VERGILIJE (70. - 19. god. pr. Kr.

najznačajniji pjesnik rimske književnosti Augustova doba. Veći dio života proveo na svom imanju u Kampaniji.
LIRIKA: pastirske pjesme “Bukolike” ili «Ekloge» pisane po uzoru na Teokritove idile. U njima dolazi do izražaja njegova ljubav prema
prirodi i mirnom seoskom životu, u kojima nalazi utočište pred životnom realnosti i surovim političkim prilikama.
- svoje pjesme iz života u prirodi, Vergilije je nazvao bukolikim pjesmama koje su u kasnijim rukopisima nazvane eklogama (lat. eclogae =
izabrane pjesme), taj se termin upotrebljava za pjesme koje obrađuju teme iz pastirskog života

”ENEIDA” - junački ep u 12 knjiga; nacionalni ep rimske književnosti; njime je stekao slavu već u antici.
- spjev je napisao da bi udovoljio Augustu i da rimskoj književnosti podari nacionalni ep, koji dotad nije imala. Eneju se smatralo
začetnikom rimskoga roda (preko njegova sina Jula koji je praotac Julijevaca, rimskih careva, kojima posredno pripada I sam August)

- sadržaj "Eneide": obrađuje mit o trojanskom junaku Eneji, koji nakon pada Troje luta Srdozemljem i osniva rimsku državu, a prema
Vergilijevoj zamisli bio je praocem kraljevskog roda Julijevaca, kojemu su pripadali Julije Cezar i August (dakle i oni su direktni potomci
Eneje).

Sadržaj Eneide, kompozicija:

Od 1. do 6. pjevanja (uzor Odiseja)
Trojanski junak Eneida zajedno s ostalim preživjelim Trojancima već sedam godina luta morem tražeći novu postojbinu. Kada su gotovo
stigli do nje, bog vjetrova (po Junoninoj volji) baca ih na afričku obalu. Kraljica Didona, vladarica Kartage, lijepo ih ugošćuje. On joj
pripovijeda o padu Troje te sedmogodišnjem lutanju nakon toga. Didona I Eneja se zaljubljuju I Eneja ostaje na Kartagi. Međutim u snu mu
dolazi glasnik boga Jupitera koji ga upozorava na njegovu dužnost koju mu je namijenila sudbina. Stoga Eneja ostavlja Didonu I odlazi, a
ona ga proklinje I nakon toga se ubija. Eneja sa svojim Trojancima nastavlja lutanje. Nakon boravka na Siciliji silazi u podzemni svijet gdje
mu njegov otac anhiz proriče sjajnu budućnost grada Rima. Ostavivši na Siciliji sve nesposobne za ratovanje, Eneja nastavlja plovidbu sve
do ušća rijeke Tiber.
Od 7. do 12. pjevanja (uzor Ilijada)
Eneja se iskrcava I traži od kralja Latina dopuštenje za osnivanje grada. Uz dopuštenje, Eneja dobiva I ponudu da oženi kraljevu kćer
Laviniju. U zbivanja se miješaju bogovi I ljudi koji djeluju po njihovim uputama (npr. Bivši Lavinijin zaručnik kralj Turn). Dolazi do ratnih
sukoba. Eneja po božjem nalogu odlazi po pomoć kralju Arkađana, koju I dobiva. Vraća se s 400 konjanika koje predvodi mladi Palant,
kraljev sin. Eneja od svoje majke Venere dobiva I prekrasno oružje koje je izradio sam bog Vulkan. Opisuje se detaljno štit na kojemu je
prikazana budućnost – povijest rima od osnutka do cara Augusta. Nakon mnogobrojnih sukoba Eneja uspijeva pobijediti. Eneida završava
smrću kralja Turna kojega u dvoboju ubija Eneja.
Sadržaj čitavog epa, najava teme:

Borbe slavim i muža što prvi sa obala Troje

Stiže – sudbinom gnan – u Lavinij, na italske žale,
Stradajuć silno na kopnu i moru odredbom višnjih
Koji ga gonjahu tako zbog srdžbe krute Junone;
Mnogo pretrpje u boju dok ne zgradi grad I penate
Ne prenese u Lacij gdje niklo je pleme Latina
Otkle su albanski pređi i visoki zidovi Rima.

Zaziv muza
Pjevaj mi, Muzo, zbog čega I kojeg uvrijedivši boga,
Pravedan junak I dičan tolike je patnje I jade
Trpjeti morao gonjen od kraljice bogova ljute,
Zar su toliko bijesna domara nebeskih srca?

Obrazloženje Junonine srdžbe

Stari je stajao grad, Kartaga, naselje tirsko,

Sučelno italskoj zemlji i utoku Tibera silnog,
Bogat blagom zemaljskim, a opasan vrlo u boju.
Kažu da taj je grad Junona voljela više
Od svih gradova na zemlji, čak više od otoka Sama;
Tu joj oružje bješe, a tu joj bjehu i kola,
Njega je boginja htjela učinit središtem svijeta
Dadne li sretna sudbina. No tada je dočula glase
Da pokoljenje se takvo od krvi od trojanske rađa
Koje će jednoga dana razoriti tvrđave tirske,
Koje će kao narod u boju srčan i hrabar
Doći da Libiju satre, jer tako odrediše Parke.
Bojeći svega se toga Saturnova kćerka i pamteć
Bojeve okolo Troje gdje vođaše drage Argivce
Sjeti se jošte i bola neprebolnog u srcu svome.
Koji joj nanese Paris uvrijedivši njenu ljepotu,
Sjeti se trojanskog roda što oduvijek mrzak joj bješe,
Otetog sjeti se Ganimeda i njegove časti,
Pa na Trojance bijesna, što širokim lutaju morem
Izbjegavšisudbini od danajske junačke vojske
I od Ahileja krutog, po Laciju bješnjaše dugo,
Te su gonjeni sudbom vrludali morima svima.
Tako bijaše teško začeće I rađanje Rima…

- sličnosti s Homerovim epovima:

a) stih: heksametar
b) osnovna kompozicija
c) obrada pojedinih motiva: priča o propasti Troje na dvoru kartaške kraljice Didone; opisi brodoloma; silazak u podzemno carstvo mrtvih;
izrada štita
d) likovi: junački kralj Turno odgovarao bi Hektoru
- razlike:
a) psihološko produbljena analiza nekih ženskih likova, npr. Didone te uvjerljivi opisi njezine ljubavi prema Eneji (kod Homera ženski likovi
u drugom su planu jer nisu ratovale)
- djelo je pisao 10 godina i ostalo je, po njemu, nedovršeno
- ep je ostao uzor epskog pjesništva sve do romantizma

Eneja – pius (pobožan, zdušan) – neobično za epskog junaka; razlikuje se od Homerovih junaka koji djeluju uglavnom spontano. Eneja je
u prvom redu oruđe sudbine koja mu je naredila da udari temelje budućoj veličini Rima.
Fama – glasina
Ne vjeruj Danajcima ni kada darove nose (Trojanci, o prezrite konja / kakvi su da su, ja strepim od danajskih sviju darova)
Vergilije je želio da se rukopis Eneide spali (jer po njegovu mišljenju nije bio dovoljno dotjeran i dovršen), ali je na Augustovu zapovijed
djelo ipak objavljeno nakon pjesnikove smrti.