Političke ideologije

NOVI PRIKAZ

uredio Michael Freeden

Michael Freeden (ur.)
Političke ideologije: novi prikaz

Naslov izvornika
Reassessing Political Ideologies: The Durability of Dissent

Copyright © 2001 Michael Freeden for selection and editorial matter;

individual chapters, the contributors
All rights reserved

Authorised translation from the English language edition

published by Routledge, a member of the Taylor & Francis Group.

Prevela s engleskoga
Rajka Rusan

Urednica
Irena Miličić

Lektura
Biserka Sinković
Zahvaljujemo dr. Slavenu Ravliću na korisnim
sugestijama u hrvatskom prijevodu.

Uredništvo
 Sadržaj

A u t o r i eseja 7

1. Sadržaj i m e t o d a političkih ideologija: p r o c j e n a transformacije 9

Michael Freeden

2. Ideološka dominacija uz p o m o ć filozofske

konfuzije: liberalizam u dvadesetom stoljeću 25
Gerald F. Gaus

3. Je li ideologija pala zajedno sa " z i d o m " ?

M a r x , m a r k s i z a m , post m a r k s i z a m 55
Terrell Carver

4. S o c i j a l i z a m u d v a d e s e t o m stoljeću: povijesna refleksija 75

Donald Sassoon

5. Djelo konzervativizma 101

Robert Eccleshall

Ideologija kršćanske demokracije 119

Paolo Pombeni

7. Fašizam 135
Zeev Sternhell
8. I n t e r r e g n u m ili k o n a č n i c a ?
Radikalna desnica u postfašističko d o b a 167
Roger Griffin

9. M o ć i praznina: nacionalistička ideologija

u dvadesetom stoljeću 189
Andrew Vincent

10. N i t i i p l e t e n i c e , ili n e z a v r š e n p r o j e k t ?
F e m i n i z a m u dvadesetom stoljeću 219
Diana Coole

11. Političke perspektive zelenih u osvit dvadesetprvog stoljeća 247

James Meadowcroft

12. Zaključak 271

Michael Freeden

Kazalo 293
 Autori eseja 7

Autori eseja
Terrell C a r v e r je profesor političke teorije na Sveučilištu u Bristolu. D o k t o r i r a o
je na Sveučilištima C o l u m b i a i O x f o r d a objavio više radova ο M a r x u i Engelsu.
Njegova posljednja knjiga je The Postmodern Marx ( M a n c h e s t e r University Press,
1 9 9 8 . ) a napravio je i novi prijevod M a r x o v i h kasnih političkih spisa (Cambridge
University Press, 1 9 9 6 . ) .

D i a n a C o o l e je profesorica političke teorije i predstojnica odsjeka na koledžu

Q u e e n M a r y and Westfield Sveučilišta u L o n d o n u . Autorica je knjige Women in
Political Theory (Harvester-Wheatsheaf, 1 9 9 3 . ) i Negativity in Politics (Routledge,
2 0 0 0 ) . T r e n u t n o radi na knjizi ο političkoj misli Merleau-Pontyja.

R o b e r t E c c l e s h a l l je p r o f e s o r p o l i t o l o g i j e i dekan na P o l i t o l o š k o g fakulteta
Sveučilišta Q u e e n ' s u Belfastu. Autor je knjige English Conservatism Since the
Restoration ( 1 9 9 0 ) i koautor knjige Political Ideologies ( 1 9 9 4 . ) . Surađivao je i kao
urednik knjige Western Political Thought: A Bibliographical Guide to Post-War
Research (1995), Biographical Dictionary of British Prime Ministers (1998.) i
Political Discourse in Seventeenth and Eighteenth Century Ireland (2001.).

Michael Freeden je profesor politologije na Sveučilištu O x f o r d i član profesorskog

zbora oksfordskog Koledža Mansfield. M e d u ostalima, objavio je i knjige The New
Liberalism: A New Ideology of Social Reform (Clarendon Press, 1 9 7 8 . ) , Liberalism
Divided: A Study in British Political Thought 1914.-1939. (Clarendon Press, 1 9 8 6 . ) ,
Reapprasing J. A. Hobson (ur., Unwin H y m a n , 1 9 9 0 ) , Rights ( O p e n University
Press, 1 9 9 1 . ) , Ideologies and Political Theory: A Conceptual Approach (Clarendon
Press, 1 9 9 6 . ) Utemeljio je i uređuje časopis Journal of Political Ideologies.

G e r a l d F. G a u s je profesor filozofije i političkih znanosti na Svučilištu T u l a n e u

N e w Orleansu. B i o je istraživač-suradnik na Australskom n a r o d n o m sveučilištu
i gost-predavač u Centru za socijalnu filozofiju i politiku na Sveučilištu Bowling
G r e e n State. Autor je knjiga The Modem Liberal Theory of Man ( 1 9 8 3 . ) , Value
and Justification, ( 1 9 9 0 . ) , justificatory Liberalism (1996.), Social Philosophy
( 1 9 9 9 . ) i Political Theories and Political Concepts ( 2 0 0 0 . ) . Surađivao je u ure­
đivanju knjige Public and Private in Social Life ( 1 9 8 3 . ) , Public Reason ( 1 9 9 8 . ) i
The Philosophical Theory of the State and Related Essays Bernarda Bosanqueta
(2000.). Profesor Gaus je urednik časopisa Australasian Journal of Philosophy.
 Političke ideologije

R o g e r Griffin je profesor povijesti ideja na Sveučilištu B r o o k e s u Oxfordu. Autor

je knjige The Nature of Fascism ( 1 9 9 1 . , 1 9 9 3 . ) i urednik knjiga Fascism i Inter­
national Fascism: Theories, Causes and the New Concensus (1998.). M n o g o je
objavljivao ο međuratnom fašizmu, neofašizmu i n o v i m oblicima radikalne misli,
nacionalizmu, rasizmu, modernitetu i globalizaciji. T r e n u t n o radi na velikoj studiji
ο odnosu moderniteta, modernizma i fašizma.

J a m e s Meadowcroft je lektor na Odsjeku za politologiju Sveučilišta u Sheffieldu.

Njegovi znanstveni interesi usmjereni su na političke ideologije i politiku očuva­
nja okoliša. M e d u njegovim objavljenim publikacijama su i Conceptualizing the
State: Innovation and Dispute in British Political Thought 1880.-1914. (Oxford
University Press, 1995.), Democracy and the Environment (ur. s Williamom
Laffertyjem, Edward Elgar, 1 9 9 7 . ) , i Planning Sustainability (ur. s M i c h a e l o m
Kennyjem, 1 9 9 9 . ) .

Paolo P o m b e n i je profesor europske povijesti na Fakultetu političkih znanosti

u Bologni. Urednik je časopisa Ricerche di Storia Politica. Glavni radovi su mu
Demagogia e tirannide. Uno studio sulla forma partito del fascismo, (II M u l i n o ,
1984), Partiti e sistemi politici nella storia contmporanea (II Mulino, 1994.),
Autorita sociale e potere politico nell Italia contemporanea (Marsilio, 1993.), Lo
stato e la politica (II M u l i n o , 1 9 9 7 . ) . Upravo dovršava knjigu The Democracy of
Afflue?ice. Politics in Europe 1945.-1969. i radi na novoj studiji People and its
Leaders. The Backbone of Western Constitutionalism.

D o n a l d S a s s o o n je profesor usporedne europske povijesti na Koledžu Q u e e n

M a r y and Westfield Sveučilišta u L o n d o n u . Autor je brojnih knjiga, eseja i čla­
naka ο europskoj povijesti i politici dvadesetog stoljeća (osobito talijanskoga).
Njegova knjiga One Hundred Years of Socialism dobila je nagradu D e u t s c h e r za
1997-i prevedena je na n e k o l i k o jezika.

Z e e v Sternhell je povjesničar ideja koji se bavi devetnaestim i dvadesetim sto­

ljećem. Profesor je političkih znanosti na katedri L e o n a B l u m a , H e b r e j s k o g a
sveučilišta u J e r u z a l e m u . A u t o r je knjiga na nekoliko svjetskih j e z i k a , m e d u
ostalim i Neither Left nor Right: Fascist Ideology in France ( 1 9 8 6 . ) , The Birth of
Fascist Ideology: From Cultural Rebellion to Political Revolution (1994.) i The
Founding Myths of Israel: Nationalism, Socialism and the Making of the Jewish
State ( 1 9 9 7 . ) .

A n d r e w Vincent je profesor političke teorije na Sveučilištu u Sheffieldu, doži­

votni član društva C o l l i n g w o o d i C e n t r a za istraživanje humanističkih znanosti
Australskog narodnog sveučilišta. Autor je knjige Modem Political Ideologies
(1992.) i kaoutor knjiga A Radical Hegelian: The Social and Political Philosophy
of Henry Jones ( 1 9 9 3 . ) i British Idealism and Political Theory ( 2 0 0 0 . ) . Surađivao
je u uređivanju izdanja G. W. F. Hegel's Propaedeutic ( 1 9 8 6 . ) i Political Theory:
Tradition and Diversity (1987.).
 Sadržaj i m e t o d a političkih ideologija 9

1
Sadržaj i metoda
političkih ideologija

PROCJENA TRANSFORMACIJE

Michael Freeden

Razvoj i sporovi
Dolazak novog tisućljeća bio je dobar izgovor za niz inventura, a ova
se knjiga koristi tom prigodom kako bi usmjerila retrospektivni, ali
i oprezno prospektivni pogled na neke od glavnih ideoloških struja
prošlog stoljeća, te da bi ih procijenila u skladu s najnovijim akadem­
skim shvaćanjima. U ovom uvodu neću se povoditi za uobičajenom
praksom komentiranja poglavlja. Taj komentar je ponuđen na kraju
cijele knjige, u obliku nekoliko neobveznih misli. Čitatelji će vjerojatno,
posve opravdano, radije dopustiti autorima da sami govore u svoje
ime, uživajući u njihovim raznovrsnim i refleksivnim argumentima koje
nije moguće nadomjestiti ni jednim komentarom. Osnovni pristup,
zajednički svim autorima jest locirati ideologije u srži političkih procesa,
gdje čine glavno uporište političke vještine, i prepoznati da njihov
divovski utjecaj na tijek prošlih i sadašnjih događaja iziskuje podrobnu
analizu sa stajališta koje je iz temelja blagonaklono, a ne neprijateljski
nastrojeno spram njihove prirode i uloge. Kao sredstva neslaganja,
 10 Michael Freeden

ideologije su nezamjenjiv izvor inteligentnog vođenja i novog osmiš­

ljavanja politike u njezinim raznolikim oblicima. Kao obitelji političke
misli koje iskazuju jasan konsenzualni obrazac i kontinuitet, ideologije
su vitalan i energičan sastojak oblikovanja grupnih identiteta i politika.
U oba ta oblika, one teško da su neuspio pokušaj, nego prije svega
trajan i neuklonjiv element društvenog života, istodobno kreativan i
konsolidativan.

Prije nekoliko godina, Karl Dietrich Bracher napisao je knjigu ο

političkoj misli dvadesetog stoljeća pod naslovom Doba ideologija1.
Taj naslov sažima nekoliko različitih pitanja: u kojoj je mjeri to uisti­
nu bilo takvo doba, a uz to, možemo li uopće zamisliti doba bez
ideologija? Bracher je na umu imao posebnu koncepciju ideologije:
grandioznu, apstraktnu i prijeteću. Nesumnjivo, stoljeće je doživjelo
sukobe upravo takvih titana, praćenih pojavom masovne politike i
sofisticiranih načina regrutiranja narodne potpore i aktivizma. Ono
je također doživjelo uspon i pad ideologije kakva je bio fašizam te
nešto dulji sličan proces s obzirom na komunizam, premda bi objaviti
njihovu smrt bilo preuranjeno. Dvadeseto je stoljeće bilo fascinirano
snagom totalitarnih ideologija, koje su poput lavina uspijevale pred
sobom pomesti sve zapreke i oporbena suprotstavljanja. Ali upravo
su te ideologije izazvale golem otpor i odbojnost. Takve su reakcije u
Zapadnom svijetu stvorile koaliciju iz nužde s marksističkim kritičarima
ideologije - koaliciju što je težila svijetu koji će biti imun na pogubna
ideološka iskrivljavanja, ali ga i transcendirati. No kad prevladamo
moguće opasnosti ideologije, kao prakse ali i kao same riječi, zaštita
nam više neće biti potrebna. Ako su ideologije normalni i prošireni
oblici misli, a ne njezina zastranjenja, i ako se pojave u umjerenijem
- premda ni u kojem slučaju manje utjecajnom - obliku, mogli bismo
početi i tragati za nekima od dobrobiti koje one mogu podariti vlastitim
društvima. Moramo ih shvatiti ozbiljno; možda se prema njima moramo
čak odnositi s poštovanjem.

Dakle, gdje smo onda na početku novog stoljeća? To se pitanje

treba kretati uzduž dviju usporednih, premda međusobno povezanih
osi: kakvo je stanje konkretnih ideologija i kakvo je stanje proučavanja
ideologija? Dvaput smo, sredinom i potkraj dvadesetog stoljeća, čuli da

1 K. D. Bracher, The Age of Ideologies, London, Methuen & Co., 1 9 8 5 .

 Sadržaj i m e t o d a političkih ideologija 11

je doba ideologija završilo. Dvaput se to pokazalo netočnim. Ali ovdje

su izučavatelji ideologija pogriješili jer nisu identificirali kao ideolo­
gije određene fenomene koji su im bili pred očima i jer su ideološku
konvergenciju pogrešno shvatili kao nepostojanje, dok su istodobno
samouvjereno predviđali kraj radikalnih ideacijskih neslaganja. No kraj
ideologije bi - jednostavno rečeno - bio ništa manje nego kraj politike,
što je cilj kojem su iskreno težili Saint-Simon i Engels i koji neobično
privlači neke suvremene političke liberale. No tu mogućnost možemo
odbaciti pa opet tvrditi da se politika znatno izmijenila tijekom stoljeća
i da se ta promjena odražava u njezinu simbiotskom odnosu s ideolo­
gijom. Obratno, možemo zanemariti opće poznatu istinu da, premda
oblici strukturiranja, predstavljanja i širenja ideologija možda variraju
tijekom vremena, neke od tih varijacija ne odražavaju izmijenjenu
stvarnost. One su prije funkcije različitih pitanja i novih perspektiva
na koje su se usredotočili proučavatelji ideologija.

Gledajući unatrag, što možemo reći ο ideologijama dvadesetog

stoljeća? Jesu li nam se u njemu, iz svojih maglovitih i ponekad mi­
stičnih srednjoeuropskih izvorišta u osamnaestom i devetnaestom
stoljeću prišuljali svi ti populistički, čak vulgarni socijalizmi, fašizmi
i religijski konzervativizmi, kako bi se suočili s ponosnim engleskim
(i poslije američkim) liberalizmom, čiji su stijeg visoko isticali mudri
čuvari civilizacije umjerenosti? Jesu li ove starije ideološke obitelji
nadalje prihvatili pokreti u Trećem svijetu, gdje su ih dodani lokalni
sastojci transformirali u oruđa modernizacije i tlačenja istodobno?
Je li sav taj metež bio samo privremena cijena uvođenja "naroda" na
pozicije moći i vlasti, postupnog širenja demokracije od središta prema
periferiji svakog društva, pa i cijeloga svijeta? Svakako, postoje glasni
zastupnici svih tih gledišta, ali su njihove pripovijesti netočne zbog
pojednostavljivanja i pogrešnih shvaćanja.

Na početku dvadesetog stoljeća glavne ideologije - konzervativizam,

liberalizam i socijalizam - bile su na točki transformacije. Konzervati­
vizam je prihvaćao, sa znatnim uspjehom, uspon moćnih sila sa svoje
lijeve strane, a u isto vrijeme je skupljao nezadovoljnike iz liberalnog
tabora i posezao daleko izvan svoje tradicionalne klasne i religijske baze.
Liberalizam i socijalizam doživljavali su dramatičan rast, ali različite
vrste. Kao politički pokret, liberalizam je bio u teškoćama; za razliku
od toga, kao ideologija je bio inovativan i dinamičan, otkrivajući svoja
 12 M i c h a e l Freeden

načela zajedništva i upuštajući se u projekt reformulacije utilitarizma

koji je kulminirao u socijalnoj državi. Socijalizam je, nasuprot tomu,
brzo ekspandirao kao politički pokret, ali je od najranije dobi bio
pritiješnjen centrifugalnim tendencijama i ideološkim frakcionaštvom
- marksističkim, evolucijskim, sindikalističkim, baš kao i prepirkama
unutar tih kategorija - što je slabilo njegovu učinkovitost i privlačnost.
Ipak, bila je to era koja je bila svjedokom snažnog javnog natjecanja
svih ovih ideoloških grupacija oko formiranja javne politike, u kojem
su politički argumenti i rasprave bili izrazito istaknuti; uistinu, za­
uzimali su znatan dio u intelektualnim preokupacijama obrazovanih i
društveno svjesnih. Nije slučajno da je ugledna edicija Home University
naručila tri knjige, objavljene 1911.-12., pod naslovom Liberalizam,
Konzervativizam i Socijalistički pokret - od kojih je prvu sastavio
L. T. Hobhouse da bi poslije postala vrlo utjecajni klasik dvadesetog
stoljeća. Posljednja je ilustrirala amalgam teorije i prakse, tipičan za
ideološko mišljenje2, u osobi svog autora J. Ramsaya MacDonalda,
prvoga britanskog laburističkog premijera. Najbolje riječi koje opisuju
ove skupine ideja mogle bi biti doktrine, programi ili jednostavno
ideje, ali - barem na progresivnoj strani spektra - malo tko bi mogao
prigovoriti njihovu nazivanju ideologijama da je taj termin u svom
ne-marksističkom smislu tada bio u uporabi.

Meduratne godine doživjele su dolazak totalitarizma s lijeva i s

desna, novog i okrutnog političkog oružja, dotad nepoznatog u ovakvim
razmjerima, u kojem su se krute i obvezujuće dogme, koje su nametnule
autoritarne diktature, rabile kao instrument mobilizacije čija je svrha
bila ne samo prisiliti nego i oduševiti masovnu publiku za uništavanje
ljudi, pri punoj racionalnoj i moralnoj svijesti. Politički su protivnici
brzo prozreli te fenomene do njihove srži kao ideologije u njihovu
obliku manipulativnih i sveprisutnih ideja, pokretača kataklizmičkih
promjena, snažnijih i učinkovitijih od pušaka ili tenkova, koji odbacuju
prirodno razilaženje ljudske misli. U svojem htijenju da zauzdaju tu
epidemiju kontrole misli, njezini su klevetnici pobrkali moć namet­
nutih idejnih sustava s nužnom proizvodnjom političkih ideja kao
komunalnog resursa, pa su se čak i odupirali nastojanjima reformiranih
demokratskih država da se međusobno udruže u alternativnim vizijama

2 Ο nekim od posebnih pitanja teorija-praksa, bitnih za ideologiju vidi M. Freeden, "Practising

ideology and ideological practices", Political Studies, 2000., vol. 48., str. 3 0 2 . - 2 2 .
 Sadržaj i m e t o d a p o l i t i č k i h ideologija

budućnosti koja bi bila blagotvorna za sve. Ideologije su bile čvrsto

stavljene izvan zabrana prihvatljive politike.

Ali naravno da su ideologije bile tu cijelo vrijeme, i to ne samo

u nekom apstraktnom i sistemskom ruhu. Karl Mannheim učinio je
važan pomak u tom smjeru kad je identificirao ideologije kao susta­
ve koji podupiru status quo, nasuprot braniteljima statusa quo koji
su prigovarali što se ideologijom naziva nešto za što su tvrdili da je
pragmatičan i ad hoc pristup 3 . Čineći tako, Mannheim je prilagodio
marksističko shvaćanje ideologije kao pojave koja odražava socijalnu i
klasnu bazu posebnih skupina, i sve takve poznate konstrukte nazvao
je ideologijama. Štoviše, Mannheim je nastavio podupirati marksov-
sko-engelsovski pojam ideologije kao nečeg namjerno ili nenamjerno
lažnog, u svojoj kategoriji partikularnog pojma ideologije. Popratio je
to totalnim pojmom koji je bio sličniji Weltanschauungu, no taj je patio
od stigme relativizma - što je etiketa kojom su se određeni filozofski
puristi uobičajeno koristili kako bi ocrnili kontekstualnu analizu. Zureći
da izbjegne relativistička ograničavanja ideologije, Mannheim je obdario
intelektualce naddruštvenom sposobnošću transcendiranja perspektive
vlastite skupine, perpetuirajući tako marksistički progon ideologija u
temporalnu efemernost, racionalnu inferiornost i grupni egoizam koji
služi vlastitom interesu.

Mannheim je ipak ostavio otvoren put za nadilaženje ideologija, ali je

već njihovo predstavljanje svijetu socijalnog razumijevanja bilo posebne
vrste. Ideologije su se nastavile smatrati licemjerjem, u najgorem slučaju
očito lažnim, a u najboljem nužnim pratiteljem političke ambicije u
liku neobvezujuće retorike, sve nužnije za prikupljanje novih glasača
onom brzinom kojom im politički sustav može podariti puno pravo
građanstva. Ideologije su se također smatrale blokovskim građevinama,
masivnim i obuhvatnim u svom djelovanju, izrazito monolitnima u
svojoj internoj strukturi (uz gore spomenutu iznimku socijalizma,
podijeljenog na socijalizam : u liku-socijaldemokracije i komunizam),
i zapaženih u malom broju: velika trojka s početka stoljeća plus dva
međuratna totalitarizma, unatoč manjim pojavama poput anarhizma!
Implicitno je bilo shvaćanje ο jedinstvenom paketu u kojem se svaka
ideologija pojavljuje te ο jasno definiranim i čvrstim granicama koje ih

3 K. Mannheim, Ideology and Utopia, London, Routledge &c Kegan Paul, 1 9 3 6 .

 14 Michael Freeden

dijele. Implicitno je bilo i shvaćanje da su liberalizam i konzervativizam

prilično različite vrste paketa, praćeno njihovim otporom da budu
nazvani ideologijama. Prvi se činio prefleksibilnim i otvorenim da bi
inzistirao na krutim i totalnim idejnim rješenjima političkih problema,
dok je drugi vješto zaobilazio cijeli problem tvrdeći da je potpuno
očistio svoju nutrinu od političkih ideja i da se umjesto toga bavi
pojedinačnim i neplaniranim institucionalnim reakcijama na povijesne
kontingencije. Ako liberalizam nije bio ideologija, onda je to bilo zato
što se ideologija definirala kao nešto zatvoreno i doktrinarno; ako to
nije bio konzervativizam, bilo je to zbog definicije ideologije kao nečeg
apstraktnog i neempirijskog. Nije čudno da je kraj ideologije za mnoge
bio poruka nade, ako već i nije bio znanstveno precizan.

U međuvremenu američki su politolozi usmjerili hladan pogled

empirizma na nedavno otkriven, ili nedavno zapažen, socijalni fenomen
i počeli primjenjivati termin "ideologija" kako bi ga označili. Politička
stajališta, mišljenja i procjene bili su ono što je činilo neku ideologiju,
a što je najvažnije, nisu bili lažni. Nije se pokušavalo tvrditi da je istina
koja leži u njima, primjerice, moralno ispravna ili racionalno valjana.
Umjesto toga smatralo se da se njihova istinitost sastoji u tome da
su oni pouzdani nositelj i reprezentant onoga što njihovi posjednici
uistinu misle i žele. Istina je postala pitanje empirijske točnosti. Robert
Lane i Philip Converse bili su među pionirima koji su primjenjivali
bihevioralni pozitivizam na ove "prizemne" pozicije pojedinaca i po­
kušavali ih okupiti u funkcionalne instrumente političke participacije,
potpore ili neodobravanja. Lane je želio proširiti ideologiju tako da
ne označava samo artikulirane političke argumente nego i "labavo
strukturirane, nereflektirane tvrdnje" običnih ljudi4, udaljujući se tako
od kohezije koju mnogi filozofi očekuju od političkog mišljenja, baš
kao i od asociranja ideologije s interesima vladajuće klase. Converse
je rafinirao studij masa tragajući za pravilnostima, kompatibilnostima i
ograničenjima u njihovim ideologijama i istražujući njihov odnos spram
sustava vjerovanja elita 5 . Tako je počeo proces raspakiravanja ideologija

4 R. E. Lane, Political Ideology: Why the American Common Man Believes What He Does, New
York, Free Press, 1 9 6 2 . , str. 16.
5 P. E. Converse, "The nature of belief systems in mass publics" u d. A. Apter (ur), Ideology and
Discontent, New York, Free Press, 1 9 6 4 . , str. 206.-61.
 Sadržaj i m e t o d a p o l i t i č k i h ideologija 15

i promatranja njihovih unutarnjih komponenti, često na način koji je

loše uklapao dijelove u cjeline kojima su navodno pripadali.

Jedan od glavnih rezultata takvog pristupa bio je predstaviti ideo­

logije kao nešto što je nastalo demokratskim putem, što je bio proces
čiji se embrijski počeci mogu zapaziti u spisima Antonija Gramscija.
On je repozicionirao ideologiju unutar normalnih misaonih procesa
pojedinaca lociranih u socijalnim skupinama. Ali ta su popularna
vjerovanja, tvrdio je, još rudimentarna i u početnim stadijima pa trebaju
vodstvo elita koje im nude koheziju, smjer i rafiniranje u misaonu struk­
turu koja je u svojem konačnom obliku homogeno oruđe revolucije.
Ideologija se, smatrao je, tada može preobraziti u istinu 6 . Nasuprot
tomu, individualistička koncepcija ideologije, koju su predložili ame­
rički politolozi sredinom dvadesetog stoljeća, uzvisivala je ideološku
fragmentaciju, prožimajući ideologiju atomiziranim, u osobi centriranim
i pluralističkim vrijednosnim sustavom. To je bio samo jedan element
promjene u konkretnim zapadnim ideologijama koje su, zbog svojeg
formativnog oblikovanja u političkim strankama ili ključnim interesnim
skupinama, uključujući novine i televiziju, još sadržavale hegemonijska
sredstva one vrste što je identificirao Gramsci. Ali politički diskurs,
proizvodnja i rasprostiranje ideologija svakako su se širili, pri čemu su
glavne ideološke obitelji postajale interno kompleksnije i varijabilnije
zbog raznolikijeg ulaznog sadržaja iz kojeg su crpile.

Posljedica toga bilo je ponovno svjesno uvođenje ideologije u libe­

ralizam, ali pod promijenjenim imenom - ne kao totalni sustav ideja
instaliran iz neke nedodirljive "racionalističke" ili političke stratosfere,
nego kao manifestacija pluralističke množine shvaćanja koja djelu­
ju na zamjenjivu elitu, proizlaze iz metodološkog individualizma i
pretpostavljaju spoznaje kognitivne psihologije. Protustrategija bila
je prijeko potrebna kako bi se teorijska kohezija i analitička moć
ponovno ubrizgala u granu političkih studija koje se više nisu mogle
oslanjati na marksističku uporabu pojma ideologije, irelevantnog za
shvaćanje zapadnih političkih misaonih manifestacija. Ovdje su u pomoć
priskočile antropologija i lingvistika, sa svojim pojmovima mapiranja,
mitova i simbola, snažno oslonjene na interpretativne okvire dekodi­
ranja, u znatnoj mjeri netransparentnih, oblika mišljenja-ponašanja.

ć A. Gramsci, Selections from Prison Notebooks, London, Lawrence and Wishart, 1 9 7 1 .

 16 M i c h a e l Freeden

Prijelazom, posredovanim također hermeneutikom, u smjeru težišta

na konstruiranim i izmišljenim stvarnostima kao nužnim oblicima
reproduciranja znanja i razumijevanja, koncepcija ideologije ponovno je
stekla akademski status i intelektualnu težinu. Mogla se utvrditi trajnost
ideologije, nasuprot njezinoj prolaznosti u marksističkim pristupima.

Ponovno otkriće zajedničkog

No jesu li ti ljudi govorili ο istom? Nije li kraj totalnih i lažnih sustava
bio nešto potpuno različito od semantičkog i kulturalnog shvaća­
nja raznolikih obrazaca socijalnog značenja i komunikacije u raznim
društvima? Takvo shvaćanje ο "dva koncepta ideologije" umnogome
je pogrešno. Ono što se zapravo dogodilo jest rafiniranje i križanje
jedne poddiscipline koja još ima kao svoj, u najširem smislu riječi,
jedinstven cilj objasniti i procijeniti političko mišljenje usmjereno
na upravljanje - ili koje, naprosto, upravlja - javnim aktivnostima u
nekom društvu.

Umjesto da doživimo kraj ideologija, bili smo svjedoci pojave kolo­

pleta novih ideologija (ideologija zelenih je jedan primjer), a istodobno
su starije ideologije prolazile kroz stalne procese slamanja i regrupiranja
(za što je dobar primjer razvoj situacije na radikalnoj desnici). Naša
osjetljivost na ta rođenja i ponovna rođenja ideja znatno je poboljšana
ne samo zbog glasne prisutnosti političkih pokreta koji djeluju uime
tih ideologija, nego i time što vidimo istinsku eksploziju primjene
ideologija koja u isto vrijeme uključuje znatne modifikacije vlastite
konceptualizacije. Postignut je pomak, i dalje se ostvaruje, od analitičke
koncentracije politologa i povjesničara ideja na makroideologije, u smje­
ru istraživanja njihovih mikrosastojaka; od otkrivanja velikih, potpunih
ideologija prema otkrivanju malenih, djelomičnih ili eklektičnih; od
studija pretežito objavljenih ideologija koje se koriste konvencionalnim
političkim jezikom u smjeru psihoanalitičkih i simboličkih modusa
interpretacije; te od naglaska na političkim vrijednostima ideologi­
ja prema fokusiranju na medij jezika, oblike ljudske komunikacije i
sveprisutnost stila. Problem je u tome što se većina tih zbivanja kreće
uzduž različitih osi, naizgled međusobno odvojeno. Ali to nije isto
kao i tvrditi da ona nemaju isti zajednički nazivnik na temelju kojeg je
 Sadržaj i m e t o d a p o l i t i č k i h ideologija 17

moguće okupiti, možda čak i konsolidirati, bogat korpus teorije koja

služi, medu ostalim, kao suptilan detektor neotkrivenih, premda već
postojećih, baš kao i tek nastajućih, ideoloških fenomena.

Sad kad se prašina počela slijegati možemo primjereno ocijeniti jedno

važno naslijeđe pojave totalitarnih ideologija, naime, to da su mnogi
od njihovih atributa bili jednostavno preuveličani i iskrivljeni oblici
svojstava evidentnih u svim ideologijama. Pomoću kritike totalitarizma
- i unatoč suprotnim tvrdnjama njegovih promicatelja - ideologije
su razotkrivene kao nekonzistentne, neharmonične, iracionalne i ne­
fleksibilne, dok su "pristojne" skupine političkih ideja ponuđene na
javnu uporabu tvrdile da su logički konzistentne, etički harmonične,
intelektualno racionalne i politički fleksibilne. Ali ta kritika nije poku­
šala otkriti neodrživost ideologije, nego njezinu stvarnu kompleksnost.
Značajke koje su se prvo pojavile u pristupu koji je odbacivao ekstremne
i neljudske ideologije sada su zapažene u svim ideologijama, premda
naravno u njima nisu uvijek prevladavale ili imale znatniju težinu.
Posebno se iracionalnost prije nije shvaćala kao svojstvo glavnih po­
litičkih doktrina. Umjesto da odvajaju čisti svijet političkih teorija i
doktrina od ideoloških zastranjenja, nekonzistentnost, neharmoničnost,
iracionalnost i nefleksibilnost bile su uvučene u taj svijet. Pupčana je
vrpca, primjerice, povezivala liberalizam s fašizmom - ne u smislu da
bi oni imali zajedničke ključne vrijednosti ili moralne kodove, nego
u eklektičkoj pravilnosti koju je političko mišljenje iskazivalo u svojoj
stvarnoj uporabi i manifestacijama, kao dio socijalne i lingvističke
kulture. Nije tu najmanje važno bilo, unutar liberalizma, postojanje
skupa vjerovanja ο kojima se ne može pregovarati, pojave koja je
bila odjek poznatog Rousseauova naloga koji se odnosio na njegovu
građansku religiju: "A što se tiče negativnih dogmi, ograničit ću ih na
7
jednu jedinu: netolerantnost nije dopuštena!" Posljedica toga je da se
sada smatra kako su političke ideologije u svojem središtu zaokupljene
novim temama: izlaženjem na kraj s nekonzistentnošću i neodredi-
vošću (što je posljedica bitne osporivosti koncepata i neuhvatljivosti
predmeta koji označuju); priznanjem emocije kao motivirajuće sile u
konstrukciji političkog argumenta (to potvrđuje ponovno zanimanje za
blagotvorno formiranje grupnog identiteta pomoću nacionalizma, te

') J. J. Rousseau, The Social Contract, Harmondsworth, Penguin books, 1 9 6 8 . , str. 1 8 6 .

 18 Michael Freeden

za racionalne hibride kakvo je npr. ustavno domoljublje); plovljenjem

kroz unutarnju disharmoniju (danas se smatra da je čista nepatvorena
harmonija istodobno nemoguća i nepoželjna u ideologijama zasno­
vanima, kakve već jesu, na višestrukim internim konfiguracijama u
kojima se disonantnost i konsonantnost stalno nadmeću za prevlast);
te (re)osporavanjem i zaključivanjem značenja i argumenta (barem što
se tiče ključnih koncepata) unutar različito ograničenih vremenskih i
prostornih odsječaka.

No razvoj konkretnih ideologija tijekom prošlog stoljeća ne može

se obuhvatiti kroz slijed uzastopnih povijesnih stadija, budući da ve­
ćina prije spomenutih oblika i shvaćanja još postoji kao paralelan
ili kumulativan fenomen. Ono što se iz postmoderne perspektive
čini kao proces fragmentacije možda je, sa stajališta političkih ideja,
zapravo proces diferencijacije. Ta diferencijacija blisko je povezana
s usponom masovne politike i njezina pratitelja, masovnih medija,
ali je također jednostavna refleksija na ulazak novih članova, često u
neprivlačan krug modernosti. Afrički socijalizmi, indonezijska vođena
demokracija i južnoamerička teologija oslobođenja primjeri su novih
političkih ideologija iz 60-ih i 70-ih godina dvadesetog stoljeća koje
su niknule nakon intenzivnijih veza trećeg i prvog svijeta, ili starog
svijeta s novim, i oni opovrgavaju navodnu stagnaciju koja je spopala
ideološko izražavanje. U Europi su pak, a u manjoj mjeri i SAD-u,
novi socijalni pokreti epitomizirali sve veći odmak, koji su prvotno
inicirali socijalisti, spram formiranja i širenja ideologije od političkog
establishmenta. Konzervativizam, liberalizam, komunizam i fašizam
pozorno su konstruirale i kontrolirale političke, kulturne i intelektualne
elite. Sad je, pak, otvaranje, ako ne i ekstenzivna demokratizacija,
mnogobrojnih grupnih diskurza omogućila novim snagama da se natječu
za legitimizaciju javnog jezika i vrijednosti: ekologisti, feministi, nova
ljevica, neofašisti. Za početak, prva tri od tih novih idejnih proizvoda
stvorili su nezadovoljni intelektualci, ali su ih vrlo brzo preuzeli širi
socijalni krugovi, ne kao puki konzumenti, nego kao oni koji oblikuju
mnijenje, programski su poduzetnici i začetnici novih političkih poruka.
Sudbina zelene ideologije u Njemačkoj je najpoznatiji slučaj, zasnovana
 Sadržaj i m e t o d a p o l i t i č k i h i d e o l o g i j a 19

na različitim skupinama koje sve vuku u različitim smjerovima, a imaju

8
izvorište u jednoj eklektičnoj bazi osnovnih vjerovanja.

Naposljetku je sve veća masovna politizacija ideologije prouzročila

pad njezine artikuliranosti, jer njezina javna proizvodnja više nije bila
monopol takozvane inteligencije, čiji su se mnogi članovi povukli u
poluprivatne - krajnje specijalizirane i tehničke - političke jezike.
Ona je također izazvala napuknuće na javnom licu ideologije, u nje­
zinim modusima ekspresije i labavom jedinstvu, što je bila posljedica
centrifugalnog udaljavanja od pripadnosti obitelji velikih ideologija.
I dok je s jedne strane stil masovnih medija konstruirao poruku, a
ideološke suptilnosti se reducirale na pretjerano pojednostavljene i
prema potrošačima orijentirane (ili prema potrošačima pokroviteljske)
slogane, s druge su strane ideološki argumenti i njihove izvedene analize
postajale sve kompleksnije. Intelektualni ideološki proizvođači - na
pamet nam odmah padaju postmarksisti i rawlsovci - odmaknuli su se
od prakse i jezika politike i upustili u privatne diskurze. Oni su odbacili
borbu za javno značenje riječi i umjesto toga počeli težiti stjecanju
legitimnosti svojih interpretacija profesionalnim priznanjem. Lutanja
pojma "liberalan" u SAD-u bogato ilustriraju taj jaz između popularnih
značenja i tehničkih formulacija intelektualnih elita. Uistinu, većina
pripadnika takvih elita izgubila je povjerenje u vlastitu sposobnost da
djeluje kao intelektualna prethodnica u samosvjesnijim i egalitarnijim
demokratskim kulturama koje su se razvile proteklog stoljeća.

Najnoviji razvoj
Danas nije neuobičajeno čuti da se liberalizam opisuje kao povijesni
pobjednik a da se mnogo ne razmišlja ο varijanti liberalizma koja je
navodno pobijedila, ο proširenom razočaranju industrijskim svijetom
i troškovima liberalnog kapitalizma (što je staro-nova tema), ο drugim
vrstama ideologija koje prevladavaju većim dijelom Azije ili haraju
muslimanskim svijetom ili, neizbježno, ο kriterijima "pobjeđivanja"
u ideološkom natjecanju. Nije li ta navodna pobjeda suprotna pojavi
češkog "tačerizma" ili novih vrsta američkog konzervativizma te

8 Vidi G. Talshir, "Modular ideology: the implications of Green theory for a reconceptualization
of ideology", journal of Political Ideologies, 1 9 9 8 . , Vol. 3., str. 1 6 9 . - 9 2 .
 20 Michael Freeden

suvremenim nacionalizmima i feminizmima? J e r pobjednik mora stajati

na pobjedničkom postolju, a ni jedan od njegovih protivnika još se
nije srušio usred trke. Uistinu, trenutačno stanje natjecanja upućuje
upravo na suprotno: da su ideologije, proteklog desetljeća otprilike,
prošle kroz dezintegraciju ali i reformaciju. To zapažanje podupire
razvoj snažnih (i povremeno ezoteričnih) teorijskih oruđa za analizu
ideologije.

Najistaknutiji među njima jesu postmodernizam i poststrukturalizam

u čijem je središtu - barem što se tiče ideologije - proširenje marksi­
stičkog projekta ideološke kritike, ali bez onih ključnih elemenata
marksističkog konceptualnog okvira koji omogućuju transcendiranje
ideologije. Za mnoge istraživače tog uvjerenja, ideologija je moderni­
stički ostatak koji zahtijeva razotkrivanje kako bi se otkrile fikcije koje
proizvodi socijalni poredak iskrojen po mjeri samoočuvanja ili, kako
je to kod lakanovaca, radi prikrivanja praznine koja zjapi ispod egzi­
stencije takvog poretka 9 . Ona je sredstvo koje i dalje ima hegemonijsku
funkciju artikuliranja značenja konstruirajući jedinstvo društva upravo
iz njegova nepostojanja, iz njegovih antagonizama i izmještenosti 10 . To
je postmarksističko shvaćanje ideologije u smislu da se neiskrivljena
stvarnost više ne može otkriti jer možda i ne postoji. Tako ideologija
zapravo nema ulogu iskrivljavanja stvarnosti, a svrha kritike ideologije
nije pružiti istinu, nego istaknuti ono što je zapravo postalo efemernost
i kontingencija kojima je nemoguće umaknuti i koje same preuzimaju
odlike permanentnosti. To shvaćanje se mimoilazi s modernizmom jer
se njegov pojam ideologije ne poziva na racionalnost, nego ideologiju
smatra nečim što preživljava na prikrivanju socijalnog kaosa, a time i
na netransparentnosti kao temelju društvenog poretka.

Ta podvodna struja iracionalne neintencionalnosti sjedinjuje se,

s vrlo različitog i znatno racionalnijeg polazišta, s hermeneutičkim
inzistiranjem na višestrukosti značenja ugrađenih u jezičnim aktima
i tekstovima. Prema toj školi, intencionalnost je nadvladana polise-
mijom misli i izraza, kako ih shvaćaju čitatelji i slušatelji. Jezik kojim
se ideje izražavaju zahtijeva stalnu interpretaciju i reinterpretaciju
kako bi smjestio promjenjive vremenske i prostorne perspektive. To

9 S. Žižek, "The spectre of ideology" u S. Žižek (ur) Mapping Ideology, London, Verso, 1 9 9 4 .
10 Ε. Laclau i C. Mouffe, Hegemony and Socialist Strategy, London, Verso, 1 9 S 5 .
 Sadržaj i m e t o d a političkih ideologija 21

hermeneutičko shvaćanje ideologije kombinira identifikaciju empirij­

skih mišljenja-praksi s naglaskom na njihovoj potrošnji. Zbog stalne
varijabilnosti u skupnoj potrošnji ideologija, uvodi se dinamizam koji
osigurava kontinuiranu trajnost ideološkog života.

