nečeg što je u izvornom vidu neshvatljivo.
Mitovi potiču iz jednog izvora, ali primaju mnoge pritoke. Bilo bi naivno vjerovati da
mitove treba da proučavaju samo okultisti. Ništa manje naivno bilo bi vjerovanje da njima
treba da se bave isključivo antropolozi i psihoanalitičari. Mitovi izviru iz osnovne ideje
smisla ljudske egzistencije na Arhetipskom planu, a zatim se prelamaju kroz niže planove
sve do fizičkog, koji im daje konačno ruho. Na taj način, u mitu, kao složenoj simboličkoj
tvorevini dolaze do izražaja kako društvene snage - jer su mitovi sa jedne strane odraz
svog vremena i društvenih odnosa - i arhetipske sile, koje su u stvari kozmičke snage,
relativno nezavisne od vremena u kojem se ispoljavaju. Tako mitovi nose poruku i
ljudskom razumu (naučnici mogu iz njih saznati mnogo o društvenim odnosima koji su
vladali u određenoj zajednici iz koje je mit potekao) i čovječjem nesvjesnom, u kome treba
da izazove spiritualno vrenje. Hermetisti će u njima tražiti dublji smisao, naglašavajući
njihovu UPOTREBNU VRIJEDNOST. Tražiti će u njima psihološku mašinu koja će ih brže
ponijeti stazama evolucije. Mi ćemo, u skladu sa tim, tragati za skrivenim, okultnim
smislom mita i bajke, a druga značenja i poruke prepustiti ćemo onima koji su od nas
kompetentniji, na prvom mjestu antropolozima.
Shvatljivo je da ovdje neću uzimati u razmatranje bilo koje mitove, već samo one koji
su u neposrednoj vezi sa sadržajem ove knjige. Na prvom mjestu usredsrediti ćemo se na
mitsko učenje o kozmičkim elementima i njihovoj kontroli. Pri tome moram da naglasim
ograničenost svog iskustva. Meditacija o unutrašnjoj biti nekih od bezbrojnih simbola
dovela me je do izvjesnih uvida. Mnogi ljudi došli su do istih rezultata koristeći drugačije,
pa i sasvim različite simbole. To je u skladu sa drevnom istinom da se sa različitih strana
može dospjeti do istog mjesta.
Vidjeti ćemo sada dinamički princip djelovanja simbola, odnosno mita. Kontrola
kozmičkih snaga, koje nazivamo kozmičkim elementima, zauzeti će u ovom razmatranju
središnje mjesto. Taj momenat dovodi nas do sfinge, složenog simbola tradicije starog
Egipta, koji je zatim prešao u grčku i druge mitologije. Kaže se da sfinga ne govori. To je
djelomično točno, ona ne govori laicima; svatko sam mora riješiti njenu zagonetku. Kako je
korak po korak rješava, tako mu sfinga postupno progovara, dok konačno ne propjeva.
Sfinga je, da odmah kažem, sasvim jasan simbol kozmičkih elemenata. Ima glavu čovjeka
(element Zraka), šape lava (element Vatre), krila orla (element Vode) i trup i rep bika
(element Zemlje). Na taj način sfinga je složeni simbol univerzuma i kad riješimo njenu
tajnu do kraja dostigli smo cilj kozmičke evolucije. Ona je simbol formule Tetragramatona
ili Jehove starih kabalista. Sfinga je simbol psihološke formule po kojoj djeluje ljudska
svijest.
Da se podsjetimo što znamo o formuli Tetragramatona i elementima. Formula
stvaranja univerzuma i psihološkog djelovanja ima četiri elementa, kojima odgovaraju četiri
svijeta Kabale:
Jod - He - Vau - He
ili
Arhetipski - Mentalni - Astralni - Fizički
svijet svijet svijet svijet
ili
Zrak - Vatra - Voda - Zemlja
ili
Mač - Štap - Pehar - Novčić
 39

ili
Čovjek - Lav - Orao - Bik
ili
Pokretljivost - Širenje - Skupljanje - Opipljivost
Svatko može sam na osnovu ličnog iskustva ili meditacije izvlačiti nove veze i
simbole za osnovni odnos koji postoji u Tetragramatonu. Tako neki nalaze veze sa četiri
osnovne psihološke funkcije Jungove psihologije ili sa četiri elementa Ajnštajnove teorije -
prostor - vrijeme - energija - materija i tako dalje.
Sfinga je, možete lako vidjeti, složen simbol koji u sebi sadrži istinsko znanje o
čovjeku i svijetu. Osnovna stvar za Sljedbenika je da ove veze ne prima na slijepu vjeru,
već da do njih dođe istinskim psihološkim uvidom, iznenadnim sagledavanjem unutrašnje
biti neke stvari ili odnosa. Prirodno, meditacije prethodnika koji su došli do izvjesnih uvida
mogu da posluže kao dragocjen putokaz za potonje generacije Sljedbenika. Na primjer,
zašto je novčić simbol elementa Zemlje? Novac je nešto čvrsto, opipljivo, do krajnosti
MATERIJALNO. Kad strancu, čiji jezik ne razumijete, želite da dočarate novac, vi ne
mašete rukama, ne širite ih, niti ih skupljate, ne sliježete ramenima, već trljate palac o
ostale prste. To je univerzalni gest za novac, koji je zaista simbol opipljivosti, realnosti.
Kad u hermetičkoj literaturi, bajkama, predanjima, mitovima i sličnim izvorima naiđete
na sfingu (ili sličan složen simbol), sjetite se da ona nije izmišljena iz nečije dokolice, već
da vam je dana kao putokaz za djelovanje. A sresti ćete je mnogo puta. Uzmimo za
primjer veoma eksploatiran mit o Edipu. Iako ne sumnjam da ga većina zna, podsjetiti
ćemo se ukratko njegovog sadržaja. Pokraj jednog grada u staroj Grčkoj živjelo je
čudovište sfinga, koje je sačekivalo putnike i svakom postavljalo zagonetku. Ako putnik ne
bi uspio da je riješi, ona bi ga proždirala. Heroj Edip, koji nije znao tko su mu roditelji, idući
za svojom neumitnom sudbinom, bio je stavljen pred istu vječitu zagonetku: Što je to što
ujutro ide na četiri noge, u podne na dvije, a uvečer na tri? Edip je odgovorio - Čovjek! (U
djetinjstvu puzi, u zrelo doba hoda i u starosti se pomaže štapom pri hodu). Suočena sa
rješenjem zagonetke, sfinga je uništila samu sebe.
Ovaj često navođeni mit je dobar primjer različitog tumačenja iste stvari. Edipov
odgovor je na nivou laičkog uvida i kao takav može se naći u mnogim zabavnicima i
dječjim knjigama. Hermetički odgovor je manje spektakularan, ali dalekosežniji - rješenje
zagonetke je u postizanju kontrole nad elementima. Kad postignemo kontrolu elemenata
na svim planovima egzistencije, zaista smo riješili sfinginu tajnu i ona nam više neće
prijetiti.
Na kom je nivou Edip riješio zagonetku? Odgovorivši - “Čovjek”! - Edip je riješio
problem, ali samo na nivou fizičkog plana, najnižeg plana postojanja! Upravo to postiže
većina ljudi i zato je laiku takvo rješenje zagonetke prihvatljivo i logično. Jer, fizičkim
planom vlada razum, zdrav razum je zakon fizičkog plana. Ali, na Astralnom planu Edip
nije našao rješenje, odnosno nije uništio sfingu na Astralnom planu, već je ona njega
“prožderala”. Pokušajte da shvatite što to znači!
Možda ćete se sjetiti Frojda. On je iz ovog mita izvukao poruku za sebe i svojim
uvidom o postojanju Edipovog kompleksa obogatio iskustvo čovječanstva.
Međutim, najjednostavnije hermetičko rješenje tajne ne poklapa se sa
psihoanalitičkim, mada su bliski rođaci. Evo vam najpovršnijeg odgovora, a vi tragajte dalje
za dubljim uvidima, koji će imati značenje samo za vas! Naučili ste da je Astralni plan (ili
elemenat Vode) svijet emocionalnih energija. Na tom planu, na planu emocija, Edip nije
riješio sfinginu tajnu i vi znate nastavak mita. Na Astralnom planu (a to je, ponavljam, svijet
osjećanja) doživio je grozna iskustva. U neznanju je ubio svog oca i stupio u rodoskrvni
odnos sa majkom.
Nešto dublja poruka ovog mita za vas - jer, vjerujte mi, vi ste kralj Edip - jeste: riješite
 40

sfinginu zagonetku na svim nivoima, na svim planovima postojanja i monstruozna sfinga

straha, mržnje, pretnje, pa i Edipovog kompleksa nestati će sama od sebe. Istinski
problem je u nama, ne u spoljašnjem svijetu, jer su sva četiri elementa i sva četiri plana
zastupljena u našem slojevitom biću. Kad problem riješimo u sebi, on u spoljašnjem svijetu
nestaje sam od sebe. Otvorite oči i svjetlost će sama ući u njih. Počnite da milite ka istini i
ona će pohrliti ka vama.
Prije nego što predem na mit o Herkulu i Anteju, koji nam govori o procesu realizacije
(materijalizacije), odnosno o procesu ostvarenja ideje, moram ukratko da se osvrnem na
sam proces realizacije. Neki ljudi shvaćaju realizaciju sasvim pogrešno, povezujući je sa
nečim nedostojnim čovjeka. Nisu rijetki ni pisci hermetičke literature koji, bar na riječima,
zastupaju sličan stav. Sve je u redu dok se diskutira ili teoretski razmatra postizanje viših
stupnjeva svijesti, oslobođenje od kotača sudbine i ponovnog rađanja (karme), o širenju
spiritualnih ideja po svijetu itd. Ali, čim spomenete ostvarenje ideja koje se odnose na
fizički plan egzistencije, lice im dobije izraz kao da im je u usta stavljeno jaje sumnjivog
ukusa - koji odaje negodovanje i blago gađenje. Često će izraziti ubjeđenje da je
ostvarenje ideje nešto nemoralno, zaboravljajući da je cijeli razvitak ljudskog društva u
stvari niz takvih realizacija.
Takav izvitoperen stav predstavlja poremećaj i bezmalo huljenje kozmičkih zakona.
Formula Tetragramatona mora da se razvije od prvog do posljednjeg stadija. Moramo biti
realni, moramo svesti svaku ideju, ukoliko je to u našoj moći, na plan fizičke stvarnosti.
Ako nemate nikakvih želja - vrlo lijepo, zaista niste daleko od stadija Bude koji, sa
spokojnim smiješkom, vječito počiva u blaženstvu Nirvane. Ako ih imate, ne smijete ih
ostaviti (blokirane) na stadiju elementa Zraka, već ste dužni da ih prizemljite u opipljivu
formu. Za to je, logično, potrebno uložiti napor. Upravo izbjegavanje takvog napora često
srećemo kod slatkorječivih moralizatora, koji vole da diskutiraju o hermetizmu, ali se
prepadaju od pomisli da zasuču rukave.
Sasvim je netočno tvrđenje da se realizacija svodi na ostvarenje materijalnih želja.
Daleko od toga! Takve želje su sastavni dio slike, ali sa perifernim značenjem. Život nije
samo u jelu i piću. Realizacija se odnosi na sve moguće ideje, počevši od spiritualnih, pa
preko mentalnih i emocionalnih do fizičkih. Kako je svako od nas četverostruko biće
(točnije rečeno - petostruko, jer je u čovjeku i peti elemenat Akaša), treba da se trudimo da
budemo jednako djelotvorni na svim kozmičkim planovima, od spiritualnog do
ovozemaljskog. Hermetizam je privlačan upravo stoga što nudi odgovore na najdublja
pitanja čovjekove egzistencije i, ne zaboravite, nudi PRAKTIČNE ODGOVORE. To znači
nudi metode i uputstva za rješenje problema, kako spiritualnih, tako i ovozemaljskih.
Drugujmo uvijek sa definicijom psihomagije: “To je sposobnost za izazivanje promjena u
svijesti po sopstvenoj volji.” A davno smo naučili da promjene u svijesti (i nesvjesnom)
neumitno dovode do promjena u spoljašnjem svijetu, u našoj fizičkoj i socijalnoj sredini.
Jedno bez drugog ne ide.
U hermetizmu je sve nerazdruživo povezano. Često ponavljamo da preko njega
želimo postići ekspanziju svijesti, uzdizanje na više stupnjeve vibracija bliže našoj istinskoj
prirodi, našem Daemonu. To je istina. Moramo, međutim, biti realni, moramo biti praktični!
Ne smijemo zaboraviti da je u sadašnjoj fazi kozmičke evolucije čovječanstvo duboko
uglobljeno u fizički plan egzistencije i zato svaka naša realizacija mora dostići taj plan.
Ovakvo izlaganje neudubljenom posmatraču može izgledati odbojno i proturječno. Prvo
kažemo da su nam cilj spiritualne visine, a zatim kažemo da ih moramo spustiti na nivo
opipljivosti, da ih moramo prizemljiti. U stvari, nema proturječnosti. Evo zašto. Hermetičkim
metodama postižemo egzaltaciju i uzdizanje svijesti na viši nivo; sa njega naša svijest
stiče dublji uvid u aktivnosti koje treba obaviti da bismo nastavili da se krećemo Stazom
evolucije u skladu sa kozmičkim zakonima. Vraćajući se sa viših nivoa svijesti na nivo
svakodnevnog bitisanja, mi sasvim jasno znamo što nas čeka, što treba uraditi i zatim
 41

URADIMO TOČNO TO ŠTO TREBA! Pazite na slijedeće! Najvažnije je da ova posljednja

faza bude ostvarena, inače je sve što je njoj prethodilo sasvim bezvrijedno. Operacija u
kojoj nema fizičke realizacije je duhovna onanija. Zato moramo biti realni, REALNI! Inače
se bogohulno protivimo Kozmičkoj svijesti, procesu evolucije, pored toga što sebe
obmanjujemo.
Vrijeme je da predemo na mit o borbi Herkula i Anteja, koji uči našu podsvijest
procesu realizacije tiho, nečujno i nepogrešivo. Svi mitski junaci predstavljaju dio nas,
predstavljaju Arhetipove Kolektivne nesvijesti, kojih treba da postanemo svjesni kroz
meditaciju o suštini mita. Herkul, pandan babilonskom junaku Gilgamešu, bio je polubog.
Pazite, POLUBOG! To znači da je predstavljao spoj čovjeka i Boga. To ste i vi. Vi ste spoj
vašeg Ego, vaše svijesti, i vašeg istinskog JA, Kozmičke svijesti koja je u vama, vašeg
Daemona. Herkulov otac je bio bog Zeus, a mater mu je bila smrtna žena. Zastanite za
trenutak i razmotrite njegovo začeće. Kako je do njega došlo? Zeus je sišao sa Olimpa i
oplodio smrtnu ženu. To znači samo jedno - aktivno djelovanje Nadsvijesti na svjesno Ja,
na Ego. Da li vam pada u oči isti korijen riječi “mater'- (majka) i “materija”. Tu imate zaista
mnogo hrane za razmišljanje.
Ljudska komponenta Herkulovog bića bila je polazna točka njegovog herojskog
života, Da bi stekao pravo da dospije na Olimp među bogove (da bi ostvario cilj kozmičke
evolucije - stanje Kozmičke svijesti) morao je da prođe kroz mukotrpne napore. Morao je
da izvrši 12 velikih radova. Ako ste samo načuli za Astrologiju, mora da vam je, bar za
trenutak, proletjela kroz glavu misao o poklapanju 12 Herkulovih radova sa 12 znakova
Zodijaka. Oni nisu ništa drugo do Arhetipovi koje moramo sebi pripojiti kroz niz inkarnacija.
Vi zaista jeste Herkul i radovi koji vas čekaju u životu zahtijevaju herojske napore i to ne
samo na spiritualnom nivou - čišćenje štala, dragi moji, a ne branje lotosovih cvjetova.
Realan čovjek shvaća, bez mnogo naprezanja, da čišćenje Augijevih štala, na što mu
ličnim primjerom ukazuje Herkul, nije ništa manji heroizam od ubijanja čudovišta.
Pazite sada. Vi ste djelomično Hekul, ali ste djelomično i svaki od ostalih heroja sa
kojima se on sreće, bori i koje pobjeđuje. O tome govori i sukob Herkula sa Antejem, a
zbog njega sam i počeo cijelu priču. Herkul se sukobio sa nepobjedivim Antejem, čija je
majka bila boginja zemlje Gea. Sad otvorite četiri oka! Antejeva nepobjedivost poticala je
od njegovog KONTAKTA SA ZEMLJOM! Kad god bi mu u borbi zaprijetila opasnost, kad
bi počeo da gubi snagu, on bi dodirnuo zemlju, dobio bi od nje novu snagu i pobijedio.
Dokle god je bio u kontaktu sa majkom Zemljom bio je nepobjediv.
Shvativši tajnu Antejeve nepobjedivosti, HERKUL GA JE LIŠIO KONTAKTA SA
ZEMLJOM I POBIJEDIO GA. Podigao ga je u ZRAK i zadavio ga.
Što nam govori, čemu nas uči ovaj mit? Kao i uvijek, neupućene ničemu, a ljude zrele
za uvid mnogo čemu. Sada lako možete odrediti kategoriju u koju spadate. Naša formula
realizacije, ostvarenja, koja se začinje nekom idejom, MORA DA SE OKONČA
MATERIJALIZACIJOM! Morate biti u kontaktu sa elementom Zemljom. Ako svoje ideje
niste u stanju da prizemljite, ako izgubite kontakt sa elementom Zemljom, izgubili ste moć
realizacije. Antejeva sudbina - njegova nepobjedivost do susreta sa Herkulom i smrt u tom
sukobu - je simbol uspjeha i neuspjeha u formuli ostvarenja (J H V H). Dokle god vam je
proces ostvarenja prekinut ili blokiran na nekoj od viših faza, ideje su sasvim bezvrijedne.
Tada su zaista kute u zraku, prazna sanjarenja, snovi, nemoćni Antej koga Herkulove ruke
dave. Tako ćete, bez ikakve sumnje, proći kao Antej u sukobu sa Herkulom. Zato, ne dajte
se! Držite se majčice Zemlje i vaši snovi postati će opipljiva stvarnost.
Prije nego što predemo na predanje o Kristu i Judi, moramo se, za kratko, vratiti na
kozmičke elemente. Već smo raščistili da su oni simboli za mnoštvo stvari i procesa.
Pored ostalog, predstavljaju simbole tzv. hermetičkih vrlina. Te vrline jesu: Znati (Zrak),
Smjeti (Vatra), Htjeti (Voda) i Šutjeti (Zemlja), U hermetizmu se insistira, možda u najvećoj
mjeri, na šutnji. Na šutnju prevashodno o svome radu; što ste postigli, dokle ste došli itd.
 42

Na prvi pogled ovakav zahtjev izgleda nelogičan. Zašto ne bismo rekli što smo doživjeli u
ovoj oblasti, kao u bilo kojoj drugoj? Ipak, ljudi koji se bave hermetizmom duže vrijeme
znaju iz iskustva da je naglašavanje važnosti šutnje sasvim opravdano. Svi početnici
osjećaju jaku potrebu da podijele svoja iskustva sa drugim, da opišu svoja preživljavanja.
Unutrašnji pritisak da se saopći okultno iskustvo gotovo je nepodnošljiv. Zato na početku
svi bez izuzetka “pričaju”. Tu ih čeka prvo veliko razočaranje. Ljudi kojima početnik
oduševljeno opisuje svoje iskustvo obično mu odmah kažu da je to glupost, ili, ako su
pristojniji, pričekaju da naš ushićeni osnovac okrene leđa i tada se kuckaju prstom po čelu.
To je gest koji ima svuda isto značenje - “ovaj je malo skrenuo”.
Druga vrsta razočaranja, koja je mnogo ozbiljnija, ne odnosi se na spoljašnji svijet,
nego na nas same. Neposredno pošto smo se lijepo pohvalili svojim čudnim iskustvima, u
našem radu javlja se neumitna reakcija ili tzv, suhi period, u kojem nam ništa više ne
polazi za rukom. Prethodna iskustva blijede, a novih više nema. Vježbe nam izgledaju
suhoparne i beskrajno dosadne i ne daju rezultat. Rađa se jaka želja da se cijela stvar
prekine i napusti. Okolina ispoljava neprijateljstvo prema našim naporima, kritizira nas i
potkopava nam samopouzdanje ismijavanjem. Sve kreće nizbrdo.
Ovakvi psihološki suhi periodi neminovni su i inače, ali ih nepridržavanje vrline šutnje
automatski izaziva. Kako nevolja imate dovoljno, prisjetite se sfinge. Ona šuti. U skladu sa
znanjem stečenim iz ovog priručnika, moći ćete, vjerojatno bez velikih teškoća, da za-
ključite da šutnja spada pod element Zemlje, jer zemlja je nepokretnost, inercija. Na taj
način, ako ne šutimo o svome hermetičkom radu i iskustvima, lišavamo sebe, u procesu
realizacije ideja, posljednje i najvažnije faze - ostvarenja, materijalizacije. Naša aktivnost u
takvom slučaju nema moć realizacije. Mi smo tada Antej, kojega je Herkul odigao u zrak i
lišio spoja sa majkom Zemljom.
Druga vrsta šutnje odnosi se na grupni rad. Uslijed neprijateljskog stava
srednjovjekovnog društva, na prvom mjestu inkvizicije, hermetička tradicija Zapada se do
skora zasnivala na tajnim društvima, redovima i grupama. Rad u grupi stvara posebnu
psihičku atmosferu, grupni duh, koji je više nego prost zbir kapaciteta prisutnih članova.
Grupni duh, koji je neophodan uvjet za djelotvornost složenih rituala, prestaje da djeluje
kada se o aktivnostima grupe priča van kruga njenih članova. Zato je tajnost zahtjevana od
svih i novi članovi polagali su bez izuzetka veoma stroge zakletve tajnosti. Početkom ovog
vijeka, pojavom šire općedruštvene demokracije u Evropi i Americi, napuštena je praksa
polaganja zakletve u hermetičkim bratstvima, ali se smatra kao pravilo dobrog vaspitanja
da se ne priča van grupe o stvarima o kojima ne treba pričati. Danas se organizacije koje
traže polaganje zakletve šutnje mogu izbrajati na prste jedne ruke (naravno, ozbiljne
organizacije, jer ima mnogo organizacija koje postavljaju takve zahtjeve, a čija je
unutrašnja struktura tipa “kako mali Đokica zamišlja hermetizam”).
U periodu praskozorja civilizacije stroga tajnost je imala izvjesnog smisla, jer je
ljudska rasa bila u cjelini mnogo senzitivnija na psihološko djelovanje, na primjer sugestiju
(to pokazuju i suvremena ispitivanja pripadnika primitivnih plemena. Njihova čula bivaju sti-
mulirana veoma slabim nadražajima, koja svijest njihove civilizirane subraće uopće ne
registrira). Senzibilnost pruža mogućnost za lakši utjecaj, a odatle do svakojakih
zloupotreba nije dalek put. Na taj način. otkrivanje hermetičkih znanja moralno nezrelim
ljudima predstavljalo je težak prekršaj. Kao što sam spomenuo u knjizi “Ključevi psihičke
magije”, kršenje zakletve tajnosti motivirano je istim razlozima zbog kojih se rade sve
rđave stvari, pri čemu novcu pripada počasno mjesto.
Kažnjavanje za kršenje zakletve šutnje je jako komplicirano i za neupućenog
posmatrača neuhvatljivo. U psihičku sferu Sljedbenika usadi se mehanizam koji, pri
kršenju zakletve, automatski stupa u djelovanje. U dinamičkoj psihologiji je dobro poznato
da osjećanje krivice, da bi bilo ublaženo, nagoni čovjeka na samoruiniranje u bezbrojnim
vidovima, kao što je pijančenje do besvijesti, nekontrolirano kockanje sa nesvjesnom
 43

željom da se izgubi, drogiranje i slično. Osjećanje krivice i griža savjesti često navode
grešnika da nesvjesno izazove nesreću i takvim kažnjavanjem otupi nepodnošljiva
osjećanja koja ga progone. Kratko rečeno, prekršilac opsjednut jakim osjećanjem krivice,
naći će načina kako da sebe kazni.
Vrijeme je da prijeđemo na priču o Kristovom raspeću. Neki historičari tvrde da Krist
nije postojao i da su mit o njemu stvorile potlačene mase Palestine da bi ublažile svoj
težak položaj. Takvo mišljenje je prilično neubjedljivo, jer su sve velike religije i učenja
imali stvarne osnivače. Sasvim druga stvar je koliko su potonje generacije kršćana dodale
da bi ukrasile prvobitnu sliku. Iskustvo pokazuje da se dodaje zaista mnogo. Kako vrijeme
prolazi gubi se mnogo toga što smeta neposrednim učesnicima u procesu rađanja jedne
religije. U tome je smisao izreke, koja se pripisuje samom Kristu, da nitko nije prorok u
svome selu. Bilo da je Krist zaista postojao ili ne (moram da naglasim da Tacit, čiji se
“Anali” smatraju pouzdanim historijskim izvorom, spominje Isusa Nazarećanina, gledajući
na kršćanski pokret sa neskrivenim negodovanjem), za nas je važno da postoji mit o
Kristu. To nas jedino interesira.
Učenje o Kristu, kao i svako drugo predanje, izazvalo je svakojaka tumačenja,
zavisno od ličnih uvida ljudi koji su ta tumačenja dali. Osnovni simbol kršćanstva - križ -
stariji je od Krista najmanje dvije hiljade godina. Prvobitno je to bio zlatan križ jednakih
krakova, sa ružom u sredini. Služio je kao veoma moćan simbol psihičke magije u starom
Egiptu. Vjerojatno nazirete da se ponovo vraćamo na osnove hermetizma Zapada, na
učenje o četiri kozmička elementa.
Razni teolozi daju veoma različita tumačenja raspeća Kristovog i događaja koji su mu
prethodili. Historičari daju svoja tumačenja, povezujući događaje sa društvenim uvjetima
toga vremena. Pri tome se među samim historičarima javljaju ogromne razlike u
tumačenjima, zavisno od toga, da li je polazna osnova historičara bila idealistička ili
materijalistička. Ima i neuobičajenih interpretacija. Jedan psihijatar smatra da za nastanak
kršćanstva treba da zahvalimo činjenici da je Isus bio epileptičar. Najzad, postoje i različita
okultna tumačenja. Bilo bi krajnje netolerantno, čak znak slijepog fanatizma, tvrditi da smo
samo mi u pravu, jer svaki uvid je - uvid i različita tumačenja samo su posebne staze koje
vode istom cilju. Ono što nas u ovom priručniku interesira jeste osnovno hermetičko
tumačenje, jer ono daje smjernice za praktičnu djelatnost, kao i većina ostalih hermetičkih
informacija.
Dakle, da se vratimo Kristu. Njegov život, kako ga predanje opisuje, ima značaja za
sve nas, jer nam primjerom pokazuje što nas čeka na Stazi. Predanje o njegovom životu
nije preživjelo do danas da bismo se osjećali bezvrijedni i bijedni prema njemu, kao
nedostižnom idealu, već da bi osvijetlilo sudbinu svakog od nas. On je, kao i svi ljudi, bio
polubog. U svakom čovjeku tinja vječita spiritualna iskra Nadsvijesti, prekrivena debljim ili
tanjim slojevima neznanja. Za razliku od ostalih ljudi, on je bio svjestan svoje istinske,
božanske prirode, a taj stupanj svjesnosti (Nadsvijest, Nirvana, Samadhi, konačno
spajanje sa Daemonom i dr.) čeka sve nas u budućnosti. Život svakog Sljedbenika biti će
nalik na Kristov. Prepun patnji, ismijavanja okoline, odbacivanja, duhovnih muka. U
trenucima kad nam zaprijeti istinska opasnost, odreći će nas se naši najbliži (“Prije nego
što pijetli tri puta zapjevaju”). Sve vrijeme dok se krećemo Stazom treba da imamo pred
očima krajnji cilj evolucije - križ kozmičkih elemenata, u čije središte moramo sebe dovesti,
makar to svijetu izgledalo kao razapinjanje. Od samog početka mi naslućujemo kako će se
završiti naša duhovna avantura, naše tragalaštvo. Znamo za čašu koju moramo ispiti do
dna. Ipak, za razliku od ljudi nezrelih za Stazu mi znamo da razapinjanje nije kraj. Poslije
njega slijedi uskrsavanje, uzdizanje duha u do tada nepristupačne sfere Nadsvijesti i
ostvarenje cilja našeg zemaljskog bitisanja. U trenutku najvećih muka, kad izgleda da
svjetlosti niotkuda nema, zakukati će i najhrabriji među nama (“Oče, Oče, zar me i Ti
ostavi?!), jer najmračnije je upravo prije svitanja.
 44

