Što je sirova hrana i zašto

prehrana sirovom hranom?

Sirova hrana – siguran put prema zdravlju i dugovječnosti.
Sirova hrana ili raw food je sva hrana koja nije izložena
visokim temperaturama ili termičkoj obradi. Ona je ujedno
živa hrana koju unosimo u svoj organizam, to je život i tako
hranimo svoje tijelo.
Čovjek sve dok nije otkrio vatru je zajedno s ostalim
životinjskim carstvom slijedio razvojni put jedeći prirodnu,
sirovu hranu. Međutim, nakon otkrića vatre ljudi su, bez
mnogo razmišljanja, počeli stavljati prirodnu hranu na vatru
uništavajući njezine bitne sastojke, upropaštavajući je, da bi
nakon toga njome hranili svoja tijela. Odatle su kao izravna
posljedica nastale sve bolesti koje danas muče čovječanstvo.

Što su enzimi?
Enzim je vitamin koji hrani tijelo i održava ga na životu,
vitamin skriven u sjemenu, klijanju i rastu biljaka. Međutim,
enzimi nisu nikakve "supstancije", već je to nedokučiva,
magnetska, kozmička energija samog principa života, usko
povezana sa svim akcijama i aktivnostima svake molekule u
ljudskom tijelu, u biljkama i u svim životnim oblicima. Kad se
jednom domognemo te spoznaje, postaje nam jasno zašto
moramo birati hranu razumom i umijećem, zašto mora biti
sirova, nekuhana i neobrađena. Enzimi ne postoje samo u
sirovim biljkama nego i u ljudskom tijelu i sudjeluju u svim
aktivnostima i funkcijama. Enzimi su osjetljivi na visoke
temperature. Izlože li se temperaturi od preko +55°C, ugibaju.
Mrtva materija ne može ispuniti zadaće živih organizama.
Zato hrana izložena temperaturama preko 55°C gubi svoju
hranjivu vrijednost postaju neaktivni, baš kao što ljudsko tijelo
postaje neaktivno u vrućoj vodi. Kod temperature od 54°C
gasi se život većine enzima. U sjemenu se enzimi nalaze u
nekakvom stanju uspavanosti. Pod odgovarajućim uvjetima
ostaju stotinama i tisućama godina u slanju sanjivog života.
Najbolji primjer za to su pšenična zrna u piramidama koja su
još imala sposobnost klijanja. Takva hrana može doduše
održavati život u ljudskom tijelu, i ona to čini, ali to se događa
na račun rastućeg narušavanja zdravlja, energije i životnosti.
To stanje postaje jasno kad seljak hrani svoje tele
pasteriziranim mlijekom. Pasterizirano je mlijeko zagrijavano
na temperaturi od oko 80°C, da se unište bakterije. Ali i svi su
enzimi u mlijeku ubijeni. Telad, koja se hrane pasteriziranim
mlijekom, ugibaju tijekom šest mjeseci.