Učinak postmodernističkih stajališta bio je ekspandiranje ideologije

označitelja na pokrivanje mirijada tipova kulturnog ponašanja i praksi,
a posljedično tome i njezino uklanjanje iz ekskluzivne političke sfere te
istodobno - što je možda ista stvar - proširivanje sfere političkog tako
da obuhvati jednu, u konačnici osuđenu na propast, borbu za kontrolu
nad riječima i jezikom te njihovim značenjima. Odnos takvih analiza
prema konkretnom svijetu političkih ideologija je tako višestruk: one ih
ne osuđuju na beznačajnost (budući da su ideologije očito vitalne u tome
da uspijevaju očuvati privid poretka, čak i utjehe, u fragmentiranom
svijetu), nego na površnost, na ocaklinu jedne nedokučive stvarnosti,
nužnu ali inherentno krhku. One također predstavljaju svijet političkih
ideja kao nešto što je moguće rekonstituirati u beskonačnost, a time
je i lišeno moralnog sidrišta: epska borba među velikim ideologijama
sada je zamijenjena protočnošću efemernih ideoloških kombinacija,
trajnim patchworkom jednog pokrivača koji vječito puca po svojim
šavovima. Iznutra, ideologije su ponuđene kao strukturalno sumnjive,
budući da je i sama struktura konstruirana kao artefakt, svjestan ili
nesvjestan, a tradicije političkog mišljenja interpretiraju se kao kontin-
gentna pomagala, slučajni povijesni kontinuumi. A kako se smatra da
sve ideologije plešu na istu glazbu, njihove pojedinosti i razlike izlaze iz
fokusa, umjesto da budu predmet temeljite analize koju inače politički
teoretičari primijenjuju na potankosti i predmete svojih analiza.

Premda su, dakle, ideologije shvaćene kao konfiguracije političke

misli, ipak nije uvijek najkorisnija strategija nijekati ili zaobilaziti važnost
ideologijske strukture. Problem je u tome što je nepotrebno odabirati
između trajnog i slučajnog, ili između istinitog i simboličnog. Nijedna
dihotomija ne može se održati sama po sebi. Ideologije konstruiraju
prolazne, privremene i striktno ograničene konzistentnosti od funda-
mentalnijih, apstraktnijih i purističkih nekonzistencija. No prolazno se
može držati na okupu u nizu kombinacija koje, premda nepermanentne,
mogu biti dugotrajne. Vremensko nastaje zbog partikularnosti okolnosti,
ali kulturne sile su u stanju reproducirati te partikularnosti u prostoru
i u različitim društvima, stvarajući razaznatljive obrasce. A ograničeno
 I 22
Michael Freeden

je jedna osobito zanimljiva lukavština. Za razliku od metodoloških i

supstancijalnih aspiracija nekih političkih filozofa, ono otklanja pokušaj
da ostvari medupovezane lance konzistetnosti od osnovnih postulata
sve do perifernih zaključaka, tako da osnovne premise vode preko
sekundarnih do tercijarnih u jednom logički besprijekornom sustavu.
Umjesto toga, ideologije djeluju odričući se punog dometa internog
rezoniranja na točki političke relevantnosti, točki koju zahtijeva po­
litička akcija i ono što je prijeko potrebno da bi se optimizirale, a ne
maksimizirale, dane vrijednosti. Za ilustraciju, logička maksimizacija
slobode je socijalno destruktivna; njezina ograničena optimizacija, ma
kakav bio idejni kontekst, nužna je za njezino društveno ukroćivanje. S
onu stranu točke optimizacije moguće je da leže konceptualna zbrkanost
i neodržive kontradikcije, ali one su irelevantne za argument koji je pred
nama. Teza ο esencijalnoj osporivosti sugerira da je ekstenzivna interna
koherencija uvijek himerična. Ideologije nude jedino koherenciju koja
ima vjerojatnost da će biti realizirana u praksi, jednu krnju i proizvedenu
koherenciju, koja je upravo razlog zbog kojeg su one središnji proizvod
političkog poprišta i tako vrijedan resurs za politiku. Oakeshott je
zapazio tu funkciju "kraćenja" kao dio tehnike ideologije, ali za njega je
to bila falsifikacija političke aktivnosti11. Nema potrebe zauzimati takvo
sumorno shvaćanje ideologije kao ograničenog i artificijelnog sredstva.
Svaki diskurz postaje inteligibilan tek pomoću "artificijelnih" provjera
svog značenjskog potencijala. Ako se pojavi konstruirana ideološka
harmonija sposobna za kulturalno preživljavanje, ona postaje bogatstvo
u svakom društvu, povećavajući njegov komunikacijski kapacitet, ocrta­
vajući granice medu alternativnim ideološkim obrascima, i time nudeći
ideološke izbore koji se klone poststrukturalističkog pristupa. Uistinu,
kroz spoznaje hermeneutike moguće je fenomenu ideologije podariti
stimulativnu funkciju uvođenja uvijek novog ideacijskog bogatstva i
vitalnosti u političko mišljenje skupina i društava.

Tako, ako su poznavanje i identifikacija fenomena refleksija ne samo

novih činjenica na području nego i konceptualne senzitivnosti za koju
smo dosad bili nepristupačni, kakvo je onda danas mjesto konkretnih
ideologija? Prvo, otrežnjenje s državom (u domaćoj politici socijalnom
državom, a u međunarodnoj je ta ista pojava vidljiva u usponu blizanač-

11 M. Oakeshott, Rationalism in Politics, Methuen & Co, London 1 9 6 2 . , str. 1 2 5 .

 Sadržaj i m e t o d a p o l i t i č k i h i d e o l o g i j a 23

kih protivnika, ekologizma i globalnog kapitalizma) upućuje na moguće

udaljavanje ideologija od nacionalnih država. To ni u kojem slučaju nije
u suprotnosti s ponovnom pojavom nacionalizama i subnacionalizama
raznih vrsta, koji su se pojavili da bi ponovno zatražili svoje mjesto
u svijetu respektabilnih ideologija. Drugo, na teorijskoj razini, danas
smo bolje ugođeni za opažanje različitosti između potpunih i tankih
ideologija, od kojih prve još nude uobičajeni raspon takozvanih rješenja
središnjih problema redistribucije, granice između javnog i privatnog,
te statusa i dobara koji se stječu političkim članstvom; dok druge - sam
nacionalizam je primjer - raskidaju sa širim ideacijskim programom,
namjernim uklanjanjem i zamjenom koncepata. U drugom slučaju, njih
često nalazimo kao dio neke druge, šire ideologije-domaćina, čije ideje
i argumente one moraju posuđivati 12 .

Treće, pomoću postmodernizma stekli smo osjećaj fragmentarnosti i

neuhvatljive prirode političkih ideologija, a pomoću pojma esencijalne
osporivosti navještaj ο tome kako se osporeni koncepti ideologijama
rekonfiguriraju u nove, premda prolazne, cjeline. Ali u isto nam je
vrijeme nemoguće zamisliti svijet bez političkih ideologija, s obzirom na
teorije koje su nam trenutačno na raspolaganju. Sada smo konceptualno
spremni za svijet ideologija u kojem su rekombinacije normalne i česte
i u kojemu granice postoje zato da bi bile prijeđene. Nedavni pokret
libertarijanizma, prerušen u "novu desnicu", koji se kreće amo-tamo
između utvrđenih porodica liberalizma i konzervativizma, a da ne
spominjemo njegove veze sa starijim verzijama anarhizma, ilustrira tu
gipkost. Sama opsjednutost "novih laburista" modernizmom i milena-
rizmom upućivala je na njihovu ovisnost ο vremenskoj dimenziji, dok
interne komponente njihove ideologije pokazuju hibridna svojstva koja
potječu iz niza glavnih ideoloških obitelji 13 . Nove varijante i križanja
postojali su oduvijek, ali danas imamo aparat za njihovo prepoznavanje
kao važnih ideoloških permutacija, a ne devijantnih zastranjenja od
stabilne ideološke obitelji. Je li to prijezira vrijedna fragmentacija ili
poželjan pluralizam, već je i samo po sebi ideološko pitanje. U svakom
slučaju, ideološki fenomeni koji su se pojavljivali prošlog desetljeća čine
se sve krhkijima. Uistinu, implozija nekih od većih ideoloških obitelji

12 Za razliku između punih i tankih ideologija vidi M. Freeden, "Is nationalism a distinct ideolo­
gy?", Political Studies, 1998., vol. 46., str. 7 4 8 . - 6 J .
13 Vidi Μ. Freeden, "The ideology of New Labour", Political Quarterly, 1999., vol. 70., str 42.-51.
 24 Michael Freeden

ne može isključiti neke buduće totalizirajuće konstrukte, premda se

socijalna diferencijacija u društvu totalizama ne osjeća ugodno.

Četvrto, sada shvaćamo da ideologije mogu poprimiti mnoge raz­

ličite kulturne forme, u književnosti, filmu, reklami i svakodnevnom
govoru, pa je otud i naše shvaćanje dosega političkog mišljenja i njegove
simbolizacije znatno velikodušnije nego u prošlosti. A od hermeneu-
tike smo naučili da nova shvaćanja ne podrazumijevaju nužno i nove
ideološke obitelji, nego nova dekodiranja tih obitelji, te da se obrasci
argumentiranja mogu ponovno pojaviti u modificiranom, ali ne nužno
i transformiranom obliku. Uistinu, stare forme ideologije, nasuprot
nekim postmodernistima, ne samo da su nadmašene drugim oblicima
slanja poruka, budući da će pitanja pravde, slobode, prava, političkih
dužnosti i suvereniteta i dalje biti u središtu političke rasprave, barem
u skoroj budućnosti, tako da politički moral još nije postao polje
otvoreno svim prolaznicima. Ako se zadovoljimo karakterizacijom
ideologije kao moći, reducirat ćemo je na samo jednu od njezinih
komponenti i previdjeti njezinu ulogu u oblikovanju obrisa moralnosti.
Isto tako ne možemo ni napustiti logiku i razum kao odlike ideološkog
diskurza i komunikacije, istodobno kao sredstva uvjeravanja i kriterija
za procjenu njegove valjanosti, koji pristaju kao ključni oblik političke
misli. Ipak, moramo težiti izvan tih ograničenja, jer testovi logike i
razumnosti ne uspijevaju izići na kraj s ideologijom kao sveprisutnim
oblikom političkog argumenta i mišljenja-prakse koje je u stanju davati
značenja, ili, pak, s multidimenzionalnošću njezinih sadržaja. Premda
stoljeće koje je tek osvanulo možda neće više biti doba ideologija u
Bracherovu doktrinarnom smislu riječi, ipak ono i dalje ostaje doba
ideologija i nastavit će i biti takvo.
 Liberalizam: d o m i n a c i j a uz p o m o ć filozofske konfuzije 25

2
Ideološka dominacija uz pomoć
filozofske konfuzije

L I B E R A L I Z A M U DVADESETOM S T O L J E Ć U

Gerald F. Gaus

Iznenađujuće liberalno stoljeće

Kad vrednujemo uspjeh liberalizma u ovom stoljeću, bilo bi dobro
prisjetiti se ukratko liberalizma otprije stotinu godina. Na početku
dvadesetog stoljeća, mnogi su se ozbiljni promatrači, i s lijevog i s
desnog krila liberalizma, pribojavali da su njegovi dani odbrojani.
Godine 1 8 9 1 . Herbert Spencer upozorio je da socijalisti i komunisti,
koji odvode civilizaciju natrag u ropstvo, dovode u pitanje teško stečene
liberalne slobode. 1 Prema L. T. Hobhouseu, devetnaesto je stoljeće
bilo "doba liberalizma, ali je na kraju tog stoljeća sreća toga velikog
2
pokreta spala na niske grane".

K o d k u ć e ili u inozemstvu, o n i koji zastupaju liberalne ideje doživ­

ljavaju b o l n e poraze. Ali to je najmanje važan razlog za zabrinutost.

1 Herbert Spencer, "From freedom to bondage", u Η. Spencer, The Man Versus the State, with
Six Essays on Government, Society and Freedom, Indianapolis IN, Liberty Fund, 1 9 8 2 . , str.
487.-518.
2 L. T. Hobhouse, Liberalism, London, Williams and Norgate, 1 9 1 1 . , str. 2 1 4 .
 26 Gerald F . G a u s

Premda su liberali poraženi, čini se da je j o š nešto puno gore snašlo

liberalizam. Njegova vjera u sebe s a m o g k a o da se ohladila. Čini se
da je obavio svoj posao. On je bio n e š t o p o p u t vjere koja se sada
fosilizirala poput neke iščezle vrste; p o s t a o je fosil koji zauzima,
štoviše, nezgodan položaj između dvaju vrlo aktivnih i energičnih
mlinskih kamena - od kojih je gornji plutokratski imperijalizam, a
donji socijaldemokracija. 3

Pišući 1911. Hobhouse se nadao da bi revidirani liberalizam, koji je

naučio nešto od socijalizma, ne samo mogao preživjeti nego i rasti
zajedno s demokracijom, premda je također mislio kako je moguće da
bi liberalizam mogao "postupno potonuti". 4 A izgledi liberalizma nisu
se brzo popravljali. Pišući godine 1927. Guido de Ruggiero je analizirao
"krizu liberalizma".5 Tijekom 30-ih godina naveliko se smatralo da je
liberalizam pod opsadom fašizma zdesna, a socijalizma i komunizma s
lijeva. 1935. John Dewey je zapazio da je liberalizam "već dugo naviknut
na napade" zdesna, ali da su oni blagi u usporedbi s novim napadima
slijeva. U mislima mnogih ljudi, rekao je Dewey, "liberalizam je propao
između dvaju stolaca, tako da ga se smatra utočištem za one koji ne žele
zauzeti čvrsto stajalište u trenutnim društvenim sukobima". 6 Dewey je
također vidio "krizu liberalizma" i mislio je da liberalizam "tamni". 7
Uistinu, činilo se da je Dewey uvjeren da je socijalizam, a ne liberalizam,
stvar budućnosti: "mi idemo u smjeru neke vrste socijalizma, nazovite
ga kako hoćete, jer nije važno kako će se zvati kad se bude ostvario." 8
Godine 1958. jedan je komentator još mislio da su izgledi liberalizma
loši: dok se, prema njegovu mišljenju, "na početku dvadesetog stoljeća
budućnost liberalizma činila svijetlom", 30-e i 40-e značile su napad na
liberalizam, dok je ruski komunizam bio najsnažniji i najneumoljiviji
neprijatelj s kojim se liberalizam ikad suočio. 9

3 Ibui
4 Ibid, str. 2 2 6 .
5 Guido de Ruggiero, The History of European Liberalism, preveo R. G. Collingwood, Boston
MA, Beacon Press, 1 9 5 9 . , dio II, poglavlje 6.
6 John Dewey, Liberalism and Social Action, New York, G. P. Putnam's Sons, 1 9 8 0 . [ 1 9 3 5 . ] ,
str. 1.-2.
7 Ibid, poglavlje 2., str. 9 0 .
8 John Dewey, Individualism, Oldand New, London, George Allen and Unwin, 1931., str. 111.-112.
9 J. Sahvyn Schapiro, Liberalism: Its Meaning and History, Princeton NJ, D. Van Nostrand, 1958.,
str. 88.-9.
 Liberalizam: d o m i n a c i j a uz p o m o ć filozofske konfuzije 27

U pogledu uznemirenosti - zapravo obeshrabrenosti - liberala u

većem dijelu prve polovice dvadesetog stoljeća, razumljivo je da libe­
rali dolaskom novog stoljeća smatraju kako smiju slaviti. Dvadeseto
stoljeće bilo je iznenađujuće liberalno stoljeće. Liberalizam je očito
pobijedio socijalizam, suparnika koji je tako privlačio, ali i zabrinjavao
Hobhousea i Deweya. Konsenzus ο nadmoći liberalnih ideja slobode
i tržišta gotovo da je univerzalan. Uvelike je ono što se danas naziva
"socijalizmom" neka vrsta liberalizma lijevog usmjerenja. Današnji
demokratski socijalisti, zauzimajući se za velikodušnu socijalnu državu i
zdrav demokratski život u okvirima bitno tržišnog društva zasnovanog
na privatnom vlasništvu, puno su bliži novom liberalizmu Hobhousea
i J. A. Hobsona nego li socijalizmu Karla Marxa, pa čak i G.D. H.
Colea. Uistinu, liberalna misao je tako dominantna da mnogi socijalisti
prihvaćaju neku verziju liberalne teorije socijalne pravde Johna Rawlsa.
Razliku između "egalitarnih liberalnih" i socijalističkih teorija pravde
često je nemoguće utvrditi. 10

Pobjeda liberalizma nad konzervativizmom nije tako jasna ni potpu­

na. Konzervativizam i dalje ostaje glavna alternativa liberalizmu, a neki
su uvjerljivo tvrdili da su neke verzije klasičnog liberalizma, poput one
F. A. Hayeka, i same pod dubokim utjecajem konzervativne misli. 11
Ipak, i konzervativna alternativa otišla je daleko u smjeru liberalizma:
"plutokratski imperijalizam" više nije u igri, niti je to odbacivanje plu­
ralističkoga tržišnog društva. Noviji konzervativni kritičar liberalizma
govori na izrazito liberalan način kad nas uvjerava da konzervativizam
"ne pretpostavlja dogovor ο koncepcijama dobrog života." 12

Naravno da kritike liberalnog projekta - točnije projekata - ne samo

da još postoje, nego gotovo da su odlika suvremene političke filozofije.
Feministice, komunitaristi, zeleni i različiti "liberacionisti" pridružuju
se konzervativcima, socijaldemokratima, kritičkim teoretičarima i masi
drugih konstantno kritizirajući gotovo svaki oblik liberalne teorije
i politike. Kao što je to ustvrdio Stephen Holmes, podcjenjivanje

10 Argumentiram u prilog ovoj tezi u mojoj knjizi Political Concepts and Political Theories, Boulder
CO, Westview Press, 2 0 0 0 . , poglavlje 8.
11 Vidi Michael Freeden, Ideologies and Political Theory: A Conceptual Approach, Oxford, Cla­
rendon Press, 1 9 9 6 . , 7. poglavlje.
12 John Kekes, A Case for Conservatism, Ithaca NY, Cornell University Press, 1 9 9 8 . , str. 19.
 28 Gerald F. Gaus

liberalizma je trajna aktivnost u zapadnoj kulturi, koja i danas cvate. 13

No za razliku od početka prošlog stoljeća, na početku ovoga takve se
kritike ne čine konačnim napadima na fosil koji je pregazila povijest,
nego kao napadi na dominantnu političku doktrinu onih koji žele
dovesti u pitanje njezinu nadmoć.

Nepostojanje napretka u liberalnoj teoriji dvadesetog stoljeća

Moj cilj u ovom poglavlju nije slaviti očitu pobjedu liberalizma, ili čak
izraziti olakšanje što je preživio u dvadesetom stoljeću i to u prilično
dobroj formi, s obzirom na predviđanja otprije stotinu godina. Upravo
suprotno. Želim upozoriti da, ma koji razlog za slavlje liberali mogu
izvesti iz svojih političkih pobjeda nad tradicionalnim suparnicima,
u jednom važnom pogledu dvadeseto je stoljeće bilo razočaravaj uče
za liberalnu teoriju. Pišući usred velike depresije, Dewey je zabilježio
da su "liberali podijeljeni u pogledima i djelovanju... i to je gotovo
općepoznato." 1 4 U prvom dijelu stoljeća liberalizam je bio razjedinjen
što se tiče mnogih fundamentalnih pitanja: bio je podijeljen na nepo­
kolebljive zagovornike privatnog vlasništva i na one koji su bili voljni
prihvatiti neki oblik socijalizma, na individualiste i kolektiviste, na one
koji su htjeli planirati društvo i one koji su inzistirali na nemogućnosti
socijalnog planiranja. Dewey se nadao da će se te podjele prevladati, i
da će se pojaviti "ponovno rođeni liberalizam" koji će karakterizirati
"organizirano jedinstvo djelovanja postignuto konsenzusom vjerova­
nja." 1 5 No takva ujedinjena liberalna teorija nije se pojavila. Razdori
koji su obilježavali liberalizam na kraju devetnaestog stoljeća zapravo
ga progone i danas.

U ovom ogledu želio bih, kao prvo, potpunije objasniti i obraniti tu

kontroverznu tvrdnju - prema kojoj liberalna teorija u mnogo čemu
nije znatnije napredovala tijekom stoljeća koje je netom završilo. Do­
pustite mi naglasiti da nemam namjeru umanjivati važnost i inovativne

13 Stephen Holmes, The Anatomy of Antiliberalism, Cambridge MA, Harvard University Press,
1993., p. xi.
14 Dewey, Liberalism and Social Action, str. 9 1 .
15 Ibid.
Liberalizam: d o m i n a c i j a uz p o m o ć filozofske konfuzije 29

doprinose liberalizmu mislilaca poput Τ. H. Greena, Hobhousea,

Bernarda Bosanqueta, Deweya, Hayeka, Rawlsa, Roberta Nozicka
i Isaiaha Berlina. Moja poenta je da unatoč izdašnosti liberalnog
teoretiziranja prošlog stoljeća, današnji liberalizam karakteriziraju
u biti iste antinomije ili napetosti koje su ga obilježavale i na kraju
devetnaestog stoljeća. Rascijep između individualista i komunitarista,
prava i općeg blagostanja, racionalista i antiracionalista, socijalnih
evolucionista i konstruktivista, nisu ni više ni manje odlika današnjeg
liberalizma, nego što su to bili na njegovu početku. Kao politička teorija
liberalizam je napustio prošlo stoljeće na gotovo jednak način na koji je
u njega kročio - nesposoban riješiti trajne napetosti između suparničkih
formulacija. I dok smo bili svjedocima novih i sofisticiranih izraza tih
formulacija, rasprava se nije znatnije pokrenula naprijed. Nakon što
pokušam potkrijepiti tu tvrdnju, u zadnjem dijelu ogleda okrenut ću
se analizama važnosti liberalizma, ili nepostojanju te važnosti, i tome
što bi nam to moglo reći ο prirodi liberalizma i političke teorije.

Tri trajne antinomije liberalizma16

Individualizam protiv kolektivizma
Tijekom prošlog stoljeća, liberalizam su mučile kontroverze između,
s jedne strane, onih koje se široko identificira kao "individualiste" i,
s druge strane, "kolektivista", "komunitarista" ili "organicista". Te
neodređene i sumarne oznake primjenjivale su se na mnoge rasprave.
Ovdje ću se usredotočiti na kontroverze koje se tiču (1) prirode društva;
(2) prirode jastva; i (3) relativne težine prava i zahtjeva pojedinca ili
društva.

Priroda društva
Liberalizam se često povezuje s individualističkim analizama druš­
tva. Shvaćanje Jeremyja Benthama dobro je poznato: "zajednica je
fiktivno tijelo, sastavljeno od pojedinačnih osoba koje se smatraju

16 Ovdje se nadovezujem na Edwarda Shilsa, "The antinomies of liberalism", u Zbigniew Brzezinski

et al. (ur), The Relevance of Liberalism, Boulder, CO, Westview Press, 1 9 7 8 . , str. 1 3 5 . - 2 0 0 .
 30 Gerald F . Gaus

tako konstitutivnima kao da su njegovi dijelovi". 17

Za individualista,
kakav je bio Bentham, "zajednica" je naprosto ime kojim se koristimo
kako bismo opisali djelovanja, odlike i interakcije pojedinaca koji su
jedino stvarni. Društvene osobine se na kraju mogu sresti na stvarne,
individualne, osobine. Spencer se s time slagao: "osobine mase ovise
18
ο atributima njezinih sastavnih dijelova." U posljednjim godinama
devetnaestog stoljeća to individualističko shvaćanje je sve više postajalo
metom napada, osobito onih koji su bili pod utjecajem idealističke
filozofije. D. G. Ritchie, kritizirajući Spencerovu filozofiju 1891., eks-
plicite je odbacio ideju da je društvo jednostavno "hrpa" pojedinaca,
naglašavajući da je ono sličnije organizmu, sa složenim unutarnjim
19
životom. Ova antiindividualistička koncepcija društva dosegnula je
svoj najčišći oblik u Bosanquetovu liberalizmu. "Promatramo li moje
jedinstvo sa samim sobom u različita vremena kao poseban slučaj",
pisao je Bosanquet, "otkrit ćemo da je vrlo teško utvrditi različitost
između načela jedinstva onoga što nazivamo jednim umom, i onog
svih "umova" koji ulaze u jedinstveno društveno iskustvo."20 Jedinstvo
pojedinca se, u načelu, nimalo ne razlikuje od jedinstva pojedinaca
koje čini društveni um. Uistinu, prema Bosanquetovu idealizmu, ono
što je koherentnije i potpunije jest stvarnije, a time je i društvo, stoga
što je potpunije i koherentnije od bilo kojeg pojedinaca, stvarnije od
osoba koje ga tvore. 21 Liberali poput Hobhousea i Deweya odbijali su

17 Jeremy Bentham, Introduction to the Principles of Morals and Legislation, ur. J. H. Burns i Η.
L. A. Hart, London Athlone Press, 1 9 7 0 . , poglavlje 1., dio 4. Usporedi J. S. Mill, A System
of Logic: Ratiocinative and Inductive: "Ljudi u društvu nemaju osobina do onih koje se mogu
izvesti, i koje se mogu ponovno razriješiti u zakonima prirode pojedinih ljudi." The Collected
Works of John Stuart Mill, ur. J. M. Robson, Toronto, University of Toronto Press, 1 9 6 3 . , vol
VOL, str 8 7 9 .
18 Herbert Spencer, Social Statics, New York, Robert Schalkenback Foundation, 1 9 9 5 . [ 1 8 5 1 . ] ,
str. 1. Vidi i njegovo djelo First Principles, London, Williams and Norgate, 1 8 6 2 . , poglavlje
10., ulomak 85.
19 D. G. Ritchie, The Principles of State Interference: Four Essays on the Political Philosophy of
Herbert Spencer, ] . S. Mill and Τ. H. Green, London, George Allen and Unwin, 1902., str. 13.
Ovo shvaćanje je bliže Spenceru no što se to čini na prvi pogled. Spencer je kritizirao Benthama
jer nije dovoljno cijenio "složenost društvenog organizma", premda je Spencerovo shvaćanje
društvenog organizma bilo izrazito individualističko: Spencer, Social Statics, str. 12.
20 Bernard Bosanquet, The Philosophical Theory of the State and Related Essays, ur. Gerald F.
Gaus i William Sweet, Indianapolis IN, St Autustine Press, 2 0 0 1 . , str. 1 7 5 .
21 Vidi Gerald F. Gaus, "Green, Bosanquet and the philosophy of coherence", u c. L. Ten (ur.),
The Routledge History of Philosophy, vol. 7., The Ninetenth Century, glavni urednici S. G.
Shanker i G. H. R. Parkinson, London, Routledge, 1994., str. 4 0 8 . - 3 6 .
 Liberalizam: d o m i n a c i j a uz p o m o ć filozofske konfuzije 31

prihvatiti takvo radikalno kolektivističko shvaćanje22, ali su i odbacivali

radikalni individualizam Benthama i Spencera. 2 ' Tijekom većeg dijela
prve polovice dvadesetog stoljeća "organske" analize društva prevla­
davale su u liberalnoj teoriji, uključujući i veći dio ekonomije. A. F.
Mummery i J. A. Hobson inzistirali su na tome da je "shvaćanje prema
kojem zajednica ne znači ništa više od zbroja individualnih jedinki, te
da se interes društva može postići zbrajanjem interesa individualnih
članova, uzrokovalo je teške pogreške u ekonomiji i u drugim gra­
nama sociologije." 2 4 Čak je i John Maynard Keynes, u svojoj kritici
laissez-faire individualizma isticao važnost "organiziranog društva kao
cjeline." 2 5

Unatoč dominaciji kolektivističke analize društva u liberalizmu ranog

dvadesetog stoljeća, individualistički su pogledi opstali. Tijekom i poslije
Drugoga svjetskog rata oni su doveli u pitanje, a čini se i na neko vrijeme
zasjenili, kolektivističke prikaze. Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji
Karla Poppera predstavljalo je potkrijepljenu kritiku hegelovske i
marksističke teorije te njihova kolektivističkog i historicističkog, a za
Poppera inherentno neliberalnog, razumijevanja društva.26 Ponovno
pojavljivanje ekonomske analize u liberalnoj teoriji istaknulo je u
prvi plan temeljit metodološki individualizam. Pišući početkom 60-ih
godina, James Buchanan i Gordon Tullock nepopustljivo su branili
"individualistički postulat" nasuprot svim oblicima "organicizma".

O r g a n s k a država ima postojanje, vrijednosne o b r a s c e i motivaciju

nezavisne od individualnih ljudi, njezinih č l a n o v a . Uistinu, sam po­
jam "individualnog" ima malo mjesta u istinski organskoj koncepciji:
p o j e d i n a č n i čovjek postaje i n t e g r a l n i m dijelom većeg i smislenijeg
organizma...

22 Vidi L. T. Hobhouse, The Metaphysical Theory of the State, London, Allen & Unwin, 1926.,
str. 61 ff; John Dewey, "Time and individuality", u John Dewey: The Essential Writings, ur.
David Sidorsky, New York, Harper and Row, 1 9 7 7 . , str. 137.
23 Ο Hobhouseu, vidi Michael Freeden, The New Liberalism: An Ideology of Social Reform, Oxford,
Clarendon Press, 1 9 7 8 . ; ο Deweyu, vidi Alfonso J . Damico, Individuality and Community:
The Social and Political Thought of John Dewey, Gainesville FL, University Press of Florida,
1978.
24 A. F. Mummery i J. A. Hobson, The Phisiology of Industry, New York, Kelly and Millman,
1956., str. 1 0 6 .
25 John Maynard Keynes, "The end of laissez faire", u njegovim Essays in Persuasion, London,
Macmillan, 1 9 7 2 . , str. 2 7 5 .
26 Karl Popper, The Open Society and its Enemies, vol. 2., London, Routledge, 1 9 4 5 .
 32 Gerald F . Gaus

Ovaj pristup ili teorija k o l e k t i v n o s t i . . . je ipak u b i t n o m suprot­

stavljen zapadnoj filozofskoj tradiciji u k o j o j je čovjek pojedinac
primarni f i l o z o f s k i e n t i t e t . 2 7

Buchanan i Tullock nastavili su dokazivati da "nakon što odbaci­

mo organsku koncepciju države, ostajemo s čisto individualističkom
koncepcijom kolektivnosti." Ljudi jedini stvarno odlučuju i odabiru,
a njihove preferencije determiniraju i javno i privatno djelovanje.28
Ponovno rođeni individualizam liberalizma s kraja dvadesetog stoljeća
bio je blisko povezan s uvođenjem Hobbesa kao člana liberalnog
panteona. Hobbesov neumoljivo individualistički prikaz društva, i način
na koji je njegova analiza prirodnog stanja dopuštala modeliranje u
teoriji igara, dovodio je do krajnje individualističke, formalne analize
liberalne države i liberalnog morala. 29

Priroda jastva
Naravno, kao što je dobro poznato, posljednjih smo godina doživjeli
obnovljeno zanimanje za kolektivističku analizu liberalnog društva
- premda je pojam "kolektivistički" napušten u prilog "komunitarni".
Amy Gutman je 1985. zapazila da "smo svjedoci povratka komunitarne
kritike liberalne političke teorije. Poput kritičara iz 60-ih godina, i oni
iz 80-ih optužuju liberalizam jer je pogrešno i nepopravljivo individu-
alističan." 30 Počevši s poznatom kritikom Rawlsa Michaela Sandela,
mnogi su kritičari optužili liberalizam da se zasniva na apstraktnoj
koncepciji individualnog jastva kao čistog odabirača (chooser), čija
su opredjeljenja, vrijednosti i preokupacije u posjedu jastva, ali ga ne
konstituiraju.31 Premda je, sada već poznata, da ne kažemo ozloglašena

27 James M. Buchanan i Gordon Tullock, The Calculus of Consent: Logical foundations of Con­
stitutional Democracy, Ann Arbor MI, The University of Michigan Press, 1 9 6 5 . , str. 1 1 . - 1 2 .
28 Ibid, str. 1 3 . i vi.
29 Sam Buchanan razvija hobbesovski individualistički liberalizam u The Limits of Liberty: Between
Anarchy and Leviathan, Chicago, University of Chicago Press, 1 9 7 5 . Djelo Jean Hampton Ho-
bbes and the Social Contract Tradition, Cambridge, Cambridge University Press, 1 9 8 6 . , bilo je
također utjecajno u tom pogledu, kao i Hobbesian Moral and Political Theory, Princeton NJ,
Princeton University Press, 1986., Gregoryja S. Kavke. Za kritičku evaluaciju vidi Jody S. Kraus,
The Limits of Hobbesian Contractarianism, Cambridge, Cambridge University Press, 1993.
30 Amy Gutmann, "Communitarian critics of liberalism", Philosophy and Public Affairs, 1985.,
Vol. 14., str. 3 0 8 .
31 Vidi Michael Sandel, Liberalism and the Limits of Justice, Cambridge, Cambridge University
Press, 1 9 8 2 .
 Liberalizam: d o m i n a c i j a uz p o m o ć filozofske konfuzije 33

rasprava "liberalno-komunitarno" na kraju uključila i dalekosežne

moralne, političke i sociološke rasprave ο prirodi zajednica te ο pravima
32
i odgovornostima njihovih pripadnika, u samom srcu rasprave bila
su suprotstavljena različita shvaćanja jastva. Za Sandela je pogreška u
srži Rawlsova liberalizma bila njegova neprihvatljivo apstraktna teorija
jastva, čistog autonomnog odabirača. Rawls, optuživao je, u konačnici
pretpostavlja da ima smisla identificirati nas s čistom sposobnošću
odabira i da takvi čisti odabirači mogu odbaciti bilo koju ili sve svoje
vezanosti i vrijednosti, a svejedno zadržati vlastit identitet. Will Ky-
mlicka, u duhu ovih novih komunitarista, pokušao je ponovno uvesti u
liberalnu teoriju elemente Greenova, Hobhouseova i Deweyeva "novog
liberalizma", opet tvrdeći da su ključne liberalne vrijednosti konzisten-
tne i uistinu tek mogu cvasti u zajednicama koje karakterizira kulturno
zajedništvo: "pripadnost kulturnoj strukturi omogućuje individualnu
slobodu, koja omogućuje smislen izbor kako živjeti vlastiti život." 33
Tijekom 90-ih razni su liberali pokušavali pokazati kako liberalizam
može konzistentno zagovarati teoriju jastva koja nalazi prostor za
pripadnost kulturi i drugim ne-odabranim vezanostima i obvezama,
koji barem djelomice tvore jastvo. Dobar dio liberalne teorije počeo se
usredotočivati na pitanje ο tome kako možemo biti društvena stvore­
nja, pripadnici kultura, odgajani u različitim tradicijama, a istodobno
autonomni odabirači koji se koriste slobodom kako bi konstruirali
34
vlastiti život.

Guttman je mislio da ovaj novi val komunitarne kritike liberalnog

individualizma nije "puko ponavljanje stare kritike. Dok su stariji
kritičari bili nadahnuti Marxom, noviji su inspirirani Aristotelom
i Hegelom." 3 5 Pod "starijima" je Gutmann imao na umu kritičare
s "nove ljevice" iz 60-ih godina. Pobliže ispitivanje otkriva da se u
prošlom stoljeću liberalna teorija neprestance borila s problemima koje
su iznijele Hegelova i Aristotelova filozofija: u mnogim slučajevima
prije su liberalne teorije bile znatno sofisticiranije u tom pogledu, od

32 Ovaj aspekt "komunitarijanske kritike" je evidentniji u Robert Ν. Bellah, Richard Madsen,

William Μ. Sullivan, Ann Swidler i Steven M. Tipton, Habits of the Heart: Individualism and
Commitment in American Life, Berkeley CA, University of California Press, 1 9 8 5 .
33 Will Kymlicka, Liberalism, Community and Culture, Oxford, Clarendon Press, 1991., str. 2 0 8 .
34 Najsofisticiraniji noviji pokušaj je S. 1. Benn, A Theory of Freedom, Cambridge, Cambridge
University Press, 1 9 8 8 .
35 Gutmann, "Communitarian critics of liberalism", str. 3 0 8 .
 34 Gerald F. G a u s

novijih formulacija.36 Početna točka Greenova idealizma bila je kritika

asocijacionističkih teorija jastva koje su zagovarali individualistički
liberali devetnaestog stoljeća poput Benthama i Johna Stuarta Milla:
umjesto da "jastvo" smatra apstraktnim čistim egom - za što Sandel
optužuje Rawlsa - Green je tvrdio da sve te teorije inspirirane Humeom
uopće nemaju stvarnog objašnjenja jastva. Oni su pokušavali analizirati
jastvo jednostavno kao niz želja, osjećaja ili misli povezanih zakonima
asocijacije (poput sličnosti, kontinuiteta i tako dalje). Premda, tvrdio je
Green, jastvo nije "nešto odvojeno od osjećaja, želja i misli", njega ne
treba s njima poistovjećivati - ono je "to što ih ujedinjuje". 37 Može se
činiti kao da Green zagovara takozvani "čisti ego" ali, dopunjujući se
na Aristotela, i posebice Hegela, Green naglašava da je jastvo također
sustav sadržaja. Kao što će poslije naglasiti Bosanquet, jastvo je sustav
organiziranog sadržaja; on pretpostavlja i sadržaje - tvorbena opre­
djeljenja, vrijednosti, vjerovanja i tako dalje - te sposobnost njihova
organiziranja.38 No, kako se ova dva aspekta jastva - supstancijalna
opredjeljenja i organizirajući ego - kombiniraju, zbunjivalo je liberale
cijelo dvadeseto stoljeće.

Prava i zahtjevi pojedinca i društva

Trajna rasprava između individualista i kolektivista ο jastvu i društvu
bila je tako tvrdokorna ne samo zato što je uključivala tako složena
filozofska pitanja, nego i zato što se smatrala relevantnom za određiva­
nje relativnih težina moralnih zahtjeva pojedinaca i društva. Svakako,
Buchanan i Tullock su se pobrinuli da se njihove individualističke
analize društva razlikuju od "individualizma" - "organizacijske norme
koja pretpostavlja eksplicitno prihvaćanje određenih vrijednosnih
39
kriterija". No, unatoč njihovu pokušaju da svoju analizu oslobode
takvih vrijednosnih opredjeljenja, čini se nespornim da teorija kon-

36 Ο relevantnosti liberalnih teorija s početka dvadesetog stoljeća za suvremene "komunirarijanske

kritike" vidi Alan Ryan, "The Liberal community" u John W. Chapman i Ian Shapiro (ur),
NOMOS X X X V : Democratic Community, New York, New York University Press, 1 9 9 3 . , str.
9 1 . - 1 1 4 . ; Avital Simhony i David Weinstein (ur) The New Liberals, Cambridge, Cambridge
University Press, u tisku.
37 Vidi Τ. Η. Green, Prolegomena to Ethics, ur. A. C. Bradley, Oxford, Clarendon Press, 1890.,
str. 104.: Works of Thomas Hill Green, ur. R. L. Nettleship, London: Longmans, 1 8 9 3 . , Vol
L, str. 339.-41. Za potpuniju analizu Greenovih i Bosanquetovih teorija jastva, vidi moj članak
"Green, Bosanquet and the philosophy of coherence", str. 4 1 4 . - 1 6 .
38 Vidi naročito Bosanquetovu Psychology of the Moral Self, London Macmillan, 1 9 0 4 .
39 Buchanan and Tullock, The Calculus of Consent, str. vii
 Liberalizam: dominacija uz p o m o ć filozofske konfuzije 35

stitucionalne demokracije, koja proizlazi iz njihova rada, predstavlja

snažnu obranu individualnih prava nasuprot kolektivnom odlučivanju.
To slijedi tradiciju liberalnog individualizma; Spencer je, primjerice,
smatrao da je njegova individualistička analiza društva povezana sa
snažnom obranom individualnih moralnih prava.

Svaki društveni f e n o m e n m o r a i m a t i svoje p o d r i j e t l o u n e k o m

posjedu p o j e d i n c a . I baš k a o što privlačenja i afiniteti, latentni u
odvojenim atomima, postaju vidljivi tek kad se ti atomi približe, tako
i sile koje spavaju u izoliranim ljudima postaju aktivne sučeljavanjem
s bližnjima.

