Posljednje dvije decenije, svjesno ili nesvjesno, okru�eni smo razli�itim

problemima vezanim za zdravstvenu za�titu u Bosni i Hercegovini: krenuv�i od

problema administrativne prirode u pogledu ostvarivanja prava na zdravstvenu
za�titu, preko nedovoljne informiranosti gra�ana/ki u sferi istih tih prava na
tretman i lije�enje, do nemogu�nosti ostvarivanja zdravstvene pomo�i uop�te iz
razli�itih razloga. Bosna i Hercegovina, kao suverena i me�unarodno priznata dr�ava
potpisnica je brojnih me�unarodnih konvencija sa kojima bi u teoriji u potpunosti
trebala uskladiti svoje zakone i prakse, da bi eventualno bila ravnopravna �lanica
me�unarodnih institucionalnih okvira nu�nih za njen napredak. Ipak, u praksi je to
jedna te�ko sprovodljiva strategija. U ovom tekstu poku�a�emo odgovoriti na
sljede�a pitanja: da li decentralizirani sistem zdravstvene za�tite u Bosni i
Hercegovini dovodi gra�ane i gra�anke u situaciju da se moraju okrenuti ka
alternativnim na�inima osiguravanja sopstvenog zdravlja? Koliko njih iz
finansijskih i drugih razloga uop�te nije u mogu�nosti da sebi osigura kvalitetno
lije�enje, te je na taj na�in ovisno o uru�enom sistemu? Da li je diskriminatorna
zakonska regulativa koja politike rada zdravstvenih slu�bi temelji po kantonalnim i
entitetskim politikama, a ne po jednakim pravima svih gra�ana Bosne i Hercegovine?
Da li mo�emo govoriti o nejednakom tretmanu i mogu�nostima lije�enja odre�enih
pojedinaca i pojedinki koji dolaze iz razli�itih prebivali�ta? Koliko je
neinformiranih ljudi uop�te u dr�avi, koji ne poznaju ni osnovna prava i obaveze u
ovom polju javnih politika i �ija je to odgovornost? Da li ove pojave ugro�avaju
�anse svih gra�ana i gra�anski za eventualno ozdravljenje?

Me�unarodne zdravstvene politike i slu�aj Bosna i Hercegovina

Evropska socijalna povelja (koju je prihvatila i ratificirala dr�ava Bosna i

Hercegovina) jedan je od brojnih dokumenata kojim se definiraju prava i obaveze
gra�ana/ki i dr�ave u pogledu zdravstvenog sistema i njegove funkcionalnosti.
Analiziranjem ove povelje lako je zaklju�iti da je njen primarni interes i temelj
jednakost svih ljudi bez obzira na rasu, pol, godine i bilo koje druge faktore u
cilju onemogu�avanja bilo kakve diskriminacije kada su u pitanju esencijalna
ljudska prava i potrebe. Tako se u �lanu 13. ove Povelje navodi da �sa ciljem
osiguranja djelotvornog kori�tenja prava na socijalnu i medicinsku pomo�, zemlje
potpisnice preuzimaju obvezu da: osiguraju da svako lice koje ne raspola�e
odgovaraju�im resursima, i koje nije u mogu�nosti osigurati te resurse bilo
vlastitim naporima ili iz drugih izvora, posebno u�ivanjem beneficija �eme
socijalne za�tite, dobije odgovaraju�u pomo�, i u slu�aju bolesti, brige koju
iziskuje njeno stanje��[1] �to potkrijepljuje posljednjom, �etvrtom stavkom ovog
�lana koja ka�e da dr�ava treba da �primijeni odredbe navedene u stavovima 1., 2. i
3. ovog �lana na jednakim osnovama na svoje dr�avljane i na dr�avljane drugih
zemalja potpisnica koji zakonito borave na njenom teritoriju, u skladu sa svojim
obavezama iz Evropske konvencije o socijalnoj i medicinskoj pomo�i, potpisanoj u
Parizu 11. decembra 1953. godine.�[2]. Ukoliko ove navode stavite u odnos sa
�injenicom da zdravstveni sistem u BiH po�iva na 13 ministarstava zdravstva i 13
zdravstvenih fondova, 2 razli�ite entitetske politike, jednom posebnom sistemu
namijenjenom za Br�ko distrikt[3] � kao i prihvatite �injenicu da svaki od ovih
elemenata ima pravo da kroji razli�ita na�ela pristupu zdravstvenoj za�titi,
shvatit �ete da je izraz decentraliziran zdravstveni sistem u samom po�etku teksta
ukazao na veliku kompleksnost ostvarivanja jednog univerzalnog pristupa
zdravstvenoj za�titi na dr�avnom nivou, kao i veliku vjerovatno�u da zbog Ustavnog
poretka BiH takvu reformu nije ni mogu�e implementirati.