Što je sa oksalnom kiselinom

u zelenom lisnatom povrću?
Organska oksalna kiselina jedna je od najvažnijih sastavnica
potrebnih našem tijelu da održava i potiče pravilan tonus
peristaltike. Razumije se samo po sebi da svako gibanje u
našem tijelu, koje se "odvija" mimo naše volje, ovisi o životu
stanica i tkiva dotičnih organa. Život je aktivan, za razliku od
smrti ili mrtve materije u kojoj nema nikakve aktivnosti; a to
očito važi za stanice i tkivo našeg tijela. Ako je hrana sirova,
bilo u plodovima bilo u sokovima, svaka molekula te hrane je
živa, organska i nasićena enzimima. Prema tome i oksalna
kiselina je u sirovom povrću i sokovima pripremljenim od
takva povrća organska, a kao takva ne samo daje korisna, već
je od životne važnosti za fiziološke funkcije tijela. Naprotiv,
oksalna kiselina u kuhanim i prerađenim živežnim
namirnicama je mrtva i anorganska, te kao takva može biti
opasna i štetna. Oksalana kiselina se lako spaja s kalcijem.
Ako je oksalna kiselina postala kuhanjem i preradom živežnih
namirnica u tim namirnicama anorganskom tvari, takva
kiselina stvarat će čvrste spojeve s kalcijem u drugim
živežnim namirnicama te će i u njima upropastiti hranjivu
vrijednost. To će dovesti do manjka kalcija i prouzročiti
razgradnju kostiju.
Zato nikad ne jedem kuhani špinat ili špinat iz konzerve. Što
se pak tiče same oksalne kiseline, ona je često uzrok stvaranja
anorganskih kristala oksalne kiseline u bubrezima, kad se
kuhanjem i dorađivanjem pretvara u anorgansku kiselinu.
Isplati se razmišljati o tome da minerali u našim živežnim
namirnicama - na primjer željezo - često ne mogu biti ispravno
primani i iskorišteni ako se kuhanjem pretvaraju u anorgansku
tvar. Kao takvi, putem kemijskih i drugih reakcija, često
uništavaju korisnost ostalih živih tvari.
Željezo se u svježem sirovom špinatu može iskoristiti sto
posto, dok je u kuhanom špinatu ta količina pet puta manja.
Nemojmo zaboraviti: organska oksalna kiselina je za naše
blagostanje od tolike važnosti da bismo dnevno trebali piti
sokove od svježeg sirovog povrća koje tu kiselinu sadrži.
Najveće količine organske oksalne kiseline nalaze se u
svježem sirovom soku od špinata (svih vrsta špinata), u blitvi,
u listovima repe, u listovima korabe i gorušice, u zelenom
kupusu i kelju.
Može li se miješati voće i
povrće?
Želim pojasniti o kombiniranju hrane i miješanju voća i
povrća.
Povrće je nešto što ima u sebi škrob. Na primjer, mrkva, repa,
rotkva, tikvice ima ugljikohidrata. Zelenje nije povrće. Zelenje
je odvojena grupa hrane.
Svrstavanje zelenja u istu kategoriju s povrćem dovelo je do
toga da neki ljudi pogrešno primjenjuju pravilno kombiniranje
škrobastog povrća sa zelenjem. Potaknuti tom konfuzijom,
mnogi zabrinuti ljudi pisali su mi želeći znati da li je miješanje
voća sa zelenim povrćem ispravno kombiniranje hrane. Oni su
čuli da nije dobro miješati voće i povrće. Da, kombiniranje
škrobastog povrća s voćem ne bi bila dobra ideja. Takva
kombinacija može uzrokovati plinove u crijevima.

Međutim, zelenje nije povrće i zelenje nije škrobasto. U stvari,

zelenje je jedina skupina namirnica koja pomaže probavljanje
ostale hrane poticanjem lučenja probavnih enzima. Zbog toga
se zelenje može kombinirati s bilo kojom hranom. Postoji još
jedno veliko pogrešno shvaćanje koje je posljedica svrstavanja
zelenja i povrća u istu kategoriju. Takve neprikladne
generalizacije istraživače su dovele do pogrešnog zaključka da
je zelenje loš izvor bjelančevina. Suprotno tom popularnom
vjerovanju, zelenje je izvrstan izvor bjelančevina.
Predlažem da zelenje odvojimo od povrća, sada i zauvijek.
Zelenje nikada nije dobivalo zasluženu pažnju i nikada nije
prikladno istraženo zato što se pogrešno izjednačava s
povrćem. U većini jezika nemamo čak ni pravi naziv za
zelenje. Naziv tamnozeleno lisnato povrće je dug i nezgodan
za upotrebu, slično kao rogata životinja koja daje mlijeko.
Zelenje je osnovna grupa namirnica koja najpotpunije
zadovoljava prehrambene potrebe ljudi.
Ali lubenice svih vrsta trebale bi se uvijek jesti posebno.
Voće je čistač tijela. Njihov veći sadržaj ugljika je nešto tako
kao spaljivanje smeća u tijelu, jer ono sadrži veći dio
bjelančevine a nešto manji dio ugljika (ili ugljikohidrata).
Voće bi trebalo jesti samo ako je zrelo, jer dok nije zrelo nije
se još potpuno stvorio šećer i stoga ono prouzrokuje kiselu
reakciju u organizmu. Zrelo voće, pa makar bilo po okusu
kiselo, prouzrokuje u tijelu alkalnu reakciju.
Krajnje je važno da se nikad ne zaboravi sljedeće: kad se jede
bilo koja vrsta rafiniranog šećera ili bilo kojeg brašnenog
proizvoda, i uvijek bilo koje vrsti i u bilo kojem obliku, za
vrijeme istog obroka s voćem (osim banana, datulja, smokava
ili grožđica), bilo zajedno bilo unutar jednog ili dva sata, šećer
i škrobna hrana naginju k tome da vriju u probavnom traktu, te
prije ili kasnije nastaje kemijska reakcija zvana acidoza, ili
kiselo stanje u želucu može biti kao posljedica.