Ostali elementi predanja o Kristu također bacaju dosta svijetla na našu Stazu. Kad
nas budu razapinjali (a to nam se neće desiti samo jedanput) izjednačiti će nas sa
lopovima. Svako tko duže vrijeme korača Stazom zna iz iskustva da je nerijetko
proglašavan za varalicu, mračnjaka, lopova.
Krist je imao dvanaest apostola. Ne navodi li taj podatak vašu misao na sličnost,
makar neodređenu, sa dvanaest Herkulovih herojskih podviga i dvanaest znakova
Zodijaka?
Najzad, ono u što polažemo najviše nade - Juda – izdati će nas. Juda je u nama, a
ne van nas. Svako svog Judu nosi u sebi. To su naše egoistične tendencije, to su naše
slabosti, to je naš neposlušni svjesni duh koji nas izdaje kad nam je najpotrebniji.
Juda je, sa druge strane, arhetipski prikaz izdaje okultnog znanja duhovno nezrelim
osobama, odnosno kršenje zakletve tajnosti. Sjetite se što smo rekli za kršenje zakletve.
Juda je izdao Krista za novac. On je izdao nezrelom svijetu okultnu tajnu kontrole kozmič-
kih elemenata, posebno kontrole 4 procesa svijesti koji dovode do ostvarenja ideja. Juda
je, dakle, izdao Krista za šaku zlatnika. A kazna? Tko ga kažnjava? Svijet ga ne kažnjava.
On se kažnjava sam. Griža savjesti, kao grozna sjena od koje se ne može pobjeći,
nagnala ga je da se objesi. Kao razdjevičena sfinga uništio je samog sebe.
 45

TAROT - FILOZOFSKA MAŠINA

“Jedna slika vrijedi 10.000 riječi”, rekao je prije mnogo vjekova nepoznati kineski
mudrac. Nije pretjerao u svojoj tvrdnji, bar što se tiče duhovnog sistema dosezanja istine
kao što je hermetizam, u kome je ljudski duh istovremeno predmet i instrument
istraživanja. Pošto ova knjiga obrađuje hermetičke simbole kao ključeve do psiholoških
uvida i samopronicanja, nemoguće je prenebjegnuti Tarot, seriju čudnih simbola dubokog
značenja i neograničenih mogućnosti.
Vrijeme nastanka Tarota gubi se u tami prošlosti, te ga je nemoguće točno odrediti.
Očito je, sudeći po izvjesnim elementima slika, da je do nas došao iz starog Egipta. Neki
tragovi nagovještavaju postojanje Tarota u civilizacijama koje su prethodile staroegipatskoj
Sreće se, u najmanju ruku čudna, brojčana podudarnost. Mislim na megalitsku kulturu na
tlu Britanije, čiji se glavni spomenik Stoun Hedž sastoji od 56 neobičnih kamenova, starih
najmanje 7000 godina i čiji raspored odgovara konstelaciji nebeskih tijela iznad tog mjesta.
Ništa manje čudna nije zaostavština bezimene civilizacije, koja je davno cvjetala u
Srednjoj Americi prije civilizacije Maja, koja se sastoji od do sada nedešifriranog alfabeta
od 56 znakova. Upadljiva je podudarnost sa brojem Malih Arkana Tarota - 56.
Što je Tarot? Elifas Levi, mag koji je uticao na generacije hermetista, u svojoj
“Transcendentalnoj magiji”, nastaloj drugom polovinom prošlog vijeka - kaže: “Tarot je
istinska filozofska mašina koja sprečava lutanje duha, ostavljajući mu istovremeno
inicijativu i slobodu; to je matematika primijenjena na apsolutno, spoj pozitivnog i idealnog
koji izaziva javljanje misli egzaktnih kao brojevi, možda najjednostavnija i najgrandioznija
zamisao ljudskog genija.”
Trebalo mi je desetak godina da shvatim smisao ovog citata. Takve tvrdnje o
vrijednosti Tarota izgledaju nesumnjivo pretjerane, dok se postupno ne javi uvid da je
Tarot simboličkim slikama predstavljeno svekoliko znanje prošlosti, sadašnjosti i
budućnosti dostupno ljudskoj rasi u njenoj duhovnoj evoluciji. To nikako ne znači da ćete
steći to znanje kad kupite špil Tarot-karata i pročitate neki od mnogobrojnih priručnika u
kojima je dato tumačenje Tarotovih simbola. To, također, ne znači da je do krajnje
mudrosti došao pisac takve knjige. To, međutim, znači da u sticanju znanja o sebi i svijetu
kroz Tarot nećete imati nikakvih ograničenja i da vam taj izvanredni sistem praktične
filozofije vraća, kao magično ogledalo, točno onoliko koliko u njega uložite.
Postoje mnoga tumačenja nastanka Tarota. Najinteresantnije, uz to široko
prihvaćeno, nalazimo kod poznatog okultiste Papusa (“Tarot of the Bohemians”).
Neposredno prije propasti starog Egipta, njegovi vođi, posvećeni adepti hermetizma,
sagledali su proročanskim metodama tužan kraj svoje zemlje. Glavna briga bila im je kako
da sačuvaju nagomilanu okultnu mudrost za potonje generacije. Na jednom skupu vrsnih
Sljedbenika javila su se dva prijedloga. Jedan je bio da se vjekovna mudrost povjeri
ljudskoj vrlini. Drugi posvećenici se nisu složili. Ljudska vrlina je, rekli su, suviše
nepostojana. Bolje je vječite tvorevine ljudskog duha vezati za ključeve kojima će operirati
ljudski poroci, jer zlo je uvijek prisutno u čovjeku i nestati će tek završetkom ljudske
evolucije. Ovaj prijedlog je prihvaćen. Sva okultna mudrost predstavljena je simbolima, za
laike potpuno besmislenim, koji su naslikani na metalnim ili kožnim folijama. Izmišljena je
kockarska igra i puštena u narod. Barbarske horde srušile su egipatsku kulturu u prah, ali
su prihvatile kockanje kartama. Tokom slijedećih milenija Tarot-karte raširile su se po
svijetu trpeći sve moguće izmjene, ali su u biti zadržale svoje izvorno značenje.
Mnogi hermetisti su davali svoje verzije Tarot-karata, dodajući detalje do kojih su
došli kroz meditacije, tako da danas postoji više verzija. Među najpoznatije spadaju: karte
koje su korištene u Zlatnoj Zori; verzija koja je pravljena pod nadzorom Artura Eduarda
Uajta, jednog od prvih članova Zlatne Zore; Tarot-karte Alistera Kraulija, koje je pod
 46

njegovim nadzorom crtala Frida Haris; Tarot-karte bratstva Graditelji Adituma; zatim
Marseljski Tarot, koji je izgubio mnogo od staroegipatskog simbolizma i Njemački Tarot.
Tarotov špil sadrži 78 karata. 56 su takozvane Mate Arkane, podijeljene u četiri
jednake grupe Mačevi (pik), Štapovi (tref), Pehari (herc) i Novčići (karo).
Svaka od ove četiri grupe sadrži seriju karata od jedinice (keca, asa) do 10, zatim se
redaju pub, kraljica i kralj. Jedina razlika između Malih Arkana i običnih karata za igranje je
u tome što prvih ima četiri više, 56 umjesto 52. Kod Malih Arkana između 10 i puba postoji
karta zvana princeza ili paž, koja se vremenom izgubila.
U špilu Tarot-karata pored 56 Malih Arkana postoje 22 Velike Arkane, sve
međusobno različite. Njihov simbolizam ne govori laiku ništa, početniku malo, a iskusnom
Sljedbeniku veoma mnogo. Moderni alkemičar Jung, pred kraj svog plodnim tragalaštvom
ispunjenog života, nabasao je na Velike Arkane i, nedugo potom, zadovoljno zaključio da
je našao ono što je godinama tražio. Velike Arkane su stilizirani prikazi Arhetipova
Kolektivnog nesvjesnog čovječanstva. To su vječite ideje koje ljudska rasa nasljeđem
prenosi sa generacije na generaciju. Duhovna evolucija sastoji se, velikim dijelom, u
naporu pripajanja tih arhetipskih modela našem svjesnom Ja. Na taj način se približava
cilju evolucije - pretapanju i spajanju sa Nadsvjesnim duhom, Daemonom ili Kozmičkom
sviješću.
Sve Velike Arkane imaju ime, broj i simboličnu predstavu. Redaju se od 0. do 21.
slijedećim redom:

0. BUDALA
Mlad čovjek nosi u lijevoj ruci bijelu ružu (odsustvo želja), a u desnoj, na dugačkom
štapu zaturenom na ramenu, malu torbu u kojoj je sav njegov imetak. On korača očiju
upravljenih ka nebu, tako da ne vidi da se približava dubokoj provaliji. Iza njegovih leđa
pas pokušava da ga ujede za nogu. Na zelenoj odjeći budale nazire se deset krugova.

1. ČAROBNJAK ILI MAG

Prikazan je muškarac u stojećem stavu, ispred četvrtastog stola na kojem se nalaze
instrumenti mentalne magije - mač, štap, pehar i novčić. U desnoj ruci, uvis upravljenoj,
drži kratak štap sa dva istovjetna zadebljanja na krajevima, prenoseći simboličkim putem
poruku Hermesovog zakona “Kako je gore, tako je dole” (vidi “Ključeve psihičke magije”).
Iznad glave maga je znak beskonačnosti, - broj 8 u vodoravnom položaju.

2. VELIKA SVEĆENICA
To je djevica koja sjedi između dva stuba mudrosti. Jedan je crni označava inerciju,
otpor, negaciju, pasivnost. Drugi je bijeli i označava inicijativu, aktivnost i dr. Na glavi ima
krunu sa dva polumjeseca i punim mjesecom među njima. Ona sjedi na kamenoj KOCKI.
Na njenim grudima visi srebrni križ jednakih krakova, a ispod drugog ogrtača nazire se do
pola razvijen svitak, na kome se vide slova TORA. Ona, očito, sjedi na ulazu u hram. Iza
njenih leđa, između stupova, razapeta je zavjesa na kojoj su naslikani narovi i palme.
Narovi su raspoređeni po shemi Drveta Života, pri čemu sama svećenica zauzima središnji
položaj, položaj Sefirota broj 6 - Tifareta.

3. CARICA
Trudna žena, sa krunom od 12 zvijezda, sjedi u žitnom polju. Kraj njenih nogu teče
voda. U ruci drži skiptar. Na njenom prestolju ugraviran je znak Venere. Oko nje su plodna
polja.
 47

4. IMPERATOR
Bradati Imperator sjedi na kockastom kamenom prestolju. U oklopu je. U lijevoj ruci
drži sferu (simbolično prikazanu zemaljsku kuglu sa križem), a u drugoj skiptar, što su
znaci carskog položaja i vlasti. Na prestolju je predstavljena ovnova glava. Iza Imperatora
naziru se kamenite planinske litice.

5. HIJEROFANT ILI PRAVOSVEĆENIK

Između dva stupa na ulazu u hram sjedi čovjek sa trostrukom krunom na glavi (koja
je simbol tri donja, tzv. niža svijeta Kabale - mentalnog, astralnog i fizičkog). U lijevoj ruci
drži skiptar sa trostrukim križem. Desna ruka - sa opruženim kažiprstom i velikim prstom, a
ostalim zgrčenim prstima - podignuta mu je u gestu blagoslivanja. Pred njim kleče dva
svećenika. Stupovi hrama su sive boje, a to je boja Sefirota Čokmah, Sefirota mudrosti.

6. LJUBAVNICI
Na slici su nagi muškarac i žena. Iza žene je tzv. Drvo Dobra i Zla. Iza muškarca je
drvo sa 12 vatrenih plodova. Iznad Ljubavnika je arhanđel Rafael, koji je simbol elementa
Zraka. On ovdje predstavlja Nadsvijest ili Kozmičku svijest. Muškarac predstavlja svjesni
duh, Ja ili Ego, a žena podsvijest. Sljedbenik treba da obrati pažnju na slijedeće: muškarac
gleda ka ženi, a ne ka Rafaelu. To znači da Nadsvijest možemo dosegnuti samo preko
harmoničnog spoja i suradnje (ljubavi) sa podsvjesnim duhom.

7. KOČIJA
Oklopljen vitez vozi se u četvrtastim kočijama koje vuku dvije sfinge, bijela i crna. U
desnoj ruci drži skiptar. Kočije su prekrivene plavim baldahinom, na kojem su naslikane
Zvijezde (Astralni plan).

8. SNAGA
Mlada žena sa vijencem bršljana na glavi zatvara lavu razjapljene čeljusti. Ženu i lava
spaja veliki vijenac ruža. Iznad ženine glave je znak beskonačnosti, istovjetan sa onim
iznad glave čarobnjaka. U daljini se vidi ogoljeli planinski vrh.

9. PUSTINJAK
Starac sa dugom kosom i dugom bradom oslanja se lijevom rukom na dugačak štap.
U podignutoj desnoj ruci drži fenjer u kojem svijetli heksagram (Solomonova šestokraka
zvijezda). On stoji na planinskom visu prekrivenom snijegom.

10. KOTAČ SREĆE

Ova Arkana je veoma bogata simbolima, U sredini karte nalazi se kotač sa 8 paoka.
Na njemu je ispisano (s desna na lijevo, kao u hebrejskom) TORA i J H V H. Na vrhu
kotača je sfinga sa mačem preko lijevog ramena. Sa desne strane uz kotač se uspinje
čovjek sa glavom šakala. Sa lijeve strane niz kotač se spušta zmija. U uglovima karte, na
oblacima, nalaze se četiri svete životinje, koje su simboli elemenata: čovjek, orao, bik i lav.
 48

11. PRAVDA
Žena sa krunom na glavi sjedi na tronu između dva stupa. U lijevoj ruci drži zlatnu
vagu, a u desnoj podignut mač. Iza nje, među stupovima, razapet je ljubičast veo. Ona je
očito personifikacija pravde. Jedino nema poveza preko očiju.

12. OBJEŠEN ČOVJEK

O horizontalnu gredu visi čovjek, konopcem vezan za desnu nogu, glavom okrenut
ka zemlji. Lijeva noga mu je tako savijena u koljenu da sa desnom formira križ. Ruke su
mu vezane na leđima, tako da laktovi i glava čine ravnostrani trokut.

13. SMRT
To je dobro poznata predstava smrti u vidu kostura sa kosom u rukama. Svuda oko
nje leže glave i odsječeni dijelovi tijela. Na horizontu se rađa sunce.

14. UMJERENOST
Krilati arhanđeo Mikael (Mihailo), koji je simbol elementa Vatre, presipa vodu iz
jednog pehara u drugi. Na njegovoj odori ispisana je riječ J H V H. Na grudima mu visi
sedmokraka zvijezda, a to je simbol velike vještine. On lijevom nogom stoji na čvrstom tlu.
Desnom je zagazio u vodu.

15. SATANA
Na karti je poznata figura, personifikacija crne magije. To je složeno biće, sa glavom
koja podsjeća na jarca, između čijih se rogova nalazi izvrnut pentagram. On sjedi na
polovini kocke, za koju su lancima privezani nagi čovjek i žena. Satana umjesto stopala
ima papke ili kopita, a na leđima ima krila slijepog miša. Desnu ruku, otvorene šake,
podigao je uvis. U lijevoj, spuštenoj, drži buktinju. Na desnoj ruci piše na latinskom “Solve”,
na lijevoj “Coagula”. To znači “Razrijedi” i “Zgusni”.

16. KULA
Visoka kula, sa tri prozora, pogođena je gromom. Vrh kule je u obliku krune, koja
pada poslije udarca groma. Također dvije ljudske prilike padaju naglavce sa vrha kule.

17. ZVIJEZDA
Lijepa mlada žena, duge kose, zagazila je jednom nogom u vodu. Drugom nogom
kleči na čvrstom tlu. U rukama drži posude iz kojih sipa vodu - iz jedne na tlo, iz druge u
vodu u koju je zagazila. Na drvetu kraj nje stoji ptica Ibis.

18. MJESEC
Pun mjesec sa ljudskim likom sija na nebu. Na zemlji, ispod njega, nalaze se dvije
kule. Između njih vijuga staza sve do planinskih vrhova u daljini. Iz vode, od koje polazi
staza, pomalja se rak. Pored staze stoje pas i vuk glave uzdignutih ka mjesecu.

19. SUNCE
Blještavo sunce obasjava dijete koje nago jaši na konju držeći u ruci zastavu. U
pozadini je zid, iza njega se pomaljaju glave suncokreta.
 49

20. SUD
Anđeo Gabriel (Gavrilo) puše u trubu iz oblaka. Na trubi visi zastavica sa križem
jednakih krakova. Ispod njega, iz kovčega koji plivaju po vodi, dižu se mrtvi: čovjek, žena i
dijete. Žena drži ruke u položaju slova “L”, dijete u položaju slova “U”, čovjek u položaju
slova “X°, što čini latinsku riječ “LUX” - svjetlost.

21. SVIJET
Unutar velikog lovorovog vijenca, elipsoidnog oblika, predstavljena je naga figura
kako igra (mlada žena ili hermafrodit). Kako je djelomično prekrivena velom, spol joj se ne
može odrediti. U svakoj ruci drži kratku spiralu. Lijeva noga joj je savijena iza desne, tako
da čine križ, kao kod Arkane broj 12, “Obješen čovjek”. U četiri ugla karte, izvan lovorovog
vijenca, nalaze se čovjek, orao, lav i bik.
Čitalac može lako uviditi da sav simbolizam Tarot karata nije staroegipatskog
porijekla. Mnoge generacije okultista dodavale su po nešto, nešto oduzimale, tako da su
do nas dospjele verzije karata koje su plod dugotrajnog tragalaštva. Sa druge strane, ne
treba zaboraviti da takvi doprinosi ne krnje glavnu karakteristiku Tarotovih simbola - moć
da pokrenu univerzalne ideje, da izazovu njihovo pomaljanje kroz našu ličnu nesvijest i
tako nam omoguće da prepoznamo vječite Arhetipove ljudske rase.
Tarotovi simboli imaju sveopću vrijednost, iako tradicija Istoka ima svoju, znatno
drugačiju verziju filozofske mašine. To je JI DŽING ili knjiga preobražaja, koja djeluje na
čovječje nesvjesno konstelacijama nasumce bačenih štapića ili metalnih novčića.
Svi ovakvi simbolički metodi hermetizma djeluju slično projektivnim metodama
dinamičke psihologije. Projektivni testovi stavljaju ispitanika pred neuobličen, ili nedovoljno
uobličen materijal, sa zadatkom da ga protumači. Ispitanik takvu nejasnu situaciju tumači
na osnovu svojih nesvjesnih sadržaja, ubacuje dio sebe u neuobličenu situaciju, projektira
se, kako kažu psiholozi. Dobivene podatke interpretira stručnjak propuštajući ih kroz filtar
svog iskustva.
Sličnost je jasna, ali su razlike još upadljivije. Kod projektivnih psiholoških metoda vi
ste pasivni. Drugi zaključuju o vašoj situaciji i, ako vam je pomoć potrebna, ona treba da
dođe spolja. Tarot je, kao i Ji Džing, neusporedivo superiorniji. On je instrument dijagnoze
vašeg trenutnog stanja, sredstvo prognoze vaše budućnosti i istovremeno izvor istinske
mudrosti. Prava filozofska mašina.
Za ovladavanje projektivnim psihološkim metodama potrebno je, u prosjeku, nekoliko
godina. Nemojte se prepasti kad čujete da Tarot možete proučavati čitavog života, bez
izgleda da dođete do kraja, jer je to nemoguće. Kraj jednostavno ne postoji. Ipak, ma
koliko proučavanje izgledalo naporno, besplodno i ma koliko vam se činilo da stojite u
mjestu, ono nije nikad bez rezultata. Pozitivne promjene u Sljedbeniku koji se poduhvatio
praktičnog rada teško su uočljive sa strane, jer se one svode na uvid koji je subjektivno
stanje sagledavanja postojećih odnosa u čovjeku i svijetu na nov način, a ne vatromet koji
svi mogu gledati za jeftine pare.
Za praktičan rad sa Tarotom potrebno je voditi bilješke u posebnoj bilježnici. Morate
imati sasvim nov špil karata i čuvati ga na posebnom mjestu. Ne valja ga nikome
pokazivati, niti ga davati u tuđe ruke. To su vaši magijski instrumenti i tako treba da se
prema njima odnosite. Karte možete kupiti od izdavača hermetičke literature u ino-
stranstvu. Jeftinih špilova nema, ali ima veoma skupih. Neki koštaju 20-30 dolara, iako
vrijednost špila nikako ne zavisi od cijene. Daleko najbolje je da, po ugledu na kupovni
špil, sami napravite karte. Na njihovu vrijednost također nema nikakvog utjecaja ako loše
crtate i bojite. Najjednostavnije je da kupite u prodavaonici fotografskog materijala, karton
 50

za fotografije. Isijecite 22 pravokutnika. Zatim, po ugledu na velike Arkane nacrtajte tušem

sve što postoji na originalnim kartama i obojite ih vodenim bojama, temperom ili
flomasterom.
Ovaj pripremni proces crtanja i bojenja, od kojeg najveći broj ljudi stidljivo uzmiče,
ima veliki značaj za dalji rad, jer su to sada instrumenti zaista intimno povezani sa vama i
daleko prevazilaze najskuplje kupovne karte.
Sad nešto o upotrebi. Vrsni znalci primjenjuju Tarot-karte za prevođenje hebrejskih
riječi u hermetičke formule. Primijetili ste da ima 22 Velike Arkane, točno koliko slova
hebrejskog alfabeta i koliko ima staza na Drvetu Života. Prirodno, bilo bi besmisleno tvrditi
da sve hebrejske riječi, kada se predstave serijom Tarotovih ključeva, daju tajnovit i
skriven smisao. Istina je, međutim, da takav smisao imaju mnoge riječi, odnosno formule,
date u hermetičkim priručnicima i poznatim drevnim tekstovima, kao što su “Stari zavjet”,
“Sefer Jecirah” i drugi. Preobražajem hebrejskih riječi u formule preko Tarotovih ključeva
bave se uglavnom teoretičari Kabale.
Glavna aktivnost Sljedbenika treba da bude meditiranje o značenju simbola. Na taj
način doći će do buđenja pasivnih sadržaja prikrivenih u dubljim slojevima naše psihe.
Svaki od Tarotovih ključeva odgovara izvjesnim sastavnicama naše psihičke organizacije.
Koncentracija na pojedine karte razvija sposobnosti koje su sa njima povezane. Uzmimo
za primjer kartu broj 1, Mag ili Čarobnjak. Usredsređeno meditiranje (razmišljanje) o ovoj
karti razvija sposobnost koncentracije misli. Rad sa kartom broj 3, čije je ime Carica,
razvija kreativnu imaginaciju.
Sam rad je veoma jednostavan: desetak minuta dnevno posvetite jednoj karti,
uzimajući redom svakog dana drugu. Treba da ste sami u sobi. Stavite kartu ispred sebe
na stol, ili, ako nemate stola, držite je u ruci kao da gledate fotografiju. Ako nekog dana
preskočite vježbu, nemojte se previše uzrujavati, mada i ovdje važi princip ulaganja
energije - što se više trudite, to su rezultati bolji. Treba da razmišljate o sadržaju slike -
kako o cjelini, tako i o pojedinostima. Na što vas podsjeća, što predstavlja, ima li kakve
veze sa ostalim kartama itd. Po isteku desetak minuta usredsređenog gledanja i raz-
mišljanja o karti odmah zapišite sve što vam je palo na pamet tokom koncentracije i
neposredno po završetku vježbe. Također treba da zapišete ideje koje vam padnu na
pamet u okolnostima svakodnevnog života, dakle van vremena određenog za vježbu. To,
u oba slučaja mogu biti ideje povezane na najčudniji način sa simbolikom karte i na taj
način, ovlaš gledano, bez ikakvog značenja.
Mnogo puta činiti će vam se da osim naivnih crteža i čudnih znakova tu ničeg nema i
- taj će utisak nesumnjivo biti površan. Riječ je o tome da kroz Tarot dolazite u kontakt sa
dilemama koje ste oduvijek rješavali, ali ne i riješili na odgovarajući način. Arhetipskim
problemima smisla ljudske egzistencije mora se prići uvijek iznova sa stvaralačkim
elanom, pokušavajući da ono što je iracionalno kao proizvod nesvjesnog, jer je lišeno
logike prostora, vremena i ustaljenih oblika, rastumačimo sami sebi pjesničkim i
simboličkim jezikom, koji pulsira u tamnim damarima našeg srca, a ne u kratkovječnoj iskri
razuma.
Da bi došli do vrijednih uvida morate posvetiti mnogo, mnogo vremena Tarotu, tako
da Arkane postanu dio vašeg bića, da žive i djeluju unutar vas. Treba da budete u stanju
da bez mnogo odlaganja izazovete u imaginaciji sliku svake karte prostim naporom volje.
Poslije dužeg vremena ispunjenog praktičnim radom Arkane počinju da djeluju kao
spiritualne snage na vaš život. Nerijetko se Arhetipski likovi sa karata javljaju u snovima,
tako da će taj dio vašeg života njihovom simbolikom biti znatno bolje protumačen.
Viša aktivnost uključuje kombiniran rad sa Tarotovim kartama i Drvetom Života. U
mislima se polazi od određenog Sefirota (ili sfere) na Drvetu Života, koji ima određenu
boju, pa se kreće ka susjednom Sefirotu. Pri tome se kao staza koristi prizor sa određene
Tarot-karte. Na taj način prolazimo u mislima kroz vizualiziranu i uvećanu sliku određene
 51

karte. No to je viši rad koji ne spada ovdje.

Zadržati ćemo se, ukratko, na nivou koji će vam neko vrijeme ispunjavati praktičan
dio aktivnosti. Iz iskustva mi je poznato da čak i najdetaljniji teorijski opis ne daje dovoljno
podstreka čitaocu za praktičan rad. Javljaju se mnoga pitanja i dileme čije rješenje pred-
stavlja nužan uvjet da bi se krenulo od pasivnog gomilanja znanja ka praktičnoj primjeni.
Zato vam je ovdje u skraćenom obliku izloženo kako bi, otprilike, moglo da izgleda
meditiranje o sadržaju jedne karte.
U “Ključevima” naveo sam niz uvida o značenju prve karte; zvane Mag, o značenju
simbola kozmičkih elemenata: to su psihološki procesi u svijesti, koje Sljedbenik mora
pravilno da shvati i razvije, od prvog - rađanje ideje ili problema u svijesti, pa preko njene
ekspanzije u svim pravcima i kontrakcije do materijalizacije, odnosno rješenja problema.
Sada ćemo uzeti novu kartu. Neka to bude karta broj 15, SATANA. U hermetičkoj
literaturi, za simboličnu figuru prikazanu na karti sreće se također ime BAFOMET.
Nemoguće je, čak i za sasvim poznat i jasno uobličen materijal, da se misli različitih
ljudi kreću istim slijedom. Svako će ići svojim putem, jer čovjek tumači nove utiske u
skladu sa prethodnim ličnim iskustvom, a ona su beskrajno promjenljiva. Zato vam je ovdje
dato, na jako skraćen način, ono što bi se moglo javiti u mislima.