O v o r a z m a t r a n j e . . . upućuje na put k o j i m m o r a m o ići u našoj

potrazi za p r a v o m s o c i j a l n o m filozofijom. O n o upozorava na to da
ideja m o r a l n o g zakona društva, p o p u t njegovih drugih zakona, ima
svoje podrijetlo u atributu ljudskog bića. O n a nas upozorava da ne
prihvatimo bilo koju fundamentalnu doktrinu koja se, p o p u t o n e
ο "najvećoj sreći najvećeg broja ljudi" ne može izraziti a da se ne
pretpostavi n e k o stanje agregacije. S druge strane, o n a upućuje na
to da se prvo n a č e l o k o d a za ispravno upravljanje čovječanstvom
u njegovu stanju mnoštva, m o ž e otkriti u čovječanstvu u njegovu
stanju jedinstva, da m o r a l n e sile ο k o j i m a ovisi društvena ravnoteža
postoje u društvenom a t o m u - č o v j e k u . 4 0

Tako za Spencera "u čovjeku postoji ono što bismo mogli nazvati
instinktom za osobna prava - osjećaj koji ga vodi da zahtijeva onoliko
41
velik udio u prirodnim privilegijama koliko traže i drugi.

Naravno da nisu samo liberalni individualisti uočili vezu izme­

đu svoje analize jastava-u-društvu i morala. Bosanquetov idealizam
i organska koncepcija društva navela ga je da bude kritičan spram
"moralnog individualizma" onog što je shvaćao kao "materijalistički ili
epikurejski svjetonazor" - i da umjesto toga daje prednost "moralnom
socijalizmu" - "koje čini društvo moralnom biti pojedinca." 4 2 Ipak,
premda su liberalni politički teoretičari svih usmjerenja pretpostavljali
da (a)individualistički (ili kolektivistički) prikazi društva i jastva na neki
način podupiru (b) individualistički (ili kolektivistički) moral, priroda

40 Spencer, Social Statics, str. 18.

41 Ibid, str. 87.
42 Vidi Bosanquet, "The antithesis between individualism and socialism philosophically considered",
u The Philosophical Theory of the State and Related Essays, str. 3 2 4 . - 4 6 .
 36 Gerald F . Gaus

veze medu njima je često nejasna, i sve samo ne sigurna. Prisjetimo

se da je Spencer odbacio benthamovski utilitarizam baš zbog toga
što načelo kakvo je "najveća sreća najvećeg broja ljudi" inherentno
pretpostavlja "stanje agregacije". Klasični utilitarizam je stoga bio mo­
ralno kolektivističan unatoč Benthamovu radikalno individualističkom
shvaćanju društva. Tu optužbu su, naravno, usmjerili kasniji moralni
individualisti koji su, primjerice, tvrdili da utilitarno moralno gledište
shvaća društvo kao "neku vrstu jedinstvene divovske osobe". 4 3

Povijest liberalne teorije dvadesetog stoljeća imala bi mnogo toga

za reći ο različitim obranama moralnog individualizma, kritikama više
kolektivno ili komunalno usmjerenih liberala te ο pokušajima da se to
dvoje pomiri. Green i Hobhouse možda su najvažniji od pomiritelja;
prema njima, zajedničko dobro nužno uključuje i dobro za pojedince.
Green je pisao:

Jastvo kojim čovjek ostvaruje svoje ispunjenje, nije apstraktno ili

prazno jastvo. To je jastvo zahvaćeno višestrukim interesima, medu
kojima je i interes za druge osobe. O v o nisu s a m o interesi koji ovise
ο drugim o s o b a m a k a k o bi bili zadovoljeni, n e g o interesi za d o b r o
tih drugih osoba, interesi koji ne mogu biti zadovoljni bez svijesti
da su i te druge o s o b e zadovoljne. Čovjek ne m o ž e zamisliti sebe
u boljem stanju, ili na putu p r e m a boljem stanju, a da ne zamisli
druge, ne s a m o k a o sredstva za postizanje tog boljeg stanja n e g o
kako dijele to stanje s njim." 4 ' 1

Tako Green daje analizu prava za koju se, premda je usmjerena na

stvaranje uvjeta za razvoj osobnosti, također može reći da proizlazi iz
zajedničkog dobra. Reći da je "pravo moć koju se zahtijeva i prepoznaje
kao onu koja pridonosi zajedničkom dobru" 43 ne znači nijekati da je
ono ključno za pojedinčev razvoj, nego skrenuti pozornost na to da
je "savršenstvo ljudskog karaktera" i "savršenstvo društva". 46 Pokušaj
Greena i njegovih sljedbenika da pomire moralni individualizam s

43 John W. Chapman, "Justice and fairness", u Carl J. Friedrich i John W. Chapman (ur) NOMOS
VI: Justice, New York, Atherton, 1 9 6 4 . , str. 153.
44 Green, Prolegomena to Ethics, str. 2 1 0 . Za Hobhousea, vidi njegovo djelo The Rational Good,
London, Watts, 1 9 4 7 . [ 1 9 2 1 . ] .
45 Τ. H. Green, Lectures on the Principles of Political Obligation and Other Writings, ur. Paul
Harris i John Morrow, Cambridge, Cambridge University Press, 1 9 8 6 . , str. 7 9 .
46 Green, Prolegomena to Ethics, str. 4 2 9 .
 Liberalizam: d o m i n a c i j a uz p o m o ć filozofske konfuzije 37

moralnošću kolektivnog dobra, premda je bio neko vrijeme dominan­

tan u Velikoj Britaniji, ustuknuo je u posljednjem dijelu dvadesetog
stoljeća pred obnovljenom, dapače sve intenzivnijom, svađom između
zastupnika individualnih prava i onih koji su inzistirali da se liberalizam
može utemeljiti jedino na pozivima na kolektivno dobro.

Konstruktivizam protiv antikonstruktivizma

Liberalizam je u svojoj srži vjeran racionalnosti. "Sve što čovjek jest i
što ga uzdiže iznad životinja", rekao je Ludwig von Mises, "on duguje
svom razumu. Zašto bi se lišio uporabe razuma... u društvenoj politici
i prepustio se neodređenim i mračnim osjećajima i impulsima?" 4 7
Kao što je Holmes upozorio, kritičari liberalizam često povezuju s
"hiperracionalizmom". Tako Holmes piše:

Kaže se da racionalisti vjeruju da je ljudski razum dovoljno m o ć a n

da bi konstruirao izvediv nacrt najboljeg društvenog p o r e t k a i da se
ljudi r a c i o n a l n i m a r g u m e n t i m a m o g u navesti da prihvate taj nacrt.
Kritičari takvog hiperracionalizma tvrde da je razum preslab za takvu
zadaću, s o b z i r o m na složenosti društvenog života. 4 8

Kako je Holmes uočava, liberali nisu sljedbenici hiperracionalizma.

Liberalizam, premda se oslanja ο prosvjetiteljsku vjeru u razum, jest
također pod utjecajem skepticizma glede - ili je barem oprezan prema
49
- moći ljudskog razuma. Von Mises ne samo da je isticao važnost
vođenja razumom nego je skrenuo našu pozornost na njegova ograni­
čenja: "naše moći razumijevanja su ograničene. Ne možemo se nadati
da ćemo ikad otkriti konačne i najdublje tajne univerzuma." 50 Uistinu,
Popperovo Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji nije jednostavno
kritika kolektivizma, nego i kritika krajnje racionalističkih filozofija,
među ostalim, Platona i Marxa. Premda je liberalizam svakako puno

47 Ludwig von Mises, Liberalism in the Classical Tradition, San Francisco, Cobden Press, 1 9 8 5 . ,
str. 7.
48 Holmes, The Anatomy of Antiliberalism, str. 2 4 7 .
49 Ovaj aspekt liberalne tradicije je naglašen kod D. Manninga, Liberalism, London, Dent, 1 9 7 6 . ,
str. 4 3 . - 5 0 . Cf. J. Roland Pennock, Liberal Democracy: Its Merits and Prospects, New York,
Rinehart and Co., 1950., str. 24.-32.
50 Von Mises, Liberalism in the Classical Tradition, str. 7.
 38 Gerald F . G a u s

racionalističniji od konzervativizma,51 on uvelike zaostaje za gotovo

potpunim hiperracionalizmom mnogih socijalizama. Riječima jednog
suvremenog socijalista,

Ljudska rasa, smatra racionalizam, sada je odrasla i naposljetku se

oslobodila od starodrevnog j a r m a neznanja i praznovjerja. Posje­
dujemo " z n a n o s t " , racionalno, sređeno znanje ο zakonima prirode:
m o ž e m o progresivno domestificirati, oblikovati prirodu tako da služi
našim svrhama, i m o ž e m o primijeniti ovo znanje na ljudsko društvo.
Budući da u nama sreću izaziva prvenstveno materijalno bogatstvo
(predmeti stečeni p r o c e s o m potčinjavanja p r i r o d e ) , m o ž e m o or­
ganizirati naše živote, naše o d n o s e , tako da osiguramo maksimum
t e h n i č k e , e k o n o m s k e i administrativne učinkovitosti u svim našim
društvenim aktivnostima. Racionalistička kritika kapitalizma, stoga,
osuđuje većinu kaosa i gubitaka koji su dio kapitalističke proizvodnje,
te njegovo k o n t i n u i r a n o ustoličavanje neznanja i praznovjerja...
Socijalizam, racionalna organizacija društva... je o č i t o kruna vri­
jednosti i aspiracija prosvjetiteljstva: njemu treba samo zdrav razum
i prava vrsta obrazovanja da ga ljudi prihvate i djeluju u smjeru
njegova ostvarenja. 5 2

Malo je liberala bilo toliko uvjereno u sposobnost razuma ne samo

da shvaća nego i da oblikuje i kontrolira prirodu i društvo u skladu s
ljudskim planovima. Dewey, za kojeg smo vidjeli da je vjerovao kako
nas očekuje neka vrsta socijalizma, došao je najbliže što liberal može
tom ekstremnom racionalizmu. Njegov poziv na "socijalnu kontrolu
ekonomskih sila" bio je primjer duboke vjere u sposobnost ljudske
inteligencije da dođe do izvedivih socijalnih i ekonomskih planova. 53
Deweyu i njegovim pragmatičnim sljedbenicima u Americi bilo je
dosta "priručnih improvizacija kako bi se izašlo na kraj s izvanrednim
situacijama". 54 Obaviještenost i eksperimentalna kontrola bili su nužni.
U istom stilu je pisao i Keynes da će "prijelaz iz ekonomske anarhije
u režim koji ima za cilj kontrolu i upravljanje ekonomskim silama u
interesu socijalne pravde i stabilnosti, biti prepun izvanrednih tehničkih

51 Vidi Michael Oakeshott, Rationalism in Politics, prošireno izdanje, Indianapolis MI, liberty
Press, 1991., str. 5.-42. Za izvrstan sažetak Oakeshottova antiracionalizma vidi Kirk F. Koerner,
Liberalism and its Critics, London, Croom Helm, 1985., str. 2 7 2 .
52 R. N. Berki, Socialism, London, Dent, 1975., str. 27.-8.
53 Dewey, Liberalism and Social Action, str. 87. ff.
54 Ibid, str. 87.
 Liberalizam: d o m i n a c i j a uz p o m o ć filozofske konfuzije 39

i političkih teškoća. Ipak sugeriram da je prava svrha Novog liberalizma

tražiti njihovo rješenje." 55

Svakako, današnji su liberali napustili vjeru u svjesnu i relativno

temeljitu kontrolu ekonomije, koja je 30-ih godina dvadesetog stoljeća
"posvuda stjecala priznanje" 5 6 . To je možda bio glavni napredak u
liberalnoj političkoj teoriji u prošlom stoljeću: sav liberalizam je danas
tržišni liberalizam. Ipak, liberalizam se još koleba između pristupa
koji je jedna verzija socijalističkog racionalizma i antiracionalizma
koji ga gura bliže konzervativizmu. Tijekom prošlog stoljeća liberali
su branili dva suprotstavljena shvaćanja prirode liberalnog poretka
- jedan je isticao spontani, neplanirani poredak tržišnog društva, a
drugi je naglašavao ključnu ulogu namjernog, promišljenog nacrta.
Prvi je bio od fundamentalne važnosti za klasični liberalizam. Kako je
zapazio i Lord Robbins:

B i t klasičnog liberalizma je vjerovanje da ć e , u p o g o d n o m sustavu

o p ć i h pravila i institucija, n a s t a t i s p o n t a n i o d n o s i koji t a k o đ e r
zaslužuju i m e " p o r e t k a " , ali k o j i sami sebe održavaju i, u n u t a r
g r a n i c a p r o p i s a n i h pravilima, ne zahtijevaju nikakvu detaljnu i
specifičnu regulaciju. 5 7

Najsofisticiraniju artikulaciju ove koncepcije liberalnog društva i in­

stitucija, naravno, nalazimo u Hayekovu djelu. "Nije", kaže Hayek,
"pretjerano reći da socijalna teorija počinje s otkrićem - i ima predmet
proučavanja samo zbog njega - da postoje strukture koje su proizvod
58
djelovanja mnogih ljudi, ali nisu posljedica ljudskog nacrta". Nasuprot
konstruiranom ili dizajniranom društvenom poretku, kompleksnost
spontanog poretka "nije ograničena na ono čime je ljudski um u stanju
ovladati... A budući da on nije napravljen, ne može se ni legitimno reći
59
da ima neku posebnu svrhu." Budući da takvi poretci mogu biti krajnje
kompleksni, Hayek je duboko skeptičan u pogledu sposobnosti ljudskog

55 Keynes, 'Am I a liberal?', u njegovim Essays in Persuasion, str. 3 0 5 .

56 J. A. Hobson, The Science of Wealth, četvrto izdanje, revidirao R. F. Harrod, London, Oxford
University Press, 1950., str. 2 0 0 .
57 Lord Robbins, Political Economy: Past and Present, London, Macmillan, 1977., str. 9.
58 F. A. Hayek, Law, Legislation and Liberty, Vol. I: Rules and Order, London, Routledge and
Kegan Paul, 1973., str. 37.
59 Ibid, str. 3 8 .
 40 Gerald F . Gaus

razuma da ih shvati i kontrolira. Za Hayeka to ne znači da su oni statični

ili - kako je to Dewey mislio - besciljni. Poput Spencera prije njega, i
Hayek se poziva na evolucijsko objašnjenje spontane prilagodbe, jer je
evolucija model kako individualne odluke mogu generirati dalekosežne
promjene i adaptacije, koje nitko nije namjeravao stvoriti.

Premda se Hayekova koncepcija spontanog reda može pratiti unatrag

do, barem, Smithove analize tržišta u Bogatstvu naroda60, pogrešno
je koncepciju liberalnog poretka smatrati nužno individualističkom.
Iznenađuje da Bosanquet, pišući potkraj devetnaestog stoljeća, razvija
vrlo slično shvaćanje društvenog poretka. Na način izvanredno sličan
Hayekovu, Bosanquet tvrdi da zbog kompleksnosti društvenog života
"nitko, čak ni najveći državnici ili povijesni filozofi, ne mogu u svom
umu imati, čak ni u teoriji, a kamo li kao praktični predmet, stvaran
razvoj u kojem se njihove zajednice kreću". 6 1 Već sama kompleksnost i
sustavni karakter društva i njegove volje isključuju obuhvatno ekonom­
sko planiranje. Bosanquet eksplicite kritizira "ekonomski socijalizam"
jer ne uspijeva shvatiti da je društvena cjelina sačinjena od komplek­
snih interakcija krajnje diferenciranih dijelova, a ne u biti identičnih
modula koji se mogu premještati i smještati u skladu s nekim planom.
"Želite li se odnositi prema vašim društvenim jedinicama kao prema
ciglama u zidu, ili kotačićima u stroju, ne možete ih istodobno smatrati
elementima organizma... Ekonomski socijalizam ne treba pretpostav­
ljati društveni organizam. On je, u svojoj pojavi, nadomjestak života
tog organizma." 62 Tako, zaključuje Bosanquet, socijalizam prozlazi iz
"sljepila spram ključnih elemenata društvenog organizma, koji mogu
postojati jedino kao struktura slobodnih individualnih volja, od kojih
svaka ima socijalnu svrhu u individualnom obliku primjerenom njezinoj
strukturalnoj poziciji i organskim funkcijama."63 Bosanquet sumira svoju
spontanu, nekonstruktivističku koncepciju društva govoreći nam:

60 Vidi moj ogled "Public and private interests in liberal political economy, old and new", u
S. I. Benn i G. F. Gaus (ur) Public and Private in Social Life, London, Croom Helm, 1 9 8 3 . ,
str. 186ff.
61 Bernard Bosanquet, "The reality of the general will", u njegovu djelu Aspects Of The Social
Problem, London, Macmillan, 1 8 9 5 . , str. 3 1 9 . - 3 2 . Istražujem odnos Bosaquetovih i Hayekovih
koncepcija društva i ekonomije u ogledu "Bosanquet's communitarian defence of economic
individualism", u Simhony i Weinstein (ur), The New Liberals.
62 Bosanquet, "The anthithesis between individualism and socialism", str. 3 3 0 .
63 Ibid, str. 3 3 4 .
 Liberalizam: dominacija uz p o m o ć filozofske konfuzije 41]

U cijelosti, mi s m o spram strukture pravne, političke i e k o n o m s k e

organizacije, p o p u t koraljnih k u k a c a na koraljnom grebenu. Sve te
stvari, i tijelo same znanosti, s jedne su strane prirodni produkti
- to znači da, p r e m d a u njima djeluje svjesna svrha, učinak koji
proizvode je uvijek dio sustava koji je više od onoga što je bilo koji
posebni djelatnik namjeravao. 6 4

Zanimljivo je da Bosanquet, poput Spencera ili Hayeka, identificira

evolucionarno natjecanje kao put spram socijalnog poboljšanja. Za
društvene životinje, tvrdi Bosanquet, "borba za egzistenciju je, ukratko,
postala borba za mjesto u zajednici; a ta su mjesta rezervirana za poje­
dince koji u najvećoj mjeri posjeduju suradničke kvalitete koje okolnosti
zahtijevaju."65 Društveni napredak, čini se, postiže se uglavnom tim
natjecanjem koje prozvodi uspješne socijalne suradnike.

T o m starom liberalnom shvaćanju suprotstavlja se koncepcija

društva što je Hayek opisuje kao "konstruktivističku", koja "smatra
da će ljudske institucije služiti ljudskim svrhama samo ako su bile
promišljeno konstruirane u te svrhe; često je sama činjenica da neka
institucija postoji dokaz da je bila stvorena s nekom svrhom, a uvijek
moramo tako rekonstruirati društvo i njegove institucije da će sve naše
aktivnosti biti potpuno vodene poznatim svrhama." 66 Bentham je, u
tom smislu, svakako bio konstruktivist, jer je izvanrednu vjeru polagao
u moć razuma da konstruira racionalne i humane socijalne institucije.
Suvremeni konstruktivisti uglavnom su oprezniji i od Benthama i od
Deweya pa priznaju da neke socijalne institucije ne može rekonstruirati
(redizajnirati) en masse neki vrhunaravni dizajner/konstruktor. Prema
suvremenom utilitaristu R. E. Goodinu:

M i t ο i n t e n c i o n a l n o m dizajneru (a j o š manje mit ο i n t e n c i o n a l n o m

dizajnu) uvelike se mora izbjegavati u teorijama institucionalnog
dizajna. T i p i č n o , ne postoji jedan jedini dizajn, ili dizajner. Postoji
mnoštvo lokaliziranih pokušaja parcijalnog dizajniranja, koji se me­
đusobno isprepleću, i svaka smislena shema institucionalnog dizajna
m o r a uzeti u obzir tu činjenicu. T a k o , č a k i unutar područja naše
i n t e n c i o n a l n e intervencije, o n o na što t r e b a m o ciljati nije izravno

64 Bosanquet, "The reality of the general will", str. 328.-9.

65 Bosanquet, "Socialism and natural selection" u Aspects Of The Social Problem, str. 2 9 4 .
66 Hayek, Law, Legislation and Liberty, str. 8.-9.
 42 Gerald F . G a u s

dizajn institucija. Umjesto toga, mi t r e b a m o ciljati na dizajnerske

sheme za dizajniranje institucija - sheme koje će se isplatiti s obzirom
na mnoštvenost dizajnera i neizbježivo isprepleću prirodu njihovih
intencionalnih intervencija u p r o c e s u dizajniranja. 6 7

Unatoč Goodinovu oprezu, ovdje smo svjedoci fundamentalno različitog

odnosa prema prirodi liberalnog socijalnog poretka i moći razuma da
shvati, dizajnira i redizajnira, oblikuje i preoblikuje, socijalne institucije
kako bi ostvario ljudske svrhe. Tako, premda gotovo dva stoljeća
razdvajaju Benthama od Goodina - a u tim su stoljećima izblijedjele
nade u postojanje svemoćne društvene znanosti koja bi nam omogućila
da svjesno kontroliramo društvo - Goodin ponovno ističe Benthamovo
shvaćanje vlasti kao "centralizirane koordinirajuće agencije koja izdaje
68
naredbe... kako bi maksimizirala društvenu korisnost."

Racionalizam protiv vrijednosnog skepticizma

Tijekom prošlih stotinu godina liberalizam je bio rastrgan između,
s jedne strane, inačica vrijednosnog subjektivizma i pluralizma i, s
druge strane, objektivističkih i monističkih shvaćanja vrijednosti. U
suprotnosti spram antinomije između zagovornika spontanog reda i
konstruktivista, ovaj razdor obuhvaća manje raspravu između dviju
dobro definiranih pozicija, a više mnoštvo teorija koje su sklone svrstati
se u dva labavo povezana tabora. "Skeptični" tabor uključuje sve one
liberalizme koji počivaju na pretpostavci da su moći ljudskog razuma
nedostatne za davanje javnih, definitivnih odgovora na trajna pitanja
koja se tiču onoga zbog čega vrijedi živjeti i kojim se svrhama trebamo
posvetiti. Skeptični tabor svoje prethodnike vidi u Hobbesu i Lockeu.
Prema Lockeu:

Ljudski duh ima različite ukuse, baš kao i n e p c e ; a vi ć e t e isto t a k o

besplodno pokušavati o č a r a t i sve ljude bogatstvom ili s l a v o m (u
kojima o p e t neki drugi ljudi nalaze svoju sreću), k a o što biste uzalud
pokušavali zadovoljiti glad svih ljudi sirom ili l o s o s o m ; k o j i su,

67 R. E. Goodin, "Institutions and their design", u R. E. Goodin (ur), The Theory of Institutional
Design, Cambridge, Cambridge University Press, 1996., str. 2 8 .
68 R. E. Goodin, Utilitarianism as a Public Philosophy, Cambridge, Cambridge University Press,
1996., str. 62. i 76. Za kritiku, vidi moj ogled "Why all welfare states (including laissez-faire
ones) are unreasonable", u Ellen Frankel Paul, Fred D. Miller i Jeffrey Paul (ur), Problems of
Market Liberalism, Cambridge, Cambridge University Press, 1 9 9 8 . , str. 1.-33.
 Liberalizam: d o m i n a c i j a u z p o m o ć f i l o z o f s k e konfuzije 43

premda vrlo ugodna i slasna hrana za neke, drugima krajnje odvratni

i uvredljivi: a m n o g i ljudi bi s r a z u m o m radije odabrali stisak gladnog
želuca n e g o ta j e l a , k o j a su s v e t k o v i n a za druge. K a k o b i l o , mislim
da su stari filozofi uzalud istraživali sastoji li se Summum bonum u
bogatstvu, ili tjelesnim u ž i c i m a , ili vrlini, ili k o n t e m p l a c i j i : isto su
t a k o mogli raspravljati je li najbolji okus jabuka, šljiva ili o r a h a ; i
podijeliti se u sljedbe p r e m a t o m e . 6 9

Takve subjektivističke teorije vrijednosti - koje izjednačavaju vrijednosti

s ukusima ili sklonostima - imaju istaknuto mjesto u liberalnoj teoriji
dvadesetog stoljeća. Subjektivna koncepcija vrijednosti bila je integralna
za austrijsku školu; Carl Menger i njegovi sljedbenici, poput von Misesa
eksplicitno su željeli integrirati subjektivističku teoriju vrijednosti u
ekonomiju. 7 0 Naravno, ako je ekonomski liberalizam zasnovan na
pretpostavci da jedino zadovoljavanje sklonosti determinira vrijednost,
onda je on također subjektivistički. Subjektivistička shvaćanja vrijed­
nosti branili su i filozofi i ekonomisti: uistinu, moguće je da je neki
oblik subjektivizma - koji locira vrijednost u željama, ili osjećajima, ili
djelatnicima - dominantno shvaćanje vrijednosti u filozofiji dvadesetog
stoljeća. 71 Prednost tih subjektivnih shvaćanja je da, povezujući vrijed­
nost sa željama, osjećajima ili sklonostima individualnog djelatnika,
oni umanjuju tezu prema kojoj bi država trebala ostvarivati summum
bonum. Liberalna politika, prema tom gledištu, ne može biti racionalno
zasnovana na ostvarivanju onog što je uistinu vrijedno jer je vrijednost
pitanje ukusa, a naši se ukusi razlikuju. Tako shvaćena, liberalna država
mora, da upotrijebimo kontroverzni pojam, biti neutralna u smislu
da (1) ne može opravdati svoju politiku pozivajući se na ispravne
vrijednosti i (2) da liberalna država nužno tolerira različite vrijednosti.
Ova ideja ni u kojem slučaju nije izum kasnog dvadesetog stoljeća. Ona
je implicitna u ideji Edwarda Westermarcka da priznanje subjektivne

69 John Locke, An Essay Concerning Human Understanding, ur. Peter H. Nidditch, Oxford,
Clarendon Press, 1975., str. 2 6 9 . (knjiga IL, poglavlje X X I . , odjeljak 55.). Za Hobbesa, vidi
Leviathan, ur. Michael Oakeshott, Oxford, Blackwell, 1 9 4 8 . , poglavlje 6.
70 Vidi Carl Menger, Principles of Economics, preveli James Dingwall i Bert F. Hoselitz, Grove City
PS, Libertarian Press, 1994., poglavlje III; Subjectivism, Ineligibility and Economic Understanding,
ur. Israel M. Kirzner, New York, New York University Press, 1 9 8 6 . ; Ludwig von Mises, Human
Action: A Treatise on Economics, treće izdanje, Chicago, Contemporary Books, 1 9 6 6 .
71 Vidi G. Gaus, Value and justification: The Foundations of Liberal Theory, Cambridge, Cambridge
University Press, 1 9 9 0 . , poglavlje 3.
 44 Gerald F . G a u s

prirode vrijednosnog suda posve ispravno vodi do tolerancije različitih

72
vrijednosti drugih.
Tako shvaćeni, Berlinov pluralizam, baš kao i pretpostavke "racio­
nalnog pluralizma" "političkih liberala", kakvi su Rawls i Charles Larmo-
re, zagovaraju sličnu poziciju: ljudski razum nam ne kazuje jednoznačno
što stvarno ima vrijednost, tako da se liberalna država ne poistovjećuje s
promicanjem bilo koje od tih spornih vrijednosti. Prema Berlinu, razum
nam ne govori koje vrijednosti da izaberemo jer su vrijednosti po sebi
pluralne i u sukobu, i jednostavno među njima nema jedinog i ispravnog
izbora; za Rawlsa i Larmorea pitanja vrijednosti su tako kompleksna i
prijeporna da, čak i kad bi postojao jedinstveno ispravan odgovor, naš
73
nam razum ne govori nedvosmisleno koji je on. Konačni učinak svih tih
shvaćanja jest da se zajednički javni racionalni diskurz ο odgovarajućem
funkcioniranju liberalne države ne može pozivati na naše kontroverzne
vrijednosti. "Agonistički liberali" 74 , poput Rawlsa i Larmorea, bili su
poglavito zaokupljeni idejom "javnog razuma" - artikulacijom zajed­
ničkog temelja političkog rezoniranja u društvu u kojem je isključeno
pozivanje na ono što je istinski dobro ili vrijedno.75

No, ponovno, premda je suvremena politička misao samosvjesnije

istraživala ideju javnoga razuma, zapravo je to bio stari problem, i
možemo ga pratiti unatrag do Kanta i Hobbesa. 76 Prema Hobbesu, koji
je zastupao subjektivističku teoriju vrijednosti je dobro objašnjavala
naprosto u smislu onoga što neka osoba želi, ključni politički problem
stvarao je pojam javnog razuma (public reason). Prema Hobbesu, sukob
u prirodnom stanju proistječe iz suprotstavljenih osobnih prosudbi;
privatna rezoniranja ljudi stvaraju suprotstavljene sudove ο tome što
je dobro i loše, ispravno i pogrešno, baš kao i ο činjenicama, a to

72 Vidi Edward Westermarck, Ethical Relativity, London, Kegan Paul, 1932., str. 5 9 . - 6 0 .
73 Vidi, primjerice, Isaiah Berlin, "Two concepts of liberty", u njegovoj knjizi Four Essays on
liberty, New York, Oxford University Press, 1 9 6 9 . , John Rawls, Political Liberalism, New
York, Columbia University Press, 1 9 9 3 . , str. 5 7 . ; Charles Larmore, The Morals of Modernity,
Cambridge, Cambridge University Press, 1996., poglavlja 6. i 7.
74 Ovaj pojam posuđujem od Johna Graya, Berlin, London, Fontana, 1 9 9 5 . , str. 8. Jon Riley je
tvrdio da Berlinov prikaz nadvladava racionalističko-agnostičku podjelu. Vidi njegov ogled ο
Berlinovu agnostičkom liberalnom racionalizmu u American Political Science Review.
75 Za pregled, vidi moju natuknicu "Public reason" u The International Encyclopedia of the Social
and Behavioural Sciences, Oxford, Elsevier Scientific Publishers, u pripremi.
76 Ο Kantovu shvaćanju općeg dobra (public reason), vidi Fred D'Agostino i Gerald F. Gaus,
"Public reason: why, what and can (and should) it be?" u Fred D'Agostino i Gerald F. Gaus
(ur) Public Reason, Aldershot, Ashgate, 1 9 9 8 . , str. xi.-xxiii.
 Liberalizam: d o m i n a c i j a uz p o m o ć filozofske konfuzije 45

izaziva manje intelektualni konflikt koji karakterizira prirodno stanje.

Hobbesovo rješenje je imenovanje "arbitra". Ovaj "sudac", kaže Hob-
bes, stvara "javni razum" kojemu se privatni razum mora "pokoriti".
Arbitrator određuje što svatko treba činiti i tako definira jedinstvenu,
koherentnu koncepciju razuma. A stoga, prema Hobbesovu shvaćanju,
što smo ovlastili suca (to jest suverena) da definira javni razum za
nas, suverenove objave znače zajednički javni razum ο kojem postoji
konsenzus.77
Suprotni tabor dugo je ustrajao na tome da se vitalni liberalizam ne
može zasnivati na tako skeptičnim temeljima. "Ni jedan oblik političkog
života", izjavio je William Galston, "ne može se opravdati bez nekog
shvaćanja ο tome što je dobro za pojedince". 78 Skepticizam i subjek-
tivizam nedavno su bili napadnuti; kao što je to rekao jedan noviji
kritičar suvremenog liberalizma: "Zbog nekog važnog razloga - nisam
siguran zašto - mnogi su liberali zaključili da je doseg razuma znatno
ograničen79. Ni liberalni vrijednosni skepticizam, ni liberalizam zasnovan
na čvrstoj teoriji ο tome što je dobro za pojedince - koja se često zove
"perfekcionizam" - nisu izumi kasnog dvadesetog stoljeća. Greenova
Prolegomena to Ethics izgrađena je na teoriji ljudske samorealizacije ili
perfekcije (usavršavanja), na teoriji koja je bila temeljem njegova prikaza
pozitivne slobode. 80 Uistinu, John Stuart Mill, Hobhouse, Bosanquet i
Dewey, svi su zastupali teorije ljudskog razvoja a, kako su to shvaćali,
zadaća legitimne liberalne države je poticati ljudski rast. 81 "Temelj
82
slobode", rekao je Hobhouse, "jest ideja rasta.".

77 Vidi Hobbes, Leviathan, str. 2 9 1 . (poglavlje 3 7 . ) . Vidi također Lawrence Β. Solum, "Construc­
ting an ideal of public reason", San Diego Law Review, Fall 1993., vol. 3 0 . , str. 7 5 4 . ; David
Gauthier, "Public reason", Social Philosophy and Policy, Winter 1 9 9 5 . , vol. 12., str. 25.-6.
78 William Galston, Liberal Purposes: Goods, Virtues and Diversity in the Liberal State, Cambridge,
Cambridge University Press, 1 9 9 1 . , str. 7 9 .
79 George Sher, Beyond Neutrality: Perfectionism in Politics, Princeton, NJ, Princeton University
Press, 1 9 9 7 . , str. ix.
80 Prisjetimo se da je za Greena osoba u pozitivnom smislu neslobodna kad su "predmeti spram
kojih su njezine djelatnosti upravljene, predmeti u kojima, prema zakonima njezina bića, ona
ne nalazi svoje zadovoljenje. Ako njezina volja da dođe do samozadovoljenja nije prilagođena
zakonu koji određuje gdje se to samozadovoljenje može pronaći, može se smatrati da je ona u
poziciji kmeta koji provodi volju drugog, a ne vlastitu". Green, "The different senses of free­
dom", u Lectures on the Principles of Political Obligation and Other Writings, str. 2 2 8 .
81 Kao što sam tvrdio u Modern Liberal Theory of Man, London, Croom Helm, 1 9 8 3 . Također,
tamo tvrdim da je Rawlsova A Theory of Justice, Cambridge MA, Harvard University Press,
1 9 7 1 . , zastupala takvu koncepciju "usavršavanja". U tom smislu je njegova kasnija knjiga Political
Liberalism uočljivo više agonistička.
82 Hobhouse, Liberalism, str. 122.
 Gerald F. Gaus

Zašto antinomije?
Skicirao sam tri fundamentalne antinomije liberalizma dvadesetog
stoljeća: individualizam-komunitarizam, konstruktivizam - antikon-
struktivizam, racionalizam - skepticizam glede vrijednosti. Naravno da
postoje i druge, poznatije, antinomije, poput onih između klasičnog i
socijalnog liberalizma, između slobode i jednakosti te između negativne
i pozitivne slobode. Moj cilj je bio istodobno pokazati da te antinomije
uistinu obilježavaju liberalnu teoriju i da su to činile cijelo dvadeseto sto­
ljeće, pa čak i prije. Premda mnogi suvremeni politički filozofi smatraju
"komunitarnu kritiku individualizma", raspravu između konstruktivista
i antikonstruktivista ο institucionalnom dizajnu i "perfekcionističku
kritiku skepticizma i neutralnosti" posebnim značajkama liberalnog
mišljenja kasnog dvadesetog stoljeća, to je svakako pogrešno. Sve su to
bile ključne rasprave u prvom, kao i posljednjem desetljeću dvadesetog
stoljeća.

Ali zašto liberalizam karakteriziraju te trajne antinomije? Zašto

je toliko rasprava iz posljednjih nekoliko godina u fundamentalnom
- premda, očito ne i u svakom - smislu repriza rasprava otprije stotinu
godina? Kritičari liberalizma tvrde da te trajne antinomije dokazuju
psihološku, logičku i političku nemogućnost liberalnog projekta. 83 Želio
bih ukratko komentirati tri druga moguća objašnjenja antinomične
prirode liberalizma.

Liberalizam kao politička teorija kompromisa

U jednom ranijem radu zapazio sam da je "jedna od izrazitih značajki
evolucije liberalne teorije u posljednja dva stoljeća njezina sposobnost
integriranja novih ideologija, premda u znatno modificiranom obliku,
unutar revidiranoga liberalnog okvira. Iako osnivači liberalne teorije
nisu bili feministi, socijalisti ili ekologist, sve te novije ideologije danas
su dio javnog morala liberalnog društva".84 U to mi se vrijeme činilo

83 Vidi Roberto Mangabeira Unger, Knowledge and Politics, New York, Basic Books, 1 9 7 5 . Za
liberalne odgovore na Ungera, vidi Holmes, The Anatomy of Antiliberalism, str. 141.-75.;
Gerald F. Gaus i John W. Chapman, "Anarchism and political philosophy: an introduction" u
J. Roland Pennock i John W. Chapman (ur), NOMOS X I X : Anarchism, New York, New York
University Press, 1 9 8 7 . , str. xxii.-xl.
84 Gaus, Value and Justification, str. 4 6 5 .
Liberalizam: dominacija uz p o m o ć filozofske konfuzije 47]

da je jedinstvena, i privlačna, značajka liberalne teorije upravo ta da je

karakteriziraju trajne antinomije jer je to indikacija njezine sposobnosti
da se opravda pred individualistima i komunitaristima, subjektivistima i
objektivistima, zastupnicima tržišta i socijalistima. Svakako, tvrdio sam
da će oni koji su skloni radikalnim rješenjima morati postići kompromis
s drugima u liberalnom režimu, ali sam svejedno smatrao da upravo ta
obilježenost liberalne teorije antinomijama zapravo upućuje na njezinu
jedinstvenu snagu. Tako je, s obzirom na moje ranije analize, prethodni
dio ovog teksta pokazao snagu, a ne slabost liberalne teorije.

Ipak, moramo razlikovati (1) liberalizam kao političku doktrinu koja

je u stanju uključiti različite i suprotstavljene vrijednosti i sklonosti od
(2) liberalizma kao doktrine s inkompatibilnim teorijskim orijentaci­
jama. Vrlina je liberalizma da može uključiti one čije su vrijednosti
sukobljene; neki traže individualnost a drugi teže zajednici, neki vjeruju
da su vrijednosti objektivne, dok drugi tvrde da su subjektivne, neki su
egalitaristi, dok drugi inzistiraju da sloboda mora doći na prvo mjesto.
Štoviše, barem ο nekim spornim političkim pitanjima, liberali mogu
zagovarati kompromis od kojeg će imati koristi sve strane. Ali sve se
to prilično razlikuje od toga kad se kaže da je, prema liberalizmu,
društvo istodobno i sustav pojedinaca pokretanih vlastitim subjektivnim
vrijednostima, i organski kolektivitet u kojem zajedničke vrijednosti
definiraju prirodu individualnog jastva. Prihvatiti taj tip antinomije
teško bi bila vrlina političke teorije, ako političke teorije shvaćamo
kao argumentirane pokušaje da se shvati socijalni i politički svijet. Jer
socijalni svijet ne može biti istodobno i onakav kakvim ga shvaćaju
individualisti, i onakav kakvim ga shvaćaju kolektivisti. Stvoriti okvir
koji će uključiti suprotstavljene vrijednosti i ciljeve je katolički; zastupati
teoriju koja obuhvaća kontradiktorna shvaćanja pojedinca, vrijednosti
i društva je konfuzno.

Razum, pluralnost i ambivalencija

Liberalizam se čini, vidjeli smo, rastrganim između polarnih suprotnosti.
Smatramo li da su ove antinomije temeljne za liberalnu teoriju, čini se
da ćemo biti navedeni zaključiti da je liberalizam nekonzistentan. Kao
pokret, on je istodobno individualističan i komunitaran, konstrukti-
vističan i antikonstruktivističan, racionalističan i skeptičan. No ako je
 48 Gerald F . G a u s

politička teorija racionalna, ona ipak teži konstrukciji koherentnog

shvaćanja ljudi, kao i njihova socijalnog i političkog svijeta. John W.
Chapman je pretpostavljao da je naš razum, shvaćen kao poriv da
konstruiramo koherentno iskustvo, možda u tenziji s našom ambiva­
lentnom prirodom. 85 Berlin uvijek tvrdi da su vrijednosti pluralne i
nepomirljive. Vjernost individualnosti, primjerice, isključuje intenzivne
oblike zajedništva.86 Ako smo ipak duboko skloni individualnosti i
zajednici, ili privučeni pluralizmom i izborom koji nam on nudi, dok
istodobno čeznemo za onim što Berlin naziva "konačnim rješenjem"
u kojeme su vrijednosti napokon pomirene, mogli bismo otkriti da je
svaka konzistentna politička teorija neprihvatljiva, budući da isključuje
neke aspekte vrijednosti i ljudske egzistencije koje cijenimo. Lekcije ο
troškovima oportunizma mogu biti teške i možda nisu privlačne; ako
ćemo biti konzistentni, pristati uz određeno gledište obuhvaća i trošak
napuštanja onih pozicija koje su s tim gledištem nekonzistentne. Ali ako
Chapman ima pravo, onda je naša priroda ambivalentna, a ako Berlin
ima pravo kad kaže da se sve trajne vrijednosti ne mogu harmonično
integrirati, onda se čini neizbježnim da svako, u širokim krugovima
privlačno shvaćanje - upravo zato da bi bilo privlačno mnogima - mora
biti nekonzistentno. Zanimljivo, jedno nedavno istraživanje stajališta
Amerikanaca slaže se s tom analizom: Amerikanci su, čini se, istodobno
privučeni i vlastitom individualističkom interesu i žrtvovanju uime
zajednice. "Amerikanci vole žaliti zbog svoje individualističke crte, ali
se stalno za njom povode 8 7 ."