Vitamin B12
Vitamin B12 ili kobalamin je jedini koji sadrži kobalt. Nastaje
od mikroorganizama kao sto su bakterije i gljivice koje
dospijevaju u organizam životinja i čovjeka. Oni ga skladište u
jetri. Uz folnu kiselinu, vitamin B12 je neophodan za stvaranje
crvenih krvnih zrnaca, kao i za dobro funkcioniranje živčanog
sustava. Nedostatak vitamina B12 dovodi do ozbiljne anemije
i degeneriranja živčanih vlakana kičmene moždine. Najveću
količinu vitamina B12 imaju namirnice životinjskog porijekla,
dok se u biljkama nalazi samo u tragovima. To je bio jedan od
osnovnih argumenata protiv strogo biljne ishrane. Ali..
Naučna istraživanja kažu da postoje dva izvora upotrebe
vitamina B12:
 Same dobre bakterije debelog crijeva koje sintetizuju
vitamin B12 u velikim količinama. Mada je točno da je
kapacitet apsorpcije debelog crijeva vrlo ograničen, ipak
izgleda dovoljan da određenoj količini vitamina B12
omogući da ode u krvotok. Dobre bakterije koje se nalaze
u našim crijevne ne proizvode samo vitamin B12, već
također proizvode, na primjer, vitamin K. Bakterije koje
se nalaze u našim ustima i grlu u stanju su da proizvedu
dovoljno vitamina B12 da zadovolje dnevne potrebe
organizma. Ako nema kobalta za formiranje vitamina
B12, doći će do anemije.
 Gdje možemo naći kobalt? U zelenom lisnatom povrću (u
vrhovima i ivicama), djetelini, klicama alfa alfa, voću i
sjemenkama. Mesojedi imaju češće nedostatke ovog
vitamina jer imaju jaču kiselinu koja ubija dobre
bakterije. Nema potrebe uzimati dodatno B12 osim u
slučajevima kada je crijevna flora uništena.
Preporučujem povremeno uzimanje probiotika (dobrih
bakterija) i fermentiranu hranu gdje ima dobrih bakterija.
Najbolje uzeti fermentiranu hranu kao što je kiseo kupus, a
možda je najbolji rejuvelac.
Od kuda dobivamo proteine
u sirovoj prehrani?
Prije svega, mi ljudi nismo dizajnirani da jedemo meso, zato
se meso uopće ne probavlja u našim crijevima već raspada što
je uvod u mnoge bolesti. Što se tiče mlijeka, sve bebe (kod
životinja i ljudi) piju mlijeko, a kad dobiju zube počinju
da žvaču hranu. Mi smo jedina vrsta koja i poslije toga uzima
mlijeko i mliječne proizvode.
Jake kosti ne ovise od kalcija već od toga koliko se tijelo kreće
i opterećuje kosti, tako i jaki mišići ne ovise od unosa proteina
već od napora kojima su izloženi. Velike doze proteina će
prilikom razlaganja osloboditi toksične količine azota u krvi,
koji će se zatim akumulirati u mišićima i izazivati kroničan
umor. Zeleno lišće, orašasti plodovi, klice i sjemenke su jako
bogate proteinima. Čovjek može akumulirati oko 30 gr
proteina dnevno u tijelu. Sve što je više od toga odlazi u jetru i
pretvara se u kiselinu koja se veže za kalcij iz kostiju i
izbacuje se preko urina (Proteinom Izazvana Hypercalciuria -
gubljenje kalcija preko urina) i na taj način nastaje problem sa
kostima. Ako jedete raznovrsno voće, povrće, orašaste
plodove, sjemenke i klice vrlo lako ćete uzeti dovoljne
količine proteina, a i drugih potrebnih hranljivih
tvari. Aminokiseline su građevni elementi proteina. Dijelimo
ih na esencijalne i neesencijalne. Nije potrebno kombinirati
žitarice i grah u jednom obroku ili u jednom danu da bi unijeli
sve esencijalne aminokiseline. U biljkama imamo zastupljene
sve aminokiseline i naše tijelo ima sposobnost da ih akumulira
nekoliko dana za buduću upotrebu. Također, ima dosta voća i
povrća koje sadrže sve aminokiseline, kao sto su: rajčica,
banane, datulje, orasi, bademi, suncokretove sjemenke, kupus,
brokule, mrkve i druge. Znači, treba jesti raznovrsno voće,
povrće, orašaste plodove, sjemenke i klice koje će nas
snabdijevati sa svim esencijalnim i neesencijalnim
aminokiselinama kao i svim ostalim hranljivim tvarima koje
su nam potrebne. Naravno, treba ih jesti sirove jer se
kuhanjem aminokiseline oštećuju.