Rije� �reforma� obilje�ila je 2016. godinu: ustavna reforma, reforma obrazovanja,

reforma politi�kog sistema, reforma sistema uop�te. Brdovit je put kojim se Bosna i
Hercegovina kre�e prema svom trenutno glavnom politi�kom cilju, �to je u kona�nici
pristupanje Evropskoj Uniji. Mada reforma zdravstvenog sistema nije uslov �ije je
ispunjenje nu�no potrebno da bi postala �lanica ove nadnacionalne institucije, ona
se i dalje spominje u 28 od 35 poglavlja vezanih za postizanje kona�nog cilja i
pristupanje Evropskoj Uniji. Posljednji izvje�taj Evropske Komisije o BiH iz 2016.
godine[4] u poglavlju 4.1.8. o zapo�ljavanju, socijalnim politikama i politikama
javnog zdravstva navodi �injenicu da u sferi zdravstvene za�tite po pitanju Bosne i
Hercegovine jeste nu�an razvoj savremenijih zakona o zdravstvu i rad na razvitku
javnih zdravstvenih politika, kao i njihovo uskla�ivanje na entitetskom nivou zarad
jednakosti u �itavoj dr�avi. Uprkos tome, mi u 2017. godini nailazimo na
pora�avaju�e situacije pri kojima sam svjedok da je �ak i pru�anje minimalne pomo�i
veoma ugro�enom pacijentu stavljeno na �ekanje da bi se hitnim transportom osoba
vratila nadle�nim mati�nim institucijama zdravstvene za�tite u entitet u kojem je
njegovo boravi�te. Ovakav povr�an pristup je �esto uzrok za lo� tretman i
eventualan fatalan ishod zbog nesukla�ene zakonske regulative i decentraliziranosti
zdravstvenog sistema. Nekvalificiranost kadra koji osmi�ljava i zaklju�uje ovakve
regulative (ili ih osporava radi �nacionalnog interesa�) dovodi gra�ane i gra�anke
u situaciju da svoju zdravstvenu za�titu moraju pla�ati privatnim zdravstvenim
ustanovama da ne bi rizikovali komplikacije uslijed administrativnih opstrukcija,
bez obzira na njihove trenutne mogu�nosti lije�enja � a i to ukoliko slu�aj nije
hitan i imaju finansijsku potporu za taj poduhvat. Sa smanjenom stopom zaposlenja
sigurna sam da je broj ovakvih �sretnih slu�ajeva� sve manji. O kojim jednakim
pravima svih nas onda mo�emo govoriti ukoliko nas od �ivota i smrti dijeli pitanje
�a u kojem kantonu/entitetu �ivite?�.