Pogledajte sliku br. 2. Što, zaboga, sve to na slici znači? Je li to đavo kojeg treba da
se klonimo i plašimo? Što znače ove riječi na njegovim rukama “Solve” i “Coagula”?
Poslije početne nedoumice, koja može potrajati i nekoliko dana, vjerojatno će početi da se
uobličava shvaćanje da se na slici nalazi vještačko biće, spoj raznorodnih elemenata. Ono
je neka mješavina jarca i čovjeka... čovjek i žena vezani su lancem za polukocku . . . Može
vam pasti u oči da se na ostalim Arkanama uglavnom sreće kocka kao tron, za razliku od
ove gdje Bafomet sjedi na polukocki . . . Lanac oko vrata muškarca žene je veoma širok,
tako da bi ga lako mogli zbaciti kad bi htjeli . . . Ne znači li to da od njih samih zavisi da li
će ostati u vlasti zla ili će se osloboditi . . .? Da Bafomet u velikoj mjeri simbolizira zlo
govori sasvim jasno izvrnut pentagram, jer pentagram U UOBIČAJENOM POLOŽAJU
JESTE SIMBOL DOBRA, SIMBOL DUHOVNE EVOLUCIJE.
Poslije nekog vremena pada vam na pamet da stvorenje pred vama ima krila slijepog
 52

miša, koji se često sreće u vradžbinama i crnoj magiji . . . možda ćemo se sjetiti da su
istucana krila slijepog miša skoro obavezan sastojak ljubavnih napitaka i amajlija... Još
kasnije može nam pasti na pamet da je u pitanju hermafroditsko biće, jer ima muški izraz
lica, ali grudi žene . . . Zatim, da mu je desna, visoko uzdignuta ruka, snažna ruka
muškarca, a lijeva, kojom drži ka zemlji usmjerenu buktinju, ruka žene.
Što je sa buktinjom? Zašto je Bafomet drži na tako neinteligentan način, okrenutu ka
tlu, kad svako dijete zna kako se buktinja drži? Netko se može dosjetiti da Bafomet ne drži
buktinju kako bi trebalo, da bi osvjetljavao, već na beskoristan i opasan način, to jest, ako
budemo radili kako nas Bafomet uči možemo se OPEĆI.
U nekim okultnim priručnicima, pisanim od kompetentnih autora, naići ćete na tvrdnje
da, pored toga što simbolično pokazuje kako da izbjegnemo zlo u svome djelovanju,
Arkana broj 15 daje uputstva, pod velom hermetičkog simbolizma, za formiranje magijske
turbine, za proces realizacije ili materijalizacije. Kako da formiramo magijski vrtlog u
praktičnom životu? O tome nam govori položaj ruku Bafometa i na njima tetovirane riječi;
“Solve” (RAZREDI) i “Coagula” (ZGUSNI). Kad provedete duže vrijeme u meditiranju o
simbolima hermetike, lagano će, iz potmulih dubina nesvjesnog, početi da se pomalja
sposobnost shvaćanja ovakvih poruka. Teško je povjerovati da ćete sada uvidjeti
dalekosežnost okultnog otkrića koje slijedi (iskustvo pokazuje da se individualni uvid javlja
kad je spiritualno zrenje dospjelo do točno određenog stadija), već ćete to postići u daljoj ili
bližoj budućnosti. Pazite dobro! Ova karta je dobar primjer bacanja prašine u oči nezrelim
osobama, nesposobnim da probiju veo simbolike kojima je Arkana obavijena.
Dakle, kako da svoje ideje materijaliziramo? Lijeva ruka Bafometa osvjetljava
buktinjom zemlju, ZEMALJSKI PLAN, FIZIČKO-MATERIJALNI PLAN EGZISTENCIJE! Na
toj ruci piše “zgusni”. Ali, fizički plan je “zgusnut” do maksimuma! Što ćemo sa tom kontra-
dikcijom? Strpite se još malo . . . !
Desna ruka pokazuje naviše, ka nebu. Na njoj piše “razrijedi”. To je jasna indikacija
za djelovanje na Astralnom planu, jer on je prvi slijedeći plan iznad plana materijalne
realnosti, To je plan koji se u Kabali naziva Formativnim Svijetom, svijetom u kojem se vrši
proces formiranja, uobličavanja stvari, okolnosti i zbivanja, prije nego što konačno očvrsnu
i uobliče se na zemaljskom planu.
Ako prihvatimo kao točno dosadašnje izlaganje, okultna šifra za većinu magijskih
operacija bila bi ova: koncentriraj (zgusni) energiju na fizičkom planu, a razrijedi je na
Astralnom! Ovakav zaključak nećemo prihvatiti, jer je besmislen i dat naivnima kao šarena
laž. Vrlo dobro znamo da je na fizičkom planu energija maksimalno zgusnuta do oblika
materije, a na Astralnom planu je veoma razrijeđena. Što sad?
Obratite pažnju na pojedinost koja vam je u prvom trenutku vjerojatno izmakla pažnji
(iskreno govoreći, meni je izmicala godinama): noge Bafometa su ukrštene; desna
pokazuje na lijevu stranu, a lijeva na desnu! Znači, prethodnu poruku saopćenu putem
simbola OKRENITE NAOPAČKE! Morate u najvećoj mogućoj mjeri usredsrediti energiju
na Astralnom planu (to znači uložiti što više energije “gore”, u psihičku sliku). Na fizičkom
planu morate izvršiti razrjeđivanje, a to znači ne pružati otpor djelovanju koje dolazi sa
Astrala. Princip je isti kao kod mehaničkih turbina. Ako djelujete sa jedne strane turbine
određenom silom, turbina će se pokrenuti - ako djelujete sa obje strane u istom smjeru,
doći će do poništavanja sila i turbina će ostati nepokretna. Pravi “majstor” djelovati će na
obje strane turbine jednakom silom, ali suprotnog smjera. Tada turbina dobiva punu
snagu.
Ovo objašnjenje postati će vam mnogo jasnije kad iz hermetičkih priručnika, u kojima
se govori o Astralnoj svjetlosti, saznate da se zbivanja u Astralu odigravaju, u odnosu na
zemaljski plan, kao u ogledalu. Što je u Astralu lijevo, na zemaljskom planu je desno, i
obratno. Mnogi vidovnjaci dobijaju upravo takve astralne impresije i slike, koje tumače na
način suprotan opaženom. O tome govori, pored ostalog, narodna tradicija tumačenja
 53

snova: ako sanjate da ste plakali, treba da očekujete, kažu ljudi iz naroda, radost; smeće i
izmet znače novac; sanjati nekog u bijelom znači bolest ili smrt.
Teško je vjerovati da će ovi podaci predstavljati istinsko otkrovenje, kao što
predstavljaju za osobu koja sama do njih dođe. Vaše otkrovenje biti će samo vaše, iako
uvidi svih ljudi imaju zajednički imenitelj, jer otkrivaju dio Istine. Ono što im daje boju jeste
individualni doživljaj pojedinca, jer je Istina svaki put sagledana pod različitim uglom.
Upravo smo dospjeli do ključne tačke ove diskusije, u kojoj se pisac raspričao
dovoljno za obje strane, a vaše učešće u diskusiji svodilo se na povremeno mrštenje i
negodovanje, jer se svaki čas javlja nov, vrlo važan činilac. Došli smo do istinske tajne
operativnog okultizma, do ZAKONA SUPROTNOSTI. Već vidim kako se iznova mrštite.
Opet nova tajna od velike važnosti?! Da, i to ovog puta tajna za koju se u hermetičkim
grupama polaže zakletva stroge šutnje. Pored ostalog, malo je organizacija koje vas u tu
tajnu mogu uputiti, ma kakve zakletve polagali.
ZAKON SUPROTNOSTI se odnosi na činjenicu da sve što postoji ima dvije strane.
Dvostranost stvari, pojava i okolnosti naziva se u svakodnevnom govoru suprotnostima, a
u hermetizmu BINARIJEM ili DVOJSTVIMA. Najpoznatiji parovi suprotnosti (dvojstva ili
binari) su veliko - malo, dobro - zlo, bijelo - crno, toplo - hladno itd. Ovakvi primjeri
suprotnosti ili dvojstva su općepoznati, ali znanje koje se može izvući polazeći od njih ima
nesagledive posljedice za hermetičku djelatnost. Evo da vidimo.
Razmislite zašto je nemoguće ostvariti neke ideje ili želje, koje su inače sasvim
dostupne ljudskom biću? Što je najčešći uzrok neuspjeha? Da li nam Arkana broj 15,
Satana ili Bafomet govori o tome? Ta karta govori zaista mnogo za onoga tko umije da
gleda kroz zamućenu opnu simbola. Pazite! Svaka stvar, svaka okolnost ima dvije strane.
Kad god o nečemu mislite vi (po pravilu nesvjesni te činjenice) mislite samo o jednoj strani
te stvari ili okolnosti. Kad ležite u postelji sa pokrivačem preko svog tijela, teško da vam
pada na pamet da u tom trenutku upotrebljavate samo jednu stranu pokrivača. Drugu ne
koristite, bar ne istovremeno. Listovi knjige koju čitate prekriveni su slovima sa obje strane,
ali vi sada čitate slova samo sa jedne. Nema slike bez poleđine, ali vi gledate samo
prednju stranu. Nož kojim siječete ima sječivo i dršku. Kad pucate puškom, unazad djeluje
sila jednaka sili kojom tane izlijeće iz cijevi. Raketa se kreće naprijed istom snagom kojom
mlaz ističe u suprotnom smjeru.
Izgledati će veoma čudno, možda besmisleno, ali dvostrana priroda svega
postojećeg glavni je razlog nesposobnosti većine ljudi da ostvare svoje ideje. Kad kažemo
da želimo jednu stvar, mi u stvari NISMO SVJESNI DA ŽELIMO SAMO JEDNU NJENU
STRANU. Međutim, kad je se domognemo, najčešće smo se domogli obiju njenih strana,
jer strana o kojoj nismo razmišljali automatski, kao sjenka, slijedi stranu koju želimo.
Dvije strane svega postojećeg, najčešće ispoljene kao snage, ne mogu djelovati
duže vrijeme jedna bez druge. Jedna automatski slijedi drugu. Zamislite ženu koja plete
pulover, Ona je usredsređena na njegovu spoljašnju stranu. Koliko god napreduje sa
spoljašnjom stranom, isto toliko, bez ikakve namjere, napreduje sa unutrašnjom.
Nemoguće je isplesti pulover bez unutrašnje strane!
Vjerojatno dobivate utisak da se u ovom poglavlju rađaju proturječne izjave, jer čas
govorimo o realnosti ideja, a čas da je tako nešto nemoguće postići, jer nepoželjna strana
nužno poništava poželjnu. Ali, nije tako. Pogledajmo običnu stolicu. Koristimo samo jednu
njenu stranu - gornju stranu sjedišta - ne razmišljajući mnogo o drugoj, donjoj strani. Dok
koristimo gornju stranu sjedišta, donja je istovremeno pričvršćena za noge stolice. Na taj
način druga, zanemarena strana je uvijek VEZANA ili BLOKIRANA!
U okvirima ovog priručnika ne interesiraju nas stolice i slične stvari. Interesiraju nas
mogućnost magijskog djelovanja u ostvarenju ideja i vezivanje ili blokiranje one strane,
odnosno one snage, koja teži da poništi naše djelovanje. Ponovo moram da naglasim da
je osnovni magijski proces vizualizacija ili stvaranje psihičkih slika i prožimanje tih slika
 54

emocionalnom energijom. Gdje je, zapitati ćete sasvim logično, suprotan proces? Tu,
ispred vas, teče usporedo sa prethodnim procesom. Pretpostavimo da želite neku knjigu
do koje je jako teško doći. Primjena psihičke magije u tom slučaju svodi se na
vizualiziranje te knjige kao vaše svojine. Istovremeno morate raspaliti svoja osjećanja,
morate “osjećati" kako tu knjigu već imate. Mnogi hermetički priručnici daju veoma
optimistička obećanja, pod uvjetom da se pridržavate njihovih uputstava. “Zamislite kuću
kakvu želite”, piše u takvim knjigama, “čvrsto je zamislite i angažirajte svoje emocije.
Poslije nekog vremena dobiti ćete točno to što ste zamislili.” Mnogi su poslušali takva
uputstva i pretrpjevši neuspjeh, zaključili neveselo da se radi o glupostima.
Pravo objašnjenje uklapa se u sadržaj ovog poglavlja. Vidite, osoba koja zamišlja, ili
bolje reći vizualizira željenu stvar ili okolnost zaista je privlači sebi i sebe njoj. Ako bi to
činila često i BEZ SUPROTNIH AKTIVNOSTI, svi su izgledi da bi svoju želju ostvarila. Ali,
da li ona to čini? Većina se poslije obavljene vizualizacije vraća uobičajenom pesimizmu -
ispoljava nevjericu prema sopstvenoj aktivnosti, sumnja i osjeća da od cijele stvari neće
biti ništa i tome slično. Hermetički gledano, ono što je prethodno izgrađeno tada se
razgrađuje.
Na drugoj strani, primjeri veoma uspješnih ljudi u svim oblastima života pokazuju da
oni postižu uspjeh bezmalo u svemu čega se poduhvate. Da li to znači da zakon
suprotnosti na njihovu aktivnost ne djeluje? Ne, ne znači to! To znači da oni, najčešće
nesvjesno, primjenjuju VEZIVANJE ili BLOKIRANJE suprotne snage, tako da ona nema
mogućnosti da poništi njihov rad. Isto kao što vi, da biste vezali suprotnu stranu sjedišta
koju ne želite, pričvršćujete tu stranu za noge stolice.
Što treba činiti u praksi, u svakodnevnom životu, da biste vezali (blokirali) onu stranu
stvari i okolnosti koju ne želite? Pogledajte što čine ljudi za koje nepoželjna snaga na
izgled ne postoji. Kako je oni blokiraju? Oni ne dozvoljavaju da im u svijest dođe ni
najmanja pomisao o drugoj strani, o neuspjehu. Oni svoju pažnju, svoje misli i svoju
energiju usmjeravaju samo na jednu stranu i time postižu strahovit pritisak na mentalnom i
emocionalnom planu. Oni misle samo o pozitivnoj, željenoj strani stvari i okolnosti, a ne o
suprotnoj, negativnoj. Na taj način nepoželjna strana ili nepoželjna snaga je VEZANA I
PRAKTIČNO U DUŽEM ILI KRAĆEM PERIODU NE POSTOJI, NE DJELUJE!!
Znači, koncentracija samo na ono što želimo, samo na jednu ideju, uz potpunu
eliminaciju njene suprotnosti, čini suštinu tehnike okultnog vezivanja nepoželjne snage. U
tome je, pored ostalog, smisao zapovjedi Bafometa: zgusni i razrijedi. ZGUSNITE
ENERGIJU MAKSIMALNO NA POZITIVNOJ STRANI - RAZRIJEDITE JE ŠTO VIŠE NA
SUPROTNOJ! ŠTO VIŠE ENERGIJE NA POŽELJNOJ STRANI: ŠTO MANJE ENERGIJE
NA NEGATIVNOJ!!
Da li smo sposobni da se držimo samo jedne strane stvari i okolnosti? Da li smo u
stanju da mislimo samo na uspjeh? Pošteno govoreći - nismo. Teško je sresti takvu osobu
u ovom našem svijetu. Pa što onda? Moramo se “pozitivno” ponašati bar u stvarima koje
su za nas važne, koje su od životnog značaja. Također, a to se ne smije zanemariti, dok
ste angažirani na ostvarenju neke svoje ideje, izbjegavajte da se izlažete sumnjama i
negativnom djelovanju sredine. Ne upuštajte se u diskusije o mogućnostima i vjerojatnoći
realizacije, jer tako oslobađate suprotnu snagu da počne da djeluje i poništavate svoj
prethodni rad.
Kad čujete za studenta koji priprema ispit, plašeći se da ga neće položiti; kad vidite
majku, čije je dijete bolesno, da strahuje od najgoreg; kad naiđete na takve slučajeve,
sjetite se petnaeste Tarotove karte - oni koncentriraju, zgušnjavaju snagu na pogrešnoj
strani. Nije čudo da ih turbina zla zahvati i povuče tamo gdje je energija usmjerena.
Ostvarenje, materijalizacija uvijek se razlikuje od polazne ideje, ali, ako je energija
uložena kako valja, doći će do prizemljenja ideje. To, međutim, važi za ostvarenje kako
dobra, tako i zla.
 55

Prije nekog vremena cijeli svijet je bio šokiran ubistvom američke glumice Šaron Tejt
i njenih prijatelja. Besmislenost ubistva, nepostojanje motiva i nevjerojatno krvoločan način
na koji je izvedeno, posebno su padali u oči. Široj javnosti, međutim, nije bilo poznato da
su se Šaron Tejt i njen suprug Roman Polanski aktivno bavili okultizmom i to crnom
magijom. Prisustvovali su u više navrata tzv. crnoj misi, u kojoj se sredstvima crne magije
priziva Satana, odnosno snage mraka, zla. Kad čovjek lišen svakog hermetičkog iskustva
čita o tome, pomisliti će da je po srijedi ubijanje dokolice bogatih ljudi, otupjelih za
uobičajena zadovoljstva, bezopasna igra u kojoj se govore strašne stvari, ali se ništa
strašno ne događa.
Kratko vrijeme pošto je Polanski završio svoj film “Rozmarina beba” (u kojem znalac
bez teškoća prepoznaje crnomagijski ritual prizivanja Satane kroz seksualnu magiju),
njegovu suprugu, koja je očekivala dijete, zajedno sa grupom prijatelja masakrirala je
grupa drogiranih psihopata, naizgled bez razloga, “iz čista mira”. I kakva slučajnost, poslao
ih je čovjek čiji je nadimak bio Satana. Ako budete imali prilike da pogledate taj film, učinite
to svakako. Poučan je.
Možda u ovom trenutku razmišljate: “Sve postojeće stvari su dvostrane, one postoje
kao jedinstvo suprotnosti. Shvatljivo je da mi želimo jednu stranu. Naučili smo kako da
poželjnu stranu privučemo uz istovremeno blokiranje ili vezivanje nepoželjne strane. Ali,
što se zbiva kasnije, kad blokada prestane i kad počne da se ispoljava djelovanje
negativne strane?”
Druga strana mora stupiti u djelovanje prije ili poslije, ALI U IZMIJENJENOM
OBLIKU. U čovječjim aktivnostima, prethodno blokirana snaga najčešće uzima oblik
negativne emocionalne reakcije. Reakcija se javlja u obliku razočaranja, osjećanja
nezadovoljstva, osjećanja duhovne praznine. Sjetite se školskih dana ili, ako ste studirali,
studentskih. Kad se školska godina završi većina ljudi nas zapitkuje: “Kako se osjećaš?
Jesi li sretan?” Ako ne želite da lažete, obično priznajete da se osjećate čudno, da ste
“prazni”, da niste sretni kao što ste očekivali. Na vjenčanju, o kojem djevojke sanjaju
godinama, svi se lijepo provedu osim mladenaca. To sve znači da poslije “zgušnjavanja”
nužno slijedi razrjeđivanje. To moramo znati i to moramo očekivati. Ovaj fenomen rijetko je
obrađivan u hermetizmu. Pisci o tome ne govore, a trebalo bi, jer nije sve sreća, nije sve
med i mlijeko i sve ima svoju cijenu, koja mora da se plati ovako ili onako.
Da potražimo u predanjima neki nagovještaj hermetičkih tehnika koje obrađujemo u
ovom poglavlju. Ne treba daleko ići. Sjetimo se predanja o Odiseju, koje je umjetnički
uobličio Homer. Jedna epizoda “Odiseje” na simboličan način prikazuje proces vezivanja,
odnosno blokiranja nepoželjne snage. Da se ukratko podsjetimo. Odisej je u toku
desetogodišnjeg lutanja prošao brodom pored otoka sirena. Sirene su, po mitu, bile
polužene i poluribe, čiji su glasovi neodoljivo privlačili ljudska bića (Mala digresija.
Negativne misli lako privuku ljude. Od prvih dana života okolina, pored ostalog, usađuje u
dječju psihu otrovni polip straha - od rđavih ljudi, izmišljenih bića, neuspjeha i sl. Ma koliko
to čudno izgledalo ljudi se lako prepuštaju negativnim mislima, jer je takvo prepuštanje
linija manjeg otpora). Za ljude je zov sirena bio tako neodoljiv da bi po svaku cijenu pohrlili
k njima i bili ubijeni. Sirenama je bilo suđeno da umru kad prvi čovjek preživi njihovu
pjesmu. Kad je Odisej to postigao, one su se pretvorile u stijene, okamenile su se.
Ovdje ćete pod velom simbolike vidjeti princip uspješnog rješavanja polarnosti,
dvojstva ili binarija. Dvojstvo ili binari, kao što smo rekli, jeste ono što u svakodnevnom
životu nazivamo suprotnostima. Dvojstvo, kao takvo, je pasivno, ono nema snage sve dok
ga čovjek ne neutralizira. Na primjer, najpoznatije dvojstvo je dobro - zlo i na njemu
insistiraju sve religije. Ako ga pobliže osmotrimo u praktičnom životu, vidjeti ćemo da je
ono sasvim neefikasno. Ljudsko biće mora da izvrši neutralizaciju tog dvojstva, da bi
moglo da djeluje i da se kreće ka cilju svoje evolucije. Religija insistira u teoriji samo na
dobru, ali u praksi odstupa od proklamiranog principa i neutralizira ga. Neutralizacija se
 56

sastoji, kratko rečeno, u razumnoj ravnoteži dobra i zla ili, drugim riječima, u shvaćanju
dobra i zla na sasvim nov način. Po okultnom učenju dobro se sastoji u ravnoteži
suprotnosti, a zlo u poremećaju te ravnoteže. Pogledajte Drvo Života (vidi “Ključeve
psihičke magije”). Dva stupa Drveta Života predstavljaju suprotnosti ili dvojstva ili binarije,
a Srednji Stup njihovu neutralizaciju. Uzmimo za primjer poznati par suprotnosti Milosrđe i
Oštrinu, koje predstavljaju Sefiroti broj 4 i 5. Staza mudrosti i efikasnog razvoja ide linijom
njihove ravnoteže. Moramo naći neku razumnu sredinu između milosrđa i oštrine. Što će
se desiti ako nema ravnoteže između suprotnosti? Prevelika oštrina nije dobro, već zlo, jer
prelazi u okrutnost. Preveliko milosrđe nije ništa manje zlo - to je slabost. Očito, dobro je
ravnoteža između ekstrema, a zlo poremećaj te ravnoteže.
Da se vratimo mitu o Odiseju. Tu imamo dobar primjer dvojstva ili polariteta i mig za
okultnu metodu njegovog rješavanja. Binari ili dvojstvo svodi se na slijedeće. Pjesmu
sirena ne može preživjeti nitko tko ju je čuo. U nemirnom duhu Odisejevom (a vi ste
Odisej!) javio se problem: kako čuti pjesmu sirena i preživjeti? Kako steći dragocjeno
iskustvo, namijenjeno samo malom broju smrtnih, i izbjeći njegove opasnosti. Ili, u skladu
sa temom ovog poglavlja, KAKO PRIVUĆI SEBI SAMO JEDNU STRANU STVARI?
SAMO JEDNU SNAGU BEZ NJENE MRAČNE SJENKE?
Evo kako. Mit dalje kaže da je Odisej zapovjedio prijateljima da zapuše svoje uši
voskom, a da njega vežu za jarbol. Kad su se približili sirenama, jedino je vezani Odisej
mogao da ih čuje. Privučen otrovnom magijom njihove pjesme bezuspješno je pokušavao
da se otrgne iz veza i preklinjao je prijatelje da ga odvežu. Oni ga nisu odvezali, jer na njih
pjesma sirena nije djelovala. Kad su se udaljili od opasnosti, Odisej se smirio i tada su ga
mornari oslobodili. Tako je lukavi Odisej ostao jedini smrtnik koji je čuo pjesmu sirena i
preživio je.
U ovom mitu je, kroz simboliku, dato uputstvo za aktivno djelanje. Odisej je simbol
nemirnog duha u nama. Arhetip vječitog tragalaštva, neugasive težnje za novim
iskustvima. Međutim, svako novo iskustvo krije u sebi opasnost, tako sticanje iskustva
može imati tragičan kraj. Bez obzira na to, evolucija ljudskog bića je prolaženje kroz
veoma dug lanac iskustava, često neprijatnih, bolnih i zastrašujućih. Mnogi pojedinci
usporavaju svoj razvoj zadržavajući se ne izvjesnom nivou. Takvo ukopavanje daje
prividno osjećanje sigurnosti. Istovremeno znači stagnaciju, zavlačenje u ustajalu ljušturu
nekretanja. Svjesni da sve ima svoju cijenu, na nama je da biramo: da li ćemo u jednom
trenutku ustuknuti i ostati da plutamo u mlakoj vodi spokojstva ili ćemo se drznuti dalje, u
nepoznate ponore iz kojih dopire zavodljiva i otrovna pjesma sirena. Postupak lukavog
Danajca za nas je jasan putokaz na Stazi kojom se uspinjemo hiljadama godina poslije
njega. U stvari, to je uzor uspješnog ponašanja u svim oblastima života koje kriju neku
opasnost, a svako iskustvo ima svoju tamnu stranu. Obratite pažnju na uspješan ishod u
bilo kojoj oblasti: osoba koje je uspjeh ostvarila - VEZALA JE NEGATIVNU
KOMPONENTU SNAGE KOJU JE PRIZVALA I IZLOŽILA JE SEBE SAMO POZITIVNOJ
SNAZI ILI POZITIVNOJ STRANI NEKE STVARI. Kako je nemoguće održati sve vrijeme
pritisak u jednom smjeru, jer vremenom reakcija postaje sve jača, USPIJEŠNA OSOBA
OSLOBAĐA NEGATIVNU SNAGU TEK POŠTO JE CILJ OSTVAREN I KOZMIČKA
ENERGIJA BLOKIRANA U ODREĐENOJ FORMI, TEK POŠTO JE IDEJA
MATERIJALIZIRANA!!!
Od ljudi koji su prošli kroz teška iskušenja često se može čuti: “Dok je sve to trajalo,
nisam mislio ni ne što. Nisam imao kad da se uplašim. Strah sam osjetio tek kasnije, kad
je sve bilo završeno.” Mnogi studenti koji polažu ispite sa odličnim ocjenama ne osjećaju
nikakav strah dok odgovaraju. Poslije položenog ispita pokazuju, po pravilu, znake
opuštanja i klonulosti (to je “razrjeđivanje”). Tada prepuštanje negativnim emocijama ne
nanosi štetu. Kozmička energija tada je blokirana u željenu formu i emocionalna reakcija
koja nužno slijedi ne smeta previše. Ispit je položen, diploma stečena, čovjek je preživio.
 57

Atletski šampioni, dok na počasnom postolju primaju medalje poslije završene trke,
često plaču ili sasvim otupjelo prate događaje oko sebe. Vidite, oni ne plaču prije trke niti
za vrijeme nje. Oni koji to čine odustaju ili stižu zadnji. Kad je pobjeda izvojevana,
prepuštanje emocionalnoj reakciji ne utječe na ishod trke, štaviše predstavlja ljudsku
kompenzaciju za izvanredne napore u procesu “zgušnjavanja”.
Budite mudri Odisej! Stičite iskustva, ali ne srljajte nepotrebno u opasnost! Polako
stvar razmotrite sa svih strana, predupredite opasnost vezujući nepoželjnu snagu koja bi
vam poništila napore i držite je blokiranu dokgod opasnost traje. Tada je bez straha
oslobodite, jer više ne može poništiti postignuto. To znači vizualizirajte samo uspjeh! Kad
je stvar okončana, možete razrijediti energiju, možete se opustiti.
Dugotrajna meditacija o Odiseju i njegovom dragocjenom iskustvu može vam donijeti
neslućene uvide, koje nitko prije vas nije dosegao. U svakom slučaju, to je poučna priča,
zar ne?
Da se vratimo Tarotu, jer vrijeme je da završimo. Izložio sam vam mali dio praktičnog
rada sa Tarotovim kartama. Možda ste mogli da naslutite kako one postupno otkrivaju svoj
smisao i usmjeravaju naš razvoj. Rad na njima je naporan, ali se doista isplati. Vaša is-
kustva razlikovati će se u mnogo čemu od iskustva drugih ljudi, samo to ne treba da vas
brine. Naprotiv, to je dobro i lijepo, jer su u hermetizmu tuđa iskustva od male vrijednosti i
ne mogu nikad biti sasvim istovjetna sa vašim.
Već osjećam kako gorite od želje da nabavite Tarot-karte i priručnik koji ih tumači, pa
da započnete niz nesagledivih avantura duha. Ohladite se malo. Put do vrijednih uvida je
dug i vijugav. Mnogo puta ćete odustati poslije jalovih napora, ali ćete se uvijek iznova vra-
ćati misterioznim kartama koje su ključevi do svekolike mudrosti ovoga svijeta. Neki će
napredovati do stadija o kojem nisu ni sanjali kada su prvi put uzeli karte u ruke; neki će
proučavati samo Male Arkane; neki će uz pomoć Tarota pokušati da odškrinu vrata buduć-
nosti i bace pogled na ono što ih čeka u životu. Da, razni ljudi činiti će mnogo što sa
Tarotom. Meni, pak, ostaje da privedem kraju ovo poglavlje citatom iz knjige čovjeka koji o
tome zna neusporedivo više (Sadu Mouni, “Putevi do Samorealizacije”): “Svi Adepti Tarota
govore o njemu sa najvećim oduševljenjem, Pripisuju mu mnoga svojstva, kao što su moć
rješavanja bilo kakvog duhovnog problema, uravnoteživanje sopstvene karme kroz
konsultaciju Tarotovih karata i djelovanjem u skladu sa otkrivenim podacima. Ako se
proučavanju Tarota pridoda sposobnost koncentracije, čovjek može postati veliki mag ili
okultni majstor, dok ljudi željni moći i bogatstva mogu također upotrijebiti znanje Arkana za
dostizanje tih ciljeva. Kako je Tarot povezan sa sva tri svijeta u kojima normalno živimo
(mentalni, astralni i fizički - prim. S. M. Slavinski), nije nikakvo čudo da mu se pripisuje
tolika moć.”
Na kraju kratka napomena. Tarot je neutralan, on nema ni moć ni mudrost sam po
sebi. To upamtite dobro. Kupujući karte niste kupili mudrost. Njena cijena je mnogo veća.
Tarotove Arkane, kao složeni simboli, imaju sposobnast da izazovu odgovor u nama, jer
simboli su psihološke mašine koje preobražavaju energiju našeg bića. Tarot nas samo
usmjerava u mučnom i iscrpljujućem tragalaštvu ka mudrosti. Nju kroz Tarot ne traže
Adepti, koji su okončali svoju evoluciju, već mi, nesavršena ljudska bića koje dileme
duboko prožimaju i peku. Odgovore moramo tražiti kroz demonsku igru svjesnog i
nesvjesnog, na istom mjestu gdje su se pitanja javila - u samom čovjeku.
 58

ASTRALNA PROJEKCIJA METODOM SIMBOLA

Postoji više metoda astralne projekcije. U knjizi “Ključevi psihičke magije” detaljno je
obrađen metod kontrole sna i, ukratko, metod magijskog imena. To ovdje ne mogu
ponavljati, ali vam savjetujem da to proradite. Za one koji tu knjigu nisu čitali reći ću
ukratko da je astralna projekcija hermetička operacija u kojoj naša svijest voljno napušta
fizičko tijelo i nezavisno od njega funkcionira i djeluje u svjetovima višim od fizičkih - u
Astralnom i mentalnom svijetu. Obratite pažnju na slijedeći, nešto duži citat iz navedene
knjige: “Izdvajanje svijesti iz tijela naziva se astralnom projekcijom ili projekcijom astralnog
tijela ili projekcijom svjetlosnog tijela. Nekad se sreće termin eksterioracija. Obzirom na ..,
kriterij volje i namjere razlikujemo namjernu voljnu projekciju (to je hermetička operacija
kojom ćemo se baviti u ovom poglavlju) i nevoljnu, spontanu projekciju, koja se događa u
snu, stanju narkoze, nesvjestice, pod djelovanjem halucinogenih droga i još nekim
stanjima. U spontanoj projekciji astralnog tijela čovjek je pasivan, ne kontrolira situaciju i
najčešće nije svjestan onog što se dešava. Zato je dominantna želja mnogih Sljedbenika
Staze da razviju svoje sposobnosti do tačke kad su u stanju da izvedu operaciju voljne
projekcije tijela, odnosno kontroliranog izdvajanja svijesti iz fizičkog tijela i njen prijenos u
astralno tijelo.”
Tema ovog poglavlja je poseban metod projekcije, metod hermetičkih simbola ili
Tatva-metod. To su, nama već dobro poznati, simboli kozmičkih elemenata - Zraka, Vatre,
Vode i Zemlje. Simbole treba da napravite sami, bez ičije pomoći. Na taj način uspostaviti
ćete neophodnu tijesnu vezu sa njima, koji su hermetički instrumenti ove operacije.
Pravljenje simbola je veoma jednostavno. Neki savjetuju da ih nacrtate tušem, a zatim
obojite odgovarajućim bojama. To je donekle nezadovoljavajući postupak, jer je teško naći
boje koje se mogu ravnomjerno nanijeti na površinu kartona, osim ako ste slikar sa
iskustvom. Potrebne su vam žive boje, zato je akvarel praktično neupotrebljiv.
Najjednostavnije je da kupite u knjižari blok papira u boji ili da isiječete iz časopisa, sa
slikama u boji, veću obojenu površinu. U mnogim ilustriranim časopisima nalaze se
reklame u kojima se koriste velike površine jakih boja. Potrebna vam je ravnomjerno
obojena površina, bez prijelaza.
 59

