Professional Documents
Culture Documents
Slavinski-Simboli Hermetizma PDF
Slavinski-Simboli Hermetizma PDF
SIMBOLI HERMETIZMA
2
UVODNE NAPOMENE
Ova knjiga je praktičan priručnik hermetičke tradicije Zapada. Kako je to uvijek slučaj
sa veoma složenim stvarima koje imaju dugu prošlost, pristup predmetu je neizbježno
jednostran; takav je i moj pristup. Ali, istovremeno u tome je i vrijednost ove knjige, jer u
hermetizmu mišljenja najvećih autoriteta nemaju nikakvu vrijednost dok nisu, bar
djelomično, potvrđena ličnim iskustvom.
Hermetička literatura predstavljena je ogromnim brojem radova na svim svjetskim
jezicima. Neki obrađuju oblast nižih hermetičkih fenomena - nabrajaju tzv. parapsihičke
pojave, kao što su telepatija, telekineza, hipnoza, dijagnoza i liječenje bolesti sredstvima
koje medicina ne poznaje, vidovitost i različite metode za njeno postizanje, otkrivanje
podzemnih voda vilinskim rašljama itd.
Izvjesni radovi usredsređeni su na određenu usku oblast, naglašavajući njenu
važnost u hermetičkoj tradiciji, kao što su neki vidovi Kabale, Astralne svjetlosti, metode
meditacije i sl. Svaka od ovih oblasti grana se dalje, tako da postoje radovi o Zen-
budističkoj meditaciji, o meditaciji Džnana-joge, Radža-joge, Subuda, Sufizma, Antro-
pozofije, Teozofije, raznih kabalističkih škola, škola psihomagije itd.
Hermetizam je bezmalo neograničena oblast. Postoje hermetička znanja koja su
zajednička čitavoj ljudskoj rasi; znanja koja su nastala unutar jedne od dviju glavnih
hermetičkih tradicija (Istoka i Zapada); znanja lokalnog obilježja; najzad, individualna
hermetička znanja. Preobuhvatan naslov ovog tečaja - “Simboli hermetizma” - svesti ću na
prave okvire kratkim obrazloženjem.
Nekih desetak godina bavio sam se isključivo tradicijom Istoka, uglavnom jogom.
Postepeno i neosjetno prešao sam na proučavanje njene sestre - hermetičke tradicije
Zapada i to onih škola koje obučavanje svojih Sljedbenika i sistem spiritualnog treninga
zasnivaju na ritualima hermetičkog reda Zlatna Zora. Ipak, mnoge stvari koje priznati
autoriteti hermetizma navode kao opća pravila nisam našao. S druge strane, u svojim
traganjima došao sam do izvjesnih otkrića koja nitko ne spominje. Vjerujem da je to slučaj
sa svim Sljedbenicima koji su naglasak stavili na praksu. Kod takvih su razlike u
iskustvima veoma velike. Kod teoretičara ima malo neslaganja. Evo zašto. Ako stotinu ljudi
pročita istu knjigu, znanje izloženo u njoj doći će do svih čitalaca. Na primjer, činjenica da
Drvo Života ima 10 plodova ili Sefirota i jedanaesti koji je u procesu formiranja lako će
naučiti svaki čitalac i tu, osim u rijetkim izuzecima, neće biti nikakvog spora. Ako oni svoje
teoretski stečeno znanje stave na provjeru i svoja iskustva izlože, pojaviti će se razlike,
iako u osnovi pojedinačnih iskustava leži zajednički imenitelj. Spomenuti ću, primjera radi,
literaturu koja obrađuje hermetičku operaciju Astralne projekcije, čija je suština u
izdvajanju svijesti od tijela. U uvodnom dijelu svih takvih knjiga, gdje se govori o svojstvima
Astrala, zakonima koji vladaju Astralnim svijetom itd., postoji velika podudarnost autora.
Kad prijeđu na praktični dio, koji odražava lično iskustvo, dolazi do uočljivih nepoklapanja.
Neki tvrde da je potrebno 10-15 godina napornog duhovnog treninga da se postigne
Astralna projekcija. Njima je, jasno, toliko bilo potrebno. Na sreću, za većinu to ne važi.
Silvan Maldun (“The Projection of the Astral Body”) tvrdi, koliko znam jedini, da je
Astralno tijelo povezano sa fizičkim u predjelu potiljka. Svi ostali navode, kao stvar koja se
razumije sama po sebi, da veza postoji u oblasti pleksusa solarisa (to je splet nerava u
gornjem dijelu stomaka, ispod grudne kosti). Neki kažu da projekciju ne treba da
pokušavaju ljudi slaboga srca - drugi to ne spominju. Ima ih koji kažu da su samo neke od
metoda za izdvajanje svijesti iz tijela i njen prijenos u Astralne svjetove opasne (tu se misli
na metodu projekcije pomoću simbola koja je opisana u ovom tečaju), jer Sljedbenik može
da se dezorijentira u sferama Astralne svjetlosti i da ne bude u stanju da se vrati. Po mom
mišljenju, jedini problem je kako da se tamo dospije. Da biste to postigli i da biste se tamo
3
Poruka koju prenosi mag jezikom simbola jasna je samo čitaocu sa nešto iskustva:
čovjek koji je stekao hermetička znanja treba kozmičke snage, koje teku kroz njega, da
preobrazi u opipljive oblike, da ih prizemlji, materijalizira, ostvari. To znači, na prvom
mjestu, da treba svoje ideje, želje i misli da ovaploti, da ih kristalizira u opipljivu formu. To
će postići kroz kontrolu četiri kozmička elementa u sebi. Primjećujete da na slici pred
magom, osim četiri simbola, nema ničeg više. To je shvatljivo, jer sve što postoji, što se
javlja, djeluje, kreće, sve - od elektrona do najvećih galaksija - predstavlja izraz kozmičkih
elemenata. Ovo ne treba da nas čudi, ako prihvatimo kao istinitu misao da su energija i
materija isto, da materija predstavlja energiju zgusnutu do nivoa vidljivosti, opipljivosti.
Simboli kozmičkih elemenata nisu samo četiri spomenuta instrumenta magije (mač,
štap, pehar i novčić), već se, kroz hermetički razvoj, ta ista ideja vraća uvijek iznova u
novom simboličnom ruhu. O sve novim hermetičkim simbolima, koji izražavaju osnovnu
ideju elemenata, biti će govora kroz cijeli ovaj tečaj, tako da će ona biti osvjetljavana uvijek
na nov način, sa drugačijeg stanovišta.
Četiri kozmička elementa nisu kozmičke snage, već način ispoljavanja tih snaga u
beskonačnom univerzumu s jedne strane i u svijesti čovječjoj sa druge. Oni su, dakle, vid
pod kojim se kozmičke snage javljaju i mijenjaju, prelazeći iz jednog stanja u drugo. Kako
5
simalne ekspanzije, kad se Vatra raširi do krajnjih mogućnosti u svim pravcima, dolazi
neminovno skupljanje, kontrakcija. Na taj način je karakteristična odlika elementa Vode
SKUPLJANJE ili KONTRAKCIJA.
U odnosu na prethodna dva elementa (Zrak i Vatru), Voda je jedan stupanj bliže
krajnjem ostvarenju procesa stvaranja, koji je započet fazom suptilnog, neopipljivog Zraka.
U formuli Tetragramatona (J H V H) Vatra je predstavljena slovom “V” (ili hebrejskim
“VAU”). Magijski instrument koji ga simbolizira je pehar ili čaša. Voda nema stalan oblik,
već uzima oblik posude u kome se nalazi. Ipak, ona je korak bliže čvrstoj, opipljivoj formi u
odnosu na nestalne elemente Vatre, odnosno Zraka.
Konačno, daljim procesom zgušnjavanja element Vode prelazi u posljednju fazu, u
kozmički element Zemlju. Glavna karakteristika elementa Zemlje je OPIPLJIVOST ili
ČVRSTINA.
Sve što postoji, bito u univerzumu ili duši čovječjoj, postoji u jednoj od faza, koje
nazivamo kozmičkim elementima. Sve što je nastalo, što nastaje i što će nastati prolazi
kroz ta četiri stupnja ispoljavanja kozmičkih energija. Kako je čovjek vjerna kopija
univerzuma u malom, isti procesi odvijaju se sve vrijeme u njemu. Na nivou ljudskog duha
ta zbivanja imaju oblik psiholoških procesa. To sam više puta naglasio u knjizi “Ključevi
psihičke magije”, međutim kako je to od najvećeg značaja za dalji hermetički rad, ponoviti
ću i ovdje: četiri kozmička elementa ispoljavaju se u čovjeku kao četiri psihološka procesa:
1. Zrak - rađanje ideje ili misli u svijesti.
2. Vatra - javljanje emocija; to je ulaganje emocionalne energije; širenje originalne
ideje u svim pravcima.
3. Voda - skupljanje, sažimanje raspaljenih želja u jednom konkretnom pravcu. Voda
djeluje kao psihološki lijevak.
4. Zemlja - ostvarenje prvobitne ideje, njeno pretvaranje u stvarnost. To je realizacija
ili materijalizacija.
Kako navođenje praktičnih primjera najbolje objašnjava hermetičke metode, nastaviti
ću izlaganje u tom pravcu, a zatim ćemo zajedno obraditi neke oblasti ljudske djelatnosti u
kojima se jasno vidi djelovanje Tetragramatona. Naglašavam da se sve što postoji i
nastaje odvija po istom zakonu (J H V H), ali neupućenom čovjeku nije lako da to vidi. U
složenim slučajevima i iskusan hermetista imati će teškoća u identificiranju i jasnom
razgraničenju kozmičkih elemenata u nekom procesu. Naš uspjeh ili neuspjeh u uviđanju
prisutnosti Tetragramatona ne utječe, pak, ni najmanje na njegovu sveprisutnost i
neumitno djelovanje. Zvijezde sijaju na nebu i danju, iako ih mi ne vidimo.
7
nađete prekovremeni posao u slobodno vrijeme i tako sebi omogućite ono što vam redovni
prihodi ne dozvoljavaju; da kupite jeftino pokvarenu mašinu i popravite je. Tu spadaju,
također, djetinjaste želje da dobijete električnu mašinu na lutriji, da vam je neko pokloni, da
nađete pun novčanik na ulici itd., itd. Kratko rečeno, svako širenje osnovne, polazne ideje
o električnoj mašini predstavlja izraz elementa Vatre.
Ako biste ostali na tom stupnju, ako biste zastali u fazi Vatre, opet ne biste ostvarili
polaznu ideju, ne biste je materijalizirali, tj. prenijeli u opipljivu formu.
Ako, tome nasuprot, nastavite da ulažete psihičku energiju, doći će do sužavanja
cijele mase ideja kroz lijevak realnosti u pravcu dvije-tri ostvarive ideje. Na primjer, da
nekoliko mjeseci radite prekovremeno i tako sakupite potreban novac, ili da je kupite na
otplatu i otplaćujete godinu-dvije dana i slično. Što znači ovakvo sužavanje, koje nameće
lijevak neumitne realnosti fizičkog svijeta? Znači da smo prešli na fazu elementa Vode,
skupljanje, sažimanje, a to je JOŠ JEDAN KORAK DALJE KA OSTVARENJU
PRVOBITNE IDEJE. Nekad ćemo i na toj fazi odustati. Prekovremeni rad se može
tegobno odužiti i izgledati suviše naporan ili se može roditi nova ideja, koja će prekinuti
proces Tetragramatona, na primjer, ideja da novac, koji smo do tog trenutka uštedjeli,
potrošimo na ljetovanje ili da kupimo nešto drugo.
Najzad, onaj koji izdrži i kroz treću fazu doći će do konačnog stadija, do faze
elementa Zemlje čija je karakteristika, kao što znate, opipljivost, čvrstina, materijalna
stvarnost. Sad možete vidjeti sasvim jasno da su - za razliku od mene koji električnu
mašinu imam samo u glavi, u svijetu svojih misli - svi ljudi koji posjeduju taj predmet u
stvarnosti prošli kroz sve četiri faze ili sva četiri elementa formule stvaranja i sad IMAJU
ELEKTRIČNU PISAĆU MAŠINU, ALI NE U MISLIMA, VEĆ U RUKAMA!!!
Sljedeći primjer na duhovit način pokazuje već razglašenu jugoslavensku
domišljatost. Ovo mi je ispričao prijatelj koji se nedavno vratio iz Njemačke. Većina radnika
radi tamo teške i prljave poslove, rezervirane za strance. Otud je kod njih, prirodno,
prisutna težnja da se novac zaradi na lakši način. Da li će netko riješiti taj problem ili ne
zavisi uglavnom od njega. To smo već raščistili. Prilike se neprestano nude, treba ih samo,
kroz istinski napor, sagledati i iskoristiti u rješavanju problema. Da ne duljim, Njemačka,
kao ni ostale razvijene zemlje, nije riješila problem gamadi i pacova u velikim gradovima. I
pored deratizacije, visoke higijene i redovnog uklanjanja smeća, pacovi su se održali,
zahvaljujući svojoj velikoj vitalnosti i brzom razmnožavanju. Da bi smanjile zlo, njemačke
vlasti su, pored ostalog, željele da podstaknu stanovništvo na uništavanje pacova, pa su
za svaku mrtvu životinju raspisali novčanu nagradu. Neki Jugoslaveni su, vjerojatno,
pokušali - ubijajući pacove uobičajenim postupkom - da zarade novac na “lakši” način, ali
je taj posao ispao teži nego što su očekivali. Pred njih se, dakle, postavio problem: kako
zaraditi novce ubijanjem pacova, ali na lakši način. Ne znam koliko je trajalo sazrijevanje
problema; ali je nađeno zaista originalno rješenje, na koje, sasvim sigurno, nije računao
onaj koji je raspisao nagrada za mrtvog pacova. Naši zemljaci su lijepo u velikom
betonskom bunkeru, iz koga životinje nisu mogle umaći, počeli da uzgajaju pacove!
Pacovska farma, istina ilegalna, ali veoma produktivna. Obilno su ih hranili otpacima, koje
su besplatno dobijali iz restorana gdje su radili, tako da su se pacovi razmnožavali velikom
brzinom. Za ubijene pacove dobijali su novac i posao je cvjetao sve dok se stvar nije
rasčula.
Neophodno je podsjetiti se češće da se procesi rješavanja problema, kao i
stvaralački procesi, mogu uspješno sprovesti po formuli Tetragramatona samo kroz
neprestano ulaganje psihičke energije (slučajeve u kojima se proces odvija bez napora
možemo zanemariti). Ukoliko prestanemo sa ulaganjem energije na određenom nivou,
doći će, na tom nivou, do blokiranja stvaralačkog procesa. Često se naša aktivnost ukršta
sa magijskim procesom drugih ljudi. Tada o ishodu odlučuje uložena energija i nivo svijesti
nosilaca procesa. To je, na primjer, slučaj u sportskoj borbi, u kojoj obje strane teže
11
pobjedi, pri čemu pobjeda jedne strane nužno znači poraz druge. U sportskoj borbi, kao i u
svemu ostalom, pobjeđuje ona strana koja bolje i energičnije prelazi iz jedne u drugu
elementarnu fazu. Ponekad se u sportskim izvještajima koristi izraz “sagorjeti od prevelike
želje za pobjedom”. Za nas, on znači samo jedno: proces realizacije prekinut je na nivou
elementa Vatre, odnosno “stvaraoc” nije uspio da proces ekspanzije (širenja) prevede u
fazu kontrakcije. Takvo “sagorijevanje” postoji u svim oblastima.
Jedan moj poznanik, stidljiv mladić, bio je beznadežno zaljubljen u djevojku koju je
svakodnevno sretao na ulici u kojoj je stanovao. Pazite sad! Element Zraka (ili JOD u
formuli) je neodređena ideja da djevojka bude njegova. Idući ka mjestu gdje su se sretali
obično u isto vrijeme, faza elementa Vatre odvijala se u njemu ne može bolje biti.
Ekspanzija polazne neodređene ideje razvijala se do neslućenih granica - njegove ideje
smjenjivale su se i umnožavale velikom brzinom: kad je bude sreo osmjehnuti će se
samouvjereno, prići će joj i predstaviti se, reći joj da lijepo izgleda, da joj haljina lijepo stoji,
da ima lijepu kosu (to žene vole!), nemarno će je pozvati na sastanak itd. Ukratko, faza
elementa Vatre, u koju je uložena ogromna energija, besprijekorno je savladana. Na
žalost, priča se tu završava. Od sažimanja (element Vode) nema ni traga ni glasa. Naš
ljubavnik, u trenutku kad sretne djevojku, prijeđe na drugu stranu ulice, kao da je nije vidio.
Lanac psiholoških procesa je prekinut na taj način i nije doveo do ostvarenja polazne ideje.
Što sve ovo praktično znači, jer, rekli smo na početku, ovo je praktičan priručnik? Ako
je sve postojeće došlo u fizičku egzistenciju po kozmičkoj formuli stvaranja, bilo da smo
toga svjesni ili ne, zašto se naprezati da učimo o tome? Odgovor je vrlo jednostavan.
Svijest o opisanim procesima čini ih daleko efikasnijim i rješavanje problema bržim.
Osnovni hermetički proces, kojim se postiže izmjena u nama i svijetu oko nas, jeste
VIZUALIZACIJA. Vizualizirati znači vidjeti svojim duhovnim okom ono što želimo postići.
To je, po svojoj prirodi, proces istovjetan sa sanjarenjem, maštanjem. Suštinska razlika je
u intenzitetu. Dok je fantaziranje ugodna zabava i odmor, vizualizacija je rad i napor, jer se
ništa ne postiže bez uživljavanja, unošenja psihičke energije. Hermetička vizualizacija se
odvija upravo po shemi Tetragramatona, sa potpunom sviješću o preobražaju jednog
elementa u drugi.
Iz dosadašnjeg izlaganja o elementima može se steći utisak da su to u potpunosti
“čiste” faze, odnosno oštro odijeljene jedna od drugih. Taj utisak ne bi odgovarao istini.
Elemente sam prikazao pojedinačno radi jasnoće i lakšeg shvaćanja, ali je svako takvo
izlaganje donekle vještačko. Elementi nisu nikad sasvim čisti, ni u univerzumu ni u
čovjeku, već predstavljaju mješavinu osnovnog elementa koji u tom trenutku vlada
situacijom (zavisno od toga u koju je fazu proces dospio) i manjih primjesa ostalih
elemenata. Na primjer, osnovno svojstvo elementa Vode je težnja ka najvećem mogućem
skupljanju, sabijanju. On, međutim, nikad nije čist. U njemu su primjese ostalih elemenata
- Zraka, Vatre, Zemlje, čak i osnovnog praelementa Akaša, koji ćemo razmotriti kasnije.
Rekli smo da element Vode nema svojstvo oblika već, kao i fizička tekućina, uzima oblik
“suda” u kome se nalazi. On u sebi ipak ima nešto od oblika i to “nešto” potiče od
elementa Zemlje prisutnog u njemu, a čija je glavna karakteristika oblik, opipljivost,
čvrstina, postojanost. Isto važi za ostale elemente. To će vam, vjerojatno, biti jasnije
prilikom razmatranja djelovanja elemenata u čovjeku, gdje se ispoljavaju u vidu psiholoških
procesa. Ti se procesi nikad ne javljaju u čistom obliku. Tako su osjećanja, koja su vid
ispoljavanja elementa Vatre, prisutna do samog ostvarenja osnovne ideje. Kada, na
primjer, držimo u ruci knjigu koju smo dugo željeli i konačno stekli (kroz formulu
Tetragramatona, jer na drugi način nije moguće), mi smo prožeti emocijama zadovoljstva,
ushićenja itd. Samo postojanje emocija u tom trenutku znači da je element Vatre i dalje
prisutan, da se nije sasvim preobrazio u element Vode i Zemlje.
Već smo na kraju ovog poglavlja. Zato usmjerite pažnju na slijedeće izlaganje, koje je
srž do sada iznijetog hermetičkog znanja: sve što želite postoji u ovom trenutku! Sve što
12
ste ikada željeli i na što ste ikada pomislili postoji baš sada u jednom od četiri elementarna
kozmička stanja! Problem je u tome što svi želimo da vidimo svoje ideje i želje u krajnjem
“zemaljskom”, opipljivom, materijalnom stanju. Ogromna većina ideja i želja ostaje za
uvijek u stadiju Zraka. Nešto manji broj prelazi u stadij elementa Vatre. Još manji broj, kroz
nova ulaganja psihičke energije, prelazi u treći stadij - element Vode. Konačno, daleko
najmanji broj ideja dospijeva do posljednjeg stupnja, kroz dalje ulaganje psihičke energije
biva kristaliziran u stadij kozmičkog elementa Zemlje. Ideje koje dosegnu do četvrtog
elementa u Tetragramatonskoj formuli jesu ostvarene, materijalizirane.
Pošto ovaj rezime ima za hermetiste veliku upotrjebnu vrijednost, ponoviti ću ga i
drugim riječima, ukazujući na ograničenja koja nameću objektivne okolnosti. Dakle,
neusporedivo najveći broj ideja ostaje u fazi elementa Zraka. Da li će se ideja dalje
razvijati, kroz slijedeće tri kozmičke faze do stupnja materijalizacije zavisi, s jedne strane,
od vas, sa druge strane, od općih uvjeta u kojima živite. Na primjer, nalaženje lijeka protiv
raka je problem koji može da zavisi od vašeg ulaganja energije u traganje za rješenjem i
od stanja nauke u tom trenutku. Lijek protiv raka je u ovom momentu za većinu ljudi, u
stadiju Zraka. Za neke je u fazi Vatre, a za mali broj naučnika-istraživača u fazi elementa
Vode. Oni su, posle dugogodišnjih istraživanja i naučnih provjeravanja, odbacili sve
neprihvatljive pretpostavke o prirodi raka, prikupili mnogo znanja o bolesti, njenim uzro-
cima itd. i stigli do samog praga posljednje faze - otkrića lijeka. Jasno je da ta plemenita
ideja nije još uvijek dospjela do elementa Zemlje. Dok ovakvi osnovni problemi, zajednički
za cijelu ljudsku rasu, zavise u mnogome od stanja nauke i općih društvenih uvjeta, vaši
lični problemi zavise od vas samih. Da li će se rješenje jednog vašeg problema ili
ostvarenje jedne vaše ideje razviti do stadija materijalizacije, zavisi najviše od vas. Ako su
vaše ideje kule u zraku, to je normalno, jer ideje uvijek pripadaju tome elementu. One su
točno tamo gdje treba, na pravom mjestu, pod jednim jedinim uvjetom da ispod njih
izgradite čvrste temelje.
13
PRAELEMENT AKAŠA
očito je da put do izmjene stanja i okolnosti na zemaljskom planu vodi preko plastične
supstance Astralne svjetlosti. Glavni instrument za izazivanje tih promjena je kreativna
imaginacija, odnosno istrenirana sposobnost stvaranja psihičkih slika.
Sljedeći primjer nedvosmisleno pokazuje da svijet Astralne svjetlosti nije mjesto,
nego stanje, STANJE SVIJESTI. Čim u imaginaciji stvorimo neku sliku i čim se u nama javi
neko osjećanje (i jedno i drugo događa se bezmalo neprestano), stupili smo u kontakt sa
astro-mentalnim svjetovima, iako istovremeno boravimo u svome fizičkom tijelu.
Smetnja punoj svjesnosti o kontaktu sa astromentalnim vibracijama u takvim
slučajevima jeste upravo fizičko tijelo, koje je tu, čvrsto i nametljivo prisutno. Ipak, postoji
način da se utjecaj fizičkog tijela eliminira i da se našoj svijesti omogući da funkcionira
nezavisno od njega u Astralnim sferama. Operacija u kojoj svijest napušta fizičko tijelo u
tzv. Astralnom tijelu naziva se astralnom projekcijom. Bitan element takve operacije je
zadržavanje pune svijesti o svemu što se dešava i sposobnost da se iskustva, stečena u
Astralnim sferama, prenesu na fizički plan budne svijesti, pošto je astralna projekcija
završena.
Astralna svjetlost, pak, nije homogena, već je višeslojna. Postoje viši i niži nivoi
Astrala. Niži Astral je veoma blizak fizičkoj materiji u plinovitom stanju i prelazi u takozvani
ETERIČNI SLOJ ili ETERIČNI SVIJET. Čovjek ima, pored astralnog i eterično tijelo, čije je
uloga održavanje molekula fizičkog tijela u funkcionalnom stanju. Niži Astral odražava
zbivanja fizičkog plana. U njega je utisnut “film” svih događaja, zajedno sa psihičkim
slikama koje ljudska bića neprestano stvaraju.
Viši Astral odražava zbivanja viših svjetova - Kreativnog i Arhetipskog - i provodnik je
viših energija, preobražavajući ih u njihovom toku ka nižem Astralu i fizičkom univerzumu.
Na taj način, vančulna percepcija, koju u običnom govoru nazivamo vidovitošću, nije ništa
drugo do sposobnost nekih ljudi da stupe u kontakt sa astralnim energetskim strujama,
astralnim klišejima i shemama koji su na putu da se ostvare i zgusnu u svijet naših čula, u
ovozemaljska zbivanja, događaje i objekte. Obratite pažnju na slijedeće. Ne dolaze samo
vidovnjaci u kontakt sa astralnim strujama i klišejima, već svi ljudi. Prema tome, problem
nije u mogućnosti kontaktiranja sa Astralnim svijetom, već u prenošenju naših zapažanja
sa viših svjetova na plan budne svijesti. Istinski problem je, dakle, kako prenijeti iskustva,
znanja i snage koje imamo u višim svjetovima - na ovaj svijet u kome se naše fizičko tijelo
koprca. Zašto je to teško? Zato što ljudska svijest u Astralnom svijetu i u fizičkom svijetu
ima različite vibracije, kao što su i ta dva svijeta sačinjeni od različitih vibracija. Pri prijelazu
sa jednog nivoa vibracija na drugi, kontinuitet svijesti je znatno poremećen, prekinut i
prenošenje znanja i stečenih iskustava onemogućeno. U snu, KOJI JE NEVOLJNA
ASTRALNA PROJEKCIJA, neka naša znanja bivaju sasvim neutralizirana. Vjerojatno ste
u snovima sretali ljude za koje u budnom stanju znate da su odavno mrtvi. Razgovarali ste
s njima, smijali se u čudu što ih vidite itd. To znači da svoje znanje o njihovoj smrti u
svijetu materijalne realnosti, u koje u budnom stanju ni malo ne sumnjate, ne uspijevate da
prenesete u Astralne sfere i gle! tamo ne sumnjate da imate posla sa živom osobom. Naša
iskustva u Astralnim svjetovima su pod utjecajem zakona koji tamo vladaju. Ti se zakoni
znatno razlikuju od “zemaljskih” zakona koji su uvjetovani prostorom, vremenom i rela-
tivnom stalnošću oblika. U Astralu postoje plime i oseke, erupcije energija, sudari,
neutralizacije suprotnih snaga i njihovo prividno gubljenje, odnosno prelaženje u druge
oblike energije.
Energetske struje Astralne svjetlosti utiču na sve stanovnike naše planete, od biljaka
do čovjeka, izazivajući različite promjene koje se na psihološkom planu ispoljavaju kao
emocionalne napetosti i pražnjenja. Odnos između Astrala i ljudskih bića nije jednostran,
tako da ljudsko emocije povratno pojačavaju Astralne tokove energije koji su ih prvobitno
izazvali. Iz takvih energetskih odnosa nastaje sve veća napetost na Astralnom nivou, dok
se najzad ne dogodi pražnjenje, u vidu prelaska energije u nov kvalitet - pretvaranje u
16
2. AUTOSUGESTIJA
Olovkom u boji iscrtajte linije modela na površini tankog čeličnog ili gvozdenog lima.
Zatim ga isijecite škarama za lim, kakve se mogu naći u limarskim radionicama. Na jednoj
strani trozupca treba da urežete sve znake koje vidite na slici. Nije potrebno pravo gravi-
ranje - dovoljno je da vrhom šiljatog ili oštrog dlijeta snažno trljate površinu lima, tako da
ostanu vidljivi tragovi u vidu željenih slova i znakova. Dimenzije metalnog dijela trozupca
su slijedeće: širina je, od ivice gornjeg zupca do ivice donjeg zupca, 15 cm; dužina, od
vrha srednjeg šiljka do kraja metalne drške, 30 cm. Za metalnu dršku treba da pričvrstite
drvenu ili plastičnu dršku, koja će služiti kao izolator. Dok držite trozubac, uništavajući
njime larve, ne smijete dodirivati rukom metalni dio. Drvenu ili plastičnu dršku najbolje ćete
pričvrstiti za metalni dio ako probušite rupe burgijom i kroz njih protjerate čavle koji se
račvaju.
Prema drevnoj tradiciji, potrebno je ceremonijalno posvetiti mač da bi bio efikasno
sredstvo. Nađite prostoriju u kojoj nećete biti uznemirivani. Ceremoniju izvršite oko ponoći.
Potrebno je da imate drveni stol zastrt novim bijelim stolnjakom. Stavite na njega dvije
svijeće i između njih mač. Zatim zapalite svijeće i, ako imate, malo tamjana. To će vas
smiriti. Kad, poslije nekog vremena, osjetite da ste se emocionalno primirili, koncentrirajte
se maksimalno na evokaciju koju ćete tri puta izgovoriti: “Svemogući Bože, blagoslovi ovaj
mač i Tvoga slugu (recite svoje ime), tako da oboje služe Tebi, uništavajući zlo i štiteći
dobro!”
Uzmite desnom rukom mač i iznad svoje glave načinite njime znak križa. To je sve.
Mač treba da čuvate na mjestu gdje neće doći lako do ruku drugih. Ne treba ga pokazivati,
osim intimnim prijateljima koji imaju ista interesiranja.
Kako se uništavaju larve trozupcem? One se, kao što već znate prikačuju za ivicu
aure, koja se proteže oko jedan metar od površine našeg fizičkog tijela. Otprilike na toj
razdaljini treba sav prostor okolo tijela isprobadati kratkim i brzim udarcima trozupca.
Takvih udaraca treba da bude što više i treba da budu što brže izvedeni. Larve su
najčešće veličine ljudske šake. Pošto ih vi ne vidite, da vam ne bi neka umakla treba sav
prostor da isprobadate udarcima (vidovnjaci koji su u stanju da vide astralna bića prilično
su rijetki). U trenutku kad pogodite larvu, ona, budući da je astro-mentalni koncentrat,
nestaje, biva uništena, jer se njena energija u kontaktu sa šiljcima trozupca prazni kao
preko gromobrana. Postupak uništavanja je isti bilo da probadate okolinu svoje aure ili
aure neke druge osobe.
Sasvim sam svjestan da opisani procesi pravljenja i primjene trozupca izgledaju kao
posljedica velikog sujevjerja. Na vama je da cijelu stvar provjerite, ako za tim budete imali
potrebe.
Najnovija ispitivanja eksperimentalne parapsihologije u Sovjetskom Savezu i drugim
zemljama, kojima je utvrđeno da se oboljenja razvijaju prvo u auri, a zatim u fizičkom
organizmu, bacaju više svjetlosti na djelovanje ovog drevnog instrumenta. Moguće je da
ćemo uskoro doživjeti njegovu potpunu rehabilitaciju.
Na kraju da spomenem da se minijaturni Paracelzusov trozubac primjenjuje kao
veoma efikasno sredstvo za liječenje muške impotencije.
4. RITUALNA MAGIJA
Nadam se da ćete ovo shvatiti samo kao primjer i iz njega izvući osnovnu ideju o tome
kako treba postupati u praktičnom radu.
Kako ćemo meditirati o hermetičkim instrumentima koji prizivaju dobre “duhove” iz
bajki (elementale) ili pozitivne larve? Uvijek ćemo, bez ikakve sumnje, poći od njihovog
naziva, izgleda, njihove prirode, načina upotrebe itd. Dakle, što je lampa? Nije ni malo
originalno, ali je točno, da je to predmet koji daje svjetlost. Pomoću nje postaje nam vidljivo
nešto što je do tada postojalo, ali izvan našeg polja svjesnosti, ma da nam je, možda, bilo
nadohvat ruke. Znači, lampa će na to baciti svjetlost. Svjetlost je najuniverzalniji simbol
znanja, mudrosti i otkrovenja kod svih naroda. Drugi činilac je TRLJANJE. To je sasvim
očigledno upućivanje na NAPOR, RAD, jer je to jedini način da se koncentrat energije, koji
nazivamo elementalom, formira. I zaista, biti će vam potreban veliki napor vizualizacije i
uživljavanja da bi želja krenula ka ostvarenju. Fantasti i sanjalice ne ulažu nikakav napor u
svoje “kule u oblacima”. Kod njih nema “trljanja” i zato nikad ne ostvare svoje želje.