Kiselost organizma
Skoro sve što suvremeni čovjek radi dovodi do kiselosti
organizma, a najveći utjecaj je od ishrane to je glavni uzrok
skoro svih suvremenih bolesti, a pogotovo rak. Namirnice
životinjskog porijekla povećavaju kiselost i to naročito meso,
a od njih najmanju kiselost imaju kozje sirovo mlijeko i
sirutka, koje su blago alkalne i neutralne u sirovom
neobrađenom stanju, kao i termički spremljene žitarice (kruh),
a voću i povrću inače baznim u sirovom stanju se povećava
kiselost termičkom obradom.
Sirovo povrće i skoro svako voće je alkalno. Tako limun koji
je po okusu najkiseliji je ustvari namirnica koja izaziva
najveću alkalnu vrijednost krvi. Voće koje izaziva kiselost
(blagu) su šljive, borovnice, i brusnice, što ne znači da ih treba
izbjegavati zbog svojih mnogobrojnih pozitivnih biokemijskih
svojstava. Orašasto voće sirovo je alkalno kokos, pinjoli, a
najviše badem koji ujedno sadrži i amigdalin ili laetril, vitamin
B17, te neki autori navode da svakodnevnim unosom 5
komada smo zaštićeni od kancerogena.
Kiselost izazivaju sve vrste oraha, lješnjaka, pistacija. I vrlo
važno: ako se termički obrade postaju kiseliji ili alkalni
prelaze u kisele (npr. sušeni kokos), što ne znači da ih treba
izbjegavati zbog svojih mnogobrojnih pozitivnih biokemijskih
svojstava, nego samo treba biti umjeren prilikom
konzumiranja.
Sve sjemenke osim sezama izazivaju kiselost. Kada se
isklijaju postaju jako alkalizirajuće namirnice. Od žitarica
alkalizirajuće su amarant, proso i kvinoja, dok su ječam,
pšenica, raž, riža, heljda, a obradom (fizičkom, termičkom,
kemijskom) postaju još više, što ne znači da ih treba
izbjegavati zbog svojih mnogobrojnih pozitivnih biokemijskih
svojstava, nego samo treba biti umjeren prilikom
konzumiranja.
Zaključak je jednostavan, a to je da se sirovom hranom biljnog
porijekla, postiže alkaliziranje organizma i time sprečava ili
liječi rak kao i mnoge druge bolesti.

Zašto piti zelene sokove?

Sok miksanjem zelenja razbija njihove stanične zidove.
Zelenje je nevjerojatno u salatama, ali jedini problem s njima
kada se jede da vaše tijelo nema enzime potrebne za razbiti
stanične stjenke biljke.
Zeleno ima klorofila. Klorofil je jedna od najboljih stvari koje
možete staviti u svoje tijelo! Klorofil, kada se pogleda
molekulski je gotovo identičan sastav našim crvenim krvnim
stanicama, osim činjenice da je magnezij u centru, za razliku
od željeza. To znači da Klorofil je nevjerojatan za povećanje
oksigenacije u vašem tijelu (više kisika znači više energije za
vas!) Kao i da je vrlo dobro za čišćenje krvi.
Vitamini i minerali = Snaga! Ovi napitci su zadivljujući za
svakoga tko ima lošu probavu. Kada sok ili smoothie popijete,
on će poduzeti probavni rad od tijela.
Zeleni sok i zeleni smoothies će očistiti vaš probavni sustav.
Vlakana, klorofila i drugih hranjivih tvari, naći ćete osobito u
zelenom koji će vas očistiti.
Komponente zelenog soka i smoothies ima ljekovita svojstva.
Peršin je sredstvo za čišćenje krvi. Korijander vuče teške
metale iz tijela. Đumbir je sredstvo protiv nadimanja, što znači
da čisti crijeva, kao i ozdravljenje. Citrus sok može pomoći u
borbi protiv infekcije. Unesite više tih moćnih namirnica u
svoje tijelo, to bolje!