Na sl. br. 3 imate prikazane svih 5 elementarnih ili tatvičnih simbola. Za praktičan rad
treba da napravite veće simbole i svaki na posebnom kartonu. Na primjer, da bi napravili
simbol elementa Zemlje, isijecite od papira jasno žute boje kvadrat čije su strane od 6 do
10 cm. Zatim ga zalijepite na bijeli karton čija je površina znatno veća. Kao ljepilo nemojte
upotrebljavati gumena i sintetička ljepila, već ljepilo koji ćete sami napraviti od brašna i
vode ili upotrijebite bjelanjak od jajeta. Sintetička ljepila su neka vrsta izolatora i otežavala
bi ionako naporan rad.
Elemenat Vatre, tj. njegov simbol, biti će crveni ravnostrani trokut, čije su strane od 6
do 10 cm, zalijepljen na nešto većem bijelom kartonu. Simbol elementa Zraka biti će krug
plave boje, prečnika 6 do 10 cm. na bijelom kartonu. Najzad, simbol Vode je bijeli
polumjesec širine 6 do 10 cm. također na većem crnom kartonu, koji služi kao podloga.
Elemenat Akaša ne treba da pravite, jer praktičan rad sa njim prevazilazi nivo ove knjige.
Sad možete preći na uvježbavanje same operacije. Stavite svoj simbol na stol ispred
sebe. Stolicu i stol tako postavite da budete licem okrenuti onoj strani svijeta koja
odgovara elementu sa kojim radite (Zrak - istok, Vatra - jug, Voda - zapad, Zemlja -
sjever). Kako ćete početi simbolom Zemlje, treba da ste okrenuti sjeveru. Počnite ritualom
Pentagrama (o ritualu Pentagrama vidi detaljno u “Ključevima”). Naravno, ritual ćete raditi
stojeći. Kad, tokom rituala dospijete do sjevera, vibrirajte formulu elementa Zemlje (“A G A
L A”) a zatim sjedite za stol i koncentrirajte se na kartu njegovog simbola. Znači, nećete
nastaviti ritual do kraja, već ga prekidate u fazi onog elementa sa čijim simbolom radite. U
ovom slučaju to je Zemlja. Karta sa simbolom Zemlje treba da Vam je poduprta
improviziranim postoljem, na primjer sa dvije-tri naslagane knjige, tako da karta stoji
uspravno ili malo ukoso. Možete je držati i u rukama, ako vam to odgovara. Mirno gledajte
obojenu površinu 2-3 minuta. Možete slobodno treptati. Poslije kratkog vremena početi će
po ivicama žutog kvadrata da se javljaju refleksi još jače žute boje. Kad vrijeme od tri
minuta istekne, okrenite zadnju stranu vaše simboličke karte i fiksirajte bijelu površinu
kartona. Simbol elementa Zemlje pojaviti će se na bijeloj površini u komplementarnoj boji,
lijepoj, prozračnoj plavoj boji ili nekoj nijansi ljubičaste. Slika plavog ili ljubičastog kvadrata
biti će vidljiva neko vrijeme, a zatim će izblijedjeti i nestati. Poslije sekundu-dvije ponovo će
se pojaviti, nešto slabije obojen, zatim će izblijedjeti dok sasvim ne nestane. Ova pojava
naknadnog javljanja suprotne odnosno komplementarne boje dobro je poznata u općoj
psihologiji. Sada ćete prijeći na pravi rad. Kad vam se simbol elementa Zemlje javi u
komplementarnoj boji (plavoj ili ljubičastoj), upotrijebiti ćete ga kao vrata za Astralni svijet.
Znači, gledati ćete koncentrirano žuti kvadrat pred sobom. Zatim ćete zatvoriti oči. Pred
vama, pred vašim zatvorenim očima, pojaviti će se slika kvadrata prozračne plave boje.
Sada pokušajte da ga, naporom mašte, povećate. To nije lako, ali veći broj pokušaja
ukazati će vam na mali trik, koji je od velike pomoći. Što su vam pravci gledanja očiju
ukršteni bliže lica, kvadrat je manji! Tako je slika kvadrata na samoj površini kapaka
zatvorenih očiju najmanja. Ako pogled oba oka usmjerite paralelno u daljinu (iako su vam
oči zatvorene), slika plavog kvadrata će se povećati. Tu sliku treba da, naporom
imaginacije, što više uvećate, tako da bude (u vašem duhovnom oku) veličine normalnih
vrata, kroz koja možete proći bez teškoća.
Da bi se ovaj postupak savladao potrebno je dugotrajno ponavljanje (najmanje
nekoliko nedjelja). Neki ga nikad ne nauče, pa pribjegavaju slijedećem. Gledajući
(zatvorenih očiju) plavi kvadrat zamisle da se sami smanjuju, tako da mogu proći kroz
njega. Možete pokušati isto. Bilo kako bilo, kad ste kvadrat povećali ili sebe smanjili, novim
naporom mašte “prođite” kroz njega! Ne treba da zamislite sliku svog tijela kao nešto
odvojeno od vas, već treba da “osjetite” kako ustajete i zakoračujete kroz plavu svjetlosnu
zavjesu u Astral i kako se zavjesa za vama zatvara. Tada pokušajte da vidite okolinu u
kojoj ste se našli. Iako je sasvim sigurno da do projekcije isprva neće doći, ponašajte se
kao da ste uspjeli. To znači da ćete opet zamisliti plava svjetlosna vrata iza svojih leđa i
sebe kako kroz njih napuštate Astralni svijet i sjedate u svoju stoticu. Poslije toga lagano
 60

otvorite oči.
Cijeli proces ponovite više puta u toku jedne seanse. Ne mehanički, već sa
uživljavanjem i uz neophodan napor imaginacije. Potreban je veliki broj ponavljanja. Dobro
je vježbati u određeno vrijeme, svakog dana isto. Pošto ste 5-6 minuta pokušavali da se
projektirate, ustanite i završite ritual Pentagrama. Završiti ćete ga na istoku, odakle ste i
počeli, a zatim načinite znak zatvaranja - kao da obim rukama navlačite zavjesu na
prozoru. Tada bez odlaganja unesite u dnevnik rada rezultat svojih pokušaja. Zapis treba
da sadrži datum, vrijeme vježbanja, broj pokušaja, trajanje vježbe i rezultat. Na primjer:
5.1.1973. god. od 7,30-7,40. šest pokušaja. Ništa posebno nije doživljeno. Mala glavobolja
tokom vježbanja, itd.
Prije ili poslije uspjeti ćete da se projektirate koristeći, za ulaz u svijet Astralne
svjetlosti, kartu sa simbolom određenog elementa. Osjećanje koje prati uspjeh u ovoj
operaciji je nepogrješivo. Ne možete doći u nedoumicu da li ste se projektirali ili ne.
Doživljaj je sasvim određen, ali treba mnogo muke da se do njega dođe. O svakom danu
rada vodite detaljne bilješke, jer ljudi po pravilu odustaju poslije samo desetak neuspjelih
dana. Ukoliko ne vode evidenciju, imaju jak utisak da su načinili bezbroj neuspješnih
pokušaja.
Kada konačno uspijte, naći ćete se u Astralu, ili preciznije rečeno, u onom sloju
Astralne svjetlosti čije vibracije odgovaraju elementu Zemlje. Postoji način da se utisci koje
tada primate pojačaju. Postoje po tri formule za svaki element, koje se primjenjuju u tom
cilju. Te formule potiču, kao i najveći dio hermetičkog znanja koje nam je danas na
raspolaganju, iz dragocjene baštine Zlatne Zore. Za element Zemlje te tri formule (koje
treba vibrirati kad se nađemo u Astralu) jesu:
1. Adonai ha-Arec
2. Auriel
3. Forlak
Za element Vatre one glase:
1. Jehova Cabaot
2. Mikael
3. Aral
Za element Vode formule jesu:
1. Elohim Cabaot
2. Gabriel
3. Taliahad
Za element Zrak formule jesu:
1. Šadai El čai
2. Rafael
3. Časan
Treba da vibrirate formule redom kojim su date. O vibriranju vidi detaljno u
“Ključevima” ili u nekom od mnogobrojnih hermetičkih priručnika koje sam tamo
preporučio. Kao posljedica vibriranja tih formula okolina će se stabilizirati, obrisi će postati
određeniji i jasniji.
Za duže vrijeme sva vaša aktivnost treba da bude usredsređena na sticanje jasnih
utisaka na samom pragu Astrala. Ne treba da se udaljavate od simboličkog ulaza, iako je
sasvim vjerojatno da će se takva želja ubrzo javiti. Prvih dvadesetak uspješnih projekcija
neka budu uvježbavanje operacije prodora kroz vrata simbola i vraćanje na plan realnosti
na postepen i siguran način, bez naglih promjena psihičkog napona. Kada biste, za
vrijeme projekcije, naglo otvorili svoje tjelesne oči, doživjeli biste neku vrstu šoka. Da biste
 61

to izbjegli, postupite na slijedeći način: kad ste već projektirani u Astral i želite da se vratite
na fizički plan, usredsredite se na simbol koji treperi pred vama u vidu energetske zavjese
plave boje; zatim kročite kroz njega i lagano sjedite na svoje mjesto, gdje vaše čelo sve
vrijeme boravi: sasvim lagano otvorite oči i posjedite nekoliko trenutaka mirno; poslije toga
ustanite i završite ritual Pentagrama zaključno sa istokom. Operaciju završite Kabalističkim
križem i ritualnim gestom zatvaranja (kao da navlačite zavjese na prozor). Na kraju četiri
puta lupnite stopalom o tlo, šaljući tako svom nesvjesnom duhu signal da ste ponovo na
planu materijalne realnosti. Nakon toga unesite utiske u dnevnik rada, sa što više detalja.
Postupak sa ostala tri simbola je istovjetan, iako svaki od njih čini ulaz u različit nivo
Astralne svjetlosti.
Uvježbavajući astralnu projekciju metodom simbola primijetiti ćete da se uspjeh
osjetno mijenja od jednog do drugog dana i da zavisi u velikoj mjeri od doba dana kada
vršite pokušaje. Po okultnoj tradiciji postoje struje elementarnih energija u Astralu ili
Tatvične plime i oseke, tako da je Astralna svjetlost uvijek pod dominacijom određenog
elementa, a njihove plime i oseke smjenjuju se određenim redom. Astralna svjetlost je
sastavljena od svih pet elemenata i u njoj se sreću sasvim nepredvidljiva pražnjenja i
erupcije energije, plime i oseke, ali postoji određeno doba dana kad jedan element izrazito
dominira. Takav period naziva se Tatva-plimom i nosi ime elementa pod čijom je
dominacijom. Evo skale sa nazivima elemenata u tradiciji Zapada i Istoka i skalom boja:
nazivi: boja:
Eter ili Akaša crna ili indigo-plava
Zrak ili Vaju plava
Vatra ili Tedžas crvena
Voda ili Apas srebrno siva ili bijela
Zemlja ili Pritivi žuta
U praktičnom radu sa simbolom elementa Vode umjesto srebrno sive koristi se bijela
boja, tako da je njegov simbol bijeli polumjesec na crnoj podlozi, dok se ostali simboli
crtaju na bijeloj podlozi.
Plime elementarnih energija djeluju na psihofizičku cjelinu ljudskog organizma. One
su usklađene sa mjesečevim mijenama i određenim dobom dana. Svako strogo određenje
vremenskih granica pojedinih faza je besmisleno, jer se one pretapaju jedna u drugu. Dvije
glavne faze u mjesečevim promjenama su faza opadanja i faza rasta mjeseca. Smatra se
da ne treba počinjati praktičan okultni rad u periodu dok mjesec kopni, već isključivo dok
raste (lično sumnjam u to, jer se lijepo može, uz pojačan napor, plivati nasuprot matice).
Elementarne struje se kreću od istoka ka zapadu, a svih pet elemenata su sastavnice
jedne složene energetske struje koja vječito opasuje našu zemlju, vršeći nevidljiv ali
stvaran utjecaj na sve ljude. Svaki element ima vrijeme svog najjačeg i najslabijeg
djelovanja, koje nazivamo plimom i osekom elemenata.
Elemenat Akaša dostiže maksimum djelovanja u trenutku rađanja sunca, a zatim mu
djelovanje opada sa istovremenim porastom djelovanja elementa Zraka. Poslije nekog
vremena element Zraka ili Vaju dostiže vrhunac djelovanja, zatim lagano slabi, ustupajući
dominantni utjecaj elementu Vatre ili Tedžasu. Ovaj ustupa prevlast Apasu ili Vodi, a ovaj
se pretapa u element Zemlje ili Pritivi. Kad element Zemlje dostigne vrhunac djelovanja,
nastaje neminovna oseka, da bi se ustupilo mjesto iznova elementu Akaši, koji doživljava
plimu. I tako vječito. Prevlast svakog elementa traje približno 2 sata i 24 minuta.
Međutim, sve elementarne plime su složene, tako da uvijek djeluje svih pet
elementarnih struja, ali je jedna od njih u određenom periodu dominantna. Svaka od
elementarnih plima djeluje na ljudske aktivnosti, napose na hermetičke djelatnosti, Ništa
precizno ne može se o tome reći, mada neki prave od toga veliku misteriju. Sasvim je,
 62

međutim, sigurno da elementarne plime i oseke imaju značajan utjecaj na praktičan rad sa
simbolima elemenata koje koristimo kao vrata za određene sfere Astralne svjetlosti. To ne
znači da treba mjesecima odlagati praktičan rad sa simbolima, raspitujući se sve vrijeme
kada je plima elementa sa kojim radite, već da je poželjno, vodeći detaljne bilješke o
rezultatima rada, sami da otkrijete približno najbolje vrijeme za rad sa pojedinim
elementima. Sasvim sigurno ćete primijetiti da vam projekcija uz pomoć simbola, na
primjer elementa Zemlje, lakše uspijeva u izvjesnim periodima. Isto važi za ostale
elemente.
Kada ste se navikli da stupate u Astralni svijet uz pomoć simbola i kada ste više puta
to ponovili, možete nastaviti da produbljujete svoja iskustva. Najteže razdoblje je ostalo za
vama, sada je za vas vrijeme žetve. Kakve doživljaje možete očekivati? To je zaista teško
reći, jer oni zavise umnogome od ličnosti i neponovljivih odnosa njenih svjesnih i
nesvjesnih sadržaja.
U hermetičkoj literaturi često se može pročitati po nešto o takozvanim duhovnim
vođama, koje će Sljedbenik sresti u svojim astralnim lutanjima. To su navodno astralna
bića, koja će vas rado dočekati i voditi kroz svijet Astralne svjetlosti, iako ste u tome svijetu
uljez, a koji je za njih ono što je za nas čvrsta majka zemlja. Bez ikakve sumnje imati će
susrete sa čudnim “stvorenjima”. Ma što vi o tome mislili u prvo vrijeme, dobro je držati na
umu da to nisu bića, već SNAGE, koje ljudski duh, u težnji da im da prihvatljivu formu,
uobličava na način koji njemu odgovara. To su snage, oblici čiste energije, ali one imaju,
mada to nije lako prihvatiti, svoju svijest. Usprkos obliku u kojem se javljaju to nisu ljudska
bića, ali se upravo tako ponašaju. Ovdje se dobro uklapa Jungova misao: “Sasvim je bes-
predmetno raspravljati da li bogovi postoje ili ne, kada postoje kozmičke snage koje se
ponašaju upravo kako mi očekujemo od bogova da se ponašaju.”
Što valja činiti kad nam u takvim susretima “astralna bića” ponude da nas vode?
Pametno je pribjeći nekom od univerzalnih gestova, koji imaju sasvim određeno značenje.
Čini se da je najbolje rukom (naravno astralnom) načiniti znak križa ili pentagrama. Ako
“biće” položi ovakav test, to je siguran znak da od kontakta ne može biti štete. Ponekad,
na ovakav gest “biće” će reagirati tako što će nestati. I to je dobro.
Najinteresantniji su susreti sa likovima sa Tarot-karata, Nekad možete nabasati na
prizor sa karte koji se znatno razlikuje od uobičajenog. Tu leži razlog zašto se Tarot-karte
mnogih majstora razlikuju u detaljima. One su odraz njihovih astralnih vizija i razlike u
pojedinostima ne utječu na njihovu osnovnu vrijednost - sposobnost da pokrenu misao. U
svakom slučaju, iz ovakvih susreta mogu se izvući vrijedna znanja.
Po povratku u svijet materijalne realnosti, neophodno je bez odlaganja unijeti u
dnevnik rada sva iskustva koja ste imali. I najkraće odlaganje nanosi štetu. Postupajući
kako valja steći ćete mnoga znanja o simbolima. Sagledati ćete veoma izoštreno veze
između Astralnog i fizičkog svijeta, jer sve što se materijalizira na zemaljskom planu mora
proći kroz plastični medij Astrala. Ovakva iskustva mogu biti dramatična sa dalekosežnim,
bezmalo nesagledivim posljedicama. Nitko vam ne može reći sasvim određeno što vas
tamo čeka, jer svatko vidi svijet kroz svoju optiku.
Ukoliko nemate bar malo iskustva u ovoj oblasti (neki ljudi, na primjer slikari, stupaju
u kontakt sa Astralnim svijetom preko svoje kreativne imaginacije i ne znajući što zapravo
čine), ili ste lišeni sposobnosti intuitivnog naslućivanja istine, vjerojatno ćete zaključiti da
su spisi kao što je ova knjiga proizvod piščevih halucinacija. Nitko vas ne može kriviti zbog
toga. Skepticizam je veoma zdrava polazna osnova, naravno ukoliko ide pod ruku sa
praktičnom provjerom. Ovakav spoj je, složiti ćete se, veoma rijedak. Stvarno, zašto ne
biste nekoliko mjeseci vježbali, prije nego što donesete konačan sud? Misliti ćete tada o
sebi da ste objektivan čovjek, koji bez predrasuda razmotri stvar sa svih strana prije nego
što presudi. I biti ćete sasvim u pravu! Nemojte se ustezati, probajte! Bez znanja drugih
napravite svoje simbole (da vam se ne bi smijali prijatelji), igrajte se po malo svakog dana
 63

sa njima, probajte da preko njih uđete u jedan drugi svijet. Znam da zvuči djetinjasto, ipak
probajte. Ne košta mnogo. Netko je jednom rekao da su hermetisti čudne ptice. Ako se
slažete sa njim onda - dobar vjetar čudna ptico!
 64

FENOMENI NIŽEG HERMETIZMA

“Možete li mi pokazati neki okultni eksperiment?” Mnogo puta postavljali su mi u

povjerenju takvo pitanje. Ne samo mladići, što je logično očekivati, već često stariji i zreli
ljudi, Svijet hermetizma je nepregledan i neuhvatljiv, tako da se često javlja osjećanje
gubljenja podloge pod nogama. Takvo sigurno tlo čovjek traži u eksperimentu, makar
sićušnom, koji bi sam izveo. Kada smo aktivan centar, koji djeluje, i provjerava, naše
sumnje bivaju lako razvejane, a sigurnost izbija iz našeg bića kao snažno vrelo.
Iskusan i vrsni hermetista se time uglavnom ne bavi i njegova interesiranja za takvu
vrstu eksperimentiranja su davno utrnuta. Ipak, ako se takva osoba osvrne na svoju
prošlost, ako joj pamćenje nije izblijedjelo, neće imati teškoća da u ljudima, koji tako željno
traže prikaz okultnog eksperimenta prepozna sebe iz ranih perioda tragalaštva.
Prerastanje faze okultnih igrarija po pravilu je uvjetovano prolazom kroz tu fazu u periodu
hermetičkog sazrijevanja.
Eksperimenti ove vrste često djeluju razočaravajuće na početnika, budući da se
umnogome razlikuju od priča o Aladinu i njegovoj lampi. Začudo, mnogi nazovi okultisti
cijelog života ostaju na nivou hermetičkih djetinjarija i nikad ga ne prerastu. Uvijek postoji
mogućnost da se upletemo u neki od nižih fenomena sa ozbiljnim posljedicama. Do toga
će sasvim sigurno doći ako svoje traganje ne utemeljimo na čvrstim osnovama, a to znači
na dosljedno razvijenom i koherentnom sistemu, u koji nova znanja lako mogu da se
uklope i klasificiraju. Takvi sistemi bez premca su Tarot i Kabala, sa svojim glavnim
ključem Drvetom Života.
Neki ljudi, koji nisu ni čuli za hermetizam, nabasali su na neke njegove izolirane
fenomene, primjenjuju ih i bave se njima čitavog života, nagađajući iz daleka o pravoj
prirodi tih pojava. Najčešće se o njima veoma neodređeno izražavaju. Često se čuje:
“Postoji nešto što nauka ne zna. Evo što se meni dešava . . .” Ukoliko u osnovi vaših
tumačenja okultnih pojava počiva čvrst, neproturječan sistem znanja, neće vam biti teško
da u svim takvim slučajevima otkrijete suštinu fenomena, usprkos možda sasvim suprotnih
objašnjenja koja vam daje sam “operator”.
Ponekad se, naročito kod intelektualaca, uočava neka vrsta stida, dok nam
saopćavaju o nekom okultnom fenomenu koji se kroj njih spontano ispoljava, kao da je
riječ o epilepsiji ili tuberkulozi. Supruga jednog profesora Beogradskog Univerziteta imala
je urođenu sposobnost da jednim jedinim pogledom, u trajanju od samo 1-2 sekunde,
pročita cijelu štampanu stranicu teksta iz knjige. Da bi se razvila sposobnost brzog čitanja
potrebni su mjeseci upornog vježbanja, a shvatiti smisao teksta sa cijele stranice u ovako
kratkom vremenskom periodu, uz potpunu sposobnost reprodukcije, predstavlja istinsko
okultno dostignuće na nivou pravog majstora. Ta osoba krila je ovu svoju izuzetnu
sposobnost i prikazivala bi je veoma rijetko, samo uskom krugu najbližih prijatelja, poslije
mnogo nagovaranja i moljakanja.
Opis nekog hermetičkog fenomena naći ćete katkad tamo gdje bi se najmanje nadali.
Kao sedamnaestogodišnjaku, sjećam se, dopala mi je ruku knjiga o pokeru od čuvenog
američkog igrača bridža i pokera Džekobi Osvalda. Zvala se “Kako Džekobi igra poker”.
Najviše me je iznenadila jedna svojevrsna metoda, koju je taj profesionalni kockar sa
uspjehom primjenjivao. U sudaru sa nečitljivim igračem, odnosno takvim kojeg nije mogao
prozrijeti logikom, Osvald je primjenjivao slijedeći postupak. “Relaksiram se,” kaže on ,
“opustim se što više mogu i ne mislim ni na što. Ispraznim svoju svijest. U takvom pasiv-
nom stanju pokušavam da dobijem bilo kakav utisak o partneru. Čekam da se u meni rodi
prvi impuls i odmah postupim njemu sasvim nasuprot.” Ovaj poznati kockar očito je
utvrdio, na osnovu dugogodišnjeg iskustva, da igrači pokera pokušavaju da djeluju
telepatski na protivnike u igri, da ih navedu na akciju koja njima ide u korist. Zato on
 65

namjerno dovodi sebe u stanje relaksacije, kada se telepatske sugestije najlakše primaju,
a zatim postupi suprotno od primljenog impulsa. Jasno je da je ova tehnika uspješna: o
tome govori njegova kockarska reputacija. Osvald nije u knjizi objasnio suštinu zbivanja
kod ovakvog postupka, ali to nije teško čak ni početniku hermetisti.
Koliko sam vidio, proučavajući pisma čitalaca, nevolja sa eksperimentima navedenim
u “Ključevima” jeste u tome što je potreban prethodan naporan rad da bi se opisani
eksperimenti izveli. A ljudi žele eksperimente koje mogu odmah provjeriti. Ovdje su vam
dati upravo takvi eksperimenti, ali uz njih i jedna napomena. Opisani postupci ne daju
rezultat svakome. Ako vam, poslije nekoliko POŠTENIH pokušaja, jedna stvar ne pođe za
rukom, prijeđite na slijedeću. Budite bez brige, nešto će vam sigurno uspjeti.
Većina fenomena koje ćemo obraditi nemaju, za sada, pravo naučno objašnjenje.
Razlog je jednostavan - naučnici po pravilu bježe od pokušaja tumačenja ovakvih pojava,
jer su one za nauku, u ovom trenutku, klizav teren. Svi takvi fenomeni uglavnom se trpaju
u zajednički koš sujevjerja. Ukoliko osoba koja se bavi naukom počne bar djelomično da
proučava hermetičke pojave, njen stav postaje mnogo tolerantniji. U takvim slučajevima,
po pravilu, svoja saznanja, i možda iskustva, ne iznose nego strogo čuvaju za sebe.