Sličan lanac misli može da se javi pri meditiranju o čarobnom prstenu. Ovdje je
nagovještaj nekih hermetičkih metoda realizacije još očigledniji. Što je prsten? Sa rijetkim
izuzecima, kod većine naroda to je simbol seksualnog statusa, simbol koji sasvim jasno i
lako uočljivo govori da je osoba koja ga nosi seksualno vezana za određenog partnera i
nepristupačna ostalim kandidatima. Pri tome su prsten i prst na koji se on stavlja
nametljivo jasni simboli genitalnih organa muškarca i žene. U bajkama, među čarobnim
predmetima, prstenu se obično pripisuje najveća moć. Među istinskim znalcima, neoptere-
ćenim osjećanjem krivice koja je u seksualnoj oblasti česta i među hermetistima, zna se da
je seksualna magija najmoćniji oblik magije uopće. To ćemo prihvatiti bez otpora ako se
sjetimo da je emocionalna energija neophodna za prizemljenje ideja tj. za prenošenje u
materijalnu realnost; i dalje, da emocije ljudskog bića dostižu vrhunac napona i snage u
stanju orgazma. Ako se sada vratimo na okultni simbolizam čarobnog prstena, drugi
momenat - TRLJANJE - vjerojatno će vam biti jasan, kako u bukvalnom tako i u
prenosnom značenju.
Ovaj dio diskusije ne znači poziv na orgije, u ime “traženja istine” niti pokušaj da se
na lak način postigne ono za što je drugima potrebno mnogo znoja. Daleko od toga!
Sadržaj ovog priručnika je usredsređen na kontrolu kozmičkih elemenata, a ta se kontrola
proteže, pored ostalog, na kontrolu seksualne energije. U spiritualnoj evoluciji neophodno
je postići kontrolu svih elemenata, pa i kontrolu emocionalnih procesa. Ma što o tome
mislili ljudi koji vjeruju da o seksu sve znaju, emocionalnu energiju u vidu seksualne
energije najteže je staviti pod kontrolu. Letimičan pregled sredstava javnog informiranja,
naročito časopisa koji imaju veliki tiraža, pisma čitalaca, ispovijesti nesretnih ljudi, podaci
psiholoških savjetovališta itd., pokazuju da je broj ljudi sa emocionalnim problemima
uopće, a posebno sa seksualnim problemima - jako veliki. To znači samo jedno - kontrola
te energije nije postignuta. Izuzetaka je malo. Upravo tu vrstu kontrole imati su u vidu veliki
majstori hermetizma kad su u alkemijskim tekstovima pisali o pretvaranju grubih metala u
plemenite - u suho, žeženo zlato.
Na sam postupak formiranja elementala ili pozitivnih larvi, ili, ako vam se više sviđa,
dobrih duhova iz bajki, zadržati ću se u jednom od slijedećih poglavlja. Dobiti ćete,
također, dovoljno nagovještaja za upotrebu seksualne magije u te svrhe.
EGREGOR
su ujedinjena osjećanjem zajedničke pripadnosti nekoj ideji ili cilju. Već samo dvije osobe,
udružene u bilo kom cilju, čine egregor. Što je broj pripadnika grupe veći i što je duhovni ili
spiritualni nivo pojedinaca koji je čine viši, egregor je jači.
Nosilac egregora na fizičkom planu su fizička tijela članova grupe, a njihov skupni ili
kolektivni duh čine njihova astro-mentalna tijela. Na višim planovima egzistencije, u višim
svjetovima (astralnom i mentalnom) egregori imaju uglavnom simboličan izgled, koji skoro
uvijek odgovara simbolu koji predstavlja grupu na fizičkom planu. Ponekad imaju oblik
zgusnutih maglina neodređenog oblika.
U knjigama nekompetentnih autora može se naići na shvaćanje da je egregor
isključivo grupa hermetista, što je sasvim netočno. Svaka grupa ima svoje kolektivno
fizičko tijelo i svoj kolektivni duh, pa prema tome čini egregor.
Što biva sa astralnom i mentalnom komponentom egregora kad njihov fizički nosilac
na zemaljskom planu prestane da postoji, na primjer kad bude fizički uništen? Ukoliko su
astromentalne komponente bile jače, utoliko će, na višim planovima, biti dugovječnije, iako
su lišene svog fizičkog tijela. Prije ili poslije prijeći će u druge oblike energije, ostavivši u
“univerzalnom filmu” Astrala jasne, ali beživotne slike. Ako je, pak, energetski naboj
astromentalnog tijela bio izuzetno jak, napon koji postoji na nivou Astralne svjetlosti
djelovati će na ljude na fizičkom planu i dovesti će do formiranja nove grupe, tako da će
sada egregor dobiti novo fizičko tijelo. Kako to da objasnimo? Kako astromentalni
koncentrat može da utječe na ljude od krvi i mesa da se organiziraju i organizirano djeluju?
Mogućnosti za takav utjecaj su mnogobrojne. Na fizičkom planu mogu ostati, poslije
uništenja ili odumiranja njenih članova, tragovi u vidu rukopisa, knjiga i sličnih izvora
obavještenja. Iz svijeta Astralne svjetlosti (koja nije ništa drugo nego Kolektivno nesvjesno
čovječanstva) dolaziti će impulsi i probijati će se kroz lično nesvjesno pojedinih ljudi u vidu
njihovih “spontanih” ideja, tako da će uskoro doći do okupljanja nove grupe ljudi na
fizičkom planu, te će formirati novu organizaciju.
Takvim slijedom događaja hermetička grupa zaista može biti znatno starija nego što
je moguće to dokazati. Ovo stoga što fizički kontinuitet egregora nije jedini. Postoje astralni
i mentalni kontinuiteti koji su nekad važniji. “Naše bratstvo”, rekla mi je prije nekih 6-7
godina srednjovječna Šveđanka, “staro je 400 godina.” Bila je arheolog široke kulture, što
se prilično rijetko sreće među okultistima, veoma pribrana i uravnotežena osoba, tako da
biste od nje očekivali sve prije nego da iznosi nevjerojatnosti i izmišlja senzacije. Na ovu
njenu izjavu pogledao sam je sa neskrivenom sumnjom, a ona je, znajući ono što ja tada
nisam znao, odmah odustala od očito uzaludnog ubjeđivanja. Nedugo zatim, postalo mi je
jasno kako je vijek hermetičkih grupa i redova relativan. Prirodno, ta je okolnost, kao i
slične u hermetizmu, izuzetno pogodna za sve moguće zloupotrebe. Mnoge nazovi okultne
organizacije, koje nemaju nikakav stvarni kontakt sa snagama koncentriranim u Astralnom
svijetu, naglašavaju svoju dugovječnost na način koji jasno pokazuje da imamo posla sa
velikim šaljivčinama. Članovi jedne tobože rozenkrojcerske organizacije, čije je sjedište u
Kaliforniji, a ogranci rasuti po mnogim zemljama svijeta, tvrde da ona vuče koren iz starog
Egipta. Kad to ne bi bila izmišljotina, njen osnivač bi mogao štošta da objasni Metuzalemu.
23
Malo je hermetista čulo za Jungovu teoriju sinhroniciteta. Još manje ih je koji je dobro
poznaju. Ima hermetista, efikasnih u praktičnom djelovanju, koji i ne slute da mnoge
njihove operacije ulaze u okvir teorije čudnog naziva. Iako u hermetizmu efikasno
djelovanje nije uvjetovano teorijskim znanjem, mora se istaći da se i u ovoj, kao u većini
oblasti ljudske djelatnosti, znanje teorije prepliću sa praksom i dovodi do pravilnog
shvaćanja mnogih, inače nerazumljivih pojava. Teorija sinhroniciteta obznanjena je prilično
kasno, pedesetih godina, iako je nastala skoro tri decenije ranije, kao Jungov pokušaj da
objasni okultne pojave iz svoje bogate analitičke prakse. Budući da slabo poznavanje
Junga nije uobičajeno samo kod hermetista, već njegove radove zaobilaze i psiholozi,
smirujući svoju savjest povikom na Jungov “misticizam”, zadržati ću se ukratko na ovoj
teoriji.
U osnovi svih učenja, koje u našoj civilizaciji imaju pretenzije na naučnost, leži princip
kauzaliteta ili uzročnosti. Nama se čim logičnim da sve ima svoj uzrok i stoga smatramo da
je princip uzroka i posljedice dominantan ne samo u nauci, već i u mišljenju takozvanog
normalnog čovjeka. Početkom ovog vijeka Frojd je princip kauzaliteta proširio na oblast
iracionalnih pojava svakodnevnog života, gdje je prije njega bilo teško otkriti uzročne veze.
Pokazao je, dosta ubjedljivo, prisutnost tog principa u naizgled nerazumljivim zbivanjima,
kao što su omaške, snovi, zaborav, strah od zatvorenog prostora, gmizavaca i tome slično.
Shvatljivo je da ljudi koji se smatraju normalnim i duševno uravnoteženim, na osnovu
prihvaćanja ovog principa, teško mogu da se pomire sa učenjem i objašnjenjima koja
izlaze iz granica kauzalnosti. Ovim principom u mišljenju postavljene su stabilne granice
pojava i odnosa u svijetu u kojem živimo. Svako izlaženje van tih granica predstavlja
opasan poremećaj ravnoteže u strukturi ustaljenih odnosa i načina mišljenja. Tako je
automatski eliminirano beskonačno polje okultnih pojava iz razmatranja svakog “logičnog”
čovjeka, posebno naučnika, pošto se za mnoge od tih pojava nisu mogli otkriti uzroci koji
bi zadovoljili kriterij naučnosti.
Jung je do teorije sinhroniciteta došao praktičnim terapeutskim radom. Jedan od
njegovih pacijenata požalio mu se na bol u grlu. Jung je posumnjao na srčano oboljenje i
savjetovao mu da se pregleda kod kardiologa. Idući na taj pregled pacijent je doživio
srčani napad i umro. Otprilike u isto vrijeme Jungu se javlja telefonom žena nesretnog
pacijenta, da bi ga, preplašena, zapitala što se rđavo dogodilo njenom suprugu. Iz njenih
riječi Jung je zaključio da se plaši za muževljev život. U tom trenutku on nije znao da je
pacijent umro. Kao psihijatar koji je imao iskustva sa svim mogućim oblicima neosnovanog
straha (fobijama), on je pokušao da je smiri, ubjeđujući je da je pacijent kod njega zbog
psihičkih poremećaja, od čega se rijetko umire. Pored toga, zapitao je ženu što ju je
navelo da pomisli na tragičan kraj svog supruga. Njen odgovor morao je iznenaditi i
iskusnog psihijatra. Rekla je da je na prozor sobe njenog muža doletjelo jato ptica!? Taj
odgovor bi devedeset devet od sto psihijatara odbaciti kao sujevjerje preplašene žene.
Jung očito nije spadao u tih devedeset devet procenata. Kad je saznao za tragičan kraj
svog pacijenta nastavio je da čeprka dalje i saznao da je jato ptica doletjelo na prozor
sobe njenog djede kad je umirao. Isto se ponovilo kad je umro njen otac. Tako je njen
strah, kad su ptice doletjele na prozor muževljeve sobe, nosio u sebi neku čudnu iako
teško objašnjivu logiku.
Jung je iz cijele situacije izdvojio dvije činjenice. Na prvom mjestu, ljudska smrt nije
uzrok privlačenja ptica, inače bi se ptice okupljale uvijek kad čovjek umire; drugo, jato ptica
koje dolijeću na prozor nekog čovjeka ne mogu biti uzrok njegove smrti. Sve govori protiv
takve veze, jer bi Venecija, i ostali gradovi sa mnoštvom ptica, za kratko vrijeme ostali bez
ljudi.
24
Iz ove dvije činjenice bilo je jasno da ne postoji kauzalni odnos, odnos uzroka i
posljedice. Bilo je, također, sasvim jasno da POSTOJI NEKAKAV ODNOS, koji je doveo
do toga da zaplašena žena telefonira Jungu u trenutku dok je njen suprug umirao. Poznati
psihijatar je zaključio da je otkrio sasvim drugačiju vrstu odnosa, koja se u potpunosti
razlikuje od odnosa uzroka i posljedice i nazvao je SINHRONICITETOM. Definirao je
sinhronicitet kao VREMENSKU PODUDARNOST IZMEĐU DVA ILI VIŠE AKUZALNO
(NEUZROČNO) JEDAN ZA DRUGIM ODIGRANIH DOGAĐAJA, SA ISTIM ILI SLIČNIM
SADRŽAJNIM SMISLOM!
Jung nije osporio vrijednost kauzalnog odnosa, već je smatrao da je otkrio jedan
sasvim nov odnos, koji je neka nadgradnja kauzaliteta, jer važi samo za oblasti i pojave
koje se ne mogu objasniti odnosom uzrok i posljedica. Veza između dva činioca ili zbivanja
koji su akuzalno (sinhronicistički) povezani je upravo ljudski duh, odnosno jedna njegova
funkcija - posredovanje koje daje ZNAČENJE, SMISAO. Da žena nije uočila nikakav
smisao u dolasku jata ptica, očigledno da u opisanom slučaju ne bi bilo nikakve veze.
Vezu, odnos, čini upravo smisao (a to je funkcija njene svijesti) koji je ona pridala tome
događaju.
Jung je sinhronicitet kratko definirao kao “smisaonu podudarnost”. Priča ovako
ispričana ostavlja utisak da je Jung došao na vrlo lak način do značajne teorije. Istina je
znatno drugačija. On je godinama vršio ozbiljna ispitivanja u oblasti astrologije, koju su
njegove kolege tretirali kao očit izraz sujevjerja. Tražio je procent bračnih parova koji se
vezuju, rastaju, slažu, sukobljavaju itd. na osnovu astroloških premisa. Ispitavši nekoliko
hiljada horoskopa (a to je zaista ogroman posao), podvrgao je nalaze statističkoj obradi i
došao do rezultata koji daleko prevazilaze ono što bi se moglo očekivati na osnovu
prostog slučaja. Pristalice astrologije pozdravile su oduševljeno njegove rezultate, tvrdeći
da je Jung dokazao istinitost astrologije. Ali nije! Da bi se dokazala istinitost astrologije
potrebno je naći uzročni odnos između konstelacije nebeskih tijela i ljudske sudbine, pri
čemu bi određena konstelacija izazivala uvijek određene posljedice. A takvog odnosa
zaista nema. Sa druge strane, Jung je dokazao ono što je i htio da dokaže - da postoji
izvjesna veza između kozmičkih djelovanja i nekih zbivanja u životu ljudi, DA POSTOJI
IZVJESNA SMISAONA PODUDARNOST. Kratko rečeno, dokazao je teoriju sinhroniciteta.
Jung je ovu teoriju, tako dragu njegovom srcu, godinama obrađivao prije nego što ju
je objavio u djelu “Tumačenje prirode i psihe”. Značajnu potvrdu našao je u izvanrednom
sistemu kineske praktične filozofije, poznatom pod neobičnim nazivom JI DŽING ili
KNJIGA PREOBRAŽAJA. Sa ovim sistemom, koji se često koristi za prognozu budućih
događaja, Jung je istrajno eksperimentirao i došao do mnogih značajnih zaključaka. Čuven
je njegov predgovor knjizi (Willhelm) “I Ching”, gdje je popularno i ukratko objasnio svoju
teoriju.
U svom praktičnom, prognostičkom vidu metod Ji Džinga sastoji se u nasumičnom
bacanju određenog broja štapića ili metalnih novčića. Način na koji oni padnu predstavlja
polaznu točku za meditaciju, kojom se skida neprozirni veo sa nailazećih događaja. Ti
događaji, očito ne mogu biti uzrok dobivene konstelacije štapića, kao što ni način na koji
padnu štapići ne može utjecati na budućnost. Međutim, smisaona podudarnost između
ova dva paralelna zbivanja zaista postoji, pri čemu ona nalikuju na dva usporedo
postavljena ogledala, od kojih svako odražava zbivanja u drugom, a njihov spoj je funkcija
ljudske svijesti koju nazivamo smislom.
Da se vratimo za kratko na događaj od kojeg je pošao Jung u svojim razmišljanjima.
Pretpostavimo da žena nije znala da su ptice doletjele na prozor sobe u kojoj je njen djeda
ležao na samrtnoj postelji; pretpostavimo, dalje, da je zaboravila što se desilo kad joj je
otac umirao; dakle, pretpostavimo da nije bilo takvih uspomena u njenoj svijesti. U tom
slučaju između ptica i smrti Jungovog pacijenta ne bi bilo nikakve veze. Vezu čini, ponoviti
ću, smisao koji je postojao u njenoj svijesti.
25
zadržavanjem daha, relaksaciji i ostalim tehnikama koje vode željenom stanju. Svi ovi
postupci zahtijevaju duži trening da bi doveli do vrijednih rezultata.
Dr Vladeta Jerotić, jedan od rijetkih poznavalaca Jungovog učenja kod nas, piše
lijepo i ubjedljivo (“Jung između prošlosti i sadašnjosti”): “Parapsihološka istraživanja K. G.
Junga i princip sinhroniciteta koji je on predložio za njihovo objašnjenje, postali su
dragocjeni za nauku i one naučnike koji su radoznalog duha, željni novog i spremni da
sigurnost eksperimentalnog dokaza zamijene koji put i za avanturu drugačijeg načina
istraživanja i objašnjavanja. Točno je da je nauka djelo intelekta. Ali Jung je imao pravo
kada je tvrdio da je intelekt samo jedna od mnogih fundamentalnih psiholoških funkcija i
kao takav nije dovoljan da nam stvori opću sliku o svijetu . . . Jer što intelekt zna da nam
kaže o ekstrasenzornim opažanjima u kojima se čovjek obdaren telepatskim i
prekognitivnim sposobnostima, nalazi, bar jednim dijelom u jednom vanprostornom i
vanvremenskom kontinuumu? Zaista vrlo malo. Najviše što može, a i to je u sadašnjem
trenutku dovoljno, jeste prihvaćanje egzistencije i onih pojava i fenomena koji izmiču
njegovom kauzalnom načinu posmatranja i zaključivanja.”
Vidite, vi i ja nismo jedini, kao što isprva izgleda, koji piju iz šalice mudrog tatice
Junga. Svakim danom sve nas je više, jer Istina ne trpi tijesne okvire koje joj je egzaktna
nauka tako uporno navlačila u posljednje vrijeme. Teški oklopnici “prave nauke”, zagriženi
borci protiv odbačenog i podcijenjenog hermetizma, ili ako hoćete parapsihologije, imaju
sve više teškoća u pomlađivanju svojih argumenata.
Ali, ostavimo njih. Svi mi, svi ljudi bez razlike, imali smo poneko čudno iskustvo, koje
izmiče svakom pokušaju tumačenja strogim naučnim principima. Možemo ih se prisjetiti,
opisati ih i komentirati ih jezikom nauke, osjećajući pri tome kako nam pomanjkava moć da
dokučimo količinu života koji treperi u njima. Ma koliko se naprezali da ih protumačimo
ustaljenom logikom, uvijek ćemo, u ponornim dubinama svoga bića, osjećati pulsiranje
jedne druge realnosti iz koje takvi doživljaji proističu, a koja nam ne dozvoljava da
pomirljivo prihvatimo tumačenje za nas neubjedljivim argumentima. Ona, na probuđeno
ljudsko biće, djeluje kao neodoljiv zov Istine; prepreke kojima će društvo, racionalni duh i
sopstvene slabosti zasijati našu Stazu samo su potvrda njene beskonačne dubine i snage.
27
ne ide od ruke, da bi htio da uči ali ne može, da nema dovoljno volje, da je dekoncentriran
itd. U takvom slučaju možete prijeći na djelo. Inače ne. Ma koliko čudno izgledalo, ima
osoba koje, gledano našim očima, vode paklen život, ali se na njega ne žale, već se s njim
poistovjećuju. Ako, dakle, vaš rođak uporno tvrdi da mu neuspjeh u školi ne smeta - ako
pokazuje da mu je svejedno da li će završiti školu ili ne itd.. onda budite mudri i dignite
ruke od cijele stvari. Tu nema lijeka. U takvim slučajevima sama osoba ne traži promjenu,
već njena okolina. Tada, po pravilu, roditelji idu od jednog do drugog stručnjaka tražeći da
im promjene dijete, da pomognu . . . Ma koliko vam teško padala takva situacija, ne
poduzimajte ništa! Dokgod se želja za promjenom ne rodi u samom čovjeku, nema te
magije koja će mu pomoći. To ćemo jasno vidjeti ako se vratimo formuli Tetragramatona J
H V H.
Primjenjujući ovu univerzalnu formulu, po kojoj se sve promjene odvijaju, zapitajte se
gdje vi intervenirate, na kome nivou? Oni koji su često meditirali o primjeni formule neće
imati teškoća da točno odgovore; naravno, ni iskusni hermetisti. Evo gdje vi stupate u
djelovanje - na trećem nivou, u fazi kozmičkog elementa Voda. To je slovo Vau ili V u
formuli. Znači osoba mora imati polaznu ideju o promjeni svoga stanja. U ovom slučaju to
je ideja da najzad počne da uči efikasno (to je Zrak, Jod ili J). Dalje, mora imati jaku želju
da tu ideju ostvari. Ona se, najčešće, ispoljava u vidu dugotrajnih razmišljanja o izmijeni
stanja, u vidu sanjarenja u kojima je promjena već postignuta, na primjer mladić u mašti
vidi kako je školu već završio, kako uživa plodove svoga uspjeha itd., znate već kako to u
mašti lako ide. To je sve znak da je formula Tetragramatona primijenjena i na svom
drugom nivou (Vatra, Prvo He ili H).
Kako je osoba nesposobna da koncentrirano uči, znači da je formula prekinuta u
procesu ostvarenja na trećem nivou, u fazi elementa Vode (Vau ili V). Potrebna je velika
energija da se sa stadija razbuktale mašte i želja prijeđe na realnu aktivnost, da se izvrši
sabijanje, koncentracija. Znači vi morate astralno djelovati u smjeru materijalizacije
njegove želje, jer je lanac ostvarenja baš tu prekinut. Tako ćete i djelovati, jer je elemental,
koga ćete formirati, najvećim dijelom astralno biće. Sada vam je jasno zašto ne vrijedi
pokušavati da se pomogne čovjeku koji sam ne želi promjenu. Kod takvog čovjeka ne
postoji ni Jod ni He u formuli stvaranja. A bez viših elemenata formule sav rad na nižim
planovima, ma kako energičan, sasvim je besmislen.
Vratimo se na našu aktivnost. Dakle, osoba bi htjela da se izmijeni, misli i mašta o
tome, ali je nešto sprečava. Naš astralni koncentrat, kojeg ćemo stvoriti magijskom
operacijom, biti će baš ono što je potrebno - astralni medij ili posrednik, koji će ideju
prenijeti do zadnje faze - realnog postojanja. To je faza elementa Zemlje ili drugog He.
Kako da stvorite elemental?
Pazite na slijedeće. Vi namjeravate da stvorite elemental. To znači da se u operaciji
stvaranja elementala morate pridržavati svoje formule - J H V H. Ona će ovako izgledati:
Jod (J ili Zrak) je ideja da mu pomognete da počne sa učenjem. Prvo He (H ili Vatra)
je ekspanzija u svim pravcima, pored ostalog, da mu pomognete da premosti astralnu fazu
preko mosta koji ćete vi izgraditi. Taj most će biti elemental ili koncentrat astralne energije.
Vau (V ili element Vode) ili faza astralnog zgušnjavanja biti će ulaganje vaše psihičke
energije u proces. Bez toga ništa!
Drugo He (Zemlja) biti će dosegnuto u trenutku kad ta osoba osjeti u sebi promjenu,
u prvo vrijeme neodređenu, a zatim sve jasniju, kad počne da sprovodi odluke u djelo itd.
Kratko rečeno, kad počne da uči sa uspjehom; kad, umjesto u mislima, imate ostvarenje
“na djelu”, na fizičkom planu egzistencije.
Biti ću do kraja jasan. Svakodnevno ćete, najbolje ujutro u postelji, raditi slijedeće:
stvoriti ćete psihičku sliku koja jasno predstavlja vašu ideju, na primjer, sliku vašeg rođaka
kako uči zadubljen nad knjigom, sa zadovoljnim izrazom lica. Tu sliku postepeno
izoštravajte, unosite još neke detalje, ali neka u osnovi ostane jednostavna. Izoštravanje
30
se postiže čestim prizivanjem iste slike. Usporedo sa stvaranjem slike raspalite u sebi
osjećanja koja ga prate. Osjećanje zadovoljstva što je on najzad uspio, osjećanje velike
sreće itd. Važno je da slika, sve vrijeme dok osjećanja plamte u vama, stoji u centru polja
imaginacije. Najzad, STVORITE ELEMENTAL! Ovako. Ulijte u psihičku sliku, već prožetu
emocijama, dodatnu energiju. Postepeno napregnite sve mišiće svoga tijela. To je najlakše
u ležećem položaju, mada ni ostali nisu isključeni. Napregnite ih do krajnjih granica, tako
da vam tijelo bude sasvim ukrućeno. Zatim lagano i postepeno popuštajte napetost, isto-
vremeno zamišljajući kako ste povezani sa slikom preko trake svjetlosti ili svjetlosnog
mlaza koji iz vas ističe i ulijeva se u sliku. Najbolje je da zamišljate kako vam svjetlosni
mlaz ističe iz usta. Ako istovremeno sa popuštanjem mišićne napetosti lagano izdišete na
usta, biti će vam znatno olakšana vizualizacija opisanog procesa. Možete, ako vam to
makar i malo pomaže, ponavljati u sebi, dok opuštate mišiće i zamišljate istjecanje
svjetlosnog mlaza: “On uči! On uči!” Kad su vam se mišići sasvim opustili, prestanite sa
vizualizacijom svjetlosnog mlaza, koji se ulijeva u sliku. Ukoliko ste veću količinu energije
unijeli u naprezanje mišića, utoliko je veće energetsko punjenje slike. Možete ponoviti cijeli
proces nekoliko puta uzastopno svake večeri.
Neki hermetisti, da bi ojačali energiju elementala još u većoj mjeri, pribjegavaju i
slijedećem. Pored postelje u kojoj leže dok stvaraju ovo astralno biće stave čašu dobro
provrelog mlijeka ili meda. Smatra se da je vitalna snaga (prana) ovih materija veoma
velika. Astralni koncentrat stvorene slike spontano usisava njihovu energiju. Možete
probati i to, ako vas interesira.
Vizualizacija svjetlosnog mlaza u toku opuštanja mišića važan je doprinos
djelotvornosti operacije, ali se i bez nje može. Glavno je da se emocije, psihička slika i
opuštanje mišića vremenski poklope. Ustvari, sva energetska pražnjenja, do kojih dolazi
dok držite neku psihičku sliku u svijesti, automatski će je prožeti i ispuniti. To objašnjava
zašto većina ljudi tako uspješno stvaraju negativne elementale ili larve. Kad čovjek plamti
od mržnje, na primjer, rijetko se događa da mu je svijest slobodna od psihičkih slika. Tada
se spontano nameću slike o uništenju osobe koju mrzimo, o njenim mukama itd. U takvom
nerazumnom aktu, želje za njenom propašću su bogato ilustrirane i prožete energijom,
Najveću štetu, pak, nanosimo sebi. Emocije mržnje nepogrešivo se vraćaju svome tvorcu.
Najefikasniji, ali i najteži metod je seksualna magija, tako da ćemo njoj posvetiti
posebno poglavlje.
31
Stav prema seksualnoj magiji dobar je primjer različitog tumačenja iste stvari od
strane neupućenih ljudi punih predrasuda i posvećenih Sljedbenika. Mnogi alkemijski
tekstovi govore na prikriven ili dvosmislen način o procesima seksualne magije, tako da
naivni čitaoci iz takvih tekstova moraju izvući pogrešne zaključke, ako do nekih zaključaka
uopće mogu doći. Čovjeku koji nije u stanju da čita između redova alkemijski priručnici
nerijetko izgledaju sasvim besmisleni.
Seksualna magija ima, kako se ponekad kaže, kratku historiju i dugu prošlost. Sam
naziv - seksualna magija - javlja se relativno kasno, prije nekoliko desetina godina, iako je
taj vid hermetičke aktivnosti veoma intenzivno prakticiran u srednjem vijeku. Na Zapad je
dospjela preko Sljedbenika poznatog hermetičkog reda vitezova Hramovnika ili Templara
(1118-1312. god.). Ta organizacija živjela je na fizičkom planu dvije stotine godina, ali je
ostavila neizbrisiv pečat na hermetičku tradiciju Zapada.
Red Hramovnika ponikao je u vrijeme krstaških ratova, sa veoma humanim ciljevima,
kao što su brisanje razlika među narodima (jer su na svaki nacionalizam gledali kao na
egoizam u nacionalnim razmjerima), dizanje moralnog i kulturnog nivoa u širokim
slojevima i sl. Njihov rad se sastojao od posvećivanja hermetičkim metodama i ritualima
onih osoba koje su smatrali zrelim za takav tretman.
U periodima primirja između krstaša i Saracena dolazilo je do veoma intenzivnih i
obostrano korisnih odnosa. U to vrijeme u Palestini je cvjetala magijska tradicija sufizma
(koja dan-danas ima Sljedbenike na Bliskom istoku), čiji su Adepti prenijeli vođama
Templarskog bratstva znanje o metodama i ciljevima seksualne magije.
Početkom 14. vijeka, moć Templarskog reda porasla je do neslućenih razmjera, jer
su u njihove ruke došla ogromna imanja, tako da su oni postali glavni bankari evropskih
država. Jedan od najvećih dužnika bio je francuski kralj Filip Lijepi, koji je pribjegao
oprobanom sredstvu tirana za brzu otplatu dugova - fizičkom uništenju zajmodavca.
Podnio je tužbu papi Klimentu V. protiv Templarskog reda, stavljajući mu na teret
bogohulne grijehe - seksualne orgije, crnu magiju i homoseksualizam, što je povlačilo hitnu
intervenciju inkvizicije. Za kratko vrijeme svi poznati Templari završili su na mukama ili na
lomači. Veliki majstor reda Zak de Molej nije napustio ovaj svijet kao pokorno janje. Na
lomači, kao posljednji akt svoje fizičke egzistencije, pozvao je kralja Filipa i papu Klimenta
“pred Božji sud”, što je veoma moćna evokacija kad potiče od pravog Adepta. Odgovor na
majstorov priziv sa lomače došao je vrlo brzo na drastičan način. Mjesec ili dva po
njegovom spaljivanju papa Kliment je umro u živim ranama (tuberkuloza kože), a nekoliko
mjeseci kasnije kralj Filip je nesretno poginuo u lovu.
Malobrojni preživjeli templari povukli su se u tajnost, ali je moćna egregora njihovog
bratstva nastavila da djeluje sa Astralnog plana. Hermetičke grupe, koje su osnovali
preživjeli templari prakticirale su, pored ostalog, seksualnu magiju. Iz tog vremena ne
postoje o njoj podaci, već se o seksualnoj magiji govorilo teško shvatljivim jezikom
alkemije. Neke podatke možemo naći u radovima Paracelzusa (Teofrastus Bomkrastus
fon Hohenhajm) i Eduarda Kelija, a kasnije u djelima Papusa i Elifasa Levija. Pretvaranje
grubih metala u zlato, o čemu često govore alkemičari, u stvari znači (na simboličan način
rečeno) pretvaranje sirove seksualne energije u spiritualnu.
Najzad, početkom ovog vijeka pojavio se čovjek koji je u najvećoj mjeri doprinio
renesansi drevnih Sufi-rituala seksualne magije. Istovremeno on je najodgovorniji za njenu
rđavu reputaciju. Tog čovjeka ne možemo zaobići kad govorimo o bilo kojoj vrsti
hermetizma, jer je njegova višeslojna ličnost gasila žeđ sa mnogih izvora. To je Alister
Krauli ili Velika Životinja, ili Frater Perdurabo, ili “666” ili . . . siguran sam da ne mogu
nabrojati sva imena pod kojima je pisao i djelovao. Osnovao je bratstvo Orijentalnih
32
Sljedbenici ponavljaju u sebi bez najmanje pauze: “Ti si moj Nad-ja! Ti si moj Nad-ja!”
Sva čula treba da učestvuju u izgradnji astro-mentalne forme: dodir, miris, osjećanje
toplote i ostalo. Oči mogu biti zatvorene, ali se u duhovnom oku mora održavati slika
partnera kao inkarnacije sopstvene više svijesti. Osjećanje zadovoljstva, koje znači
aktiviranje emocionalne energije, mora se koristiti da se njime prožme psihički koncentrat
koji se u mašti oformio. To nije ni malo teško, jer se razbuđena emocionalna energija
automatski usmjerava u astralni kalup, koji smo stvorili u mislima. Uslijed toga, dok
emocije prožimaju svijest, treba čvrsto držati odabranu sliku u duhovnom oku. Pri tome
treba što duže odlagati orgazam.
Neposredno pred nastupanje orgazma treba se, na izvjestan način, ponovo pribrati.
Većina ljudi ima tada neodoljivu želju da se “zaborave”, da se prepuste, a taj kratki period
je najvažniji. Moramo se, uz najveći mogući napor imaginacije, koncentrirati na ideju da je
partner inkarnacija naše više svijesti. To treba postići na svaki način. Sve je dozvoljeno.