Dopustite mi sada da razlikujem političku teoriju od političke ideo­

logije. 88 Politička teorija je usmjerena na koherentan i argumentiran
prikaz ljudi, društva i političkog svijeta. Glavna odlika političke teorije

85 Vidi John W. Chapman, "Toward a general theory of human nature and dynamics", u J. Roland
Pennock i John W. Chapman (ur), N O M O S XVII: Human Nature in Politics, New York, New
York University Press, 1 9 7 7 . , str. 2 9 2 . - 3 1 9 . vidi i J . Roland Pennock, Democratic Political
Theory, Princeton NJ, Princeton University Press, 1979., poglavlje 3.
86 Dokazivao sam ovo u The Modem Liberal Theory of Man. Vidi također moju Social Philosophy,
New York, Μ. E. Sharpe, 1 9 9 9 . , str. 39.-46. Za odličnu analizu, vidi S. I. Benn, "Individuality,
autonomy and community" u Eugene Kamenka (ur), Community as a Social Ideal, London,
Edward Arnold, 1 9 8 2 . , poglavlje 3.
87 Andrew J . Cherlin, "I'm OK, you're selfish", N « f York Times Magazine, 1 7 listopad 1999., str.
50.
88 Dubinski sam se pozabavio ovim kontrastom u Political Concepts and Political Theories, poglavlje
2. Kritičko suvremeno djelo ο ovoj temi je Freeden, Ideologies and Political Theory.
 Liberalizam: d o m i n a c i j a uz p o m o ć filozofske konfuzije 49

je njezino rezoniranje i konzistentnost; nekonzistentna politička teorija

je nužno manjkava. Nasuprot tomu, ideologiju možemo shvatiti kao
skup vjerovanja kojima se vodi djelovanje, koji je istodobno privlačan
mnogima i pomaže dati smisao glavnim značajkama socijalnog i poli­
tičkog iskustva onima koji ga prihvate. S filozofskog stajališta, naravno,
nekonzistentna doktrina ne može osmisliti svijet. Ali ako shvatimo
da "osmišljavanje" znači objašnjavanje glavnih vrijednosti i davanje
mjesta svim stvarima koje nas privlače, onda će uspješna ideologija
gotovo neizbježno biti kontradiktorna. Bilo koji tako čvrst, dobro
obrazložen i potpuno konzistentan pogled na svijet neće biti široko
popularan jer će se većini nas činiti da izostavlja previše od ljudskog
iskustva. Premda težimo konzistentnosti, težimo i tome da naše težnje
budu zadovoljene, čak i kad su te težnje međusobno kontradiktorne.
Ta koncepcija ideologije nju ne shvaća kao "intenzivno teoretsku"
i sistematičnu 89 ; zapravo, njezina osnovna značajka je nepostojanje
stvarnog sustava. Ideologije traže emocionalno i psihološki uvjerljiv
paket vjerovanja, orijentacija i vrijednosti; uistinu je neuvjerljivo da bi
ikoja filozofska teorija mogla biti tako fleksibilna.

To objašnjenje antinomija liberalizma objašnjava i uspjeh i ne­

uspjeh liberalizma u posljednjem stoljeću. Kao politička ideologija
on je bio izvanredno uspješan; našao je mjesta i za individualizam i
za komunitarizam, za planere i zagovornike tržišta, za vrijednosne
skeptike i perfekcioniste. Ali taj uspjeh kao ideologije upravo je korijen
neuspjeha liberalizma kao političke teorije da razriješi svoje antinomije;
sami razmjeri njegove privlačnosti osigurali su da ni jedna potpuno
konzistentna liberalna teorija ne iziđe kao pobjednica nad svojim
suparnicama.

Liberalna politička teorija protiv liberalne ideologije

Prethodno upućuje na to da će se s obzirom na našu inherentno am­
bivalentnu narav i pluralnost vrijednosti svaka uspješna ideologija,
kako bi bila zadovoljavajuća, nužno morati pozivati na kontradiktorna
shvaćanja. Alternativni prikaz - kojemu sam, moram priznati, sklon

89 Usp. Kenneth Minogue, Alien Powers: The Pure Theory of Ideology, London, Weidenfeld and
Nicholson, 1 9 8 5 . , str. 3. i 15.
 50 Gerald F . G a u s

- preuzima velik dio te ideje, ali odbija jake teze ο ljudskoj prirodi ili
inheretnoj pluralnosti vrijednosti. Prema tom umjerenijem - premda
i pomalo pesimističkom - shvaćanju, liberalizam kao argumentirana i
konzistentna politička teorija neizbježno je u konfliktu s liberalizmom
kao vladajućom ideologijom jer, premda je liberalna politička teorija u
mnogo čemu vrlo privlačna, ona je ipak previše principijelna i stroga
doktrina da bi imala široko rasprostranjenu političku privlačnost.

Plauzibilno je, premda naravno kontroverzno, identificirati jezgru

liberalne političke teorije s nečim kao što je klasični liberalizam, osobito
s onim što bismo mogli nazvati "ekonomskim liberalizmom". Premda,
naravno, liberalna tradicija u politici seže puno dalje u prošlost od
Bogatstva naroda, Smithovo djelo moglo bi se shvatiti kao početak
jedne linije razmišljanja koja je transformirala liberalizam od labavog
skupa whigovskih opredjeljenja što se tiče važnosti konsenzusa, slobode
savjesti, vlasništva i tolerancije, u sustavno shvaćanje individualnih
svrha, socijalnih odnosa i uloge države. Ta teorija, naravno, ne izranja
potpuno razvijena iz Smithove, ali se razvija, tijekom dvaju stoljeća, iz
njegova djela.90 Teorija koja iz toga proizlazi jest, u većini, odlučno i
radikalno individualistička; ona shvaća društva kao nenamjerno nastale
sustave pojedinaca, koje su stvorili pojedinci težeći ostvarenju svojih
subjektivnih vrijednosti i ukusa. Svakako, ograničene mogućnosti
intencionalne intervencije dugo su se opravdavale; ali analiza vrlina
tržišta, ujedinjena s teorijom "neuspjeha vlasti", ne ostavlja puno mjesta
za ekstenzivno intencionalno planiranje i intervencije vlasti 91 . Jedini
konzistentan neindividualistički element ove teorije je utilitaran moralni
kolektivizam, premda je čak i on uvelike modificiran i individualiziran.
Prema reinterpretaciji ekonomskog liberalizma Samuela Brittana, "tra­
dicionalni ekonomski dokaz za neki oblik tržišne ekonomije zasnivao
se na nečem što bismo mogli nazvati liberalnim utilitarizmom. To je
vjerovanje da individualne želje trebaju biti normalno zadovoljene

90 Posebice, treba naglasiti da i sam Smith, osobito kad se The Wealth of Nations čita u svjetlu
njegovih drugih djela, polazi od ovog shvaćanja, na mnogo načina. Za pregled Smithove filozofije,
vidi Stephen Danvall, "Sympathetic liberalism: recent work on Adam Smith" Philosophy and
Publtc Affairs, proljeće 1 9 9 9 . , Vol. 2 8 . , str 139.-64.
91 Ideja "neuspjeha vlasti" nije izum suvremenih teoretičara javnog izbora. Za shvaćanja klasičnih
liberalnih ekonomista ο neuspjehu vlasti, vidi moj ogled "Public and Private interests in liberal
political economy, old and new". Vidi također Alan Peacock, Public Choice Analysis in Historical
Perspective, Cambridge, Cambridge University Press, 1 9 9 2 .
 Liberalizam: dominacija uz p o m o ć filozofske konfuzije 51

u maksimalnom mogućem stupnju a da pritom ne interferiraju sa

željama drugih. Takav utilitarizam je krajnje kvalificiran."92 Štoviše, ako
paretovski kriterij93 zamjenjuje klasični utilitarizam kao mjera socijalnog
poboljšanja, društvo se više ne shvaća kao "jedna velika osoba".

Moja sugestija - koja očito nije neki veličanstveni argument - jest

da je klasični liberalizam jedinstven, konzistentan i sustavan pogled na
pojedince, vrijednosti, društvo i vlast. Stoga što podupire individuali­
zam, antikonstruktivizam i vrijednosni skepticizam, on je konzistentna
doktrina, i odgovoran za većinu inovacija koje su jedinstveno liberalne.
U nekim svojim oblicima on je privlačna doktrina: on oslobađa ljude da
djeluju u skladu s vlastitim subjektivnim vrijednostima ili sklonostima i
detronizira elite koje pokušavaju tvrditi da imaju poseban uvid u prirodu
valjanog života te kako ga valja ostvariti. Također, on daje razloge u
prilog tržišnoj ekonomiji koja je u posljednjih sto pedeset godina gene­
rirala neviđen rast bogatstva. Pa opet, premda je privlačna po mnogo
čemu, ona je za mnoge i duboko neprivlačna. Većina ljudi je smatra
previše ograničenim shvaćanjem socijalnog poretka. Klasični liberalizam
civilnom društvu kao takvom ne pripisuje ni neke posebne zajedničke
svrhe, ni neke veličanstvene i plemenite projekte, niti uvjerava svoje
građane da će njihovi životi teći na najbolji mogući način. Ljudi moraju
ići za vlastitim vizijama veličine i plemenitosti, u vlastitim životima i
dobrovoljnim asocijacijama, jer naprosto ne postoji jedno ispravno ili
zajedničko shvaćanje što je to dobro, veličanstveno i plemenito. Ne
postoje nikakve objektivne vrijednosti kojima svi moraju služiti, nikakvi
zajednički projekti u kojima svi možemo sudjelovati i doživljavati
solidarnost. Premda njegov individualizam oslobađa svakoga da se
posveti svojim sklonostima, većina ljudi želi više od društva i politike.
Čak i Nozick, tako dugo bete noire antilibertarijanaca, sada želi više:

U n u t a r djelovanja demokratskih institucija... želimo izraze vrijed­

nosti koje nas zaokupljaju i povezuju. Libertarijanska pozicija koju
sam n e k o ć zastupao sada mi se čini ozbiljno n e d o s t a t n o m . . . Postoje

92 Samuel Brittan, A Restatement of Economic Liberalism, Atlantic Highlands NJ, Humanities

Press, 1 9 8 8 . , str. 4 3 .
93 Grubo rečeno, društveni sustav S2 je paretovski nadmoćan SI ako i samo ako su svi isto tako
dobrostojeći u S2 kao i u SI, a barem je jedna osoba još bogatija nego u S I .
 52 Gerald F . G a u s

neke stvari koje odlučujemo činiti zajedno, p r e k o vlade, kao ozbiljnu

oznaku naše ljudske solidarnosti.' 4

Razmjerno malo ljudi smatra da je klasična liberalna teorija udobna ili

uzbudljiva vizija pojedinaca, društva i politike. Kako je jedan zagovornik
priznao, ona nije "uspjela zaokupiti popularnu maštu kao prihvatljiv
oblik civilnog društva".95 Ludwig von Mises zapazio je da, premda su
dijelovi klasičnog liberalnog programa naširoko prihvaćeni, ona nigdje
nije bila prihvaćena u cijelosti. "Liberalizmu nikad nije bilo dopušteno
da se razvije do punog cvata". 9 6 Ako liberalizam želi biti uspješan kao
politička ideologija - ako želi biti široko prihvaćen medu političarima i
medu građanima - mora biti inkluzivniji, prihvatiti oblike zajedništva,
vrijednosne objektivnosti, racionalnog planiranja i institucionalnog
dizajna. Prisjetimo se Hobhouseove primjedbe da liberalizam, ako želi
preživjeti, mora učiti od socijalizma. Čini se da je imao potpuno pravo;
liberalizam je to učinio, preživio je i procvao kao ideologija.

Zaključak: liberalna teorija i liberalna ideologija

Ovaj sam ogled počeo jednom zagonetkom. Na početku dvadesetog
stoljeća liberali su bili pesimistični u vezi s budućnosti liberalizma, no na
kraju stoljeća liberalizam je očito pobijedio, ili je barem nadjačao svoje
tradicionalne suparnike. Pa opet, politički teoretičari liberalizma završili
su stoljeće svađajući se zbog većine stvari u kojima su se mimoilazili
i na njegovu početku. Isprva sam pokušao obraniti tu nepovoljnu
evaluaciju liberalne teorije, pokazujući kako su tri antinomije (individu-
alizam-kolektivizam, konstruktivizam-antikonstruktivizam, vrijednosni
racionalizam-skepticizam) karakterizirale liberalne rasprave tijekom
većeg dijela prošlog stoljeća. Posebice sam htio raspršiti ideju da su
sve te rasprave novijeg datuma. Zatim sam se okrenuo trima mogućim
objašnjenjima tog paradoksa političkog uspjeha i teorijske slijepe ulice.
Nakon što sam razmotrio i odbacio mogućnost da je prisutnost tih

94 Robert Nozick, The Examined Life, New York, Simon and Schuster, 1 9 8 9 . , str. 2 8 6 . - 7 .
95 Vidi Jonathan R. Macey, "On the failure of libertarianism to capture the popular imagination",
u Paul, Miller i Paul (ur), Problems of Market Liberalism, str. 3 7 2 - 4 1 1 . Vidi također i ogled
Lorena Lomaskyja u istom izdanju, "Libertarianism as if (the other 99 per cent) people matte­
red", str. 350.-71.
96 Von Mises, Liberalism in the Classical Tradition, str. 1.
 Liberalizam: d o m i n a c i j a uz p o m o ć filozofske konfuzije 53

napetosti ili antinomija zapravo snaga, a ne slabost liberalne teorije,

istražio sam dvije međusobno povezane teze. Kao prvo, razmotrio sam
hipotezu prema kojoj naša ambivalentna priroda zahtijeva da svaka
doktrina za koju se stvarno vezujemo bude i sama ambivalentna i
kontradiktorna; otud se uspjeh liberalizma objašnjava upravo trajnim
antinomijama koje priječe napredak njegove teorije. Zatim sam razmo­
trio ponešto različitu, a vjerojatno i kontroverzniju tezu da je u središtu
liberalizma klasično shvaćanje - konzistentna teorija koja je krajnje
individualistična, skeptična glede vrijednosti i antikonstruktivistička,
ili barem vrlo oprezna kad je riječ ο ideji "institucionalnog dizajna".
Naravno, shvaćam da drugi zastupaju suprotna shvaćanja liberalizma,
koja marginaliziraju klasičnu i ekonomsku tradiciju. Svakako nisam
pobio takve analize 97 . Ipak, upozorio sam da, ako se klasično shvaćanje
shvati kao sama jezgra liberalizma - i sadržava istinski posebne/različite
teze i spoznaje - onda je njegov neuspjeh da zaokupi popularnu maštu
moguće objasniti trajnim napetostima unutar liberalne ideologije. Li­
beralizam može postati vladajuća ideologija jedino spajanjem klasičnog
liberalizma s nekonzistentnim doktrinama.

97 Ali vidi Von Mises (Liberalism in the Classical Tradition, str. 198. ff) ο tome što je jedinstveno
za liberalizam i što ga razlikuje od ostalih doktrina.
 M a r x , marksizam, p o s t m a r k s i z a m 55

3
Je li ideologija pala
zajedno sa "zidom"?

MARX, MARKSIZAM, POSTMARKSIZAM

Terrell Carver
Marksizam nije samo raznolik kao ideologija, on ponajprije u sebi
utjelovljuje raznolika shvaćanja ο tome što ideologija jest. Neka od
shvaćanja unutar ideologije, i unutar marksističkih teorija ο samoj
ideologiji, ne samo da se međusobno razlikuju nego su i kontradik­
torna. To čini izlaganje "marksizma" prilično kompliciranim i teško
shvatljivim.1 Kako jedna ideologija, navodno jedinstven i prepoznatljiv
entitet, može sadržavati kontradikcije, a ipak nadahnjivati intelektualce
i praktične političare?

Odgovor glasi da je ova raznolikost unutar marksizma nastajala

tijekom 150 godina teorijskih i praktičnih doprinosa različitih ljudi,
u različitim okolnostima. Marksizam je, dakle, neobično produktivan
politički i intelektualni resurs, i prihvaćao je adaptacije i inovacije,
mimo svih - čak i logičnih - granica. Unutar njegova protejskog kon­
ceptualnog okvira uspio je preživjeti, i to vrlo stroge intelektualne i
povijesne provjere, niz prepoznatljivih pristupa političkom djelovanju,

1 Za izlaganje koncepta ideologije od 1 7 9 0 . nadalje, vidi moj rad "Ideology: the career of a
concept", u Terence Ball i Richard Dagger (ur), Ideals and Ideologies: A Reader, drugo izdanje,
New York, HarperCollins, 1995., str. 2.-11.
 56 Terrell Carver

te odnos između ideja i djelovanja. U nekom smislu pogreške su znakovi

uspjeha. Marksizam je obuhvaćao mnoge pozicije ο teoriji i praksi u
politici, ili je barem bio kompatibilan s njima. Marksistička tradicija je
tako dobro razvijena da se ovi dugovi spremno priznaju u literaturi, bili
oni za ili protiv marksizma, i mogu se lako uočiti kadgod se raspravlja
ο ideologiji. Zbog toga je marksizam izdržljiv i fundacijski sustav
ideja. Cak ni postmarksizam zapravo nije nešto što je došlo "poslije
marksizma", nego samo još jedanput reinterpretirani marksizam.

Tijekom dvadesetog stoljeća marksizam se smatralo ideologijom. Sto

se mislilo da on jest, i da govori, bilo je pod dubokim utjecajem ovog
konceptualnog okvira. To znači, vaš pogled na marksizam je barem
donekle bio determiniran vašim shvaćanjem što je to ideologija; time
što ste znali da se marksizam smatra ideologijom govorilo vam je na
što da obratite pozornost, i kakve stvari tražite. Tako je shvaćanje
ideologije kao dogmatskog sustava povezanog s totalitarnom politikom
pronalazilo varijante marksizma koje su se, svjesno ili ne, približavale
ovome sindromu (npr. staljinizam ili maoizam). Shvaćanje ideologije,
nasuprot tomu, naprosto kao ideja orijentirana na djelovanje, otkrivalo
je prilično različitu vrtu marksizma (npr. trockističku ili gramscijevsku
misao). A shvaćanje ideologije kao teorije znanja opet je davalo drukčiji
marksizam (to jest dijalektički materijalizam ili kritički realizam).

I premda se povremeno može činiti da marksizam uključuje prilično

pedantnu egzegezu tekstova, mora se zapamtiti da je velik dio publici­
teta koji okružuje marksizam potekao od neprijateljskih ili distanciranih
prikaza. Oni koji su sebe definirali kao marksiste reagirali su na to,
pozivajući se na fundacijske ideje i figure, a time su konstruirali prilično
raznovrsne i politički prilagođene marksizme, koje smo malo prije
spomenuli, kao odgovore na kritike i progone. Svaki prikaz marksizma
ne samo da je uokviren određenim razumijevanjem ideologije nego i
političkim okolnostima u kojima je pisao određeni autor te njegovim
shvaćanjima.2

2 Za enciklopedijski pristup marksizmu vidi Tom Bottomore (ur), A Dictionary of Marxist Thou­
ght, drugo izdanje, Oxford, Blackwell, 1 9 9 1 . Za odabrane spise glavnih marksističkih svjetskih
mislilaca, vidi David McLellan (ur), Marxism: Essential Writings, Oxford, Oxford University
Press, 1 9 8 8 .
 M a r x , marksizam, p o s t m a r k s i z a m

Možda je način najbliži sinoptičkom, da se marksizam vidi koncep­

tualno i povijesno, gledati ga kao eksplicitni i kritički način povezivanja
liberalizma i ekonomije, to jest povezivanje ideja ο individualnim
pravima i demokratskom odlučivanju s natjecateljskim individualiz­
mom zasnovanom na privatnom vlasništvu i kapitalističkim odnosima
proizvodnje i razmjene. I dok liberali tu povezanost priznaju kao nešto
što povijesno postoji, međusobno se razilaze u tome u kojoj mjeri
liberalizam ili kapitalizam impliciraju i validiraju jedan drugog. Neki
liberali tvrde da demokratska politika iziskuje "slobodno" tržište kapi­
tala, roba i usluga; drugi zauzimaju restriktivnije stajalište, smatrajući
da je nejednakosti i neizvjesnosti kapitalističke ekonomije moguće
izbjeći upravo stoga što liberalni politički sustav pretpostavlja nužan
minimum kolektivnog upravljanja. Svaka vrsta marksizma čini ovu
podvojenost među liberalima još puno problematičnijom.

Marksisti vrlo oštro dovode u pitanje, a ponekad izravno i poriču

sposobnost liberala da upravljaju takvim ekonomijama i da ostvare
konstitutivna prava i slobode, prikazujući liberale kao ljude koje su
nasamarili, ili još nešto gore, veliki ekonomski interesi koji konsti­
tuiraju nacionalni i globalni kapital. Sposobnost takvih ekonomija
da tijekom vremena ostvare prihvatljiv životni standard, umjesto sve
gorih kriza i klasnog rata, marksisti općenito osporavaju, tvrdeći da
je ono što se proglašava slobodom u biti eksploatacija. Prema tom
sinoptičkom shvaćanju, postojat će jedno područje intelektualnog i
političkog preklapanja "lijevih" liberala, socijalista i "gradualističkih"
marksista. Ili, pak, to u praksi nije jako važno, pa se marksisti mogu
razlikovati s obzirom na to koliko poštuju fundacijske, utemeljiteljske
tekstove (što vrijedi i za "lijeve" liberale i socijaliste, samo u svezi s
drugim autorima).

Za razliku od liberala i socijalista, marksisti su prisvojili koncept

ideologije. Čak i u slabom smislu ideologije (kao "ideja orijentiranih
na djelovanje") mnogi bi se liberali i socijalisti ustezali koristiti tim
pojmom, i bilo je mnogo polemika i filozofija koje su stvorili liberali i
socijalisti upravo da bi porekli istinu i učinkovitost snažnog smisla toga
pojma ("vrhunska znanost ο idejama") . Karl Marx zauzimao je kritičko
3

3 Za izniman primjer, vidi Karl Popper, The Open Society and its Enemies, u dva dijela, peto
izdanje, London, Routledge & Kegan Paul, 1966.
 58 Terrell Carver

stajalište s obzirom na ideologiju kao koncept, rabeći je kao pogrdan

naziv u svojem rukopisnom radu (kojemu je suautor bio i Friedrich
Engels) Njemačka ideologija. Premda se tijekom Marxova života to
polemičko djelo uglavnom nije objavljivalo, ideje tog rada kružile su u
doba kad je ono nastajalo (1845.-6.) i ponovno se pojavljivale u kasnijim
djelima, sve do Marxove smrti 1883. 4 Ideolozi su, prema tom shvaćanju,
intelektualci koji izriču iluzije, dogme, snove i iskrivljavanja. Politički
se kaže da je to problem jer, htjele one to ili ne, te iluzije često služe
interesima klasa ili interesima u društvu, dok se prilično licemjerno
pretvaraju da izriču deskriptivne istine i preskriptivne norme. Takva
klasna pozicija je za Marxa često objašnjavala zašto su takve iluzije
uopće iskazane, i zašto ih se smatralo istinitima.

Specifični autori koje su Marx i Engels napali kao "njemačke ideo­

loge" bili su također, slučajno, filozofski idealisti (ili su ih barem Marx
i Engels kao takve opisivali). Filozofski idealisti smatraju da su ideje
jedina stvarnost, ili jedina učinkovita stvarnost te da je egzistencija, i
bilo koja promjena u njoj, pretežito stvar ideja i misli, ili da je barem
veza između ideja i djelovanja izravna i neproblematična. Tako je
prigovor u Njemačkoj ideologiji bio taj da je određena škola pisaca
("kritičkih kritičara") ne samo nesvjesni sluga interesa srednje klase
(suprotstavljenih interesima osiromašene radničke klase) nego da oni i
podcjenjuju ili negiraju važnost ekonomskih interesa u životu i potrebu
za učinkovitom promjenom u proizvodnji i distribuciji bogatstva.

Naravno da se može raspravljati ο tome jesu li te optužbe bile

istinite ili važne, ili nisu, a tako je i bilo u ono vrijeme. Povijesno je
to bila važna epizoda u davanju važnosti "ideologiji" kao kritičkom
pojmu i posebnom smjeru kritike, u tom smislu da se zahtijevalo da se
diskurz ο društvenoj promjeni usmjeri prema eksplicitnom angažmanu
u klasnoj politici, ekonomskim interesima i radikalnoj ekonomiji, te
u političkim promjenama. Štoviše, Njemačka ideologija nudila je i
sociološku tezu, razlikujući između "aktivnih" ideologa i onih koji
samo pasivno reproduciraju ideologiju tijekom svojih običnih aktivnosti
i radnoga života:

4 Usp. Karl Marx, Early Political Writings, Cambridge University Press 1 9 9 4 . , str., prev. Jospeh
O'Malley i Richard Davis; str. 1 1 9 - 8 1 .
 M a r x , marksizam, p o s t m a r k s i z a m 59

Unutar ove klase j e d a n s e g m e n t stupa naprijed kao mislioci klase

(njezini aktivni, konceptivni ideolozi, čiji život proizlazi v e ć i n o m
iz kultiviranja iluzija te klase ο samoj sebi), d o k su drugi segmenti
s t i m idejama i iluzijama p o v e z a n i više pasivno i r e c e p t i v n o , jer
su u stvarnosti o n i aktivni č l a n o v i te klase i imaju manje v r e m e n a
formulirati iluzije i ideje ο sebi samima. 5

Asocijacija između utjecajnih intelektualaca i ideologa bila je prirodna,

s tim da je koncept, kako ga je formulirao Destutt de Tracy 90-ih
godina osamnaestog stoljeća, polazio od te pretpostavke, premda
prikazane u povoljnom svjetlu. Marxov pojam demokratske politike
nasuprot tomu je po svojoj retorici bio neelitistički, a u njegovoj praksi
intelektualca gotovo nepostojeći. Činilo se da je on zadovoljan time
što može zagovarati klasnu borbu na razini gotovo spontane klasne
akcije, umjesto da teži bilo kakvoj vrsti vodstva koja bi imala bilo
kakvu višu ulogu od savjetodavne. Čak je i koncept političke stranke
u njegovim spisima bio problematičan, baš kao i bilo kakva vodeća
uloga intelektualca u politici radničke klase.6

Marx je tako bio dvostruko neprijateljski raspoložen prema ideolo­

giji, čak i kao "idejama orijentiranima na djelovanje", jer je imao dva
problema s "idejama". Prvo, "ideje" su zastupali intelektualci, dok je
klasna politika za Marxa bila portretirana, možda prilično naivno, kao
djelatnost koja koincidira s klasnim interesima, a ne kao ispunjenje
neke istine ili sustava, kao što su to intelektualci obično mislili. Drugo,
"ideje" su za Marxa uvijek imale prizvuk filozofskog idealizma, nazora
koji je prikrivao stvarnost politike i revolucionarne promjene besko­
načnom retorikom i ratovima riječi, intelektualne i općenito gledano
bezvrijedne djelatnosti. Marx je, naravno, bio intelektualac koji je bio
glasnogovornik ideja (često vrlo složenih, i ο filozofiji i ekonomiji)
koje su trebale služiti interesima radničkog naroda, ili, u konačnici,
svakome tko je hendikepiran modernim ekonomskim odnosima. Ako
je gledao na vlastite ideje i njihovo širenje, govorio je ο njima kao ο
kritici ili gledanju na svijet, i karakterizirao ih kao wissenschaftlich,
znanstvene ili sustavne u širem smislu valjanog znanja ο bilo čemu

5 Ibid, str. 145-6.

6 Za pojašnjenje Marxovih političkih stajališta i aktivnosti, v. Alan Gilbert, Marx's Politics: Co-
munists and Citizens, Oxford 1 9 8 1 .
 60 Terrell Carver

konkretnom ili apstraktnom, i svakako ne ograničenom na fizičke

znanosti, ili zasnovanom na njima.

I dok se, površno gledano, Marxova shvaćanja ο propasti kapitalizma

i neizbježnosti revolucije radničke klase mogu klasificirati formalno
kao svojevrsna ideologija (intelektualni sustav koji služi interesima
klase), jasno je da je u svom mišljenju on povukao oštru crtu između
pomaganja pokretu za koji je rekao da se već razvija i zagovaranja jedne
ideologije, koja je za njega prema definiciji bila elitistička i iluzorna.
No ne zna se kako je Marx u stvarnosti mogao razlikovati svoju misao
kao nešto istodobno neelitističko i neiluzorno, od misli ideologa i misli
u ideologijama koje je kritizirao. Njegovi argumenti ostavljaju dojam
tvrdnji, prije nego li konvencionalnije filozofske demonstracije.

Marxovu ontologiju i epistemologiju hipotetski su konstruirali

drugi, na niz različitih načina, uz pretpostavku da će to razlikovati
njegov rad od obične ideologije i pokazati njegovu istinu. Marx to
nije sam učinio, ali je jasno da je pretpostavio kako postoji takva linija
razdvajanja između njegovih pogleda i kritika te sustava koji služe sami
sebi ili nekoj klasi, a ističu ih ideolozi. Ovdje je dio problema u tome
da bi zastupanje te vrste filozofske prolegomene na neki način bilo u
kontradikciji s političkom biti njegovih spisa. Čini se da je zamislio
spojiti bez šavova svoju misao i djelovanje u spontanoj politici radničke
klase.

Od 1 8 5 9 . nadalje Engels je preuzeo posao predstavljanja svog

prijatelja Marxa i njegove novoobjavljene kritičke studije moderne
političke ekonomije, svijetu. Predstavio je Marxa kao velikog sustavnog
mislioca Hegelova kova, koji, za razliku od Hegela, predlaže ideje
u skladu (dapače, objašnjavaju je) s razvojem fizičke znanosti koja
se pojavila poslije 1 8 4 0 . Engels je poistovjetio Marxa s filozofskim
materijalizmom, shvaćanjem prema kojem se egzistencija može objas­
niti jedino, i obuhvaćena je jedino, materijom u kretanju. Marxova
misao tako je bila predstavljena kao koherentna i obuhvatna cjelina,
usklađena s najnovijim, očitim uspjesima prirodne znanosti. I dok je
Marx bio zainteresiran za modernu fizičku znanost, to je zanimanje
općenito bilo usmjereno na funkciju znanošću potaknutih tehnologija
u ekonomskom razvoju, a manje na filozofske sustave koji su tvrdili
da su "materijalistički", a time i u skladu s fizikom i kemijom, kako
 M a r x , marksizam, p o s t m a r k s i z a m 61

su ih shvaćali u ono vrijeme. Možda ne bi bilo nepravedno, pa čak ni

neprimjereno anakronistički okarakterizirati Engelsovu prezentaciju
7
Marxa i njegova djela na taj poseban način, kao "spin".

Marxovo djelo se tako čitalo u svjetlu Engelsova shvaćanja Marxa

kao autora sistematske znanosti ("znanstvenog socijalizma", fraze
koju Marx nije koristio) kojoj je svojstvena univerzalna metodologija
("zakoni dijalektike", još jedna fraza kojom se Marx nikad nije koristio).
Prema Engelsovu shvaćanju, Marxova su djela nudila neosporive istine
ο povijesti kao ο slijedu ekonomskih epoha, ο prirodi i budućnosti
globalnog kapitalizma, i ο izvjesnosti pobjede radničke klase u svjet­
skoj političkoj borbi. Engelsovim riječima, Marx je tako bio začetnik
"materijalističkog tumačenja povijesti" ili "historijskog materijalizma",
mislilac koji je "izokrenuo" Hegelov idealizam kako bi stvorio "ma­
terijalističku dijalektiku" (ili "dijalektički materijalizam", kao što su
ga nazvali kasniji marksisti, i teoretičar koji je formulirao "specijalni
zakon kretanja" primjenjiv na kapitalističko društvo (teoriju "viška
vrijednosti"). Engelsovo uglačavanje Marxova djela bilo je začetak
marksizma.8

Engels je također tvrdio da postoji razlika između znanosti, s ko­

jom je u njegovu duhu Marx bio čvrsto identificiran, i ideologije,
koju je Engels na poznati način odbacio, u nadaleko rasprostranjenoj
korespondenciji, kao "lažnu svijest" (Marx nikad nije upotrijebio tu
frazu).9 Koncept lažnosti, u suprotnosti spram znanstvenosti, dobro
se poklapao s Engelsovim shvaćanjem znanosti kao istine, ali ne i
s Marxovim shvaćanjem ideologije kao iluzije, zapravo iluzije koja
služi klasnim interesima. Ako skup ideja funkcionira u društvu kako
bi dao valjanost i očuvao važne interese neke posebne klase, kako se
onda i u kojem smislu taj skup ideja može proglasiti lažnim? Kakvu
silu "svijest" dodaje tvrdnji ο idejama? Implicira li to da postoje takve
razine svijesti da kretanje od lažnosti do istine uključuje nešto više od
razuma? Ako je tako, što? Promjenu okolnosti? Ličnosti? Ili se možda

7 Ο ovim temama raspravlja se u mojoj knjizi Engels, pogl. 5-7, Oxford University Press, 1 9 8 1 .
8 Ο ovim temema raspravlja se u mojoj knjizi Marx i Engels: The Intellectual Relationship, Brigh­
ton, Harvester/Wheatsheaf, 1 9 8 3 .
9 Engelsovo pismo Franzu Mehringu od 14. srpnja 1 8 9 3 . , u Karl Marx i Friedrich Engels, Selected
Correspondence, ur. A. Rjazanskaja, Moskva, 1 9 6 5 . , str. 4 5 9 .
 62 Terrell C a r v e r

jednom formirana svijest ne može mijenjati? Koji su procesi uključeni

u promjenu "svijesti" od lažne do istinite?

Fraza je prilično tipična za Engelsa, loše promišljena i zbrkana.

Implicirani individualizam (Engels je rekao "lažna svijest", a ne "lažna
društvena svijest") ionako se dosta kosi s Marxovom općenitijom
razinom teoretiziranja. Koncept lažnosti, premda naizgled oštar i
specifičan, u kritičkoj se konceptualizaciji društvenih fenomena može
iskoristiti puno manje nego što bi se to možda moglo očekivati. Iluzija
je zapravo analitički snažnija i vjernija životu. Svejedno je sve od kraja
devetnaestog stoljeća "marksističko shvaćanje ideologije" bilo strogo
usklađeno s Engelsovom frazom.

Bio je mali pomak za marksiste, poput V. I. Lenjina, prenijeti

funkcionalnu definiciju ideologije kako ju je vidio Marx (sustavi ideja
koji promiču klasne interese) na karakterizaciju Marxova djela kao
obuhvatne znanosti koju je promicao Engels. S obzirom na to da je
marksizam, kako ga je Engels prikazivao, nužno objašnjavao ulogu
industrijske radničke klase u povijesti, dokazao valjanost njezine poli­
tičke borbe, i jamčio neizbježnost njezine pobjede, iz toga je slijedilo
da je marksizam bio sustavni misaoni korpus koji služi interesima
radničke klase. Otud je on u tom funkcionalizmu i bio poput neke
ideologije, a time je - elizijom - i postao ideologijom. Čini se da je
ta elizija uklonila distinkciju između ideologije i znanosti za koju
je Engels tvrdio da postoji te distinkciju između ideološke iluzije i
činjenične istine kojom se koristio Marx. Ili, možda nije? U očitom
pokušaju da izbjegnu ponor relativizma (u kojem su ideologije čiste
funkcije posebnih klasa i ne postoji nikakav kriterij istinitosti kojim
bi ih se moglo razlikovati), Lenjin i drugi su "marksističku ideologiju"
poistovjetili sa "znanstvenim znanjem". Tako se "znanstvena ideologija"
pojavila kao marksistički koncept. On je bio u jasnoj kontradikciji s
prijašnjom distinkcijom između toga dvojeg, kako su je dokazivali na
svoje različite načine i Marx i Engels.

Nema sumnje da je marksizam, shvaćen kao "znanstvena ideologija",

u dvadesetom stoljeću bio politička snaga neusporedive snage, igrajući
vidljivu ulogu u socijalističkoj, nacionalističkoj i antikolonijalnoj revo­
lucionarnoj politici, sve od 1 9 0 0 . pa do danas. I dok se prilagođavao
prilično labavim shvaćanjima ideologije koja bi mogli prihvatiti čak i
 M a r x , marksizam, p o s t m a r k s i z a m

Überall (ideje usmjerene na djelovanje koje promiču interese grupne po­

litike), marksizam je u tom raspoloženju često pokazivao i totalizirajuće
pretenzije na istinu, univerzalnost i učinkovitost koje su nadahnjivale
obične ljude i njihove vode na hrabra djela oslobođenja, ali i bezumne
čine nečovječnosti. Ne može se cjelokupna politika te vrste promatrati
ili sumirati preko samoproglašenih marksističkih režima, premda je
potrebno spomenuti Sovjetski Savez i njegove satelite, Kinu, nekadašnji
Sjeverni Vijetnam, Sjevernu Koreju i Kubu. Marksistička politika u
lokalnim varijantama postoji u cijelom svijetu, i to što se ne pojavljuje
uvijek u obliku marksističkog režima ne znači da ne postoji. 10 U politici
je uvijek riječ ο borbi, čak i ako povijest pišu pobjednici.

U smislu načina na koji se marksizam prikazivao kao intelektualni

i politički pokret, treba biti jasno da je odnos između marksizma kao
"znanstvene ideologije" i režima koje smo nabrojili, problematičan
na dva načina. Prvo, individualno ili kolektivno, njihove različite
varijante marksizma ne sumiraju, čak ni na formalan način, osnovne
teze marksizma, a pogotovo ne same Marxove misli, i to ne samo
zato što su povijesni, politički i filozofski konteksti bili tako različiti.
Tako su pokušaji da se pođe od "znanstvenih ideologija" spomenutih
režima, unatrag kroz povijest marksizma, pa sve do Marxa, promašena
vježba koja počiva na pretpostavci da postoji neka značajka ili kvaliteta
totalitarne ili ideološke misli koja se može izolirati, koja je svojstvena
marksizmu ili čak posebice povezana s njim, i da je nju najbolje na­
pasti intelektualnom kritikom. Taj tip intelektualne aktivnosti je na
neki način bio sudionik najgorih aspekata spomenutih režima. Ta je
vrsta hladnoratovske kritike bila najsnažnija kad se usredotočivala na
najuskogrudnije, dogmatske i neprihvatljive aspekte marksizma kao
"znanstvene ideologije". 11 Ako je u marksizmu bilo više od toga, kritika
je počela gubiti svoju oštrinu, ali iz toga nije slijedilo da su manje oštri

10 Predodžbu ο rasprostranjenosti marksizma, poput "obitelji" političkih pokreta diljem svijeta,

moguće je dobiti od Roberta Gormana koji je uredio Biographical Dictionary of Marxism,
London 1 9 8 6 . i Biographical Dictionary of Neo-Marxism, London, 1 9 8 5 .
11 U tu zamku povremeno upada i Leszek Kolakowski, u svojoj trosveščanoj studiji Main Currents
of Marxism (Oxford University Press, 1978). Bertram Wolfe, u knjizi Marxism: 100 Years in the
Life of a Doctrine, (New York, 1 9 6 5 ) i Alfred Meyer u knjizi Marxism: The Unity of Theory
and Practice, (Harvard University Press 1 9 6 5 ) iskazuju isključivo kritičnost hladnoratovskog
poretka.
 64 Terrell C a r v e r

kritičari marksizma bili posebno zainteresirani za njega kao za fleksibilan

i uspješan način društvene transformacije.

Drugo, vrlo je nejasno kako bi marksistička politika trebala izgledati.

Marx je djelovao u okvirima revolucionarnog liberalizma (i u političkom
i ekonomskom smislu riječi) 30-ih i 40-ih godina devetnaestoga stoljeća.
Njegova politička djelatnost upućivala je na kontingentnu i pomoć­
nu ulogu intelektualaca u tom pokretu, i on nije postavljao nikakve
autoritarne zahtjeve za njihove ideje ili njihovu ulogu u interpretaciji
tih ideja. To je upravo suprotno onomu što su revolucionarni kadrovi
zahtijevali za nacionalno oslobođenje, a birokrati i vojnici tražili kao
preduvjet za implementaciju ekonomskih i političkih transformacija
širokih razmjera. Marksizam je kao "znanstvena ideologija" igrao
golemu ulogu u politici ove vrste, ali je li to imalo bilo kakve veze
s Marxovom teorijom i praksom, čak i na nekoj razrijeđenoj razini
konceptualne logike, vrlo je upitno. Marx, Engels i drugi u marksističkoj
tradiciji dobili su u ovim političkim zbivanjima jednu neželjenu osobnu
ulogu kao ikone, bili su "oci osnivači", čije su slike evocirale nužnost
i neizbježnost. U svojim kasnijim godinama Engels je postao određena
ikonička figura u socijalističkoj internacionali, pojavljujući se na taj
način na međunarnodnoj konferenciji prije svoje smrti ( 1 8 9 5 . ) , ali
Marx nije bio nikad ništa više od "Doktora crvenog terora" kako su
ga demonizirali u javnosti u doba Pariške komune (1871.).