KLATNO
Neki ovaj instrument nazivaju magijskim klatnom. Nasuprot mističnom prizvuku
naziva, magijsko klatno je veoma jednostavno. Možete ga napraviti sami za nekoliko
minuta.
Dovoljan vam je jači konac dužine 20-25 crn i mali teg na njegovom kraju. Neki
koriste kao teg prsten, vjenčanu burmu, građevinski visak od željeza, pogodan kamenčić,
mali teg od aluminija, željeza ili čak zlata. To je sasvim svejedno. Možete ga držati u opru-
ženoj ruci, pravo ispred sebe, pri čemu na jednom kraju konca visi teg, a drugi je između
vašeg kažiprsta i palca. Ako klatnom ispitujete neki predmet koji teži na stolu, onda
oslonite ruku laktom na površinu stola, tako da teg klatna visi neposredno iznad predmeta
koji ispitujete. Držite ruku mirno i sačekajte da se klatno umiri. Držite ga i dalje tako sve
dok ne počne, uslijed nesvjesnih pokreta ruke ili tijela, da se njiše.
U radu sa klatnom najčešće su dvije greške koje morate izbjeći, ako ne želite da se
zavaravate. Kada vam ruka miruje duže vrijeme i pokreti klatna izostanu, javiti će se
tendencija da namjerno počnete da ljuljate klatno. Ili ćete, kad njihanje spontano počne,
pokušati da spriječite nevoljne pokrete ruke. Ukoliko želite da vas ovaj instrument posluži
do kraja kako valja, morate spriječiti obje pogreške,
U nekim naivnim knjigama sreće se tumačenje da nevidljiva biča van nas (drugim
riječima duhovi) izazivaju oscilacije klatna ili da klatno “zna” neke stvari, nama
nepristupačne, i da nam na ovaj način prenosi svoje znanje. To je čisto sujevjerje. Klatno
nema sposobnosti, ali naš nesvjesni duh svakako ima izvjesne moći o kojima se, za sada,
ne uči u udžbenicima naučne psihologije, ali je značajan napredak učinjen u
mnogobrojnim novonastalim parapsihološkim institutima.
Držeći konac vrhovima prstiju zapaziti ćete da, uglavnom, postoje četiri moguća
smjera kretanja klatna, dva kružna i dva pravolinijska: u smjeru kazaljke na satu, u smjeru
suprotnom kazaljci sata, naprijed-nazad i lijevo-desno. Može se javiti nekakav prijelazan
oblik kretanja između ova četiri, na primjer elipsoidni, ali se on, poslije kraćeg vremena,
pretvara u uobičajene načine kretanja.
Rad sa klatnom svodi se na postavljanje pitanja svom nesvjesnom duhu i primanje
odgovora koje nam on šalje preko klatna kao posrednika. Zato na početku treba da
utvrdite značenje osnovnih pokreta. Obično se uzima da, na postavljeno pitanje, kružno
kretanje u smjeru kazaljke na satu znači “DA”, a kružno kretanje u suprotnom smjeru ,
NE”. To je obično dovoljno. Neki tragaju za kretanjem koje znači “NE ZNAM” i “NE ŽELIM
 66

ODGOVORITI”. Vi možete sami ustanoviti smisao pokreta klatna. Dok klatno mirno visi u
ruci zapitajte se: “Da li se ja zovem NN?” Naravno reći ćete svoje pravo ime. Poslije nekog
vremena klatno će početi da se kreće na jedan od četiri moguća načina. To će, od sada
nadalje, biti kretanje sa smislom “DA” za vas. Zatim ga zapitajte na primjer: “Da li ja imam
sto godina?” (Pretpostavljam da ste bar malo mlađi). Kretanje koje dobijete imati će
značenje “NE” ubuduće. Neki se obraćaju svom nesvjesnom duhu sa zahtjevom: “Pokaži
mi kretanje koje znači NE ZNAM!” itd. Za kratko vrijeme uspjeti ćete da utvrdite značenje
kretnji klatna i ubuduće ga se držite.
Klatno ima čudna svojstva u rukama većine ljudi. Na primjer, ako pred sebe na stol
stavite nož tako da mu je sječivo okrenuto upravo naviše i klatno držite tako da teg visi
neposredno iznad sredine sječiva, ono će poslije nekog vremena početi da se kreće –
njihati će se UVIJEK naprijed-nazad duž sječiva! Ako ga drugom rukom zaljuljate kružno ili
u pravcu pravnom na sječivo noža, klatno će poslije kratkog vremena izmijenite pravac i
vratiti se kretanju putanjom duž sječiva. Kao da nož nevidljivom magnetskom snagom
prisiljava klatno da se kreće duž njega.
Ako teg klatna ne držite iznad sredine sječiva, nego iznad jednog njegovog kraja, ono
će se kretati kružno. Zašto je tako meni zaista nije jasno. Možda ćete vi doći do
prihvatljivog objašnjenja. Istini za volju nađe se osoba kod koje ovaj fenomen izostaje. Kod
takve se, najčešće, klatno uopće ne kreće, ma koliko ga dugo držala u ruci ili točnije sve
dok ruka ne počne od zamora da podrhtava.
Nesvjesni duh ima velike sposobnosti, tako da samo od vaše domišljatosti zavisi
kakva ćete mu pitanja postavljati. Vjerojatno ste shvatili da klatno služi kao prevodilac
nerazgovijetnog govora nesvjesnoj duha u nama pojmljive znake. Najveći uspjeh postiže
se postavljanjem pitanja na koja se mogu dobiti samo dva odgovora - DA ili NE. U jednom
trenutku postavljajte samo jedno pitanje. Nekad se događa da prođu dva-tri minuta prije
javljanja uočljivog kretanja, mada je normalno da se kretanje klatna javi bez mnogo
odlaganja. Ukoliko njihanje izostane, to je obično znak da ste u nedoumici i da vam se,
pored pitanja koje ste postavili, još mnoga motaju po glavi. Tada odbacite sve ostale misli i
ponovo postavite sasvim određeno pitanje, ili odložite klatno za neko vrijeme, dok ne
budete znatno bolje opušteni. Napetost najčešće sprječava vezu sa nesvjesnim.
Od svog nesvjesnog duha, uz pomoć klatna, možete dobiti mnoge značajne
odgovore. Na primjer, ako vam neka osoba iznese u pismu prijedlog, čije vam posljedice u
slučaju prihvaćanja nisu jasne, možete kao indikator upotrijebiti klatno. Držite ga
olabavljenom rukom, sa laktom koji počiva na stolu, tako da teg visi iznad pisma i postavite
svom nesvjesnom pitanje: “Da li je dobro za mene da prihvatim prijedlog?” poslije izvjesne
pauze, obično kratkotrajne, dobiti ćete odgovor. Možete pitati: “Da li ova osoba govori
istinu?” itd.
Možete probati slijedeće. Držite klatno iznad glave ženske osobe i obratite pažnju na
smjer njihanja. Zatim iznad glave muškarca. Neki hermetisti vršili su veliki broj ovakvih
opita; statistički podaci pokazuju da se u 90% slučajeva iznad glave muškarca klatno ljulja
naprijed-nazad ili lijevo-desno, znači pravolinijski. Iznad glave žene kreće se kružno. Neki
koriste taj nalaz za predviđanje spola djeteta koje treba da se rodi. Klatno se drži iznad
stomaka gravidne žene, koja je u poodmaklom stadiju trudnoće, tako da je plod sasvim
oformljen; klatno se kreće na jedan od dva opisana načina: ako je plod muškog spola -
pravolinijski, obično naprijed-nazad, a ako je ženskog polukružno. Predviđanja su točna u
oko 90% slučajeva (naravno, provjera je moguća samo poslije porođaja). 10% pogrešno
prognoziranih slučajeva otpada na greške, raznospolne blizance i slučajeve u kojima
buduća majka veoma snažno želi dijete određenog spola. Jako želja gravidne žene utječe
na kretanje klatna. U takvim slučajevima otkrivate ne spol djeteta, već želju buduće majke.
Probajte ovaj eksperiment, savjesno zapisujući rezultate u dužem periodu. Možda ćete
postići točnost predviđanja veću od 90%.
 67

Klatno možete upotrijebiti i kao psihički sat. Uzmite usku staklenu čašu. Neka bude
prazna. Klatno treba da visi unutar čaše, ali tako da ne dodiruje nigdje njene zidove. Visi,
znači, unutar čaše, kao vedro u bunaru. Zatim zapitajte koliko je sati ili glasno ili u sebi,
obraćajući se svom nesvjesnom. Poslije kratkog vremena klatno će početi da se njiše,
postupno sve jače, dok ne počne da udara u zidove čaše, proizvodeći sasvim određen
zvuk. Udariti će onoliko puta koliko je u tom trenutku sati. Kad otkuca određeno vrijeme
klatno će se zaustaviti. Ako je u tom trenutku 9,35 – biti će deset udaraca. Ako je 9,25 –
otkucati će devet puta. Ponekad se dešava, ako je u tom trenutku vrijeme oko polovine
punog sata, da se za pola sata oglasi jedva primjetan zvuk, sasvim različit od jasnih
udaraca za cijele sate. Na primjer, ako je 5,25 ili 5,27 klatno će o zidove čaše sasvim
jasno otkucati pet puta, zatim jedva čujno jedanput.
Moglo bi se pomisliti da eksperimentator, znajući koliko je sati, nesvjesno pokreće
ruku tako da dobije određen broj udaraca, da bi sebe uvjerio u vrijednost upotrebe klatna;
kratko rečeno, da sebe zavarava. Davno, u studentskim danima, pokušavajući da
objasnim tu pojavu, pala mi je takva ideja na pamet. Da bih je provjerio ustajao sam noću
iz postelje ne znajući koje je vrijeme i prihvaćao se klatna, a zatim bih vršio provjeru sata.
Nesvjesni duh me je i tada nepogrešivo obavještavao. Nije, dakle, u pitanju autosugestija.

VILINSKE RAŠLJE
Od davnina ljudi pokušavaju da pronađu siguran način za otkrivanje podzemnih voda
i ruda. Kopati bunar zamašan je posao, a u oblastima siromašnim vodom nalaženje
vodene žice pitanje je od životnog značaja. Iako danas vodovodi uglavnom rješavaju taj
problem, primjena vilinskih rašlji joj nije izgubila svoju privlačnost.
Vjekovima se smatralo da čovjek mora biti posebno nadaren za tu vrstu djelatnosti -
radiesteziju ili rašljarstvo. U srednjem vijeku je postojala a i danas postoji profesija rašljara.
Sasvim je shvatljivo da se u toj vještini, kao u svakoj drugoj, sreću individualne razlike, ali
je najvažnije da svatko ima tu sposobnost u izvjesnoj mjeri.
U prošlosti je prevladavalo ubjeđenje da vilinsku moć otkrivanja vode imaju isključivo
rašlje napravljene od lijeske ili mladih izdanaka hrasta, a za otkrivanje ostalih materija, na
primjer ruda, korišteno je drugo raslinje. Neki su sa rašlji gulili koru, da bi lakše klizile u
ruci. Nekad su ih dugo držali u vodi dok se sasvim ne bi smočile. Tako vlažne bi, navodno,
daleko bolje prenosile vibracije vode na čovjeka, što ne izgleda neprihvatljivo. Uz primjenu
rašlji i proces njihovog pravljenja vezano je dosta sujevjerja. Vjerojatno se da se račvasti
štap smije odsjeći samo u ponoć, pri čemu je čovjek morao biti nag do pojasa: Pri tome je
morao neprekidno ponavljati magijske formule kao što je ova: “Ti, plemeniti štapiću lijeske,
zaklinjem te Svetom trojicom, bogom ocem, bogom sinom, bogom Svetim duhom, da mi
tražiš srebro i zlato, koje je sakriveno od mojih očiju, tako sigurno i istinito, tako čisto i
jasno, kao što je Marija bila djevica kada je rodila našeg gospoda Isusa Krista. U ime boga
oca, boga sina i boga Svetog duha, amin:”
Vrijeme ne stoji, čak ni u magijskom umijeću. Nove generacije su otkrile da i priručna
sredstva, koja se mogu naći u svakoj kući, mogu sasvim dobro da posluže. Odličan
materijal je obična žica, čak i zarđala. Jedini uvjet je da nije lakirana ili izolirana. Dobre vi-
linske rašlje možete napraviti od žice starog kišobrana ili, vješalica za odijelo. To u stvari
neće biti rašlje, već dva posebna komada žice u obliku slova “L”, pri čemu duži krak treba
da bude dugačak oko 30 cm. Kraći kraci ova dva žičana slova “L” služiti će kao drške, koje
ćete uhvatiti rukama kao da u rukama držite žičane pištolje. Znači, svakom rukom držite
jedan takav pištolj od žice i to za kraći krak. Ruke treba da su vam na visini nešto iznad
pojasa, kao da ste dva pištolja uperili u nevidljivog neprijatelja. Žice treba da budu me-
đusobno paralelne i da su u vodoravnom položaju. Dijelove, koji vam kao drške stoje u
šakama, držite sasvim labavo, tako da mogu da se kreću bez teškoća lijevo-desno.
Treba da provjerite odmah na početku, da li u vašim rukama žice reagiraju na
 68

prisustvo vode. Stavite na pod svoje sobe poveći sud sa svježom vodom. Držeći žice na
opisani način, kao pištolje, lagano se krećite po prostoriji. Sasvim je sigurno da će se žice,
ako ih držite dovoljno labavo, kretati u rukama lijevo-desno, ali će uglavnom zadržati svoj
paralelni položaj. Kad budete došli sa rukama iznad suda sa vodom, žice će se lagano i
sasvim sigurno ukrstiti, kao da su odjednom nemagnetizirane. Ako se, idući dalje,
odmaknete od suda sa vodom, žice će se razmaknuti i vratiti u prvobitni paralelni položaj.
U svakom slučaju to se događa prosječno kod 8 od svakih 10 ljudi. Mogli biste pomisliti da
autosugestija igra ovdje značajnu ulogu, kao u većini parapsiholoških aktivnosti. I s
pravom. Ipak, nije sve autosugestija. Ako stavite svoje moderne “rašlje” u ruke osobe koja
ne zna ŠTO treba da se dogodi kad dođe iznad suda sa vodom, žice će se i kod nje
ukrstiti. Probajte sa nekoliko osoba, pa se sami uvjerite.
Neki praktičari tvrde da je bolji instrument jedna žica, iskrivljena u obliku originalnih
starih rašlji od lijeske. Probajte i to. Uzmite žičanu vješalicu za odijelo i ispravite njenu
kuku. Dio vješalice o koji se kači odjeća savijte pritiskom u sredinu, tako da dobijete oblik
rašlji, dvozube viljuške, ili, ako hoćete, oblik slova “Y”. Dva kraka koja ćete hvatati rukama
iskrivite nešto malo ustranu, a ispravljenu kuku, kao neki šiljati gromobran, usmjerite pravo
ispred sebe. Kad dođete iznad vode osjetiti ćete pritisak naniže, kao da nevidljiva ruka
pritiska vrh vaših rašlji ka tlu, odnosno ka vodi.
Sve do prošlog vijeka rašljari su tvrdili da duhovi naliježu na vrh rašlji, pokazujući tako
gdje se krije vodena žica. Danas se većinom smatra da je voda izvor zračenja, čija je
jačina ispod praga svjesne osjetljivosti, ali koja nesvjesni duh i te kako osjeća. Kako su
svjesni i nesvjesni duh u budnom stanju oštro odijeljeni, potrebno nam je sredstvo kojim
ćemo premostiti taj jaz. Upravo takvo sredstvo su vilinske rašlje. Tekuća voda jače zrači
od stajaće, jer kretanje izaziva trenje molekula vode, uslijed čega se zračenje pojačava.
Ovo je sasvim vjerojatno objašnjenje, jer ćete i sami primijetiti da je uspjeh u vašem
eksperimentu u sobi utoliko veći ukoliko je voda svježija. Što je više vremena proteklo od
točenja do eksperimenta, to su izgledi da se žice ukrste iznad vode manji.
O radiesteziji ili rašljarstvu napisane su mnoge knjige sa različitim tumačenjima ove
sposobnosti. Teško je reći što je točno. Moguće je da postoji više izvora ove sposobnosti i
da od svakog pojedinca zavisi koji će biti dominantan. Ljudi su skloni da svoja iskustva
uopćavaju i da ono što je sasvim moguće na subjektivnom nivou uzdignu na nivo zakona.
To se sasvim dobro vidi u tumačenjima rašljara koji, objašnjavajući svoju sposobnost,
navode sve moguće stvari. Neki, na primjer, navode da nisu u stanju da otkriju podzemnu
žicu ako nisu bosi. Tada, navodno, ne osjećaju vibracije. Drugi to i ne spominju. Takvih
nepoklapanja ima bezbroj.
Stvar dalje komplicira jednostavna istina da je u ovoj, kao i u ostalim oblastima
hermetike, glavni instrument čovječje nesvjesno, a ono je u neprekidnoj promjeni i njegov
kontakt sa svjesnim duhom nije uvijek isti, kao ni sadržaji što prerušeni dopiru do svijesti,
kao daleki eho zbivanja u njegovim gluhim dubinama, To se u praksi svodi na činjenicu da
čovjek nije uvijek jednako sposoban. Ima dana kad nepogrešivo prima utiske, dana kada
je uspjeh promjenljiv i suhim perioda, kada malo što polazi za rukom. Najzad, u ovoj
oblasti sigurno ima varalica.
Mnogi psiholozi, po samoj prirodi stvari zainteresirani su za ovu oblast. Na žalost, po
ustaljenom običaju, rijetki su oni koji su se lično oprobali; većina takvu provjeru izbjegava
iz straha da ih kolege ne bi ismijali ili proglasili nenaučnim šarlatanima; oni problemu
prilaze indirektno, ispitujući subjekte koji se time bave. Koliko sam upoznat, rezultati su
često sasvim oprečni. Jedan američki psiholog odveo je grupu rašljara u pustinjsku oblast,
gdje nikada ranije nisu bili, i tražio od njih da tu lokaliziraju podzemne vode. Uspjeh je
sasvim izostao. Ne kaže se, međutim, da li su je subjekti tražili u vrijeme koje je njima
odgovaralo ili u unaprijed određeno vrijeme, kad je to zahtijevao od njih eksperimentator
koje njima nije odgovaralo itd. A taj činilac ne može se zanemariti kada je posrijedi voda
 69

koju treba osjetiti možda na velikoj dubini. Zaključak psihologa bio je da rašljari ne mogu
da otkriju vodu sa sigurnošću.
Na drugoj strani, praksa nepobitno pokazuje da je u mnogim oblastima voda
bezuspješno tražena sve dok ne bi došao iskusan rašljar i točno odredio mjesto za
kopanje bunara. Mišljenje radiestezičara ima u današnjem društvu mnogo manju težinu od
mišljenja priznatih naučnika, što je i normalno. Nije za zanemarivanje ni značajna razlika
između privatnog stava jednog naučnika i stava koji on javno ispoljava.
Poznati zagrebački radiestezista, inače fakultetski obrazovan, upozoravao je javnost
više puta da su podzemne vode u oblasti Sremske Mitrovice i Pazove, kroz koju prolazi
autoput Zagreb-Beograd, uzrok velikog broja teških saobraćajnih nesreća. Po njegovom
mišljenju kretanje podzemnih voda tu je vrlo intenzivno, uslijed čega dolazi do jakih
vibracija. Upravljač (volan) automobila je neka vrsta velikih metalnih rašlji, zato veoma
često znatno podrhtava u rukama senzitivnih osoba. Ponekad su vibracije upravljača
sasvim iznenadne tako da se gubi kontrola nad vozilom. Da li je ovaj poznati radiestezičar
u pravu, teško je tvrditi sa sigurnošću. Činjenica je da u toj oblasti autoput nema oštrih
zavoja, ni mjesta naizgled opasnih, a tu se svakodnevno dešavaju udesi. Najveći broj
nesreća ima za uzrok gubitak kontrole nad vozilom, tako ono ili slijeće sa puta, ili prelazi
na lijevu stranu kolovoza te dolazi do čeonog sudara.
Teško je vjerovati da će saobraćajni organi postaviti znake opasnosti na osnovu
izjava predstavnika jedne sasvim nepriznate oblasti, ali činjenice govore za sebe. U
međuvremenu ljudi ginu.
Praksa i u ovoj grani hermetike ima počasno mjesto. Imate opis eksperimenta, pa ga
provjerite na sebi i ljudima voljnim da surađuju. Možda će vas interesirati podatak da
većina američkih petrolejskih kompanija koristi radiestezičare u traganju za novim
naftonosnim poljima. Ima, naime i takvih rašljara koji su senzitivni na naftu, bakar, željezo,
zlato i dr. Koliko znam o Amerikancima i njihovoj opsjednutosti novcem, siguran sam da ih
ne bi plaćali bez jakih razloga.
“Amerika je obećana zemlja za uspješne radiestezičare,” rekao mi je nedavno jedan
prijatelj, “nitko ih ne pita za teorijska znanja i diplome, ali ih odlično plaćaju za uspješno
otkrivanje vode, nafte i ostalog.” Nekoliko posljednjih godina on živi u Americi i imao je
mnogo puta prilike da se u to uvjeri. Ispričao mi je, pored ostalog, slijedeće. Česti gosti
popularnih kviz i šou-emisija na američkoj televiziji su poznati okultisti, rašljari, duhovni
iscjelitelji i slična bratija. U jednoj takvoj emisiji, koja je karakteristična za odnos prema
parapsihološkim pojavama, gosti emisije su bili naglo obogaćeni rančer, psiholog, čuveni
fizičar, jedan geolog i rašljar - specijalista za podzemne vode. Tema njihovog javnog
razgovora bila je upravo mogućnost otkrivanja podzemnih voda, pri čemu su svi učesnici
ravnopravno iznosili svoje mišljenje. Težište razgovora bio je jedan realan događaj: otkriće
vode ovom metodom u pustinjskoj oblasti gdje do tada voda nije nađena. Naime,
promućurni rančer je budzašto kupio velike komplekse pustinjskog zemljišta, na kojem je
ranije obavljano bušenje tla u potrazi za vodenom žicom. Poslom su rukovodili stručni
geolozi i nisu uspjeli. Novi vlasnik je pozvao poznatog rašljara. Ovaj je, kao jedini uvjet
(pored novčane nagrade, naravno), zahtijevao da se njegov rad snima filmskom kamerom.
Prethodno su ga neki naučnici kritizirali kao šarlatana, pa je smatrao da je neophodno da
ostanu čvrsti dokazi njegovog rada. Gledaoci televizije mogli su od početka do kraja da
prate film njegovog traganja. Sasvim jasno je obilježio nekoliko mjesta, tvrdeći da će se na
njima otkriti vodena žica. Nije nijednom pogriješio - na svim mjestima nađena je podzemna
voda. Za kratko vrijeme tu su podignute ogromne plantaže i cijena zemljišta se
ustrostručila.
Rašljar je objasnio kako nalazi vodu i prirodu svoje sposobnosti, a onda su uzeli riječ
naučnici. Fizičar, geolog i psiholog bili su složni i vrlo odlučni - to nije nikakva nauka! To
nema veze sa naukom! Ovakav stav je, po mom mišljenju, u najmanju ruku smiješan.
 70

Nauka nije, niti smije da bude svijet za sebe, izoliran od života, iznad prakse ili, ako
hoćete, iznad istine. Ako nauka dođe u sukob sa očevidnom praksom, onda nešto nije u
redu sa naukom. Ona mora da otkriva istinu i da se njoj prilagođava. Mnogi naučnici, koji
veličaju nauku, zaboravljaju sve o objektivnom traganju za istinom čim napuste uzani
prostor svojih interesa. A, kako je neumorno ponavljao Engels staru izreku: “Dokaz da
puding postoji imamo kad ga jedemo.”
Sasvim razborit bio je zaključak te emisije, u kojoj je posljednja riječ pripala
novopečenom milioneru, kojem se novac uložen u kupovinu bezvrijedne pustinje preko
noći umnogostručio otkrićem vode. Ništa ne uspijeva tako brzo kao uspjeh, posebno u
Americi, koja se njime drogira. Tamo je on neoboriv dokaz da ste pametniji od onih koji ga
postižu u manjoj mjeri. Zapitan od voditelja emisije, da kaže svoje mišljenje o sporu
naučnika i radiestezičara, bogati rančer je kratko odrezao: “Ja ne znam da li je to nauka ili
ne. To me i ne interesira. Znam sigurno samo jednu stvar - ovaj čovjek može da nađe
vodu!”
Čini se da je ovakav stav ispravan. Mislili mi ovo ili ono, praksa bode oči, ona je
vrhovno mjerilo svakog učenja, svake tvrdnje. Od nje nema ničeg jačeg.
Vjerojatno ćete doći sami do svog tumačenja ove vrste osjetljivosti, pogotovu ako
steknete nešto iskustva. Mnogi ljudi, čak i sa značajnim parapsihološkim znanjem, tumače
radiesteziju isključivo jakom autosugestijom. Međutim, ako je ona značajan činilac kad
stanete sa žicama u rukama iznad lonca sa vodom u svojoj sobi, njoj nema mjesta kad
svoje moderne vilinske rašlje stavite u ruke takozvanih naivnih subjekata, odnosno ljudi
koji nemaju nikakvu ideju o tome što treba da se dogodi u eksperimentu. Kako je već
spomenuto, ljudi pokazuju izrazitu tendenciju da lična iskustva stave na tron općevažećeg
zakona. Na taj način, prema psihološkoj strukturi osobe, razni činioci se nameću kao ključ
za objašnjenje ove pojave, a ne malom broju - autosugestija izgleda jedino logična. Mnogi
su je, počevši od Emila Kuea, navodili kao isključivo objašnjenje; uostalom, ne samo ove,
već svih okultnih pojava. Jedna anegdota o njemu pokazuje koliko ima smiješnog u
pokušaju da se jednom pojavom objasne sve ostale. Emil Kue je autosugestijom postigao
neosporno lijepe uspjehe. Iako nije bio liječnik, imao je neku vrstu klinike na kojoj su razni
poremećaji otklanjani isključivo metodom autosugestije. Osnovni momenat, na kojem je
Kue tvrdoglavo insistirao, bilo je subjektivno uvjerenje pacijenta. Za njega nisu postojale
objektivne okolnosti. Jednog dana, dok je asistentima po stoti put izlagao svoje učenje,
dotrčala je medicinska sestra i usplahireno mu se obratila:
“Gospodine Kue, bolesnik iz sobe 17 je rđavo!”
“Sestro,” zaprijetio joj se prstom Kue, “pacijentu iz sobe 17 nije rđavo. On MISLI da
mu je rđavo!”
Sutradan, dok je Kue nastavljao da asistentima obrazlaže svoje učenje, došla je ista
bolničarka i saopćila mu sa neprikrivenom ironijom: “Gospodine Kue, bolesnik iz sobe 17
MISLI da je umro.”
 71

HERMETIZAM I SUVREMENI ČOVJEK

Svi pokušaji čovjeka da dokuči istinu svode se, uprošteno govoreći, na sisteme
religije, filozofije i nauke. Istina je, po učenju hermetičke tradicije beskonačna, apsolutna i
nepromjenljiva. U procesu približavanja istini pred nama se javljaju pojedini njeni vidovi i
dijelovi koji su ograničeni prostorom, vremenom i stupnjem saznanja koje je ljudsko
društvo do tog trenutka steklo. Razvitkom društva u cjelini i razvitkom pojedinca, relativno
nezavisnog od stupnja razvoja sredine, sve novi vidovi istine bivaju sagledani, iako je ona
sama ostala nepromijenjena. Na taj način, njoj se mora pristupiti uvijek iznova, uvijek sa
novog stanovišta, ali uvijek sa istim konačnim ciljem.
Ova nepromjenjivost apsolutne istine sadrži prividnu kontradikciju; ona biva
razriješena tek u trenutku kad ljudsko biće dostigne cilj svoje kozmičke evolucije. Istina je
jedna, ali su vidovi u kojima se ispoljava bezbrojni: sve je relativno osim nje same - ona je
apsolutna.
Religija je bila nužan stupanj u razvitku ljudskog društva, a za pojedince ona je i
danas neprevaziđen oblik doživljavanja svijeta, živ i dinamičan proces, koji nudi
najprihvatljivija rješenja vječitih dilema. Vrijednost religije je, na prvom mjestu, u ukazivanju
na osnovne principe življenja i isticanje krajnih vrijednosti kojima treba težiti. Osnovni
nedostatak većine religija je stalno prisutna tendencija da se okameni u gotove oblike i
dogme i tako sputa ljudski duh u njegovom tragalaštvu.
Filozofija je vješto izbjegla osnovnu manjkavost religije, stavljajući naglasak na
misaonost i ispitivanje, ali se u velikoj mjeri izdvojila od života, od problema svakodnevnog
bitisanja prenaglašavajući krajnje ciljeve.
Nauka, najmlađi od svih sistema traganja za istinom, vodi računa isključivo o
činjenicama, ali sasvim zapostavlja krajnje ciljeve. Ona je voljeno čedo racionalnog duha,
koji je, pak, daleko uži od cjelokupnog kapaciteta ljudskog bića. Razum je sićušni otok,
okružen nepreglednom pučinom iracionalnog. Prostor nauke se širi, svakim danom sve
brže, i kraj njenog razvoja nemoguće je sagledati. Usprkos tome neosporivo je da naučni
metod posmatranja i tumačenja pojava nije primjenljiv na sve vrste ljudskog iskustva. Kada
nam nauka i filozofija otkažu, sasvim je opravdano da se oslonimo na druge sisteme
saznanja, koji ispunjavaju prazan prostor i nude svoja rješenja. Postoji granica preko koje
razum ljudskog bića, ovakvog kakvo je danas, ne može da prodre. Davno je Paskal mudro
zaključio: “Posljednje djelo razuma je saznanje da postoji beskonačno mnogo stvari koje
ga prevazilaze.”
Negdje u oblasti gdje se prepliću nauka, religija i filozofija nalazi svoj životni prostor
hermetička tradicija. Njena veza sa ostalim sistemima ljudske misli mnogo je jasnija na
Dalekom Istoku nego kod nas. Tradiciju Istoka je nemoguće odijeliti od religije, filozofije i
nauke, jer je u njih neraskidivo utkana. Mi smo imali, bar do sada, manje sreće. Potražiti
bilo kakvu vrijednost u radovima srednjovjekovnih alkemičara, Paracelzusa, Elifasa Levija,
Papusa i njima sličnih nosi u sebi veliki rizik da vas kolege proglase šarlatanom i poreknu
svaku vrijednost, ne samo predmetu vašeg tragalaštva, već i motivima koji vas k njemu
vode. Zato se ljudi teško odlučuju da obznane takva interesiranja. Oni koji se drznu da to
učine dobro znaju što ih čeka - sukobi, podmetanja, ponekad pražnjenje strasti preko
njihovih leđa, ponekad nezahvalna uloga žrtvenog jarca; u najboljem slučaju
nerazumijevanje.
Ukoliko je posrijedi osoba koja je izborila istaknut položaj u nauci ili umjetnosti, takva
njena interesiranja se ili potpunim ignoriranjem zaobilaze ili se tumače kao dječje igre
neizigrane u djetinjstvu, koje veliki ljudi mogu sebi da dozvole.
Čovjek, usprkos dogmatskim shvaćanjima, može sasvim usklađeno da živi i djeluje
na više planova, koji se uzajamno ne isključuju, osim u glavama uskogrudnih osoba.
 72