Na primjer, držanjem u svijesti opće ideje kojom smo počeli ritual (ideje o spajanju sa
Daemonom) i usredsređivanjem na njegov priziv - “Uzmi me sebi! Uzmi me sebi! Uzmi me
sebi!” Naravno to izgovarate u mislima. Ili “To si Ti! To si Ti! To si Ti!” Ukoliko vam ovaj
izraz ne izgleda sasvim stran i nepodesan, možete u sebi energično i kratko prizivati -
“Daemone! Daemone! Daemone!” itd.
Neki savjetuju da se u periodu trajanja orgazma vizualizira blještava svjetlost, koja
obuhvata oba partnera, kao blic fotoaparata, ali sa dužim trajanjem. Neki preporučuju
zamišljanje slike beskonačnog univerzuma, nalik na sasvim vedro noćno nebo. Svakom je
ostavljena potpuna sloboda. Ako tokom eksperimentiranja otkrijete neki poseban postupak
koji vam koristi, slobodno mu pribjegavajte. Čovjek sam najbolje zna što mu odgovara.
Želja za maltretiranjem partnera u bilo kojem vidu siguran je znak da ovaj oblik ritualne
magije nije za vas. Ovo zbog toga što je partner tokom cijelog seksualnog rituala
otjelotvorenje našeg Daemona, Kozmičke svijesti koja je u nama. Tijelo partnera je samo
maska koju je Daemon navukao, forma koju on koristi da bi sa nama stupio u kontakt.
Moramo se osjećati sićušnim prema njemu, što i jesmo. Moramo sebe doživljavati kao
jednakog svemu što je dobro, višim od svega što je zlo i slabijeg samo u odnosu na njega.
Ovdje će mi kolege-psiholozi, koji su se nagutali Froma ali ga nisu dobro svarili, prebaciti
da je seksualna magija vid otuđenja, jer svoju snagu i vrijednost doživljavamo izvan sebe.
Istina je znatno drugačija. Daemon, naš Nad-ja, nije izvan nas. On je u stvari naše istinsko
Ja, naše Jastvo, a naša ograničena svijest koja čita Froma, koja sada čita ove redove i
koja ih je i napisala, samo je prijelazna faza u spiritualnoj evoluciji. Kad se svijest trajno
pretopi sa Nadsvješću (u dalekoj budućnosti), onda se ovaj period umovanja, navođenja
razloga i protuargumenata, doživljava kao niz nestvarnih snova kroz koje smo lagano
sazrijevali, ali iz kojih smo se najzad probudili.
Ljudi sa umjetničkim sklonostima biti će najpogodniji učesnici ovakvog rituala. To ne
znači samo priznati umjetnici, već baš tako ljudi sa umjetničkim sklonostima. Pjesme
Alistera Kraulija su bezmalo udžbenik seksualne magije, međutim mnogi pjesnici koji nikad
nisu čuli za seksualnu magiju nisu bili daleko od nje, što vam otkriva dublje unošenje u
njihovu poeziju (Rakić, Dučić, npr. - “Da u tebi volim sebe sama.”). Mnoge pjesme su
natopljene seksualnomagijskim simbolizmom. Jer nema veće magije od ljubavi, a
umjetnost je jedan njen vid. Sve lijepo što umjetnik izvuče iz sebe jeste sićušna iskra
njegove Kozmičke svijesti, jedan vid sagledavanja njegovog Daemona, koji se spokojno
smješka u ponornim dubinama ljudskog bića. Magija i ljubav su dvije strane istog zlatnika
od suhog, žeženog zlata.
Nemojte pomisliti da ćete se, kad obavite opisani ritual kako treba, spojiti sa svojim
Nad-ja konačno i nepovratno i da ćete tako riješiti sve svoje probleme. Svaki od rituala ove
vrste predstavlja kratko zakoračenje u Nadsvjesno stanje, koje ima trajne posljedice na
cijelo ljudsko biće, ali je krajnji cilj spiritualne evolucije - potpuno i nepovratno spajanje
35
svijesti i Nadsvijesti - daleko, vrlo daleko kako od pisca, tako i od čitalaca ove knjige.
Koncentracija na spajanje sa ličnom nadsvješću je prevashodni, ali ne jedini cilj
rituala seksualne magije. Cilj može biti potenciranje nekih univerzalnih vrijednosti u nama
kao što su ljubav, ljepota, osjećanje spokojstva, sreće. Rekli smo da je ovaj vid magije
najmoćniji metod stvaranja elementala, odnosno najdjelotvorniji način za impregnaciju
psihičkih slika energijom. Kako to u praksi izgleda? Pretpostavimo da hermetista osjeća da
je u njegovim emocionalnim odnosima sa partnerom došlo do hlađenja i udaljavanja.
Odabrao je ljubav kao cilj seksualno-magijskog rituala. Postupiti će na isti način kao pri
usredsređivanju na spajanje sa Daemonom. Prije samog akta koncentrirati će se svom
snagom na cilj rituala tj. na ljubav. Partner treba da se tretira kao otjelotvorenje ljubavi, kao
njen simbol u tjelesnom obliku. Treba u sebi ponoviti veći broj puta: “Ti si ljubav!” ili “Ti si
otjelotvorenje ljubavi!” Za vrijeme akta svijest treba da je ispunjena u što je moguće većoj
mjeri idejom ljubavi. Kako je apstraktnu ideju ljubavi teško održati u svijesti, treba postupiti
na najprirodniji način - dozvoliti da sve ideje koje potiču od osnovnog izvora ispune svijest.
To su naša sjećanja na trenutke kad smo doživljavali ljubav, misli velikih ljudi o ljubavi koje
možemo prizvati, ljubavni prizori iz umjetničkih djela koji se uklapaju u našu ideju i tako
dalje.
Kada misli skrenu tokom seksualnog rituala treba ih mirno vratiti na osnovni lanac
ideja. Naročito je opasna tendencija spontanog usredsređivanja na zadovoljstvo kao takvo.
Emocije moraju biti probuđene, žive, ali one moraju činiti energetsku pozadinu ideje
ljubavi. Ona se na njih oslanja i lagano diže kako uzbuđenje raste. Neposredno prije
orgazma, i za vrijeme njega, Sljedbenik mora da se maksimalno usredsredi na cilj rituala,
najbolje na formulu koju ponavlja u sebi - “Ljubav! Ljubav! Ljubav! Ljubav!” itd.
Ljudi koji su dugo prakticirali metod autosugestije, tako da im svijest bez velikog
napora prihvaća ponavljanje izabrane formule, mogu to ovdje iskoristiti, usredsređujući se
na ponavljanje, kako tokom akta tako i u orgazmu, na primjer: “Nema veće magije od
ljubavi'. Nema veće magije od ljubavi!” itd. Ili: “Ljubav je vječita!” itd. Ili: “Ljubav je zakon,
ljubav pod kontrolom volje! Ljubav je zakon, ljubav pod kontrolom volje!' 'itd. Nedostatak
dugačkih formula je mogućnost da ih nepozvane ideje presijeku i teško ih je održati u
svijesti tokom orgazma.
Sljedbenik ne smije zaboraviti da je stanje orgazma prag Nadsvijesti i da
koncentracija na odabranu ideju tokom orgazma ne može biti bez posljedica. Ne treba
očekivati čudo i iluminaciju tokom rituala, ali su duboki uvidi, neko vrijeme po obavljenom
ritualu, veoma česti. Oni se tiču samog Sljedbenika. Iznenada može postati svjestan
nekog svog nedostatka koji je trovao odnose sa partnerom; svoje nezasitne želje da bude
voljen; svoje netolerancije; svoje potrebe da kinji osobe koje ga vole. Govoreći uopćeno,
svojih nedostataka i nesposobnosti da voli.
Psihičku sliku nije lako držati neprekidno u svijesti. Na tu teškoću često nailaze
početnici u ritualu seksualne magije. Lijek za nesposobnost tako jake koncentracije je
produženi odnos u trajanju od pola sata naviše. Kod iskusnih praktičara odnos sa
poznatim uvježbanim partnerom može trajati dva puna sata i tada daje često izvanredne
rezultate. Razlog je u slijedećem. Pri produženom odnosu po pravilu se zapada u tzv.
“granično stanje svijesti”, koje predstavlja prijelaz između sna i budnog stanja. To stanje
poznato je u psihologiji kao hipnagoško. Kad zapadnemo u takvo stanje, jednom nogom
smo zakoračili kroz vrata nesvjesnog, a drugom još uvijek stojimo na svjetlu svijesti. Kako
su vrata nesvjesnog odškrinuta njeni sadržaji prodiru u budnu svijest. Slike su često
veoma žive, sa mnogo detalja i za njihovo držanje u svijesti gotovo da nije potreban napor.
Ali, ako uložimo sasvim mali napor u održanje odabrane psihičke slike, dok smo u takvom
stanju, ona će trajati u svijesti relativno dugo, budući pri tome živa i jasna. Zato je važno,
ako je ikako moguće, produžiti seksualni ritual sve do stadija javljanja graničnog ili
hipnagoškog stanja, jer tada možemo dugo ostati usredsređeni na željenu ideju, odnosno
36
ili
Čovjek - Lav - Orao - Bik
ili
Pokretljivost - Širenje - Skupljanje - Opipljivost
Svatko može sam na osnovu ličnog iskustva ili meditacije izvlačiti nove veze i
simbole za osnovni odnos koji postoji u Tetragramatonu. Tako neki nalaze veze sa četiri
osnovne psihološke funkcije Jungove psihologije ili sa četiri elementa Ajnštajnove teorije -
prostor - vrijeme - energija - materija i tako dalje.
Sfinga je, možete lako vidjeti, složen simbol koji u sebi sadrži istinsko znanje o
čovjeku i svijetu. Osnovna stvar za Sljedbenika je da ove veze ne prima na slijepu vjeru,
već da do njih dođe istinskim psihološkim uvidom, iznenadnim sagledavanjem unutrašnje
biti neke stvari ili odnosa. Prirodno, meditacije prethodnika koji su došli do izvjesnih uvida
mogu da posluže kao dragocjen putokaz za potonje generacije Sljedbenika. Na primjer,
zašto je novčić simbol elementa Zemlje? Novac je nešto čvrsto, opipljivo, do krajnosti
MATERIJALNO. Kad strancu, čiji jezik ne razumijete, želite da dočarate novac, vi ne
mašete rukama, ne širite ih, niti ih skupljate, ne sliježete ramenima, već trljate palac o
ostale prste. To je univerzalni gest za novac, koji je zaista simbol opipljivosti, realnosti.
Kad u hermetičkoj literaturi, bajkama, predanjima, mitovima i sličnim izvorima naiđete
na sfingu (ili sličan složen simbol), sjetite se da ona nije izmišljena iz nečije dokolice, već
da vam je dana kao putokaz za djelovanje. A sresti ćete je mnogo puta. Uzmimo za
primjer veoma eksploatiran mit o Edipu. Iako ne sumnjam da ga većina zna, podsjetiti
ćemo se ukratko njegovog sadržaja. Pokraj jednog grada u staroj Grčkoj živjelo je
čudovište sfinga, koje je sačekivalo putnike i svakom postavljalo zagonetku. Ako putnik ne
bi uspio da je riješi, ona bi ga proždirala. Heroj Edip, koji nije znao tko su mu roditelji, idući
za svojom neumitnom sudbinom, bio je stavljen pred istu vječitu zagonetku: Što je to što
ujutro ide na četiri noge, u podne na dvije, a uvečer na tri? Edip je odgovorio - Čovjek! (U
djetinjstvu puzi, u zrelo doba hoda i u starosti se pomaže štapom pri hodu). Suočena sa
rješenjem zagonetke, sfinga je uništila samu sebe.
Ovaj često navođeni mit je dobar primjer različitog tumačenja iste stvari. Edipov
odgovor je na nivou laičkog uvida i kao takav može se naći u mnogim zabavnicima i
dječjim knjigama. Hermetički odgovor je manje spektakularan, ali dalekosežniji - rješenje
zagonetke je u postizanju kontrole nad elementima. Kad postignemo kontrolu elemenata
na svim planovima egzistencije, zaista smo riješili sfinginu tajnu i ona nam više neće
prijetiti.
Na kom je nivou Edip riješio zagonetku? Odgovorivši - “Čovjek”! - Edip je riješio
problem, ali samo na nivou fizičkog plana, najnižeg plana postojanja! Upravo to postiže
većina ljudi i zato je laiku takvo rješenje zagonetke prihvatljivo i logično. Jer, fizičkim
planom vlada razum, zdrav razum je zakon fizičkog plana. Ali, na Astralnom planu Edip
nije našao rješenje, odnosno nije uništio sfingu na Astralnom planu, već je ona njega
“prožderala”. Pokušajte da shvatite što to znači!
Možda ćete se sjetiti Frojda. On je iz ovog mita izvukao poruku za sebe i svojim
uvidom o postojanju Edipovog kompleksa obogatio iskustvo čovječanstva.
Međutim, najjednostavnije hermetičko rješenje tajne ne poklapa se sa
psihoanalitičkim, mada su bliski rođaci. Evo vam najpovršnijeg odgovora, a vi tragajte dalje
za dubljim uvidima, koji će imati značenje samo za vas! Naučili ste da je Astralni plan (ili
elemenat Vode) svijet emocionalnih energija. Na tom planu, na planu emocija, Edip nije
riješio sfinginu tajnu i vi znate nastavak mita. Na Astralnom planu (a to je, ponavljam, svijet
osjećanja) doživio je grozna iskustva. U neznanju je ubio svog oca i stupio u rodoskrvni
odnos sa majkom.
Nešto dublja poruka ovog mita za vas - jer, vjerujte mi, vi ste kralj Edip - jeste: riješite
40
Na prvi pogled ovakav zahtjev izgleda nelogičan. Zašto ne bismo rekli što smo doživjeli u
ovoj oblasti, kao u bilo kojoj drugoj? Ipak, ljudi koji se bave hermetizmom duže vrijeme
znaju iz iskustva da je naglašavanje važnosti šutnje sasvim opravdano. Svi početnici
osjećaju jaku potrebu da podijele svoja iskustva sa drugim, da opišu svoja preživljavanja.
Unutrašnji pritisak da se saopći okultno iskustvo gotovo je nepodnošljiv. Zato na početku
svi bez izuzetka “pričaju”. Tu ih čeka prvo veliko razočaranje. Ljudi kojima početnik
oduševljeno opisuje svoje iskustvo obično mu odmah kažu da je to glupost, ili, ako su
pristojniji, pričekaju da naš ushićeni osnovac okrene leđa i tada se kuckaju prstom po čelu.
To je gest koji ima svuda isto značenje - “ovaj je malo skrenuo”.
Druga vrsta razočaranja, koja je mnogo ozbiljnija, ne odnosi se na spoljašnji svijet,
nego na nas same. Neposredno pošto smo se lijepo pohvalili svojim čudnim iskustvima, u
našem radu javlja se neumitna reakcija ili tzv, suhi period, u kojem nam ništa više ne
polazi za rukom. Prethodna iskustva blijede, a novih više nema. Vježbe nam izgledaju
suhoparne i beskrajno dosadne i ne daju rezultat. Rađa se jaka želja da se cijela stvar
prekine i napusti. Okolina ispoljava neprijateljstvo prema našim naporima, kritizira nas i
potkopava nam samopouzdanje ismijavanjem. Sve kreće nizbrdo.
Ovakvi psihološki suhi periodi neminovni su i inače, ali ih nepridržavanje vrline šutnje
automatski izaziva. Kako nevolja imate dovoljno, prisjetite se sfinge. Ona šuti. U skladu sa
znanjem stečenim iz ovog priručnika, moći ćete, vjerojatno bez velikih teškoća, da za-
ključite da šutnja spada pod element Zemlje, jer zemlja je nepokretnost, inercija. Na taj
način, ako ne šutimo o svome hermetičkom radu i iskustvima, lišavamo sebe, u procesu
realizacije ideja, posljednje i najvažnije faze - ostvarenja, materijalizacije. Naša aktivnost u
takvom slučaju nema moć realizacije. Mi smo tada Antej, kojega je Herkul odigao u zrak i
lišio spoja sa majkom Zemljom.
Druga vrsta šutnje odnosi se na grupni rad. Uslijed neprijateljskog stava
srednjovjekovnog društva, na prvom mjestu inkvizicije, hermetička tradicija Zapada se do
skora zasnivala na tajnim društvima, redovima i grupama. Rad u grupi stvara posebnu
psihičku atmosferu, grupni duh, koji je više nego prost zbir kapaciteta prisutnih članova.
Grupni duh, koji je neophodan uvjet za djelotvornost složenih rituala, prestaje da djeluje
kada se o aktivnostima grupe priča van kruga njenih članova. Zato je tajnost zahtjevana od
svih i novi članovi polagali su bez izuzetka veoma stroge zakletve tajnosti. Početkom ovog
vijeka, pojavom šire općedruštvene demokracije u Evropi i Americi, napuštena je praksa
polaganja zakletve u hermetičkim bratstvima, ali se smatra kao pravilo dobrog vaspitanja
da se ne priča van grupe o stvarima o kojima ne treba pričati. Danas se organizacije koje
traže polaganje zakletve šutnje mogu izbrajati na prste jedne ruke (naravno, ozbiljne
organizacije, jer ima mnogo organizacija koje postavljaju takve zahtjeve, a čija je
unutrašnja struktura tipa “kako mali Đokica zamišlja hermetizam”).
U periodu praskozorja civilizacije stroga tajnost je imala izvjesnog smisla, jer je
ljudska rasa bila u cjelini mnogo senzitivnija na psihološko djelovanje, na primjer sugestiju
(to pokazuju i suvremena ispitivanja pripadnika primitivnih plemena. Njihova čula bivaju sti-
mulirana veoma slabim nadražajima, koja svijest njihove civilizirane subraće uopće ne
registrira). Senzibilnost pruža mogućnost za lakši utjecaj, a odatle do svakojakih
zloupotreba nije dalek put. Na taj način. otkrivanje hermetičkih znanja moralno nezrelim
ljudima predstavljalo je težak prekršaj. Kao što sam spomenuo u knjizi “Ključevi psihičke
magije”, kršenje zakletve tajnosti motivirano je istim razlozima zbog kojih se rade sve
rđave stvari, pri čemu novcu pripada počasno mjesto.
Kažnjavanje za kršenje zakletve šutnje je jako komplicirano i za neupućenog
posmatrača neuhvatljivo. U psihičku sferu Sljedbenika usadi se mehanizam koji, pri
kršenju zakletve, automatski stupa u djelovanje. U dinamičkoj psihologiji je dobro poznato
da osjećanje krivice, da bi bilo ublaženo, nagoni čovjeka na samoruiniranje u bezbrojnim
vidovima, kao što je pijančenje do besvijesti, nekontrolirano kockanje sa nesvjesnom
43
željom da se izgubi, drogiranje i slično. Osjećanje krivice i griža savjesti često navode
grešnika da nesvjesno izazove nesreću i takvim kažnjavanjem otupi nepodnošljiva
osjećanja koja ga progone. Kratko rečeno, prekršilac opsjednut jakim osjećanjem krivice,
naći će načina kako da sebe kazni.
Vrijeme je da prijeđemo na priču o Kristovom raspeću. Neki historičari tvrde da Krist
nije postojao i da su mit o njemu stvorile potlačene mase Palestine da bi ublažile svoj
težak položaj. Takvo mišljenje je prilično neubjedljivo, jer su sve velike religije i učenja
imali stvarne osnivače. Sasvim druga stvar je koliko su potonje generacije kršćana dodale
da bi ukrasile prvobitnu sliku. Iskustvo pokazuje da se dodaje zaista mnogo. Kako vrijeme
prolazi gubi se mnogo toga što smeta neposrednim učesnicima u procesu rađanja jedne
religije. U tome je smisao izreke, koja se pripisuje samom Kristu, da nitko nije prorok u
svome selu. Bilo da je Krist zaista postojao ili ne (moram da naglasim da Tacit, čiji se
“Anali” smatraju pouzdanim historijskim izvorom, spominje Isusa Nazarećanina, gledajući
na kršćanski pokret sa neskrivenim negodovanjem), za nas je važno da postoji mit o
Kristu. To nas jedino interesira.
Učenje o Kristu, kao i svako drugo predanje, izazvalo je svakojaka tumačenja,
zavisno od ličnih uvida ljudi koji su ta tumačenja dali. Osnovni simbol kršćanstva - križ -
stariji je od Krista najmanje dvije hiljade godina. Prvobitno je to bio zlatan križ jednakih
krakova, sa ružom u sredini. Služio je kao veoma moćan simbol psihičke magije u starom
Egiptu. Vjerojatno nazirete da se ponovo vraćamo na osnove hermetizma Zapada, na
učenje o četiri kozmička elementa.
Razni teolozi daju veoma različita tumačenja raspeća Kristovog i događaja koji su mu
prethodili. Historičari daju svoja tumačenja, povezujući događaje sa društvenim uvjetima
toga vremena. Pri tome se među samim historičarima javljaju ogromne razlike u
tumačenjima, zavisno od toga, da li je polazna osnova historičara bila idealistička ili
materijalistička. Ima i neuobičajenih interpretacija. Jedan psihijatar smatra da za nastanak
kršćanstva treba da zahvalimo činjenici da je Isus bio epileptičar. Najzad, postoje i različita
okultna tumačenja. Bilo bi krajnje netolerantno, čak znak slijepog fanatizma, tvrditi da smo
samo mi u pravu, jer svaki uvid je - uvid i različita tumačenja samo su posebne staze koje
vode istom cilju. Ono što nas u ovom priručniku interesira jeste osnovno hermetičko
tumačenje, jer ono daje smjernice za praktičnu djelatnost, kao i većina ostalih hermetičkih
informacija.
Dakle, da se vratimo Kristu. Njegov život, kako ga predanje opisuje, ima značaja za
sve nas, jer nam primjerom pokazuje što nas čeka na Stazi. Predanje o njegovom životu
nije preživjelo do danas da bismo se osjećali bezvrijedni i bijedni prema njemu, kao
nedostižnom idealu, već da bi osvijetlilo sudbinu svakog od nas. On je, kao i svi ljudi, bio
polubog. U svakom čovjeku tinja vječita spiritualna iskra Nadsvijesti, prekrivena debljim ili
tanjim slojevima neznanja. Za razliku od ostalih ljudi, on je bio svjestan svoje istinske,
božanske prirode, a taj stupanj svjesnosti (Nadsvijest, Nirvana, Samadhi, konačno
spajanje sa Daemonom i dr.) čeka sve nas u budućnosti. Život svakog Sljedbenika biti će
nalik na Kristov. Prepun patnji, ismijavanja okoline, odbacivanja, duhovnih muka. U
trenucima kad nam zaprijeti istinska opasnost, odreći će nas se naši najbliži (“Prije nego
što pijetli tri puta zapjevaju”). Sve vrijeme dok se krećemo Stazom treba da imamo pred
očima krajnji cilj evolucije - križ kozmičkih elemenata, u čije središte moramo sebe dovesti,
makar to svijetu izgledalo kao razapinjanje. Od samog početka mi naslućujemo kako će se
završiti naša duhovna avantura, naše tragalaštvo. Znamo za čašu koju moramo ispiti do
dna. Ipak, za razliku od ljudi nezrelih za Stazu mi znamo da razapinjanje nije kraj. Poslije
njega slijedi uskrsavanje, uzdizanje duha u do tada nepristupačne sfere Nadsvijesti i
ostvarenje cilja našeg zemaljskog bitisanja. U trenutku najvećih muka, kad izgleda da
svjetlosti niotkuda nema, zakukati će i najhrabriji među nama (“Oče, Oče, zar me i Ti
ostavi?!), jer najmračnije je upravo prije svitanja.
44
Ostali elementi predanja o Kristu također bacaju dosta svijetla na našu Stazu. Kad
nas budu razapinjali (a to nam se neće desiti samo jedanput) izjednačiti će nas sa
lopovima. Svako tko duže vrijeme korača Stazom zna iz iskustva da je nerijetko
proglašavan za varalicu, mračnjaka, lopova.
Krist je imao dvanaest apostola. Ne navodi li taj podatak vašu misao na sličnost,
makar neodređenu, sa dvanaest Herkulovih herojskih podviga i dvanaest znakova
Zodijaka?
Najzad, ono u što polažemo najviše nade - Juda – izdati će nas. Juda je u nama, a
ne van nas. Svako svog Judu nosi u sebi. To su naše egoistične tendencije, to su naše
slabosti, to je naš neposlušni svjesni duh koji nas izdaje kad nam je najpotrebniji.
Juda je, sa druge strane, arhetipski prikaz izdaje okultnog znanja duhovno nezrelim
osobama, odnosno kršenje zakletve tajnosti. Sjetite se što smo rekli za kršenje zakletve.
Juda je izdao Krista za novac. On je izdao nezrelom svijetu okultnu tajnu kontrole kozmič-
kih elemenata, posebno kontrole 4 procesa svijesti koji dovode do ostvarenja ideja. Juda
je, dakle, izdao Krista za šaku zlatnika. A kazna? Tko ga kažnjava? Svijet ga ne kažnjava.
On se kažnjava sam. Griža savjesti, kao grozna sjena od koje se ne može pobjeći,
nagnala ga je da se objesi. Kao razdjevičena sfinga uništio je samog sebe.
45
“Jedna slika vrijedi 10.000 riječi”, rekao je prije mnogo vjekova nepoznati kineski
mudrac. Nije pretjerao u svojoj tvrdnji, bar što se tiče duhovnog sistema dosezanja istine
kao što je hermetizam, u kome je ljudski duh istovremeno predmet i instrument
istraživanja. Pošto ova knjiga obrađuje hermetičke simbole kao ključeve do psiholoških
uvida i samopronicanja, nemoguće je prenebjegnuti Tarot, seriju čudnih simbola dubokog
značenja i neograničenih mogućnosti.
Vrijeme nastanka Tarota gubi se u tami prošlosti, te ga je nemoguće točno odrediti.
Očito je, sudeći po izvjesnim elementima slika, da je do nas došao iz starog Egipta. Neki
tragovi nagovještavaju postojanje Tarota u civilizacijama koje su prethodile staroegipatskoj
Sreće se, u najmanju ruku čudna, brojčana podudarnost. Mislim na megalitsku kulturu na
tlu Britanije, čiji se glavni spomenik Stoun Hedž sastoji od 56 neobičnih kamenova, starih
najmanje 7000 godina i čiji raspored odgovara konstelaciji nebeskih tijela iznad tog mjesta.
Ništa manje čudna nije zaostavština bezimene civilizacije, koja je davno cvjetala u
Srednjoj Americi prije civilizacije Maja, koja se sastoji od do sada nedešifriranog alfabeta
od 56 znakova. Upadljiva je podudarnost sa brojem Malih Arkana Tarota - 56.
Što je Tarot? Elifas Levi, mag koji je uticao na generacije hermetista, u svojoj
“Transcendentalnoj magiji”, nastaloj drugom polovinom prošlog vijeka - kaže: “Tarot je
istinska filozofska mašina koja sprečava lutanje duha, ostavljajući mu istovremeno
inicijativu i slobodu; to je matematika primijenjena na apsolutno, spoj pozitivnog i idealnog
koji izaziva javljanje misli egzaktnih kao brojevi, možda najjednostavnija i najgrandioznija
zamisao ljudskog genija.”
Trebalo mi je desetak godina da shvatim smisao ovog citata. Takve tvrdnje o
vrijednosti Tarota izgledaju nesumnjivo pretjerane, dok se postupno ne javi uvid da je
Tarot simboličkim slikama predstavljeno svekoliko znanje prošlosti, sadašnjosti i
budućnosti dostupno ljudskoj rasi u njenoj duhovnoj evoluciji. To nikako ne znači da ćete
steći to znanje kad kupite špil Tarot-karata i pročitate neki od mnogobrojnih priručnika u
kojima je dato tumačenje Tarotovih simbola. To, također, ne znači da je do krajnje
mudrosti došao pisac takve knjige. To, međutim, znači da u sticanju znanja o sebi i svijetu
kroz Tarot nećete imati nikakvih ograničenja i da vam taj izvanredni sistem praktične
filozofije vraća, kao magično ogledalo, točno onoliko koliko u njega uložite.
Postoje mnoga tumačenja nastanka Tarota. Najinteresantnije, uz to široko
prihvaćeno, nalazimo kod poznatog okultiste Papusa (“Tarot of the Bohemians”).
Neposredno prije propasti starog Egipta, njegovi vođi, posvećeni adepti hermetizma,
sagledali su proročanskim metodama tužan kraj svoje zemlje. Glavna briga bila im je kako
da sačuvaju nagomilanu okultnu mudrost za potonje generacije. Na jednom skupu vrsnih
Sljedbenika javila su se dva prijedloga. Jedan je bio da se vjekovna mudrost povjeri
ljudskoj vrlini. Drugi posvećenici se nisu složili. Ljudska vrlina je, rekli su, suviše
nepostojana. Bolje je vječite tvorevine ljudskog duha vezati za ključeve kojima će operirati
ljudski poroci, jer zlo je uvijek prisutno u čovjeku i nestati će tek završetkom ljudske
evolucije. Ovaj prijedlog je prihvaćen. Sva okultna mudrost predstavljena je simbolima, za
laike potpuno besmislenim, koji su naslikani na metalnim ili kožnim folijama. Izmišljena je
kockarska igra i puštena u narod. Barbarske horde srušile su egipatsku kulturu u prah, ali
su prihvatile kockanje kartama. Tokom slijedećih milenija Tarot-karte raširile su se po
svijetu trpeći sve moguće izmjene, ali su u biti zadržale svoje izvorno značenje.
Mnogi hermetisti su davali svoje verzije Tarot-karata, dodajući detalje do kojih su
došli kroz meditacije, tako da danas postoji više verzija. Među najpoznatije spadaju: karte
koje su korištene u Zlatnoj Zori; verzija koja je pravljena pod nadzorom Artura Eduarda
Uajta, jednog od prvih članova Zlatne Zore; Tarot-karte Alistera Kraulija, koje je pod
46
njegovim nadzorom crtala Frida Haris; Tarot-karte bratstva Graditelji Adituma; zatim
Marseljski Tarot, koji je izgubio mnogo od staroegipatskog simbolizma i Njemački Tarot.
Tarotov špil sadrži 78 karata. 56 su takozvane Mate Arkane, podijeljene u četiri
jednake grupe Mačevi (pik), Štapovi (tref), Pehari (herc) i Novčići (karo).
Svaka od ove četiri grupe sadrži seriju karata od jedinice (keca, asa) do 10, zatim se
redaju pub, kraljica i kralj. Jedina razlika između Malih Arkana i običnih karata za igranje je
u tome što prvih ima četiri više, 56 umjesto 52. Kod Malih Arkana između 10 i puba postoji
karta zvana princeza ili paž, koja se vremenom izgubila.
U špilu Tarot-karata pored 56 Malih Arkana postoje 22 Velike Arkane, sve
međusobno različite. Njihov simbolizam ne govori laiku ništa, početniku malo, a iskusnom
Sljedbeniku veoma mnogo. Moderni alkemičar Jung, pred kraj svog plodnim tragalaštvom
ispunjenog života, nabasao je na Velike Arkane i, nedugo potom, zadovoljno zaključio da
je našao ono što je godinama tražio. Velike Arkane su stilizirani prikazi Arhetipova
Kolektivnog nesvjesnog čovječanstva. To su vječite ideje koje ljudska rasa nasljeđem
prenosi sa generacije na generaciju. Duhovna evolucija sastoji se, velikim dijelom, u
naporu pripajanja tih arhetipskih modela našem svjesnom Ja. Na taj način se približava
cilju evolucije - pretapanju i spajanju sa Nadsvjesnim duhom, Daemonom ili Kozmičkom
sviješću.
Sve Velike Arkane imaju ime, broj i simboličnu predstavu. Redaju se od 0. do 21.
slijedećim redom:
0. BUDALA
Mlad čovjek nosi u lijevoj ruci bijelu ružu (odsustvo želja), a u desnoj, na dugačkom
štapu zaturenom na ramenu, malu torbu u kojoj je sav njegov imetak. On korača očiju
upravljenih ka nebu, tako da ne vidi da se približava dubokoj provaliji. Iza njegovih leđa
pas pokušava da ga ujede za nogu. Na zelenoj odjeći budale nazire se deset krugova.
2. VELIKA SVEĆENICA
To je djevica koja sjedi između dva stuba mudrosti. Jedan je crni označava inerciju,
otpor, negaciju, pasivnost. Drugi je bijeli i označava inicijativu, aktivnost i dr. Na glavi ima
krunu sa dva polumjeseca i punim mjesecom među njima. Ona sjedi na kamenoj KOCKI.
Na njenim grudima visi srebrni križ jednakih krakova, a ispod drugog ogrtača nazire se do
pola razvijen svitak, na kome se vide slova TORA. Ona, očito, sjedi na ulazu u hram. Iza
njenih leđa, između stupova, razapeta je zavjesa na kojoj su naslikani narovi i palme.