Da li je moguće hraniti
sirovom hranom i ujedno
baviti se sportom?
Naravno! Znamo iz vlastitom iskustvu, danas imamo
neusporedivo više energije nego prije. U prirodi najveće
dugotrajne fizičke napore podnose upravo biljojedi. A što se
tiče profesionalnog sporta, imamo primjere triatlonaca,
atletičara i drugih koji su na sirovoj hrani i postižu izvanredne
uspjehe.
Priliko prelaska izgubiti ćete na masi, zapravo nezdrave masne
naslage, to svi izgube prelaskom, i debeli i mršavi što je
dobro. Onda ćete to morati nadoknaditi mišićnom (zdravom)
masom aktivnim treningom.. Špinat, brokula, karfiol, sjeme
konoplje, kvinoja, i drugi orasi i sjemenke.. divlje samoniklo
bilje je isto odličan izvor proteina kad ga ima.. i jesti što više
zelenja dnevno koliko je moguće, blendati stalno zelene
smoothie sa bananama recimo, to je odlično za trening i puno
zdravih proteina.. ako planirate povećanje mišićne mase savjet
je pola kilograma zelenja minimum dnevno, uz 3-4 kilograma
voća minimum, poželjno banana i datulja koje su odlične za
trening. Od orašastih plodova i datulja možete si raditi odlične
energetske pločice od sjemenki i povrća, te orašastih plodova
razne krekere.

Kako dolaze otpadne tvari i

bolesne supstance u tijelo?
Dvama različitim putovima. Prije svega hranom koja se jede
prekomjerno u anorganskom obliku - na primjer kuhana - i tu
tijelo niti može preuzeti niti ispravno izlučiti, a potom
nenaravnim tvarima kao serumi, cijepljenja, injekcije itd. Te
prouzrokuju taloge koje tijelo ne može otpremiti van svojim
normalnim putovima, ako su oštećeni kanali za izlučivanje.
Nadalje stanicama i tkivom tijela koji su za vrijeme naših
aktivnosti stalno troše i preostaju kao mrtva materija, nakon
što su dopremili tjelesnu i duševnu energiju. Te potrošene
stanice trebaju stoje moguće brže napustiti tijelo, nakon što su
ispunile svoju zadaću, ali pri manjkavu izlučivanju zaostaju
nepotrebno dugo u organizmu.

Gdje kupovati namirnice?

Mogu se kupiti organsko uzgojene namirnice u svakoj trgovini
zdrave hrane. Sve više ima uzgajivača ekoloških proizvoda po
cijeloj Hrvatskoj. Ako vam je takva vrsta kupovine skupa
imate mogućnost kupovati na tržnicama kod kumica. Dobro
provjerite kod koga kupujete, jer pravih kumica ima sve
manje. Pogledajte naš sirovi adresar.

Zašto organska hrana?

Naravno, svaka je sirova hrana organska; ali nije svaka sirova
živežna namirnica organski zasijana i uzgajana! Organski
proizvedena hrana je puno vrjednija. Traje godinama da se
opet kultivira neko iscrpljeno ili kemijski zatrovano tlo. Stanje
mnogih površina određuje broj godina koje su potrebne da ga
se prirodnim gnojivom i organskom obradom opet povrati u
stanje prirodne plodnosti. Samo tada je tlo doista prikladno da
se zasije sjemenjem, da donese lijepe i zdrave biljke koje su
zaštićene od štetočina, bakterija i bolesti - upravo tako kao što
je zdravo tijelo zaštićeno od bolesti.
Razlog što danas imamo tako mnogo bolesti ne može se
svoditi samo na suvremeni sustav tržišta, koje proizvodi toliko
obilje manje vrijedne hrane, nego i na to što je naše tlo
bolesno, jer mu manjkaju ispravna njega i hrana.
Zdravo tlo = zdrava hrana = zdravo tijelo
Uvijek nam mora na prvom mjestu biti kvaliteta. Nema
nadomjeska za kvalitetu, ni pod koju cijenu, i ako su troškovi
veći, znajte da je to dugoročnije bolje nego da su jeftini.

Zašto je šećer tako štetan?