Čovjek može biti veoma skrupulozan naučnik na planu objektivne nauke; istovremeno
može sasvim iskreno i predano da vjeruje u Boga; isto tako može Stazom hermetizma ići
konačnoj istini, oslanjajući se ne samo na razum, već najvećma na intuiciju.
Malo je poznato, jer se prešućuje, da je Pavlov, otac uvjetnog refleksa, bio veoma
religiozan. To, očevidno, nije smetalo da iz njegovog djela ponikne, sa naučnog stanovišta
procjenjivano, najobjektivniji oblik psihologije.
Albert Ajnštajn je oživio staru izreku, da je sve relativno, na tako jednostavan način,
da ga je to učinilo najistaknutijim naučnikom našeg vijeka. Sada to mnogi ponavljaju,
zaboravljajući da je na osnovu iste teorije došao do zaključka, da se u beskonačnom
univerzumu zapaža takav sklad formi i odnosa, koji neumoljivo navodi misao ka jedinom
mogućem uvidu - takva potpuna harmonija odraz je Apsolutne Svijesti, koju možemo
nazvati Bogom.
Ako pregledate sve radove našeg poznatog heleniste, prof. Miloša Đurića, može vam
pasti u oči članak pod čudnim naslovom: “Krist u svjetlosti Joga nauke”. U nekim prikazima
njegovog opusa taj članak je nekim slučajem izostavljen. Mnogi dobri poznavaoci njegovih
djela, koji su ga lično poznavali, bili su iznenađeni kad sam im spomenuo taj kratki spis.
Veoma interesantna osoba (pored ostalog, bio je mason), Miloš Đurić je imao šira
interesiranja nego što je to u javnosti poznato.
Tko sve sa uspjehom uklapa različite sisteme doživljavanja svijeta na neproturječan
način, teško je reći. Nije malo takvih ljudi. Takav sklad postiže daleko više njih nego što se
obično misli. Svaki čovjek je poprište mnogih bitaka i iz svakog se naizmjence pomaljaju
prividno proturječne snage, otvoreno ili prikriveno. Svako je istovremeno svjetlost i sjenka.
Neke osobe vas zaista mogu iznenaditi. To je najčešće slučaj sa ličnostima, o kojima
je u društvu stvorena jedna određena slika, koja može biti istinita, ali je skoro uvijek
nepotpuna. Takva slika obuhvaća obično samo jednu stranu ličnosti; neku drugu možete,
najčešće samo slučajno sagledati. Naravno, spominjući slučajnost mislim na našu trenutnu
nesposobnost da nađemo objašnjenje izvjesnih zbivanja. Slučaja zapravo nema.
Sveukupnost našeg svijeta, do najsitnijih detalja, sva fizička, emocionalna i društvena
zbivanja imaju neki smisao: dolaze nam kao poruke našeg Nad-ja, našeg Daemona,
pružajući nam priliku da osvijetlimo za trenutak zasjenjene strane našeg bića.
Sjećam se čudnog razrješenja jedne svoje duže krize, prije nekih 12-13 godina. U to
doba, redovno sam odlazio u indijsku ambasadu u Beogradu da pozajmljujem knjige.
Tamo je postojala biblioteka sa priličnim brojem probranih knjiga o jogi, vedanti i ostalim
sistemima indijske ortodoksne filozofije. Posjećivao sam je često, jer sam namjeravao da
pročitam sve što se moglo naći na tome mjestu. Usporedo sa intenzivnim čitanjem,
zapadao sam u sve jaču krizu. To je bio jedan od takozvanih suhih perioda, dobro poznat
svakom Sljedbeniku. Izgubio sam volju za vježbanjem, sukobljavao se sa porodicom i
prijateljima i osjećao kako sumnje bujaju u meni. Vrijedi li sve to? Zašto se pametni i
priznati ljudi time ne bave? Nije li to šarena laž za neodrasle duhove? Kratko rečeno,
osjećao sam se jadno, kako to uvijek biva kad nam se ogadi ono što najviše volite. Jednog
dana, u najgorem raspoloženju, krenuo sam u biblioteku ambasade da vratim dopola
pročitanu knjigu, riješen da dignem ruke od Staze. U prijemnoj prostoriji ambasade, gdje
su bile police sa knjigama, naišao sam na bradatog dugokosog Hindusa, odjevenog u
tradicionalno ruho joga sanjasina. Izdavao se za Adepta joge, mada je u stvari bio neka
vrsta fakira. Koliko se sjećam, zvao se Svami Dev Murti. U ambasadu je svratio, zajedno
sa svojim menadžerom, da bi se raspitao za mogućnost javne egzibicije u Beogradu. Imao
je neke okultne sposobnosti, na primjer telepatske, u velikoj mjeri, ali je bio na dobrom
putu da ih izgubi, Joga i egzibicije ne idu zajedno. Kao neku vrstu preporuke nosio je
sobom veliki broj fotografija na kojima su snimljen: prizori sa njegovih javnih nastupa i to
tako da se uvijek dobro vidjelo tko sačinjava publiku. A nju su sačinjavate zaista poznate
ličnosti iz mnogih zemalja - od slavnih muzičara i književnika, do poznatih političara.
 73

Naročito su me iznenadile fotografije njegovih egzibicija za očito uzan krug ljudi, na kojima
su se vidjeli sada već pokojni Hruščov i Bulganjin. Tih fotosa je bilo jako mnogo. Na njima
prizori, ne samo sa nastupa, već i iz privatnog života. Hruščov i Bulganjin u šetnji sa ovim
malopoznatim bradatim fakirom; u razgovoru za stolom; Hruščov pod ruku sa njim u
nekom parku. Na fotografijama je padalo u oči da je Hruščov različito odjeven, što je
nedvosmisleno govorilo da fotografije nisu nastale samo u toku jednog dana. Tko bi rekao
da se Hruščov toliko interesirao za hermetizam, jer od ovog fakira nije mogao ništa saznati
o proizvodnji ugljena i čelika.
Sutradan ujutro osjetio sam da su oblaci sumnje počeli da se razilaze. Period
nazadovanja i nedoumica bio je okončan. Slijedio je novi period grabljenja naprijed. Kriza
je bila riješena “slučajnim” susretom. Uzgred rečeno, u doba Hrušćova došlo je do naglog
napretka u naučnom izučavanju okultnih pojava u SSSR-u, tako da su Rusi danas vodeća
sila na tome polju.
Možda najplodniji spoj naoko suprotnih načina doživljavanja svijeta ostvaren je u
ličnosti pokojnog Džavaharlala Nehrua. Sve vrijeme školovanja u Engleskoj, gdje je bio
svjedok do tada neviđenog napretka nauke, ni za trenutak ga nije napuštao ponos na
raskošnu kulturnu baštinu Indije. Osjetio je veoma dobro da je spas njegove voljene zemlje
u izgradnji modernog društva na socijalističkim osnovama. Na njega su, po sopstvenim
riječima, najviše utjecali Marks i Lenjin. U praktičnom životu bio je, nesumnjivo, marksista,
a u svijetu njegovih intimnih preživljavanja našle su plodno tlo drevna učenja i mudrost
Indije. Čitamo u njegovom dijelu “Otkriće Indije”: “Suviše oslanjanja na natprirodne faktore
može da dovede, i često je dovodilo, da čovjek izgubi samopouzdanje i da nestane
njegova sposobnost i moć stvaranja. A, ipak, izgleda da je neka vjera nužna u stvarima
duha koja su izvan domašaja našeg fizičkog svijeta, neko oslanjanje na moralna. duhovna
i idealistička shvaćanja, jer inače ne bismo imali uporišta, niti ciljeva u životu. Bilo da
vjerujemo u Boga ili ne, nemoguće je ne vjerovati ni u što, bilo da mi to zovemo
stvaralačkom životvornom snagom ili vitalnom energijom koja postoji u materiji i daje joj
sposobnost da se sama pokreće, mijenja i razvija, ili nekim drugim imenom, nečim što je
realno, mada se izmiče, kao što je život realan kada se usporedi sa smrću. Bilo da smo
ovoga svjesni ili ne, većina nas obožava oltar nekog nepoznatog boga i pruža mu žrtve -
neki ideal, lični, nacionalni ili internacionalni; neki udaljeni cilj koji nas privlači, iako sam
razum nalazi u njemu malo suštine; neka nejasna koncepcija savršenog čovjeka i boljeg
svijeta. Možda je nemoguće dostići to savršenstvo, ali neki demon u nama, neka vitalna
snaga, goni nas tome savršenstvu i mi idemo tom stazom iz generacije u generaciju.”
Koliko zgusnute hermetike u ovim jednostavnim riječima!? Kakva širina duha,
nesputanost i dubina uma najplemenitijeg kova!? Iskustvo pokazuje da je moguće zahvatiti
svijet na raznim nivoima egzistencije na sasvim različit način. Ono nas nagoni na zaključak
da naučno shvaćanje stvarnosti na jednom, religiozno na drugom i hermetičko na trećem
mogu teći usporedo, bez uzajamnog isključivanja - što je paradoks samo za jedan već
sasvim prevaziđen način mišljenja.
Nauka je dostojna divljenja dokle god smo svjesni njenih ograničenja. Ona može
veoma mnogo, ako točno znamo što nikako ne može. Pravi naučnik je, po pravilu,
tolerantan prema stvarima koje ne poznaje; ne odbacuje ih unaprijed, već tek kad
dokazima stekne pravo da to učini. A steći to pravo veoma je teško. Treba stvar ili pojavu
o kojoj se govori upoznati sa svih strana, pod svim mogućim uvjetima, pa se i tada ne
može reći da je potpuno znamo, jer je uvijek moguće otkriti nove odnose. Što je niži nivo
tolerancije i praktične mudrosti utoliko se sa manje ustezanja odbacuju stvari koje se ne
poznaju.
Ljudi koji vjeruju i grlato izvikuju da će nauka kompjutera, tehnologije i antibiotika
riješiti naše dileme - istinski su mračnjaci. Oni izgovaraju riječ “nauka” kao svemoćnu
bajalicu koja će izliječiti mržnju, osjećanje tjeskobe i sputanosti, impotenciju, patnju,
 74

mučninu . . . Avaj! ona je svemu tome ne malo doprinijela. Napredak nauke, kao i svega
ostalog, jeste dvostran, a o zatamnjenoj strani njeni fanatici, kao i zaljubljeni, ne vole da
misle. Ona olakšava elementarno življenje, ali ne rješava naše dileme, već čini da ih
jasnije osjećamo. Spuštanje kozmonauta na mjesec dovelo je, trenutno, do narastanja
osjećanja čovječje moći, a zatim je trajno naglasilo njegovu inferiornost, Pošto je postao
svjesniji bezgraničnosti vasione. Istinske motive ovakvih podviga vizionarski je razgolitio
Jung jednostavnim riječima: “Kozmički letovi su prosto bjekstvo od sebe, jer lakše je stići
do Marsa ili Mjeseca nego prodrijeti u sopstveno biće.” Ako suvremena nauka proširuje
vidike i gomila znanje činjenica, sasvim je izvjesno da nam smirenost i životna mudrost ne
dolaze sredstvima kojima se reklamiraju deterdženti i koka-kola.
Potrebno nam je nešto drugo. Za izvjestan broj ljudi to je složeni sistem hermetičkih
učenja, ili, u skladu sa novijom terminologijom - parapsihologija, ili nađite neki treći izraz.
Hermetička učenja crpe sokove sa svih strana. Okultno tragalaštvo, nasuprot tendenciji
duhovnog osipanja i osiromašenja, koja je primjetna u tzv. potrošačkom društvu, potiče od
nedokučivog jezgra stvaralačkih impulsa iz kojeg sve izvire i kojem se sve vraća. Osnovna
težnja svakog ljudskog bića je da stvara, da se izrazi na bilo koji način. Stvaralačka moć
čovjeka je beskonačna i neponovljiva. Njegov život je poprište gdje se odigravaju nebrojeni
procesi, emocionalni, misaoni i tjelesni, koji nikada ranije nisu ostvareni. Ukoliko je takva
aktivnost svrhovita, a ona je to bezmalo uvijek, onda je i najobičnija upotreba ruke, jezika
ili mozga stvaralačka. Okultna tradicija svim takvim procesima pribavlja ne samo lični, već i
kozmički smisao. Čovjek ne mora da bude naučnik da bi tragao za tajnama svijeta, a to svi
žele. Nesvjesno i neuočljivo stvaralaštvo predstavlja još dublju tajnu od vidljivog
neimarstva duha. Pjesništvo, umjetnički drhtaj i zanos neposredni su potomci onog
spiritualnog treperenja duboko u nama, koje se kroz spoljašnju ljušturu probija u
međuljudski prostor i tu od nama sličnih biva prepoznato.
Tvrdnja da hermetička učenja odgovaraju svima i da su lijek za sve nevolje siguran je
znak zaslijepljenog fanatizma. Sa druge strane naše vrijeme, to je nepobitno, jeste vrijeme
naglog buđenja interesiranja za okultne pojave. Čovjek današnjice osjeća potrebu da,
prema svojim stvaralačkim mogućnostima, aktivno učestvuje u uobličavanju i mijenjanju
svoje životne sredine i sebe samog.
Toga treba da budemo svjesni, kao što moramo shvatiti da kreativnost i aktivno
izražavanje ne pripadaju samo hermetizmu. Danas je primjetna tolerancija u odnosu na
stvaraoce bez obzira iz koje sredine potiču. Seljak koji slika sada ne izaziva podsmjeh, već
poštovanje. Prošlo je vrijeme salonskih slikara. Novi oblici muzike, proizvod našeg
vremena, koliko god anatemirani od sterilnih kritičara, odbljesak su, makar i dalek, one iste
stvaralačke vatre koja je gorjela u tvorcima velikih simfonija. Naše doba je doba masovne
potrošnje, masovne kulture, demokratizacije umjetnosti i začetak masovnog hermetičkog
tragalaštva.
Moramo biti stalno na oprezu od podmukle tendencije da maticu kojom smo zaplivali
smatramo boljom od ostalih. To bi bio početak rđave izolacije, ušančivanja i zaostajanja.
Uz to, ne treba gasiti žeđ samo sa jednog izvora. Moramo tražiti zlatnu sredinu - Stazu
mudrosti, koja vijuga između krajnosti. Jer, ni u hermetici nije sve med i mlijeko (“Mnogi će
doći u moje ime i obmanuti će mnoge . . .” Hermetizam ima u svojim njedrima svega i
svačega. Među hermetistima ima misaonih ljudi, koji se ne zadovoljavaju sitnim radostima
potrošačkog društva; ne ispunjava ih srećom mogućnost da svako popodne, sjedeći u
fotelji i ispijajući pivo, zure u televizor, pošto su pred kućom oprali auto kupljen na otplatu.
Mnogo je onih koji zauvijek ostaju na stadiju čitaoca, a ima i zanesenjaka koji smatraju da
su svi van okultne matice slijepi ili duhovno siromašni. Ne malo je neurotičara koji
hermetizmom žele da prekriju i ušutkaju svoje slabosti. Ima mnogo inteligentnih ljudi koji tu
traže ključ za smisao života koji drugdje nisu našli. Konačno, ako je riječ o fanaticima pa i
fanatika ovdje ima mnogo. Ne jede se meso od svake ptice.
 75

Hermetička tradicija ima duboke korijene. Kad god osjetimo da gubimo tlo pod
nogama, treba da im se makar na kratko vratimo, svjesni da je voda samo na izvoru čista.
Ali, i tada im moramo prići ovakvi kakvi smo, ljudi svog vremena. Naše doba je početak
kraja autoriteta svake vrste. Njih više nema. Ne smijemo se preslišavati što su prije
mnogih vjekova rekli i učili Buda, Krist i Konfučije, već treba pokušati da dokučimo što bi
rekli i učinili na našem mjestu, ovdje i sada. Ne smijemo pretvoriti svoj kratki život u
psihološko ukopavanje davno okamenjenih fosila. Autoriteti imaju jedino upotrebnu
vrijednost za probuđeno ljudsko biće - oni postoje samo zato da bismo shvatili što sami
možemo. Teorije Frojda, Markuzea i Makluana imaju relativan značaj u našem tragalaštvu.
Pokušaj da shvatimo sebe proučavanjem Makluanove teorije ima samo jedan rezultat -
naučiti ćemo manje o sebi, a više o Mekluanu. To je, istina, sasvim prihvatljivo do izvjesne
točke. A kad u nama počne da se rada nemir i nezadovoljstvo, zreli smo za nov odnos
prema svijetu, koji je intuitivan, koji vodi od centra ka periferiji. Ne obratno.
Najzad, sve religiozne, naučne, filozofske i hermetičke Staze vode istom cilju. Na
tome insistiraju svi mudraci koji su, makar za kratko, zaronili u ocean Kozmičke svijesti. U
jednom gradu u Japanu, nekada davno, u srednjem vijeku, nepoznati zen-budistički
kaluđer pomučio se da uredi dvorište svoga hrama. Sav prostor je posut sitnim šljunkom, a
u sredini dvorišta počiva nekoliko krupnih kamenova, raspoređenih na način koji je
zahtijevao mnogo razmišljanja. U njima nema ničeg što bi plijenilo oko, a mnogo
privlačnog za nemirni ljudski duh. Ako se čovjek prošeta ovim dvorištem, gdje rijetki
posjetioci traže odgovore na svoje dileme, neće moći da ne primijeti čudnu stvar. Ma kako
se postavio, ma kako stajao, ma sa koje točke gledao, položaj krupnog kamenja u sredini
ostaje isti. Može kružiti dvorištem, bacajući radoznali pogled sa svih točaka, slika
središnjeg kamenja, njihov odnos ostaje nepromijenjen. Mudri stari kaluđer! Na tako
jednostavan način ostavio je vječitu poruku potonjim generacijama. Krajnja Istina je uvijek
ista, bilo sa koje strane joj se prikradali.
 76

ELEKTRONSKI HERMETIZAM ILI NOVA PARAPSIHOLOGIJA

Najzad smo i to dočekali. Hermetizam, Astralno tijelo, psihičko liječenje, aura

svetaca, postojanje svjetova viših od fizičkih, došli su pod lupu egzaktnih naučnih metoda.
Časopisi su preplavljeni čudnim fotografijama i zbunjujućim naslovima: “Fotografije duše”,
“Elektromagnetska aura ljudskog bića”, “Biljke koje osjećaju i misle” i tako u nedogled.
Instituti za okultizam ili parapsihologiju niču preko noći u mnogim zemljama svijeta. Od
socijalističkih država naša zemlja je, pored Albanije, jedina koja ga nema. Vodeća zemlja u
parapsihološkim istraživanjima nije Indija, već, za čudo, Sovjetski Savez. A sve je počelo
tako naivno.
Prije nekih desetak godina ruski naučnik Vasiljev je ispitivao sugestiju, telepatiju i
svojstva subjekta pod hipnozom. Provjeravajući da li elektromagnetske sile utiču na
sposobnost vizualizacije, naletio je na iznenađujuće otkriće - psihičke slike su neka vrsta
elektromagnetskih tvorevina, jer na njih, u velikoj mjeri, utiču jaki elektromagneti. Ovaj
eksperiment opisan je detaljno u “Psihičkom treningu indijskih jogija i fakira”, tako da to
neću ponavljati. Poslije ovog slijedili su drugi opiti. Vasiljev je utvrdio da hipnotizirani
subjekt bez velikih teškoća prima telepatske sugestije, pri čemu udaljenost operatora ne
igra nikakvu ulogu. Emocionalna veza među njima je tako produbljena da se telepatski
kontakt sa lakoćom ostvaruje.
Nastavljajući eksperimente Vasiljev je želio da utvrdi, da li postoje prepreke za
energiju kojom se prenose telepatske sugestije. Subjekt je stavljen u izoliranu čeličnu
komoru i upućivane su mu sugestije telepatskim putem. Ovaj ih je bez teškoća primao.
Metalni zidovi nisu spriječili kretanje misaone energije, iako utječu na radiovalove.
Ovaj uspješno izvedeni eksperiment imao je za posljedicu nagli porast interesiranja
za okultne fenomene u sovjetskoj armiji. To se dogodilo na početku ere letova satelita sa
ljudskom posadom. Usprkos veoma savršenim uređajima, javljale su se situacije u kojima
su radio-uređaji za komuniciranje astronauta sa stručnjacima na zemlji sasvim otkazivali.
Javljali su se povremeni nepredviđeni prekidi u vezama, kada je posada satelita bivala
lišena mnogih značajnih informacija, a stručnjaci na zemlji sasvim nemoćni da im upute
pomoć. Pored tih nepredvidljivih, javljali su se i redovni prekidi veza u kritičnoj fazi
prizemljenja. Kada satelit, vraćajući se majci zemlji, dospije do gustih slojeva atmosfere,
nastaje period u kojem nikakve veze ne funkcioniraju. To je istovremeno najkritičniji period
cijele avanture. Zato je logično što se došlo na ideju da se prouči mogućnost telepatskog
kontakta između posade i rukovodstva leta na zemlji. Sovjetska armija je obezbjedila
sredstva i ispitivanja su počela da se množe, često u nepredviđenom pravcu i s
neočekivanim rezultatima.
Bezmalo isti proces odigravao se usporedo u SAD. Neka od mnogobrojnih
istraživanja izašla su iz okvira vojne primjene. Posljednje tri godine naročito su značajne,
jer su dobiveni neslućeni rezultati koji su umnogome potvrdili učenja jogija i drevnih
okultista. Da vidimo o čemu je riječ.
Problem provjere okultnih fenomena i iskustava oduvijek je bila nemogućnost
eksperimentalnog dokazivanja. Okultne pojave najčešće nastaju spontano, u
nepredviđenim situacijama i okolnostima koje je nemoguće kontrolirati, kao što su trenuci
jakih uzbuđenja, kada je prag svijesti značajno snižen. Takva emocionalna pražnjenja
nemoguće je eksperimentalno izazvati. Sve do nedavno činilo se neizvodljivim bilo kakvo
eksperimentiranje vrijedno spomena. Ali, čovječanstvo je zakoračilo u akvarijansku eru,
čija je karakteristika, pored ostalih, naglo buđenje interesiranja za okultizam, psihičke
pojave i duhovnu stranu života. Problem ne bi bio problem kad ne bi imao rješenje.
Rješenje je samo druga strana problema, jer nerješivih problema nema u apsolutnom, već
samo u relativnom smislu. Rješenje postoji čim se javi svijest o problemu, mada ih po-
 77

nekad razdvajaju vjekovi. Elem, stvar su u svoje ruke uzeli ljudi koji su po stručnoj spremi
bili iskusni inženjeri-elektroničari i fiziolozi, a po ubjeđenju okultisti. Pokazalo se da je to
veoma sretna i plodna kombinacija. Njen ishod je prvi snimak astralnog tijela čovjeka,
zapravo čovječjeg prsta. Instrument kojim je snimak dobiven bio je začuđujuće jednosta-
van, a rezultat je nazvan, po istraživačima koji su ga prvi dobili, KIRLIJANOV EFEKT
(bračni par Valentine i Semjon Kirlijan). Aparat kojim je, kako to naivni kažu, “snimljena
duša” se sastoji od mračne komore u kojoj se nalazi osjetljiv film bez fotografskog aparata,
i magnetnog polja visoke frekvencije. U komoru se stavlja objekt koji će se snimati - list
neke biljke, plod, grupa bakterija, dio čovječjeg tijela (ruka ili samo prst). Kad se poslije
kratkog vremena film izvadi, na fotografiji, nastaloj na tako jednostavan način, vidi se oko
objekta svjetla aura. To je Kirlijanov efekt! Na taj način, začuđenom oku postao je vidljiv i
nematerijalni dio živih bića.
To je bio samo početak. Svi parapsihološki instituti baciti su se na ispitivanja
tehnikom koja se neprestano usavršava, ali je još uvijek vrlo jednostavna.
Interesantno je da su se Kirlijanovi jedno vrijeme trudili da izbjegnu svaki zaključak
koji ne bi stajao čvrsto na osnovama strogog materijalizma, pa su pokušali da dokažu da
se aura ili snimljeno polje svjetlosnog zračenja sastoji od materijalnih čestica, od
joniziranih elektrona. Ubrzo su odustali od takvog tumačenja. Priznali su da aura pred-
stavlja čisto energetsko tijelo (dakle nematerijalno - vidi o Astralnoj svjetlosti), da tu ne
postoje čestice, već energetska cjelina koja sama proizvodi sopstveno elektromagnetsko
polje (ali se ne svodi na njega!), koje je, opet, osnova svih bioloških zbivanja u organizmu.
To aurično polje je energetski model ili kalup po kome je izgrađen fizički organizam, i
njegove promjene prethode promjenama fizičkog organizma.
Eksperimenti sa snimanjem aure biljaka također potvrđuju vjekovima stare okultne
teorije. List, još uvijek na stabljici i na taj način sastavni dio žive biljke, pokazuje veoma
snažnu svijetlu auru; otkinut sa peteljke pokazuje auru znatno manje jačine. Kako vrijeme
prolazi fotografije aure otkinutog lista su sve slabije, dok ona najzad sasvim ne iščezne.
Prsti ljudske ruke pokazuju, kako su to davno tvrdili duhovni iscjelitelji koji su liječili
dodirom i “magnetskim pasovima”, svijetle plamičke, odnosno auru koja se mijenja sa
zdravstvenim stanjem čovjeka i njegovim raspoloženjem. Mijenja se također zavisno od
toga da li je čovjek pijan ili trijezan, da li je drogiran ili ne. Prsti uzeti sa ruke leša nemaju
nikakvu auru.
Auru imaju i grupe bakterija snimljene na ovaj način. Na osnovu oblika i jačine aure
može se predvidjeti stanje bakterija, njihova moć razmnožavanja . . . itd. Očito,
eksperimentalno polje nove parapsihologije, do nedavno tako skučeno, preko noći je
dobilo neslućene dimenzije. Ostaje samo da se čudimo kako se ljudi nisu ranije toga sjetiti.
Shvaćajući sve teškoće koje prate uvođenje ovakvih rezultata u nauku pod starim
nazivima, koji kao rep vuku za sobom sve moguće teorijske zaključke u prilog vjekovnih
okultnih učenja, brazilski parapsiholozi, a za njima većina ostalih, odbacili su staru
terminologiju. Okultizam se ne spominje, već se isključivo govori o parapsihologiji, a
hiljadugodišnji termin aura zamijenjen je novim koji ima veoma jak naučni prizvuk - POLJE
STRUKTURE OBLIKA.
Sada je pravo vrijeme da se prisjetite onog što je rečeno u ovoj knjizi (i mnogim
drugim o prirodi i svojstvima Astralne svjetlosti, o Astralnom tijelu i sl. Možete prelistati
djela hermetista sa početka ovog vijeka ili njihovih prethodnika iz prošlog; možete ići
unatrag do Paracelzusa ili u još dalju prošlost... Uvijek ćete naići na iste podatke. Jer
eksperimenti ovog elektronskog hermetizma nisu otkrili ništa novo. Oni su potvrdili staro i
učinili ga nepobitnim skeptičnom oku današnjice. Naši prethodnici nisu znali za polje
visoke frekvencije, ni osjetljive filmove. Jedini instrument je bio njihov radoznali duh,
izoštren napornim vježbama koncentracije. Pa ipak, nama je ostao lakši dio posla -
potvrđivanje već otkrivenog.
 78