Narovi su raspoređeni po shemi Drveta Života, pri čemu sama svećenica zauzima središnji
položaj, položaj Sefirota broj 6 - Tifareta.
3. CARICA
Trudna žena, sa krunom od 12 zvijezda, sjedi u žitnom polju. Kraj njenih nogu teče
voda. U ruci drži skiptar. Na njenom prestolju ugraviran je znak Venere. Oko nje su plodna
polja.
47
4. IMPERATOR
Bradati Imperator sjedi na kockastom kamenom prestolju. U oklopu je. U lijevoj ruci
drži sferu (simbolično prikazanu zemaljsku kuglu sa križem), a u drugoj skiptar, što su
znaci carskog položaja i vlasti. Na prestolju je predstavljena ovnova glava. Iza Imperatora
naziru se kamenite planinske litice.
6. LJUBAVNICI
Na slici su nagi muškarac i žena. Iza žene je tzv. Drvo Dobra i Zla. Iza muškarca je
drvo sa 12 vatrenih plodova. Iznad Ljubavnika je arhanđel Rafael, koji je simbol elementa
Zraka. On ovdje predstavlja Nadsvijest ili Kozmičku svijest. Muškarac predstavlja svjesni
duh, Ja ili Ego, a žena podsvijest. Sljedbenik treba da obrati pažnju na slijedeće: muškarac
gleda ka ženi, a ne ka Rafaelu. To znači da Nadsvijest možemo dosegnuti samo preko
harmoničnog spoja i suradnje (ljubavi) sa podsvjesnim duhom.
7. KOČIJA
Oklopljen vitez vozi se u četvrtastim kočijama koje vuku dvije sfinge, bijela i crna. U
desnoj ruci drži skiptar. Kočije su prekrivene plavim baldahinom, na kojem su naslikane
Zvijezde (Astralni plan).
8. SNAGA
Mlada žena sa vijencem bršljana na glavi zatvara lavu razjapljene čeljusti. Ženu i lava
spaja veliki vijenac ruža. Iznad ženine glave je znak beskonačnosti, istovjetan sa onim
iznad glave čarobnjaka. U daljini se vidi ogoljeli planinski vrh.
9. PUSTINJAK
Starac sa dugom kosom i dugom bradom oslanja se lijevom rukom na dugačak štap.
U podignutoj desnoj ruci drži fenjer u kojem svijetli heksagram (Solomonova šestokraka
zvijezda). On stoji na planinskom visu prekrivenom snijegom.
11. PRAVDA
Žena sa krunom na glavi sjedi na tronu između dva stupa. U lijevoj ruci drži zlatnu
vagu, a u desnoj podignut mač. Iza nje, među stupovima, razapet je ljubičast veo. Ona je
očito personifikacija pravde. Jedino nema poveza preko očiju.
13. SMRT
To je dobro poznata predstava smrti u vidu kostura sa kosom u rukama. Svuda oko
nje leže glave i odsječeni dijelovi tijela. Na horizontu se rađa sunce.
14. UMJERENOST
Krilati arhanđeo Mikael (Mihailo), koji je simbol elementa Vatre, presipa vodu iz
jednog pehara u drugi. Na njegovoj odori ispisana je riječ J H V H. Na grudima mu visi
sedmokraka zvijezda, a to je simbol velike vještine. On lijevom nogom stoji na čvrstom tlu.
Desnom je zagazio u vodu.
15. SATANA
Na karti je poznata figura, personifikacija crne magije. To je složeno biće, sa glavom
koja podsjeća na jarca, između čijih se rogova nalazi izvrnut pentagram. On sjedi na
polovini kocke, za koju su lancima privezani nagi čovjek i žena. Satana umjesto stopala
ima papke ili kopita, a na leđima ima krila slijepog miša. Desnu ruku, otvorene šake,
podigao je uvis. U lijevoj, spuštenoj, drži buktinju. Na desnoj ruci piše na latinskom “Solve”,
na lijevoj “Coagula”. To znači “Razrijedi” i “Zgusni”.
16. KULA
Visoka kula, sa tri prozora, pogođena je gromom. Vrh kule je u obliku krune, koja
pada poslije udarca groma. Također dvije ljudske prilike padaju naglavce sa vrha kule.
17. ZVIJEZDA
Lijepa mlada žena, duge kose, zagazila je jednom nogom u vodu. Drugom nogom
kleči na čvrstom tlu. U rukama drži posude iz kojih sipa vodu - iz jedne na tlo, iz druge u
vodu u koju je zagazila. Na drvetu kraj nje stoji ptica Ibis.
18. MJESEC
Pun mjesec sa ljudskim likom sija na nebu. Na zemlji, ispod njega, nalaze se dvije
kule. Između njih vijuga staza sve do planinskih vrhova u daljini. Iz vode, od koje polazi
staza, pomalja se rak. Pored staze stoje pas i vuk glave uzdignutih ka mjesecu.
19. SUNCE
Blještavo sunce obasjava dijete koje nago jaši na konju držeći u ruci zastavu. U
pozadini je zid, iza njega se pomaljaju glave suncokreta.
49
20. SUD
Anđeo Gabriel (Gavrilo) puše u trubu iz oblaka. Na trubi visi zastavica sa križem
jednakih krakova. Ispod njega, iz kovčega koji plivaju po vodi, dižu se mrtvi: čovjek, žena i
dijete. Žena drži ruke u položaju slova “L”, dijete u položaju slova “U”, čovjek u položaju
slova “X°, što čini latinsku riječ “LUX” - svjetlost.
21. SVIJET
Unutar velikog lovorovog vijenca, elipsoidnog oblika, predstavljena je naga figura
kako igra (mlada žena ili hermafrodit). Kako je djelomično prekrivena velom, spol joj se ne
može odrediti. U svakoj ruci drži kratku spiralu. Lijeva noga joj je savijena iza desne, tako
da čine križ, kao kod Arkane broj 12, “Obješen čovjek”. U četiri ugla karte, izvan lovorovog
vijenca, nalaze se čovjek, orao, lav i bik.
Čitalac može lako uviditi da sav simbolizam Tarot karata nije staroegipatskog
porijekla. Mnoge generacije okultista dodavale su po nešto, nešto oduzimale, tako da su
do nas dospjele verzije karata koje su plod dugotrajnog tragalaštva. Sa druge strane, ne
treba zaboraviti da takvi doprinosi ne krnje glavnu karakteristiku Tarotovih simbola - moć
da pokrenu univerzalne ideje, da izazovu njihovo pomaljanje kroz našu ličnu nesvijest i
tako nam omoguće da prepoznamo vječite Arhetipove ljudske rase.
Tarotovi simboli imaju sveopću vrijednost, iako tradicija Istoka ima svoju, znatno
drugačiju verziju filozofske mašine. To je JI DŽING ili knjiga preobražaja, koja djeluje na
čovječje nesvjesno konstelacijama nasumce bačenih štapića ili metalnih novčića.
Svi ovakvi simbolički metodi hermetizma djeluju slično projektivnim metodama
dinamičke psihologije. Projektivni testovi stavljaju ispitanika pred neuobličen, ili nedovoljno
uobličen materijal, sa zadatkom da ga protumači. Ispitanik takvu nejasnu situaciju tumači
na osnovu svojih nesvjesnih sadržaja, ubacuje dio sebe u neuobličenu situaciju, projektira
se, kako kažu psiholozi. Dobivene podatke interpretira stručnjak propuštajući ih kroz filtar
svog iskustva.
Sličnost je jasna, ali su razlike još upadljivije. Kod projektivnih psiholoških metoda vi
ste pasivni. Drugi zaključuju o vašoj situaciji i, ako vam je pomoć potrebna, ona treba da
dođe spolja. Tarot je, kao i Ji Džing, neusporedivo superiorniji. On je instrument dijagnoze
vašeg trenutnog stanja, sredstvo prognoze vaše budućnosti i istovremeno izvor istinske
mudrosti. Prava filozofska mašina.
Za ovladavanje projektivnim psihološkim metodama potrebno je, u prosjeku, nekoliko
godina. Nemojte se prepasti kad čujete da Tarot možete proučavati čitavog života, bez
izgleda da dođete do kraja, jer je to nemoguće. Kraj jednostavno ne postoji. Ipak, ma
koliko proučavanje izgledalo naporno, besplodno i ma koliko vam se činilo da stojite u
mjestu, ono nije nikad bez rezultata. Pozitivne promjene u Sljedbeniku koji se poduhvatio
praktičnog rada teško su uočljive sa strane, jer se one svode na uvid koji je subjektivno
stanje sagledavanja postojećih odnosa u čovjeku i svijetu na nov način, a ne vatromet koji
svi mogu gledati za jeftine pare.
Za praktičan rad sa Tarotom potrebno je voditi bilješke u posebnoj bilježnici. Morate
imati sasvim nov špil karata i čuvati ga na posebnom mjestu. Ne valja ga nikome
pokazivati, niti ga davati u tuđe ruke. To su vaši magijski instrumenti i tako treba da se
prema njima odnosite. Karte možete kupiti od izdavača hermetičke literature u ino-
stranstvu. Jeftinih špilova nema, ali ima veoma skupih. Neki koštaju 20-30 dolara, iako
vrijednost špila nikako ne zavisi od cijene. Daleko najbolje je da, po ugledu na kupovni
špil, sami napravite karte. Na njihovu vrijednost također nema nikakvog utjecaja ako loše
crtate i bojite. Najjednostavnije je da kupite u prodavaonici fotografskog materijala, karton
50
Pogledajte sliku br. 2. Što, zaboga, sve to na slici znači? Je li to đavo kojeg treba da
se klonimo i plašimo? Što znače ove riječi na njegovim rukama “Solve” i “Coagula”?
Poslije početne nedoumice, koja može potrajati i nekoliko dana, vjerojatno će početi da se
uobličava shvaćanje da se na slici nalazi vještačko biće, spoj raznorodnih elemenata. Ono
je neka mješavina jarca i čovjeka... čovjek i žena vezani su lancem za polukocku . . . Može
vam pasti u oči da se na ostalim Arkanama uglavnom sreće kocka kao tron, za razliku od
ove gdje Bafomet sjedi na polukocki . . . Lanac oko vrata muškarca žene je veoma širok,
tako da bi ga lako mogli zbaciti kad bi htjeli . . . Ne znači li to da od njih samih zavisi da li
će ostati u vlasti zla ili će se osloboditi . . .? Da Bafomet u velikoj mjeri simbolizira zlo
govori sasvim jasno izvrnut pentagram, jer pentagram U UOBIČAJENOM POLOŽAJU
JESTE SIMBOL DOBRA, SIMBOL DUHOVNE EVOLUCIJE.
Poslije nekog vremena pada vam na pamet da stvorenje pred vama ima krila slijepog
52
miša, koji se često sreće u vradžbinama i crnoj magiji . . . možda ćemo se sjetiti da su
istucana krila slijepog miša skoro obavezan sastojak ljubavnih napitaka i amajlija... Još
kasnije može nam pasti na pamet da je u pitanju hermafroditsko biće, jer ima muški izraz
lica, ali grudi žene . . . Zatim, da mu je desna, visoko uzdignuta ruka, snažna ruka
muškarca, a lijeva, kojom drži ka zemlji usmjerenu buktinju, ruka žene.
Što je sa buktinjom? Zašto je Bafomet drži na tako neinteligentan način, okrenutu ka
tlu, kad svako dijete zna kako se buktinja drži? Netko se može dosjetiti da Bafomet ne drži
buktinju kako bi trebalo, da bi osvjetljavao, već na beskoristan i opasan način, to jest, ako
budemo radili kako nas Bafomet uči možemo se OPEĆI.
U nekim okultnim priručnicima, pisanim od kompetentnih autora, naići ćete na tvrdnje
da, pored toga što simbolično pokazuje kako da izbjegnemo zlo u svome djelovanju,
Arkana broj 15 daje uputstva, pod velom hermetičkog simbolizma, za formiranje magijske
turbine, za proces realizacije ili materijalizacije. Kako da formiramo magijski vrtlog u
praktičnom životu? O tome nam govori položaj ruku Bafometa i na njima tetovirane riječi;
“Solve” (RAZREDI) i “Coagula” (ZGUSNI). Kad provedete duže vrijeme u meditiranju o
simbolima hermetike, lagano će, iz potmulih dubina nesvjesnog, početi da se pomalja
sposobnost shvaćanja ovakvih poruka. Teško je povjerovati da ćete sada uvidjeti
dalekosežnost okultnog otkrića koje slijedi (iskustvo pokazuje da se individualni uvid javlja
kad je spiritualno zrenje dospjelo do točno određenog stadija), već ćete to postići u daljoj ili
bližoj budućnosti. Pazite dobro! Ova karta je dobar primjer bacanja prašine u oči nezrelim
osobama, nesposobnim da probiju veo simbolike kojima je Arkana obavijena.
Dakle, kako da svoje ideje materijaliziramo? Lijeva ruka Bafometa osvjetljava
buktinjom zemlju, ZEMALJSKI PLAN, FIZIČKO-MATERIJALNI PLAN EGZISTENCIJE! Na
toj ruci piše “zgusni”. Ali, fizički plan je “zgusnut” do maksimuma! Što ćemo sa tom kontra-
dikcijom? Strpite se još malo . . . !
Desna ruka pokazuje naviše, ka nebu. Na njoj piše “razrijedi”. To je jasna indikacija
za djelovanje na Astralnom planu, jer on je prvi slijedeći plan iznad plana materijalne
realnosti, To je plan koji se u Kabali naziva Formativnim Svijetom, svijetom u kojem se vrši
proces formiranja, uobličavanja stvari, okolnosti i zbivanja, prije nego što konačno očvrsnu
i uobliče se na zemaljskom planu.
Ako prihvatimo kao točno dosadašnje izlaganje, okultna šifra za većinu magijskih
operacija bila bi ova: koncentriraj (zgusni) energiju na fizičkom planu, a razrijedi je na
Astralnom! Ovakav zaključak nećemo prihvatiti, jer je besmislen i dat naivnima kao šarena
laž. Vrlo dobro znamo da je na fizičkom planu energija maksimalno zgusnuta do oblika
materije, a na Astralnom planu je veoma razrijeđena. Što sad?
Obratite pažnju na pojedinost koja vam je u prvom trenutku vjerojatno izmakla pažnji
(iskreno govoreći, meni je izmicala godinama): noge Bafometa su ukrštene; desna
pokazuje na lijevu stranu, a lijeva na desnu! Znači, prethodnu poruku saopćenu putem
simbola OKRENITE NAOPAČKE! Morate u najvećoj mogućoj mjeri usredsrediti energiju
na Astralnom planu (to znači uložiti što više energije “gore”, u psihičku sliku). Na fizičkom
planu morate izvršiti razrjeđivanje, a to znači ne pružati otpor djelovanju koje dolazi sa
Astrala. Princip je isti kao kod mehaničkih turbina. Ako djelujete sa jedne strane turbine
određenom silom, turbina će se pokrenuti - ako djelujete sa obje strane u istom smjeru,
doći će do poništavanja sila i turbina će ostati nepokretna. Pravi “majstor” djelovati će na
obje strane turbine jednakom silom, ali suprotnog smjera. Tada turbina dobiva punu
snagu.
Ovo objašnjenje postati će vam mnogo jasnije kad iz hermetičkih priručnika, u kojima
se govori o Astralnoj svjetlosti, saznate da se zbivanja u Astralu odigravaju, u odnosu na
zemaljski plan, kao u ogledalu. Što je u Astralu lijevo, na zemaljskom planu je desno, i
obratno. Mnogi vidovnjaci dobijaju upravo takve astralne impresije i slike, koje tumače na
način suprotan opaženom. O tome govori, pored ostalog, narodna tradicija tumačenja
53
snova: ako sanjate da ste plakali, treba da očekujete, kažu ljudi iz naroda, radost; smeće i
izmet znače novac; sanjati nekog u bijelom znači bolest ili smrt.
Teško je vjerovati da će ovi podaci predstavljati istinsko otkrovenje, kao što
predstavljaju za osobu koja sama do njih dođe. Vaše otkrovenje biti će samo vaše, iako
uvidi svih ljudi imaju zajednički imenitelj, jer otkrivaju dio Istine. Ono što im daje boju jeste
individualni doživljaj pojedinca, jer je Istina svaki put sagledana pod različitim uglom.
Upravo smo dospjeli do ključne tačke ove diskusije, u kojoj se pisac raspričao
dovoljno za obje strane, a vaše učešće u diskusiji svodilo se na povremeno mrštenje i
negodovanje, jer se svaki čas javlja nov, vrlo važan činilac. Došli smo do istinske tajne
operativnog okultizma, do ZAKONA SUPROTNOSTI. Već vidim kako se iznova mrštite.
Opet nova tajna od velike važnosti?! Da, i to ovog puta tajna za koju se u hermetičkim
grupama polaže zakletva stroge šutnje. Pored ostalog, malo je organizacija koje vas u tu
tajnu mogu uputiti, ma kakve zakletve polagali.
ZAKON SUPROTNOSTI se odnosi na činjenicu da sve što postoji ima dvije strane.
Dvostranost stvari, pojava i okolnosti naziva se u svakodnevnom govoru suprotnostima, a
u hermetizmu BINARIJEM ili DVOJSTVIMA. Najpoznatiji parovi suprotnosti (dvojstva ili
binari) su veliko - malo, dobro - zlo, bijelo - crno, toplo - hladno itd. Ovakvi primjeri
suprotnosti ili dvojstva su općepoznati, ali znanje koje se može izvući polazeći od njih ima
nesagledive posljedice za hermetičku djelatnost. Evo da vidimo.
Razmislite zašto je nemoguće ostvariti neke ideje ili želje, koje su inače sasvim
dostupne ljudskom biću? Što je najčešći uzrok neuspjeha? Da li nam Arkana broj 15,
Satana ili Bafomet govori o tome? Ta karta govori zaista mnogo za onoga tko umije da
gleda kroz zamućenu opnu simbola. Pazite! Svaka stvar, svaka okolnost ima dvije strane.
Kad god o nečemu mislite vi (po pravilu nesvjesni te činjenice) mislite samo o jednoj strani
te stvari ili okolnosti. Kad ležite u postelji sa pokrivačem preko svog tijela, teško da vam
pada na pamet da u tom trenutku upotrebljavate samo jednu stranu pokrivača. Drugu ne
koristite, bar ne istovremeno. Listovi knjige koju čitate prekriveni su slovima sa obje strane,
ali vi sada čitate slova samo sa jedne. Nema slike bez poleđine, ali vi gledate samo
prednju stranu. Nož kojim siječete ima sječivo i dršku. Kad pucate puškom, unazad djeluje
sila jednaka sili kojom tane izlijeće iz cijevi. Raketa se kreće naprijed istom snagom kojom
mlaz ističe u suprotnom smjeru.
Izgledati će veoma čudno, možda besmisleno, ali dvostrana priroda svega
postojećeg glavni je razlog nesposobnosti većine ljudi da ostvare svoje ideje. Kad kažemo
da želimo jednu stvar, mi u stvari NISMO SVJESNI DA ŽELIMO SAMO JEDNU NJENU
STRANU. Međutim, kad je se domognemo, najčešće smo se domogli obiju njenih strana,
jer strana o kojoj nismo razmišljali automatski, kao sjenka, slijedi stranu koju želimo.
Dvije strane svega postojećeg, najčešće ispoljene kao snage, ne mogu djelovati
duže vrijeme jedna bez druge. Jedna automatski slijedi drugu. Zamislite ženu koja plete
pulover, Ona je usredsređena na njegovu spoljašnju stranu. Koliko god napreduje sa
spoljašnjom stranom, isto toliko, bez ikakve namjere, napreduje sa unutrašnjom.
Nemoguće je isplesti pulover bez unutrašnje strane!
Vjerojatno dobivate utisak da se u ovom poglavlju rađaju proturječne izjave, jer čas
govorimo o realnosti ideja, a čas da je tako nešto nemoguće postići, jer nepoželjna strana
nužno poništava poželjnu. Ali, nije tako. Pogledajmo običnu stolicu. Koristimo samo jednu
njenu stranu - gornju stranu sjedišta - ne razmišljajući mnogo o drugoj, donjoj strani. Dok
koristimo gornju stranu sjedišta, donja je istovremeno pričvršćena za noge stolice. Na taj
način druga, zanemarena strana je uvijek VEZANA ili BLOKIRANA!
U okvirima ovog priručnika ne interesiraju nas stolice i slične stvari. Interesiraju nas
mogućnost magijskog djelovanja u ostvarenju ideja i vezivanje ili blokiranje one strane,
odnosno one snage, koja teži da poništi naše djelovanje. Ponovo moram da naglasim da
je osnovni magijski proces vizualizacija ili stvaranje psihičkih slika i prožimanje tih slika
54
emocionalnom energijom. Gdje je, zapitati ćete sasvim logično, suprotan proces? Tu,
ispred vas, teče usporedo sa prethodnim procesom. Pretpostavimo da želite neku knjigu
do koje je jako teško doći. Primjena psihičke magije u tom slučaju svodi se na
vizualiziranje te knjige kao vaše svojine. Istovremeno morate raspaliti svoja osjećanja,
morate “osjećati" kako tu knjigu već imate. Mnogi hermetički priručnici daju veoma
optimistička obećanja, pod uvjetom da se pridržavate njihovih uputstava. “Zamislite kuću
kakvu želite”, piše u takvim knjigama, “čvrsto je zamislite i angažirajte svoje emocije.
Poslije nekog vremena dobiti ćete točno to što ste zamislili.” Mnogi su poslušali takva
uputstva i pretrpjevši neuspjeh, zaključili neveselo da se radi o glupostima.
Pravo objašnjenje uklapa se u sadržaj ovog poglavlja. Vidite, osoba koja zamišlja, ili
bolje reći vizualizira željenu stvar ili okolnost zaista je privlači sebi i sebe njoj. Ako bi to
činila često i BEZ SUPROTNIH AKTIVNOSTI, svi su izgledi da bi svoju želju ostvarila. Ali,
da li ona to čini? Većina se poslije obavljene vizualizacije vraća uobičajenom pesimizmu -
ispoljava nevjericu prema sopstvenoj aktivnosti, sumnja i osjeća da od cijele stvari neće
biti ništa i tome slično. Hermetički gledano, ono što je prethodno izgrađeno tada se
razgrađuje.
Na drugoj strani, primjeri veoma uspješnih ljudi u svim oblastima života pokazuju da
oni postižu uspjeh bezmalo u svemu čega se poduhvate. Da li to znači da zakon
suprotnosti na njihovu aktivnost ne djeluje? Ne, ne znači to! To znači da oni, najčešće
nesvjesno, primjenjuju VEZIVANJE ili BLOKIRANJE suprotne snage, tako da ona nema
mogućnosti da poništi njihov rad. Isto kao što vi, da biste vezali suprotnu stranu sjedišta
koju ne želite, pričvršćujete tu stranu za noge stolice.
Što treba činiti u praksi, u svakodnevnom životu, da biste vezali (blokirali) onu stranu
stvari i okolnosti koju ne želite? Pogledajte što čine ljudi za koje nepoželjna snaga na
izgled ne postoji. Kako je oni blokiraju? Oni ne dozvoljavaju da im u svijest dođe ni
najmanja pomisao o drugoj strani, o neuspjehu. Oni svoju pažnju, svoje misli i svoju
energiju usmjeravaju samo na jednu stranu i time postižu strahovit pritisak na mentalnom i
emocionalnom planu. Oni misle samo o pozitivnoj, željenoj strani stvari i okolnosti, a ne o
suprotnoj, negativnoj. Na taj način nepoželjna strana ili nepoželjna snaga je VEZANA I
PRAKTIČNO U DUŽEM ILI KRAĆEM PERIODU NE POSTOJI, NE DJELUJE!!
Znači, koncentracija samo na ono što želimo, samo na jednu ideju, uz potpunu
eliminaciju njene suprotnosti, čini suštinu tehnike okultnog vezivanja nepoželjne snage. U
tome je, pored ostalog, smisao zapovjedi Bafometa: zgusni i razrijedi. ZGUSNITE
ENERGIJU MAKSIMALNO NA POZITIVNOJ STRANI - RAZRIJEDITE JE ŠTO VIŠE NA
SUPROTNOJ! ŠTO VIŠE ENERGIJE NA POŽELJNOJ STRANI: ŠTO MANJE ENERGIJE
NA NEGATIVNOJ!!
Da li smo sposobni da se držimo samo jedne strane stvari i okolnosti? Da li smo u
stanju da mislimo samo na uspjeh? Pošteno govoreći - nismo. Teško je sresti takvu osobu
u ovom našem svijetu. Pa što onda? Moramo se “pozitivno” ponašati bar u stvarima koje
su za nas važne, koje su od životnog značaja. Također, a to se ne smije zanemariti, dok
ste angažirani na ostvarenju neke svoje ideje, izbjegavajte da se izlažete sumnjama i
negativnom djelovanju sredine. Ne upuštajte se u diskusije o mogućnostima i vjerojatnoći
realizacije, jer tako oslobađate suprotnu snagu da počne da djeluje i poništavate svoj
prethodni rad.
Kad čujete za studenta koji priprema ispit, plašeći se da ga neće položiti; kad vidite
majku, čije je dijete bolesno, da strahuje od najgoreg; kad naiđete na takve slučajeve,
sjetite se petnaeste Tarotove karte - oni koncentriraju, zgušnjavaju snagu na pogrešnoj
strani. Nije čudo da ih turbina zla zahvati i povuče tamo gdje je energija usmjerena.
Ostvarenje, materijalizacija uvijek se razlikuje od polazne ideje, ali, ako je energija
uložena kako valja, doći će do prizemljenja ideje. To, međutim, važi za ostvarenje kako
dobra, tako i zla.
55
Prije nekog vremena cijeli svijet je bio šokiran ubistvom američke glumice Šaron Tejt
i njenih prijatelja. Besmislenost ubistva, nepostojanje motiva i nevjerojatno krvoločan način
na koji je izvedeno, posebno su padali u oči. Široj javnosti, međutim, nije bilo poznato da
su se Šaron Tejt i njen suprug Roman Polanski aktivno bavili okultizmom i to crnom
magijom. Prisustvovali su u više navrata tzv. crnoj misi, u kojoj se sredstvima crne magije
priziva Satana, odnosno snage mraka, zla. Kad čovjek lišen svakog hermetičkog iskustva
čita o tome, pomisliti će da je po srijedi ubijanje dokolice bogatih ljudi, otupjelih za
uobičajena zadovoljstva, bezopasna igra u kojoj se govore strašne stvari, ali se ništa
strašno ne događa.
Kratko vrijeme pošto je Polanski završio svoj film “Rozmarina beba” (u kojem znalac
bez teškoća prepoznaje crnomagijski ritual prizivanja Satane kroz seksualnu magiju),
njegovu suprugu, koja je očekivala dijete, zajedno sa grupom prijatelja masakrirala je
grupa drogiranih psihopata, naizgled bez razloga, “iz čista mira”. I kakva slučajnost, poslao
ih je čovjek čiji je nadimak bio Satana. Ako budete imali prilike da pogledate taj film, učinite
to svakako. Poučan je.
Možda u ovom trenutku razmišljate: “Sve postojeće stvari su dvostrane, one postoje
kao jedinstvo suprotnosti. Shvatljivo je da mi želimo jednu stranu. Naučili smo kako da
poželjnu stranu privučemo uz istovremeno blokiranje ili vezivanje nepoželjne strane. Ali,
što se zbiva kasnije, kad blokada prestane i kad počne da se ispoljava djelovanje
negativne strane?”
Druga strana mora stupiti u djelovanje prije ili poslije, ALI U IZMIJENJENOM
OBLIKU. U čovječjim aktivnostima, prethodno blokirana snaga najčešće uzima oblik
negativne emocionalne reakcije. Reakcija se javlja u obliku razočaranja, osjećanja
nezadovoljstva, osjećanja duhovne praznine. Sjetite se školskih dana ili, ako ste studirali,
studentskih. Kad se školska godina završi većina ljudi nas zapitkuje: “Kako se osjećaš?
Jesi li sretan?” Ako ne želite da lažete, obično priznajete da se osjećate čudno, da ste
“prazni”, da niste sretni kao što ste očekivali. Na vjenčanju, o kojem djevojke sanjaju
godinama, svi se lijepo provedu osim mladenaca. To sve znači da poslije “zgušnjavanja”
nužno slijedi razrjeđivanje. To moramo znati i to moramo očekivati. Ovaj fenomen rijetko je
obrađivan u hermetizmu. Pisci o tome ne govore, a trebalo bi, jer nije sve sreća, nije sve
med i mlijeko i sve ima svoju cijenu, koja mora da se plati ovako ili onako.
Da potražimo u predanjima neki nagovještaj hermetičkih tehnika koje obrađujemo u
ovom poglavlju. Ne treba daleko ići. Sjetimo se predanja o Odiseju, koje je umjetnički
uobličio Homer. Jedna epizoda “Odiseje” na simboličan način prikazuje proces vezivanja,
odnosno blokiranja nepoželjne snage. Da se ukratko podsjetimo. Odisej je u toku
desetogodišnjeg lutanja prošao brodom pored otoka sirena. Sirene su, po mitu, bile
polužene i poluribe, čiji su glasovi neodoljivo privlačili ljudska bića (Mala digresija.
Negativne misli lako privuku ljude. Od prvih dana života okolina, pored ostalog, usađuje u
dječju psihu otrovni polip straha - od rđavih ljudi, izmišljenih bića, neuspjeha i sl. Ma koliko
to čudno izgledalo ljudi se lako prepuštaju negativnim mislima, jer je takvo prepuštanje
linija manjeg otpora). Za ljude je zov sirena bio tako neodoljiv da bi po svaku cijenu pohrlili
k njima i bili ubijeni. Sirenama je bilo suđeno da umru kad prvi čovjek preživi njihovu
pjesmu. Kad je Odisej to postigao, one su se pretvorile u stijene, okamenile su se.
Ovdje ćete pod velom simbolike vidjeti princip uspješnog rješavanja polarnosti,
dvojstva ili binarija. Dvojstvo ili binari, kao što smo rekli, jeste ono što u svakodnevnom
životu nazivamo suprotnostima. Dvojstvo, kao takvo, je pasivno, ono nema snage sve dok
ga čovjek ne neutralizira. Na primjer, najpoznatije dvojstvo je dobro - zlo i na njemu
insistiraju sve religije. Ako ga pobliže osmotrimo u praktičnom životu, vidjeti ćemo da je
ono sasvim neefikasno. Ljudsko biće mora da izvrši neutralizaciju tog dvojstva, da bi
moglo da djeluje i da se kreće ka cilju svoje evolucije. Religija insistira u teoriji samo na
dobru, ali u praksi odstupa od proklamiranog principa i neutralizira ga. Neutralizacija se
56
sastoji, kratko rečeno, u razumnoj ravnoteži dobra i zla ili, drugim riječima, u shvaćanju
dobra i zla na sasvim nov način. Po okultnom učenju dobro se sastoji u ravnoteži
suprotnosti, a zlo u poremećaju te ravnoteže. Pogledajte Drvo Života (vidi “Ključeve
psihičke magije”). Dva stupa Drveta Života predstavljaju suprotnosti ili dvojstva ili binarije,
a Srednji Stup njihovu neutralizaciju. Uzmimo za primjer poznati par suprotnosti Milosrđe i
Oštrinu, koje predstavljaju Sefiroti broj 4 i 5. Staza mudrosti i efikasnog razvoja ide linijom
njihove ravnoteže. Moramo naći neku razumnu sredinu između milosrđa i oštrine. Što će
se desiti ako nema ravnoteže između suprotnosti? Prevelika oštrina nije dobro, već zlo, jer
prelazi u okrutnost. Preveliko milosrđe nije ništa manje zlo - to je slabost. Očito, dobro je
ravnoteža između ekstrema, a zlo poremećaj te ravnoteže.
Da se vratimo mitu o Odiseju. Tu imamo dobar primjer dvojstva ili polariteta i mig za
okultnu metodu njegovog rješavanja. Binari ili dvojstvo svodi se na slijedeće. Pjesmu
sirena ne može preživjeti nitko tko ju je čuo. U nemirnom duhu Odisejevom (a vi ste
Odisej!) javio se problem: kako čuti pjesmu sirena i preživjeti? Kako steći dragocjeno
iskustvo, namijenjeno samo malom broju smrtnih, i izbjeći njegove opasnosti. Ili, u skladu
sa temom ovog poglavlja, KAKO PRIVUĆI SEBI SAMO JEDNU STRANU STVARI?
SAMO JEDNU SNAGU BEZ NJENE MRAČNE SJENKE?
Evo kako. Mit dalje kaže da je Odisej zapovjedio prijateljima da zapuše svoje uši
voskom, a da njega vežu za jarbol. Kad su se približili sirenama, jedino je vezani Odisej
mogao da ih čuje. Privučen otrovnom magijom njihove pjesme bezuspješno je pokušavao
da se otrgne iz veza i preklinjao je prijatelje da ga odvežu. Oni ga nisu odvezali, jer na njih
pjesma sirena nije djelovala. Kad su se udaljili od opasnosti, Odisej se smirio i tada su ga
mornari oslobodili. Tako je lukavi Odisej ostao jedini smrtnik koji je čuo pjesmu sirena i
preživio je.