Vjerujem da danas svatko zna da šećer izaziva nadraženost i
slabljenje sluznica tijela, a zubima, kostima i krvi otima veliki
dio korisnih mineralnih tvari. Upalne bolesti dišnih putova i
probavnih organa proistječu iz upotrebe bijelog i smeđeg
šećera. Bolesti grla, nosa, grudi i kože mogu se često pripisati
upotrebi bijelog i smeđeg šećera. Ako se ljudsko tijelo
preopterećuje šećerom, te jelima i pićima što sadrže šećer, trpi
zbog toga vitalnost tijela i to može biti često uzrok oteklina i
prekomjernog- stvaranja sluzi. Upalne se bolesti šire i
pogoršavaju ovisno o konzumiranim količinama šećera. Upale
slijepog crijeva velikim su dijelom uzrokovane prekomjernim
uživanjem prehrambenih namirnica i napitaka zaslađenih
šećerom. Dijabetes (šećerna bolest) i rak mogu se isto tako
pripisati prekomjernom uživanju šećera, baš kao i
poliomyelitis (dječja paraliza).

Što je bolest i kako nastaje?

Bolest je naprezanje tijela da te ozdravi. Postoji samo jedan
uzrok bolesti - zatrovanost tijela i samo jedan način liječenja -
odstranjenje otrova. Dijagnoza neke bolesti nije ništa drugo
nego lokalizacija onoga mjesta na kojem se tvoje tijelo bori
protiv nakupljenog otrova i želi ga se riješiti. Sve što nije
hrana, tijelo prepoznaje i odstranjuje kao otrov.
Bjelančevinski i škrobni otpad začepljuje vene, žile, arterije,
sve žilice u tijelu.
Mesojedi u prirodi nemaju povišen kolesterol jer jedu samo
sirovo meso koje se ne taloži.
Visoka razina kolesterola i tlaka se najbrže može sniziti
prehranom bez žitarica.
Ugljikohidrati sa mnogo škroba (u žitaricama) snažno podižu
vrijednosti šećera u krvi a kao reakcija na to - raste razina
inzulina u krvi. Pomoću peptidnog hormona inzulina što se
proizvodi u gušterači tijelo regulira visok sadržaj šećera na
podnošljivu razinu. Uzrok dijabetesa je pretjerana
konzumacija škroba i šećera. Žitna i šećerna sluz. Prema
prirodnom nauku o zdravlju (Prirodna higijena), ljudsko tijelo
je organizam koji funkcionira po načelu samo izlječenja.
Tijelo samo sebe pročišćuje i liječi. Ono samo uklanja štete što
su ih učinili otrovi. Za (samo) liječenje mu je potrebno: svježi
zrak, čista voda, dovoljno odmora i sna, sirova hrana, ugodna
temperatura, sunčeva svjetlost, dovoljno kretanja,
zadovoljavajuća profesionalna djelatnost i mirno ozračje u
obitelji i krugu prijatelja.

Zašto i kako postiti?

Nitko neće čistiti vodovod nekog grada čiji su filteri
začepljeni, bez da prethodno isključi dovod vode. Tako je i sa
tijelom. Da bi se očistilo, potrebno je prekinuti unos hrane
koja stvara sluz.
Pripremite se za kuru posta prijelaznom hranom - određenim
periodom u kojem ćete se hraniti samo hranom koja ne stvara
sluz. Ako ste prije uzimali lijekove budite posebno oprezni i
produžite razdoblje prijelazne hrane.
Prvi post ne smije biti dug. Izmjenjujte kraće kure posta sa
danima konzumacije hrane koja ne stvara sluz. Pripremajte se
za post postepeno privikavajući tijelo na razdoblje neuzimanja
krute hrane. Kod dugog posta se sužavaju krvne žile koje se
neprekidno pune sluzi i opasnim starim lijekovima. Nitko to
ne može izdržati bez narušavanja životne snage. Treba
postepeno produžavati dane posta. Prvo post bez doručka
(preskakanje doručka, odnosno, uzimanje samo sokova u
jutarnjim satima), pa s jednim obrokom (najbolje oko 15-16h),
pa jednodnevni, pa dvodnevni...I to se izmjenjuje sa
prehranom bez sluzi u razdobljima između.Tako se krv
poboljšava postepeno i lakše se bori sa oslobođenim otrovima.
Post se prekida sirovim ili kuhanim povrćem. Zatim možete
uzeti krišku tosta. Voće smijete jesti tek puno kasnije.
Nakon prekida posta, 2-3 sata nakon prvog obroka, trebali
biste imati stolicu. Ako je nemate, pomognite si klistirom, jer
je opasno ako nemate stolicu. Nakon prvog obroka, sa
hranom, izlaze oslobođene otpadne tvari i sluz. Opasno je za
organizam ako to ostane u njemu.
Lijepe crte lica, čistoća i zdrava boja tena, jasnoća i prirodna
veličina očiju, šarm izraza i boja usana stare i postaju
neugodni za oko kako se u želucu i crijevima nakuplja masa
sluzi. Vidio sam ljude koji su se kurom hrane bez sluzi
pomladili i toliko proljepšali da nisu bili za prepoznati.