"Pad zida" 1989. ne samo da je izbrisao velik dio marksizma kao

"znanstvene ideologije" nego je i jednim potezom izbrisao i velik dio
hladnoratovske kritike marksizma. Nije posebno jasno da je kritika
igrala bilo kakvu ključnu ulogu u slijedu događaja koji su tako korjenito
izmijenili glavne svjetske velesile. Uistinu, nedavno se pojavilo pitanje
nije li i sam liberalizam ideologija, i nije li 1989. počelo novo doba,
doba u kojem povijest završava, u onom smislu u kojem ju je proizvodila
ideološka politika. 12 . Sada se čini neprihvatljivim bilo koji sustav ideja
smatrati totalizirajućim na onaj način na koji su to činili staljinizam i
fašizam sredinom dvadesetog stoljeća.

Ne iznenađuje da se i koncept ideologije udaljio od tog uskog i povi­

jesno specifičnog fenomena u smjeru opuštenijeg shvaćanja ideja koje su

12 Članak Francisa Fukuyame "The End of History'* u časopisu The National Interest pokrenuo je
1 9 8 9 . važnu kontroverziju ο ovim temama.
M a r x , marksizam, p o s t m a r k s i z a m 65

političke, sustavne i orijentirane na djelovanje. Tako bi se i liberalizam

mogao proglasiti ideologijom, i većina bi liberala s lakoćom prihvatila
gledati na vlastitu politiku u tom svjetlu, poglavito liberali koji se bave
ljudskim pravima i autoritativnom primjenom univerzalnih normi na
vlade. Nije vjerojatno da će liberali dokazivati da je njihov pogled valjan
jer je na neki specifičan način znanstven, ili je, pak, njegova suprotnost
(to jest "fundamentalizam", osobito u "ne-zapadnim" religijama) iluzo­
ran i time efemeran. Liberalni pogledi umjesto toga uglavnom nastaju
iz filozofskih argumenata koji čine etički individualizam, a liberali su
skloni smjestiti suprotstavljene poglede unutar doktrina ο toleranciji
i osobnoj slobodi uravnoteženima s pravima drugih.

Sto je onda sa suvremenim marksistima? Intelektualne i praktične

kritike ideologije kao "lažne svijesti" i "znanstvene ideologije" kao
nepogrešivog vodiča za klasnu politiku bile su uvelike uvjerljive i
učinkovite, premda tek nakon angažmana u 60-im i 70-im godinama
dvadesetog stoljeća i zbog tananih apstrakcija djela Louisa Althussera i
njegovih "althusserovskih" učenika.13 Odbacujući lenjinističko shvaćanje
marksizma kao "znanstvene ideologije", Althusser je zahtijevao ponov­
no kritičko iščitavanje Marxa kao znanstvenika. Za to je bila nužna
poznata podjela njegova djela, pomoću "prijeloma", na predznanstvene
poglede (pod utjecajem Hegela, za kojeg je Althusser posebno isticao da
nije bio znanstvenik), i znanstvene poglede, sustav u kojem društveni
"aparati", vlastitom praktičnom logikom, čvrsto definiraju pojedince.
S obzirom na suptilnu razinu društvene i političke analize koja je u to
bila uključena, bilo je teško vidjeti ovu vježbu kao znanstvenu u smislu
formuliranja empirijskih stajališta ili kao političku, u smislu ohrabrivanja
ili vrednovanja individualnog izbora i djelovanja. U nekom je smislu
"althusserovski trenutak" bio posljednji izdisaj engelsovske ortodoksije,
s obzirom na ekonomizam i determinizam.

"Kritički realizam", njegov filozofski nasljednik, učinkovito je pre­

formulirao Althusserove prilično slabo potkrijepljene tvrdnje ο znanosti
i stvarnosti u smislu gotovo neokantovske vježbe u specificiranju toga
kakva mora biti misao kako bi se izražavala stajališta ο društvu i društve-

13 Vidi Louis Althusser, For Marx (London 1969.)

 Terrell Carver


nom razvoju, koja će biti istinita u načelu i učinkovita u praksi.14 Drugim

riječima, ortodoksije koje se tiču ekonomskog primata bile su odvojene
od bilo kakvoga grubog utemeljenja u navodnim "materijalnim" činje­
nicama prirodnih znanosti, kako ih je zamišljao Engels, i umjesto toga
skrenute u područje pretpostavki potkrijepljenih povijesnim i očitim
argumentima i izvodima. Pod uvjetom da je vjernost istini tako ostala
netaknuta, iz toga slijedi da je ideologija također zadržala poziciju kao
izraz ideja, istodobno lažnih i iluzornih.

I premda postoje oni koji i dalje podupiru shvaćanja koja potječu

otprije 1989. (ili prije 1956., ili prije 1939., ili 1923.) u filozofskom i
političkom smislu, ma koliko dobro bile modernizirane, glavni razvojni
aspekt marksističke teorije nakon 70-ih bilo je ponovno iščitavanje
Marxa kroz djela Antonija Gramscija. 15 Kako se ono razvijalo, ciljevi
marksističke ortodoksije su se smekšavali, posebice oni koji se tiču
materijalizma prirodne znanosti, formulaičnog i kauzalnog prikaza
povijesnog slijeda tehnološkog napretka i oblika klasne vladavine, te
uloge elita koje razabiru kada i gdje se klasna borba treba, a gdje ne
treba voditi. Gramsci je antifašističku talijansku politiku komentirao
kako bi se izrazio kompleksniji prikaz političkog ponašanja, više po­
vezan s kulturom i tradicijom, a manje određen klasnom pozicijom.

Gramscijeva čvrsta politička vjernost politici radničke klase tako

je dopustila rekonceptualizaciju marksističke ideologije koja je bila
manje nepopustljivo znanstvena i ekonomska, a puno više fleksibilnija
prema popularnoj svijesti i nacionalnim borbama. Takvo je shvaćanje
marksizma na kraju znatno približilo liberale i marksiste, osim što su
posljednji ustrajali na klasnoj dimenziji progresivne politike. Ideologija
je na toj točki postala skup ideja orijentiranih na aktivizam radničke
klase u proizvodnji političkih promjena velikih razmjera. Ipak, bilo je
prilično nejasno kakva se tu vrsta tvrdnje izriče u smislu potpore politici
radničke klase, osim jedne čisto egzistencijalne tvrdnje koja se derivira iz
okolnosti individualnog izbora. Povijesni, filozofski i znanstveni aparat
koji je prethodno uporabljen kako bi se postigao takav zaključak bio je

14 Vidi: Roy Bhaskar, A Realist Theory of Science, Leeds, Leeols Books, 1 9 7 5 . , i Possibility of
Naturalism: A Philosophical Critique of the Contemporary Human Sciences, Brighton, Harvester
1979.
15 Kao uvod u Gramscijev rad, vidi James Martin, Gramsci's Political Analysis: A Critical Intro­
duction, Basingstoke, 199,8.
 M a r x , marksizam, p o s t m a r k s i z a m 67

uvelike diskreditiran, ali nije bilo nikakvog razvijenog prikaza koji bi

podupirao politiku radničke klase kao neku vrstu premise koja može
učiniti individualni odabir racionalnim ili neizbježnim.

Ernesto Laclau i Chantal Mouffe to su pokušali ostvariti rekoncep-

tualizacijom klase kao diskurzivnog a ne "materijalnog" ili objektivnog
fenomena, kao što su to prijašnji marksizmi shvaćali.16 S time su ostaci
marksističke ideologije (klasa kao "materijalni" ili fundacijski fenomen)
nestali, a shvaćanja ο idejama orijentiranima na djelatnost (koje se tiču
nacionalnih ili etničkih skupina, spolnih ili seksualnih skupina, klasa ili
bilo koje druge vrste skupina) više se nisu smatrala ideologijom nego
samo kulturom. To se shvaćalo kao derivativ Gramscijeva koncepta
"hegemonije", deskriptivnog za strukture u kojima dominira gornja
klasa, a niža u tome sudjeluje. Slijedeći "lingvistički obrat" u filozofiji,
Laclau i Mouffe zastupali su tezu prema kojoj se primat ili prioritet
"klase" ili "ekonomije" ili "sredstava proizvodnje" ili bilo kojeg drugog
skupa pojmova, koji navodno odražavaju "primarne" ili "konstitutivne"
fenomene povijesti i društvene egzistencije, ne može održati jer su svi
takvi argumenti reflektivni, ne potječu iz neke izvanjezične stvarnosti,
nego iz povijesno i kulturno kontingentnih "jezičnih igara" koje ljudi
igraju.17

Tako se čini da je bez određenog shvaćanja ekstra-lingvističke

validacije malo nade da će ideologija biti koristan koncept, ili će,
pak, upravo pokušaji da se rabe tradicionalni koncepti ideologije,
kako bi se ljude navelo na političko djelovanje, postati plijenom ove
vrste skepticizma, kao što se događa i s liberalnom univerzalističkom
etikom. Laclau i Mouffe time su se svjesno svrstali uz postmodernističku
neizvjesnost i kontingenciju i tako se u svojim filozofskim pogledima
razišli s fundacionalizmom i marksizmom (u "materiji" i ekonomiji)
i liberalizmom (u individualnoj vrijednosti i ljudskim pravima koje
je moguće univerzalizirati). Politički su Laclau i Mouffe zagovarali
gramscijevsku potrebu da se radi kroz, i unutar, kulturalno konstrui­
ranih političkih shvaćanja i "momenata" borbe, dok su također branili
aparat liberalnih prava, sloboda i participatornu politiku, premda bez

16 Vidi Ernesto Laclau i Chantal Mouffe, Hegemony and Socialist Strategy: Towards a Radical
Democratic Politics, Loindon, 1 9 8 5 .
17 Kao kratak i jasan nacrt može poslužiti Richard Rorty i prvo poglavlje njegove knjige Contigency,
Irony and Solidarity, Cambridge University Press, 1 9 5 5 .
 68 Terrell Carver

univerzalizirajuće etike. Nakon što su otvorili doba sporenja zbog

ideologije, i borbe medu ideologijama, čini se da su marksisti, u smislu
zagovornika određene verzije klasne borbe kao politički privilegirane,
sada zaključili s ideološkom borbom, i svakom teorijom ideologije kao
politički učinkovitom.

Istodobno, postoje područja svijeta gdje su i znanstvena ideologija

u marksističkom smislu riječi i ideološka politika još uvijek u punom
zamahu. Kina, Kuba, Vijetnam i Sjeverna Koreja, u vrijeme pisanja
ovog teksta, i dalje imaju sustave znatno više nalik na političke oblike
iz sredine dvadesetog stoljeća, iz razdoblja prije pada zida, nego na
liberalizirajuće režime nasljednike u istočnoj Europi i srednjoj Aziji.
I premda su autoritarni nacionalizmi izvanredno važni u tim režimima
nasljednicima - nacionalizmi su de facto učinkovite ideologije u smislu
sustava misli orijentiranih na djelovanje (što uključuje snažne simbole
i povijesti) - ti režimi nasljednici ipak se nastoje razlikovati od komu­
nističkih ideologija koje su im prethodile. Nasuprot tome, preostali
"ortodoksni" marksistički režimi to ne čine, budući da su ondje još na
vlasti komunističke elite.

Tako u istočnoj Aziji i na Kubi hladni rat još nije završio, a kako bi
izbrisali tu činjenicu, lokalni senzibiliteti s obaju strana istočno/zapadne
političke razdjelnice su krajnje kritični spram sebi suprotnih političkih
tendencija. Kina je, naravno, glavna sila u regiji, kako povijesno tako
i danas, a Sjeverna Koreja je u tom području odigrala osobito važ­
nu i agresivnu ulogu. Vijetnam i Kuba su prilično drukčiji slučajevi,
ekonomski i strateški, budući da su vrlo siromašni i povremeno pod
sankcijama. Ni jedna od tih zemalja ne može tvrditi da je model za
druge nacionalističke i antikolonijalne režime na onaj način na koji je
to bila prije pedeset godina, a čini se očitim da inercija, gerontokracija
i status parije imaju velik utjecaj u održavanju režima koji utjelovljuju
ortodoksiju marksističkih ideologija staroga kova.

Teorijski i praktični odnos između ideja i prakse Marxa i Engelsa, s

jedne strane, te ideja i prakse revolucionarnih nacionalističkih stranaka,
s druge strane, u tim su, ali i drugim zemljama bili krajnje problematični
od samoga početka. Kao što smo već napomenuli, mislioci koji su bili u
manjini upozoravali su - otprilike od 1900. - da se osnovne filozofske
premise Marxa i Engelsa međusobno razlikuju, dok su autori koji su
 M a r x , marksizam, postmarksizam 69

pripadali srednjoj struji prilično žestoko branili jedinstvo marksizma.

Obrana tih stajališta postala je pitanje praktične politike u revolucio­
narnim nacionalističkim pokretima i režimima kad je "ispravna teorija"
bila definicijski povezana s ispravnom praksom, a ispravna praksa s
partijskom disciplinom. Ovi koncepti i poteškoće nisu nepoznati u
nemarksističkoj politici, a povremeno su i liberali koji se zauzimaju za
"otvoren" ili čak za naivni pristup snazi ideja u politici, znali izgubiti
bitku s odlučnijim protivnicima, raspoloženim za provedbu partijske
discipline pozivanjem na filozofsku izvjesnost.

Marksizam, shvaćen kao "znanstveni socijalizam" i zasnovan na

doktrinama povijesnog i dijalektičkog materijalizma, bio je izvanredno
(premda teško da i jedinstveno) utjecajan u politici dvadesetog stoljeća,
u građanskim ratovima, svjetskim ratovima, hladnom ratu i izgradnji
nacija. Cak i na razini marksističke ortodoksije, veza između posebnih
situacija, vođa, politika i određeno shvaćanje ο tome što jest a što nije
"marksističko" prilično je slaba. Dok su Marx i Engels nedvojbeno
zagovarali kolektivno vlasništvo radničke klase nad sredstvima za
proizvodnju, i kraj zaostalosti "sela" u usporedbi s civiliziranošću i
uslugama "grada", teško iz toga može slijediti da su na bilo koji način
bili autori Staljinove prisilne kolektivizacije u Sovjetskom Savezu, ili
da bi se s njom složili, ili da ona ne bi nikad bila ostvarena da nije
bilo njihovih ideja (tj. da je, alternativno, kapitalistička modernizacija
ostvarena uz puno poštovanje ljudskih prava i blagostanja pojedinca,
uz poštovanje zakona i konsenzus).

Pomak u boljševičkoj stranci Rusije od internacionalizma i radničke

demokracije prema nacionalizmu i autoritarnoj vladavini utvrđen je
jasno već više puta. Ali, s obzirom na to kako se čini da ni Marx ni
Engels nisu mogli zamisliti političke i ekonomske procese socijalističke
tranzicije na bilo kakav jasan način, niti su ikada sami razmišljali ο
golemim praktičnim poteškoćama s kojima su bili suočeni, recimo,
Lenjin, Staljin, Mao ili Fidel Castro, teško je oteti se zaključku da je
marksizam kao politička snaga koja je izmijenila svijet bila uvelike
ekstrapolirana iz samo nekoliko rečenica, kako bi se prilagodila potre­
bama i politikama nacionalnog oslobođenja, u najmanju ruku onako
kako su ga jedan čovjek, ili mala skupina ljudi, zamišljali.
 70 Terrell C a r v e r

Unutarnja koherencija bilo koje od ovih ideologija, da ne ulazimo

u njihovu međusobnu koherentnost, rasla je i padala usporedno s
potrebama svjetske politike, previranjima unutarnje politike te bijesom
unutarnjih i vanjskih protivnika. Politika velikih sila u toj je povije­
sti igrala izvanrednu ulogu, u tom smislu da su varijante marksizma
prihvaćene unutar (ili oštro kritizirane izvana) režima s imperijalnim
pretenzijama poput Rusije i Kine, zadobile mnogo više pozornosti od
antiimperijalističkih varijanti maloga dosega koje su se provodile na
Kubi i u Vijetnamu. Sjeverna Koreja je možda reductio i epitom svih
ovih kontradikcija, a istočna Europa je specifičan slučaj povezan i s
izgradnjom imperija i položajem obrambene tamponske zone Sovjet­
skoga Saveza. I dok su marksističke stranke imale priličnu snagu u
istočnoj Europi prije i poslije Drugoga svjetskog rata, teško je zamisliti
da bi jednostranačka vladavina i politika sovjetskoga stila tu bila tako
temeljito ustoličena da nije bilo ruske intervencije. Kad je postalo očito
da takva intervencija više nije izgledna, slom ovih satelitskih režima
razvijao se brzinom koja je oduzimala dah.

Svejedno među svim tim režimima postoje određene sličnosti zbog

kojih su se oni činili marksističkima, u nekom smislu riječi koji je
moguće utvrditi. No sličnosti su zasnovane na onome što se bez mnogo
refleksije pretpostavlja da je nemarksističko, tako da svaka prosudba
zahtijeva pozorno preispitivanje. Brza industrijalizacija, čak i kad je
ponekad bila malog dometa i zahvaćala samo selo, središnje planiranje i
ukidanje tržišta kapitala, jednostranačka vlast i totalitarno nepoštivanje
ljudskih prava bili su uobičajene značajke koje su se, štoviše, definirale
i branile unutar i izvan tih zemalja kao ispravna marksistička praksa.
Ali kako sam već spomenuo, postignuća čak i liberalnih demokratskih
režima (ili onoga što je kao takvo moglo proći u devetnaestom stoljeću)
rijetko su se kad preispitivala, a više dezinficirala u smislu povijesti
pobjednika, dok su u stvarnosti postojali mnogi nemarksistički reži­
mi koji su bili totalitarni i represivni, pa opet nisu uspjeli proizvesti
modernizaciju koju su ostvarile neke od glavnih marksističkih sila.
Gotovo većina današnjih najsiromašnijih zemalja na svijetu nikada
nije bila marksistička, niti su marksisti u njima bili jedini ili čak glavni
zagovornici iscrpljujućih građanskih ratova kojima su te zemlje bile
izvrgnute. Ako tu postoji neki endemski i sustavni problem, vjerojatno
je riječ ο nečemu drugome.
 M a r x , marksizam, postmarksizam 71

Ni jedan od "realnopostojećih" marksističkih režima jedva da je

ikada pokušao ukinuti novac (što su objavili Marx i Engels u Komu­
nističkom manifestu iz 1848.), ni izgraditi demokraciju na najnižim
razinama društva koju je Marx opisao u svojim komentarima ο neo­
stvarenim potencijalima Pariške komune {Građanski rat u Francuskoj
1871.). Ako marksistički režimi nisu stvorili klasičnu komunističku
ekonomiju i distribuirali robe u skladu s potrebama (a rad u skladu
sa sposobnostima), oni ipak su položili temelje neke vrste socijalne
demokracije koju su Marx i Engels ponekad bili spremni zagovarati
pro tem. Kao revolucionarni socijalisti iz 40-ih godina devetnaestog
stoljeća, obojica su radili u skladu s revolucionarnim liberalima, boreći
se protiv autoritarizma, podupirući proces kojim se predstavnička vlast
institucionalizirala i demokratizirala i zagovarajući internacionalizam
"naroda" unutar nacionalnih država i medu njima. Možda naivno, ali
ni jedan od njih nije se spustio do okrutne stranačke politike uključene
u stvarno bavljenje ovim stvarima u praksi, čak i kad se 1 8 4 9 . nadvila
propast nad revolucionarnim pokušajima. Možda je to crta razdjelnica,
ne medu liberalima i marksistima, nego medu praktičnim političari­
ma, koji su spremni pretočiti ideju u doktrinu kako bi uhvatili pravi
trenutak, i teoretskim piscima spremnim čekati neko drugo vrijeme
kad će više ljudi biti u stanju shvatiti njihovu ideju.

Prije spomenuti gramscijevski i poststrukturalistički marksizmi asoci­

rali su se s "novim socijalnim pokretima", i u liberalnim demokracijama
diljem svijeta i u nekima od borbi koje su se u istočnoj Europi vodile
u doba pada zida, gdje je građanski prosvjed bio instrumentalan u
uspostavi i održavanju na životu nasljedničkih režima. Ovi pokreti se
svrstavaju različito: kao egalitarni pokreti, ili pokreti za oslobođenje
koji su okupljali narodne sile oko problema rase, etničke pripadnosti,
jezika, religije, seksualnosti ili nekog drugog manjinskog statusa, ili
pak žena kao većinske ali zakinute skupine. Ono što je ovdje očito
jest razmjer u kojem su ti pokreti konstituirani kao "novi", nasuprot
klasnoj politici "staroga kova" koja je, naravno, bila raison d'etre
marksizma kao pokreta i Marxova izravno političkog angažiranja 40-ih
godina devetnaestog stoljeća. Ovdje postoji zajednička crta s Marxom i
marksizmom, kako su predstavljeni na početku ovog poglavlja, naime,
kroz vezu između liberalizma i ekonomije, jer su ti pokreti za pobolj­
šanje statusa (neke manjine) morali mjeriti svoju zakinutost prema
 72 Terrell Carver

nečemu, a u tome su ekonomski pokazatelji odigrali svoju ulogu. No

pokreti su također bili zaokupljeni uspostavom identiteta i zahtjevom
za (vlastitim) poštovanjem u socijalnim i političkim kontekstima, često
na načine koji se ne mogu otprve mjeriti ekonomskim mjerilima, nego
prije argumentima i dokazima koji se tiču dostojanstva i priznanja u
društvenim odnosima i društvenoj reprezentaciji.

Novim socijalnim pokretima zajednička je briga prisiliti liberale

da u praksi dopuste ostvarenje konstitutivnih prava u puno širem
opsegu no što ih je većina isprva zamišljala, te da redefiniraju, pa čak
i izbrišu određene, navodno dogovorene, granične crte (npr. između
javnog/privatnog, političkih odnosa/osobnih odnosa, većinske naklo­
nosti/osobne želje, itd.). Poput marksista, novi socijalni pokreti su
ponekad išli znatno iznad liberalnih ciljeva, prema sveobuhvatnim i
suptilnim shemama socijalnog i osobnog oslobođenja. Za marksiste su
oslobođenje i carstvo slobode bili izgrađivani nad ekonomskom bazom,
u prilično maglovitom području društvene kooperacije i racionalnog
planiranja proizvodnje i distribucije materijalnih dobara i usluga. "Novi"
socijalni pokreti pokušavali su razviti druga shvaćanja oslobođenja,
manje povezana s materijalnim stvarima, a bliskije vezana za osobna
iskustva i intersubjektivne evaluacije.

Tako se crta između marksista i postmarksista može povući pomoću

pitanja: koliko su ključna ekonomska pitanja u razumijevanju socijalnog
i osobnog oslobođenja. Koliko je fundamentalna klasna politika? Mar­
ksisti su se upustili u žestoku raspravu s postmarksistima, inzistirajući
da su ovi zadnji napustili klasnu politiku a time i svako sustavno
objašnjenje "ideja orijentiranih na djelovanje" koje je marksizam ostavio
u baštinu za suvremenu prilagodbu 18 . Postmarksisti su smatrali klasu
"socijalno imaginarnom", kao i svaki drugi "novi" socijalni pokret
s potencijalom da razvija ideje i prakse koje bi mogle biti politički
uvjerljive u masovnom djelovanju. Priznanje da "novi" socijalni pokreti
i politika identiteta, kakvi se prakticiraju u suvremenom svijetu, nisu
zasnovani na klasi i ne slijede teme koje bi se mogle identificirati kao
klasna politika u ekonomskom smislu riječi, naprosto utvrđuje problem
kojim se postmarksisti žele baviti u teoriji i praksi. Njihova se politika

18 Vidi razmjene mišljenja, primjerice Ellen Meiksins Woods i Normana Gerasa ili Ernesta Laclaua
i Chantal Mouffe u New Left Review od 1 9 8 5 . do danas.
 M a r x , marksizam, postmarksizam 73

često sastoji u privlačenju pozornosti na ekonomske niti klasne analize

koje bi mogle među novim socijalnim pokretima stvoriti koalicije, a
time ponovno izvesti karakteristično marksistički projekt napada na
liberale tamo gdje su osjetljivi, naime, u njihovoj ambivalenciji glede
natjecateljskog individualizma kapitalističkih ekonomskih sustava. U
tim sustavima učinci natjecateljske ekonomije pritišću pojedince koji
imaju prava, ali čija su ljudska prava nedostatni oklop za zaštitu od
ekonomske zakinutosti, bespomoćnosti i tlačenja.

Kao što je poznato, politika individualnih prava i natjecateljskih

izbora jednostavno, u simbiotskim ekonomijama privatnog i javnog
sektora, može podlegnuti ekonomskim interesima velikih razmjera.
Postmarksisti su našli inspiraciju u vlastitim Marxovim prikazima ideo­
logije kao carstva iluzije, koja služi interesima klasa i "klasnih frakcija"
koje izvlače moć i prednost za sebe iz liberalnih demokracija i kapita­
lističkih ekonomija. I dok je jednostavno reći da je postmarksistička
politika neučinkovita upravo stoga što nije sustavna i univerzalizirana,
tj. onakva kakva je ideološka politika, moglo bi se također dokazivati
da ritmu globalne promjene političkih ideja i učinkovite akcije treba
puno vremena da se pokrene od jedne vrste politike do druge. Prema
tom shvaćanju, još će trebati proći nekoliko desetljeća prije nego što
se ideološka politika raspline, a učvrste manje samouvjereni načini
uvjeravanja.

Teza da sam liberalizam znači "kraj" ideologije nije izdržala pomnije

preispitivanje. Postoji previše univerzalizirajućih teza u liberalizmu i
previše dokaza ο liberalnom sljepilu za lokalnu i osobnu "različitost"
u njihovoj političkoj praksi, koja je i predugo surađivala s imperijaliz­
mom i hladnoratovskom realpolitikom. Postmarksisti su u neobičnom
položaju u kojem žele napustiti ideologiju, onakvu kakvom se ona
predstavljala i u liberalnoj i marksističkoj poziciji, pa opet da tvrde
kako žele utjecati na politiku, i to znatno. Oni također tvrde da od
liberala žele ostvarenje konstitutivnih vrijednosti za koje se zauzimaju,
a od marksista ostvarenje postkapitalističke ekonomije. Moguće je da
je ta postmarksistička politika sve u svemu samo kritika u teoriji, a
nikakva akcija u praksi, ali su u svakom slučaju barem njezine linije
kritike jasne. U tom smislu - u odnosu prema liberalima i marksistima
- postmarksisti mogu tvrditi da su dospjeli s onu stranu ideologije.
Socijalizam u d v a d e s e t o m stoljeću 75

4
Socijalizam u dvadesetom stoljeću

POVIJESNA REFLEKSIJA

Donald Sassoon
Uvod
Svi koji se upuštaju u raspravu ο značenju socijalizma suočeni su s
dvjema različitim, premda ne inkompatibilnim strategijama: esen-
cijalističkom i povijesnom. Esencijalistička strategija provodi se na
konvencionalni weberovski način. Socijalizam je idealni tip, empirijski
reduciran iz djelatnosti ili ideja ljudi koje se obično smatra socijalistima.
Jednom kad je koncept konstruiran, može se koristiti povijesno za
procjenjivanje konkretnih političkih organizacija, njihovih aktivista
i mislilaca, za određivanje koliko se oni uklapaju u idealni tip, zašto
i kada se međusobno razlikuju, i da bi se objasnilo ponašanje koje
odudara od norme. Ova procedura, znatne heurističke vrijednosti, još
je uvelike prihvaćena i u širokoj uporabi, premda je njezina teorijska
rigoroznost krajnje dubiozna budući da analiza počiva na ponešto
proizvoljnoj selekciji "socijalističkih" organizacija i pojedinaca koji su
korišteni kako bi se izradio idealnotipski koncept socijalizma.

Ta procedura ima i dodatnu nepogodnost da, ako je se čvrsto držimo,

ne dopušta povijesnu promjenu. Jednom kad je idealni tip definiran,
novi se elementi ne mogu jednostavno integrirati u njega. No, život
ide dalje, čak i u sociologiji. Tako, kad se pojavi nešto novo, primjerice
 76 Donald Sassoon

neka revizionistička interpretacija, potrebno je samo smjestiti idealni

tip na operacijski stol, maknuti - ako je potrebno - dijelove koji se više
ne uklapaju i ubaciti nove. Tako pomlađen, koncept socijalizma može
marširati dalje, obogaćen novim značenjima; društveni znanstvenici,
oboružani uredno prepakiranim idealnim tipom, stječu produženje
dozvole na život, proizvode nove knjige ο novom socijalizmu i usrećuju
akademske izdavačke kuće. U alternativnoj varijanti, sociolozi mogu
braniti stari idealni tip, proglasiti nove revizije inkompatibilnima s
njim, i objaviti smrt socijalizma. Oni tad mogu pisati nove knjige ο
smrti socijalizma, a akademski izdavači su ponovno sretni.

Aktivisti, nesvjesni weberovci, ponašaju se na isti esencijalistički

način, uzvisujući novi revizionizam i njegovu inteligentnu prilagodbu na
stvarnost vječno promjenjivog svijeta, ili ogorčeno optužujući promjene
koje su nastale, navodeći ih kao dokaz još jedne kukavičke izdaje starih
uvjerenja. Time oni održavaju "socijalizam" (to jest svoju ideju socija­
lizma) na životu, priključen na uređaje za umjetno održavanje životnih
funkcija, čekajući bolja vremena. Takav sraz između modernizatora i
fundamentalista je regularni dio inventara političkih pokreta, osobito
tamo gdje ideologije i vrijednosti imaju središnju važnost - kao što je
kod socijalističkih i religijskih pokreta.

Očito je iz tona upravo iznesenih primjedbi da sam ja opredijeljen

za drugu strategiju, povijesnu, premda je i ona opterećena proble­
mima. Njezin početni potez je isti kao i onaj esencijalista: odabiru
se organizacije i mislioci koji su sami sebe proglasili socijalistima i
pripovijedaju svoje priče na konvencionalni empirijski način, ističući
sličnosti i razlike. Ipak, definicija socijalizma se ne zahtijeva: socijalizam
je ono što socijalisti čine. Ne može se ni predviđati: smrt socijalizma
- poput one feudalizma - može se proglasiti tek kad je univerzalno
prihvaćena i nije više predmet rasprava; to znači, kad više nije preostao
ni jedan socijalist, osim uobičajenih ekscentrika koji - skupa s ljudima
koji tvrde da je zemlja ravna ploča - zanimaju još samo antropologe.

I dok je esencijalistička strategija pretežito zaokupljena pitanjem

definicije, povijesna je opsjednuta promjenom i kauzalnošću - zašto se
socijalisti ponašaju tako kako se ponašaju? - i time kontekstom unutar
kojih organizacije i mislioci djeluju onako kako djeluju. Ta metoda ne
umanjuje ideologije, smatrajući je integralnim dijelom povijesti pokreta.
 Socijalizam u dvadesetom stoljeću 77

Ono što je ovdje zanimljivo je veza između posebnog etičkog shvaćanja

svijeta koji zagovaraju socijalisti i njihova djelovanja na polju praktične
politike. Tako glavnom preokupacijom povijesnog pristupa postaje
pitanje kako se takva teorija i praksa modificiraju tijekom vremena.

Ta je procedura, sa svojim naglaskom na neizbježnosti povijesne

promjene, očito manje "moralno prosudbena" od esencijalističke. No
poput svih povijesnih priča, ona pati od trajne opasnosti upadanja u
determinističku verziju događaja: sve što se dogodilo, moralo se dogo­
diti. To je korisno osvijestiti i biti svjestan da su se, unutar utvrđenih
okolnosti (što nije mali preduvjet), stvari mogle događati i drukčije.
Posebno je vrijedno podsjetiti se da, premda je istina da se socijalistički
pokret pojavljuje usporedno s početkom industrijskog društva i slijedi
njegov razvoj, on nikad nije njegova nužna komponenta. Postojala su,
postoje, i najvjerojatnije će postojati, industrijska društva u kojima ne
postoji važan socijalistički pokret. Slično tome, postojala su društva sa
snažnim socijalističkim pokretom u kojima je proces industrijalizacije
jedva počeo.

Dva socijalizma
Na početku dvadesetog stoljeća socijalisti su znali da su njihovi pokreti
kontingentni kapitalističkom društvu. Istina je da je verzija Marxove
teorije, uz koju je većina njih pristajala, implicirala da je socijalizam
stanje koje će naslijediti kapitalizam, ali su zapazili da najbrže rastuće
kapitalističko društvo na svijetu, Sjedinjene Američke Države, nisu
imale socijalistički pokret. Bili su također svjesni da u najrazvijenijoj
kapitalističkoj zemlji Europe, Velikoj Britaniji, domu moćnih sindikata,
postoji socijalistička stranka tek u embrionalnom stadiju. S njihova sta­
jališta, Velika Britanija bila je napredno kapitalističko društvo sa slabo
razvijenim socijalističkim pokretom. Obratno, neka od još većinom
agrarnih društava Europe - poput Italije i Finske - imala su prilično
snažne i izborno uspješne socijalističke stranke.

U Rusiji se pokret činio podijeljenim - poput cijele ruske inteligen­

1
cije - između prozapadnih i slavenofilskih tendencija. Prozapadni su

1 Klasični tekst je još uvijek Franco Venturi, Roots of Revolution, New York, Grosset and Dunlap,
1960.
 78 D o n a l d Sassoon

pretpostavljali da je dužnost socijalista ubrzati razvoj kapitalizma jer

samo kapitalizam može omogućiti pripremu terena za daljnji napredak
prema socijalizmu. Slavenofili su pretpostavljali da će Rusija biti u stanju
preskočiti kapitalizam zapadnog tipa. Populistički antikapitalisti - poput
V. Bervija-Flerovskog, autora Situacije radničke klase u Rusiji (1869.),
knjige koju je Marx jako hvalio - smatrali su da mir, ruska seoska
općina, počiva na načelima koja mogu i trebaju biti univerzalna. Rusija
može izbjeći nepravde kapitalizma i ponuditi ostatku svijeta primjer su­
periornoga društvenog sustava zasnovanog na solidarnosti nacionalnih
razmjera i kooperaciji. Ova tlapnja ο prestizanju i nadmašivanju Zapada
ostat će fundamentalna značajka gotovo svih revolucionarnih ruskih
vjerovanja. Stoljeće kasnije, napuštanje ove "Velike ideje" koincidirat
će s urušavanjem cijelog komunističkog sustava.

Prozapadna i slavenofilska pozicija konvergirale su u smjeru važnog

konsenzusa: stvaran problem s kojim je suočeno rusko društvo jest
modernizacija, koju se u ono vrijeme smatralo jednakom industrijaliza­
ciji. Problem je bio treba li to prepustiti samim kapitalistima ili se time
izravno trebaju baviti socijalisti. Oni koji su zastupali drugo stajalište
bili su neizbježno gurnuti prema prijedlogu koji tvrdi kako je, da bi se
pod vodstvom socijalista ostvarila industrijalizacija, nužno upravljati
samim političkim aparatom, to jest državom. Iz toga nije slijedilo da
država mora nužno posjedovati sredstva za proizvodnju. Postojale su
razne mogućnosti: država sama može supstituirati klasu kapitalista koji
su vidljivo nesposobni obaviti svoju povijesnu zadaću; ili, država može
ohrabrivati kapitaliste i pomagati im da industrijaliziraju zemlju; ili,
ponovno, može stimulirati neke poduzetnike, primjerice u poljoprivredi
tj. u novim ili/i manjim poslovima, ili pak može osigurati financijske
poticaje menadžerskoj klasi koja će djelovati na kvazitržištu, čak i ako
privatno vlasništvo bude ukinuto. Primjerena mješavina države i tržišta
nije nikad bila jednom zauvijek riješeno pitanje i nedvojbeno je da nije ni
neizbježno slijedila iz Oktobarske revolucije. Napokon, velik dio kasnije
povijesti Rusije - od ratnog komunizma, Nove ekonomske politike,
Staljinovih petogodišnjih planova, do ograničene i neodgovarajuće
ekonomske reforme iz 60-ih i 70-ih godina dvadesetog stoljeća - može
se shvatiti kao svađa zbog odnosa između tržišta i politike.

Ta verzija socijalizma ili razvojnog socijalizma može se opisati kao

ideologija modernizacije ili razvoja. Premda je njezin konačni cilj
 Socijalizam u d v a d e s e t o m stoljeću 79

bio socijalističko društvo, njezine praktične zadaće sastojale su se u

razvijanju industrijskog društva pod uvjetima za koje se mislilo da ih
neće nitko ostvariti ako ne budu socijalisti (a zemlja će stagnirati),
osim možda stranaca (a tada će zemlja nalikovati na koloniju). Ta vrsta
socijalizma - u iskušenju smo definirati ga kao socijalizam za izgradnju
kapitala - koincidira, više ili manje, s komunizmom i njegovim državnim
socijalističkim varijantama.

Druga varijanta socijalizma - glavna preokupacija ostatka ovog

ogleda - može se shvatiti kao oblik regulacije kapitalizma. 2 Njezina
zadaća nije razviti industrijsko društvo; time su zaposleni kapitalisti.
Ne samo da traže bilo kakvu "pomoć" od socijalista, oni rade bolje i
brže bez njih - kao što su to ekstenzivno pokazali Velika Britanija u
devetnaestom stoljeću, ili Amerika i Japan u dvadesetom.

Ovo se poklapa s onim što će postati poznato pod imenom so­

cijaldemokracije. Suprotnost između razvojnog ili modernizirajućeg
socijalizma i socijalizma kao regulatora kapitalizma je, naravno, puno
dublja od toga. Prvi je, neovisno ο tome je li u SSSR-u, Kubi, Kini ili
Sjevernoj Koreji, iskazivao uočljiva autoritarna svojstva i netoleranciju
spram neslaganja i pluralizma koji su bili ravni, a u nekim slučajevima i
nadmašivali, one kapitalističkih autoritarnih režima. Druga vrsta socija­
lizma je koegzistirala, u svim slučajevima, s demokracijom, pluralizmom
i ljudskim pravima. Takvu usporedbu često, posve legitimno, spominju
sami socijaldemokrati, koji upozoravaju da razvojni socijalizam (to jest
komunizam) nije nikad bio liberalan, dok socijaldemokracija nikad nije
bila diktatorska. Iskušenje je složiti se, slijediti konvenciju razlikovanja
komunizma i socijalizma, i zaustaviti se na tome.

Nažalost, ovo bi neriješenim ostavilo niz problema. Prijelaz iz pred-

modernog u moderno društvo, barem u njegovoj incijalnoj fazi, rijetko
kad su pratili demokracija i ljudska prava u svome dvadesetostoljetnom
značenju. Čak i u Velikoj Britaniji ili Sjedinjenim Američkim Drža­
vama, a da Njemačku i Japan i ne spominjemo, obrazac je bio taj da
(univerzalno) pravo glasa nije postojalo ili je bilo krajnje restriktivno,
slobode su bile ozbiljno ograničene, a sindikati ukinuti ili podvrgnuti

2 Ovo je glavna teza moje knjige One Hundred Years of Socialism. The West European Left in the
Twentieth Century, London, Fontana, 1 9 9 7 .
 80 D o n a l d Sassoon

strogoj kontroli.3 U nekim slučajevima proces je koegzistirao s ropstvom

i genocidom (SAD), rasizmom, kolonijalizmom, rigidnom autoritar-
nošću (primjerice u Japanu) i jednostranačkim sustavom (primjerice
na Tajvanu i u Južnoj Koreji, sve do nedavno). Puna demokracija i
ljudska prava uvedeni su poslije. Oni su, drugim riječima, bili rezultat
političke igre, a ne imperativni pratilac prve faze procesa modernizacije.
Socijaldemokracija, tamo gdje je uopće postojala, bila je u prvim redo­
vima političke borbe za demokraciju i ljudska prava, potičući liberalne
stranke, tada puno manje demokratske, pa čak i konzervativne stranke,
tada jedva demokratske, na političke reforme.

No socijaldemokrati su, u vrijeme kad kapitalizam nije bio potpuno

razvijen, obično bili u oporbi. Modernizacija zemlje, razvoj kapitalizma,
njegove profitabilnosti i produktivnosti, nisu bili njihova briga. Oni
su dolazili na vlast tek kad je prva faza industrijalizacije bila završena,
za razliku od komunista koji su došli na vlast i odmah bili suočeni s
problemom industrijalizacije zemlje (s nekoliko važnih iznimaka, kakve
su Cehoslovačka i Istočna Njemačka). Iz toga ne slijedi da je stupanj
autoritarnosti komunističkih vlasti bio opravdan ili neizbježan. U načelu
su mogle biti korištene druge, manje oštre i okrutne, forme moderni­
zacije. Bit je da dva oblika socijalizma koji su karakterizirali dvadeseto
stoljeće nije moguće uspoređivati. Ideologije se oblikuju onom vrstom
društva unutar kojeg djeluju i odnosom koji imaju spram političke moći,
to jest, države. Socijaldemokrati su vladali tek kad je kapitalizam bio
uspostavljen, a demokracija je postala zajedničko vlasništvo glavnih
političkih stranaka. Komunisti su mogli razviti industrijsko društvo.
Socijaldemokrati (ili socijalisti; rabit ću ta dva termina ravnopravno) su
trebali njime upravljati. Komunisti su prevladavali u manje razvijenim
društvima, socijalisti u razvijenim tržišnim ekonomijama.