U ovom mitu je, kroz simboliku, dato uputstvo za aktivno djelanje. Odisej je simbol
nemirnog duha u nama. Arhetip vječitog tragalaštva, neugasive težnje za novim
iskustvima. Međutim, svako novo iskustvo krije u sebi opasnost, tako sticanje iskustva
može imati tragičan kraj. Bez obzira na to, evolucija ljudskog bića je prolaženje kroz
veoma dug lanac iskustava, često neprijatnih, bolnih i zastrašujućih. Mnogi pojedinci
usporavaju svoj razvoj zadržavajući se ne izvjesnom nivou. Takvo ukopavanje daje
prividno osjećanje sigurnosti. Istovremeno znači stagnaciju, zavlačenje u ustajalu ljušturu
nekretanja. Svjesni da sve ima svoju cijenu, na nama je da biramo: da li ćemo u jednom
trenutku ustuknuti i ostati da plutamo u mlakoj vodi spokojstva ili ćemo se drznuti dalje, u
nepoznate ponore iz kojih dopire zavodljiva i otrovna pjesma sirena. Postupak lukavog
Danajca za nas je jasan putokaz na Stazi kojom se uspinjemo hiljadama godina poslije
njega. U stvari, to je uzor uspješnog ponašanja u svim oblastima života koje kriju neku
opasnost, a svako iskustvo ima svoju tamnu stranu. Obratite pažnju na uspješan ishod u
bilo kojoj oblasti: osoba koje je uspjeh ostvarila - VEZALA JE NEGATIVNU
KOMPONENTU SNAGE KOJU JE PRIZVALA I IZLOŽILA JE SEBE SAMO POZITIVNOJ
SNAZI ILI POZITIVNOJ STRANI NEKE STVARI. Kako je nemoguće održati sve vrijeme
pritisak u jednom smjeru, jer vremenom reakcija postaje sve jača, USPIJEŠNA OSOBA
OSLOBAĐA NEGATIVNU SNAGU TEK POŠTO JE CILJ OSTVAREN I KOZMIČKA
ENERGIJA BLOKIRANA U ODREĐENOJ FORMI, TEK POŠTO JE IDEJA
MATERIJALIZIRANA!!!
Od ljudi koji su prošli kroz teška iskušenja često se može čuti: “Dok je sve to trajalo,
nisam mislio ni ne što. Nisam imao kad da se uplašim. Strah sam osjetio tek kasnije, kad
je sve bilo završeno.” Mnogi studenti koji polažu ispite sa odličnim ocjenama ne osjećaju
nikakav strah dok odgovaraju. Poslije položenog ispita pokazuju, po pravilu, znake
opuštanja i klonulosti (to je “razrjeđivanje”). Tada prepuštanje negativnim emocijama ne
nanosi štetu. Kozmička energija tada je blokirana u željenu formu i emocionalna reakcija
koja nužno slijedi ne smeta previše. Ispit je položen, diploma stečena, čovjek je preživio.
57
Atletski šampioni, dok na počasnom postolju primaju medalje poslije završene trke,
često plaču ili sasvim otupjelo prate događaje oko sebe. Vidite, oni ne plaču prije trke niti
za vrijeme nje. Oni koji to čine odustaju ili stižu zadnji. Kad je pobjeda izvojevana,
prepuštanje emocionalnoj reakciji ne utječe na ishod trke, štaviše predstavlja ljudsku
kompenzaciju za izvanredne napore u procesu “zgušnjavanja”.
Budite mudri Odisej! Stičite iskustva, ali ne srljajte nepotrebno u opasnost! Polako
stvar razmotrite sa svih strana, predupredite opasnost vezujući nepoželjnu snagu koja bi
vam poništila napore i držite je blokiranu dokgod opasnost traje. Tada je bez straha
oslobodite, jer više ne može poništiti postignuto. To znači vizualizirajte samo uspjeh! Kad
je stvar okončana, možete razrijediti energiju, možete se opustiti.
Dugotrajna meditacija o Odiseju i njegovom dragocjenom iskustvu može vam donijeti
neslućene uvide, koje nitko prije vas nije dosegao. U svakom slučaju, to je poučna priča,
zar ne?
Da se vratimo Tarotu, jer vrijeme je da završimo. Izložio sam vam mali dio praktičnog
rada sa Tarotovim kartama. Možda ste mogli da naslutite kako one postupno otkrivaju svoj
smisao i usmjeravaju naš razvoj. Rad na njima je naporan, ali se doista isplati. Vaša is-
kustva razlikovati će se u mnogo čemu od iskustva drugih ljudi, samo to ne treba da vas
brine. Naprotiv, to je dobro i lijepo, jer su u hermetizmu tuđa iskustva od male vrijednosti i
ne mogu nikad biti sasvim istovjetna sa vašim.
Već osjećam kako gorite od želje da nabavite Tarot-karte i priručnik koji ih tumači, pa
da započnete niz nesagledivih avantura duha. Ohladite se malo. Put do vrijednih uvida je
dug i vijugav. Mnogo puta ćete odustati poslije jalovih napora, ali ćete se uvijek iznova vra-
ćati misterioznim kartama koje su ključevi do svekolike mudrosti ovoga svijeta. Neki će
napredovati do stadija o kojem nisu ni sanjali kada su prvi put uzeli karte u ruke; neki će
proučavati samo Male Arkane; neki će uz pomoć Tarota pokušati da odškrinu vrata buduć-
nosti i bace pogled na ono što ih čeka u životu. Da, razni ljudi činiti će mnogo što sa
Tarotom. Meni, pak, ostaje da privedem kraju ovo poglavlje citatom iz knjige čovjeka koji o
tome zna neusporedivo više (Sadu Mouni, “Putevi do Samorealizacije”): “Svi Adepti Tarota
govore o njemu sa najvećim oduševljenjem, Pripisuju mu mnoga svojstva, kao što su moć
rješavanja bilo kakvog duhovnog problema, uravnoteživanje sopstvene karme kroz
konsultaciju Tarotovih karata i djelovanjem u skladu sa otkrivenim podacima. Ako se
proučavanju Tarota pridoda sposobnost koncentracije, čovjek može postati veliki mag ili
okultni majstor, dok ljudi željni moći i bogatstva mogu također upotrijebiti znanje Arkana za
dostizanje tih ciljeva. Kako je Tarot povezan sa sva tri svijeta u kojima normalno živimo
(mentalni, astralni i fizički - prim. S. M. Slavinski), nije nikakvo čudo da mu se pripisuje
tolika moć.”
Na kraju kratka napomena. Tarot je neutralan, on nema ni moć ni mudrost sam po
sebi. To upamtite dobro. Kupujući karte niste kupili mudrost. Njena cijena je mnogo veća.
Tarotove Arkane, kao složeni simboli, imaju sposobnast da izazovu odgovor u nama, jer
simboli su psihološke mašine koje preobražavaju energiju našeg bića. Tarot nas samo
usmjerava u mučnom i iscrpljujućem tragalaštvu ka mudrosti. Nju kroz Tarot ne traže
Adepti, koji su okončali svoju evoluciju, već mi, nesavršena ljudska bića koje dileme
duboko prožimaju i peku. Odgovore moramo tražiti kroz demonsku igru svjesnog i
nesvjesnog, na istom mjestu gdje su se pitanja javila - u samom čovjeku.
58
Postoji više metoda astralne projekcije. U knjizi “Ključevi psihičke magije” detaljno je
obrađen metod kontrole sna i, ukratko, metod magijskog imena. To ovdje ne mogu
ponavljati, ali vam savjetujem da to proradite. Za one koji tu knjigu nisu čitali reći ću
ukratko da je astralna projekcija hermetička operacija u kojoj naša svijest voljno napušta
fizičko tijelo i nezavisno od njega funkcionira i djeluje u svjetovima višim od fizičkih - u
Astralnom i mentalnom svijetu. Obratite pažnju na slijedeći, nešto duži citat iz navedene
knjige: “Izdvajanje svijesti iz tijela naziva se astralnom projekcijom ili projekcijom astralnog
tijela ili projekcijom svjetlosnog tijela. Nekad se sreće termin eksterioracija. Obzirom na ..,
kriterij volje i namjere razlikujemo namjernu voljnu projekciju (to je hermetička operacija
kojom ćemo se baviti u ovom poglavlju) i nevoljnu, spontanu projekciju, koja se događa u
snu, stanju narkoze, nesvjestice, pod djelovanjem halucinogenih droga i još nekim
stanjima. U spontanoj projekciji astralnog tijela čovjek je pasivan, ne kontrolira situaciju i
najčešće nije svjestan onog što se dešava. Zato je dominantna želja mnogih Sljedbenika
Staze da razviju svoje sposobnosti do tačke kad su u stanju da izvedu operaciju voljne
projekcije tijela, odnosno kontroliranog izdvajanja svijesti iz fizičkog tijela i njen prijenos u
astralno tijelo.”
Tema ovog poglavlja je poseban metod projekcije, metod hermetičkih simbola ili
Tatva-metod. To su, nama već dobro poznati, simboli kozmičkih elemenata - Zraka, Vatre,
Vode i Zemlje. Simbole treba da napravite sami, bez ičije pomoći. Na taj način uspostaviti
ćete neophodnu tijesnu vezu sa njima, koji su hermetički instrumenti ove operacije.
Pravljenje simbola je veoma jednostavno. Neki savjetuju da ih nacrtate tušem, a zatim
obojite odgovarajućim bojama. To je donekle nezadovoljavajući postupak, jer je teško naći
boje koje se mogu ravnomjerno nanijeti na površinu kartona, osim ako ste slikar sa
iskustvom. Potrebne su vam žive boje, zato je akvarel praktično neupotrebljiv.
Najjednostavnije je da kupite u knjižari blok papira u boji ili da isiječete iz časopisa, sa
slikama u boji, veću obojenu površinu. U mnogim ilustriranim časopisima nalaze se
reklame u kojima se koriste velike površine jakih boja. Potrebna vam je ravnomjerno
obojena površina, bez prijelaza.
59
Na sl. br. 3 imate prikazane svih 5 elementarnih ili tatvičnih simbola. Za praktičan rad
treba da napravite veće simbole i svaki na posebnom kartonu. Na primjer, da bi napravili
simbol elementa Zemlje, isijecite od papira jasno žute boje kvadrat čije su strane od 6 do
10 cm. Zatim ga zalijepite na bijeli karton čija je površina znatno veća. Kao ljepilo nemojte
upotrebljavati gumena i sintetička ljepila, već ljepilo koji ćete sami napraviti od brašna i
vode ili upotrijebite bjelanjak od jajeta. Sintetička ljepila su neka vrsta izolatora i otežavala
bi ionako naporan rad.
Elemenat Vatre, tj. njegov simbol, biti će crveni ravnostrani trokut, čije su strane od 6
do 10 cm, zalijepljen na nešto većem bijelom kartonu. Simbol elementa Zraka biti će krug
plave boje, prečnika 6 do 10 cm. na bijelom kartonu. Najzad, simbol Vode je bijeli
polumjesec širine 6 do 10 cm. također na većem crnom kartonu, koji služi kao podloga.
Elemenat Akaša ne treba da pravite, jer praktičan rad sa njim prevazilazi nivo ove knjige.
Sad možete preći na uvježbavanje same operacije. Stavite svoj simbol na stol ispred
sebe. Stolicu i stol tako postavite da budete licem okrenuti onoj strani svijeta koja
odgovara elementu sa kojim radite (Zrak - istok, Vatra - jug, Voda - zapad, Zemlja -
sjever). Kako ćete početi simbolom Zemlje, treba da ste okrenuti sjeveru. Počnite ritualom
Pentagrama (o ritualu Pentagrama vidi detaljno u “Ključevima”). Naravno, ritual ćete raditi
stojeći. Kad, tokom rituala dospijete do sjevera, vibrirajte formulu elementa Zemlje (“A G A
L A”) a zatim sjedite za stol i koncentrirajte se na kartu njegovog simbola. Znači, nećete
nastaviti ritual do kraja, već ga prekidate u fazi onog elementa sa čijim simbolom radite. U
ovom slučaju to je Zemlja. Karta sa simbolom Zemlje treba da Vam je poduprta
improviziranim postoljem, na primjer sa dvije-tri naslagane knjige, tako da karta stoji
uspravno ili malo ukoso. Možete je držati i u rukama, ako vam to odgovara. Mirno gledajte
obojenu površinu 2-3 minuta. Možete slobodno treptati. Poslije kratkog vremena početi će
po ivicama žutog kvadrata da se javljaju refleksi još jače žute boje. Kad vrijeme od tri
minuta istekne, okrenite zadnju stranu vaše simboličke karte i fiksirajte bijelu površinu
kartona. Simbol elementa Zemlje pojaviti će se na bijeloj površini u komplementarnoj boji,
lijepoj, prozračnoj plavoj boji ili nekoj nijansi ljubičaste. Slika plavog ili ljubičastog kvadrata
biti će vidljiva neko vrijeme, a zatim će izblijedjeti i nestati. Poslije sekundu-dvije ponovo će
se pojaviti, nešto slabije obojen, zatim će izblijedjeti dok sasvim ne nestane. Ova pojava
naknadnog javljanja suprotne odnosno komplementarne boje dobro je poznata u općoj
psihologiji. Sada ćete prijeći na pravi rad. Kad vam se simbol elementa Zemlje javi u
komplementarnoj boji (plavoj ili ljubičastoj), upotrijebiti ćete ga kao vrata za Astralni svijet.
Znači, gledati ćete koncentrirano žuti kvadrat pred sobom. Zatim ćete zatvoriti oči. Pred
vama, pred vašim zatvorenim očima, pojaviti će se slika kvadrata prozračne plave boje.
Sada pokušajte da ga, naporom mašte, povećate. To nije lako, ali veći broj pokušaja
ukazati će vam na mali trik, koji je od velike pomoći. Što su vam pravci gledanja očiju
ukršteni bliže lica, kvadrat je manji! Tako je slika kvadrata na samoj površini kapaka
zatvorenih očiju najmanja. Ako pogled oba oka usmjerite paralelno u daljinu (iako su vam
oči zatvorene), slika plavog kvadrata će se povećati. Tu sliku treba da, naporom
imaginacije, što više uvećate, tako da bude (u vašem duhovnom oku) veličine normalnih
vrata, kroz koja možete proći bez teškoća.
Da bi se ovaj postupak savladao potrebno je dugotrajno ponavljanje (najmanje
nekoliko nedjelja). Neki ga nikad ne nauče, pa pribjegavaju slijedećem. Gledajući
(zatvorenih očiju) plavi kvadrat zamisle da se sami smanjuju, tako da mogu proći kroz
njega. Možete pokušati isto. Bilo kako bilo, kad ste kvadrat povećali ili sebe smanjili, novim
naporom mašte “prođite” kroz njega! Ne treba da zamislite sliku svog tijela kao nešto
odvojeno od vas, već treba da “osjetite” kako ustajete i zakoračujete kroz plavu svjetlosnu
zavjesu u Astral i kako se zavjesa za vama zatvara. Tada pokušajte da vidite okolinu u
kojoj ste se našli. Iako je sasvim sigurno da do projekcije isprva neće doći, ponašajte se
kao da ste uspjeli. To znači da ćete opet zamisliti plava svjetlosna vrata iza svojih leđa i
sebe kako kroz njih napuštate Astralni svijet i sjedate u svoju stoticu. Poslije toga lagano
60
otvorite oči.
Cijeli proces ponovite više puta u toku jedne seanse. Ne mehanički, već sa
uživljavanjem i uz neophodan napor imaginacije. Potreban je veliki broj ponavljanja. Dobro
je vježbati u određeno vrijeme, svakog dana isto. Pošto ste 5-6 minuta pokušavali da se
projektirate, ustanite i završite ritual Pentagrama. Završiti ćete ga na istoku, odakle ste i
počeli, a zatim načinite znak zatvaranja - kao da obim rukama navlačite zavjesu na
prozoru. Tada bez odlaganja unesite u dnevnik rada rezultat svojih pokušaja. Zapis treba
da sadrži datum, vrijeme vježbanja, broj pokušaja, trajanje vježbe i rezultat. Na primjer:
5.1.1973. god. od 7,30-7,40. šest pokušaja. Ništa posebno nije doživljeno. Mala glavobolja
tokom vježbanja, itd.
Prije ili poslije uspjeti ćete da se projektirate koristeći, za ulaz u svijet Astralne
svjetlosti, kartu sa simbolom određenog elementa. Osjećanje koje prati uspjeh u ovoj
operaciji je nepogrješivo. Ne možete doći u nedoumicu da li ste se projektirali ili ne.
Doživljaj je sasvim određen, ali treba mnogo muke da se do njega dođe. O svakom danu
rada vodite detaljne bilješke, jer ljudi po pravilu odustaju poslije samo desetak neuspjelih
dana. Ukoliko ne vode evidenciju, imaju jak utisak da su načinili bezbroj neuspješnih
pokušaja.
Kada konačno uspijte, naći ćete se u Astralu, ili preciznije rečeno, u onom sloju
Astralne svjetlosti čije vibracije odgovaraju elementu Zemlje. Postoji način da se utisci koje
tada primate pojačaju. Postoje po tri formule za svaki element, koje se primjenjuju u tom
cilju. Te formule potiču, kao i najveći dio hermetičkog znanja koje nam je danas na
raspolaganju, iz dragocjene baštine Zlatne Zore. Za element Zemlje te tri formule (koje
treba vibrirati kad se nađemo u Astralu) jesu:
1. Adonai ha-Arec
2. Auriel
3. Forlak
Za element Vatre one glase:
1. Jehova Cabaot
2. Mikael
3. Aral
Za element Vode formule jesu:
1. Elohim Cabaot
2. Gabriel
3. Taliahad
Za element Zrak formule jesu:
1. Šadai El čai
2. Rafael
3. Časan
Treba da vibrirate formule redom kojim su date. O vibriranju vidi detaljno u
“Ključevima” ili u nekom od mnogobrojnih hermetičkih priručnika koje sam tamo
preporučio. Kao posljedica vibriranja tih formula okolina će se stabilizirati, obrisi će postati
određeniji i jasniji.
Za duže vrijeme sva vaša aktivnost treba da bude usredsređena na sticanje jasnih
utisaka na samom pragu Astrala. Ne treba da se udaljavate od simboličkog ulaza, iako je
sasvim vjerojatno da će se takva želja ubrzo javiti. Prvih dvadesetak uspješnih projekcija
neka budu uvježbavanje operacije prodora kroz vrata simbola i vraćanje na plan realnosti
na postepen i siguran način, bez naglih promjena psihičkog napona. Kada biste, za
vrijeme projekcije, naglo otvorili svoje tjelesne oči, doživjeli biste neku vrstu šoka. Da biste
61
to izbjegli, postupite na slijedeći način: kad ste već projektirani u Astral i želite da se vratite
na fizički plan, usredsredite se na simbol koji treperi pred vama u vidu energetske zavjese
plave boje; zatim kročite kroz njega i lagano sjedite na svoje mjesto, gdje vaše čelo sve
vrijeme boravi: sasvim lagano otvorite oči i posjedite nekoliko trenutaka mirno; poslije toga
ustanite i završite ritual Pentagrama zaključno sa istokom. Operaciju završite Kabalističkim
križem i ritualnim gestom zatvaranja (kao da navlačite zavjese na prozor). Na kraju četiri
puta lupnite stopalom o tlo, šaljući tako svom nesvjesnom duhu signal da ste ponovo na
planu materijalne realnosti. Nakon toga unesite utiske u dnevnik rada, sa što više detalja.
Postupak sa ostala tri simbola je istovjetan, iako svaki od njih čini ulaz u različit nivo
Astralne svjetlosti.
Uvježbavajući astralnu projekciju metodom simbola primijetiti ćete da se uspjeh
osjetno mijenja od jednog do drugog dana i da zavisi u velikoj mjeri od doba dana kada
vršite pokušaje. Po okultnoj tradiciji postoje struje elementarnih energija u Astralu ili
Tatvične plime i oseke, tako da je Astralna svjetlost uvijek pod dominacijom određenog
elementa, a njihove plime i oseke smjenjuju se određenim redom. Astralna svjetlost je
sastavljena od svih pet elemenata i u njoj se sreću sasvim nepredvidljiva pražnjenja i
erupcije energije, plime i oseke, ali postoji određeno doba dana kad jedan element izrazito
dominira. Takav period naziva se Tatva-plimom i nosi ime elementa pod čijom je
dominacijom. Evo skale sa nazivima elemenata u tradiciji Zapada i Istoka i skalom boja:
nazivi: boja:
Eter ili Akaša crna ili indigo-plava
Zrak ili Vaju plava
Vatra ili Tedžas crvena
Voda ili Apas srebrno siva ili bijela
Zemlja ili Pritivi žuta
U praktičnom radu sa simbolom elementa Vode umjesto srebrno sive koristi se bijela
boja, tako da je njegov simbol bijeli polumjesec na crnoj podlozi, dok se ostali simboli
crtaju na bijeloj podlozi.
Plime elementarnih energija djeluju na psihofizičku cjelinu ljudskog organizma. One
su usklađene sa mjesečevim mijenama i određenim dobom dana. Svako strogo određenje
vremenskih granica pojedinih faza je besmisleno, jer se one pretapaju jedna u drugu. Dvije
glavne faze u mjesečevim promjenama su faza opadanja i faza rasta mjeseca. Smatra se
da ne treba počinjati praktičan okultni rad u periodu dok mjesec kopni, već isključivo dok
raste (lično sumnjam u to, jer se lijepo može, uz pojačan napor, plivati nasuprot matice).
Elementarne struje se kreću od istoka ka zapadu, a svih pet elemenata su sastavnice
jedne složene energetske struje koja vječito opasuje našu zemlju, vršeći nevidljiv ali
stvaran utjecaj na sve ljude. Svaki element ima vrijeme svog najjačeg i najslabijeg
djelovanja, koje nazivamo plimom i osekom elemenata.
Elemenat Akaša dostiže maksimum djelovanja u trenutku rađanja sunca, a zatim mu
djelovanje opada sa istovremenim porastom djelovanja elementa Zraka. Poslije nekog
vremena element Zraka ili Vaju dostiže vrhunac djelovanja, zatim lagano slabi, ustupajući
dominantni utjecaj elementu Vatre ili Tedžasu. Ovaj ustupa prevlast Apasu ili Vodi, a ovaj
se pretapa u element Zemlje ili Pritivi. Kad element Zemlje dostigne vrhunac djelovanja,
nastaje neminovna oseka, da bi se ustupilo mjesto iznova elementu Akaši, koji doživljava
plimu. I tako vječito. Prevlast svakog elementa traje približno 2 sata i 24 minuta.
Međutim, sve elementarne plime su složene, tako da uvijek djeluje svih pet
elementarnih struja, ali je jedna od njih u određenom periodu dominantna. Svaka od
elementarnih plima djeluje na ljudske aktivnosti, napose na hermetičke djelatnosti, Ništa
precizno ne može se o tome reći, mada neki prave od toga veliku misteriju. Sasvim je,
62
međutim, sigurno da elementarne plime i oseke imaju značajan utjecaj na praktičan rad sa
simbolima elemenata koje koristimo kao vrata za određene sfere Astralne svjetlosti. To ne
znači da treba mjesecima odlagati praktičan rad sa simbolima, raspitujući se sve vrijeme
kada je plima elementa sa kojim radite, već da je poželjno, vodeći detaljne bilješke o
rezultatima rada, sami da otkrijete približno najbolje vrijeme za rad sa pojedinim
elementima. Sasvim sigurno ćete primijetiti da vam projekcija uz pomoć simbola, na
primjer elementa Zemlje, lakše uspijeva u izvjesnim periodima. Isto važi za ostale
elemente.
Kada ste se navikli da stupate u Astralni svijet uz pomoć simbola i kada ste više puta
to ponovili, možete nastaviti da produbljujete svoja iskustva. Najteže razdoblje je ostalo za
vama, sada je za vas vrijeme žetve. Kakve doživljaje možete očekivati? To je zaista teško
reći, jer oni zavise umnogome od ličnosti i neponovljivih odnosa njenih svjesnih i
nesvjesnih sadržaja.
U hermetičkoj literaturi često se može pročitati po nešto o takozvanim duhovnim
vođama, koje će Sljedbenik sresti u svojim astralnim lutanjima. To su navodno astralna
bića, koja će vas rado dočekati i voditi kroz svijet Astralne svjetlosti, iako ste u tome svijetu
uljez, a koji je za njih ono što je za nas čvrsta majka zemlja. Bez ikakve sumnje imati će
susrete sa čudnim “stvorenjima”. Ma što vi o tome mislili u prvo vrijeme, dobro je držati na
umu da to nisu bića, već SNAGE, koje ljudski duh, u težnji da im da prihvatljivu formu,
uobličava na način koji njemu odgovara. To su snage, oblici čiste energije, ali one imaju,
mada to nije lako prihvatiti, svoju svijest. Usprkos obliku u kojem se javljaju to nisu ljudska
bića, ali se upravo tako ponašaju. Ovdje se dobro uklapa Jungova misao: “Sasvim je bes-
predmetno raspravljati da li bogovi postoje ili ne, kada postoje kozmičke snage koje se
ponašaju upravo kako mi očekujemo od bogova da se ponašaju.”
Što valja činiti kad nam u takvim susretima “astralna bića” ponude da nas vode?
Pametno je pribjeći nekom od univerzalnih gestova, koji imaju sasvim određeno značenje.
Čini se da je najbolje rukom (naravno astralnom) načiniti znak križa ili pentagrama. Ako
“biće” položi ovakav test, to je siguran znak da od kontakta ne može biti štete. Ponekad,
na ovakav gest “biće” će reagirati tako što će nestati. I to je dobro.
Najinteresantniji su susreti sa likovima sa Tarot-karata, Nekad možete nabasati na
prizor sa karte koji se znatno razlikuje od uobičajenog. Tu leži razlog zašto se Tarot-karte
mnogih majstora razlikuju u detaljima. One su odraz njihovih astralnih vizija i razlike u
pojedinostima ne utječu na njihovu osnovnu vrijednost - sposobnost da pokrenu misao. U
svakom slučaju, iz ovakvih susreta mogu se izvući vrijedna znanja.
Po povratku u svijet materijalne realnosti, neophodno je bez odlaganja unijeti u
dnevnik rada sva iskustva koja ste imali. I najkraće odlaganje nanosi štetu. Postupajući
kako valja steći ćete mnoga znanja o simbolima. Sagledati ćete veoma izoštreno veze
između Astralnog i fizičkog svijeta, jer sve što se materijalizira na zemaljskom planu mora
proći kroz plastični medij Astrala. Ovakva iskustva mogu biti dramatična sa dalekosežnim,
bezmalo nesagledivim posljedicama. Nitko vam ne može reći sasvim određeno što vas
tamo čeka, jer svatko vidi svijet kroz svoju optiku.
Ukoliko nemate bar malo iskustva u ovoj oblasti (neki ljudi, na primjer slikari, stupaju
u kontakt sa Astralnim svijetom preko svoje kreativne imaginacije i ne znajući što zapravo
čine), ili ste lišeni sposobnosti intuitivnog naslućivanja istine, vjerojatno ćete zaključiti da
su spisi kao što je ova knjiga proizvod piščevih halucinacija. Nitko vas ne može kriviti zbog
toga. Skepticizam je veoma zdrava polazna osnova, naravno ukoliko ide pod ruku sa
praktičnom provjerom. Ovakav spoj je, složiti ćete se, veoma rijedak. Stvarno, zašto ne
biste nekoliko mjeseci vježbali, prije nego što donesete konačan sud? Misliti ćete tada o
sebi da ste objektivan čovjek, koji bez predrasuda razmotri stvar sa svih strana prije nego
što presudi. I biti ćete sasvim u pravu! Nemojte se ustezati, probajte! Bez znanja drugih
napravite svoje simbole (da vam se ne bi smijali prijatelji), igrajte se po malo svakog dana
63
sa njima, probajte da preko njih uđete u jedan drugi svijet. Znam da zvuči djetinjasto, ipak
probajte. Ne košta mnogo. Netko je jednom rekao da su hermetisti čudne ptice. Ako se
slažete sa njim onda - dobar vjetar čudna ptico!
64
namjerno dovodi sebe u stanje relaksacije, kada se telepatske sugestije najlakše primaju,
a zatim postupi suprotno od primljenog impulsa. Jasno je da je ova tehnika uspješna: o
tome govori njegova kockarska reputacija. Osvald nije u knjizi objasnio suštinu zbivanja
kod ovakvog postupka, ali to nije teško čak ni početniku hermetisti.
Koliko sam vidio, proučavajući pisma čitalaca, nevolja sa eksperimentima navedenim
u “Ključevima” jeste u tome što je potreban prethodan naporan rad da bi se opisani
eksperimenti izveli. A ljudi žele eksperimente koje mogu odmah provjeriti. Ovdje su vam
dati upravo takvi eksperimenti, ali uz njih i jedna napomena. Opisani postupci ne daju
rezultat svakome. Ako vam, poslije nekoliko POŠTENIH pokušaja, jedna stvar ne pođe za
rukom, prijeđite na slijedeću. Budite bez brige, nešto će vam sigurno uspjeti.
Većina fenomena koje ćemo obraditi nemaju, za sada, pravo naučno objašnjenje.
Razlog je jednostavan - naučnici po pravilu bježe od pokušaja tumačenja ovakvih pojava,
jer su one za nauku, u ovom trenutku, klizav teren. Svi takvi fenomeni uglavnom se trpaju
u zajednički koš sujevjerja. Ukoliko osoba koja se bavi naukom počne bar djelomično da
proučava hermetičke pojave, njen stav postaje mnogo tolerantniji. U takvim slučajevima,
po pravilu, svoja saznanja, i možda iskustva, ne iznose nego strogo čuvaju za sebe.
KLATNO
Neki ovaj instrument nazivaju magijskim klatnom. Nasuprot mističnom prizvuku
naziva, magijsko klatno je veoma jednostavno. Možete ga napraviti sami za nekoliko
minuta.
Dovoljan vam je jači konac dužine 20-25 crn i mali teg na njegovom kraju. Neki
koriste kao teg prsten, vjenčanu burmu, građevinski visak od željeza, pogodan kamenčić,
mali teg od aluminija, željeza ili čak zlata. To je sasvim svejedno. Možete ga držati u opru-
ženoj ruci, pravo ispred sebe, pri čemu na jednom kraju konca visi teg, a drugi je između
vašeg kažiprsta i palca. Ako klatnom ispitujete neki predmet koji teži na stolu, onda
oslonite ruku laktom na površinu stola, tako da teg klatna visi neposredno iznad predmeta
koji ispitujete. Držite ruku mirno i sačekajte da se klatno umiri. Držite ga i dalje tako sve
dok ne počne, uslijed nesvjesnih pokreta ruke ili tijela, da se njiše.
U radu sa klatnom najčešće su dvije greške koje morate izbjeći, ako ne želite da se
zavaravate. Kada vam ruka miruje duže vrijeme i pokreti klatna izostanu, javiti će se
tendencija da namjerno počnete da ljuljate klatno. Ili ćete, kad njihanje spontano počne,
pokušati da spriječite nevoljne pokrete ruke. Ukoliko želite da vas ovaj instrument posluži
do kraja kako valja, morate spriječiti obje pogreške,
U nekim naivnim knjigama sreće se tumačenje da nevidljiva biča van nas (drugim
riječima duhovi) izazivaju oscilacije klatna ili da klatno “zna” neke stvari, nama
nepristupačne, i da nam na ovaj način prenosi svoje znanje. To je čisto sujevjerje. Klatno
nema sposobnosti, ali naš nesvjesni duh svakako ima izvjesne moći o kojima se, za sada,
ne uči u udžbenicima naučne psihologije, ali je značajan napredak učinjen u
mnogobrojnim novonastalim parapsihološkim institutima.
Držeći konac vrhovima prstiju zapaziti ćete da, uglavnom, postoje četiri moguća
smjera kretanja klatna, dva kružna i dva pravolinijska: u smjeru kazaljke na satu, u smjeru
suprotnom kazaljci sata, naprijed-nazad i lijevo-desno. Može se javiti nekakav prijelazan
oblik kretanja između ova četiri, na primjer elipsoidni, ali se on, poslije kraćeg vremena,
pretvara u uobičajene načine kretanja.