Koja je hrana bez sluzavosti?

Evolucija nam pokazuje da čovjek pripada porodici majmuna
koji se hrane isključivo voćem i biljkama.
Hrana bez sluzavosti: voće, salata, orasi.
Hrana koja stvara sluzavost: sve ostalo.
Meso proizvodi najgore otrove u tijelu, mokraćnu kiselinu i
sluz. Jaja su još gora jer imaju ljepljivo svojstvo. Kuhana su
manje štetna jer se to ljepljivo svojstvo kuhanjem razara.
Mlijeko isto. Škrob je gori od mesa - lakše se probavlja, ali
stvara više ljepljive sluzi.
Ugljična kiselina uzrokuje bolest, a ona nastaje vrenjem koje
nastaje miješanjem sluzave hrane s voćem.
Sve masti stvaraju sluz, pa i one biljnog porijekla i nisu
korisne za tijelo.
Žitarice isto stvaraju sluz i kiselinu. Riža je tu vodeća po
lošem. Mahunarke također.
Krumpir (iako škrobna namirnica) sadrži mineralne soli, a ne
proizvodi nikakvu ljepljivu sluzavost. Dobro pečen, neoguljen
ili u neoguljenim narezanim ploškama, bez životinjske masti,
krumpir gotovo da i ne stvara sluzavost.

Zašto miksati ili cijediti voće

i povrće?
Čvrsta hrana zahtijeva mnogo duži probavni proces u kojemu
se hranjive tvari stavljaju na raspolaganje stanicama i tkivu
našeg tijela. Vlakna u samoj hrani nemaju zapravo nikakvu
hranjivu vrijednost, ali za vrijeme peristaltike (mišićnog
stezanja) crijeva služe kao "metla".
Odvajanje vlaknastih tvari kod pripremanja sokova
omogućava vrlo brzu probavu sokova i preuzimanje njihovih
hranjivih tvari, najčešće unutar jedne minute. Dobro znamo da
je celer zbog visokog postotka natrijeva klorida jedna od
ponajboljih živežnih namirnica pomoću koje možemo odoljeti
ekstremnoj vrućini. Jedemo li ga cjelovitog, treba nam dugo
vremena za probavu, tako da bi nas vrućina svladala prije
negoli bi došlo do blagotvornog djelovanja. Ali ako uzmemo
čašu ili pola litre soka od svježeg sirovog celera i popijemo,
blagotvorno djelovanje nastupa mnogo brže. Na taj način
postaje npr. nepodnošljiva vrućina u pustinjskim predjelima
mnogo podnošljiva.
Čitavi plodovi, salata i povrće sadrže u sebi dosta veliku
količinu vlaknastih sastojaka. U tim vlaknastim sastojcima
sadržane su vrlo važne hranjive tvari bez kojih naprosto ne
možemo. Te molekule i njihovi enzimi u svježim sirovim
sokovima doprinose brzom prehranjivanju stanica i tkiva,
žlijezda, organa i svih dijelova tijela.
Vlaknaste tvari voća, salata i povrća istovremeno su i vrlo
dragocjene. Ako je hrana koju jedemo sirova, nekuhana i
neobrađena, vlaknasti sastojci olakšavaju proces probave.

Da li konzumirati sol?
Kad god govorimo o temi soli, netko će uvijek podići ruku i
reći, "ali trebamo sol za zdravlje! "
Konzumiranje više soli teži ka povećanju krvnog tlaka i rizika
od srčanog udara, moždanog udara, kongestivnog zatajenja
srca i bolesti bubrega.
Što tijelo treba nije sol. Što tijelo treba je natrij. Sol je zapravo
spoj nazvan "natrijev klorid" koji se sastoji od 40% natrija i
60% klorida. Čak i morska sol se sastoji prvenstveno od
natrijevog klorida.
Natrijev klorid oblici, naravno, u tlu i oceanima. Kad slana
jezera presuše, veliki depozit sol. Neki dijelovi svijeta imaju
mnogo takvih depozita, dok je drugi imaju malo. U većini
slučajeva, tih depozita nalaze se samo podzemno u dubinama.
Ljudsko tijelo nema potrebu za soli. Samo treba prirodni
natrijev koji se nalazi u biljkama.