Vratimo se na novi naziv aure - POLJE STRUKTURE OBLIKA. Prevedeno na jasan

jezik za laike to znači energetsko polje u kojem nastaju sheme, kalupi, planovi po kojima
se objekti i bića fizičkog svijeta uobličavaju. A sigurno se sjećate da je Astralni plan nivo
čiste energije gdje se uobličavaju modeli koji se zatim ostvaruju na nivou materijalne
egzistencije.
Veoma dalekosežni zaključci mogu se izvući iz ovih nalaza. Oni imaju prednost nad
starim učenjima, jer u njihovoj osnovi ne leže tvrdnje zanesenjaka, već sasvim konkretne
fotografije, opipljivi dokazi kakvi se danas traže, a koji su uvijek od presudnog značaja. Oni
su, što nas posebno raduje, u potpunom skladu sa okultnim teorijama. Poznato vam je da
sve što se javi na fizičkom planu, sve što se realizira na ovozemaljskom nivou postojanja,
mora prethodno postojati na Astralnom. E, vidite, mnogo toga je već potvrđeno. Inženjer
elektronike Enriko Rodrigez sa parapsihološkog instituta u Belo Horizonte (Brazil) utvrdio
je da se bolesti, koje se na fizičkom planu egzistencije još nisu ispoljile, mogu unaprijed
identificirati, kao karakteristične promjene u energetskom polju aure organizma ili, ako vam
se više sviđa, u njegovom polju strukture oblika. Na primjer, po ustaljenim mjerilima jedan
organizam je sasvim zdrav i medicinskim metodama se ne mogu utvrditi nikakvi tragovi
oboljenja. Ali, poremećaj se već ispoljava u njegovom nematerijalnom, čisto energetskom
tijelu, u njegovoj auri. Poslije nekog vremena on se javlja i u fizičkom tijelu. Ova potvrda
drevnih učenja biti će dragocjena za ranu dijagnozu oboljenja, naročito teških, jer će biti
sasvim moguće poduzimanje medicinskih mjera prije nego što se oboljenje ispolji u
fizičkom organizmu.
Upravo na taj način mnogi vidovnjaci, koji su u stanju da sagledaju ljudsku auru,
predviđaju buduće zdravstveno stanje čovjeka. Oni su u stanju da sagledaju promjene u
Astralnom tijelu, karakteristične za neko oboljenje, još dok se nisu ispoljile na zemaljskom
planu, odnosno u fizičkom tijelu. Oni su prirodno obdareni ili su treningom razvili spo-
sobnost sagledavanja zbivanja u Astralnom svijetu, gdje se mogu nazrijeti obrisi budućih
događaja. O tome govori i stara okultna izreka, u čijoj osnovi leži objašnjenje vidovitosti:
“Nastupajući događaji bacaju sjenke ispred sebe.”
Opisani eksperimenti istovremeno objašnjavaju mehanizam našeg djelovanja u
magiji, pomoću kojeg izazivamo promjene u skladu sa svojom voljom (zadržati ću i dalje
stare termine magija i hermetizam, aura i tome slično, jer zašto ne bismo nazvali stvari
pravim imenom?) Kreativnom imaginacijom i uživljavanjem stvaramo psihičke slike prožete
emocijama, koje su u stvari astralna klišeji ili kalupi po kojima se kasnije uobličavaju
zbivanja i objekti ovozemaljskog svijeta.
U nekim parapsihološkim laboratorijima istraživanja su išla u drugom pravcu. Vršeni
su pokušaju da se utvrdi najniža prečaga na ljestvici evolucije oblika na kojoj postoji
osjetljivost, odnosno sposobnost reagiranja na draži. Veoma dugo se smatralo da draži, na
koje reagiraju niži organizmi, moraju biti veoma jednostavne - jaki zvuci, svjetlost,
električna struja i njima slične. Sasvim slučajno (da li slučajno?) otkriveno je da biljke
reagiraju na emocionalnu energiju čovjeka, na ljudska osjećanja. Konstruiran je poligraf -
neka vrsta jednostavnog encefalograma za biljke i prosta živa bića, koji mjeri jednostavne
električne promjene u njima što se javljaju kao reakcija na draži okoline.
U jednoj parapsihološkoj laboratoriji, u poligraf je bila uključena biljka čije se
reagiranje na proste draži ispitivalo. Kada je ispitivanje završeno, eksperimentator je
prišao biljci sa sasvim određenom namjerom da je iščupa iz zemlje i spali. U tom trenutku
igra poligrafa se vidno pomjerila na skeli. Nekom drugom prilikom eksperimentator bi
previdio ovaj momenat, ali situacija je već bila sazrijele za ovakvo otkriće. Tako se on
zamislio o uzroku reagiranja biljke. Provjerio je sve što je dolazilo u obzir kao draž. Kad su
svi činioci bili eliminirani ostala je samo jedna mogućnost - da se nešto odigralo van
kontrole eksperimentatora. Konačno, iznerviran neuspjelim pokušajima, krenuo je da učini
ono što je namjeravao na samom početku: da biljku isčupa i spali. Igla se iznova pomjerila
 79

na skali. Sada se mogući uzrok ove reakcije već počeo nazirati. Ponovo je
eksperimentator s istom namjerom prišao biljci i rezultat je bio isti - poligraf je registrirao
promjenu. On je zatim, pažljivo posmatrajući skalu, glasno saopćio: “Sada ću da iščupam
ovu biljku i da je spalim!” Ovog puta reakcija je izostala. Dakle, u tome grmu je ležao zec!
Biljka reagira na namjeru čovjeka da je uništi, na njegova osjećanja, na njegovu
emocionalnu energiju, a na ljudski govor koji nije praćen emocijama ne reagira, jer ga ne
razumije. Nivo na kome čovjek može da opći sa biljnim svijetom je stariji sloj ljudskog bića,
nivo astralnih ili emocionalnih energija. To je razina na kojoj okultisti i opće sa svijetom
prirode.
Možete zamisliti oduševljenje ovog modernog alkemičara! Najzad su snovi i želje
generacija hermetista, da se priznaju njihova učenja, urodili plodom. Odmah se prešlo na
dalju provjeru. U laboratoriju su pozivani studenti, jedan po jedan. Od njih je zahtijevano
da, bez ikakve stvarne namjere, izgovaraju riječi: “Uništiti ću ovu biljku, spaliti ću ovu biljku,
probosti ću je iglom itd. Reakcije nije bilo. Kada je eksperimentator tražio od studenata da
uklone biljku iz laboratorije - da je iščupaju iz korijena i spale - kada je, dakle, postojale
istinska namjera da je unište, biljka je nepogrešivo reagirala. Da li se “plašila” ili ne teško je
određeno reći. Jedno je sigurno - biljke osjećaju čovječje emocije i reagiraju na njih.
Parapsihološki instituti, rasuti po cijelom svijetu, prihvatili su odmah ovakve
eksperimente, provjerili ih i nastavili dalje. Postignuti su, na prvi pogled, zaista nevjerojatni
rezultati. Pogotovu za laike, jer iskusni hermetisti nisu bili iznenađeni. Vjerojatno znate
okultne teorije o prirodi materije (vidi “Ključeve''). Po njima nema nežive materije. Sve je
živo, jer se u materiji, koju smo doskora nazivali mrtvom, odigravaju neprekidna kretanja.
Nema mirovanja. Reći da je mrtvo nešto što se kreće ozbiljna je greška. Ona prevashodno
govori o našoj nesposobnosti da stupimo u kontakt sa materijom na tome nivou. Kada
kažemo da je neki predmet mrtav, mi iznosimo na vidjelo da je, u tome trenutku, mrtva
naša sposobnost da nazremo život u njemu.
Kliv Bakster, sada već čuveni parapsiholog, pošao je upravo od tog hermetičkog
postulata, pa je pokušao da utvrdi sposobnost reagiranja ne jednostavnih živih bića kao
što su biljke, već sposobnost reagiranja organske materije! Uzeo je neoplođeno jaje, za
koje možemo reći da je koncentrat organske materije, sve dok se ne oplodi, kada postaje
zametak živog bića. Uključio ga je u kolo poligrafa, i, gle, jaje je reagiralo na namjeru
čovjeka da ga razbije! Genijalni Bakster! Išao ja dalje, eksperimentirajući na stotine načina,
s tim što su subjekti njegovih čudnih eksperimenata bila jaja. Utvrdio je još nešto: jaje
uključeno u poligraf reagira, mogli bismo reći “uznemiri se”, kada se u njegovu blizinu stavi
drugo jaje koje je razbijeno. Ono prima neku vrstu telepatskih signala svog umirućeg brata
i reagira na njih. Ono reagira na zbivanje u drugom jajetu. Kako nema fizičkog kontakta,
očito je da su signali primljeni “telepatski”.
Pošto zvanična psihologija ispituje ne samo procese svijesti, već ponašanje i
reagiranje, ne treba biti prorok da bi se, u neposrednoj budućnosti, predvidio veliki zaokret
u predmetu ispitivanja psihologije i nastanak novih psiholoških disciplina. Krajem prošlog i
početkom ovog vijeka nastala je psihologija životinja, kao nauka koja je ispitivala pona-
šanje životinja u vezi sa njihovom mogućnošću rješavanja problema. Sada smo na pragu
nove psihološke ere. Svjedoci smo nastanka nove psihološke discipline - psihologije
biljaka, nauke o ponašanju i reagiranju biljnog svijeta. Nešto malo dalje nazire se rađanje
psihologije organskih materija.
U međuvremenu, dok su naučnici van oblasti parapsihologije šutjeli, prepuštajući
zaključke novinarima, parapsiholozi su kao sumanuti išli dalje. U Sovjetskom Savezu
proučavali su razlike Kirlijanovog efekta u različitim duševnim stanjima. Ne samo da se
aura ruke mijenja zavisno od raspoloženja, upotrebe alkohola i dr., već voljni napor izaziva
sasvim primjetne promjene na fotografijama. U normalnom pasivnom stanju, prst ruke
narodnog iscjelitelja daje uobičajenu sliku aure, sa plamičcima određene veličine i oblika.
 80

Sasvim je različita fotografija napravljena u trenutku kada iscjelitelj stavlja ruku na

oboljelog sa namjerom da ga izliječi. Svjetlosni jezici iz vrhova prstiju pružaju se mnogo
dalje i njihova svjetlost je mnogo jača.
Bakster je na neobično dramatičan način dokazao djelovanje formule
Tetragramatona (slični dokazi su promjene u auri koje nagovještavaju pojavu oboljenja u
fizičkom organizmu). Pokazao je eksperimentalno kako se zbivanja na Astralnom planu,
na planu čiste energije, odvijaju kao faza koja nužno prethodi zbivanjima fizičkog svijeta.
Uspio je da registrira na tek oplođenom jajetu pulsacije astralnog srca! Obratite pažnju na
slijedeće izlaganje. Potrebno je najmanje 3-4 dana, poslije oplodnja jajeta, da se organska
materija iz koje se ono sastoji, organizira u vidu najjednostavnijih mišićnih vlakana srca,
sposobnih da počnu sa slabim pulsacijama. To je nauka znala od ranije. Ali, bilo je
neophodno da se pojavi parapsiholog Bakster i utvrdi, da prije nastanka bilo kakve mate-
rijalne forme, koja bi služila kao začetak srca, jedno drugo srce - energetsko,
nematerijalno - već kuca. Bakster je uključio u poligraf jaje oplođeno svega jedan dan, a
pulsacije energetskog, astralnog srca pileta su sasvim jasno registrirane. Mikroskopsko
ispitivanje bjelanceta i žumanceta tog jajeta ne otkriva ni najmanji znak postojanja
uobličene organske strukture koja može da pulsira. A ipak, pulsacije postoje, nepobitno su
utvrđene. Tek 3-4 dana kasnije formirati će se prva mišićna vlakna, kao začetak
organskog srca, u skladu sa formulom Tetragramatona da sve što se javi na zemaljskom
planu postojanja mora prethodno proći kroz stadij Astralnog plana.
Ovakvi neosporivi uspjesi nove parapsihologije doveli su do izmjene stava prema
njoj. U Sovjetskom Savezu je došlo do potpunog zaokreta u ideološkom stavu, čemu su
nesumnjivo doprinijeti veliki uspjesi sovjetskih parapsihologa. Stara je istina da ništa ne
uspijeva tako brzo kao uspjeh. Najbolje ćemo sagledati ovu korjenitu promjenu ideološkog
stava prema okultnim pojavama ako usporedimo dva izdanja “Sovjetske Enciklopedije”. U
izdanju iz 1955. godine pod pojmom “parapsihologija”, koji obuhvaća sve okultne pojave,
dana je ovakva definicija: “IDEALIZAM SUPROTAN NAUCI.” Prijatno iznenađenje čeka
nas u izdanju “Sovjetske Enciklopedije” iz 1970, godine: “PARPSIHOLOGIJA JE SKUP
BIOLOŠKIH I BIOPSIHOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA O MOGUĆNOSTIMA OPAŽANJA I
IZVORIMA ENERGIJE KOJA JE JOŠ SKRIVENA U ŽIVOJ MATERIJI. PARAPSIHOLO-
GIJA SE BAVI NAROČITIM OBLICIMA OSJETLJIVOSTI, REZULTATIMA TE
OSJETLJIVOSTI I KRAJNJIM MOGUĆNOSTIMA LJUDSKOG ORGANIZMA.” Pažljivo
razmotrite ovu definiciju! To je jedna od najboljih definicija okultizma od Paracelzusa
naovamo.
Konačno, što da kažemo o ovim rezultatima? Svakako da moramo biti zadovoljni
najnovijim zbivanjima i iznenadnim ishodom koji nas je približio eksperimentalnoj nauci.
Ono što se ranije činilo čudesnim, nalazi sada strogo znanstvene potvrde, ali bit otkrića
ostaje ista. Oduševljenje novom parapsihologijom najveće je među laicima. Iskusni
hermetisti nisu bili iznenađeni. Do istih saznanja su dolazili ili svojim unutarnjim čulima ili
intuicijom. Nastajući na jednom, od sudbine joj određenom mjestu i u trenutku kada se
drevna tradicija spojila sa prodorom biopsihofizikom, nova parapsihologija liči na snažno
stablo sa dva korijena koje samo sakuplja i propušta kroz sebe ono što se diže iz dubina
nemirnog ljudskog duha, u ovoj epohi njegove evolucije sa nesagledivim krajem.
Smijemo li da likujemo? Za likovanje je uvijek rano. To bi značilo zaslijepljenost
trenutno nadmoćne strane, kojoj je predugo odricana svaka vrijednost. Busati se sada u
grudi neizbježno bi značilo pognuti glavu kasnije. Čim se rezultati istraživanja stalože,
nauka će ih prisvojiti i njen zabran postati će prostraniji. Polje okultizma ostati će sa druge
strane zabrana, jer okultno je ono što nije još uvijek nedvosmisleno potvrđeno. Sjetimo se
da su danas sasvim obične aktivnosti, kao što su čitanje i pisanje, nekada bile istinske
okultne vještine, dostupnu malom broju upućenih.
Među naučnicima, kao i među laicima, najjednostavnija je podjela na tolerantne i
 81

isključive i netrpeljive prema idejama koje izlaze iz njihovog područja. Točno je primijetio
Džavaharlal Nehru u “Otkriću Indije”: “Suviše mnogo naučnika današnjice, koji se zaklinju
naukom, zaboravljaju sve o njoj kada izađu iz svoje uske sfere.” Oni tada, u stvari, prestaju
da budu naučnici. A imati naučni stav prema oblastima koje ne poznajemo prevashodno
zahtjeva toleranciju nepoznatog. To i jeste osnovna odlika naučnog duha nesputanog
predrasudama. Bertrand Rasel, govoreći o svome ocu i utjecaju koji je ovaj izvršio na
njegov pogled na svijet, pisao je: “Možda se najdragocjenija lekcija kojoj me je naučio
ogledala u ovome: svaka ideja, svejedno kako i koliko neobično izgledala, može da bude
istinita i nju smijete odbaciti tek ako ste ozbiljno razmotrili sve ono što je išlo u prilog nje ili
protiv nje. Bio je savršeno svjestan toga da su većina ideja, koje sada smatramo kon-
vencionalnim, u neko drugo vrijeme, a katkad i u neko drugo vrijeme u toku samog života,
mogle da se čine suviše ekscentričnim da bi se a njima čak i govorilo.”
Iskustvo pokazuje da najogorčeniji protivnici hermetičkih učenja u osnovi svoga stava
imaju jak strah. Nerijetko se događa da takve osobe, zapavši u tešku životnu krizu, potraže
lijeka upravo u hermetizmu protiv kojeg su do tada bili. Po pravilu postaju krajnje
zaslijepljeni fanatični vjernici koji, bez ikakve opreznosti, sve primaju na vjeru. Hermetista
sa iskustvom je uvijek donekle rezerviran jer je svjestan i svojih i objektivnih ograničenja.
To je shvatljivo. U osnovi iskustva je uvijek izvjesno znanje, bez obzira da li se do njega
došlo gomilanjem pojedinačnih činjenica ili intuicijom. A znanje je uvijek ograničeno u
većoj ili manjoj mjeri. Polazno stanovište fanatika i lakovjernog je uvijek neznanje: oni u
sve mogu da povjeruju, jer neznanje je bezgranično. Zato, kada takvi ljudi promjene tabor,
odbijaju zrelu umjerenost hermetizma i uglavnom se vezuju za varalice, šarlatane, vračare
i sličnu bratiju koja nudi brza sredstva za svaku muku. Takvu poruku možemo naći u
duhovitoj priči o kockaru. Neki kockar imao je mnogo sreće na kartama. Sve vrijeme je
ismijavao hermetiste, tvrdeći da su to budale, jer on bez tajnih znanja dobiva novac na
kartama svojom vještinom. Jedne noći sreća mu je sasvim okrenula leđa, izgubio je sve do
posljednjeg dinara. Sav očajan, krenuo je u šumu da se objesi. Dok je birao pogodno drvo,
naiđe jedna raščupana, prljava i krezuba starica i zapita ga što radi u to doba u šumi. On
joj odgovori da hoće da se ubije zbog proćerdanog novca.
“Mogu da vam pomognem da povratite svoje bogatstvo,” reče mu baba, “ja sam
vještica i poznajem dobro seksualnu magiju.” Naš zlosretni kockar sav se ozario.
Odjednom je povjerovao u sve priče o magiji i tajnim naukama koje je ikada čuo i sa
kojima se šegačio.” “To nije teško”, rekla mu je baba. “Treba sada ovdje da vodite ljubav
samnom, jedan jedini put. To je, znate, seksualna magija kojom ćemo povratiti vaš novac.
A ja sam stara, godinama nisam imala prilike za tu vrstu magije.”
Novopečeni hermetista vjerovao je starici svaku riječ, ali se malo ustezao. Baba je
bila strahovito ružna. Prljava, raščupana, sa velikim krivim nosom - prava vještica. Ali on
pomisli “Novac je novac, zažmiriti ću na oba oka.” I pristane.
Baba je seksualnu magiju provodila veoma usrdno i sa žarom. Kad je sve bilo
gotovo, dok je kockar radoznalo gledao u nju, očekujući nagradu, starica ga upita, vadeći
lišće iz raščupane kose:
“Koliko imate godina?” “Trideset i pet.”
“Trideset i pet!” začudi se ona, “zar vam se ne čini da ste suviše stari da još uvijek
vjerujete u vještice?”
 82

KRIZE I SAZRIJEVANJA

U tkivo hermetike ugrađeni su bezbrojni religiozni i filozofski sistemi, učenja i kultovi.

Mnogi hermetisti prije ili poslije potraže vezu sa kršćanstvom, koje je nesumnjivo jedna od
Staza traganja za Istinom. O snazi kršćanstva govori, na prvom mjestu, njegova
dugovječnost. Nešto što traje dvije hiljade godina, a da mu se kraj ne da sagledati, ne
može biti bez znatne unutarnje snage, koja po pravilu uvijek izrasta iz jednog određenog
aspekta Istine. Veličina je uvijek utjecaj na ljude bilo u kojem vidu, a kršćanstvo je izvršilo i
vrši neosporno veliki utjecaj na jedan dio ljudskog roda. Osnovna slabost kršćanstva u
njegovom čistom, teorijskom obliku, jeste odsustvo onog što se u hermetici naziva moć
neutralizacije. Teorijsko kršćanstvo nas stavlja pred međusobno suprotstavljene krajnosti:
dobro i zlo, svjetlost i tamu, Sotonu i Krista; odriče se pravo pojedincu da se kreće
srednjom Stazom, izbjegavajući krajnosti.
Negdje na početku ove knjige spomenuo sam, sjećate se, da zlo kao takvo ne postoji
- ono se u biti svodi na nedostatak sklada među parovima suprotnosti. Međutim,
kršćanstvo ima pored obznanjenog i svoj skriveni, dublji smisao, koji nije ništa drugo do
hermetička tendencija neutralizacije, odnosno kretanje Srednjom Stazom. Među
kršćanskim svećenicima mogu se zapaziti ne male razlike, uostalom kao unutar svih
društvenih grupa. Ako analizirate ponašanje uravnoteženog svećenika, koji djeluje kao
zrela, nedogmatska ličnost, uvidjeti ćete da je on uvijek, uvijek čovjek srednje Staze,
To važi za sva učenja pod kapom nebeskom, uključujući i hermetizam. Bilo bi lijepo
kada bismo mogli objaviti da Staza hermetizma preko noći rješava probleme, liječi bolesti,
pruža ljubav i sigurnost Sljedbenicima. Bilo bi lijepo, ali je to nemoguće i svaki filozofski,
religiozni, naučni ili okultni sistem, koji bi propovijedao takvu mogućnost bio bi zasnovan
na laži, obmani ili zabludi. Nema takvog puta, kao što nema meda bez žuči, a veliki pjesnik
nas vječito podsjeća da se “smiješane najlakše piju.”
Hermetička Staza od samog početka razvija svijest kod Sljedbenika o procesu
neutralizacije krajnjih suprotnosti. Ravnoteža se postiže u kretanju, ravnomjernim
njihanjem čas na jednu čas na drugu stranu Drveta Života. Na njoj nas čekaju sretni
časovi, ali i patnje. Njena osnovna vrijednost je u osmišljavanju svega, čak i mučnine i
bola. Život stiče dubok, prethodno samo iz daleka naslućivani smisao. On postaje
svrhovito kretanje, proces i škola, u kojoj nam sudbina dijeli packe kad pogriješimo, ali
umije da nas blago pomiluje po glavi kad zadatak izučimo kako valja.
Teško je reći zašto suvremenog čovjeka tako snažno privlači hermetička tradicija. Da
li je to posljedica ere akvarijusa u koju je čovječanstvo zakoračilo? Činjenica da ova
tradicija postavlja čovjeka u položaj aktivnog središta, oko kojeg sva zbivanja rotiraju,
sasvim sigurno nije bez značaja. Susreti, događaji, stvari i pojave dobivaju novu
svrhovitost. Slučajnih i besmislenih događaja više nema. Život postaje niz pojedinačnih, ali
sasvim zaokruženih iskustava, namjesto ranijih zamršenih, nepročišćenih i iskidanih
zbivanja.
Slijed iskustava pokazuje neumoljivu zakonomjernost, prisutnu u čitavom kozmosu,
ne samo fizičkom, već i u višim svjetovima. Iskustvu počinje krizom, a završava se njenim
prevazilaženjem. To je istovremeno odgovor zašto postoji patnja. Ona nije ništa drugo do
druga strana radosti, jer je skladno uglobljena u tijelo kozmičke klackalice na kojoj sve
nalazi svoje mjesto. Da nije nje nikada ne bismo napustili sigurnost mirovanja. Ako nam
ovakav način umovanja nije tuđ, možemo u novom svjetlu shvatiti mnoge duševne krize i
neprohode. Neuroza, tako čest i mučan poremećaj u sunovratnoj civilizaciji našeg vre-
mena, može postati dragocjeno iskustvo u sazrijevanju, ukoliko je prerastemo. Isto važi za
ostale krize, čak i za psihoze ili poremećaje koje nestručno nazivamo ludilom. One su
rjeđe, njihova iskustva dublja, ali je i proces čišćenja i sazrijevanja kroz njih daleko
 83

dramatičniji, krajnje potresan. Jedino pravo zlo jeste ostati u procjepu životnih nevolja, pre-
pustiti se patnji, umiriti se zazidan strahovanjem, očajanjem i beznađem.
Kuda će nas, iz naručja mučnine, uputiti prst proviđenja nikad se ne zna. Često je to
susret sa nekim vidom psihoterapije ili religioznog očišćenja; nekad ljubav ili duboko
prijateljstvo, Psihoanaliza, koja ima mnogo sličnosti sa starim magijskim i religioznim
tehnikama, veoma je vrijedna etapa u duhovnoj evoluciji pojedinca. Susret sa bilo kojim od
njenih mnogobrojnih oblika veoma je značajan za Sljedbenika. To je najbolji put za
oslobađanje sapetih energija. Ako nam se put ukrsti sa nekim vidom psihoterapije, treba
da budemo svjesni da se terapeut javlja kao izaslanik naše više svijesti, našeg Daemona, i
da je susret sa njim samo jedna etapa na tome dugom putu, nikako krajnja. Klasična
frojdovska psihoanaliza je prije iznošenja smeća iz podruma naše ličnosti, nego uspinjanje
u razrijeđen zrak spiritualne avanture, sa kojim Jungovo učenje ima mnogo zajedničkog.
Frojd je nesumnjivo obavio herojski posao. Rijući po tamnim kutovima ljudske duše,
nije mogao da ne nasluti postojanje i viših svjetova. Svoje slutnje je nagovijestio, ali nije
išao dalje. Pošto je isprevrtao lijepo uglačanu kaldrmu morala srednje klase i pokasio što
sve ispod nje gmiže - zaustavio se.
Jung je istančano osjećao vrijednost Frojdovog učenja, ali je imao i oštro oko za
njegove slabosti. Rastali su se brzo, kada je Jungu postalo jasno da sjenka prevelike
uprošćenosti natkriljuje Frojdovu viziju svijeta. Otac psihoanalize nikada nije prerastao svoj
Edipov kompleks i sa njime se hrvao do kraja života. Jung je morao da nastavi sam dalje.
Njegova sreća je što se, sa puno povjerenja, prepustio matici svoje intuicije, koja ga je
odnijela do galerije velikih likova gdje će ostati zanavek. Vrijeme u kojem se rodio nije mu
bilo naklonjeno. Živio je prekasno za lomaču i prerano za priznanje. Umro je u dubokoj
starosti, ali je prekratko živio. Bio je sasvim svjestan da je crna ovca velike porodice
psihoanalitičkih škola i prorok nove epohe. Čašu je ispio do kraja. Kao Hese i Krauli,
vjerovao je u svoju sudbinu. Oni su, kao Zvijezde repatice, morali da sagore u gustoj
atmosferi međuljudskog prostora da bi obasjali svoj vijek.
 84

JI DŽING - KNJIGA PREOBRAŽAJA

“Kad bi mi bilo poklonjeno još 50 godina života”, rekao je Konfučije kad mu je bilo 70,
“upotrijebio bih sve te godine proučavajući Ji Džing:”
Prvi susret sa Ji Džingom ili Knjigom Preobražaja izaziva po pravilu sumnju i
nevjericu u njegovu veliku vrijednost, tako da smo navedeni citat spremni da odbacimo
kao izmišljotinu pripisanu proslavljenom kineskom mudracu. Osim dvosmislenih fraza i
zastarjelog pjesničkog načina izražavanja, kao da nema ničeg više. Nameće se utisak da
se tu radi o metodu vračanja ili proricanja koji nije lako shvatiti.
Nemoguće je točno odrediti starost Ji Džinga. Neki kažu da je star 5000 godina,
Drugi, sasvim ozbiljni autori, tvrde da je stariji od 6000 godina. Bilo kako bilo, generacije
kineskih mislilaca i filozofa svih škola crpili su mudrost iz dodira sa Knjigom Preobražaja.
Jer Ji Džing je istovremeno praktičan sistem prognoze budućih događaja i filozofska
mašina koja vrši neosjetan preobražaj ličnosti čovjeka koji je sa njime u kontaktu.
Uslijed ograničenja koja nameće obim ove knjige, nemoguće je upustiti se u detaljan
opis rada sa Ji Džingom, pogotovu što postoje brojni priručnici (na žalost ne na našem
jeziku) koji daju podrobna uputstva za rad i konzultaciju.
Knjiga Preobražaja zasniva se na 64 heksagrama. To su figure sastavljene od šest
linija, koje mogu biti cijele ili prekinute. One predstavljaju drevni kozmički polaritet
pozitivnih i negativnih kvaliteta, aktivnog i pasivnog, Janga i Jina. Oni ne čine dualizam
suprotnosti, već prije dva ravnopravna kooperativna partnera, koji koegzistiraju, surađuju, i
ustvari ne mogu postojati jedan bez drugog. U njima ne treba gledati prevashodno
seksualni polaritet, niti im pridavati moralne vrijednosti. Najpoznatiji vidovi u kojima se
Jang i Jin ispoljavaju jesu: muško-žensko, aktivno-pasivno, inicijativa-održavanje,
ekstroverzija-introverzija i još neki. Očito je da nijedan član ovakvih dvojstava ne može
postojati bez drugog.
Heksagrama ima 64. Svaki se sastoji iz dvije manje figure, zvane trigrami (trijade), u
čiji sastav ulaze tri cijele ili prekinute linije. Kineski naziv za trigrame je Pa Kua. Gornji
trigram je vladajući ili dominantni, a donji je podređen. Linije koje čine trigram predstavljaju
(što mnogima nije jasno), idući odozdo naviše: podsvijest, svijest i Nadsvijest.
64 heksagrama predstavljaju sve moguće odnose, veličine i pojave kako u čovjeku,
tako i u kozmosu. Cilj konzultiranja Ji Džinga nije samo da zavirimo kroz ključanice
heksagrama iza vrata budućnosti, već prvenstveno da dovedemo u sklad svoju prirodu sa
ritmičkim gibanjem kozmosa, u kojem se neumoljivo smjenjuju plime i oseke i u kome za
sve postoji određeno vrijeme: vrijeme za nastanak, razvoj, cvjetanje, propadanje i smrt;
vrijeme za sjetvu i žetvu; za povlačenje i napredovanje; za progovaranje i šutnju. Traženje
savjeta za ispravno življenje je ono od čega većina počinje. Vremenom se pomalja viši
smisao - dovođenje u sklad mikrokozmosa našeg bića sa makrokozmosom, čiji je vjeran
odraz. Svaki heksagram izražava jednu osnovnu ideju, zatim tzv. sud ili odluku, komentar i
značenje pojedinačnih linija.
Heksagrami nam govore o stanju kozmičkih snaga i smjeru njihovog djelovanja,
otkrivajući istovremeno stanje našeg duha, koga često nismo svjesni. Kao kruna svega
ukazuju nam se mogućnosti za djelovanje, među kojima slobodnom voljom možemo
odabrati jednu i otkriva nam se što nas čeka na kraju svake staze. Do heksagrama se
dolazi posebnim rukovanjem osušenim stabljikama hajdučke trave ili nasumičnim
bacanjem novčića. Neki koriste štapiće od kornjačine kore, slonovače ili tvrdog drveta.
Neki dolaze do heksagrama bacanjem kockice. Luis Kaling predlaže da se naglo podignu
ruke i bez razmišljanja ispruži izvjestan broj prstiju. Ovaj metod nije pogodan za svakog,
jer neki ljudi po pravilu opružaju uvijek isti broj prstiju na obje šake, što daje paran broj i
onemogućava javljanje neparnih kombinacija. Broj štapića ili konstelacija bačenih novčića
 85