Rad sa klatnom svodi se na postavljanje pitanja svom nesvjesnom duhu i primanje
odgovora koje nam on šalje preko klatna kao posrednika. Zato na početku treba da
utvrdite značenje osnovnih pokreta. Obično se uzima da, na postavljeno pitanje, kružno
kretanje u smjeru kazaljke na satu znači “DA”, a kružno kretanje u suprotnom smjeru ,
NE”. To je obično dovoljno. Neki tragaju za kretanjem koje znači “NE ZNAM” i “NE ŽELIM
66
ODGOVORITI”. Vi možete sami ustanoviti smisao pokreta klatna. Dok klatno mirno visi u
ruci zapitajte se: “Da li se ja zovem NN?” Naravno reći ćete svoje pravo ime. Poslije nekog
vremena klatno će početi da se kreće na jedan od četiri moguća načina. To će, od sada
nadalje, biti kretanje sa smislom “DA” za vas. Zatim ga zapitajte na primjer: “Da li ja imam
sto godina?” (Pretpostavljam da ste bar malo mlađi). Kretanje koje dobijete imati će
značenje “NE” ubuduće. Neki se obraćaju svom nesvjesnom duhu sa zahtjevom: “Pokaži
mi kretanje koje znači NE ZNAM!” itd. Za kratko vrijeme uspjeti ćete da utvrdite značenje
kretnji klatna i ubuduće ga se držite.
Klatno ima čudna svojstva u rukama većine ljudi. Na primjer, ako pred sebe na stol
stavite nož tako da mu je sječivo okrenuto upravo naviše i klatno držite tako da teg visi
neposredno iznad sredine sječiva, ono će poslije nekog vremena početi da se kreće –
njihati će se UVIJEK naprijed-nazad duž sječiva! Ako ga drugom rukom zaljuljate kružno ili
u pravcu pravnom na sječivo noža, klatno će poslije kratkog vremena izmijenite pravac i
vratiti se kretanju putanjom duž sječiva. Kao da nož nevidljivom magnetskom snagom
prisiljava klatno da se kreće duž njega.
Ako teg klatna ne držite iznad sredine sječiva, nego iznad jednog njegovog kraja, ono
će se kretati kružno. Zašto je tako meni zaista nije jasno. Možda ćete vi doći do
prihvatljivog objašnjenja. Istini za volju nađe se osoba kod koje ovaj fenomen izostaje. Kod
takve se, najčešće, klatno uopće ne kreće, ma koliko ga dugo držala u ruci ili točnije sve
dok ruka ne počne od zamora da podrhtava.
Nesvjesni duh ima velike sposobnosti, tako da samo od vaše domišljatosti zavisi
kakva ćete mu pitanja postavljati. Vjerojatno ste shvatili da klatno služi kao prevodilac
nerazgovijetnog govora nesvjesnoj duha u nama pojmljive znake. Najveći uspjeh postiže
se postavljanjem pitanja na koja se mogu dobiti samo dva odgovora - DA ili NE. U jednom
trenutku postavljajte samo jedno pitanje. Nekad se događa da prođu dva-tri minuta prije
javljanja uočljivog kretanja, mada je normalno da se kretanje klatna javi bez mnogo
odlaganja. Ukoliko njihanje izostane, to je obično znak da ste u nedoumici i da vam se,
pored pitanja koje ste postavili, još mnoga motaju po glavi. Tada odbacite sve ostale misli i
ponovo postavite sasvim određeno pitanje, ili odložite klatno za neko vrijeme, dok ne
budete znatno bolje opušteni. Napetost najčešće sprječava vezu sa nesvjesnim.
Od svog nesvjesnog duha, uz pomoć klatna, možete dobiti mnoge značajne
odgovore. Na primjer, ako vam neka osoba iznese u pismu prijedlog, čije vam posljedice u
slučaju prihvaćanja nisu jasne, možete kao indikator upotrijebiti klatno. Držite ga
olabavljenom rukom, sa laktom koji počiva na stolu, tako da teg visi iznad pisma i postavite
svom nesvjesnom pitanje: “Da li je dobro za mene da prihvatim prijedlog?” poslije izvjesne
pauze, obično kratkotrajne, dobiti ćete odgovor. Možete pitati: “Da li ova osoba govori
istinu?” itd.
Možete probati slijedeće. Držite klatno iznad glave ženske osobe i obratite pažnju na
smjer njihanja. Zatim iznad glave muškarca. Neki hermetisti vršili su veliki broj ovakvih
opita; statistički podaci pokazuju da se u 90% slučajeva iznad glave muškarca klatno ljulja
naprijed-nazad ili lijevo-desno, znači pravolinijski. Iznad glave žene kreće se kružno. Neki
koriste taj nalaz za predviđanje spola djeteta koje treba da se rodi. Klatno se drži iznad
stomaka gravidne žene, koja je u poodmaklom stadiju trudnoće, tako da je plod sasvim
oformljen; klatno se kreće na jedan od dva opisana načina: ako je plod muškog spola -
pravolinijski, obično naprijed-nazad, a ako je ženskog polukružno. Predviđanja su točna u
oko 90% slučajeva (naravno, provjera je moguća samo poslije porođaja). 10% pogrešno
prognoziranih slučajeva otpada na greške, raznospolne blizance i slučajeve u kojima
buduća majka veoma snažno želi dijete određenog spola. Jako želja gravidne žene utječe
na kretanje klatna. U takvim slučajevima otkrivate ne spol djeteta, već želju buduće majke.
Probajte ovaj eksperiment, savjesno zapisujući rezultate u dužem periodu. Možda ćete
postići točnost predviđanja veću od 90%.
67
Klatno možete upotrijebiti i kao psihički sat. Uzmite usku staklenu čašu. Neka bude
prazna. Klatno treba da visi unutar čaše, ali tako da ne dodiruje nigdje njene zidove. Visi,
znači, unutar čaše, kao vedro u bunaru. Zatim zapitajte koliko je sati ili glasno ili u sebi,
obraćajući se svom nesvjesnom. Poslije kratkog vremena klatno će početi da se njiše,
postupno sve jače, dok ne počne da udara u zidove čaše, proizvodeći sasvim određen
zvuk. Udariti će onoliko puta koliko je u tom trenutku sati. Kad otkuca određeno vrijeme
klatno će se zaustaviti. Ako je u tom trenutku 9,35 – biti će deset udaraca. Ako je 9,25 –
otkucati će devet puta. Ponekad se dešava, ako je u tom trenutku vrijeme oko polovine
punog sata, da se za pola sata oglasi jedva primjetan zvuk, sasvim različit od jasnih
udaraca za cijele sate. Na primjer, ako je 5,25 ili 5,27 klatno će o zidove čaše sasvim
jasno otkucati pet puta, zatim jedva čujno jedanput.
Moglo bi se pomisliti da eksperimentator, znajući koliko je sati, nesvjesno pokreće
ruku tako da dobije određen broj udaraca, da bi sebe uvjerio u vrijednost upotrebe klatna;
kratko rečeno, da sebe zavarava. Davno, u studentskim danima, pokušavajući da
objasnim tu pojavu, pala mi je takva ideja na pamet. Da bih je provjerio ustajao sam noću
iz postelje ne znajući koje je vrijeme i prihvaćao se klatna, a zatim bih vršio provjeru sata.
Nesvjesni duh me je i tada nepogrešivo obavještavao. Nije, dakle, u pitanju autosugestija.
VILINSKE RAŠLJE
Od davnina ljudi pokušavaju da pronađu siguran način za otkrivanje podzemnih voda
i ruda. Kopati bunar zamašan je posao, a u oblastima siromašnim vodom nalaženje
vodene žice pitanje je od životnog značaja. Iako danas vodovodi uglavnom rješavaju taj
problem, primjena vilinskih rašlji joj nije izgubila svoju privlačnost.
Vjekovima se smatralo da čovjek mora biti posebno nadaren za tu vrstu djelatnosti -
radiesteziju ili rašljarstvo. U srednjem vijeku je postojala a i danas postoji profesija rašljara.
Sasvim je shvatljivo da se u toj vještini, kao u svakoj drugoj, sreću individualne razlike, ali
je najvažnije da svatko ima tu sposobnost u izvjesnoj mjeri.
U prošlosti je prevladavalo ubjeđenje da vilinsku moć otkrivanja vode imaju isključivo
rašlje napravljene od lijeske ili mladih izdanaka hrasta, a za otkrivanje ostalih materija, na
primjer ruda, korišteno je drugo raslinje. Neki su sa rašlji gulili koru, da bi lakše klizile u
ruci. Nekad su ih dugo držali u vodi dok se sasvim ne bi smočile. Tako vlažne bi, navodno,
daleko bolje prenosile vibracije vode na čovjeka, što ne izgleda neprihvatljivo. Uz primjenu
rašlji i proces njihovog pravljenja vezano je dosta sujevjerja. Vjerojatno se da se račvasti
štap smije odsjeći samo u ponoć, pri čemu je čovjek morao biti nag do pojasa: Pri tome je
morao neprekidno ponavljati magijske formule kao što je ova: “Ti, plemeniti štapiću lijeske,
zaklinjem te Svetom trojicom, bogom ocem, bogom sinom, bogom Svetim duhom, da mi
tražiš srebro i zlato, koje je sakriveno od mojih očiju, tako sigurno i istinito, tako čisto i
jasno, kao što je Marija bila djevica kada je rodila našeg gospoda Isusa Krista. U ime boga
oca, boga sina i boga Svetog duha, amin:”
Vrijeme ne stoji, čak ni u magijskom umijeću. Nove generacije su otkrile da i priručna
sredstva, koja se mogu naći u svakoj kući, mogu sasvim dobro da posluže. Odličan
materijal je obična žica, čak i zarđala. Jedini uvjet je da nije lakirana ili izolirana. Dobre vi-
linske rašlje možete napraviti od žice starog kišobrana ili, vješalica za odijelo. To u stvari
neće biti rašlje, već dva posebna komada žice u obliku slova “L”, pri čemu duži krak treba
da bude dugačak oko 30 cm. Kraći kraci ova dva žičana slova “L” služiti će kao drške, koje
ćete uhvatiti rukama kao da u rukama držite žičane pištolje. Znači, svakom rukom držite
jedan takav pištolj od žice i to za kraći krak. Ruke treba da su vam na visini nešto iznad
pojasa, kao da ste dva pištolja uperili u nevidljivog neprijatelja. Žice treba da budu me-
đusobno paralelne i da su u vodoravnom položaju. Dijelove, koji vam kao drške stoje u
šakama, držite sasvim labavo, tako da mogu da se kreću bez teškoća lijevo-desno.
Treba da provjerite odmah na početku, da li u vašim rukama žice reagiraju na
68
prisustvo vode. Stavite na pod svoje sobe poveći sud sa svježom vodom. Držeći žice na
opisani način, kao pištolje, lagano se krećite po prostoriji. Sasvim je sigurno da će se žice,
ako ih držite dovoljno labavo, kretati u rukama lijevo-desno, ali će uglavnom zadržati svoj
paralelni položaj. Kad budete došli sa rukama iznad suda sa vodom, žice će se lagano i
sasvim sigurno ukrstiti, kao da su odjednom nemagnetizirane. Ako se, idući dalje,
odmaknete od suda sa vodom, žice će se razmaknuti i vratiti u prvobitni paralelni položaj.
U svakom slučaju to se događa prosječno kod 8 od svakih 10 ljudi. Mogli biste pomisliti da
autosugestija igra ovdje značajnu ulogu, kao u većini parapsiholoških aktivnosti. I s
pravom. Ipak, nije sve autosugestija. Ako stavite svoje moderne “rašlje” u ruke osobe koja
ne zna ŠTO treba da se dogodi kad dođe iznad suda sa vodom, žice će se i kod nje
ukrstiti. Probajte sa nekoliko osoba, pa se sami uvjerite.
Neki praktičari tvrde da je bolji instrument jedna žica, iskrivljena u obliku originalnih
starih rašlji od lijeske. Probajte i to. Uzmite žičanu vješalicu za odijelo i ispravite njenu
kuku. Dio vješalice o koji se kači odjeća savijte pritiskom u sredinu, tako da dobijete oblik
rašlji, dvozube viljuške, ili, ako hoćete, oblik slova “Y”. Dva kraka koja ćete hvatati rukama
iskrivite nešto malo ustranu, a ispravljenu kuku, kao neki šiljati gromobran, usmjerite pravo
ispred sebe. Kad dođete iznad vode osjetiti ćete pritisak naniže, kao da nevidljiva ruka
pritiska vrh vaših rašlji ka tlu, odnosno ka vodi.
Sve do prošlog vijeka rašljari su tvrdili da duhovi naliježu na vrh rašlji, pokazujući tako
gdje se krije vodena žica. Danas se većinom smatra da je voda izvor zračenja, čija je
jačina ispod praga svjesne osjetljivosti, ali koja nesvjesni duh i te kako osjeća. Kako su
svjesni i nesvjesni duh u budnom stanju oštro odijeljeni, potrebno nam je sredstvo kojim
ćemo premostiti taj jaz. Upravo takvo sredstvo su vilinske rašlje. Tekuća voda jače zrači
od stajaće, jer kretanje izaziva trenje molekula vode, uslijed čega se zračenje pojačava.
Ovo je sasvim vjerojatno objašnjenje, jer ćete i sami primijetiti da je uspjeh u vašem
eksperimentu u sobi utoliko veći ukoliko je voda svježija. Što je više vremena proteklo od
točenja do eksperimenta, to su izgledi da se žice ukrste iznad vode manji.
O radiesteziji ili rašljarstvu napisane su mnoge knjige sa različitim tumačenjima ove
sposobnosti. Teško je reći što je točno. Moguće je da postoji više izvora ove sposobnosti i
da od svakog pojedinca zavisi koji će biti dominantan. Ljudi su skloni da svoja iskustva
uopćavaju i da ono što je sasvim moguće na subjektivnom nivou uzdignu na nivo zakona.
To se sasvim dobro vidi u tumačenjima rašljara koji, objašnjavajući svoju sposobnost,
navode sve moguće stvari. Neki, na primjer, navode da nisu u stanju da otkriju podzemnu
žicu ako nisu bosi. Tada, navodno, ne osjećaju vibracije. Drugi to i ne spominju. Takvih
nepoklapanja ima bezbroj.
Stvar dalje komplicira jednostavna istina da je u ovoj, kao i u ostalim oblastima
hermetike, glavni instrument čovječje nesvjesno, a ono je u neprekidnoj promjeni i njegov
kontakt sa svjesnim duhom nije uvijek isti, kao ni sadržaji što prerušeni dopiru do svijesti,
kao daleki eho zbivanja u njegovim gluhim dubinama, To se u praksi svodi na činjenicu da
čovjek nije uvijek jednako sposoban. Ima dana kad nepogrešivo prima utiske, dana kada
je uspjeh promjenljiv i suhim perioda, kada malo što polazi za rukom. Najzad, u ovoj
oblasti sigurno ima varalica.
Mnogi psiholozi, po samoj prirodi stvari zainteresirani su za ovu oblast. Na žalost, po
ustaljenom običaju, rijetki su oni koji su se lično oprobali; većina takvu provjeru izbjegava
iz straha da ih kolege ne bi ismijali ili proglasili nenaučnim šarlatanima; oni problemu
prilaze indirektno, ispitujući subjekte koji se time bave. Koliko sam upoznat, rezultati su
često sasvim oprečni. Jedan američki psiholog odveo je grupu rašljara u pustinjsku oblast,
gdje nikada ranije nisu bili, i tražio od njih da tu lokaliziraju podzemne vode. Uspjeh je
sasvim izostao. Ne kaže se, međutim, da li su je subjekti tražili u vrijeme koje je njima
odgovaralo ili u unaprijed određeno vrijeme, kad je to zahtijevao od njih eksperimentator
koje njima nije odgovaralo itd. A taj činilac ne može se zanemariti kada je posrijedi voda
69
koju treba osjetiti možda na velikoj dubini. Zaključak psihologa bio je da rašljari ne mogu
da otkriju vodu sa sigurnošću.
Na drugoj strani, praksa nepobitno pokazuje da je u mnogim oblastima voda
bezuspješno tražena sve dok ne bi došao iskusan rašljar i točno odredio mjesto za
kopanje bunara. Mišljenje radiestezičara ima u današnjem društvu mnogo manju težinu od
mišljenja priznatih naučnika, što je i normalno. Nije za zanemarivanje ni značajna razlika
između privatnog stava jednog naučnika i stava koji on javno ispoljava.
Poznati zagrebački radiestezista, inače fakultetski obrazovan, upozoravao je javnost
više puta da su podzemne vode u oblasti Sremske Mitrovice i Pazove, kroz koju prolazi
autoput Zagreb-Beograd, uzrok velikog broja teških saobraćajnih nesreća. Po njegovom
mišljenju kretanje podzemnih voda tu je vrlo intenzivno, uslijed čega dolazi do jakih
vibracija. Upravljač (volan) automobila je neka vrsta velikih metalnih rašlji, zato veoma
često znatno podrhtava u rukama senzitivnih osoba. Ponekad su vibracije upravljača
sasvim iznenadne tako da se gubi kontrola nad vozilom. Da li je ovaj poznati radiestezičar
u pravu, teško je tvrditi sa sigurnošću. Činjenica je da u toj oblasti autoput nema oštrih
zavoja, ni mjesta naizgled opasnih, a tu se svakodnevno dešavaju udesi. Najveći broj
nesreća ima za uzrok gubitak kontrole nad vozilom, tako ono ili slijeće sa puta, ili prelazi
na lijevu stranu kolovoza te dolazi do čeonog sudara.
Teško je vjerovati da će saobraćajni organi postaviti znake opasnosti na osnovu
izjava predstavnika jedne sasvim nepriznate oblasti, ali činjenice govore za sebe. U
međuvremenu ljudi ginu.
Praksa i u ovoj grani hermetike ima počasno mjesto. Imate opis eksperimenta, pa ga
provjerite na sebi i ljudima voljnim da surađuju. Možda će vas interesirati podatak da
većina američkih petrolejskih kompanija koristi radiestezičare u traganju za novim
naftonosnim poljima. Ima, naime i takvih rašljara koji su senzitivni na naftu, bakar, željezo,
zlato i dr. Koliko znam o Amerikancima i njihovoj opsjednutosti novcem, siguran sam da ih
ne bi plaćali bez jakih razloga.
“Amerika je obećana zemlja za uspješne radiestezičare,” rekao mi je nedavno jedan
prijatelj, “nitko ih ne pita za teorijska znanja i diplome, ali ih odlično plaćaju za uspješno
otkrivanje vode, nafte i ostalog.” Nekoliko posljednjih godina on živi u Americi i imao je
mnogo puta prilike da se u to uvjeri. Ispričao mi je, pored ostalog, slijedeće. Česti gosti
popularnih kviz i šou-emisija na američkoj televiziji su poznati okultisti, rašljari, duhovni
iscjelitelji i slična bratija. U jednoj takvoj emisiji, koja je karakteristična za odnos prema
parapsihološkim pojavama, gosti emisije su bili naglo obogaćeni rančer, psiholog, čuveni
fizičar, jedan geolog i rašljar - specijalista za podzemne vode. Tema njihovog javnog
razgovora bila je upravo mogućnost otkrivanja podzemnih voda, pri čemu su svi učesnici
ravnopravno iznosili svoje mišljenje. Težište razgovora bio je jedan realan događaj: otkriće
vode ovom metodom u pustinjskoj oblasti gdje do tada voda nije nađena. Naime,
promućurni rančer je budzašto kupio velike komplekse pustinjskog zemljišta, na kojem je
ranije obavljano bušenje tla u potrazi za vodenom žicom. Poslom su rukovodili stručni
geolozi i nisu uspjeli. Novi vlasnik je pozvao poznatog rašljara. Ovaj je, kao jedini uvjet
(pored novčane nagrade, naravno), zahtijevao da se njegov rad snima filmskom kamerom.
Prethodno su ga neki naučnici kritizirali kao šarlatana, pa je smatrao da je neophodno da
ostanu čvrsti dokazi njegovog rada. Gledaoci televizije mogli su od početka do kraja da
prate film njegovog traganja. Sasvim jasno je obilježio nekoliko mjesta, tvrdeći da će se na
njima otkriti vodena žica. Nije nijednom pogriješio - na svim mjestima nađena je podzemna
voda. Za kratko vrijeme tu su podignute ogromne plantaže i cijena zemljišta se
ustrostručila.
Rašljar je objasnio kako nalazi vodu i prirodu svoje sposobnosti, a onda su uzeli riječ
naučnici. Fizičar, geolog i psiholog bili su složni i vrlo odlučni - to nije nikakva nauka! To
nema veze sa naukom! Ovakav stav je, po mom mišljenju, u najmanju ruku smiješan.
70
Nauka nije, niti smije da bude svijet za sebe, izoliran od života, iznad prakse ili, ako
hoćete, iznad istine. Ako nauka dođe u sukob sa očevidnom praksom, onda nešto nije u
redu sa naukom. Ona mora da otkriva istinu i da se njoj prilagođava. Mnogi naučnici, koji
veličaju nauku, zaboravljaju sve o objektivnom traganju za istinom čim napuste uzani
prostor svojih interesa. A, kako je neumorno ponavljao Engels staru izreku: “Dokaz da
puding postoji imamo kad ga jedemo.”
Sasvim razborit bio je zaključak te emisije, u kojoj je posljednja riječ pripala
novopečenom milioneru, kojem se novac uložen u kupovinu bezvrijedne pustinje preko
noći umnogostručio otkrićem vode. Ništa ne uspijeva tako brzo kao uspjeh, posebno u
Americi, koja se njime drogira. Tamo je on neoboriv dokaz da ste pametniji od onih koji ga
postižu u manjoj mjeri. Zapitan od voditelja emisije, da kaže svoje mišljenje o sporu
naučnika i radiestezičara, bogati rančer je kratko odrezao: “Ja ne znam da li je to nauka ili
ne. To me i ne interesira. Znam sigurno samo jednu stvar - ovaj čovjek može da nađe
vodu!”
Čini se da je ovakav stav ispravan. Mislili mi ovo ili ono, praksa bode oči, ona je
vrhovno mjerilo svakog učenja, svake tvrdnje. Od nje nema ničeg jačeg.
Vjerojatno ćete doći sami do svog tumačenja ove vrste osjetljivosti, pogotovu ako
steknete nešto iskustva. Mnogi ljudi, čak i sa značajnim parapsihološkim znanjem, tumače
radiesteziju isključivo jakom autosugestijom. Međutim, ako je ona značajan činilac kad
stanete sa žicama u rukama iznad lonca sa vodom u svojoj sobi, njoj nema mjesta kad
svoje moderne vilinske rašlje stavite u ruke takozvanih naivnih subjekata, odnosno ljudi
koji nemaju nikakvu ideju o tome što treba da se dogodi u eksperimentu. Kako je već
spomenuto, ljudi pokazuju izrazitu tendenciju da lična iskustva stave na tron općevažećeg
zakona. Na taj način, prema psihološkoj strukturi osobe, razni činioci se nameću kao ključ
za objašnjenje ove pojave, a ne malom broju - autosugestija izgleda jedino logična. Mnogi
su je, počevši od Emila Kuea, navodili kao isključivo objašnjenje; uostalom, ne samo ove,
već svih okultnih pojava. Jedna anegdota o njemu pokazuje koliko ima smiješnog u
pokušaju da se jednom pojavom objasne sve ostale. Emil Kue je autosugestijom postigao
neosporno lijepe uspjehe. Iako nije bio liječnik, imao je neku vrstu klinike na kojoj su razni
poremećaji otklanjani isključivo metodom autosugestije. Osnovni momenat, na kojem je
Kue tvrdoglavo insistirao, bilo je subjektivno uvjerenje pacijenta. Za njega nisu postojale
objektivne okolnosti. Jednog dana, dok je asistentima po stoti put izlagao svoje učenje,
dotrčala je medicinska sestra i usplahireno mu se obratila:
“Gospodine Kue, bolesnik iz sobe 17 je rđavo!”
“Sestro,” zaprijetio joj se prstom Kue, “pacijentu iz sobe 17 nije rđavo. On MISLI da
mu je rđavo!”
Sutradan, dok je Kue nastavljao da asistentima obrazlaže svoje učenje, došla je ista
bolničarka i saopćila mu sa neprikrivenom ironijom: “Gospodine Kue, bolesnik iz sobe 17
MISLI da je umro.”
71
Svi pokušaji čovjeka da dokuči istinu svode se, uprošteno govoreći, na sisteme
religije, filozofije i nauke. Istina je, po učenju hermetičke tradicije beskonačna, apsolutna i
nepromjenljiva. U procesu približavanja istini pred nama se javljaju pojedini njeni vidovi i
dijelovi koji su ograničeni prostorom, vremenom i stupnjem saznanja koje je ljudsko
društvo do tog trenutka steklo. Razvitkom društva u cjelini i razvitkom pojedinca, relativno
nezavisnog od stupnja razvoja sredine, sve novi vidovi istine bivaju sagledani, iako je ona
sama ostala nepromijenjena. Na taj način, njoj se mora pristupiti uvijek iznova, uvijek sa
novog stanovišta, ali uvijek sa istim konačnim ciljem.
Ova nepromjenjivost apsolutne istine sadrži prividnu kontradikciju; ona biva
razriješena tek u trenutku kad ljudsko biće dostigne cilj svoje kozmičke evolucije. Istina je
jedna, ali su vidovi u kojima se ispoljava bezbrojni: sve je relativno osim nje same - ona je
apsolutna.
Religija je bila nužan stupanj u razvitku ljudskog društva, a za pojedince ona je i
danas neprevaziđen oblik doživljavanja svijeta, živ i dinamičan proces, koji nudi
najprihvatljivija rješenja vječitih dilema. Vrijednost religije je, na prvom mjestu, u ukazivanju
na osnovne principe življenja i isticanje krajnih vrijednosti kojima treba težiti. Osnovni
nedostatak većine religija je stalno prisutna tendencija da se okameni u gotove oblike i
dogme i tako sputa ljudski duh u njegovom tragalaštvu.
Filozofija je vješto izbjegla osnovnu manjkavost religije, stavljajući naglasak na
misaonost i ispitivanje, ali se u velikoj mjeri izdvojila od života, od problema svakodnevnog
bitisanja prenaglašavajući krajnje ciljeve.
Nauka, najmlađi od svih sistema traganja za istinom, vodi računa isključivo o
činjenicama, ali sasvim zapostavlja krajnje ciljeve. Ona je voljeno čedo racionalnog duha,
koji je, pak, daleko uži od cjelokupnog kapaciteta ljudskog bića. Razum je sićušni otok,
okružen nepreglednom pučinom iracionalnog. Prostor nauke se širi, svakim danom sve
brže, i kraj njenog razvoja nemoguće je sagledati. Usprkos tome neosporivo je da naučni
metod posmatranja i tumačenja pojava nije primjenljiv na sve vrste ljudskog iskustva. Kada
nam nauka i filozofija otkažu, sasvim je opravdano da se oslonimo na druge sisteme
saznanja, koji ispunjavaju prazan prostor i nude svoja rješenja. Postoji granica preko koje
razum ljudskog bića, ovakvog kakvo je danas, ne može da prodre. Davno je Paskal mudro
zaključio: “Posljednje djelo razuma je saznanje da postoji beskonačno mnogo stvari koje
ga prevazilaze.”
Negdje u oblasti gdje se prepliću nauka, religija i filozofija nalazi svoj životni prostor
hermetička tradicija. Njena veza sa ostalim sistemima ljudske misli mnogo je jasnija na
Dalekom Istoku nego kod nas. Tradiciju Istoka je nemoguće odijeliti od religije, filozofije i
nauke, jer je u njih neraskidivo utkana. Mi smo imali, bar do sada, manje sreće. Potražiti
bilo kakvu vrijednost u radovima srednjovjekovnih alkemičara, Paracelzusa, Elifasa Levija,
Papusa i njima sličnih nosi u sebi veliki rizik da vas kolege proglase šarlatanom i poreknu
svaku vrijednost, ne samo predmetu vašeg tragalaštva, već i motivima koji vas k njemu
vode. Zato se ljudi teško odlučuju da obznane takva interesiranja. Oni koji se drznu da to
učine dobro znaju što ih čeka - sukobi, podmetanja, ponekad pražnjenje strasti preko
njihovih leđa, ponekad nezahvalna uloga žrtvenog jarca; u najboljem slučaju
nerazumijevanje.
Ukoliko je posrijedi osoba koja je izborila istaknut položaj u nauci ili umjetnosti, takva
njena interesiranja se ili potpunim ignoriranjem zaobilaze ili se tumače kao dječje igre
neizigrane u djetinjstvu, koje veliki ljudi mogu sebi da dozvole.
Čovjek, usprkos dogmatskim shvaćanjima, može sasvim usklađeno da živi i djeluje
na više planova, koji se uzajamno ne isključuju, osim u glavama uskogrudnih osoba.
72
Čovjek može biti veoma skrupulozan naučnik na planu objektivne nauke; istovremeno
može sasvim iskreno i predano da vjeruje u Boga; isto tako može Stazom hermetizma ići
konačnoj istini, oslanjajući se ne samo na razum, već najvećma na intuiciju.
Malo je poznato, jer se prešućuje, da je Pavlov, otac uvjetnog refleksa, bio veoma
religiozan. To, očevidno, nije smetalo da iz njegovog djela ponikne, sa naučnog stanovišta
procjenjivano, najobjektivniji oblik psihologije.
Albert Ajnštajn je oživio staru izreku, da je sve relativno, na tako jednostavan način,
da ga je to učinilo najistaknutijim naučnikom našeg vijeka. Sada to mnogi ponavljaju,
zaboravljajući da je na osnovu iste teorije došao do zaključka, da se u beskonačnom
univerzumu zapaža takav sklad formi i odnosa, koji neumoljivo navodi misao ka jedinom
mogućem uvidu - takva potpuna harmonija odraz je Apsolutne Svijesti, koju možemo
nazvati Bogom.
Ako pregledate sve radove našeg poznatog heleniste, prof. Miloša Đurića, može vam
pasti u oči članak pod čudnim naslovom: “Krist u svjetlosti Joga nauke”. U nekim prikazima
njegovog opusa taj članak je nekim slučajem izostavljen. Mnogi dobri poznavaoci njegovih
djela, koji su ga lično poznavali, bili su iznenađeni kad sam im spomenuo taj kratki spis.
Veoma interesantna osoba (pored ostalog, bio je mason), Miloš Đurić je imao šira
interesiranja nego što je to u javnosti poznato.
Tko sve sa uspjehom uklapa različite sisteme doživljavanja svijeta na neproturječan
način, teško je reći. Nije malo takvih ljudi. Takav sklad postiže daleko više njih nego što se
obično misli. Svaki čovjek je poprište mnogih bitaka i iz svakog se naizmjence pomaljaju
prividno proturječne snage, otvoreno ili prikriveno. Svako je istovremeno svjetlost i sjenka.
Neke osobe vas zaista mogu iznenaditi. To je najčešće slučaj sa ličnostima, o kojima
je u društvu stvorena jedna određena slika, koja može biti istinita, ali je skoro uvijek
nepotpuna. Takva slika obuhvaća obično samo jednu stranu ličnosti; neku drugu možete,
najčešće samo slučajno sagledati. Naravno, spominjući slučajnost mislim na našu trenutnu
nesposobnost da nađemo objašnjenje izvjesnih zbivanja. Slučaja zapravo nema.
Sveukupnost našeg svijeta, do najsitnijih detalja, sva fizička, emocionalna i društvena
zbivanja imaju neki smisao: dolaze nam kao poruke našeg Nad-ja, našeg Daemona,
pružajući nam priliku da osvijetlimo za trenutak zasjenjene strane našeg bića.
Sjećam se čudnog razrješenja jedne svoje duže krize, prije nekih 12-13 godina. U to
doba, redovno sam odlazio u indijsku ambasadu u Beogradu da pozajmljujem knjige.
Tamo je postojala biblioteka sa priličnim brojem probranih knjiga o jogi, vedanti i ostalim
sistemima indijske ortodoksne filozofije. Posjećivao sam je često, jer sam namjeravao da
pročitam sve što se moglo naći na tome mjestu. Usporedo sa intenzivnim čitanjem,
zapadao sam u sve jaču krizu. To je bio jedan od takozvanih suhih perioda, dobro poznat
svakom Sljedbeniku. Izgubio sam volju za vježbanjem, sukobljavao se sa porodicom i
prijateljima i osjećao kako sumnje bujaju u meni. Vrijedi li sve to? Zašto se pametni i
priznati ljudi time ne bave? Nije li to šarena laž za neodrasle duhove? Kratko rečeno,
osjećao sam se jadno, kako to uvijek biva kad nam se ogadi ono što najviše volite. Jednog
dana, u najgorem raspoloženju, krenuo sam u biblioteku ambasade da vratim dopola
pročitanu knjigu, riješen da dignem ruke od Staze. U prijemnoj prostoriji ambasade, gdje
su bile police sa knjigama, naišao sam na bradatog dugokosog Hindusa, odjevenog u
tradicionalno ruho joga sanjasina. Izdavao se za Adepta joge, mada je u stvari bio neka
vrsta fakira. Koliko se sjećam, zvao se Svami Dev Murti. U ambasadu je svratio, zajedno
sa svojim menadžerom, da bi se raspitao za mogućnost javne egzibicije u Beogradu. Imao
je neke okultne sposobnosti, na primjer telepatske, u velikoj mjeri, ali je bio na dobrom
putu da ih izgubi, Joga i egzibicije ne idu zajedno. Kao neku vrstu preporuke nosio je
sobom veliki broj fotografija na kojima su snimljen: prizori sa njegovih javnih nastupa i to
tako da se uvijek dobro vidjelo tko sačinjava publiku. A nju su sačinjavate zaista poznate
ličnosti iz mnogih zemalja - od slavnih muzičara i književnika, do poznatih političara.