Individualizam i kolektivizam
Jedan od mnogih paradoksa s kojima se suočava povjesničar socija­
lizma jest da pojam upravljanja tržišnim društvom uopće nije bio dio
ideološke opreme socijalista, premda je upravo to ono čime su se na

3 Ο slabim korijenima europske demokracije u prvoj polovici dvadesetog stoljeća vidi Mark
Mazower, Dark Continent, New York, Knopf, 1 9 9 9 .
 Socijalizam u d v a d e s e t o m stoljeću 81

kraju svi oni bavili. Na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljeće

socijalistička ideologija je razlikovala krajnje ciljeve od kratkoročnih
ili srednjoročnih zahtjeva. Konačni cilj bio je socijalističko društvo
koje je bilo neodređeno definirano kao ukidanje privatnog vlasništva.
Kratkoročni su zahtjevi bili različiti ali su, u cijelosti gledano, svi bili
usmjereni na postignuće triju ciljeva: prvi je bio demokratizacija kapi­
talističkog društva, drugi regulacija tržišta rada (primjerice, osmosatni
radni dan), a treći socijalizacija troškova reprodukcije rada: besplatni
lijekovi, mirovine, nacionalno osiguranje - ukratko, troškovi koje
bi inače morali pokriti radnici sami. Taj treći cilj danas nazivamo
socijalnom državom.

Vrijednosti koje su oblikovale ovu politiku bile su jednakost, druš­

tvena solidarnost i uspostava minimalnog životnog standarda. Ako svi
građani imaju jednaku vrijednost, onda svi (uključujući žene) moraju
imati pravo glasa, jednak tretman i ista prava. Bolest, nezaposlenost i
starost trebali su biti zaštićeni zajedničkom zakladom, koja će se finan­
cirati i kojom će se upravljati. Definicija toga što je minimalni standard
civiliziranog života nije se mogla prepustiti području civilnog društva,
to jest proizvoljnostima tržišta. Ona je trebala postati dio politike.
Država će biti pozvana da ostvari sustav zaštite koji ne bi postojao, ili
bi postojao u rudimentarnom obliku, kad bi ga se prepustilo tržišnim
silama. Ovo je bio temelj podvrgavanja uvjeta rada državnoj regulaciji:
zdravstvene i sigurnosne procedure trebalo je ojačati i provoditi, a
duljinu radnoga dana ograničiti. Da bi se državu prisililo da djeluje
na taj način, bilo ju je nužno demokratizirati, to jest, dominantnim
klasama oduzeti ekskluzivnu kontrolu nad njom. 4

Proširenje demokracije koje su zagovarali socijalisti nije bilo za­

snovano na klasnim načelima, nego na načelima individualnih prava.
Univerzalno pravo glasa, naposljetku, pretpostavlja da svi pojedinci
imaju posve jednaku vrijednost kad glasuju: svaki se, doslovce, broji
kao jedan. Glasački listić u tajnosti ubacuje osamljeni pojedinac koji
je donio individualni izbor. U politici su socijalisti bili nepokolebljivi
individualisti, daleko od klasne svijesti. Vrijedno je podsjetiti se ovih
shvaćanja, povijesno dobro dokumentiranih, u vrijeme kada se socija-

4 Smatram da je ovo bitno značenje djela Τ. H. Marshalla, Citizenship and Social Class and Other
Essays, Cambridge, Cambridge University Press, 1 9 5 0 .
 82 D o n a l d Sassoon

liste kritizira (i kad oni to pokorno prihvaćaju) zbog njihove navodno

klasno kolektivističke pozicije. Oni koji su, na početku dvadesetog
stoljeća, branili klasnu koncepciju demokracije bili su liberali i kon-
zervativci, a ne socijalisti. Liberalne ili konzervativne stranke branile
su izborni sustav koji je raspodjeljivao glasove na temelju bogatstva
koje je neki pojedinac posjedovao ili zaradio. U cijeloj Europi oni su
također prihvatili i branili tip gornjeg doma koji je ili nerazmjerno
predstavljao ili predstavljao samo članove gornjih klasa. Dok ovo pišem,
takva institucija još postoji, teško je povjerovati, u Velikoj Britaniji,
tzv. majci demokracije. Nadalje, liberalne i konzervativne stranke nisu
bile krive samo zbog "klasizma" nego i zbog seksizma. Ne samo da
su se suprotstavljali proširenju prava glasa na radničku klasu nego i
proširenju toga prava na žene. Njihovo suprotstavljanje pravu glasa
radničke klase možda se zasnivalo na oportunizmu: radnici bi, mislili
su, uvećali izbornu težinu opasnih socijalista. Za žene se, pak, mislilo
da će vjerojatno glasovati za konzervativne i tradicionalne stranke, pa
opet su se upravo one odupirale ženskom pravu glasa - rijedak slučaj
kad su ideologija i načela nadvladali vlastiti interes.

Socijalisti se, naravno, često nisu borili za žensko pravo glasa vrlo
žestoko, ali to nije imalo ništa s načelima. Neki su bili pokretani svojom
vjernošću gradualizmu i umjerenosti (što je moderan zahtjev da svi
budu sretni, veseli, da se nikog ne uzrujava i da svi ostanu jedinstveni).
Tako je bilo od ključne važnosti da se napreduje postupno i da se,
prije no što se pravo glasa proširi na žene, prvo postigne pravo glasa
za sve muškarce. Druge je socijaliste pokretao, jednostavno rečeno,
politički oportunizam: bilo je jasno da bi pravo glasa za žene dalo
izrazitu prednost religioznim strankama. Ipak, kad se radilo ο načelima
i vrijednostima, sve su socijalističke stranke čvrsto stajale na strani
stvarnog univerzalnoga prava glasa.

Tako su socijalisti bili puno konzistentniji branitelji individualnih

demokratskih prava od liberala i konzervativaca. No u ostvarivanju svog
drugog cilja, regulacije radnog dana, i općenitije, regulacije uvjeta rada,
socijalisti su zauzeli jasnu kolektivističku poziciju. Ugovorni odnos koji
je povezivao kapitaliste i radnike bio je odnos pojedinca s pojedincem.
Za dogovorenu nadnicu, svaki je individualni radnik prihvatio da će
obavljati određenu djelatnost, u određenim uvjetima i tijekom odre­
đenog vremena - situacija koju su Marx i njegovi sljedbenici opisali
 Socijalizam u dvadesetom stoljeću 83

kao "formalnu" jednakost, što je značilo da je takav dogovor postignut

između pravno gledano jednakih strana, da je to ugovorni odnos među
jednakima koji prikriva golemu nejednakost u moći. Nadalje, kapitalisti
su imali znatne prednosti, osobito u uvjetima znatnog viška radne snage
- što je, u inicijalnim stadijima industrijalizacije, bilo pravilo.

Stvaranje sindikata bilo je kolektivno sredstvo ophođenja s tom

nejednakošću moći. Izgledi za uspjeh ovisili su ο raznovrsnim čim­
benicima, od kojih je najvažniji bio nepostojanje pravnih zapreka
za njihovo učinkovito funkcioniranje. Ovdje su sindikati zagovarali
ograničavanje države i mogli su već tada prihvatiti kasniji slogan "skinite
nam državu s vrata". No kad je bila riječ ο političkom provođenju
minimalnog standarda, sindikati su zagovarali povratak države kako
bi se stvorio (da se poslužimo ponovno modernom terminologijom)
teren za ravnopravnu igru među poduzetnicima, koji će ih spriječiti
da se natječu na štetu radnika.

Treći cilj, stvaranje onog što je kasnije nazvano socijalnom državom

ili državom blagostanja, obuhvatilo je socijalizaciju nekih troškova re­
produkcije radničke klase. Kolektivni porezni fond (za koji se očekivalo
da će u njega srednje klase prilagati više) ili prisilno izvlačenje doprinosa
od kapitalista mogli su se iskoristiti za pomoć u financiranju mirovina,
osiguranja i zdravstvenih troškova. Ovo bi imalo očito blagotvorno
djelovanje na radnike i njihove obitelji, ali bi također dopuštalo podu­
zetnicima da ih manje plaćaju. I dok su nadnice nužne za reprodukciju
radničke klase, razvoj dodatnih beneficija uz nadnicu značio je da
novčani dio nadnice (u suprotnosti spram stvarnog dohotka) može
biti manji nego što bi bio kad povlastica ne bi bilo.

Uspjeh u postizanju ovih ciljeva razlikovao se od zemlje do zemlje.

Mnogo je toga ovisilo ο relativnoj snazi dviju suprotstavljenih klasa,
kapitalista i radnika, bogatstvu ekonomije, snazi i dominaciji zemljopo-
sjedničkih aristokratskih interesa, prevladavajućem političkom etosu,
poziciji Crkve. Primjerice, na početku dvadesetog stoljeća, SAD je imao
ekonomiju koja se razvijala najbrže na svijetu, ali je val za valom novih
imigranata djelovao kao kočnica oblikovanju snažnih politiziranih
sindikata, a konkurencija među kapitalistima je omogućavala nekima da
se opredijele za strategiju visokih nadnica (fordizam) koja je pripomogla
stvaranju većeg tržišta potrošnih roba nego što bi to bio slučaj da je bilo
 84 Donald Sassoon

drukčije. I dok su američke političke elite bile uvelike nepopustljive

pred sindikalnim pritiscima, ipak su bile manje otporne na one koji
su potjecali od velike klase malih farmera. Polarizacija koja je iz toga
proistekla više je ili manje izolirala sindikalni pokret i oslabila njegov
politički razvoj; otud i razvoj posebne vrste američkog populizma
usmjerenog protiv "velikih korporacija".

Velika Britanija išla je drugim putem. U devetnaestom stoljeću

njezina je radnička klasa bila velika i dobro organizirana i imala je,
prema standardima onog vremena, dugu povijest borbi i militantnosti.
Ni jedna prava stranka nije mogla zanemariti radnike. Religijska frag­
mentacija zemlje, a posebice radničke klase, pridonijela je sprječavanju
stvaranja konfesionalne stranke koja bi nalikovala na neku kontinen­
talnu demokršćansku. Posljedica toga bila je da su se u drugoj polovici
devetnaestog stoljeća liberali'i konzervativci međusobno natjecali za
potporu radničke klase i uvrštavali u vlastite programe neke aspekte
socijalnodemokratske platforme i prije no što su oni mogli pronaći
svoj izraz u nekoj organiziranoj političkoj stranci. Ovo je pripomoglo
odgodi oblikovanja i rasta velike britanske socijalističke stranke koja bi
nalikovala na njemački SPD. Na kontinentu se događao sličan proces
kooptacije: izgradnja nacija iziskivala je inkorporaciju zahtjeva koji
su potjecali iz nižih klasa i preuzimali oblik onog što je u Njemačkoj
bilo nazvano "državnim socijalizmom" - koji je izgradio Bismarck, a
podržao socijalistički vođa Ferdinand Lasalle. Liberalne, konzervativne
i nacionalističke stranke bile su u prvim redovima ovog pokreta. Njima
su se poslije pridružile stranke bliske Crkvi, osobito kad je rimokatolička
crkva napustila svoju nepomirljivu obranu starog režima i prihvatila
novu poziciju spram, kako se to govorilo, "socijalnog pitanja", objavivši
1 8 9 1 . encikliku Kerum novarum pape Leona XIII.

Socijalisti, liberali i država

Početkom dvadesetog stoljeća bilo je moguće, u nekom obliku, pronaći
tri ključna aspekta srednjoročnog programa socijaldemokracije i u
drugim strankama. Iz toga slijedi da više nije bilo moguće, ako je
ikada bilo moguće, utvrditi jasnu i trajnu distinkciju između socijalista
i nesocijalista u smislu praktične politike. Bilo je, naravno, i golemih
 Socijalizam u d v a d e s e t o m stoljeću 85

razlika: socijalisti su i dalje bili vjerni dugoročnom cilju ostvarenja

postkapitalističkog društva, imali su svoje posebne simbole, iznosili
su svoje zahtjeve na radikalniji način, služili su se i novim oblicima
borbe, poput političkog štrajka, i dalje su se suprotstavljali pretjeranoj
suradnji s drugim strankama i, s iznimkom Velike Britanije, iskazivali
antiklerikalizam. Drugim riječima, socijalisti su se pokušavali razlikovati
na sve moguće načine od onog što su i dalje smatrali monolitnim
buržujskim blokom.

Trajna nastojanja antisocijalističkih snaga da inkorporiraju socija­

lističke zahtjeve treba smatrati dokazom uspjeha socijalista i njihove
sposobnosti da oblikuju i utječu na politički razvoj. Ali, to također
onemogućuje konstrukciju neoborive definicije socijalističke politike.
Proširivanje demokracije, institucija socijalne države i kontrola radnog
dana bili su socijalistički ciljevi i politika, moguće je uvijek pronaći,
u bilo kojem trenutku, slične zahtjeve koje zastupaju i provode ne-
socijalističke stranke, desne, centrističke, konzervativne, liberalne,
kršćanske ili nacionalističke. Od početka "socijalizam" nije bio pre­
rogativ socijalista.5

Istina je da su socijalisti u svojoj svakodnevnoj praksi bili prisiljeni

smanjiti zahtjeve i prihvatiti kompromise, ali na to su bili prisiljeni i
konzervativci i liberali. Proširenje demokracije i napredovanje masovnog
društva značilo je da se više ni jedna stranka ne može nadati da će steći
dovoljno potpore bilo braneći status quo in toto (bitno konzervativna
pozicija) ili predlažući povratak na status quo ante (bitno reakcionarna
pozicija). Reformizam je trijumfirao. Prihvatile su ga najraznovrsnije
snage: u Njemačkoj Bismarck i kasniji wilhelmovski nacionalisti, baš kao
i "socijalni" kršćani stranke Zentrum; u Italiji većinsko krilo Liberalne
stranke (Giovanni Giolitti) i tada tek nastajući politički katolicizam;
u Francuskoj radikali Treće Republike; u Britaniji i Disraelijevi i Sa-
lisburyjevi konzervativci baš kao i Joseph Chamberlain, Gladstone,
Novi liberali, Asquith i Lloyd George; u Austriji antisemitski socijalni
kršćani Karla Lügera, a u Nizozemskoj nove konfesionalne stranke u
savezu s prosvjećenijim liberalima.

5 Peter Baldwin, The Politics of Social Solidarity. Class Bases of the European Welfare State 1875.-
1975., Cambridge, Cambridge University Press, 1 9 9 0 .
 86 D o n a l d Sassoon

Utjecaj ovog obrata u smjeru socijalnog bio je vidljiviji na lokalnoj

razini nego na nacionalnoj. Lokalne su vlasti bile zaposlene smišljajući
maštovite sheme kojima će se poboljšati socijalni položaj urbanih sta­
novnika programima javnog zdravstva, izgradnjom stanova, čišćenjem
slamova, pomoći siromašnima - to jest, razvijajući važan lokalni javni
sektor. Ovaj "municipalni socijalizam" koji se razvijao bio je rijetko
kad, ako ikada, djelo socijalista. Uspjeh reformističkog socijalizma, kao
i uspjeh svih političkih ideologija, leži u činjenici da nije imao monopol
na ono što je predstavljao. U politici se uspjeh sastoji u postignuću
da ono što je za nekoga normalno ili poželjno ili moguće, postane
zajedničko stajalište, zajedničko vlasništvo cijele političke zajednice.
Kako bi se to postiglo, nužno je formulirati zahtjeve koje je moguće
odvojiti od pratećeg ideološkog omotača (simbola i jezika). Ovo se
može ostvariti kad je veza između ideoloških vrijednosti i praktične
politika neodređena i labava, a time i podobna da se ο njoj beskonačno
pregovara. Upravo stoga je savršeno moguće zagovarati odgovarajuće
mirovine a da se ne potpisuju i krajnji ciljevi socijalizma, za što su
se zauzimali i liberali i konzervativci. Konzistentnost i koherentnost
mogu omogućiti malim političkim sektama beskonačno preživljavanje
unedogled, ali svakako su u stanju biti razorni po stranke i pokrete sa
stvarnim hegemonijskim ambicijama.

Pristup socijalizmu kao političkom programu koji se preklapa s

onima drugih stranaka pomaže nam istaknuti važnost dugoročnih
ciljeva te simbola koji privilegiraju posebnu klasu. Socijalističke stranke,
poput svih drugih, moraju zastupati kontradiktorne pozicije. S jedne
strane one ističu realistični program koji će privući onoliko mnogo
ljudi koliko je to moguće, a s druge naglašavaju ono što je apsolutno
posebno i jedinstveno. Oni znaju kako je vjerojatno da će uspješne
politike drugi slijediti, i da će se popularni zahtjevi preuzimati i drugdje.
Da bi se spriječila vjerojatna disperzija podrške, socijalisti su sebe
prikazivali kao autentične zagovornike reformi. U isto vrijeme, oni
su naglašavali da to nisu bili ciljevi po sebi, nego pomaci u smjeru
situacije - socijalizma - u kojoj oni više neće biti potrebni jer će socijalni
problemi biti prevladani. Tako inzistiranje na konačnom cilju nije bilo
samo dio regrutacijske strategije usmjerene na intelektualce i druge
s milenarističkim aspiracijama. Ono je također bilo i uvjerljiv način
pojačavanja privlačnosti onoga što bi se inače moglo činiti kao reforma
 Socijalizam u d v a d e s e t o m stoljeću 87

s ograničenim dometom. Slično, inzistiranje na radničkoj klasi nije

bilo derivirano samo iz marksističke teorije - nemarksistička britanska
Laburistička stranka bila je znatno žešći zagovornik "proleterske"
svijesti od većine svojih kontinentalnih pandana. Bilo je to priznanje
da upravo ta posebna socijalna skupina predstavlja najvjerojatniji izvor
potpore za socijalne i ekonomske reforme.

Borba za demokraciju, za socijalnu državu i regulaciju radnoga

tjedna tako je stvorila širok prostor za borbe u kojima su sudjelovale sve
glavne stranke. Ona je također pridonijela osnovnoj odlici socijalizma
dvadesetog stoljeća: njegovu etatizmu. Razmjerno je novija pojava da
su je sami socijalisti počeli dovoditi u pitanje. Rast izvanredno snažne
centralizirane države u SSSR-u i razvoj, između dvaju ratova, takozvanih
totalitarnih država ponudio je onima koji su se suprotstavljali socija­
lizmu idealnu platformu. Fašizam, nacizam i staljinizam možda su bili
ekstremni oblici obožavanja države, ali nije li joj se i sama socijalistička
misao opasno približila? Nisu li socijalisti razvili "ljubavni odnos"
s centraliziranom kontrolom? Nije li sama socijalna država - često
oslikavana kao proizvod suosjećajne i socijalno usmjerene ideologije
- bila samo umjereno lice opsjednutosti nadzorom, birokracijom i
upravljanjem odozgo prema dolje? Nije li ona zapravo bila sustavni
napad na individualne slobode i inicijative? 6

Socijalisti su danas prihvatili, dijelom iz političkog oportunizma,

dijelom iz uvjerenja, a dijelom iz kroničnog neznanja ο vlastitoj povijesti
koje uništava moderne političke pokrete, da u takvoj kritici postoji
element istine. U biti je etatizam bio neodvojiv i neizbježiv dio soci­
jalističke (to jest, reformističke) prakse, ali ne i njezine ideologije (to
jest, njezine revolucionarne vjernosti socijalističkom konačnom cilju).
U devetnaestom stoljeću, kad su socijalisti bili u oporbi, a pokret još
u mladenačkoj dobi, socijalizam je bio protiv države. Razlozi su tako
očiti, i bili su tako temeljito istraženi da se ovdje mogu samo ponovno
ustvrditi: država je bila - za marksiste i nemarksiste - buržujska država
koja je lišavala radnike prava glasa i stvarala zakonodavstvo koje je
naveliko favoriziralo poduzetnike, aristokraciju i srednje klase, puno
više od radnika. Antidržavna pozicija socijalista imala je određenu

6 Za klasičnu kritiku socijalizma kao kolektivističke i antiliberrarijanske ideologije vidi Ludwig

von Mises, Socialism, Indianapolis IN, Liberty Fund, 1 9 8 1 .
 88 Donald Sassoon

težinu. Iz sličnih razloga su i europske konfesionalne stranke, ondje

gdje su postojale, te Rimokatolička crkva, također gledale na državu
kao na stranu silu. Ona je, naposljetku, bila u rukama nevjernika i
racionalista (npr. u Francuskoj i Italiji) ili "vjernika države" (Bismarcka i
njemačkih nacionalista). Crkva je savršeno shvaćala ono što je liberalna
propaganda uvijek pokušavala prikriti, naime, da je moć države nei­
zbježni protivnik kulta individualnog. U devetnaestom stoljeću liberali
su smatrali državu bitnim sredstvom kojim je moguće slomiti otpor
tradicionalnih privilegija ili lokalnih moćnika i raščistiti put za razvoj
nacionalnih tržišta, a time i akumulaciju kapitala. Slično, konzervativci
su gledali na državu kao na glavni instrument koji se može koristiti za
usporavanje napretka liberalnih reformi. Pravi etatisti, u devetnaestom
stoljeću, bili su liberali i konzervativci.

Postupno, prvo nevidljivo na početku dvadesetog stoljeća, a zatim

otvorenije između dva rata, i naposljetku sasvim očito poslije Drugoga
svjetskog rata, socijalisti su počeli priznavati da je država najbolje
postojeće političko oružje za implementaciju triju komponenti izvornog
političkog programa - demokracije, blagostanja i regulacije tržišta
rada.

Prilično iznenađuje da je ovo prihvaćanje države - ne samo države

kao koncepta, nego države kao stroja, aparata prisile - došlo tako kasno
u razvoju socijalizma dvadesetog stoljeća. U godinama prije Prvoga
svjetskog rata postojalo je optimističko shvaćanje mogućnosti da se
buržujsku državu prisili da implementira socijalistički program reformi.
U načelu, oni nisu imali krivo. Bez države ne bi bilo socijalizacije nekih
troškova reprodukcije radničke klase (tj. socijalne države) ni regulacije
radnoga dana. Snažni sindikati, bez političke stranke, mogli su se boriti
sami i pregovarati s poslodavcima ο duljini radnoga dana, uvjetima
rada, plaćenim slobodnim danima itd. Mogli su djelovati kao skupina
za pritisak i isposlovati ustupke od vladajućih političkih stranaka. Ovo
je, prije Drugoga svjetskog rata, bilo britansko iskustvo. Na vidjelo su
isplivala dva obrasca: na kontinentu su se duljina radnog dana i slične
regulacije tržišta rada postizali djelovanjem države; u Velikoj Britaniji
oni su prepušteni "klasnoj borbi", to jest, konfrontaciji sindikata i
 89
Socijalizam u dvadesetom stoljeću

poslodavaca.7 Kontinent je slijedio načelo univerzalnih prava: tamo

gdje je prihvaćen osmosatni radni dan, prihvaćen je za sve građane.
U Velikoj Britaniji svaki je dobitak bio ograničen samo na članove
sindikata.

Potpora snažnoj državi, dakle, nije bila dio socijalističke ideologije.

Ona je bila sredstvo za postizanje njihovih srednjoročnih i kratkoročnih
ciljeva. Vezanost socijalista za državu rasla je usporedno s tim kako su
ti ciljevi postajali sve važniji, a konačni cilj postkapitalističke države se
pomicao dalje u budućnost. Univerzalno pravo glasa učinilo je državu
receptivnijom za zahtjeve koje su socijalisti iznosili uime svih građana.
Ono ju je također učinilo legitimnijom, a time i moćnijom. Omogućilo
je socijalistima da steknu političku moć "osvajanjem državnog stroja".
To je olakšavalo provedbu ostatka njihova reformističkog programa
- regulaciju radnog dana i socijalizaciju nekih od troškova proizvodnje
i reprodukcije. Transformiralo je industrijsko društvo.

Socijalisti i liberali dijelili su jednako pozitivne pretpostavke ο

industrijalizmu, ali su imali različita shvaćanja ο tome kakav bi odnos
između političkog sustava i industrije trebao biti. A što se tiče liberalne
teorije, kao suprotnosti liberalne prakse, cilj države je bio prevladati
prepreke napredovanju industrijskog društva. Jednom kad se to postiglo,
industriji - kao dijelu civilnog društva - treba dopustiti da se razvija
bez upletanja. Vrijedno je spomena da je ovo bila upravo ona pozicija
do koje su došli neki od ranih socijalista, osobito Saint-Simon.

Socijalisti su bili ambivalentni što se tiče civilnog društva. S jedne

strane oni su željeli biti maksimalno slobodni u organiziranju i kori­
štenju kolektivne akcije kako bi ostvarili svoje zahtjeve, pridružujući se
tako liberalima koji su željeli opsežne tržišne slobode. S druge strane,
smatrali su civilno društvo prostorom gdje je distribucija moći i novca
tako nejednaka da znatno razvodnjava jednakost prava stečenih na
političkom poprištu.

7 Gary Cross, A Quest for Time. The Reduction of Work in Britain and France, 1 8 4 0 . - 1 9 4 0 . ,
Berkeley CA, University of California Press, 1 9 8 9 .
 90 Donald Sassoon

Poslije Prvoga svjetskog rata

Socijalisti su tako državu smatrali stranom silom ili strojem koji se može
iskoristiti za redistribuciju moći. Nadali su se da bi mogli kontrolirati
kapitalizam i naposljetku ga zamijeniti. Ono što nisu pretpostavljali
jest da bi mogli upravljati kapitalizmom. A tu leži druga važna zona
sporazumijevanja između socijalista i liberala. Prije Prvoga svjetskog
rata, ni jedan socijalist, marksistički ili nemarksistički, umjeren ili au­
toritaran, nije razmišljao ο planskoj ekonomiji. Kako treba organizirati
socijalizam, bilo je pitanje ο kojem su socijalističke stranke uglavnom
šutjele, ili su se utjecale neodređenim generalizacijama bez praktične
vrijednosti. Intelektualci nisu bili od pomoći. Marx je mislio da će se
socijalistička ekonomija nekako sređivati sama po sebi: ona će biti
"upravljanje stvarima", ma što to značilo. Lenjin je skromno rekao
da će i kuhar biti u stanju upravljati njome. Kautsky, poput većine
socijaldemokrata onog doba, jednostavno je vjerovao da će se to pitanje
razriješiti tek kad se kapitalizam razvije potpuno i kad radnička klasa
stekne nadmoćnu kulturu i intelekt. Bernstein je više puta objavio da
ga socijalističko društvo previše ne zanima, i da se više voli boriti za
poboljšanje uvjeta radničke klase pod kapitalizmom. Nije bilo planova
ο stvaranju velikoga javnog sektora, ili ο nacionalizaciji ekonomije. 8

Rat je izmijenio stvari, i ne samo za socijaliste. Politički je slomio

izolaciju socijalista od buržujskih stranaka u svim zaraćenim zemljama,
kad su socijalisti u Francuskoj i Njemačkoj stavili obranu "svoje"
države ispred međunarodne solidarnosti. U ekonomiji, države su bile
prisiljene upravljati ekonomijom, te regulirati tržišta rada, proizvod­
nju i distribuciju u dotad neviđenim razmjerima. Ideja upravljanja
kapitalističkom ekonomijom učvrstila se u programima i liberala i
konzervativaca i socijalista.

U Rusiji su propast carističkog sustava i vojni poraz stvorili vakuum

koji je omogućio boljševicima da zauzmu vlast. Čak i tada automatska
reakcija boljševika nije bila ukidanje privatnog vlasništva i konstrukcija
planske ekonomije. Tijekom građanskog rata prisilna kontrola cijele
ekonomije odozgo nadolje bila je posljedica zahtjeva vojne situacije, ne

8 Ο Kautskom vidi Dick Geary, Karl Katusky, Manchester, Manchester University Press, 1987. Ο
široj raspravi vidi Η. Tudor i J. Μ. Tudor (ur), Marxism and Social Democracy. The Revisionist
Debate 1 8 9 6 . - 1 8 9 8 . , Cambridge, Cambridge University Press 1 9 8 8 .
 Socijalizam u d v a d e s e t o m stoljeću 91

ideoloških pretpostavki. "Korak unatrag" u smjeru prihvaćanja Nove

ekonomske politike (NEP) smatrao se povratkom tržišnoj ekonomiji,
a ne pretečom novih oblika ekonomskog upravljanja. Mehanizmi
planiranja koje je uveo Staljin potkraj 20-ih godina dvadesetog stoljeća
nisu bili neizbježna posljedica boljševičke pobjede (deset godina nakon
dolaska na vlast!), nego ishod živog političkog sukoba u kojem su
planeri pobijedili svoje gradualistički orijentirane suparnike. Drugim
riječima, čak i u onom što je postalo SSSR-om, socijalizam se nije
uvijek identificirao s ukinućem tržišnih sila ili s državnim monopolom
nad ekonomijom.

Drugdje u Europi ispostavilo se da su socijalisti oprezni ekonomski

intervencionisti. Jedan od učinaka ruske revolucije bio je uklanjanje
iz socijalističkih stranaka radikalnijih članova, koji su zatim osnivali
komunističke stranke. Nigdje nisu bili u stanju osigurati potporu većine
socijalističkog izbornog tijela, čak ni tamo gdje su - kao u Francuskoj
- bili u stanju okupiti većinu stranačkih aktivista. Ishod je bio da su
neke socijalističke stranke, premda radikalizirane ratom, bile slobodnije
slijediti pomirljiviju politiku u odnosu prema strankama centra i lijevog
centra. Prije rata sve su socijalističke stranke, bez iznimke, prihvaćale
političko načelo da ni pod kojim uvjetima neće surađivati s "buržuj-
skim" strankama. Tijekom rata, a još više poslije njega, to načelo je
napušteno. Dvadesetih i tridesetih godina socijalisti su napokon bili u
stanju osvojiti političku vlast i formirati vlade. U svim slučajevima bili
su to u stanju tek u savezu s drugim strankama: u Švedskoj, Francuskoj,
Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Španjolskoj. 9

Neke od ideoloških barijera, podignute da bi se socijalisti razlikovali

od svih ostalih, srušene su. Kao što smo vidjeli, u smislu praktične poli­
tike, te su zapreke oduvijek bile fleksibilne. Poslije rata, a osobito 30-ih
godina, ključne aspekte reformističkog programa socijaldemokracije

9 Ο njemačkoj Socijaldemokratskoj stranci vidi Susanne Miller i Heinrich Potthoff, A History

of German Social Democracy. From 1848. to the Present, Leamington Spa, Berg Publishers,
1 9 8 6 . Ο Švedskoj vidi Steven Koblic (ur), Sweden's Development from Poverty to Affluence,
1750.-1970., na engleski prevela Joanne Johnson, Minneapolis, University of Minnesota Press,
1 9 7 5 . Ο Velikoj Britaniji vidi Robert Skidelsky, Politicians and the Slump. The Labour Govern­
ment of 1929.-1931., London, Macmillan, 1 9 6 7 . i Ben Pimlott, Labour and the Left in the
1930.s, Cambridge, Cambridge University Press, 1 9 7 7 . Ο Francuskoj vidi Julian Jackson, The
Popular Front in France, Defending Democracy, 1934.-38., Cambridge, Cambridge University
Press, 1 9 8 8 .
 92 D o n a l d Sassoon

postupno su preuzele druge političke snage. Radikalne organizacije

desnice (fašisti i desničarski populisti), inkorporirale su neke od soci­
jalnih zahtjeva ljevice, uključujući glavne odlike socijalne reforme, ali
su odbacile demokratsku politiku koja ih je pratila. Liberalne, katoličke
i centrističke snage prihvatile su načelo univerzalnog prava glasa,
premda je u nekim slučajevima (Francuska, Belgija i Švicarska) ženska
polovica populacije još bila isključena. Načelo regulacije radnoga dana
prihvaćeno je gotovo univerzalno.

Inkorporacija nekih aspekta socijalne države, a istodobno represija

političkih snaga koje su je najsnažnije zagovarale, postala je glavna
značajka populističkih autoritarnih režima koji su prevladavali u sred­
njoj, južnoj i istočnoj Europi, poput onih fašističke Italije i nacističke
Njemačke. U nekim od preostalih demokratskih država Zapadne Europe
meduratno razdoblje karakteriziralo je doba nategnutog kompromisa
između rada i kapitala.

Postojanje komunističkog pokreta prisililo je socijalističke stranke

da stvore ideološke barijere na svojoj lijevoj strani. Učinili su to na­
glašavajući važnost političke demokracije. Ovu nisu više smatrali samo
najboljom političkom ljušturom za implementaciju svojih ekonomskih
i socijalnih zahtjeva nego i nešto po čemu su se fundamentalno razli­
kovali od komunista. Socijalisti su ipak bili i pod utjecajem ključnih
aspekata nove komunističke ideologije, poglavito važnosti proširenja
državnog vlasništva. Redovita reinterpretacija poznatog Članka četiri
statuta britanske Laburističke stranke je amblematska. Prihvaćen 1918.
gotovo usput, on je neodređeno spominjao "zajedničko vlasništvo" nad
sredstvima za proizvodnju, distribuciju i razmjenu. Kako bi to izgledalo
u praksi, bilo je nejasno. Za neke, to se jasno odnosilo na socijalističku
budućnost. Za druge je postalo dijelom postupnog procesa u smjeru
socijalističkog društva: kapitalizam će na kraju biti ukinut dok će tvrtke
i cijele industrije biti apsorbirane u sve obuhvatnijem javnom sektoru.
Za treće je, pak, to značilo da će društveno vlasništvo kompenzirati
nedostatke tržišta, eliminirati neučinkovite tvrtke, sprječavati nastanak
privatnih monopola.

Proces osmoze između ljevice i desnice, koji je počeo prije Prvoga

svjetskog rata, nastavio se i ubrzao nakon krize 1 9 2 9 . Liberali više
nisi bili tako sigurni da je država koja se najmanje miješa, najbolja.
 Socijalizam u dvadesetom stoljeću 93

Nezaposlenost koja je destabilizirala Njemačku i ugrožavala Francusku

i Veliku Britaniju smatrala se dokazom da su socijalisti imali pravo
barem u jednom: tržišne snage ne vode prirodnom stanju ravnoteže,
nego kroničnoj nestabilosti. U Italiji je fašistički režim reagirao na
krizu preuzimanjem glavnine bankarskog sustava, a ograničena državna
intervencija postala je prihvatljivom čak i u liberalnoj i konzervativnoj
Britaniji.

Međutim, staro shvaćanje koje je potjecalo otprije Prvoga svjetskog

rata da se kapitalizam i socijalizam mogu kruto razdvajati - zadržalo
se gotovo posvuda i između dvaju svjetskih ratova. Kad su socijalisti
došli na vlast, odricali su se proširenja javnog sektora i nisu pokušavali
upravljati ekonomijom. Kapitalizmom, vjerovali su, ne može upravljati
nitko drugi do kapitalisti - otud i poštovanje spram ortodoksne eko­
nomije koje su pokazivali socijalisti u Weimarskoj Njemačkoj poslije
1928., u Velikoj Britaniji kad su laburisti bili na vlasti 1929.-31., i
drugdje, primjerice u Belgiji i skandinavskim zemljama. Najviše što
se moglo učiniti bilo je ustrojiti sustave pomirbe i pregovora između
kapitalista i sindikata, neke od mnogih shema "partnerstva" između
dviju strana industrije koje se još - na početku dvadesetprvog stoljeća
- pozdravljaju kao dernier eri socijalističkog modernizma: od Stinnes-
Legien pakta iz 1918. koji je u Njemačkoj uspostavio zajedničko vijeće
rada i menadžmenta za ekonomsku regulaciju, pa do "Whiteleyevih
vijeća" u Britaniji, od Matignonovih Accorda iz 1936. koji su uslijedili
nakon pobjede Narodnog fronta u Francuskoj, pa do Wagnerova
zakona i Zakona ο nacionalnom oporavku iz 1 9 3 3 . u SAD-u, do
dogovora Saltsjöbaden u Švedskoj (1938.) i Glavnog sporazuma u
Norveškoj (1935.).

No za većinu socijalista, tada kao i poslije, praktični socijalizam

značio je zaštitu radnika i njihovih obitelji razvijanjem iskušanih i
provjerenih politika socijalne države i regulacijom uvjeta rada. Pobjeda
vlade Narodnog fronta u Francuskoj bila je jasan znak da gdjegod
mogu, socijalisti trebaju "zauzeti vlast" - i provesti potrebne reforme
- čak i ako još nije došlo vrijeme za "obnašanje vlasti", da upotrije­
bimo poznatu distinkciju Leona Bluma. U oporbi, neki su socijalisti
zagovarali sheme za planiranje ekonomije - kao u Belgiji s Planom de
travail Hendrika de Mana, ili da upotrijebimo primjereniji flamanski
naziv Plan van den Arbeid - i zagovarali miješani ekonomski sustav
 94 Donald Sassoon

koji je uključivao, uz privatni sektor, i nacionalizirani sektor koji se

10
sastojao od kreditnih institucija i nekadašnjih privatnih monopola.
Ovo je očito iziskivalo snažnu i učinkovitu državu. U ovoj su točki
konvergirali konzervativizam, desničarski autoritarizam, tehnokratski
liberalizam Keynesa i Lloyda Georgea, i sve nijanse socijalizma. Jedi­
na veća ideologija koja je još branila minimalističku državu, klasični
liberalizam, bila je u povlačenju nakon sloma 1929., čak i u svojoj
anglosaksonskoj postojbini.

Poslije Drugoga svjetskog rata

Poslije Drugoga svjetskog rata, europski socijaldemokrati postali su
vodeći kandidati za vlast u gotovo svim demokratskim zemljama Za­
padne Europe. Od njihove trostrane platforme, prva je - univerzalno
pravo glasa - postala neupitan temelj svih politika s nekoliko važnih
iznimaka koje su se sve pojavile tamo gdje socijalističke stranke nisu
imale nikakvu moć: u južnjačkim državama SAD-a koje su, sve do
početka 70-ih sprječavale da Afroamerikanci ostvare svoje pravo glasa
na gotovo svim izborima; Švicarska u kojoj su mnogi kantoni (u kojima
su socijalisti bili slabi) ograničili pravo glasa na muškarce sve do 1 9 7 1 . ;
i Južna Afrika gdje je - sve do sloma apartheida - višestranački sustav
isključivao crnce iz stvarne političke participacije. Načelo univerzalnog
prava glasa bilo je tako snažno priznato da je prihvaćeno - premda
samo u načelu - u većini novih dekoloniziranih zemalja i u svim komu­
nističkim državama; diktatorska vlast nije se osiguravala oduzimanjem
prava glasa, nego eliminacijom svake učinkovite političke oporbe.

Načela socijalne države i pune zaposlenosti nisu nikad imala takvu

univerzalnu legitimnost. Ona su postala državna politika pretežito
u Zapadnoj Europi i tamo gdje su socijalističke stranke bile jake,
primjerice u Australiji. Što se tiče javnog sektora, on se širio cijelom
Zapadnom Europom, ali je između širenja javnog sektora i snage socija­
lista bilo malo veze. Poslijeratne nacionalizacije su se razvijale na poticaj
konzervativaca (gaullizam), kršćanskih demokrata u Austriji i Italiji, i

10 Erik Hansen, "Hendrik de Man and the theoretical foundations of economic planning: the
Belgian experience, 1 9 3 3 . - 1 9 4 0 . " , European Studies Review, 1 9 7 8 . , vol 8, No. 2.
 Socijalizam u dvadesetom stoljeću 95

socijalista (u Velikoj Britaniji). Neki od najmanjih sektora u državnom

vlasništvu bili su u socijaldemokratskim nordijskim zemljama.

U poslijeratnom razdoblju nije prihvaćeno ni jedno zajedničko

međunarodno političko načelo. Retorička opredijeljenost za pacifizam
koja je potjecala otprije Prvoga svjetskog rata ostala je, poslije Drugoga
svjetskog rata, samo supkultura unutar socijalističkih stranaka. One su
bile podijeljene između atlantista i neutralista te između onih koji su bili
za političku integraciju Europe i onih koji su ostali vjerni nacionalnoj
koncepciji socijalizma. Tek 90-ih godina dvadesetog stoljeća europejstvo
je postalo ujedinjujući čimbenik za sve socijalističke stranke - za razliku
od atlantizma koji, čak ni nakon raspada SSSR-a i proširenja NATO
saveza na istok, nisu prihvatile glavne socijalističke stranke poput onih
u Švedskoj, Finskoj i Austriji.