Neinformisanost gra�ana/ki u (nejednake) principe sistema zdravstvene za�tite

Problem koji se u izu�avanju ove pojave ispituje jeste i sama neinformisanost

gra�ana/ki po pitanju poznavanja na�ina za ostvarivanje njihovih prava. U Zakonu o
zdravstvenoj za�titi FBiH navodi se da �Federacija iz federalnog bud�eta osigurava
sredstva za: programiranje, uskla�ivanje, provo�enje i pra�enje izvr�enja
zdravstvenog prosvje�ivanja i odgoja stanovni�tva, te unapre�enje zdravlja;�, pa i
dalje ve�ina gra�ana/ki jednostavno uop�te ne poznaje svoja prava i obaveze po
pitanju unapre�enja li�nog zdravlja. Gdje onda odlazi taj procenat iz bud�eta?
Mnogo mladih ljudi koji ovo upravo �itaju, primjera radi, nisu sigurni da li imaju
pravo na zdravstvenu za�titu i do koje godine, ukoliko nisu zaposleni. �esta je
neformalna preporuka me�u gra�anima i gra�ankama da se lije�enje osigura na
privatnoj klinici, ukoliko je osoba to u mogu�nosti priu�titi, zbog nepovjerenja
ustaljenog prema javnim institucijama. Informisanje je veoma ote�ano obzirom na
ionako naru�en sistem rada administrativnih radnika u ve�ini javnih sfera BiH, pa
tako i u zdravstvenom sistemu. Upu�ivanje gra�ana/ki svih uzrasta u poznavanje ovih
tematika trebalo bi da se odvija od osnovnih �kola, preko drugih obrazovnih
institucija, pa i pri zavodu za zapo�ljavanje i zavodima zdravstvene za�tite. Na
kraju krajeva, ako federalni bud�et osigurava ovakva sredstva, kako to da moja
veoma obrazovana i nezaposlena poznanica A.N. u 25. godini �ivota nije upoznata s
tim da je imala pravo da se lije�i svih ovih godina, do 26. godine putem sistema
javne zdravstvene za�tite, kao �to to nije znalo ni ostalih �etiri od pet osoba
kojima sam naknadno postavila identi�no pitanje?

Mnogo mladih ljudi �esto je vra�eno sa �altera u zavodu za zapo�ljavanje bez

ostvarenog prava na zdravstvenu za�titu jer nisu na vrijeme bili informisani da
imaju 30 dana po zavr�etku �kolovanja za prijavu na biro, a samim tim i
ostvarivanje zdravstvene za�tite? Ili je 90 dana? Pet od pet mladih osoba kojima
sam neformalno postavila ovo pitanje nije sa sigurno��u znalo uop�te da li je 30
ili 90 dana, a pogotovo da gube svako pravo na zdravstvenu za�titu ukoliko to ne
u�ine u zadatom roku. Republika Srpska je, za razliku od Federacije BiH, malo
fleksibilnija po ovom pitanju pa barem nemaju ovakav zahtjev po pitanju
ostvarivanja prava. Alternativni izvje�taj za BiH 2016 objavljen od strane
Inicijative za monitoring evropskih integracija BiH po ovom pitanju navodi da je
neophodno �izjedna�iti naknade u oblasti socijalne za�tite da bi se svim
gra�anima/kama osigurao jednak tretman i ista prava u oblasti rada, socijalne i
zdravstvene za�tite� kao i �ukinuti odredbe kojima se zdravstveno osiguranje
nezaposlenih osoba uslovljava rokovima prijavljivanja na evidenciju zavoda za
zapo�ljavanje�[5]. To su veoma realni zahtjevi koji su nu�ni ako se �elimo nazivati
dr�avom Evropske Unije.

Jo� jedno pitanje za sve vas koji �itate: koliko vas je zadovoljno, u najmanju ruku
obeshrabruju�om, �injenicom da je pristup esencijalnim lijekovima (lijekovi koje po
potrebi dobijate na recept) razli�it od kantona do kantona? Pa da tako neko obolio
od svojevrsne bolesti u Sarajevu mo�e dobiti lijek, ali u Zenici ne mo�e. Nije li
ovakav poredak pristupa aparatima, lijekovima i informacijama sam po sebi
diskriminiraju�i za sve gra�ane i gra�anke Bosne i Hercegovine i kako to da se jo�
ne borimo za to da ostvarimo ova esencijalna prava?