73
Naročito su me iznenadile fotografije njegovih egzibicija za očito uzan krug ljudi, na kojima
su se vidjeli sada već pokojni Hruščov i Bulganjin. Tih fotosa je bilo jako mnogo. Na njima
prizori, ne samo sa nastupa, već i iz privatnog života. Hruščov i Bulganjin u šetnji sa ovim
malopoznatim bradatim fakirom; u razgovoru za stolom; Hruščov pod ruku sa njim u
nekom parku. Na fotografijama je padalo u oči da je Hruščov različito odjeven, što je
nedvosmisleno govorilo da fotografije nisu nastale samo u toku jednog dana. Tko bi rekao
da se Hruščov toliko interesirao za hermetizam, jer od ovog fakira nije mogao ništa saznati
o proizvodnji ugljena i čelika.
Sutradan ujutro osjetio sam da su oblaci sumnje počeli da se razilaze. Period
nazadovanja i nedoumica bio je okončan. Slijedio je novi period grabljenja naprijed. Kriza
je bila riješena “slučajnim” susretom. Uzgred rečeno, u doba Hrušćova došlo je do naglog
napretka u naučnom izučavanju okultnih pojava u SSSR-u, tako da su Rusi danas vodeća
sila na tome polju.
Možda najplodniji spoj naoko suprotnih načina doživljavanja svijeta ostvaren je u
ličnosti pokojnog Džavaharlala Nehrua. Sve vrijeme školovanja u Engleskoj, gdje je bio
svjedok do tada neviđenog napretka nauke, ni za trenutak ga nije napuštao ponos na
raskošnu kulturnu baštinu Indije. Osjetio je veoma dobro da je spas njegove voljene zemlje
u izgradnji modernog društva na socijalističkim osnovama. Na njega su, po sopstvenim
riječima, najviše utjecali Marks i Lenjin. U praktičnom životu bio je, nesumnjivo, marksista,
a u svijetu njegovih intimnih preživljavanja našle su plodno tlo drevna učenja i mudrost
Indije. Čitamo u njegovom dijelu “Otkriće Indije”: “Suviše oslanjanja na natprirodne faktore
može da dovede, i često je dovodilo, da čovjek izgubi samopouzdanje i da nestane
njegova sposobnost i moć stvaranja. A, ipak, izgleda da je neka vjera nužna u stvarima
duha koja su izvan domašaja našeg fizičkog svijeta, neko oslanjanje na moralna. duhovna
i idealistička shvaćanja, jer inače ne bismo imali uporišta, niti ciljeva u životu. Bilo da
vjerujemo u Boga ili ne, nemoguće je ne vjerovati ni u što, bilo da mi to zovemo
stvaralačkom životvornom snagom ili vitalnom energijom koja postoji u materiji i daje joj
sposobnost da se sama pokreće, mijenja i razvija, ili nekim drugim imenom, nečim što je
realno, mada se izmiče, kao što je život realan kada se usporedi sa smrću. Bilo da smo
ovoga svjesni ili ne, većina nas obožava oltar nekog nepoznatog boga i pruža mu žrtve -
neki ideal, lični, nacionalni ili internacionalni; neki udaljeni cilj koji nas privlači, iako sam
razum nalazi u njemu malo suštine; neka nejasna koncepcija savršenog čovjeka i boljeg
svijeta. Možda je nemoguće dostići to savršenstvo, ali neki demon u nama, neka vitalna
snaga, goni nas tome savršenstvu i mi idemo tom stazom iz generacije u generaciju.”
Koliko zgusnute hermetike u ovim jednostavnim riječima!? Kakva širina duha,
nesputanost i dubina uma najplemenitijeg kova!? Iskustvo pokazuje da je moguće zahvatiti
svijet na raznim nivoima egzistencije na sasvim različit način. Ono nas nagoni na zaključak
da naučno shvaćanje stvarnosti na jednom, religiozno na drugom i hermetičko na trećem
mogu teći usporedo, bez uzajamnog isključivanja - što je paradoks samo za jedan već
sasvim prevaziđen način mišljenja.
Nauka je dostojna divljenja dokle god smo svjesni njenih ograničenja. Ona može
veoma mnogo, ako točno znamo što nikako ne može. Pravi naučnik je, po pravilu,
tolerantan prema stvarima koje ne poznaje; ne odbacuje ih unaprijed, već tek kad
dokazima stekne pravo da to učini. A steći to pravo veoma je teško. Treba stvar ili pojavu
o kojoj se govori upoznati sa svih strana, pod svim mogućim uvjetima, pa se i tada ne
može reći da je potpuno znamo, jer je uvijek moguće otkriti nove odnose. Što je niži nivo
tolerancije i praktične mudrosti utoliko se sa manje ustezanja odbacuju stvari koje se ne
poznaju.
Ljudi koji vjeruju i grlato izvikuju da će nauka kompjutera, tehnologije i antibiotika
riješiti naše dileme - istinski su mračnjaci. Oni izgovaraju riječ “nauka” kao svemoćnu
bajalicu koja će izliječiti mržnju, osjećanje tjeskobe i sputanosti, impotenciju, patnju,
74
mučninu . . . Avaj! ona je svemu tome ne malo doprinijela. Napredak nauke, kao i svega
ostalog, jeste dvostran, a o zatamnjenoj strani njeni fanatici, kao i zaljubljeni, ne vole da
misle. Ona olakšava elementarno življenje, ali ne rješava naše dileme, već čini da ih
jasnije osjećamo. Spuštanje kozmonauta na mjesec dovelo je, trenutno, do narastanja
osjećanja čovječje moći, a zatim je trajno naglasilo njegovu inferiornost, Pošto je postao
svjesniji bezgraničnosti vasione. Istinske motive ovakvih podviga vizionarski je razgolitio
Jung jednostavnim riječima: “Kozmički letovi su prosto bjekstvo od sebe, jer lakše je stići
do Marsa ili Mjeseca nego prodrijeti u sopstveno biće.” Ako suvremena nauka proširuje
vidike i gomila znanje činjenica, sasvim je izvjesno da nam smirenost i životna mudrost ne
dolaze sredstvima kojima se reklamiraju deterdženti i koka-kola.
Potrebno nam je nešto drugo. Za izvjestan broj ljudi to je složeni sistem hermetičkih
učenja, ili, u skladu sa novijom terminologijom - parapsihologija, ili nađite neki treći izraz.
Hermetička učenja crpe sokove sa svih strana. Okultno tragalaštvo, nasuprot tendenciji
duhovnog osipanja i osiromašenja, koja je primjetna u tzv. potrošačkom društvu, potiče od
nedokučivog jezgra stvaralačkih impulsa iz kojeg sve izvire i kojem se sve vraća. Osnovna
težnja svakog ljudskog bića je da stvara, da se izrazi na bilo koji način. Stvaralačka moć
čovjeka je beskonačna i neponovljiva. Njegov život je poprište gdje se odigravaju nebrojeni
procesi, emocionalni, misaoni i tjelesni, koji nikada ranije nisu ostvareni. Ukoliko je takva
aktivnost svrhovita, a ona je to bezmalo uvijek, onda je i najobičnija upotreba ruke, jezika
ili mozga stvaralačka. Okultna tradicija svim takvim procesima pribavlja ne samo lični, već i
kozmički smisao. Čovjek ne mora da bude naučnik da bi tragao za tajnama svijeta, a to svi
žele. Nesvjesno i neuočljivo stvaralaštvo predstavlja još dublju tajnu od vidljivog
neimarstva duha. Pjesništvo, umjetnički drhtaj i zanos neposredni su potomci onog
spiritualnog treperenja duboko u nama, koje se kroz spoljašnju ljušturu probija u
međuljudski prostor i tu od nama sličnih biva prepoznato.
Tvrdnja da hermetička učenja odgovaraju svima i da su lijek za sve nevolje siguran je
znak zaslijepljenog fanatizma. Sa druge strane naše vrijeme, to je nepobitno, jeste vrijeme
naglog buđenja interesiranja za okultne pojave. Čovjek današnjice osjeća potrebu da,
prema svojim stvaralačkim mogućnostima, aktivno učestvuje u uobličavanju i mijenjanju
svoje životne sredine i sebe samog.
Toga treba da budemo svjesni, kao što moramo shvatiti da kreativnost i aktivno
izražavanje ne pripadaju samo hermetizmu. Danas je primjetna tolerancija u odnosu na
stvaraoce bez obzira iz koje sredine potiču. Seljak koji slika sada ne izaziva podsmjeh, već
poštovanje. Prošlo je vrijeme salonskih slikara. Novi oblici muzike, proizvod našeg
vremena, koliko god anatemirani od sterilnih kritičara, odbljesak su, makar i dalek, one iste
stvaralačke vatre koja je gorjela u tvorcima velikih simfonija. Naše doba je doba masovne
potrošnje, masovne kulture, demokratizacije umjetnosti i začetak masovnog hermetičkog
tragalaštva.
Moramo biti stalno na oprezu od podmukle tendencije da maticu kojom smo zaplivali
smatramo boljom od ostalih. To bi bio početak rđave izolacije, ušančivanja i zaostajanja.
Uz to, ne treba gasiti žeđ samo sa jednog izvora. Moramo tražiti zlatnu sredinu - Stazu
mudrosti, koja vijuga između krajnosti. Jer, ni u hermetici nije sve med i mlijeko (“Mnogi će
doći u moje ime i obmanuti će mnoge . . .” Hermetizam ima u svojim njedrima svega i
svačega. Među hermetistima ima misaonih ljudi, koji se ne zadovoljavaju sitnim radostima
potrošačkog društva; ne ispunjava ih srećom mogućnost da svako popodne, sjedeći u
fotelji i ispijajući pivo, zure u televizor, pošto su pred kućom oprali auto kupljen na otplatu.
Mnogo je onih koji zauvijek ostaju na stadiju čitaoca, a ima i zanesenjaka koji smatraju da
su svi van okultne matice slijepi ili duhovno siromašni. Ne malo je neurotičara koji
hermetizmom žele da prekriju i ušutkaju svoje slabosti. Ima mnogo inteligentnih ljudi koji tu
traže ključ za smisao života koji drugdje nisu našli. Konačno, ako je riječ o fanaticima pa i
fanatika ovdje ima mnogo. Ne jede se meso od svake ptice.
75
Hermetička tradicija ima duboke korijene. Kad god osjetimo da gubimo tlo pod
nogama, treba da im se makar na kratko vratimo, svjesni da je voda samo na izvoru čista.
Ali, i tada im moramo prići ovakvi kakvi smo, ljudi svog vremena. Naše doba je početak
kraja autoriteta svake vrste. Njih više nema. Ne smijemo se preslišavati što su prije
mnogih vjekova rekli i učili Buda, Krist i Konfučije, već treba pokušati da dokučimo što bi
rekli i učinili na našem mjestu, ovdje i sada. Ne smijemo pretvoriti svoj kratki život u
psihološko ukopavanje davno okamenjenih fosila. Autoriteti imaju jedino upotrebnu
vrijednost za probuđeno ljudsko biće - oni postoje samo zato da bismo shvatili što sami
možemo. Teorije Frojda, Markuzea i Makluana imaju relativan značaj u našem tragalaštvu.
Pokušaj da shvatimo sebe proučavanjem Makluanove teorije ima samo jedan rezultat -
naučiti ćemo manje o sebi, a više o Mekluanu. To je, istina, sasvim prihvatljivo do izvjesne
točke. A kad u nama počne da se rada nemir i nezadovoljstvo, zreli smo za nov odnos
prema svijetu, koji je intuitivan, koji vodi od centra ka periferiji. Ne obratno.
Najzad, sve religiozne, naučne, filozofske i hermetičke Staze vode istom cilju. Na
tome insistiraju svi mudraci koji su, makar za kratko, zaronili u ocean Kozmičke svijesti. U
jednom gradu u Japanu, nekada davno, u srednjem vijeku, nepoznati zen-budistički
kaluđer pomučio se da uredi dvorište svoga hrama. Sav prostor je posut sitnim šljunkom, a
u sredini dvorišta počiva nekoliko krupnih kamenova, raspoređenih na način koji je
zahtijevao mnogo razmišljanja. U njima nema ničeg što bi plijenilo oko, a mnogo
privlačnog za nemirni ljudski duh. Ako se čovjek prošeta ovim dvorištem, gdje rijetki
posjetioci traže odgovore na svoje dileme, neće moći da ne primijeti čudnu stvar. Ma kako
se postavio, ma kako stajao, ma sa koje točke gledao, položaj krupnog kamenja u sredini
ostaje isti. Može kružiti dvorištem, bacajući radoznali pogled sa svih točaka, slika
središnjeg kamenja, njihov odnos ostaje nepromijenjen. Mudri stari kaluđer! Na tako
jednostavan način ostavio je vječitu poruku potonjim generacijama. Krajnja Istina je uvijek
ista, bilo sa koje strane joj se prikradali.
76
nekad razdvajaju vjekovi. Elem, stvar su u svoje ruke uzeli ljudi koji su po stručnoj spremi
bili iskusni inženjeri-elektroničari i fiziolozi, a po ubjeđenju okultisti. Pokazalo se da je to
veoma sretna i plodna kombinacija. Njen ishod je prvi snimak astralnog tijela čovjeka,
zapravo čovječjeg prsta. Instrument kojim je snimak dobiven bio je začuđujuće jednosta-
van, a rezultat je nazvan, po istraživačima koji su ga prvi dobili, KIRLIJANOV EFEKT
(bračni par Valentine i Semjon Kirlijan). Aparat kojim je, kako to naivni kažu, “snimljena
duša” se sastoji od mračne komore u kojoj se nalazi osjetljiv film bez fotografskog aparata,
i magnetnog polja visoke frekvencije. U komoru se stavlja objekt koji će se snimati - list
neke biljke, plod, grupa bakterija, dio čovječjeg tijela (ruka ili samo prst). Kad se poslije
kratkog vremena film izvadi, na fotografiji, nastaloj na tako jednostavan način, vidi se oko
objekta svjetla aura. To je Kirlijanov efekt! Na taj način, začuđenom oku postao je vidljiv i
nematerijalni dio živih bića.
To je bio samo početak. Svi parapsihološki instituti baciti su se na ispitivanja
tehnikom koja se neprestano usavršava, ali je još uvijek vrlo jednostavna.
Interesantno je da su se Kirlijanovi jedno vrijeme trudili da izbjegnu svaki zaključak
koji ne bi stajao čvrsto na osnovama strogog materijalizma, pa su pokušali da dokažu da
se aura ili snimljeno polje svjetlosnog zračenja sastoji od materijalnih čestica, od
joniziranih elektrona. Ubrzo su odustali od takvog tumačenja. Priznali su da aura pred-
stavlja čisto energetsko tijelo (dakle nematerijalno - vidi o Astralnoj svjetlosti), da tu ne
postoje čestice, već energetska cjelina koja sama proizvodi sopstveno elektromagnetsko
polje (ali se ne svodi na njega!), koje je, opet, osnova svih bioloških zbivanja u organizmu.
To aurično polje je energetski model ili kalup po kome je izgrađen fizički organizam, i
njegove promjene prethode promjenama fizičkog organizma.
Eksperimenti sa snimanjem aure biljaka također potvrđuju vjekovima stare okultne
teorije. List, još uvijek na stabljici i na taj način sastavni dio žive biljke, pokazuje veoma
snažnu svijetlu auru; otkinut sa peteljke pokazuje auru znatno manje jačine. Kako vrijeme
prolazi fotografije aure otkinutog lista su sve slabije, dok ona najzad sasvim ne iščezne.
Prsti ljudske ruke pokazuju, kako su to davno tvrdili duhovni iscjelitelji koji su liječili
dodirom i “magnetskim pasovima”, svijetle plamičke, odnosno auru koja se mijenja sa
zdravstvenim stanjem čovjeka i njegovim raspoloženjem. Mijenja se također zavisno od
toga da li je čovjek pijan ili trijezan, da li je drogiran ili ne. Prsti uzeti sa ruke leša nemaju
nikakvu auru.
Auru imaju i grupe bakterija snimljene na ovaj način. Na osnovu oblika i jačine aure
može se predvidjeti stanje bakterija, njihova moć razmnožavanja . . . itd. Očito,
eksperimentalno polje nove parapsihologije, do nedavno tako skučeno, preko noći je
dobilo neslućene dimenzije. Ostaje samo da se čudimo kako se ljudi nisu ranije toga sjetiti.
Shvaćajući sve teškoće koje prate uvođenje ovakvih rezultata u nauku pod starim
nazivima, koji kao rep vuku za sobom sve moguće teorijske zaključke u prilog vjekovnih
okultnih učenja, brazilski parapsiholozi, a za njima većina ostalih, odbacili su staru
terminologiju. Okultizam se ne spominje, već se isključivo govori o parapsihologiji, a
hiljadugodišnji termin aura zamijenjen je novim koji ima veoma jak naučni prizvuk - POLJE
STRUKTURE OBLIKA.
Sada je pravo vrijeme da se prisjetite onog što je rečeno u ovoj knjizi (i mnogim
drugim o prirodi i svojstvima Astralne svjetlosti, o Astralnom tijelu i sl. Možete prelistati
djela hermetista sa početka ovog vijeka ili njihovih prethodnika iz prošlog; možete ići
unatrag do Paracelzusa ili u još dalju prošlost... Uvijek ćete naići na iste podatke. Jer
eksperimenti ovog elektronskog hermetizma nisu otkrili ništa novo. Oni su potvrdili staro i
učinili ga nepobitnim skeptičnom oku današnjice. Naši prethodnici nisu znali za polje
visoke frekvencije, ni osjetljive filmove. Jedini instrument je bio njihov radoznali duh,
izoštren napornim vježbama koncentracije. Pa ipak, nama je ostao lakši dio posla -
potvrđivanje već otkrivenog.
78
na skali. Sada se mogući uzrok ove reakcije već počeo nazirati. Ponovo je
eksperimentator s istom namjerom prišao biljci i rezultat je bio isti - poligraf je registrirao
promjenu. On je zatim, pažljivo posmatrajući skalu, glasno saopćio: “Sada ću da iščupam
ovu biljku i da je spalim!” Ovog puta reakcija je izostala. Dakle, u tome grmu je ležao zec!
Biljka reagira na namjeru čovjeka da je uništi, na njegova osjećanja, na njegovu
emocionalnu energiju, a na ljudski govor koji nije praćen emocijama ne reagira, jer ga ne
razumije. Nivo na kome čovjek može da opći sa biljnim svijetom je stariji sloj ljudskog bića,
nivo astralnih ili emocionalnih energija. To je razina na kojoj okultisti i opće sa svijetom
prirode.
Možete zamisliti oduševljenje ovog modernog alkemičara! Najzad su snovi i želje
generacija hermetista, da se priznaju njihova učenja, urodili plodom. Odmah se prešlo na
dalju provjeru. U laboratoriju su pozivani studenti, jedan po jedan. Od njih je zahtijevano
da, bez ikakve stvarne namjere, izgovaraju riječi: “Uništiti ću ovu biljku, spaliti ću ovu biljku,
probosti ću je iglom itd. Reakcije nije bilo. Kada je eksperimentator tražio od studenata da
uklone biljku iz laboratorije - da je iščupaju iz korijena i spale - kada je, dakle, postojale
istinska namjera da je unište, biljka je nepogrešivo reagirala. Da li se “plašila” ili ne teško je
određeno reći. Jedno je sigurno - biljke osjećaju čovječje emocije i reagiraju na njih.
Parapsihološki instituti, rasuti po cijelom svijetu, prihvatili su odmah ovakve
eksperimente, provjerili ih i nastavili dalje. Postignuti su, na prvi pogled, zaista nevjerojatni
rezultati. Pogotovu za laike, jer iskusni hermetisti nisu bili iznenađeni. Vjerojatno znate
okultne teorije o prirodi materije (vidi “Ključeve''). Po njima nema nežive materije. Sve je
živo, jer se u materiji, koju smo doskora nazivali mrtvom, odigravaju neprekidna kretanja.
Nema mirovanja. Reći da je mrtvo nešto što se kreće ozbiljna je greška. Ona prevashodno
govori o našoj nesposobnosti da stupimo u kontakt sa materijom na tome nivou. Kada
kažemo da je neki predmet mrtav, mi iznosimo na vidjelo da je, u tome trenutku, mrtva
naša sposobnost da nazremo život u njemu.
Kliv Bakster, sada već čuveni parapsiholog, pošao je upravo od tog hermetičkog
postulata, pa je pokušao da utvrdi sposobnost reagiranja ne jednostavnih živih bića kao
što su biljke, već sposobnost reagiranja organske materije! Uzeo je neoplođeno jaje, za
koje možemo reći da je koncentrat organske materije, sve dok se ne oplodi, kada postaje
zametak živog bića. Uključio ga je u kolo poligrafa, i, gle, jaje je reagiralo na namjeru
čovjeka da ga razbije! Genijalni Bakster! Išao ja dalje, eksperimentirajući na stotine načina,
s tim što su subjekti njegovih čudnih eksperimenata bila jaja. Utvrdio je još nešto: jaje
uključeno u poligraf reagira, mogli bismo reći “uznemiri se”, kada se u njegovu blizinu stavi
drugo jaje koje je razbijeno. Ono prima neku vrstu telepatskih signala svog umirućeg brata
i reagira na njih. Ono reagira na zbivanje u drugom jajetu. Kako nema fizičkog kontakta,
očito je da su signali primljeni “telepatski”.
Pošto zvanična psihologija ispituje ne samo procese svijesti, već ponašanje i
reagiranje, ne treba biti prorok da bi se, u neposrednoj budućnosti, predvidio veliki zaokret
u predmetu ispitivanja psihologije i nastanak novih psiholoških disciplina. Krajem prošlog i
početkom ovog vijeka nastala je psihologija životinja, kao nauka koja je ispitivala pona-
šanje životinja u vezi sa njihovom mogućnošću rješavanja problema. Sada smo na pragu
nove psihološke ere. Svjedoci smo nastanka nove psihološke discipline - psihologije
biljaka, nauke o ponašanju i reagiranju biljnog svijeta. Nešto malo dalje nazire se rađanje
psihologije organskih materija.
U međuvremenu, dok su naučnici van oblasti parapsihologije šutjeli, prepuštajući
zaključke novinarima, parapsiholozi su kao sumanuti išli dalje. U Sovjetskom Savezu
proučavali su razlike Kirlijanovog efekta u različitim duševnim stanjima. Ne samo da se
aura ruke mijenja zavisno od raspoloženja, upotrebe alkohola i dr., već voljni napor izaziva
sasvim primjetne promjene na fotografijama. U normalnom pasivnom stanju, prst ruke
narodnog iscjelitelja daje uobičajenu sliku aure, sa plamičcima određene veličine i oblika.
80
isključive i netrpeljive prema idejama koje izlaze iz njihovog područja. Točno je primijetio
Džavaharlal Nehru u “Otkriću Indije”: “Suviše mnogo naučnika današnjice, koji se zaklinju
naukom, zaboravljaju sve o njoj kada izađu iz svoje uske sfere.” Oni tada, u stvari, prestaju
da budu naučnici. A imati naučni stav prema oblastima koje ne poznajemo prevashodno
zahtjeva toleranciju nepoznatog. To i jeste osnovna odlika naučnog duha nesputanog
predrasudama. Bertrand Rasel, govoreći o svome ocu i utjecaju koji je ovaj izvršio na
njegov pogled na svijet, pisao je: “Možda se najdragocjenija lekcija kojoj me je naučio
ogledala u ovome: svaka ideja, svejedno kako i koliko neobično izgledala, može da bude
istinita i nju smijete odbaciti tek ako ste ozbiljno razmotrili sve ono što je išlo u prilog nje ili
protiv nje. Bio je savršeno svjestan toga da su većina ideja, koje sada smatramo kon-
vencionalnim, u neko drugo vrijeme, a katkad i u neko drugo vrijeme u toku samog života,
mogle da se čine suviše ekscentričnim da bi se a njima čak i govorilo.”
Iskustvo pokazuje da najogorčeniji protivnici hermetičkih učenja u osnovi svoga stava
imaju jak strah. Nerijetko se događa da takve osobe, zapavši u tešku životnu krizu, potraže
lijeka upravo u hermetizmu protiv kojeg su do tada bili. Po pravilu postaju krajnje
zaslijepljeni fanatični vjernici koji, bez ikakve opreznosti, sve primaju na vjeru. Hermetista
sa iskustvom je uvijek donekle rezerviran jer je svjestan i svojih i objektivnih ograničenja.
To je shvatljivo. U osnovi iskustva je uvijek izvjesno znanje, bez obzira da li se do njega
došlo gomilanjem pojedinačnih činjenica ili intuicijom. A znanje je uvijek ograničeno u
većoj ili manjoj mjeri. Polazno stanovište fanatika i lakovjernog je uvijek neznanje: oni u
sve mogu da povjeruju, jer neznanje je bezgranično. Zato, kada takvi ljudi promjene tabor,
odbijaju zrelu umjerenost hermetizma i uglavnom se vezuju za varalice, šarlatane, vračare
i sličnu bratiju koja nudi brza sredstva za svaku muku. Takvu poruku možemo naći u
duhovitoj priči o kockaru. Neki kockar imao je mnogo sreće na kartama. Sve vrijeme je
ismijavao hermetiste, tvrdeći da su to budale, jer on bez tajnih znanja dobiva novac na
kartama svojom vještinom. Jedne noći sreća mu je sasvim okrenula leđa, izgubio je sve do
posljednjeg dinara. Sav očajan, krenuo je u šumu da se objesi. Dok je birao pogodno drvo,
naiđe jedna raščupana, prljava i krezuba starica i zapita ga što radi u to doba u šumi. On
joj odgovori da hoće da se ubije zbog proćerdanog novca.
“Mogu da vam pomognem da povratite svoje bogatstvo,” reče mu baba, “ja sam
vještica i poznajem dobro seksualnu magiju.” Naš zlosretni kockar sav se ozario.
Odjednom je povjerovao u sve priče o magiji i tajnim naukama koje je ikada čuo i sa
kojima se šegačio.” “To nije teško”, rekla mu je baba. “Treba sada ovdje da vodite ljubav
samnom, jedan jedini put. To je, znate, seksualna magija kojom ćemo povratiti vaš novac.
A ja sam stara, godinama nisam imala prilike za tu vrstu magije.”
Novopečeni hermetista vjerovao je starici svaku riječ, ali se malo ustezao. Baba je
bila strahovito ružna. Prljava, raščupana, sa velikim krivim nosom - prava vještica. Ali on
pomisli “Novac je novac, zažmiriti ću na oba oka.” I pristane.
Baba je seksualnu magiju provodila veoma usrdno i sa žarom. Kad je sve bilo
gotovo, dok je kockar radoznalo gledao u nju, očekujući nagradu, starica ga upita, vadeći
lišće iz raščupane kose:
“Koliko imate godina?” “Trideset i pet.”
“Trideset i pet!” začudi se ona, “zar vam se ne čini da ste suviše stari da još uvijek
vjerujete u vještice?”
82
KRIZE I SAZRIJEVANJA
dramatičniji, krajnje potresan. Jedino pravo zlo jeste ostati u procjepu životnih nevolja, pre-
pustiti se patnji, umiriti se zazidan strahovanjem, očajanjem i beznađem.
Kuda će nas, iz naručja mučnine, uputiti prst proviđenja nikad se ne zna. Često je to
susret sa nekim vidom psihoterapije ili religioznog očišćenja; nekad ljubav ili duboko
prijateljstvo, Psihoanaliza, koja ima mnogo sličnosti sa starim magijskim i religioznim
tehnikama, veoma je vrijedna etapa u duhovnoj evoluciji pojedinca. Susret sa bilo kojim od
njenih mnogobrojnih oblika veoma je značajan za Sljedbenika. To je najbolji put za
oslobađanje sapetih energija. Ako nam se put ukrsti sa nekim vidom psihoterapije, treba
da budemo svjesni da se terapeut javlja kao izaslanik naše više svijesti, našeg Daemona, i
da je susret sa njim samo jedna etapa na tome dugom putu, nikako krajnja. Klasična
frojdovska psihoanaliza je prije iznošenja smeća iz podruma naše ličnosti, nego uspinjanje
u razrijeđen zrak spiritualne avanture, sa kojim Jungovo učenje ima mnogo zajedničkog.
Frojd je nesumnjivo obavio herojski posao. Rijući po tamnim kutovima ljudske duše,
nije mogao da ne nasluti postojanje i viših svjetova. Svoje slutnje je nagovijestio, ali nije
išao dalje. Pošto je isprevrtao lijepo uglačanu kaldrmu morala srednje klase i pokasio što
sve ispod nje gmiže - zaustavio se.
Jung je istančano osjećao vrijednost Frojdovog učenja, ali je imao i oštro oko za
njegove slabosti. Rastali su se brzo, kada je Jungu postalo jasno da sjenka prevelike
uprošćenosti natkriljuje Frojdovu viziju svijeta. Otac psihoanalize nikada nije prerastao svoj
Edipov kompleks i sa njime se hrvao do kraja života. Jung je morao da nastavi sam dalje.
Njegova sreća je što se, sa puno povjerenja, prepustio matici svoje intuicije, koja ga je
odnijela do galerije velikih likova gdje će ostati zanavek. Vrijeme u kojem se rodio nije mu
bilo naklonjeno. Živio je prekasno za lomaču i prerano za priznanje. Umro je u dubokoj
starosti, ali je prekratko živio. Bio je sasvim svjestan da je crna ovca velike porodice
psihoanalitičkih škola i prorok nove epohe. Čašu je ispio do kraja. Kao Hese i Krauli,
vjerovao je u svoju sudbinu. Oni su, kao Zvijezde repatice, morali da sagore u gustoj
atmosferi međuljudskog prostora da bi obasjali svoj vijek.
84
“Kad bi mi bilo poklonjeno još 50 godina života”, rekao je Konfučije kad mu je bilo 70,
“upotrijebio bih sve te godine proučavajući Ji Džing:”
Prvi susret sa Ji Džingom ili Knjigom Preobražaja izaziva po pravilu sumnju i
nevjericu u njegovu veliku vrijednost, tako da smo navedeni citat spremni da odbacimo
kao izmišljotinu pripisanu proslavljenom kineskom mudracu. Osim dvosmislenih fraza i
zastarjelog pjesničkog načina izražavanja, kao da nema ničeg više. Nameće se utisak da
se tu radi o metodu vračanja ili proricanja koji nije lako shvatiti.
Nemoguće je točno odrediti starost Ji Džinga. Neki kažu da je star 5000 godina,
Drugi, sasvim ozbiljni autori, tvrde da je stariji od 6000 godina. Bilo kako bilo, generacije
kineskih mislilaca i filozofa svih škola crpili su mudrost iz dodira sa Knjigom Preobražaja.
Jer Ji Džing je istovremeno praktičan sistem prognoze budućih događaja i filozofska
mašina koja vrši neosjetan preobražaj ličnosti čovjeka koji je sa njime u kontaktu.
Uslijed ograničenja koja nameće obim ove knjige, nemoguće je upustiti se u detaljan
opis rada sa Ji Džingom, pogotovu što postoje brojni priručnici (na žalost ne na našem
jeziku) koji daju podrobna uputstva za rad i konzultaciju.
Knjiga Preobražaja zasniva se na 64 heksagrama. To su figure sastavljene od šest
linija, koje mogu biti cijele ili prekinute. One predstavljaju drevni kozmički polaritet
pozitivnih i negativnih kvaliteta, aktivnog i pasivnog, Janga i Jina. Oni ne čine dualizam
suprotnosti, već prije dva ravnopravna kooperativna partnera, koji koegzistiraju, surađuju, i
ustvari ne mogu postojati jedan bez drugog. U njima ne treba gledati prevashodno
seksualni polaritet, niti im pridavati moralne vrijednosti. Najpoznatiji vidovi u kojima se
Jang i Jin ispoljavaju jesu: muško-žensko, aktivno-pasivno, inicijativa-održavanje,
ekstroverzija-introverzija i još neki. Očito je da nijedan član ovakvih dvojstava ne može
postojati bez drugog.
Heksagrama ima 64. Svaki se sastoji iz dvije manje figure, zvane trigrami (trijade), u
čiji sastav ulaze tri cijele ili prekinute linije. Kineski naziv za trigrame je Pa Kua. Gornji
trigram je vladajući ili dominantni, a donji je podređen. Linije koje čine trigram predstavljaju
(što mnogima nije jasno), idući odozdo naviše: podsvijest, svijest i Nadsvijest.