Međunarodna organizacija, koju su stvorile socijalističke stranke,

nikad nije bila ništa više od simboličnog foruma. Njegove su prokla­
macije samo odražavale, općenito, neodređeni konsenzus ο načelnim
pitanjima. Zapravo se svaka socijalistička stranka ponašala striktno
kao nacionalna organizacija čiji je prioritet čuvati vlastitu nacionalnu
političku zajednicu i, u skladu s tim, zahtjeve vlastitog nacionalnog
kapitalizma.

Kao što smo vidjeli, sveza između modernog socijalizma i njegove

države, a time i vlastitog kapitalizma počela se uspostavljati potkraj
devetnaestog stoljeća. Tako jedva iznenađuje da su se socijalisti, kad
su dokazali vlastitu uspješnost u reformiranju svojih kapitalističkih
društava, oklijevali odreći postojećih regulatornih institucija: velikog
javnog sektora, snažne središnje banke, mehanizma kontrole razmje­
ne, složenog sustava subvencija i regionalnih politika te zamršenog
mehanizma kontrole tržišta rada. Taj regulatorni aspekt postao je
fundamentalnim odnosom između socijalizma i kapitalizma i dalje je
umanjivao važnost starijeg cilja ukidanja kapitalizma. Ovaj je uglavnom
imao simboličku vrijednost. Trebao je značiti to da su, ma koliko nužna
bila vitalna ekonomija za postignuće svih drugih socijalističkih ciljeva
srednjega dometa, i ma koliko bili udaljeni izgledi postkapitalističkog
društva, socijalisti još u antagonističkom odnosu prema kapitalizmu.
Ipak, privlačnost u narodu ove simboličke poruke znatno se smanji­
la. Blagostanje povezano s kapitalističkim rastom, uspostava pune
 96 Donald Sassoon

zaposlenosti, zaštitni aparat socijalne države, poznata nesposobnost

komunističkih država da stvore potrošačka društva usporediva s onima
na Zapadu, gotovo su eliminirali duboko usađeni antagonizam spram
kapitalizma koji je prije postojao. Druge političke stranke, poput onih
vjernih kršćanskim i konzervativnim vrijednostima koje u prošlosti
nisu bile glavni zagovornici kapitalizma, otkrile su njegove vrline.
Sa socijalistima je bilo isto. Tako su, postupno ali stalno, različitim
brzinama, ovisno ο različitim političkim konjunkturama, i ponajviše, ο
izbornoj sreći, stranke ljevice napustile svoje radikalne antikapitalističke
simbole. Taj proces, koji općenito nazivamo revizionizmom, ubrzao
se potkraj 50-ih, s kongresom njemačkog SPD-a u Bad Godesbergu.
Nastavio se u svim strankama, dijeleći i aktiviste i vođe usred uvelike
nezainteresiranih birača, čija je izvanredna izborna stabilnost jedan od
najvažnijih faktora poslijeratne zapadnoeuropske povijesti.

Pobjeda revizionizma bila je gotovo neizbježna. Upravo smo upozo­

rili na jedan od razloga: izborno tijelo ljevice nikad nije bilo ozbiljno
zaokupljeno dugoročnim ciljem ukidanja kapitalizma. Ono je bilo
znatno više zainteresirano za srednjoročne ciljeve i za opću socijalnu
pravdu, posebice u obrazovanju i zdravstvu. Posljedica toga bila je da
su revizionisti, čak i kad su bili slabi unutar svojih stranaka, uvijek
imali prilično snažnu potporu među biračima. Nije bilo moguće da to
ne utječe na one radikalne aktiviste koji su htjeli da njihove stranke
maksimiziraju mogućnosti izborne pobjede. No postojali su i drugi
razlozi za pobjedu revizionizma. U gotovo svim slučajevima, socijalisti
su se mogli samo nadati da će doći na vlast koalirajući sa strankama
centra. Takvi dogovori bili bi otežani da su socijalisti ustrajavali na
svojoj antikapitalističkoj retorici i na radikalnim shemama redistri­
bucije (koje bi iziskivale visoke stope oporezivanja). Bilo je, naravno,
situacija kada su socijalisti mogli osvojiti vlast samo dogovorom sa
strankama ljevice - primjerice, u Francuskoj 70-ih godina dvadesetog
stoljeća, u slučaju socijalista i komunista. Ovdje je dogovoreni manifest
bio radikalan, ali su francuski socijalisti bili u stanju iskoristiti druge
simboličke događaje kako bi signalizirali da će oni biti dominantni
partner i da će znati držati komuniste pod kontrolom - što se uistinu
i dogodilo. Općenitije, revizionisti su uvijek bili u prednosti pred
komunistima zbog jedne značajke: mogli su biti sigurni da će njihovi
konzervativni protivnici (stranke desnice), te mediji i strukture moći
 Socijalizam u dvadesetom stoljeću 97

koji su ih podupirali, stigmatizirati radikalnu ljevicu kao orijentaciju

koja je u beznadnom nesporazumu s modernom stvarnošću. Drugim
riječima, revizionizam je imao onu prednost koju centrističke pozicije
uvijek imaju: mogu igrati na dva fronta. Kao dio ljevice, oni mogu
denuncirati kapitalističke nejednakosti; kao dio centra, mogu se dis­
tancirati od radikalizma.

Ovo ističe glavno ideološko postignuće modernog socijalizma, ali

i njegov neuspjeh. Uspjeh leži u činjenici da se slobodni nesputa­
ni tržišni kapitalizam nije nikada uspio nametnuti kao dominantna
ideologija europske politike. On to očito nije uspio diljem katoličke
Europe (Španjolska, Portugal, Italija, Austrija i južna Njemačka) gdje
su vodeće nesocijalističke ideologije uvijek preuzimale tradicionali­
stički oblik (kršćanska demokracija), nacionalno-narodni (gaullizam),
ili autoritarno-populistički (fašizam). Nije se uspio nametnuti ni u
protestantskim, nordijskim zemljama gdje su seljačke stranke aktivno
surađivale na uspostavi socijalno demokratske hegemonije. Jedino je
u Velikoj Britaniji - pravom domu laissez-faire ideologije - slobodni
tržišni konzervativizam stekao poziciju relativne hegemonije tijekom
osamdesetih. Pa i tu je, gotovo bismo mogli reći, to učinio krađom,
uz pomoć izbornog sustava koji je radio u prilog najveće stranke, zbog
nereda na ljevici i u centru, te povlačenja tradicionalnog konzervati­
vizma "jedne nacije".

Glavni ideološki neuspjeh socijaldemokracije povezan je s jednim od

uzroka njezina izvornog uspjeha: nakon što je ispravno identificirala
državu kao glavni regulator kapitalističke ekonomije, ona ju je pokušala
- uspješno - demokratizirati i iskoristiti. Sve dok je država imala tu
poziciju, socijaldemokratska strategija zadržala je svoju koherentnost.
Ali kad su se razni aspekti kapitalizma (posebice njegove financijske
organizacije) razvili u globalnom pravcu, strategija orijentirana na
državu počela se raspadati. Socijaldemokrati i veće komunističke stranke
Zapada ostale su vezane za nacionalističku koncepciju politike i stalno
je jačale, utvrđujući svoja postignuća (socijalnu državu, obrazovanje,
građanska prava) unutar teritorijalnih državnih granica, dok je isto­
dobno kapitalizam uputio pokoriti cijeli globus.
 98 Donald Sassoon

Zaključak
Predvidjeti ima li socijalizam budućnost, jalova je vježba kojom se sve­
jedno, iznenađujućom pravilnošću, i dalje bave inteligentni i obrazovani
ljudi. Kao što smo vidjeli, ono što socijalizam "stvarno" jest uvijek je
bilo sporno; budući da se njegovo precizno značenje može beskonačno
redefinirati i uvijek dogovarati, nema razloga zašto se pojam ne bi
koristio beskonačno dugo - ili barem, sve dok kapitalizam postoji.
Jedini uvjet njegova preživljavanja je postojanje važnih političkih snaga
spremnih da se s njim povezu. Sve dok se pojam "socijalizma" koristi
kako bi denotirao bilo kakav oblik političke regulacije kapitalizma,
socijalizam će živjeti, plašeći jedne, tješeći druge, redovito umirući, ali
i oživljavajući, kao beskonačno središte rasprava i svađa.

Socijalizam - kao antikapitalistička sila, usmjerena na nadilaženje

trenutačnog ekonomskog ustroja društva i uspostavu alternativnog
socijalnog poretka u kojem bi se resursi raspodjeljivali na temelju
potreba - stagnirao je na Zapadu desetljećima. Tvrdnje ο tome da je
socijalizam modernizirajuća sila (socijalizam u svom komunističkom
ruhu), sposobna parirati kapitalističkim industrijskim društvima, bila
je potpuno poražena posljednjih dvadeset godina. Slom Sovjetskog
Saveza najuvjerljiviji je dokaz tog poraza. Razvoj događaja u Kini, gdje
se komunistička partija trudi uspostaviti kapitalističke odnose, nadalje
potvrđuje povijesni slom ideje komunizma.

Na početku novog stoljeća, socijalizam kao distributivna sila usmjere­

na na alokaciju vitalnih resursa, poput zdravstva, kulture i obrazovanja,
mimo tržišnih mehanizama i na temelju socijalnoga građanstva, a to
znači da se nikoga ne isključuje, još preživljava i ne gubi potporu.
Njegovi nedavni izborni uspjesi mogu se smatrati svjesnim ili nesvjesnim
priznanjem većine birača ο nužnosti neke vrste ponovnog pregovaranja
s novom vrstom kapitalizma, koji je zahtjevniji, samopouzdaniji, jači,
globalni, te implicitno priznanje da je bolje pregovore povjeriti politič­
kim snagama koje su, povijesno govoreći, uvijek bile sumnjičave, ako
ne i neprijateljski raspoložene spram ideologije neobuzdanog tržišta.

Teškoća s kojom se suočavaju oni koji se još nazivaju socijalistima jest

u tome što oni trebaju kapitalizam, kao i ekonomski rast i blagostanje
koje je on u stanju stvarati, ali kapitalizam ne treba njih. Kapitalistička
Socijalizam u dvadesetom stoljeću 99

se društva mogu organizirati na ekonomski održiv način nudeći samo

minimalnu zaštitu nekim marginalnim skupinama (SAD) ili delegirajući
socijalne aktivnosti organizacijama civilnog društva kakve su velike
tvrtke, obitelji i socijalne skupine (Japan). Ti su alternativni modeli,
osobito američki, čija je sposobnost da svaku krizu iskoristi za vlastito
jačanje, zapanjujući i imaju dobre izglede za konačnu pobjedu. Ovakva
su očekivanja uvelike ojačana sve većim oklijevanjem socijalističkih
voda i njihovih sljedbenika da se identificiraju s pojmom socijalizma.
To je oklijevanje odraz množine značenja koja su izišla izvan svake
kontrole i kojima je pojam bio sputan, ali i nesposobnošću socijalista da
stvore vlastito dominantno značenje pojma. To je kao da su prihvatili
da je "hegemonijska" definicija socijalizma upravo ona koju su mu dali
njegovi neprijatelji, koja optužuje socijalizam zbog navodnog nelibe-
ralizma, etatizma, antiindividualizma i dogmatizma, te da nagrađuje
neučinkovitost i umrtvljuje incijativu. Ni jedna ideologija ne može
dugo preživjeti ako je njezinim sljedbenicima neugodno poistovjetiti
se s njom.
 Djelo konzervativizma 101

5
Djelo konzervativizma
Robert Eccleshatt

Uvod
Postoji li neodoljiva privlačnost odlaska? To je ona vrsta pitanja koju je
- premda je ponekad vole autori koji tragaju za efektnim naslovom u
stilu "je li taj i taj -izam mrtav?", "ima li taj i taj -izam budućnost?", i
tako dalje - najbolje izbjegavati, osobito u poglavlju koje pokušava baciti
pogled stotinu godina unatrag na ideologiju čiji su sljedbenici često bili
ponosni na svoj oprez u predviđanju budućnosti. Postavljam to pitanje
jer je argument većine novijih spisa taj da je konzervativizam, poglavito
u Velikoj Britaniji, na izdisaju. Čineći tako, nije mi namjera skicirati
mnogobrojne nijanse konzervativnog mišljenja, ni razmatrati hoće li
stoljeće pred nama, poput prethodnoga, biti "konzervativno" stoljeće
u kojem će na vlasti najveći dio vremena provesti vlade desnog centra.
Skromnije je reći da većina novijih prognoza sudbine konzervativizma
počiva na klimavoj analizi načina na koji je ideologija funkcionirala
u prošlosti te da možda potcjenjuju sposobnost samoobnove konzer-
vativaca.

John Gray pripisuje "uništenje konzervativizma" križarskom pohodu

nove desnice, koji je uime buržujske modernizacije poharao veći dio
Zapadne Europe u posljednjim desetljećima prošlog stoljeća. Posljedice
projekta radikalnog individualizma bile su posebice razorne za britanski
konzervativizam jer su njegovi pristaše obično tvrdili da su čuvari
ancien regimea. Neumorno provodeći neoliberalni program minimalnog
 102 R o b e r t Eccleshall

upletanja vlasti, tačerijanci su se otisnuli od "šire tradicije europske

konzervativne filozofije koje je britanska konzervativna misao uvijek bila
dio" 1 , i umjesto toga se svrstali uz američku desnicu prihvaćajući strani
oblik prosvjetiteljskog racionalizma. Učinivši tako, oni su "prošupljili"
kulturu u kojoj je prije toga cvjetao koherentni konzervativizni diskurz
i politička praksa. Tržišne su sile rastočile tradicionalne institucije,
a s njima su nestala i ona smjerna stajališta koja su podupirala tezu
torijevskih patricijskih državnika da vladaju evolucionarnom adaptaci­
jom, a ne školujući se u tehnikama permanentne revolucije koja vodi
slobodnotržišnoj brutopiji.

Gray, konvertit koji se odmetnuo od projekta nove desnice, sklon je

intelektualnom saltu, pa njegovim apokaliptičnim izjavama ο istrošeno­
sti konzervativizma treba pristupiti oprezno. No i drugi komentatori,
možda razboritiji u svojim prosudbama, smatraju da je konzervativizam
u krizi zbog ideološke iscrpljenosti. 2 Uobičajeno je stajalište da su
se konzervativci udaljili od svojih ideoloških i kulturnih sidrišta, u
nategnutom pokušaju da ujedine izvjesne antinomije ο kojima se obično
govori uz predikat "neo", premda je malo složnosti ο kojim se točno
sastojcima te neobične ideološke mješavine radi. I dok većina komen­
tatora, prema Andrewu Gambleu, portretira Novu desnicu kao napetu
međuigru neoliberalnog individualizma i neokonzervativnog socijalnog
autoritarizma3, drugi tvrde da su već same ove struje kontradiktorne.
U Trećem putu, intelektualnoj predvodnici novih laburista u Velikoj
Britaniji, Anthony Giddens tvrdi da je "neoliberalizam u nevolji" jer su
"njegove dvije polovice - tržišni fundamentalizam i konzervativizam
- u međusobnoj napetosti". Zapravo je Giddensov argument sličan
Grayevu, čiji utjecaj i priznaje:

K o n z e r v a t i v i z a m j e uvijek z n a č i o o p r e z a n , p r a g m a t i č a n p r i s t u p
socijalnoj i e k o n o m s k o j promjeni - stajalište koje je prihvatio B u r k e
suočen s mesijanskim zahtjevima Francuske revolucije. K o n t i n u i t e t
tradicije je glavni za ideju konzervativizma. Tradicija sadržava aku-

1 John Gray, End Games: Questions in Late Modern Political Thought, Cambridge, Polity Press,
1997., str. 6. vidi i "The undoing of conservatism" u John Gray, Enlightenment's Wake: Politics
and Culture at the Close of the Modern Age, London, Routledge, 1 9 9 5 . , str. 8 7 - 1 1 9 .
2 Andrew Gamble, "The crisis of conservatism" New Left Review, 1 9 9 5 . , broj 2 1 4 . , str. 2 4 .
3 Andrew Gamble, "Legacies and meanings of the New Right", ECPR News: The News Circular
of the European Consortium for Political Research, 1999., Vol. 10., No. 2., str. 9-10.
 Djelo konzervativizma 103

muliranu mudrost prošlosti i t i m e nas može voditi u budućnost. Filo­

zofija slobodnog tržišta zauzima sasvim drukčije stajalište, povezujući
svoje nade u budućnost s b e s k o n a č n i m e k o n o m s k i m r a s t o m koji će
osloboditi tržišne sile... D i n a m i z a m tržišnih društava p o t k o p a v a
tradicionalne strukture a u t o r i t e t a i lomi lokalne zajednice, pa tako
neoliberalizam stvara n o v e rizike i nesigurnosti za koje od građana
traži da ih jednostavno ignoriraju. Štoviše, on zanemaruje socijalni
temelj samih tržišta, koji ovisi ο samim o n i m oblicima zajedništva
koje tržišni fundamentalizam indiferentno prepušta olujama. 4

Komentatori, dakle, nisu sasvim jasni glede toga je li kriza konzer­

vativizma izazvana nezadovoljavajućim pokušajem da se spoje dvije
"neo" ideologije, inkompatibilnošću nadrilijekova političke ekonomije
i tradicionalnog skepticizma što se tiče obećanja u beskonačni društve­
ni napredak, ili inherentnim kontradikcijama unutar neoliberalizma
samog. Problem te vrste pristupa jest u tome što karakterizirajući
suvremeno konzervativno mišljenje kao ponajprije cerebralnu aktivnost
na nezadovoljavajući, podhegelijanski način, pokušava sintetizirati
definitivno nepomirljive intelektualne trendove.

Pa opet, konzervativizam se oduvijek sastojao od različitih tendencija

čija konzistentnost, interna ili u međusobnom odnosu, nije nužno
zadovoljavala standarde intelektualne strogoće. U cijelom prošlom
stoljeću su konzervativce slobodnog tržišta u Velikoj Britaniji optuživali,
često i njihovi stranački protivnici, da podliježu onome što se danas
naziva neoliberalizmom. Godine 1 9 1 2 . Pierse Loftus bojao se da će
se stranka udaljiti od programa društvenog poboljšavanja jer unutar
nje postoje oni koji "zadojeni načelima laissez-fuirea manchesterske
škole" rabe "kao glavni argument protiv poboljšanja uvjeta života ljudi
5
staru frazu 'preživljavanje najsposobnijih'. Pa opet, socijalni darvinisti
koje je imao na umu nisu bili u cijelosti klasični liberali. Poput Nove
desnice sedamdeset godina poslije i oni su željeli pridati konzervativni
glamour temi self-help društva, zagovarajući disciplinarnu državu koja
će zauzdati pojedince koji su propustili reagirati na imperative tržišta.
Konzervativci slobodnog tržišta obično su vodili križarske pohode,

4 Anthony Giddens, The Third Way: The Renewal of Social Democracy, Cambridge, Polity Press,
1998., str. 15.
5 Piers Loftus, The Conservative Party and the Future: A Programme for Tory Democracy, London,
Stephen Swift, 1912., str. 110.
 104 R o b e r t Eccleshall

dogmatski u svojem pristajanju uz zakone političke ekonomije, bučni

u svojim zahtjevima za radikalnim mjerama koje će spriječiti klizanje
u kolektivizam. Ono što je bilo novo kod Nove desnice nisu bila ni
njezina uvjerenja ni gorljivost, nego izborna prilika koja joj je pružena
da od "autoritarnog individualizma" stvori održiv politički projekt.

Konzervativni kritičari razuzdanog kapitalizma obično su sami sebe

uvrštavali u onu patricijsku tradiciju "jedne nacije" koja je stvorena
nakon pokušaja Benjamina Disralija 80-ih godina devetnaestog stpljeća
da preustroji stranku u skladu s demokratskim vremenima. Neki su
sigurno izražavali ona mišljenja koje Giddens i drugi smatraju bitnim
odlikama konzervativizma: sklonost poboljšavanju društvenih uvjeta
odmjerenim potezima državne vlasti i postupnom reformom, radije
nego li velikim potezima i nacrtima, te davanjem prednosti urednom
produživanju istom onom sigurnom stazom koja prolazi između ne­
ravnih terena socijalizma i čistog kapitalizma. Pa opet, povremeno
su neki - primjerice, porezni reformatori Josepha Chamberlaina na
početku prošlog stoljeća i keynesijanski konzervativci 30-ih godina
dvadesetog stoljeća - također tvrdili da je potrebno nešto dramatičnije
od tihe vještine opreznog državništva da bi se zemlju odvratilo od
revolucionarnog socijalizma, ili nečeg još goreg. A ponekad su kam­
panje za prigrabljivanje vlasti nad strankom - primjerice, ona poreznih
reformatora - izazivale one vrste unutarnjih podjela i izbornih poraza za
koje se kaže da su bili posmrtno zvono modernog konzervativizma.

Dojam koji pokušavaju stvoriti Gray i drugi jest da su konzervativci

nekoć bili jedinstveni u artikulaciji izvjesnih prvotnih ideja na uvjerljiv
način, ali da je uspon Nove desnice ubrzao potonuće u intelektualnu
baruštinu jer je doktrina kontaminirana nekim " n e o " ideologijama
koje su joj sasvim sigurno strane, a mogu biti i kobne za izborne
rezultate. Slabost ove vrste analize je povijesna perspektiva. Između
izbornog uspjeha i intelektualne čistoće je slaba korelacija, budući da
je konzervativizam u svojim različitim oblicima oduvijek bio neka vrsta
patchworka. Bolji je pristup razmotriti što je bilo posebno u djelovanju
konzervativizma kao ideološke, a ne intelektualne aktivnosti.
 Djelo konzervativizma 105

Diskretni osporavatelji
Ono što je bilo zajedničko raznim vrstama konzervativizma je afirmacija
potrebe za sređenim, discipliniranim i neravnopravnim društvom koje
profitira zahvaljujući primjerenom vodstvu. Razlike su se obično vrtjele
oko toga kako se to vodstvo treba ostvarivati. Za konzervativce slo­
bodnog tržišta primjereno konstituirano društvo je hijerarhija talenata i
postignuća u kojoj poduzetnička manjina ubire nagrade svojih pothvata,
a time dobiva poticaj da nastavi stvarati blagostanje od kojeg će mnogi
imati koristi. Tačerijanci nisu bili prvi koji su veličali učinak "kapanja"
pri stvaranju bogatstva. Socijalizam će, kako su to rekli sindikalistički
zagovornici slobodne trgovine 1908., "naštetiti umjesto pomoći siro­
mašnima. Počnete li zavrtati slavinu na cijevi koja vodi do cisterne,
nikad nećete biti u stanju za toplog vremena dati svakom čovjeku što
veću čašu vode." 6 Za patricijske konzervativce društvo je više jedna
hijerarhija privilegija i obveza koje se manifestiraju u zakonodavstvu
kako bi se većina očuvala od ekscesa kapitalizma. Zajedničko obima
je afirmacija potrebe za čvrstim okvirima zakona i poretka kako bi se
na odgovarajući način odgovorilo na slabosti ljudske prirode koje bi,
ako ih se ne obuzda, mogle uništiti društvo.

Konzervativci su često bili glasni i nedvosmisleni u opravdavanju ne­

jednakosti. David Stelling je tijekom Drugoga svjetskog rata u svom djelu
usporedio politički poredak s vojnom zapovjednom strukturom.

M o ž d a samo jedan čovjek od desetorice ima sposobnost vođenja,

ili poduzetnosti da vlastite sposobnosti podupre svojim i m e t k o m .
Drugih devet su radilice u košnici. Demokracija treba svoje više i niže
časnike, ništa manje u civilnom životu nego li na v o j n o m polju. K a o
dobar torijevski demokrat, čvrsto sam protiv ideje jednakosti koja se
p o n e k a d pogrešno shvaća zdravom d e m o k r a t s k o m d o k t r i n o m . 7

Godine 1978. je cerebralna Salisburyjska skupina, nepotrebno zabrinuta

da će tržišna retorika tada tek nastale nove desnice skrenuti pozornost
s potrebe za mjerama koje mogu očuvati discipliniranu, organsku
zajednicu, objavila zbirku eseja inzistirajući da je konzervativizam više

6 J. St. Loe Strachey, Problems and Perils of Socialism: Letters to a Working Man, London, Mac-
millan, 1 9 0 8 . , str. 2 0 .
7 David Stelling, Why I am a Conservative, London, Conservative Headquarters, 1 9 4 3 . , str. 8.
 106
Robert E c c l e s h a l l

zainteresiran za održavanje uređene hijerarhije nego za proširivanje

slobode. Jedina "vrsta slobode" koju konzervativci "žele", prema
jednom suradniku, jest ona vrsta koja će "održavati postojeće nejedna­
8
kosti ili ponovno uspostaviti one izgubljene" , dok je drugi izjavio da
bi "izvanredna manjina" koja postoji u svakom društvu "trebala imati
više utjecaja na politiku nego li netalentirana većina; ona bi, znači,
trebala oblikovati vladajuću klasu." 9

Drugi su konzervativci više oklijevali razmetati se onim što je ključno

u njihovoj koncepciji zdravog društva. Poželjnost nejednakosti baš nije
najjača izborna poruka koja se može odaslati u demokratsko doba.
Raphael Samuel, u svom sjajnom ogledu ο tačerizmu, upozorava da
su upravo "viktorijanske vrijednosti" bile onaj idiom pomoću kojeg su
se 80-ih godina dvadesetog stoljeća iščitavale unutarstranačke razlike
između tržišnih individualista i torijevaca "jedne nacije" spomenutih
godina. Prizivanje viktorijanske Britanije poslužilo je svakoj frakciji
kao sredstvo za prisvajanje plašta autentičnog konzervativizma. "Re­
torika viktorijanskih vrijednosti može se smatrati primjerom onog što
postmodernisti nazivaju 'dvostrukim kodiranjem'... to jest riječi koje
kazuju jedno, ali znače drugo, te kamufliraju, ili prikrivaju, treće". 1 0 Uz
to što je pospješilo unutarnje prepirke, dvostruko kodiranje omogućilo
je konzervativcima da povuku veo diskrecije koji je prikrivao osnovnu
poruku što su je željeli prenijeti široj publici. Između eufemizama,
koji su se rabili da bi se izrazila potreba za nejednakošću, bili su i
"kultura poduzetništva", "odgovorno društvo", "država mogućnosti",
"imovinsko vlasnička demokracija", pa čak i "besklasno društvo".

"Dvostruko kodiranje" je još jedan način da se izrazi ono što je

svojstveno za svu ideološku aktivnost: proces borbe zbog zajedničkih
koncepata političkog diskurza time što im se pridaju ideološki specifična
značenja. Michael Freeden opisao je kako se značenje raznih koncepata
fiksira njihovim međusobnim ideološkim povezivanjem. Ono po čemu
se ideologije razlikuju jest njihova posebna konfiguracija ključnih,

8 Maurice Cowling, "The present position", in M. Cowling (ur), Conservative Essays, London,
Cassell, 1978., str. 9.
9 Peregrine Worsthorne, "Too much freedom", ibid, str. 1 4 1 .
10 Raphael Samuel, "Mrs Thatcher and Victorian values", u Alison Light, Sally Alexander i Gareth
Stedman Jones (ur), Theatres of Memory, vol. IL, Island Stories: Unravelling Britain, London,
Vers, 1998., str. 3 4 2 .
 Djelo konzervativizma 107

pridruženih i perifernih koncepata. 11 No konzervativci ne funkcioniraju

potpuno jednako svojim suparnicima. Drugi su skloni isticati svoja
osnovna vjerovanja, čak i kad se koriste sekundarnim vrijednostima
kako bi izrazili njihovu važnost. Jednakost zauzima središnje mjesto
u, primjerice, jeziku socijalizma, premda se istodobno uz mnogo tru­
da pokazuje da za njezino ostvarivanje nije potreban revolucionarni
prevrat. Konzervativci su, nasuprot tomu, skloni koristiti se okolnim
konceptima kako bi prikrili svoju vjernost nejednakosti. Ako nam je
dopušteno posuditi jednu Freedenovu sliku sobe u kojoj značenje svake
konceptualne jedinice proizlazi iz njezina općeg uređenja, konzervativci
su skloni razmještati svoje pokućstvo tako da prikriju glavne predmete
u sobi. Prilično slično onim kićenim viktorijancima, koji su prikrivali
neke od osnovnih funkcija time što su u neke sobe stavljali slikovite
paravane, konzervativci su spremni biti diskretni sudionici političke
borbe.

Njihova diskrecija otkriva se u sklonosti da se na istaknuto mje­

sto stavlja neki predmet ili tema koji nisu jednakost, dok se uokolo
užurbano razmješta konceptualni namještaj kako bi se priopćilo što
im je zapravo na umu. Omiljeni koncept za izlaganje bio je "uređena
sloboda".

Nova desnica ispovijedala je svoju vjernost onoj vrsti slobode koja

prevladava prepreke natjecateljskom individualizmu, dok istodobno
obnavlja temelje organske zajednice. Prema njihovu prikazu, slobodno
društvo potiče poduzetničke ambicije, no poduzima i čvrste mjere
protiv svojih neposlušnih članova koji nisu skloni prihvatiti buržujske
vrline. Oni koji ustrajavaju u navikama ovisnosti ο socijalnoj pomoći,
ili su iskvareni permisivnim vrijednostima, trebaju biti zauzdani strožim
režimom društvene discipline. Kao što je to 1 9 8 5 . objavio Norman
Tebbit, bučni eksponent tačerovskih vrijednosti:

K o n z e r v a c i v n a stranka dijeli s b r i t a n s k i m n a r o d o m privrženost

slobodi. Mi smo vjerni sljedbenici s l o b o d n o g društva. To je društvo
u k o j e m su na najmanju moguću mjeru svedena neizbježna ograni­
čenja individualne slobode i provode se isključivo p o d n a d z o r o m
zakona.

11 Michael Freeden, Ideologies and Political Theory: A Conceptual Approach, Oxford, Clarendon
Press, 1996.
 108 R o b e r t Eccleshall

N a r a v n o , mnogi naši protivnici isto tvrde da su prijatelji slobode,

ali je sloboda koju oni nude u najboljem slučaju približna. O n i ne
shvaćaju ili ne priznaju da se p o l i t i č k a s l o b o d a ne bi mogla dugo
održati ako ju se razdvoji od e k o n o m s k e s l o b o d e . . . I, prije svega,
oni odbijaju suočiti svoje sljedbenike s n e u g o d n o m istinom da se
u m o r a l n i m i materijalnim plodovima s l o b o d e ne može uživati bez
rizika i teškoća slobode, i tereta o s o b n e o d g o v o r n o s t i . . .

Vjerujem da ć e m o do 1 9 9 0 - i h vidjeti u č i n k e reakcije protiv bez­

vrijednih vrijednosti permisivnog društva. J a v n o s t zahtijeva strože
kazne za k r i m i n a l c e . . . znam da će na čelu te kampanje za povratak
v r i j e d n o s t i m a pristojnosti i reda biti K o n z e r v a t i v n a stranka j e r
s h v a ć a m o , kao što to ni jedna druga stranka ne čini, da o b r a n a
s l o b o d e uključuje i obranu vrijednosti k o j e slobodu o m o g u ć u j u ,
bez njezine degeneracije u puko dopuštenje.' 2

Uređena sloboda značila je natjecateljski individualizam unutar okvira

snažne države.

Postojale su i druge varijante te teme. Bernard Braine, je 1948. bio

kritičan prema socijalističkom egalitarizmu. No kao torijevac "jedne
nacije" vjerovao je da nesputano tržište izručuje neke pojedince krajnjoj
bijedi. I tako, odražavajući keynesijansko raspoloženje poslijeratne
stranke u Britaniji, nije toliko inzistirao na neizbježnosti nejednakosti
koliko na odgovornosti konzervativaca "da pronađu srednji put koji će
zahtjeve za poretkom i slobodom dovesti u primjerenu ravnotežu." 13
To je bio jedan izraz whigovskog shvaćanja politike.

Konzervativna diskrecija otkriva se i u tendenciji da se vlastita

doktrina prikaže kao jedan oblik naturalizma. Konzervativci slobodnog
tržišta oduvijek su tvrdili da društvo ekonomski i moralno stagnira
kadgod se vlast upleće u prirodni ekonomski poredak. Još općenitije,
konzervativci su dali do znanja da su više od svojih protivnika svje­
sni suptilnosti ljudskog postojanja. F. E. Smith, koji se prije Prvoga
svjetskog rata bojao da će njegova stranka izgubiti potporu radničke
klase ako ne pronađe neku drugu osnovu progresivnog socijalnog
zakonodavstva od diskreditirane porezne reforme, bio je kritičan i

12 Norman Tebbit, Britain's Future: A Conservative Vision, London, Conservative Political Centre,
1 9 8 5 . , navedeno u R. Eccleshall, English Conservatism Since the Restoration, London, Unwin
Hyman, 1990., str. 2 4 6 . - 8 .
13 Bernard Braine, Tory Democracy, London, Falcon Press, 1948., str. 8 4 .
 Djelo konzervativizma 109

spram individualista i socijalista jer konstruiraju svoje doktrine na po-

grešnim pretpostavkama ο ljudskom ponašanju. Malo je ljudi spremno
sudjelovati u neprestanoj borbi za vlastito usavršavanje, ili u nekom
veličanstvenom projektu ο eliminaciji privatnog vlasništva. "Nasuprot
tomu, većina ljudi kroči poznatim stazama i traži od života da im pruži
sigurnost i blagostanje u državi u kojoj se Bogu svidjelo da se rode."
Bit "torijevske socijalne reforme" naravno, bila je njezina osjetljivost
na "stvarne ljudske sklonosti" 1 4 .

Konzervativci su također tvrdili da tijek povijesti shvaćaju na jedin­

stven način. Njihovo veličanje britanskog ancien regimea, primjerice,
ocrtava malu otočnu rasu pustolovnih pojedinaca, oslonjenih na vlastite
snage koji su, nepobijeđeni tisuću godina, razvili takva administrativna
rješenja da su naposljetku izvezena u velik dio ostalog svijeta. U tom
su smislu konzervativci legitimni čuvari imperijalne države: u doticaju
s kulturnim preostacima tisuću slavnih godina jer znaju, za razliku
od svojih protivnika, da vlast "treba postupati tako da nam dopusti
da budemo mi sami. I što smo u ovoj zemlji", nastavio je whigovski
Bernard Braine, "ako nismo neobično uporan, individualistički narod
koji ne podnosi ograničenja i prezire ropstvo." 1 5 Margaret Thatcher,
u govoru održanom gotovo desetljeće nakon što je bila svrgnuta s čela
Konzervativne stranke, priznala je utjecaj koji su na politiku njezine
vlade imali ekonomisti slobodnog tržišta, poput Friedricha Hayeka i
Miltona Friedmana.

Ali korijen pristupa koji s m o slijedili 1 9 8 0 - i h leži duboko u ljudskoj

prirodi, a posbno u prirodi britanskog naroda. Ako stvarno vjerujete,
ako ste strastveno uvjereni u talente i karakter vlastite nacije, naravno
da je želite osloboditi. A mi B r i t a n c i i m a m o stvarnu vokaciju za
slobodu - i cijela naša povijest to dokazuje. 1 6

Postoje dvije konzervativne verzije ove junačke pripovijesti ο traj­

nim vrlinama naroda ove zemlje nadanja i slave. U slobodnotržišnoj,
preispitivanje tisućljetne povijesti razotkriva epske trenutke - prvo
elizabetansko doba, primjerice, i doba "viktorijanskih vrijednosti"

14 F. E. Smith, Unionist Policy and Other Essays, London, Williams and Norgate, 1 9 1 3 . , str. 4 4 .
15 Braine, Tory Democracy, str. 84.
16 Margaret Thatcher, Govor na međunarodnoj večeri za slobodno poduzetništvo 20. travnja 1999.
 110
Robert Eccleshall

- izvanrednih postignuća kad su vladari davali dovoljno prostora

živahnim vrlinama predaka, odbijajući gušiti prirodne zakone ponude
i potražnje. Whigovska verzija govori ο neumornoj prilagodljivosti
napredujuće organske zajednice u kojoj se institucije i slobode pojav­
ljuju neplanirano, iz prikupljenog iskustva, a ne smišljeno, političkom
alkemijom. Svaka verzija omogućila je konzervativcima da tvrde kako
su pripadnici "nacionalne" stranke jer ona ima osobitu sposobnost
da čuva ili obnavlja odlike tih velikih tradicija. U objema verzijama,
soba konceptualnog namještaja bila je raskošno ukrašena muralima i
tapiserijama koji su prikazivali epizode iz pobjedničke procesije stare
Britanije.

Tradicionalizam
Diskrecija konzervativaca pri obavljanju svoje ideološke aktivnosti
pomaže nam objasniti neke od zabluda ο čemu je tu zapravo riječ.
Jedna pogreška je pretpostaviti da whigovsko podupiranje opreznog
vođenja politike otkriva bit njihove doktrine. Sto se toga tiče, kon­
zervativizam bi trebalo shvatiti kao "obranu suzdržanog političkog
stila, zasnovanog na ideji nesavršenstva" 17 . Za konzervativce država
nije pothvat kojim se promiče socijalistička jednakost, kapitalistička
učinkovitost, fundamentalna prava čovječanstva, ili bilo koji drugi
utopijski projekt. Skeptični spram bilo koje sheme za sveobuhvatnim
poboljšavanjem uvjeta ljudskog bivstvovanja, konzervativci su navodno
sumnjičavi prema onoj vrsti programatske politike koja tvrdi da je
usidrena u univerzalnim smjernicama za ljudsko ponašanje. Odbacujući
racionalizam društvenog inženjera, oni radije pronalaze svoj put kroz
složenosti praktičnog svijeta, hvatajući signale političkih aranžmana
koji su se sami izgradili tijekom povijesti. Oni shvaćaju, za razliku od
svojih protivnika, da je zadaća političara slijediti ono što je Michael
Oakeshott nazvao "aluzijama" utvrđenog načina života umjesto da
se bave planiranjem nekog utopijskog svanuća. "Politika nije znanost
organiziranja trajno amorfnog društva, ona je vještina spoznavanja
u kojem smjeru krenuti pri istraživanju već postojeće, tradicionalne

17 Noe! O'Sullivan, Conservatism, London, J. M. Dent, 1976., str. 13.

 Djelo konzervativizma 111

vrste društva."' 8 U toj koncepciji političke aktivnosti, društvo ne nudi

nikakva nedvosmislena pravila postupanja, ne postoji jedna jedina
linija koju valja slijediti, ni bilo kakav konačni cilj koji treba ostvariti.
Umjesto toga, u politici se radi ο pravodobnom smještaju unutar jedne
organske zajednice čiji su upravljači osjetljivi na društvene opasnosti
slabe ljudske prirode.

Whigovska verzija konzervativizma ima određenu rezonanciju u

britanskom ancien regimeu. Ona je također otkrila svoju iznenađujuću
sposobnost da prelazi granice države u kojoj su neki skloni hvaliti
njezino feudalno podrijetlo. Čak i u relativno novoj zemlji kakve su
Sjedinjene Američke Države, koje su navodno potpale pod utjecaj
racionalizma time što su povjerovale u to da je budućnost bezgranična,
komentatori su bili skloni tvrditi da konzervativizam savjetuje vještinu
mudrog državništva. Prema Clintonu Rossiteru, u njegovu klasičnom
premda nepotpunom prikazu američkog konzervativizma:

Pravi konzervativac nije vitez križarskog rata, on ne odlazi u svoju

misiju zbog fanatizma, n e g o po dužnosti... Konzervativac je uvijek
z a t o č e n i k društvenog p r o c e s a o n a k v o g kakav postoji u tradicija­
ma, institucijama, p o t r e b a m a i težnjama njegove zemlje - a time i
zatočenik ljudi koji, svjesno ili nesvjesno, održavaju taj proces na
životu. Oni djeluju, on s a m o reagira. 1 9

The Conservative Mind Russella Kirka, objavljen prvi put 1953., glasna
je potpora politici recepata kakve je zagovarao Edmund Burke, a knjiga
ostavlja dojam da bi autor najviše uživao u životu medu engleskom
gospodom iz osamnaestog stoljeća.