Zbunjena sam. Postoje li više

vrsta sirovojedaca?
Da, postoje različiti načini prehrane sirovom hranom.
Jedan način je onaj koji konzumiraju sve u sirovom obliku od
hladno prešanog maslinovog ulja, hladno prešanog kokosovog
ulja, proklijane pšenice i ostalih klica, voća, povrća, orašastih
plodova i sjemenki.
Drugi način su oni koji jedi samo voće i povrće i nešto malo
orašasih plodova. Takva vrsta sirovojedaca se zove nisko
masna sirova hrana ili low fat ili 80 10 10.
Uglavnom svaki način je dobar, slušajte svoje tijelo i odlučite
sami.

Prelazak na sirovu
prehranu?
U pravilu ne smeta mnogo ako se ponekad jede kuhana hrana
(ali ne i pečena), pod pretpostavkom da se u dovoljnim
količinama jede sirova hrana (barem 80% sirove hrane). Mi
danas živimo u atomsko doba, i ako se probavom velikih
količina kuhane hrane sami "upropaštavamo", time izazivamo
u sebi tjelesni i duševni konflikt koji predstavlja određenu
zapreku i smetnju našem postojanju.
Sokovi iz svježeg sirovog voća i povrća su zapravo sredstva
pomoću kojih mogu biti sve stanice u našem tijelu osigurane
elementima koji su im potrebni, i to na lako prihvatljiv način.
Na kraju krajeva čovjeku je namijenjena prvenstveno sirova
hrana. Ali nije svatko u stanju preko noći promijeniti životnu
naviku te kuhanu, neprirodnu hranu zamijeniti sirovim
živežnim namirnicama. Istini za volju, neočekivano brza
promjena mogla bi izazvati smetnje koje dotični čovjek ne bi
razumio, a mogle bi biti vrlo korisne. Svježi sokovi od povrća
korisni su kao dopuna svakoj prehrani, a osobito ako se čovjek
ne hrani osobito zdravom hranom.
Kako hraniti malu bebu na
sirovoj hrani?
Kada se dijete rodi, ono što mu je potrebno je mamino mlijeko
i ništa drugo. Dojenje treba biti što duže, najmanje 1 godinu, a
poželjno i do 2-3. Zavisi od djeteta. Dojenje nije važno samo
za fizički već i za emotivni razvoj. Dijete treba samo odlučiti
kada je vrijeme da prekine sa dojenjem.
Ako majka ima malo mlijeka, treba početi sa unošenjem više
zelenog lisnatog povrća i čiste (izvorske) vode. Ukoliko nema
mlijeka, beba može biti potpuno na sirovom voću i povrću od
6-og mjeseca, a koštunjavo voće i sjemenke uključiti kasnije,
poslije 1 godine.
Ne preporučujem naglo prelaženje na sirovu hranu u trudnoći i
u periodu dojenja, jer će tijelo početi da se čisti i otrovi će se
izbacivati preko mlijeka također. Umjesto toga, treba izbaciti
postepeno sve industrijske i životinjske proizvode, povećati
količinu sirove hrane ali još uvijek jesti 20-30% kuhane
hrane.
Beba treba početi sa ishranom čvrstom hranom kada ona to
poželi, ne treba je prisiljavati jer se tako izazivaju problemi sa
digestijom i alergije.
Može biti samo na majčinom mlijeku i do godine ali ako
dobije sve zube i želi da jede, krajem prve godine se može
početi sa svježim voćem i povrćem u vidu blendanih napitaka.
Orašaste plodove i sjemenke ne preporučujem u prvoj godini i
treba ih veoma pažljivo ubacivati u ishranu.
Zeleno povrće, voće, orašasti plodovi, sjemenke i ulja su ono
što je djeci potrebno. Hladno cijeđeno maslinovo ili kokosovo
ulje su izvrsna ulja. Važno je svakoga dana davati dosta
zelenog povrća. Djeca mogu jesti samo sirovu hranu, ali
ukoliko dajete nešto kuhano djeci, to ne bi trebali biti
industrijski i životinjski proizvodi već kuhano povrće,
integralna riža ili krumpir. Žitarice koje sadrže gluten su
veoma opasne po zdravlje djeteta. Gluten ne sadrži kukuruz,
heljda, proso, kvinoja, riža.