daje određen heksagram. Zatim se iz knjige čita značenje heksagrama, koji ima oblik
kratkog eseja.
Jezik Knjige Preobražaja je visoko simboličan, što je razumljivo, jer da bi se
obuhvatile sve životne situacije heksagram mora biti elastičan, odnosno veoma rastegljiv i
prilagodljiv. Jednostavna činjenica da je ovaj simbolični jezik preživio do danas, sačuvavši
neokrnjenu vrijednost, govori da simboli nisu izgubili ništa od svoje vanvremenske
spiritualne sveobuhvatnosti.
Za plodan rad sa Knjigom Preobražaja neophodno je steći osjećaj za tekst, ustvari za
simboličan jezik poruka. Poruke se uglavnom nalaze “između redova”. Neki karakteristični
izrazi se često sreću; treba znati da se njihovo značenje mijenja od slučaja do slučaja. Na
primjer, “prijeći veliku vodu” znači sprovesti u djelo odluku od velikog značaja, prekinuti sa
dotadašnjim načinom života, izmijeniti životnu sredinu, otići na dalek put i dr. “Stara lisica”
je iskusan čovjek koji se u postupcima rukovodi mudrošću, a ne povodi se za željama.
“Mlada lisica” je neiskusan ili impulzivan čovjek, odnosno takav kome se mudrost ne
presipa bez obzira na starost. “Pokvasiti rep” znači pretrpjeti neuspjeh, uplesti se u
teškoće, imati problema, navući sebi nevolje na vrat. Često se u heksagramima nalazi
savjet da se konsultira “mudrac” ili tzv. “Superiorni čovjek”. To može značiti mnoštvo stvari
- pitati iskusnijeg prijatelja (i postupiti po njegovom savjetu!) ili osobu koja u oblasti u kojoj
se problem javio ima više znanja od nas ili advokata ili liječnika. Nerijetko to znači
prepustiti rješenje našem višem Ja, našoj intuiciji, jer ona je istinski mudrac unutar našeg
svijeta.
Da bi se dobio jasan i logičan odgovor mora se, na prvom mjestu, postaviti sasvim
jasno i određeno pitanje. Maglovita pitanja dovode do maglovitih odgovora. Kad god
dobijemo nejasan odgovor, treba da preispitamo oblik u kome smo pitanje postavili ili
duševno stanje u kojem smo bili dok smo postavljali pitanje. Ji Džing je veza sa
Kozmičkom sviješću, sa našim Jastvom, Daemonom, a on je po svojoj prirodi nepogrešiv.
Greške mogu poticati samo od instance koja operira logikom, od našeg svjesnog Ja.
Pogledajmo jedan primjer. Nekom prilikom zamolila me je intimna prijateljica da
konsultiram Ji Džing za nju (to se inače rijetko prihvaća, jer Ji najbolje savjetuje samog
pitača). Njeno pitanje je glasilo: “Da li ću u toku ove godine doživjeti veliku ljubav?” Na prvi
pogled ovo je sasvim jasno i vremenski dobro omeđeno pitanje; ali nije tako. Ona je bila
nesretno udana, pa se razvela. Zatim je imala čvršće emotivne veze sa dvije ili tri osobe,
koje se nisu završile na zadovoljavajući način. Poslije toga živjela je prilično povučeno.
Kretala se stalno u istom krugu poznanika, većinom oženjenih i udanih, i među srodnicima.
To je bila suptilna žena, inteligentna i obrazovana, ali na žalost izolirana i pasivna. Nije
pružala nikakvu mogućnost ljudima koji bi došli u obzir za ostvarenje njene želje da je
upoznaju i zavole. Dobro postavljeno pitanje trebalo bi da glasi: “Da ti ću u toku ove godine
doživjeti veliku ljubav, AKO NASTAVIM SA DOSADAŠNJIM NAČINOM ŽIVOTA?” Što
vidimo iz ovog kratkog dodatka prethodnom pitanju? Da bi čovjek uobličio svoje pitanje
kako valja, potreban je dubok uvid u sopstveno stanje, potrebna je svjesnost (koja je mojoj
prijateljici nedostajala) o dobrovoljnom povlačenju od svijeta, o sopstvenoj izopćenosti.
Drugo pitanje (sa dodatkom) daje već pola odgovora i nije čudo da je odgovor Ji Džinga
bio jasan i nedvosmislen “Prijeđi veliku vodu”, što je zahtjev za korjenitom izmjenom
načina života,
Spomenuo sam, u poglavlju koje obrađuje teoriju sinhroniciteta, da je Jung do
mnogih potvrda te svoje teorije došao zahvaljujući u mnogome praktičnom radu sa
Knjigom Preobražaja. Ponirući u sve dublje slojeve Ji Džinga, čuveni psihijatar je bio
iznenađen njegovom pronicljivošću i svekolikom mudrošću. Postavljao mu je sva moguća
konkretna pitanja i uvijek je dobivao logične odgovore. Bio je toliko opčinjen ovom
psihološkom mašinom, da se sasvim primakao zaključku, do kojeg su došli kineski
mudraci prije hiljada godina - ne samo da je Ji Džing veza sa Kozmičkom sviješću, već da
 86

iza privida heksagrama postoji posebna inteligencija Ji Džinga. Zato Jung u veoma
ozbiljnom tonu upozorava čitaoca - “Nemojte uvrijediti Ji Džing postavljajući mu dva puta
isto pitanje.”
Pišući predgovor za poznatu knjigu Ričarda Vilhelma “Ji Džing ili Knjiga Preobražaja”,
predgovor koji je možda poznatiji nego djelo povodom koga je napisan, Jung veli da je
dobivene odgovore ocijenio, budući da je psihijatar, kao odgovore dobro integrirane osobe,
veoma dubokoumne, koja ima izvanredan uvid u svoje stanje i izrazitu moć da uvijek nađe
najbolji odgovor u danoj situaciji.
Držeći se stare izreke da liječnik treba prvo sebe da izliječi, Jung je postavio Ji
Džingu pitanje “Kakva je Tvoja vrijednost?” Treba znati da je u prvoj polovini ovog vijeka Ji
Džing bio praktično nepoznat van Kine. Na Zapadu je postojao samo jedan prijevod
“Knjige Preobražaja” od Džemsa Lidžija (James Legge), suhoparan i doslovan, ali sasvim
nepodesan za praktičnu konzultaciju. Jung je bio sasvim svjestan da će njegov predgovor
knjizi Ričarda Vilhelma privući pažnju mnogih ljudi otvorenog duha i usmjeriti njihovo
tragalaštvo prema ovom sistemu praktične filozofije. Htio je da vidi što Ji Džing misli o
sopstvenoj vrijednosti i svojoj budućnosti. Dobiveni odgovor potpuno ga je zadovoljio.
“Moja je vrijednost velika”, rekao je Ji Džing, “ali ja sam još nepriznat.” Dalje Ji Džing
zaključuje: “Mene čeka lijepa budućnost, uskoro ću dobiti zasluženo priznanje.” Ovo
posljednje Ji Džing je saopćio, kako Jung duhovito primjećuje, gledajući ispod oka na
Jungov još nezavršen predgovor Vilhelmovoj knjizi. I zaista, poslije objavljivanja Vil-
helmove knjige sa Jungovim predgovorom, došlo je do naglog širenja Ji Džinga na
Zapadu, tako da se sada objavljuje desetak redova godišnje iz te oblasti.
Svaki praktičar, kad nauči da čita poruke između redova, biti će mnogo puta
iznenađen dalekosežnim savjetima koje nam daju tajnoviti Pa Kua, nepogrešivim
sagledavanjem situacije. To je čudno samo u prvo vrijeme, jer Ji je, ponoviti ću, instrument
općenja između naše svijesti i Kozmičkog duha. Otud njegovo dugo pamćenje, njegovo
nepogrešivo sagledavanje trenutne situacije i strahovita moć pronicanja budućnosti. Otud,
ponekad, njegov grubi realizam kojim odgovara na naša pitanja.
Interesantno iskustvo navodi Rejmon Van Oven, jedan od vrsnih znalaca ovog
sistema, u svojoj knjizi “I Ching”. Kao početnik neumorno je postavljao pitanja. Kad ne bi
bio u stanju da shvati elastične odgovore ili smisao neke fraze, postavljao bi nova pitanja o
tome što neki odgovor ili fraza znači. Kada je po tko zna koji put postavio pitanje o
značenju odgovora prethodno dobivenog, uobličio se četvrti heksagram, zvani “Mladalačka
ludost” ili “Mladalačko neiskustvo”. Ovaj heksagram savjetuje pitača da bude pristojan i
pun poštovanja prema Ji Džingu, da ne bude dosadan i nasrtljiv. Heksagram glasi: “Ja ne
tražim mladog i neiskusnog i ne odlazim kod njega; već on dolazi i traži mene. Kada prvi
put traži utočište u proricanju, Ja ga poučavam. Ako on dođe drugi i treći put, to je
dosađivanje; a ja ne poučavam nasrtljivce.” Nije potrebno isticati, veli Van Over, da sam
odmah prestao da dosađujem. To je bilo njegovo prvo dublje iskustvo sa samosvojnim
bićem Ji Džinga.
Imao sam također iznenađujuće iskustvo u svom prvom praktičnom pokušaju, prije
ne tako mnogo vremena. Bio sam, naime, nekoliko godina u dodiru sa Ji Džingom, bez
ikakvog pokušaja da ga konsultiram. Čitao sam knjige i tumačenja različitih autora, tražio
sličnosti sa Tarotom i dr. Jezik knjige mi se činio veoma neodređen i pitijski, tako da se
uvijek dobiva odgovor koji se može višestruko protumačiti. Jednom prilikom naišao sam na
knjigu japanskog hermetiste (Jimmei Shimano - “Oriental Fortune Telling”), i ona mi se
učinila pogodnom za početnika, jer je poslije teško razumljivog komentara u
tradicionalnom stilu, slijedila primjena na najvažnije životne situacije izrečena sasvim
jasnim i nedvosmislenim jezikom. Htio sam da prijeđem na praktičan rad. Istovremeno
želio sam da saznam što Ji Džing misli o mojim izgledima u toj oblasti; nisam htio da
gubim vrijeme ako mi sistem ne odgovara. Zato sam postavio pitanje: “Da li ću imati
 87

uspjeha u praktičnom radu sa Ji Džingom, ako uložim stvarne napore u to?” Odgovor, koji
me je zaista iznenadio, glasio je: “Ready to start.” (“Spreman si da počneš: “)
Nikad kraja iznenađenjima sa nedokučivom Knjigom Preobražaja. Kad sam završio
rukopis ove knjige, situacija u izdavačkoj djelatnosti bila je više nego nepovoljna za
objavljivanje privatnih izdanja. Sve je jako poskupjelo: štamparske usluge, papir, porez i
mnogo toga drugog. Morao sam da odlažem štampanje nekoliko puta. Najzad sam
konsultirao Ji Džing: “Hoće li ova knjiga izaći iz štampe u toku 1973. godine, ako budem
uložio sve svoje snage u to?” Odgovor je glasio: “Korak po korak. Postepen razvoj.
Pošumljivanje obećava razvoj i napredak.”
Prednost Ji Džinga nad ostalim metodama prognoze događaja postaje očigledna uz
malo uspoređenja. Lišavajući vas slobodne volje, svi ostali sistemi proricanja (izuzev
Tarota) dovode vas u zavisan položaj. Ako vam neki vidovnjak prorekne da ćete sa velikim
uspjehom završiti školu, takva prognoza vrijedi samo uvjetno. Ako se oslonite na to sretno
proročanstvo i pri tome se ulijenite i opustite, očito je da će se ono pokazati pogrešnim.
Znači svaka prognoza je uvjetna, jer zavisi od vas. Upravo tu je Ji Džing nadmoćan. On
vas dovodi u sklad sa kozmičkim ciklusima uzdizanja i pada, povoljnog i nepovoljnog
vjetra, plime i oseke. On vas uvijek stavlja pred nekoliko mogućnosti i govori vam što vas
na kraju svake od mogućih staza čeka. On savjetuje najbolji izbor u danoj situaciji, ali ga vi
ne morate poslušati. Ji vas nikada ne ostavlja u beznadežnom stanju i uvijek vas
opominje, čak i kad ste na vrhuncu svoje “dobre sreće”, da će pun mjesec početi da kopni i
da poslije plime dolazi oseka.
Ji Džing vas uči kako da se ponašate saobrazno kozmičkim zakonima, govori vam
kako bi se na vašem mjestu ponašao mudrac čija je duhovna evolucija okončana, koji je
postao jedno sa Kozmičkom sviješću. Mnogi vrsni znalci smatraju da stalna konsultacija i
razmišljanje o dobivenim odgovorima dovode do trajnog uklapanja filozofije Ji Džinga u
čovječje nesvjesno. Na taj način postupno dolazi do alkemijskog pretapanja čovječje
svijesti u Mudraca koji prebiva unutar Ji Džinga. Postupci čovjeka nadalje bivaju pokretani
ne ličnim motivima, već težnjom ka općoj harmoniji. Poistovjećujući se sa Kozmičkim
duhom, čovjek u potpunosti shvaća svekolike pojave života i dolazi u sklad sa sobom i
univerzumom. Put do takvog stanja proteže se u nedogled i njegov kraj se samo nejasno
nazire. Konačno, vjerujem da oštroumnom čitaocu nije promaklo da je Mudrac Ji Džinga
jedan od vidova u kome se javlja njegov Daemon,
 88

POGOVOR

Dospjeli smo do kraja knjige. Pokušao sam da je izložim kao praktičan priručnik, tako
da zainteresiranom čitaocu izoštri vid za neke pojave koje je do sada mutno i površno
sagledavao. Ovo naročito važi za primjenu formule Tetragramatona i pronicanje u bit
mitova, predanja i bajki. Svaki misaono nastrojen čitalac može kroz proces usredsređenog
meditiranja da prodre u njihovu srž, i tako otkrije njihovu UPOTRIJEBNU VRIJEDNOST, a
to je ono što hermetiste isključivo interesira. Uzastopno premišljanje o iznijetim mitovima i
mnogim drugim, ovdje nenavedenim, uz nesputanu igru intuicije, dovesti će do ličnih
uvida, koji su uvijek praćeni oslobađanjem izvjesne energije i zrelijim pogledom na svijet.
Ovaj postupak nikako nije rezerviran za intelektualce. Naprotiv, suhoparni intelektualci
opsjednuti umovanjem u kojem nema mjesta za osjećanja i intuiciju naći će malo
privlačnog u knjigama kao što je ova. I to je dobro i shvatljivo, jer duhovna avantura je za
drzovite ljude, za duhovne avanturiste, koji žeđ utoljavaju tamo gdje ih srce vuče.
Na vratima sobe jednog mladog hermetiste pale su mi u oči riječi prepisane iz neke
Paracelzusove knjige, koje nas lijepo podsjećaju na nepredvidljiva izvorišta mudrosti:
“Pošao sam u potragu za svojim znanjem često se izlažući životnoj opasnosti. Nisam se
stidio da naučim ono što sam smatrao korisnim čak i od potucala, obješenjaka i brijača . . .
znanje treba tražiti tamo gdje slutimo da ćemo ga naći . . . Doći će vrijeme kada ćete svi vi
koji čučite u tamnim kutovima postati ruglo, prezir čitavog svijeta, jer ja ću biti kralj i moje
će biti kraljevstvo.”
Moram da ponovim da je polje hermetike nepregledno, tako da jedna knjiga, ma
koliko obimna, može da zahvati samo njen mali dio. Neki čitaoci prepoznati će svoja
iskustva na ovim stranicama. Neki će se sjetiti već izblijedjelih doživljaja i razumjeti će ih u
novom svijetlu. Mnogi ljudi njeguju samosvojne postupke, spontano nastale u svijetu
duhovnog proživljavanja, koje primjenjuju za njegovo odgonetanje. Neki su izgradili
sopstvenu simbologiju sna, u kojoj je ostalo malo prostora za Frojda. Neki se služe
sposobnošću predosjećanja sa iznenađujućom točnošću i tako dalje. Ako izgradite čvrstu
osnovu, kroz praktičan rad sa ovom i srodnim knjigama, mnogi duševni doživljaji, vaši i
drugih ljudi, postati će vam sasvim shvatljivi. Pogledajmo, primjera radi, kako naš najmlađi
šahovski velemajstor Ljubomir Ljubojević objašnjava, u jednom intervjuu, samosvojni
postupak kojem mnogo duguje za svoje uspjehe: “ ..Onda u šahu su lijepa i ona čudna
stanja. Kod mene to podsjeća na stanje kad indijski fakir padne u trans. To je stanje
koncentracije. Otkriti ću vam kako to izgleda. Pred svaku važnu partiju ja spavam, ali sam
u stanju nekog budnog sna. U stvari, tada unaprijed odigram tu partiju i dosad se nikad
nisam prevario u predosjećanju: ako tada dobijem, sutra za šahovskim stolom to je obična
repriza. Taj užasni napor jedina, pored mene, zapaža moja majka.”
Ne bi trebalo da imate teškoća u otkrivanju suštine postupka mladog velemajstora.
Tokom sna on ima spontane astralne projekcije, ali mu je svijest znatno više očuvana no u
običnom snu. U ovakvoj projekciji on stupa u dodir sa astralnim klišejom ili kalupom
nastupajućeg događaja, tako da partiju što ga na zemaljskom planu čeka sutradan, igra na
Astralu noć uoči materijalizacije. To vas ne iznenađuje, zar ne, vi znate da sve što se
ostvari na zemaljskom planu mora proći kroz plastični posrednik - Astralnu svjetlost. To
važi za sve pojave, sve događaje, pa ni šahovska partija i osjećanja koja je prate ne mogu
umaći sveobuhvatnoj kozmičkoj formuli Tetragramatona.
Vrlo široku primjenu imaju neki postupci koji služe alkemijskom preobražaju
seksualne energije. Na primjer, u poganskom kultu vičkrafta (kult vještica) veoma je čest
postupak bacanje čini praćeno seksualnim aktom. Kako to izgleda? Neodjevena vračara
(ili ako hoćete vještica) koncentrira se na ostvarenje neke želje, dok se kraj nje u postelji
nalazi nag muškarac. Pošto obavi operaciju, ona leže u postelju i “vodi ljubav”. Ovaj
posljednji momenat je veoma važan za uspjeh operacije. Zašto? Čarobnica će vam reći da
 89

seksualni odnos dolazi na kraju kao ritual plodnosti, da bi operacija dala rezultat; i to je
donekle točno. Međutim, potpuno i sasvim točno objašnjenje jeste da je ona sve vrijeme
svjesna čime će se završiti njen poduhvat. Nag partner je u neposrednoj blizini da je stalno
na to podsjeća. Svijest da je čeka seksualni odnos izaziva kod nje uzbuđenje, veliku
emocionalnu napetost. Uzbuđenje znači pokretanje emocionalne energije, njeno
raspaljivanje, a ta vrsta energije je djelotvorna i plodonosna na Astralnom planu.
Probuđena energija se može primijeniti u različite svrhe, najvažnije je da je tu. U vezi
sa izloženim mogu nam postati jasne neke činjenice prethodno pogrešno tumačene.
Možda vam je poznato da je Mahatma Gandi, u jeku najžešće političke borbe za
oslobođenje Indije, redovno spavao sa nekoliko svojih vrlo mladih sljedbenice.
Istovremeno je znano da je najveći dio života bio potpuni seksualni apstinent. Ove dvije
činjenice su prividno proturječne, što su koristile engleske kolonijalne vlasti da bi mu
potkopavale ugled u masama, proturajući tvrđenje da je njegov asketizam lažan i da je
vođa nove Indije seksualni manijak. Čak i neki bliski Gandijevi sljedbenici tumačili su
ovakvo ponašanje pogrešno - kao vježbu u samokontroli. Ovo je djelomično točno, ali
čitalac koji je usvojio energetski način mišljenja i shvatio mehanizam djelovanja seksualne
magije, može sa lakoćom da prihvati potpunije objašnjenje. Već ostarjelom Gandiju u
iscrpljujućoj političkoj borbi bila je potrebna energija, mnogo energije. On je bio donekle
upoznat sa praksom Tantra-joge, kroz koju se neposredno preobražava seksualna
energija u ostale vidove psihičke energije. Spavanje (bez seksualnog kontakta) sa nagim
mladim ženama imalo je upravo takav cilj - buđenje energije. Situacija u koju je sebe
svjesno dovodio izaziva snažnu emocionalnu napetost i neprestano je održava. Ona, sa
svoje strane oslobađa velike količine energije, što iz nesvjesnog plave polje svijesti. Nešto
slično srećemo kod umjetnika koji stvaraju na mah, u velikom uzbuđenju. Vjerujem da ste
do sada shvatili da je osnovna proteza kojom se uzdiže svijest na viši nivo, kontrolirano i
usmjereno emocionalno uzbuđenje; i da se mnoga sredstva i postupci koriste da bi se
kontrolirana napetost izazvala i održala.
Osjećam da sebi postavljen zadatak ne bih ispunio kako valja kad ne bih povukao
jasnu granicu između hermetizma izloženog u ovom priručniku i Joge sa kojom se često i
netočno poistovjećuje. Zapadna hermetička tradicija odgovara uvjetima života u našem
društvu, za razliku od prave Joge koja zahtijeva potpuno angažiranje čovjeka, izdvajanje i
izopćenost (naravno, neke tehnike su zajedničke - koncentracija misli, samoposmatranje,
djelovanje na podsvijest i tome slično). Istinita Joga traži cijelog čovjeka, a to se može
postići isključivo povlačenjem od ljudi i zaglušujuće buke svjetskog mlina. Daleko od
ukusne hrane, od vlažnih očiju lijepih žena, daleko od mogućnosti da se pravimo pametni
pred ljudima i stičemo njihovo divljenje. Izdvajanje, povlačenje, kidanje veza sa ovim
životom; rijetki kontakti sa učiteljem i samoća koja će trajati godinama, čitavog života.
Među nama je malo ljudi koji to žele, još manje ih je koji to mogu. Istinita je istočnjačka
izreka da ima na hiljade učitelja, ali je teško naći jednog pravog učenika. Koliko znam,
naša sredina dala je do sada jednog jedinog čovjeka takvog kova, dr. Veljačića. Njegova
pisma sa Cejlona, objavljena u nekim časopisima, jasno pokazuju da je put do Samadhija
dug i vijugav; da je to naporan i mučan rad koji traje 24 časa dnevno, sedam dana
nedjeljno i 365 dana godišnje; da mu je uz najveći napor mašte teško sagledati kraj.
Danas mnogi na Zapadu (čak i kod nas) poziraju kao majstori Joge i jedini, po svome
tvrđenju, poučavaju “pravu Jogu”. Sve ostalo je imitacija, prevara ili djelovanje skopčano
sa velikim opasnostima. O tradiciji ponikloj na našem tlu uglavnom ne znaju ništa, ali su
sasvim sigurni da je to nešto “opasno”. Ako pobliže osmotrite osnovu na kojoj poziraju
takvi “učitelji”, vidjeti ćete da je u raskoraku sa samom Joga tradicijom.
Prvo, svi istinski učitelji Joge od davnina naglašavaju da znanje dobiveno za novac
ne vrijedi ništa. Moderni instruktori po pravilu naplaćuju svoje lekcije. Nekima je to jedini, ili
bar glavni izvor prihoda.
 90

Joga zahtjeva toleranciju svih ostalih učenja. Moderni “Jogi” na sve strane sipaju
kritiku i otrov. Lijepo mišljenje zadržavaju samo za sebe. Mnogi ljudi koji se bave Hata-
Jogom reći će vam da je meditacija opasna. Uvjerio sam se da većina ne zna značenje te
riječi, Ona znači, što možete lako utvrditi ako zavirite u neki leksikon, duboko ili
usredsređeno razmišljanje. Očito je da u tome ne može biti ničeg opasnog za duševno
zdravu osobu, a za poremećene jedina valjana Joga i onako je psihoterapija. Pokazao
sam vam u glavnim crtama, na primjeru jedne Tarot-karte, kako se meditira u hermetičkoj
tradiciji Zapada, gdje je osnovno biti što propustljiviji za arhetipske sadržaje Kolektivnog
nesvjesnog, što prodiru u našu svijest i tu bivaju prepoznati i pripojeni. Takvim procesom
zaista možete stupiti u dodir sa prikrivenom suštinom stvari, što će vam uporna praksa
ubjedljivo pokazati.
Neke osobe vam mogu reći da je meditacija opasna, navodeći kao neoboriv
argument da su oni imali takvih neprijatnih iskustava “o kojima ne mogu nikome pričati”. E,
pa da vam kažem: zaista su imali strašna iskustva - poslije nekoliko nedjelja meditiranja po
nekom Joga-priručniku nije se desilo apsolutno ništa! I odustali su, a to je zaista najgore
što može da se desi i o tome nitko ne voli da priča.
Radi razgraničenja ponoviti ću da meditacija koja se upražnjava u hermetičkoj tradiciji
Zapada znači usredsređeno razmišljanje i svakome je dostupna. Sasvim druga stvar je
meditacija u Joga tradiciji. Tu meditacija predstavlja sedmi, pretposljednji stupanj Radža-
joge i Džnana-joge i čini predvorje Samadhija ili Kozmičke svijesti. U Evropi i Americi
mogu se na prste jedne ruke izbrojiti ljudi sposobni za takvu meditaciju. Takvi se ne
reklamiraju i ne hvale, a o nekakvom naplaćivanju ne treba trošiti riječi.
Jedan samozvani “adept” Joge, danas na Zapadu vrlo popularan, razglašava da se
njegova transcendentalna meditacija može savladati za sedam dana (uzgred, od toga je
napravio unosan biznis). Što da kažemo na ovo? Svako tko je, blago rečeno, dovoljno
naivan da povjeruje u ovo i plati zahtjevan novac, postati će vrlo brzo - samo za sedam
dana - siromašniji za izvjesnu sumu novca i bogatiji za jedno iskustvo.
Naša sudbina je da živimo među ljudima, Naša Staza mora biti prilagođena takvom
životu u kojem se izdvajanje i osama skladno smjenjuju sa aktivnim životom u društvu.
Iskustvima stečenim u dodiru sa ljudima treba omogućiti da se stalože i smire. Poslije toga
javlja se nova potreba za trenjem sa ljudima i žeđ za novim iskustvima. Naša deviza mora
biti biblijska mudrost - daj caru carevo, a Bogu Božje. To znači otprilike ovo: kako ne
možemo boraviti sve vrijeme u razrijeđenom zraku duhovne avanture, neka to budu
povremeni ali česti izleti. Kada se razgolićeni spustimo do samog korijena od kojeg smo
potekli i kad iz zaboravljenih dubina izronimo isprani i potreseni, vratimo se ustaljenoj igri
navlačenja maski poštujući njena pravila.
Daj caru carevo, a Bogu Božje važi kako za čitaoca, tako i za pisca. Bilo bi lijepo
napisati knjigu i vidjeti kako dolazi u ruke zainteresiranih bez ponižavajućih, ali neophodnih
procesa računanja troškova, oglašavanja, bez sukoba sa štamparima zbog mnogo puta
prekoračenih rokova, bez mnogo koječega što nam nameće neumitna stvarnost. Bilo bi
lijepo, ali je nemoguće. Više puta spomenuta sredina znači nalaženje razumne sredine,
Srednje Staze, između duhovnih i materijalnih zahtjeva.
Duž naše Staze biti će uvijek kritičara, po pravilu neodgovornih, jer kad se prihvate
da kritiziraju nešto što ne razumiju ne osjećaju nikakvu obavezu da objektivno procjenjuju
tuđ rad. Njihov pokušaj da nas obezvrijede ne smije da nas potisne u nekakvo vrlinsko
usamljeništvo. Moramo biti svjesni da mi objelodanjujemo nešto što je, bilo kakvo da mu je
ispoljenje, izuzetno po svojoj ljudskosti. Ako hermetista osjeća spiritualni nemir koji se
može ublažiti samo preuzimanjem misije, ako ga intuicija čini sposobnim da osjeti ono
tanano treperenje unutarnjeg života u ljudima, on ima zadatak da svoja osjećanja obznani
bez obzira na posljedice po sebe i njih. Jer, njegova misija je zov sudbine što se kroz
njega prelama i postaje bolje razumljiv; zov koji nerijetko znači početak novih patnji, jer je
 91

sazrijevanje uvijek bolno. Ostavljajući strašljivice, i one čiji se unutrašnji život svodi
većinom na varenje, da vjekuju u zatravljenim dvorištima svog sputanog duha, vi morate
platiti visoku cijenu da biste dosegli svu ljepotu dalekih svjetova. Nemojte ustuknuti, ne
bojte se! Budite hitac ka samom sebi. Imajte povjerenja u svoju sudbinu, jer je
neponovljiva. Kad god zapadnete u procjep nedoumice uslijed unutrašnjih sumnji ili
spoljašnjih otpora, snažno povucite strunu poruke velikog mislioca, puštajući da odjekne u
gluhim dubinama vašeg bića - “Na svijetu ima samo jedan put kojim nitko osim tebe ne
može ići. Kuda taj put vodi ne pitaj - idi njim!”
Pišući ovo ne mogu da se ne uzbudim sjećajući se prvog susreta sa hermetizmom
kroz knjige, Svamija Vivekande, na koje me je navela neumitna ruka Proviđenja. Pročitao
sam ih u jednom dahu u grozničavom, polumahnitom stanju, jer su mi donijele neslućenu
potvrdu mojih umovanja o životu, sudbini i krajnjoj Istini. Susret sa njima na
nezaobilaznom, od Proviđenja zasječenom mjestu, bio je jedan od onih spojeva nakon
kojih se čovjek upućuje ka sasvim novim horizontima. Kroz njega sam zauvijek rekao
zbogom svojoj usamljenosti i beznađu. Osjetio sam u Vivekandinim riječima srodnost sa
neuobličenim mislima što su kipjele u meni, nesposobne da se izraze na razumljiv način i
sa podsmjehom odbacivane od sredine u kojoj sam živio. Shvatio sam da moj život nikada
više neće biti ono što mi je baka pričala i da su bajke i vilinske priče djetinjstva krile u sebi
groznu poruku, prenošenu nehotice od odraslih djeci, koju prije ili poslije moramo sami
odgonetnuti. Približavalo se vrijeme velikih bitaka, čija su bojna polja neprohodi i pustoline
ljudskog duha i mračni ponori mržnje što kao demon živi u nama, vrebajući zakrvavljenih
očiju svaki trenutak naše slabosti. Doživio sam kao otkrovenje da pakao zaista postoji, ali
ne na suprotnoj obali raja, već ovdje, na zemlji, i da je istinski pakao niz mučnih napora
kroz koji se mili ka Istini, u kojem se dan-danas koprcam. Sve ostalo je kao kratkovječna
pjena života, kao privlačan i nestvaran predio iz šarenog sna.
Ž. M. Slavinski
P. S. Da nedavno sam vodio opširnu korespondenciju sa čitaocima. Na žalost, uslijed
mnogobrojnih porodičnih, profesionalnih i drugih obaveza više nisam u stanju da
odgovaram na pisma.
OPOMENA!
Po mišljenju mnogih autoriteta hermetizma, Astralna projekcija metodom simbola,
opisana u ovoj knjizi, sadrži izvjesne opasnosti za emocionalno i mentalno nestabilne
osobe. Svaka takva osoba koja, usprkos date opomene, primjeni metodu simbola u praksi,
čini to na sopstveni rizik i odgovornost!!!