Budu�nost sistema zdravstvene za�tite u BiH

Ve�ina analiza iskori�tenih za dodatno informiranje po pitanju ove oblasti nosi

sli�ne poruke, prije svega tu da decentraliziran sistem zdravstvene za�tite zaista
naru�ava zdravlje gra�ana/ki. �ekanje u redovima za najobi�nije preglede i �ekanje
po godinu dana na krucijalne preglede (magnetne rezonance, skenovi i sl.) su ne�to
na �to smo se ve� previ�e navikli i s �im smo se u potpunosti asimilirali. Ovakav
sistem zdravstvene za�tite u dr�avi koja se bori sa mnogim rastu�im socio-
ekonomskim problemima uzrokovanih decentralizacijom sigurno ne smije biti ne�to s
�im se gra�ani i gra�anke Bosne i Hercegovine trebaju pomiriti i �to trebaju
akceptirati kao nepromijenjivu �injenicu. Zakoni koji reguli�u kori�tenje
zdravstvenih prava u Federaciji BiH su Zakon o zdravstvenoj za�titi (�Slu�bene
novine Federacije BiH�, broj 29/97), Zakon o zdravstvenom osiguranju (�Slu�bene
novine Federacije BiH�, broj 30/97), a u RS-u Zakon o zdravstvenoj za�titi RS
(Slu�beni glasnik RS br 18/99) i Zakon o zdravstvenom osiguranju RS (�Slu�beni
glasnik Republike Srpske�, broj 10/96),[6] su dokumenti kojima je redom neophodna
dorada i dovo�enje na jednake razine izme�u entiteta, zarad realnog osiguravanja
jednakosti o kojoj svi tako �eljno govorimo. Godi�nji izdaci za bud�et dr�ave
preveliki su po glavi stanovnika/ce da bi ovo pitanje ostalo bez interesa javnosti,
pa i druga veoma va�na pitanja vezana za zdravlje gra�ana/ki npr. pitanje prava
porodilja, medicinski potpomognute oplodnje i legalizacije medicinske upotrebe ulja
kanabisa u BiH bivaju stavljeni na ni�e ta�ke dnevnog reda u odnosu na neka
iscenirana politi�ki-orijentirana pitanja od �ijeg rje�avanja korist u svakom
slu�aju nemaju kona�ni korisnici/e ovih odluka, a to su gra�ani i gra�anke Bosne i
Hercegovine.

Neophodno je osmisliti i sprovesti dovoljno dobar sistem koji bi zadovoljio potrebe

na dr�avnom nivou, jer ako ni�ta, potreba za kvalitetnim i funkcionalnim
zdravstvenim sistemom nam je svima jednaka i neophodna, posebno ako se osvrnemo na
�injenicu da na� medicinski obrazovan kadar sve vi�e bez namjere povratka prelazi
granice ove dr�ave. Uskla�ivanje zakonskih zdravstvenih normi putem institucija
koje smo u to ime i birali uz pomo� zdravstvenih institucija svih kantona, entiteta
pa i dr�ave mora da bude primarni cilj donositelja politika. Informiranje javnosti
bi, ako ni�ta, trebao biti normativ za svaku zdravstvenu instituciju: razgovor sa
korisnicima i korisnicama, postavljanje promotivnog materijala prava i obaveza, kao
i promovisanje mogu�nosti koje nam na� zdravstveni sistem nudi moraju biti dostupni
�iroj javnosti. Ne mo�emo vi�e na portalima tra�iti �kako se to ostvaruje
zdravstvena za�tita prilikom putovanja� i �imam li pravo na zdravstveno osiguranje
u 25. godini ukoliko sam nezaspolen/a� jer nas je strah razgovarati sa
administracijom. Ne smiju nas vi�e vra�ati sa �altera ukoliko smo u nu�di samo zato
�to neko �ivi u Sarajevu, Tuzli, Bijeljini ili Zvorniku. Ne mo�emo jedne lijekove
kupovati u Zenici, druge u Br�kom, a tre�e u Mostaru. Na kraju krajeva, ne smijemo
dopu�tati da zdravstvenu pomo� tra�imo uz obilatu naplatu sredstava koja ionako ne
mo�emo obezbijediti u ovakvom sistemu.