64 heksagrama predstavljaju sve moguće odnose, veličine i pojave kako u čovjeku,
tako i u kozmosu. Cilj konzultiranja Ji Džinga nije samo da zavirimo kroz ključanice
heksagrama iza vrata budućnosti, već prvenstveno da dovedemo u sklad svoju prirodu sa
ritmičkim gibanjem kozmosa, u kojem se neumoljivo smjenjuju plime i oseke i u kome za
sve postoji određeno vrijeme: vrijeme za nastanak, razvoj, cvjetanje, propadanje i smrt;
vrijeme za sjetvu i žetvu; za povlačenje i napredovanje; za progovaranje i šutnju. Traženje
savjeta za ispravno življenje je ono od čega većina počinje. Vremenom se pomalja viši
smisao - dovođenje u sklad mikrokozmosa našeg bića sa makrokozmosom, čiji je vjeran
odraz. Svaki heksagram izražava jednu osnovnu ideju, zatim tzv. sud ili odluku, komentar i
značenje pojedinačnih linija.
Heksagrami nam govore o stanju kozmičkih snaga i smjeru njihovog djelovanja,
otkrivajući istovremeno stanje našeg duha, koga često nismo svjesni. Kao kruna svega
ukazuju nam se mogućnosti za djelovanje, među kojima slobodnom voljom možemo
odabrati jednu i otkriva nam se što nas čeka na kraju svake staze. Do heksagrama se
dolazi posebnim rukovanjem osušenim stabljikama hajdučke trave ili nasumičnim
bacanjem novčića. Neki koriste štapiće od kornjačine kore, slonovače ili tvrdog drveta.
Neki dolaze do heksagrama bacanjem kockice. Luis Kaling predlaže da se naglo podignu
ruke i bez razmišljanja ispruži izvjestan broj prstiju. Ovaj metod nije pogodan za svakog,
jer neki ljudi po pravilu opružaju uvijek isti broj prstiju na obje šake, što daje paran broj i
onemogućava javljanje neparnih kombinacija. Broj štapića ili konstelacija bačenih novčića
85
daje određen heksagram. Zatim se iz knjige čita značenje heksagrama, koji ima oblik
kratkog eseja.
Jezik Knjige Preobražaja je visoko simboličan, što je razumljivo, jer da bi se
obuhvatile sve životne situacije heksagram mora biti elastičan, odnosno veoma rastegljiv i
prilagodljiv. Jednostavna činjenica da je ovaj simbolični jezik preživio do danas, sačuvavši
neokrnjenu vrijednost, govori da simboli nisu izgubili ništa od svoje vanvremenske
spiritualne sveobuhvatnosti.
Za plodan rad sa Knjigom Preobražaja neophodno je steći osjećaj za tekst, ustvari za
simboličan jezik poruka. Poruke se uglavnom nalaze “između redova”. Neki karakteristični
izrazi se često sreću; treba znati da se njihovo značenje mijenja od slučaja do slučaja. Na
primjer, “prijeći veliku vodu” znači sprovesti u djelo odluku od velikog značaja, prekinuti sa
dotadašnjim načinom života, izmijeniti životnu sredinu, otići na dalek put i dr. “Stara lisica”
je iskusan čovjek koji se u postupcima rukovodi mudrošću, a ne povodi se za željama.
“Mlada lisica” je neiskusan ili impulzivan čovjek, odnosno takav kome se mudrost ne
presipa bez obzira na starost. “Pokvasiti rep” znači pretrpjeti neuspjeh, uplesti se u
teškoće, imati problema, navući sebi nevolje na vrat. Često se u heksagramima nalazi
savjet da se konsultira “mudrac” ili tzv. “Superiorni čovjek”. To može značiti mnoštvo stvari
- pitati iskusnijeg prijatelja (i postupiti po njegovom savjetu!) ili osobu koja u oblasti u kojoj
se problem javio ima više znanja od nas ili advokata ili liječnika. Nerijetko to znači
prepustiti rješenje našem višem Ja, našoj intuiciji, jer ona je istinski mudrac unutar našeg
svijeta.
Da bi se dobio jasan i logičan odgovor mora se, na prvom mjestu, postaviti sasvim
jasno i određeno pitanje. Maglovita pitanja dovode do maglovitih odgovora. Kad god
dobijemo nejasan odgovor, treba da preispitamo oblik u kome smo pitanje postavili ili
duševno stanje u kojem smo bili dok smo postavljali pitanje. Ji Džing je veza sa
Kozmičkom sviješću, sa našim Jastvom, Daemonom, a on je po svojoj prirodi nepogrešiv.
Greške mogu poticati samo od instance koja operira logikom, od našeg svjesnog Ja.
Pogledajmo jedan primjer. Nekom prilikom zamolila me je intimna prijateljica da
konsultiram Ji Džing za nju (to se inače rijetko prihvaća, jer Ji najbolje savjetuje samog
pitača). Njeno pitanje je glasilo: “Da li ću u toku ove godine doživjeti veliku ljubav?” Na prvi
pogled ovo je sasvim jasno i vremenski dobro omeđeno pitanje; ali nije tako. Ona je bila
nesretno udana, pa se razvela. Zatim je imala čvršće emotivne veze sa dvije ili tri osobe,
koje se nisu završile na zadovoljavajući način. Poslije toga živjela je prilično povučeno.
Kretala se stalno u istom krugu poznanika, većinom oženjenih i udanih, i među srodnicima.
To je bila suptilna žena, inteligentna i obrazovana, ali na žalost izolirana i pasivna. Nije
pružala nikakvu mogućnost ljudima koji bi došli u obzir za ostvarenje njene želje da je
upoznaju i zavole. Dobro postavljeno pitanje trebalo bi da glasi: “Da ti ću u toku ove godine
doživjeti veliku ljubav, AKO NASTAVIM SA DOSADAŠNJIM NAČINOM ŽIVOTA?” Što
vidimo iz ovog kratkog dodatka prethodnom pitanju? Da bi čovjek uobličio svoje pitanje
kako valja, potreban je dubok uvid u sopstveno stanje, potrebna je svjesnost (koja je mojoj
prijateljici nedostajala) o dobrovoljnom povlačenju od svijeta, o sopstvenoj izopćenosti.
Drugo pitanje (sa dodatkom) daje već pola odgovora i nije čudo da je odgovor Ji Džinga
bio jasan i nedvosmislen “Prijeđi veliku vodu”, što je zahtjev za korjenitom izmjenom
načina života,
Spomenuo sam, u poglavlju koje obrađuje teoriju sinhroniciteta, da je Jung do
mnogih potvrda te svoje teorije došao zahvaljujući u mnogome praktičnom radu sa
Knjigom Preobražaja. Ponirući u sve dublje slojeve Ji Džinga, čuveni psihijatar je bio
iznenađen njegovom pronicljivošću i svekolikom mudrošću. Postavljao mu je sva moguća
konkretna pitanja i uvijek je dobivao logične odgovore. Bio je toliko opčinjen ovom
psihološkom mašinom, da se sasvim primakao zaključku, do kojeg su došli kineski
mudraci prije hiljada godina - ne samo da je Ji Džing veza sa Kozmičkom sviješću, već da
86
iza privida heksagrama postoji posebna inteligencija Ji Džinga. Zato Jung u veoma
ozbiljnom tonu upozorava čitaoca - “Nemojte uvrijediti Ji Džing postavljajući mu dva puta
isto pitanje.”
Pišući predgovor za poznatu knjigu Ričarda Vilhelma “Ji Džing ili Knjiga Preobražaja”,
predgovor koji je možda poznatiji nego djelo povodom koga je napisan, Jung veli da je
dobivene odgovore ocijenio, budući da je psihijatar, kao odgovore dobro integrirane osobe,
veoma dubokoumne, koja ima izvanredan uvid u svoje stanje i izrazitu moć da uvijek nađe
najbolji odgovor u danoj situaciji.
Držeći se stare izreke da liječnik treba prvo sebe da izliječi, Jung je postavio Ji
Džingu pitanje “Kakva je Tvoja vrijednost?” Treba znati da je u prvoj polovini ovog vijeka Ji
Džing bio praktično nepoznat van Kine. Na Zapadu je postojao samo jedan prijevod
“Knjige Preobražaja” od Džemsa Lidžija (James Legge), suhoparan i doslovan, ali sasvim
nepodesan za praktičnu konzultaciju. Jung je bio sasvim svjestan da će njegov predgovor
knjizi Ričarda Vilhelma privući pažnju mnogih ljudi otvorenog duha i usmjeriti njihovo
tragalaštvo prema ovom sistemu praktične filozofije. Htio je da vidi što Ji Džing misli o
sopstvenoj vrijednosti i svojoj budućnosti. Dobiveni odgovor potpuno ga je zadovoljio.
“Moja je vrijednost velika”, rekao je Ji Džing, “ali ja sam još nepriznat.” Dalje Ji Džing
zaključuje: “Mene čeka lijepa budućnost, uskoro ću dobiti zasluženo priznanje.” Ovo
posljednje Ji Džing je saopćio, kako Jung duhovito primjećuje, gledajući ispod oka na
Jungov još nezavršen predgovor Vilhelmovoj knjizi. I zaista, poslije objavljivanja Vil-
helmove knjige sa Jungovim predgovorom, došlo je do naglog širenja Ji Džinga na
Zapadu, tako da se sada objavljuje desetak redova godišnje iz te oblasti.
Svaki praktičar, kad nauči da čita poruke između redova, biti će mnogo puta
iznenađen dalekosežnim savjetima koje nam daju tajnoviti Pa Kua, nepogrešivim
sagledavanjem situacije. To je čudno samo u prvo vrijeme, jer Ji je, ponoviti ću, instrument
općenja između naše svijesti i Kozmičkog duha. Otud njegovo dugo pamćenje, njegovo
nepogrešivo sagledavanje trenutne situacije i strahovita moć pronicanja budućnosti. Otud,
ponekad, njegov grubi realizam kojim odgovara na naša pitanja.
Interesantno iskustvo navodi Rejmon Van Oven, jedan od vrsnih znalaca ovog
sistema, u svojoj knjizi “I Ching”. Kao početnik neumorno je postavljao pitanja. Kad ne bi
bio u stanju da shvati elastične odgovore ili smisao neke fraze, postavljao bi nova pitanja o
tome što neki odgovor ili fraza znači. Kada je po tko zna koji put postavio pitanje o
značenju odgovora prethodno dobivenog, uobličio se četvrti heksagram, zvani “Mladalačka
ludost” ili “Mladalačko neiskustvo”. Ovaj heksagram savjetuje pitača da bude pristojan i
pun poštovanja prema Ji Džingu, da ne bude dosadan i nasrtljiv. Heksagram glasi: “Ja ne
tražim mladog i neiskusnog i ne odlazim kod njega; već on dolazi i traži mene. Kada prvi
put traži utočište u proricanju, Ja ga poučavam. Ako on dođe drugi i treći put, to je
dosađivanje; a ja ne poučavam nasrtljivce.” Nije potrebno isticati, veli Van Over, da sam
odmah prestao da dosađujem. To je bilo njegovo prvo dublje iskustvo sa samosvojnim
bićem Ji Džinga.
Imao sam također iznenađujuće iskustvo u svom prvom praktičnom pokušaju, prije
ne tako mnogo vremena. Bio sam, naime, nekoliko godina u dodiru sa Ji Džingom, bez
ikakvog pokušaja da ga konsultiram. Čitao sam knjige i tumačenja različitih autora, tražio
sličnosti sa Tarotom i dr. Jezik knjige mi se činio veoma neodređen i pitijski, tako da se
uvijek dobiva odgovor koji se može višestruko protumačiti. Jednom prilikom naišao sam na
knjigu japanskog hermetiste (Jimmei Shimano - “Oriental Fortune Telling”), i ona mi se
učinila pogodnom za početnika, jer je poslije teško razumljivog komentara u
tradicionalnom stilu, slijedila primjena na najvažnije životne situacije izrečena sasvim
jasnim i nedvosmislenim jezikom. Htio sam da prijeđem na praktičan rad. Istovremeno
želio sam da saznam što Ji Džing misli o mojim izgledima u toj oblasti; nisam htio da
gubim vrijeme ako mi sistem ne odgovara. Zato sam postavio pitanje: “Da li ću imati
87
uspjeha u praktičnom radu sa Ji Džingom, ako uložim stvarne napore u to?” Odgovor, koji
me je zaista iznenadio, glasio je: “Ready to start.” (“Spreman si da počneš: “)
Nikad kraja iznenađenjima sa nedokučivom Knjigom Preobražaja. Kad sam završio
rukopis ove knjige, situacija u izdavačkoj djelatnosti bila je više nego nepovoljna za
objavljivanje privatnih izdanja. Sve je jako poskupjelo: štamparske usluge, papir, porez i
mnogo toga drugog. Morao sam da odlažem štampanje nekoliko puta. Najzad sam
konsultirao Ji Džing: “Hoće li ova knjiga izaći iz štampe u toku 1973. godine, ako budem
uložio sve svoje snage u to?” Odgovor je glasio: “Korak po korak. Postepen razvoj.
Pošumljivanje obećava razvoj i napredak.”
Prednost Ji Džinga nad ostalim metodama prognoze događaja postaje očigledna uz
malo uspoređenja. Lišavajući vas slobodne volje, svi ostali sistemi proricanja (izuzev
Tarota) dovode vas u zavisan položaj. Ako vam neki vidovnjak prorekne da ćete sa velikim
uspjehom završiti školu, takva prognoza vrijedi samo uvjetno. Ako se oslonite na to sretno
proročanstvo i pri tome se ulijenite i opustite, očito je da će se ono pokazati pogrešnim.
Znači svaka prognoza je uvjetna, jer zavisi od vas. Upravo tu je Ji Džing nadmoćan. On
vas dovodi u sklad sa kozmičkim ciklusima uzdizanja i pada, povoljnog i nepovoljnog
vjetra, plime i oseke. On vas uvijek stavlja pred nekoliko mogućnosti i govori vam što vas
na kraju svake od mogućih staza čeka. On savjetuje najbolji izbor u danoj situaciji, ali ga vi
ne morate poslušati. Ji vas nikada ne ostavlja u beznadežnom stanju i uvijek vas
opominje, čak i kad ste na vrhuncu svoje “dobre sreće”, da će pun mjesec početi da kopni i
da poslije plime dolazi oseka.
Ji Džing vas uči kako da se ponašate saobrazno kozmičkim zakonima, govori vam
kako bi se na vašem mjestu ponašao mudrac čija je duhovna evolucija okončana, koji je
postao jedno sa Kozmičkom sviješću. Mnogi vrsni znalci smatraju da stalna konsultacija i
razmišljanje o dobivenim odgovorima dovode do trajnog uklapanja filozofije Ji Džinga u
čovječje nesvjesno. Na taj način postupno dolazi do alkemijskog pretapanja čovječje
svijesti u Mudraca koji prebiva unutar Ji Džinga. Postupci čovjeka nadalje bivaju pokretani
ne ličnim motivima, već težnjom ka općoj harmoniji. Poistovjećujući se sa Kozmičkim
duhom, čovjek u potpunosti shvaća svekolike pojave života i dolazi u sklad sa sobom i
univerzumom. Put do takvog stanja proteže se u nedogled i njegov kraj se samo nejasno
nazire. Konačno, vjerujem da oštroumnom čitaocu nije promaklo da je Mudrac Ji Džinga
jedan od vidova u kome se javlja njegov Daemon,
88
POGOVOR
Dospjeli smo do kraja knjige. Pokušao sam da je izložim kao praktičan priručnik, tako
da zainteresiranom čitaocu izoštri vid za neke pojave koje je do sada mutno i površno
sagledavao. Ovo naročito važi za primjenu formule Tetragramatona i pronicanje u bit
mitova, predanja i bajki. Svaki misaono nastrojen čitalac može kroz proces usredsređenog
meditiranja da prodre u njihovu srž, i tako otkrije njihovu UPOTRIJEBNU VRIJEDNOST, a
to je ono što hermetiste isključivo interesira. Uzastopno premišljanje o iznijetim mitovima i
mnogim drugim, ovdje nenavedenim, uz nesputanu igru intuicije, dovesti će do ličnih
uvida, koji su uvijek praćeni oslobađanjem izvjesne energije i zrelijim pogledom na svijet.
Ovaj postupak nikako nije rezerviran za intelektualce. Naprotiv, suhoparni intelektualci
opsjednuti umovanjem u kojem nema mjesta za osjećanja i intuiciju naći će malo
privlačnog u knjigama kao što je ova. I to je dobro i shvatljivo, jer duhovna avantura je za
drzovite ljude, za duhovne avanturiste, koji žeđ utoljavaju tamo gdje ih srce vuče.
Na vratima sobe jednog mladog hermetiste pale su mi u oči riječi prepisane iz neke
Paracelzusove knjige, koje nas lijepo podsjećaju na nepredvidljiva izvorišta mudrosti:
“Pošao sam u potragu za svojim znanjem često se izlažući životnoj opasnosti. Nisam se
stidio da naučim ono što sam smatrao korisnim čak i od potucala, obješenjaka i brijača . . .
znanje treba tražiti tamo gdje slutimo da ćemo ga naći . . . Doći će vrijeme kada ćete svi vi
koji čučite u tamnim kutovima postati ruglo, prezir čitavog svijeta, jer ja ću biti kralj i moje
će biti kraljevstvo.”
Moram da ponovim da je polje hermetike nepregledno, tako da jedna knjiga, ma
koliko obimna, može da zahvati samo njen mali dio. Neki čitaoci prepoznati će svoja
iskustva na ovim stranicama. Neki će se sjetiti već izblijedjelih doživljaja i razumjeti će ih u
novom svijetlu. Mnogi ljudi njeguju samosvojne postupke, spontano nastale u svijetu
duhovnog proživljavanja, koje primjenjuju za njegovo odgonetanje. Neki su izgradili
sopstvenu simbologiju sna, u kojoj je ostalo malo prostora za Frojda. Neki se služe
sposobnošću predosjećanja sa iznenađujućom točnošću i tako dalje. Ako izgradite čvrstu
osnovu, kroz praktičan rad sa ovom i srodnim knjigama, mnogi duševni doživljaji, vaši i
drugih ljudi, postati će vam sasvim shvatljivi. Pogledajmo, primjera radi, kako naš najmlađi
šahovski velemajstor Ljubomir Ljubojević objašnjava, u jednom intervjuu, samosvojni
postupak kojem mnogo duguje za svoje uspjehe: “ ..Onda u šahu su lijepa i ona čudna
stanja. Kod mene to podsjeća na stanje kad indijski fakir padne u trans. To je stanje
koncentracije. Otkriti ću vam kako to izgleda. Pred svaku važnu partiju ja spavam, ali sam
u stanju nekog budnog sna. U stvari, tada unaprijed odigram tu partiju i dosad se nikad
nisam prevario u predosjećanju: ako tada dobijem, sutra za šahovskim stolom to je obična
repriza. Taj užasni napor jedina, pored mene, zapaža moja majka.”
Ne bi trebalo da imate teškoća u otkrivanju suštine postupka mladog velemajstora.
Tokom sna on ima spontane astralne projekcije, ali mu je svijest znatno više očuvana no u
običnom snu. U ovakvoj projekciji on stupa u dodir sa astralnim klišejom ili kalupom
nastupajućeg događaja, tako da partiju što ga na zemaljskom planu čeka sutradan, igra na
Astralu noć uoči materijalizacije. To vas ne iznenađuje, zar ne, vi znate da sve što se
ostvari na zemaljskom planu mora proći kroz plastični posrednik - Astralnu svjetlost. To
važi za sve pojave, sve događaje, pa ni šahovska partija i osjećanja koja je prate ne mogu
umaći sveobuhvatnoj kozmičkoj formuli Tetragramatona.
Vrlo široku primjenu imaju neki postupci koji služe alkemijskom preobražaju
seksualne energije. Na primjer, u poganskom kultu vičkrafta (kult vještica) veoma je čest
postupak bacanje čini praćeno seksualnim aktom. Kako to izgleda? Neodjevena vračara
(ili ako hoćete vještica) koncentrira se na ostvarenje neke želje, dok se kraj nje u postelji
nalazi nag muškarac. Pošto obavi operaciju, ona leže u postelju i “vodi ljubav”. Ovaj
posljednji momenat je veoma važan za uspjeh operacije. Zašto? Čarobnica će vam reći da
89
seksualni odnos dolazi na kraju kao ritual plodnosti, da bi operacija dala rezultat; i to je
donekle točno. Međutim, potpuno i sasvim točno objašnjenje jeste da je ona sve vrijeme
svjesna čime će se završiti njen poduhvat. Nag partner je u neposrednoj blizini da je stalno
na to podsjeća. Svijest da je čeka seksualni odnos izaziva kod nje uzbuđenje, veliku
emocionalnu napetost. Uzbuđenje znači pokretanje emocionalne energije, njeno
raspaljivanje, a ta vrsta energije je djelotvorna i plodonosna na Astralnom planu.
Probuđena energija se može primijeniti u različite svrhe, najvažnije je da je tu. U vezi
sa izloženim mogu nam postati jasne neke činjenice prethodno pogrešno tumačene.
Možda vam je poznato da je Mahatma Gandi, u jeku najžešće političke borbe za
oslobođenje Indije, redovno spavao sa nekoliko svojih vrlo mladih sljedbenice.
Istovremeno je znano da je najveći dio života bio potpuni seksualni apstinent. Ove dvije
činjenice su prividno proturječne, što su koristile engleske kolonijalne vlasti da bi mu
potkopavale ugled u masama, proturajući tvrđenje da je njegov asketizam lažan i da je
vođa nove Indije seksualni manijak. Čak i neki bliski Gandijevi sljedbenici tumačili su
ovakvo ponašanje pogrešno - kao vježbu u samokontroli. Ovo je djelomično točno, ali
čitalac koji je usvojio energetski način mišljenja i shvatio mehanizam djelovanja seksualne
magije, može sa lakoćom da prihvati potpunije objašnjenje. Već ostarjelom Gandiju u
iscrpljujućoj političkoj borbi bila je potrebna energija, mnogo energije. On je bio donekle
upoznat sa praksom Tantra-joge, kroz koju se neposredno preobražava seksualna
energija u ostale vidove psihičke energije. Spavanje (bez seksualnog kontakta) sa nagim
mladim ženama imalo je upravo takav cilj - buđenje energije. Situacija u koju je sebe
svjesno dovodio izaziva snažnu emocionalnu napetost i neprestano je održava. Ona, sa
svoje strane oslobađa velike količine energije, što iz nesvjesnog plave polje svijesti. Nešto
slično srećemo kod umjetnika koji stvaraju na mah, u velikom uzbuđenju. Vjerujem da ste
do sada shvatili da je osnovna proteza kojom se uzdiže svijest na viši nivo, kontrolirano i
usmjereno emocionalno uzbuđenje; i da se mnoga sredstva i postupci koriste da bi se
kontrolirana napetost izazvala i održala.
Osjećam da sebi postavljen zadatak ne bih ispunio kako valja kad ne bih povukao
jasnu granicu između hermetizma izloženog u ovom priručniku i Joge sa kojom se često i
netočno poistovjećuje. Zapadna hermetička tradicija odgovara uvjetima života u našem
društvu, za razliku od prave Joge koja zahtijeva potpuno angažiranje čovjeka, izdvajanje i
izopćenost (naravno, neke tehnike su zajedničke - koncentracija misli, samoposmatranje,
djelovanje na podsvijest i tome slično). Istinita Joga traži cijelog čovjeka, a to se može
postići isključivo povlačenjem od ljudi i zaglušujuće buke svjetskog mlina. Daleko od
ukusne hrane, od vlažnih očiju lijepih žena, daleko od mogućnosti da se pravimo pametni
pred ljudima i stičemo njihovo divljenje. Izdvajanje, povlačenje, kidanje veza sa ovim
životom; rijetki kontakti sa učiteljem i samoća koja će trajati godinama, čitavog života.
Među nama je malo ljudi koji to žele, još manje ih je koji to mogu. Istinita je istočnjačka
izreka da ima na hiljade učitelja, ali je teško naći jednog pravog učenika. Koliko znam,
naša sredina dala je do sada jednog jedinog čovjeka takvog kova, dr. Veljačića. Njegova
pisma sa Cejlona, objavljena u nekim časopisima, jasno pokazuju da je put do Samadhija
dug i vijugav; da je to naporan i mučan rad koji traje 24 časa dnevno, sedam dana
nedjeljno i 365 dana godišnje; da mu je uz najveći napor mašte teško sagledati kraj.
Danas mnogi na Zapadu (čak i kod nas) poziraju kao majstori Joge i jedini, po svome
tvrđenju, poučavaju “pravu Jogu”. Sve ostalo je imitacija, prevara ili djelovanje skopčano
sa velikim opasnostima. O tradiciji ponikloj na našem tlu uglavnom ne znaju ništa, ali su
sasvim sigurni da je to nešto “opasno”. Ako pobliže osmotrite osnovu na kojoj poziraju
takvi “učitelji”, vidjeti ćete da je u raskoraku sa samom Joga tradicijom.
Prvo, svi istinski učitelji Joge od davnina naglašavaju da znanje dobiveno za novac
ne vrijedi ništa. Moderni instruktori po pravilu naplaćuju svoje lekcije. Nekima je to jedini, ili
bar glavni izvor prihoda.
90
Joga zahtjeva toleranciju svih ostalih učenja. Moderni “Jogi” na sve strane sipaju
kritiku i otrov. Lijepo mišljenje zadržavaju samo za sebe. Mnogi ljudi koji se bave Hata-
Jogom reći će vam da je meditacija opasna. Uvjerio sam se da većina ne zna značenje te
riječi, Ona znači, što možete lako utvrditi ako zavirite u neki leksikon, duboko ili
usredsređeno razmišljanje. Očito je da u tome ne može biti ničeg opasnog za duševno
zdravu osobu, a za poremećene jedina valjana Joga i onako je psihoterapija. Pokazao
sam vam u glavnim crtama, na primjeru jedne Tarot-karte, kako se meditira u hermetičkoj
tradiciji Zapada, gdje je osnovno biti što propustljiviji za arhetipske sadržaje Kolektivnog
nesvjesnog, što prodiru u našu svijest i tu bivaju prepoznati i pripojeni. Takvim procesom
zaista možete stupiti u dodir sa prikrivenom suštinom stvari, što će vam uporna praksa
ubjedljivo pokazati.
Neke osobe vam mogu reći da je meditacija opasna, navodeći kao neoboriv
argument da su oni imali takvih neprijatnih iskustava “o kojima ne mogu nikome pričati”. E,
pa da vam kažem: zaista su imali strašna iskustva - poslije nekoliko nedjelja meditiranja po
nekom Joga-priručniku nije se desilo apsolutno ništa! I odustali su, a to je zaista najgore
što može da se desi i o tome nitko ne voli da priča.
Radi razgraničenja ponoviti ću da meditacija koja se upražnjava u hermetičkoj tradiciji
Zapada znači usredsređeno razmišljanje i svakome je dostupna. Sasvim druga stvar je
meditacija u Joga tradiciji. Tu meditacija predstavlja sedmi, pretposljednji stupanj Radža-
joge i Džnana-joge i čini predvorje Samadhija ili Kozmičke svijesti. U Evropi i Americi
mogu se na prste jedne ruke izbrojiti ljudi sposobni za takvu meditaciju. Takvi se ne
reklamiraju i ne hvale, a o nekakvom naplaćivanju ne treba trošiti riječi.
Jedan samozvani “adept” Joge, danas na Zapadu vrlo popularan, razglašava da se
njegova transcendentalna meditacija može savladati za sedam dana (uzgred, od toga je
napravio unosan biznis). Što da kažemo na ovo? Svako tko je, blago rečeno, dovoljno
naivan da povjeruje u ovo i plati zahtjevan novac, postati će vrlo brzo - samo za sedam
dana - siromašniji za izvjesnu sumu novca i bogatiji za jedno iskustvo.
Naša sudbina je da živimo među ljudima, Naša Staza mora biti prilagođena takvom
životu u kojem se izdvajanje i osama skladno smjenjuju sa aktivnim životom u društvu.
Iskustvima stečenim u dodiru sa ljudima treba omogućiti da se stalože i smire. Poslije toga
javlja se nova potreba za trenjem sa ljudima i žeđ za novim iskustvima. Naša deviza mora
biti biblijska mudrost - daj caru carevo, a Bogu Božje. To znači otprilike ovo: kako ne
možemo boraviti sve vrijeme u razrijeđenom zraku duhovne avanture, neka to budu
povremeni ali česti izleti. Kada se razgolićeni spustimo do samog korijena od kojeg smo
potekli i kad iz zaboravljenih dubina izronimo isprani i potreseni, vratimo se ustaljenoj igri
navlačenja maski poštujući njena pravila.
Daj caru carevo, a Bogu Božje važi kako za čitaoca, tako i za pisca. Bilo bi lijepo
napisati knjigu i vidjeti kako dolazi u ruke zainteresiranih bez ponižavajućih, ali neophodnih
procesa računanja troškova, oglašavanja, bez sukoba sa štamparima zbog mnogo puta
prekoračenih rokova, bez mnogo koječega što nam nameće neumitna stvarnost. Bilo bi
lijepo, ali je nemoguće. Više puta spomenuta sredina znači nalaženje razumne sredine,
Srednje Staze, između duhovnih i materijalnih zahtjeva.
Duž naše Staze biti će uvijek kritičara, po pravilu neodgovornih, jer kad se prihvate
da kritiziraju nešto što ne razumiju ne osjećaju nikakvu obavezu da objektivno procjenjuju
tuđ rad. Njihov pokušaj da nas obezvrijede ne smije da nas potisne u nekakvo vrlinsko
usamljeništvo. Moramo biti svjesni da mi objelodanjujemo nešto što je, bilo kakvo da mu je
ispoljenje, izuzetno po svojoj ljudskosti. Ako hermetista osjeća spiritualni nemir koji se
može ublažiti samo preuzimanjem misije, ako ga intuicija čini sposobnim da osjeti ono
tanano treperenje unutarnjeg života u ljudima, on ima zadatak da svoja osjećanja obznani
bez obzira na posljedice po sebe i njih. Jer, njegova misija je zov sudbine što se kroz
njega prelama i postaje bolje razumljiv; zov koji nerijetko znači početak novih patnji, jer je
91
sazrijevanje uvijek bolno. Ostavljajući strašljivice, i one čiji se unutrašnji život svodi
većinom na varenje, da vjekuju u zatravljenim dvorištima svog sputanog duha, vi morate
platiti visoku cijenu da biste dosegli svu ljepotu dalekih svjetova. Nemojte ustuknuti, ne
bojte se! Budite hitac ka samom sebi. Imajte povjerenja u svoju sudbinu, jer je
neponovljiva. Kad god zapadnete u procjep nedoumice uslijed unutrašnjih sumnji ili
spoljašnjih otpora, snažno povucite strunu poruke velikog mislioca, puštajući da odjekne u
gluhim dubinama vašeg bića - “Na svijetu ima samo jedan put kojim nitko osim tebe ne
može ići. Kuda taj put vodi ne pitaj - idi njim!”
Pišući ovo ne mogu da se ne uzbudim sjećajući se prvog susreta sa hermetizmom
kroz knjige, Svamija Vivekande, na koje me je navela neumitna ruka Proviđenja. Pročitao
sam ih u jednom dahu u grozničavom, polumahnitom stanju, jer su mi donijele neslućenu
potvrdu mojih umovanja o životu, sudbini i krajnjoj Istini. Susret sa njima na
nezaobilaznom, od Proviđenja zasječenom mjestu, bio je jedan od onih spojeva nakon
kojih se čovjek upućuje ka sasvim novim horizontima. Kroz njega sam zauvijek rekao
zbogom svojoj usamljenosti i beznađu. Osjetio sam u Vivekandinim riječima srodnost sa
neuobličenim mislima što su kipjele u meni, nesposobne da se izraze na razumljiv način i
sa podsmjehom odbacivane od sredine u kojoj sam živio. Shvatio sam da moj život nikada
više neće biti ono što mi je baka pričala i da su bajke i vilinske priče djetinjstva krile u sebi
groznu poruku, prenošenu nehotice od odraslih djeci, koju prije ili poslije moramo sami
odgonetnuti. Približavalo se vrijeme velikih bitaka, čija su bojna polja neprohodi i pustoline
ljudskog duha i mračni ponori mržnje što kao demon živi u nama, vrebajući zakrvavljenih
očiju svaki trenutak naše slabosti. Doživio sam kao otkrovenje da pakao zaista postoji, ali
ne na suprotnoj obali raja, već ovdje, na zemlji, i da je istinski pakao niz mučnih napora
kroz koji se mili ka Istini, u kojem se dan-danas koprcam. Sve ostalo je kao kratkovječna
pjena života, kao privlačan i nestvaran predio iz šarenog sna.
Ž. M. Slavinski
P. S. Da nedavno sam vodio opširnu korespondenciju sa čitaocima. Na žalost, uslijed
mnogobrojnih porodičnih, profesionalnih i drugih obaveza više nisam u stanju da
odgovaram na pisma.
OPOMENA!
Po mišljenju mnogih autoriteta hermetizma, Astralna projekcija metodom simbola,
opisana u ovoj knjizi, sadrži izvjesne opasnosti za emocionalno i mentalno nestabilne
osobe. Svaka takva osoba koja, usprkos date opomene, primjeni metodu simbola u praksi,
čini to na sopstveni rizik i odgovornost!!!