Vjernost nekih konzervativaca politici nesavršenstva je navela na

tezu da se konzervativizam kvalitativno razlikuje od drugih ideologija.
U svom najsmješnijem obliku, i obično unutar britanskog konteksta,
izjednačavanje doktrine s tradicionalizmom potaknulo je mišljenje
da konzervativci uopće nisu ideolozi, što na prvi pogled implicira
da nisu sposobni za koherentno mišljenje ο prirodi zdrave političke
zajednice. Poruka je naravno da se ideolozi bave jednom "stranom"

18 Michael Oakeshott, Rationalism in Politics, and other Essays, London, Methuen, 1962., str. 5 8 .
19 Clinton Rossiter, Conservatism in America: The Thankless Persuasion, drugo izdanje, New York,
Alfred Knopf, 1966., str. 53.-4.
 112 R o b e r t Eccleshall

vrstom znanja zbog toga što vjeruju da se politički poredak može

20
analizirati, a prema tome i transformirati, znanstvenom izvjesnošću .
Ideolozi od kontengencija utvrđenog načina života pokušavaju pobjeći
u racionalizam. A zbog svoje osjetljivosti na hrapavo drvo čovječnosti,
konzervativci su sumnjičavi spram obećanja da se državni brod koji
je od njega napravljen može usmjeriti prema nekom otočnom raju.
Njihov skepticizam spram utopijskih projekata skreće ih prema ne-
programatskom, ne-ideološkom obliku politike koja se orijentira prema
posebnostima konkretne kulture, a ne nekoj dogmi ο univerzalnim
potrebama čovječanstva.

Izvan britanskog konteksta, skepticizam u pogledu obećanja no­

vog svitanja naveo je na tezu da konzervativci, premda jesu ideolozi,
ipak djeluju ponešto različito od svojih suparnika upravo zbog toga
što nisu skloni predočiti nacrt idealnog društva. Konzervativizam se
karakterizirao kao "pozicionalna" ideologija, koja se artikulira tek
onda kad se drugi istrče s obećanjima ο nekom zlatnom dobu 21 i koji
raspolaže s fiksnim katekizmom osnovnih ideja koji se recitiraju kad
netko izađe s nekom novom formulom za eliminiranje nesavršenosti
postojećeg poretka 22 .

Pretpostavka onih koji smatraju da britanski konzervativizam kopni

jest da je Nova desnica zastranila, kapitulirajući pred racionalizmom.
Time je napustila skepticizam svojih prethodnika pokušavajući "upreg­
nuti konzervativizam, možda prvi put u povijesti, u prosvjetiteljsku
utopiju." 23 Zahtijevajući "poduzetničku revoluciju" tačerijanci su bili
skloni oslikati svoj projekt kao križarski rat za obnovu odlika jednog
zlatnog trenutka iz prošlosti, onog viktorijanskog doba u kojem su se
preklopila institucionalna rješenja i urođene osobine naroda i iznjedrila
raskošnu veličanstvenost nacije. No istodobno su otkrili i vlastitu
sklonost za dogmatsku izvjesnost, nadrilijekove političke ekonomije,
koje pravi konzervativci navodno mrze.

20 Kenneth Minogue, Alien Powers: The Pure Theory of Ideology, London, Weindenfeld and
Nicolson, 1985.
21 S. P. Huntington, "Conservatism as and ideology", American Political Science Review, 1 9 5 7 . ,
Vol. 51., str. 4 5 4 . - 7 3 .
22 Albert O. Hirschman, The Rhetoric of Reaction: Perversity, Futility, Jeopardy, Cambridge MA,
Harvard University Press, 1 9 9 1 .
23 Gray, "The undoing of conservatism", str. 1 0 0 .
 Djelo konzervativizma 113

Ako je Nova desnica bila heretična po tome što je radije prihvatila

vodstvo nepogrešivih zakona ponude i potražnje, umjesto vještine
mudrog vođenja politike, oni ipak nisu bili prvi "konzervativci" koji su
zahtijevali dramatične mjere kako bi se oduprli nasrtajima na minimalnu
državu. Pojavi Nove desnice kao ozbiljnoga političkog projekta pretho­
dilo je stvaranje raznih organizacija i think-tankova radi zaustavljanja
plime kolektivizma, promicanjem filozofije slobodnog tržišta. Na počet­
ku dvadesetog stoljeća nastajale su slične organizacije kako bi zaustavile
ono što se tada shvaćalo kao udaljavanje od individualizma.

Jedna od njih bila je Udruga za britanski ustav, osnovana 1905. pod

utjecajem socijalnog darvinizma Herberta Spencera, s namjerom da se
suprotstavi "političkom socijalizmu", među čijim su manifestacijama,
kako je bilo rečeno, bili prijedlozi ο minimalnoj nadnici, starosnim
mirovinama i besplatnim obrocima za siromašnu školsku djecu. Jedan
od njihovih članova nadzornog odbora tvrdio je da takve mjere imaju
svoje podrijetlo u zabludjeloj filantropskoj želji da se poboljšaju uvjeti
života siromašnih. Ali, zdrava politika proizlazi iz znanstvenog shvaćanja
ljudskog ponašanja koje upućuje na opću korist od nejednakosti:

Danas postojeća nejednakost bogatstva često uzrokuje duboku bol u

sućutnih duhova, ali ako ć e m o popustiti pred osjećajima, m o r a m o
biti svjesni opasnosti da ć e m o budućim naraštajima natovariti još
puno veća zla. N e m a iznimke od pravila da t a m o gdje osjećaji ulaze,
znanost izlazi...

S l o b o d a i j e d n a k o s t m e đ u s o b n o se isključuju i ne m o g u živjeti
zajedno. R a z l o g je vrlo jasan. Ljudi nisu rođeni j e d n a k i ; nejedna­
ki su po fizičkoj snazi, intelektualnoj snazi i m o r a l n o j snazi. Ako
z a n e m a r i m o činjenice ljudske prirode, i k a ž e m o "Svi ljudi trebaju
biti j e d n a k i " , taj ć e m o cilj postići samo d u b o k i m narušavanjem
metoda Prirode.24

Članovi Udruge bili su sigurni da moraju biti borbeni u obrani mini­

malne države. Konzervativizam Lorda Hugha Cecila, objavljen 1912.,
klasični je prikaz doktrine kao oblika skepticizma koji je oprezan spram
prosvjetiteljskih obećanja ο novoj svijetloj sutrašnjici. No kao pred-

24 Hugh Eliot, "Man v e r s u s the State", u Mark Ε. Judge ( u r ) , Political Socialism: A Remonstrance,
London, P. S. King, 1908., str. 166.-7.
 114 R o b e r t Eccleshall

sjednik Udruge, ohrabrivao je njezine članove da se snažno angažiraju

kako bi se oduprli opasnostima svog vremena:

Sile s kojima se m o r a m o suočiti su z n a t n e , ali a k o pogledamo na

dugi tijek povijesti, vidjet ć e m o da su n a č e l a za koja se borimo i
prije bila ugrožena na ovaj ili onaj n a č i n , pa su ipak preživjela.
Z n a m o da je načelo slobode dugo bilo naslijede engleskog naroda
i da se m o r a l o braniti od nekih vrlo jakih napada - uspješno, te da
je preneseno sve do naših vremena. Sada je ugroženo božanskim
pravom Države... Ali m o r a m o se pouzdati da će prevladati engleski
duh prošlosti, sada kao i nekada. 2 5

Postoje mnogi primjeri konzervativaca u križarskom i znanstvenom

raspoloženju. Između 1880. i 1920. W. H. Mallock pokušao je u kolo­
pletu knjiga formulirati "znanstveni konzervativizam" koji će prikazivati
ludost ideje ο konfisciranju bogatstva jedne posebne manjine, bez čije
bi poduzetničke aktivnosti svi bili siromašniji. Ernest Benn postao je
vatreni zagovornik minimalne države 1 9 2 1 . , nakon onoga što bi John
Gray bez sumnje smatrao nesretnim posjetom Sjedinjenim Američkim
Državama. Nekoliko godina kasnije preusmjerio je svoju lojalnost od
Liberalne prema Konzervativnoj stranci, a zatim četvrt stoljeća vodio
kampanju vlastitim publikacijama i organizacijskim aktivnostima kako
bi se ponovno vratila prirodna sloboda koja je cvjetala u viktorijansko
zlatno doba neobuzdanog poduzetništva. "Opasnost zbog sve većeg
osjećaja ovisnosti je golema i neće biti prevladana sve dok u svačijim
grudima ne obnovimo stari duh individualizma i neovisnosti." 2 6 A to
zahtijeva križarski pohod za povlačenje države i oslobođenje urođenih
osobina britanskog naroda.

Umjesto da stigmatiziramo one koji su bili skloni znanstvenoj iz­

vjesnosti i križarskoj gorljivosti kao heretike, trebali bismo razmotriti
onu vrstu društva koju konzervativci imaju na umu kad pozivaju na
sređenu slobodu ili prikazuju svoju doktrinu kao neki oblik naturalizma.
Konzervativci nisu ništa više nego njihovi protivnici neskloni pružiti
nacrt društva, premda su, kao diskretni sudionici borbe za zajedničke

25 Ibid, str. 4 9 .
26 Ernest J. P. Benn, The Return to Laisser Faire: The Case for Individualism, London, Ernest Benn,
1928., str. 2 0 .
 Djelo konzervativizma 115

koncepte političkog diskurza, u pogledu svojih pravih težnji komen­

tatore često zavodili na krivi put. Sklonost evolucionarnoj adaptaciji
nije ključna značajka konzervativizma. Whigovska vještina mudrog
državništva bila je samo jedna od strategija koje su se preporučivale
za održavanje dobrog društva, i njoj se obično davala prednost kad
se smatralo da su stupovi uređene hijerarhije u dobrom stanju. No
kad se smatralo da su ti stupovi u opasnosti od erozije, konzervativci
su često bili isto tako raspoloženi kao i drugi ideolozi pozivajući na
dramatične mjere, kojima bi se ili očuvao ili ponovno uspostavio njihov
ideal valjano organiziranog društva.

Britanska iznimnost?
Odbacujući ulogu čuvara nacionalnog kontinuiteta, prema Johnu
Grayu, britanska je Nova desnica napustila sklonost europskih kon-
zervativaca da budu oprezni u politici, i tako se svrstala uz američki
san ο beskonačnom društvenom napretku. Gray neobično sugerira
da su britanski konzervativci u posljednjih stotinu godina bili skloni
europskoj desnici. Tipičnija procjena, koju više vole oakeshottijanci,
jest da britanski konzervativci imaju malo što zajedničkog sa svojim
pandanima u Europi, ili u Americi.

U tom je smislu Britanija bila iznimka u izbjegavanju racionalizma

u politici. Njezine institucije, za razliku od onih u mnogim drugim
zemljama, evoluirale su na temelju povijesnog iskustva, umjesto da
budu stvorene pomoću dogme nekog utemeljiteljskog dokumenta. "Nije
slučajno", prema besprijekornom whigovcu Bernardu Braineu, "da
britanski ustav nije pisan i da je preživio test vremena, dok su gotovo
savršeno napisani ustavi drugih zemalja bili kratkoga vijeka. Naš ustav
je preživio test vremena upravo stoga što je on prirodna pojava, puno
manje ovisna ο izvanjskoj formi, nego li ο duhu u kojem djeluje."
27

Michael Oakeshott istaknuo je isto kad je opravdavao organsku za­

jednicu koja se razvijala u Britaniji (ili, zapravo, Engleskoj). U SAD-u i
kontinentalnoj Europi političke institucije su se pojavljivale "isto kad i
krv racionalističke politike." 2 8 Ali Englezi, sumnjičavi prema "šupljim

27 Braine, Tory Democracy, str. 74.

28 Michael Oakeshott, "Scientific politics", Cambridge journal, 1947./48., vol. 1., str. 3 5 2 .
 116 R o b e r t Eccleshall

29
inozemnim frazama" koje bi ponekad doplovile preko Kanala, bili
su sve u svemu imuni na utopijska obećanja. Znali su da su se njihove
ustanove pojavljivale postupno, premda se engleska vezanost za slobodu
drugdje često transformirala u opsjednutost univerzalnim potrebama
čovječanstva. "Ono što je odlazilo u inozemstvo kao konkretno pravo
Engleza, vraćalo se kući kao apstraktno pravo Čovjeka." 30 Oakeshotti-
janska akademska industrija proizvela je apsurdne teze ο specifičnosti
engleske sklonosti za prikladan smještaj. Gordon Graham, primjerice,
smatra da je skeptični prijezir spram utopijskih projekata "specifično
engleska doktrina koja ima malo privlačnosti i nimalo sljedbenika u
drugim zemljama" zato što su samo "britanske institucije bile dovoljno
pristojne da omoguće pristojnom čovjeku da bude konzervativan." 31

Ima neke istine u tezi da engleski skepticizam ne vrijedi previše u

drugim zemljama. Buntovni američki kolonisti u osamnaestom stoljeću
bili su pod utjecajem ideja oblikovanih u doba Engleske zajednice
naroda, koje je razradio John Locke, dok im je Deklaracija neovisnosti
osigurala ulazak u ideološku maticu. Ali u Engleskoj zajednici naroda te
su ideje ostale marginalne budući da je njihovo dopuštanje mogućnosti
uspostave demokratske republike plašilo čak i najveće whigovce. Otud
tendencija Amerikanaca da tragaju za ideološkim podrijetlom separa­
tističkog nacionalizma vlastite zemlje u nekom području Britanskog
otočja koje nije Engleska; i da ga nadu u Irskoj sedamnaestog stoljeća
gdje su, kaže se, te ideje proizišle iz sraza s vladom u Westminsteru
stvorile "ključnu kariku" u "razvoju radikalnog lanca mišljenja koji je na
32
kraju naveo Amerikance da se otcijepe od imperijalne monarhije.

Ali, je li ideološki jaz između američkog utemeljiteljstva i engleskog

divljenja ancien regimeu uistinu tako širok kako to misli Gray? On,
poput drugih komentatora, tvrdi da ideali Deklaracije neovisnosti
povezuju sve Amerikance s projektom klasičnog liberalnog racionaliz­
ma. No osnutak američke republike oduvijek je bio sporni ideološki

29 Oakeshott, Rationalism in Politics, str. 5 0 .

30 Michael Oakeshott, "Contemporary British politics", Cambridge Journal 1 9 4 7 . / 4 8 . , vol. 1.,
str. 4 9 0 .
31 Gordon Graham, Politics in its Place: A Study of Six Ideologies, Oxford, Clarendon Press, 1986.,
str. 1 8 8 .
32 Nicholas Canny, Kingdom and Colony: Ireland in the Atlantic World, 1 5 6 0 . - 1 8 0 0 . , Baltimore
MD I London, Johns Hopkins University Press, 1988., str. 22.
 Djelo konzervativizma 117

teritorij, a konzervativci su dobro pazili da ga uglačaju na svoj način.

U jednoj verziji, ono je bilo stanje čistoće nalik na ono prije prvoga
grijeha - nešto slično viktorijanskom dobu koje je slavila britanska
Nova desnica - božansku zajednicu za čiju se ponovnu uspostavu svi
pristojni građani moraju boriti.

J e d i n a opcija koju imaju tradicionalist i konzervativac, dakle, jest

da se nikad ne prestanu boriti - sve dok nismo p o n o v n o stvorili
vlast i Ameriku koji odgovaraju, k o l i k o je to blisko m o g u ć e , našoj
slici D o b r o g a društva, ili a k o baš želite, Božje države. 3 3

U drugoj verziji utemeljenje američke republike nije toliko utjelovljavalo

ideje Engleske zajednice naroda koliko antičkih republika u kojima se,
mudrom politikom, vodilo računa ο ophođenju sa slabostima ljudske
naravi. Oci osnivači Amerike su, poput antičkih republikanaca, znali
da su društva sklona degeneraciji ako ne vode računa ο kultiviranju
građanskih vrlina. "Vrlina se definirala prema strogim rimskim vrijedno­
stima, uz nešto trezvenih engleskih koje su im se dodavale" 34 . U objema
verzijama poruka je da će se američka nacija iskvariti ne budu li se
poduzele mjere za ukorjenjivanje vrlina štedljivosti, samodiscipline i
domoljublja u vlastitom narodu. Je li ta poruka toliko različita od one
britanskih konzervativaca koji su svi na svoje različite načine pozivali
na sređenu slobodu?

Zaključak
Naposljetku, što da kažemo ο tvrdnji da je britanski konzervativizam
na izdisaju? Mišljenje je da je projekt buržujske modernizacije Nove
desnice uništio suptilnosti klasnog društva, poštivanje tradicije i druga
svojstva ancien regimea u kojima je whigovska koncepcija politike
imala odjeka. Konzervativci su, kao što smo upozorili, bili skloni
oslikavati same sebe kao čuvare nacionalnog kontinuiteta u zemlji slave
i nadanja. Postoji također, među komentatorima na ljevici, tendencija

33 Patrick J. Buchanan, Right from the Beginning, Washington DC, Regnery Gateway, 1990., str.
342.
34 Clyde N. Wilson, "Citizens or subjects?", u Robert W. Whitaker (ur.), The New Right Papers,
New York, St. Martin's Press, 1982., str. 108.
 118 R o b e r t Eccleshall

da se sugerira kako je duga povijest Britanije bila ideološki rezervat

konzervativaca: da su se ostaci "imperijalne države" preobrazili u
artikulaciju kulture podaništva u kojoj se mase ljudi poziva da se
pokore mudrom vodstvu.

No duga povijest Britanije predstavlja golem ideološki resurs za

stranke cijelog političkog spektra. Laburistički političari, uključujući
Tonyja Blaira, nisu bili ništa manje od konzervativaca spremni prizivati
tisuću slavnih godina, obećavajući da će očuvati ili obnoviti naciju kao
globalnog vodu uprezanjem trajnih kvaliteta njezina naroda, suočenog
s novim izazovima. Njihovo obećanje, kao i ono Nove desnice, bilo je
da će iskoristiti britanski inat kako bi ulili nov život drevnoj zemlji 35 .
Cak i ako tačerovski projekt uništi zapleteno britansko feudalno ko­
rijenje, ο čemu bi se moglo raspravljati, nema nikakvog razloga za
pretpostavku da su konzervativci bili lišeni konteksta za konstrukciju
prihvatljivih narativa jedne zdrave politike. U ovome stoljeću, kao i
u prošlom, oni će vjerojatno nastaviti pozivati na neku vrstu sređene
slobode koja nagrađuje one koji su skloni preuzeti rizik, a ograničava
socijalnu nedisciplinu, te i dalje prikazivati svoju doktrinu kao jednu
vrstu naturalizma koji proizlazi iz urođenih karakteristika tvrdokorne
individualnosti.

35 Vidi R. Eccleshall, "Party ideology and national decline" u Richard English i Michael Kenny
(ur), Rethinking British Decline, London, Macmillan, 2 0 0 0 . , str. 1 5 5 . - 8 3 .
 Ideologija kršćanske d e m o k r a c i j e 119

6
Ideologija kršćanske demokracije 1
Vaolo Vombeni

Tijekom predavanja emitiranog na BBC-ju u studenome 1945., povjes­

ničar A. J. P. Taylor je ponudio zanimljivu, u ono vrijeme potpuno
originalnu analizu ideološke panorame poslijeratne Europe (u koju,
slučajno, nije uključio Veliku Britaniju) 2 . Ali najveća novost nije bila
Taylorov opis promjena koje su se zbivale u političkim strankama mark­
sističke, socijalističke ili komunističke inspiracije, za koje je smatrao
da sada nude široki spektar prijedloga:

O n i žele snažnu vlast koja će upravljati e k o n o m s k i m ž i v o t o m ; ali

žele također m o g u ć n o s t da se b u n e protiv nje. Ž e l e državu koja će
raditi u korist pojedinaca; ali ne žele da pojedinci rade za d o b r o
Države. D r u g i m riječima, žele socijalizam, ali i Prava Čovjeka.

Percepcija ove transformacije već je bila prilično rasprostranjena, i

počivala je - na što je i sam Taylor upozorio - na doprinosu ovih
stranaka u borbi protiv fašizma. Ali, novina Taylorove analize jest
u njegovu shvaćanju važnosti koju su dobile kršćanskodemokratske
stranke u kontekstu gdje je, vjerovao je on, ideologija kapitalizma sada
bila marginalizirana, svedena ni na što drugo do li na ratnu mamurnost:
"Nitko u Europi ne vjeruje u američki način života - to jest, u privatno

1 Autor zahvaljuje Adrianu Beltonu, koji je ovaj članak preveo s talijanskoga na engleski.
2 Tekst radijskog predavanja bio je poslije tiskan: A.J. P. Taylor, 'The European revolution', The
Listener, 22. November 1945., vol. 34., str. 575.-6.
 120 Paolo Pombeni

poduzetništvo; odnosno oni koji vjeruju u njega sad su u poraženoj

stranci, i u stranci za koju se čini da nema ništa više budućnosti nego
što su to imali jakobiti u Engleskoj poslije 1 6 8 8 . "

Za Taylora, novost je bila kršćanska demokracija, premda ju je

smjestio u kategoriju "konzervativnih" i "seljačkih" stranaka (sud
koji se, kako ćemo vidjeti, povijesno ne može opravdati). Premda su
katoličke stranke pobrale glasove stare desnice, Taylor ih je smatrao
antikapitalističkim strankama koje se ne protive nacionalizaciji. One
su obuhvaćale dio narodnih klasa, omeđenih granicom koja nije bila
"socijalna, nego vjerska". Upravo se ta značajka najsnažnije dojmila
Taylora, koji je s pravom upozorio da je Rimska crkva u ratu bila na
strani fašističkih diktatora.

Sad, s k o r o prvi put u m o d e r n o j povijesti, čini se, o n a zauzima

demokratsku, čak revolucionarnu liniju. Umjesto da za sebe traži
privilegiran položaj, R i m s k a crkva počinje braniti toleranciju za
sve; pokušava se pomiriti sa svim što se prije na cijelom k o n t i n e n t u
smatralo antiklerikalnom, ateističkom doktrinom - načelima slobode
i Pravima Čovjeka.

Kad se promatra s današnjim spoznajama, Taylor je imao dobar osjećaj,

barem u smislu događaja koji su uslijedili u velikim područjima Europe
i Latinske Amerike. Premda u svojim zaključcima nije dalje spominjao
kršćansku demokraciju, problem koji je načeo obuhvatio je ulogu koju
je ta ideologija ispunjavala u mnogim zemljama povezanim s kulturom
Zapadnog svijeta.

To je točka na koju se vraćam kad razmišljam i ο k o m u n i s t i m a i

političkim katolicima. I jedni i drugi kreću od totalitarnih doktrina,
i jedni i drugi tvrde da imaju ekskluzivnu inspiraciju, ali kad traže
masovnu potporu, o n d a moraju priznati da većina Europljana želi
individualnu slobodu, i to ne s a m o slobodu nego i socijalizam. M o ­
žete li imati slobodu bez kapitalizma? M o ž e t e li pomiriti e k o n o m s k i
kolektivizam i intelektualni individualizam? To je pitanje u temelju
europske revolucije. S t o se m e n e tiče, ako u išta vjerujem, vjerujem u
ovo: kontinent koji je b i o mjesto rođenja i Rousseaua i M a r x a , k o j i
je stvorio i Deklaraciju ο pravima čovjeka i Komunistički manifest,
dat će odgovor na glavni p r o b l e m našeg vremena.
 Ideologija kršćanske d e m o k r a c i j e 121

Tako je Europa trebala biti kontinent koji će spojiti liberalizam i

socijalizam. Ali zašto je Taylor uključio ideologiju katoličkih stranaka
koje su se sad omotale u zastavu kršćanske demokracije - naziv koji
je nekoć mirisao na herezu? Za ortodoksnog britanskog intelektualca
(sa stajališta akademske naobrazbe) kakav je bio Taylor, Katolička je
crkva bila "totalitarna" po svojoj ideologiji, a odlika koju je smatrao
najpozitivnijom u političkom postojanju katolika bila je njihova sklonost
nacionalizaciji i anti-kapitalizmu: čimbeniku koji je bio pokretački
motiv općenitog kretanja prema socijalizmu.

Oni koji imaju na umu dvije kršćanskodemokratske stranke koje

su najdulje bile na vlasti poslije 1 9 4 5 . - one u Njemačkoj i Italiji
- možda će posumnjati u točnost Taylorove analize, s obzirom na to
da su i Christliche Demokratische Union/Christliche Soziale Union
i Democrazia Cristiana povijesni istraživači ocrtali kao protagoniste
rekonstrukcije zapadnog kapitalizma u svojim zemljama. Pa opet
Taylorova teza obuhvaća i više od jedne važne točke.

Kako bismo temeljito analizirali tu ideološku perspektivu, prvo

moramo nametnuti neku vrstu reda konfuznoj panorami religijski
utemeljenih političkih ideologija. Sekularizacija i općenite antireligiozne
predrasude karakteristične za znatan dio akademskog istraživanja,
često onemogućuju shvaćanje različitih slojeva ovog fenomena. Krš­
ćanska demokracija je u biti bila konačni rezultat procesa koji ni
u kojem slučaju nije bio linearan: i bila je uz to tipična "ideologija
tranzicije". Njezin cilj nije bio toliko dati novo objašnjenje (a možda
i novu organizaciju) javnog prostora koliko pokrenuti jednu kulturnu
zajednicu (u ovom slučaju vjersku zajednicu) u smjeru nove organizacije
javnog prostora koji je spram nje neprijateljski raspoložen; i to učiniti
tako da ta zajednica ne samo na tom novom terenu pronađe zaštitu
svog identiteta nego da može djelovati tako da joj se prizna njezina
tradicija, te da tako potencijalno preuzme i vodstvo. Ako se ne uzme
u obzir ovaj kontekst, teško je shvatiti i točan položaj ideologije u
općenitoj panorami ili povijesni proces njezina rasta odnosno današnjeg
nazadovanja (koje je, prema mojem shvaćanju, ireverzibilno).

Prvo je nužno ispitati odnos između denominacije kršćanske demo­

kracije - koja se teorijski odnosi na cjelokupno kršćanstvo - i specifičnog
položaja koji unutar nje zauzima katoličanstvo. To je važna točka jer
 122 Paolo Pombeni

je u poslijeratnom razdoblju u Njemačkoj nastao jedan "interkonfesio-

nalni" oblik kršćanske demokracije koji je jednako privlačio i katolički
svijet i reformirane crkve. Kao što ćemo vidjeti, ovakav je razvoj bio
iznimka, dok je u strogom smislu riječi fenomen kršćanskodemokratske
ideologije blisko povezan s katoličanstvom.

U izvorištu problema, očito, leži traumatski odnos Katoličke crkve s

modernom političkom organizacijom. Kad je pisao ο Azione Cattolica,
Antonio Gramsci je zapazio da ona nalikuje na "monarhistički legiti-
mizam". Tek kad se monarhistički ideal više nije mirno prihvaćao kao
politički oblik, bilo je prijeko potrebno stvoriti "monarhističku stranku"
koja će ga braniti. 3 Ovo objašnjenje, izraženo u različitim oblicima,
dugo je koristio velik dio moderne kulture kako bi objasnio fenomen
katoličkih stranaka: one su bile, tvrdilo se, stvorene kako bi branile
društveni prostor Katoličke crkve, i omogućile joj da ponovno stekne
utjecaj koji je izgubila u društvu. Naravno, u tom objašnjenju ima velik
dio istine, ali to ipak nije puna istina. Danas se čini još teže odbaciti
ga nego u prošlosti, jer se suvremeno stajalište svih kršćanskih crkava
- a ne samo Katoličke crkve - uvelike priklanja njihovoj transformaciji
u neku vrstu organizacije "lobija" koji će promicati njihovu političku
prisutnost. Štoviše, većinom u Europi ali i drugdje, iskustvo velikih dik­
tatura između dvaju ratova, kombinirano s definitivnom sekularizacijom
javnog područja, gotovo je potpuno razorilo iluziju da bi ne-katoličke
kršćanske crkve mogle imati "prirodan" odnos s državom - pa bio on
zasnovan na njihovoj prirodi kao nacionalnih javnih servisa (državne
crkve poput Anglikanske ili reformirane Njemačke crkve prije 1945.)
ili na njihovu udjelu u liberalnoj sferi slobodnog individualnog izbora
4
(razni oblici non-konformizma).

No ovo nije bio izvorni kontekst. Velika liberalna konstitucionalna

revolucija u bitnom je uništila "komunitarijansko" tkivo na kojem se
zasnivala europska politika. Srednjovjekovna ideja ο političkoj sferi kao
ο communitas communitatum povukla se pred slavnom definicijom

3 Vidi A. Gramsci, Quaderni dal Carcere, ur. V. Gerratana, vol. III., Torino, Einaudi, 1 9 7 5 . , str.
2081.-6.
4 U ovom ogledu neću razmatrati Pravoslavnu crkvu. Kao proučavatelja zapadnih političkih
sustava, moje se djelo tiče onoga što bi se moglo nazvati "liberalnim konstitucionalizmom",
kao kulturnim sustavom koji dubinski zastupaju zapadne političke kulture (čak i u ekstremnim
reakcijama, koje preuzimaju oblik tiranije). Područja u kojima uglavnom djeluje Pravoslavna
crkva (rusko-slavenski dio svijeta) leže, čini mi se, izvan ovog konteksta.
 Ideologija k r š ć a n s k e d e m o k r a c i j e 123

Le Chapelierova zakona koji je ukinuo svaku vrstu korporacija (lipanj

1791.): "sada kad nema ničeg osim posebnog interesa i općeg interesa...
između države i građanina ne stoji ništa." 5 Treba imati na umu da
izgubljeno komunitarno tkivo nije bilo ono koje se danas obično tako
naziva: u biti, nije bilo nikakvog problema da bilo koja asocijacija
pojedinaca (kako ih zamišlja i uistinu štiti svaki liberalni ustav) postoji
na zakonit način. Zajednica koja je dovedena u pitanje novim ustavnim
poretkom bila je pravni entitet sposoban diktirati vlastita pravila i
zahtijevati suglasnost s njima neovisno ο volji vlastitih pripadnika, koji
više nisu imali kontrolu nad postojanjem "korpusa" kojemu su pripadali.
Liberalni konstitucionalizam u svojoj originalnoj formi smatrao je da
je s ovim konceptom teško, ako ne i nemoguće, izići na kraj,; sjetite se
njegove averzije i prema političkim strankama u njihovu "modernom"
obliku (kao nečeg što je više i različito od generičkih idealnih pokreta
s kojima se pojedinci mogu identificirati po želji) i spram sindikata kao
općih predstavnika radničkih interesa.

Katoličkoj je crkvi bilo teže nego reformiranim kršćanskim crkvama

djelovati u svijetu nastalom poslije liberalne revolucije: u biti, Katolička
crkva je tvrdila da je upravo ona, jezikom njezinih jurista, societas
perfecta, izvorni pravni entitet ravnopravan s drugim izvornim pravnim
6
entitetima (dotad svedenim samo na države). Papa je bio "suveren"
kao i svaki drugi (zbog čega nikad nije prihvatio gubitak svog prava na
"teritorij" kao na bitnu pretpostavku suvereniteta); i stajao je na čelu
sustava diplomatske i pravne vlasti koja se ni po čemu nije razlikovala
od one bilo koje druge države. Naravno, postojanje toga suvereniteta
usporedno sa sustavom država koje su također zahtijevale ekskluzivnu
lojalnost svojih pripadnika, stvaralo je gotovo nerješive probleme.

Upravo je ovaj model podupirao javno političku nazočnost katolika,

a njegovo je kasnije odbacivanje djelovalo u prilog i crkava i država
- što je bio djelotvoran i ideološki vrijedan prilog kršćanske demo­
kracije. No proces je bio dug i mukotrpan. Poslije inicijalne faze u
kojoj je papinstvo usmjerilo svoju energiju na jednostavnu restauraciju

5 Problem je, naravno, krajnje kompleksan i ovdje ga se može samo naznačiti. Za detaljniji prikaz,
vidi moju Partiti e sistemi politici nella storia contemporanea, Bologna, U Mulino, 1994. Cf.
Francuski prijevod tog izdanja, Introduction a l'histoire des partis politiques, Paris, PUF, 1 9 9 2 .
6 Ο ovoj evoluciji vidi P. Prodi, // sovrano pontifice, Bologna, II Mulino, 1982.; engleski prijevod,
P. Prodi, The Papal Prince, Cambridg, Cambridge University Press, 1 9 8 7 .
 124 Paolo Pombeni

sustava odnosa kakvi su navodno vladali između države i crkve prije

Francuske revolucije (gdje su države priznavale crkvenu strukturu kao
autonomni pravni entitet i kao ravnopravnog partnera u upravljanju
javnim prostorom), ono se koncentriralo na obranu papina suvereniteta,
poslije događaja u Italiji koji su izazvali nestanak nekadašnje Papinske
države. Takav je razvoj, skupa s doktrinom ο papinoj nepogrešivosti
predloženoj u isto vrijeme (1870.) na Prvom Vatikanskom koncilu,
radikalno umanjio utjecaj organiziranih političkih sila koje su zahtijevale
društvenu nazočnost katolika. Jedine dvije znatnije iznimke, u Belgiji i
novom Njemačkom carstvu, mogu se objasniti lokalnim posebnostima.
U Belgiji je katolički pokret stvorio de facto savez s liberalima tijekom
revolucije 1830., kako bi spriječio uniju s Nizozemskom, koja je bila
protestantska monarhija. U Njemačkoj, kao posljedica nacionalnog uje­
dinjenja, katolicizam - koji je prije imao privilegirani status u mnogim
od federalnih država - sada je bio manjina pod vlašću protestantske
dinastije koja je imala vlastitu državnu crkvu (u nekadašnjoj Njemačkoj
konfederaciji postojanje katoličke Habsburške monarhije značilo je
da su okolnosti za Crkvu bile vrlo različite). U skladu s time, u tim
dvjema zemljama postojanje katoličke stranke kao instrumenta obrane
od protestantske dominacije imalo je posebno značenje.

U drugim zemljama, očito, cilj nije bio osnovati katoličku stranku

koja će sudjelovati u ustavnom poretku, nego stvoriti katoličku druš­
tvenu snagu koja će podupirati i legitimirati papin položaj. Budući da je
Crkva nekako morala objasniti vjernicima kako je nastala takva situacija,
odlučila je iskoristiti tradicionalnu apokaliptičku poruku ο "neurednim
vremenima". "Moderna država", konstitucionalizam i liberalizam
nisu bili ništa drugo do vidljive manifestacije propasti načela koja su
podupirala koegzistenciju, i morala su nestati u konačnoj tragediji koja
će se neizbježno dogoditi zbog tog narušavanja načela koja uređuju
društveni život. Maksimalni izraz ovog "društvenog nereda" bilo je
isključivanje religije, skupa s njezinom institucionalnom strukturom
koja je regulirala ljudsko društvo.

Na tom je temelju Katolička crkva razvila vlastitu socijalnu doktrinu

koja je u određenom smislu bila radikalna kritika liberalnog društva.
Budući da je konačna svrha bila skupiti sve dostupne dokaze "nereda"
i "raspada" koji su slabili konstitucionalizam koji je prekinuo sve veze
s Crkvom, koja je sad bila spremna raskrinkati sve nedostatke sustava
 Ideologija kršćanske d e m o k r a c i j e 125

na način koji je često vrlo blisko sličio onome socijalističkih ideologija.7

Upravo je ova sklonost antikapitalističkim prigovorima često privlačila
simpatije socijalista i radikalnih mislilaca, kao što je i nepovjerenje
u vrijednosti liberalnog sustava i njegova konstitucionalizma navelo
Katoličku crkvu da ne vidi ništa loše u fašističkim revolucijama.

No na toj je pozadini povijesni razvoj dubinski promijenio upravo

opisani ideološki svijet. Prvo, politički su se događaji u Belgiji i Njemač­
koj pokazali osobito povoljnima za katolike. Posebno je u Njemačkoj
liberalni parlamentarizam omogućio jednom od svojih konstitutivnih
dijelova, stranci Zentrum, da dobije svoju bitku premda je cijela moć
pruske birokratske države bila usmjerena protiv nje. Ne samo da je
Bismarck izgubio svoju Kulturkampf (koju je, slučajno, u početku
podupirala liberalna ljevica) nego je Zentrum stalno povećavao svoju
političku težinu. U sustavu u kojem zakone, svidjelo se to nekome ili
ne, prije no što stupe na snagu mora odobriti parlament, i u kojem
vlast, unatoč svoj retorici koja želi dokazati suprotno, ne može funkcio­
nirati bez većine," parlamentarna stranka sa stotinu i nešto zastupnika
imala je znatan utjecaj. S druge strane, iskustvo oporbenih socijalnih
pokreta - primjerice u Francuskoj i Italiji - pokazalo je da liberalni
konstitucionalni sustav nudi dovoljno prostora za manevriranje i znatne
mogućnosti djelovanja organiziranim pokretima koji su operirali na
terenu političke agitacije.

Tako se otvorio procijep između doktrinarne orijentacije Katoličke

crkve i ideologije koju su primjenjivali katolički politički pokreti. Još
je dugo Crkva nastavila odbacivati liberalni politički sustav, premda
su njezini pogledi na ustavni pravni sustav postali umjereniji. Umjesto
toga naglašavala je svoju antipatiju prema kapitalizmu, koji je smatrala
ekonomskim oblikom organizacije upravo liberalnoga političkog su­
stava. Sto se njega tiče, pokazalo se da "vladavina zakona" može biti
povoljna i za Crkvu, kad je bila u manjini ili marginalizirana. Kako

7 Premda je tu bilo malo afiniteta. Zapravo, socijalisti su vjerovali da je lijek za zla industrijskog
drušrva "radikalizacija" razvoja i njegove dinamike. Nasuprot tomu, katolička socijalna misao
je dugo vjerovala da se ova zla mogu liječiti restauracijom političkog života u smislu arhetipskih
odnosa karakterističnih za ruralno društvo (uvelike impliciranih u kulturi Svetog pisma).
8 Da bih preduhitrio prigovore koji se uvijek pojavljuju kad iznosim ovu tezu, ukazat ću da činje­
nica što njemački kancelar nije trebao "parlamentarno povjerenje" nije značila da je on mogao
djelovati bez parlamentarne većine. Poraz nekog prijedloga zakona nije prisiljavao vladu na
ostavku, ali nije dopuštao da zakon prođe i stupi na snagu.
 Paolo P o m b e n i

bi izišla na kraj s problemom izazvanim prijašnjim osudama, nakon

događaja koji su okruživali poznat slučaj katoličkog ralliementa u
Francuskoj, Crkva je u osobi Leona X I I I . objavila da je neutralna s
obzirom na političke režime i da će ih prosuđivati samo na temelju
njihove sposobnosti da djeluju za opće dobro. Sto se toga tiče, stvari
su bile zamršenije. Takozvano "socijalno pitanje" - neravnoteža koja
je u europskim društvima nastala između participacije u proizvodnom
procesu i mogućnosti da se stekne dohodak koji će osigurati prihvatljiv
životni standard - bilo je univerzalno zapažen problem. Danas se
možemo sporiti ο tome je li ta situacija nastala zbog liberalnih načela 9 ,
no, "socijalna doktrina Crkve", izražena u enciklici Kerum novarum
iz 1891., polazila je od te pretpostavke.

Papinska antikapitalistička kritika razlikovala se od one socijalistič­

kog tabora jer joj referentni socijalni model nije bila mitska zajednica
jednakih koja je postojala u prvotnim stadijima čovječanstva - i koju je
sad trebalo ponovno uspostaviti na tehnološkim osnovama - nego isto
tako mitska zajednica redova i društvenih korporacija koja je navodno
postojala u kršćanskom srednjovjekovlju. U ovom se slučaju uvelike
manipuliralo tim mitom (i učinkovito ga se minimiziralo) u svjetlu
realističnijih shvaćanja društvene evolucije. Bez obzira na to, on je ostao
u pozadini kao temelj pogleda na društveni poredak zasnovanog na
etici koja je puno više komunitarijanska nego li individualistička.

Prema tom ideološkom razvoju možemo se odnositi na dva različita

načina: možemo smatrati da je on posljedica zaostalosti katoličke
religijske kulture, ili ga možemo shvatiti kao intuiciju krize koja je
tada zahvaćala europsko društvo (dostatno je razmotriti Tönniesa u
djelu Gemeinschaft und Gesellschaft ili Maitlanda i njegovu "politiku
tijela"). Čak i oni koji su smatrali da su u tom ideološkom kontekstu
sadržane obje komponente moraju priznati da su ove kontaminacije
pothranjivale dijalog s drugim kulturama onoga vremena: nostalgija

9 Ne samo da Velika Britanija, od radikala do Gladstones, pokazuje da se ta reekvilibrirajuća

intervencija javnih snaga (barem poreznim sredstvima) smatra potrebnom nego je također po­
kazano da je jedan od najistaknutijih zastupnika političkog liberalizma, Alexis de Tocqueville,
prihvatio ekonomsku doktrinu koja je bila krajnje kritična spram slobodnog tržišta i zaokupljena
uspostavom ravnoteže između društvenih klasa: Eric Keslassy, Le Liberalizme de Tocqueville ä
l'epreuve du pauperisme, paris, L'Harmattan, 2 0 0 0 .
 Ideologija kršćanske d e m o k r a c i j e 127

za načelom koje bi bilo u stanju obnoviti unitarnu teksturu političko-

-socijalnog tkiva bila je vrlo snažna.

No u tom je razdoblju rimsko svećenstvo bilo vrlo distancirano

spram koncepta demokracije. Pojam je počeo cirkulirati unutar različitih
katoličkih intelektualnih skupina (većinom onih izravnije angažiranih
u politici) na prijelazu stoljeća, osobito u Francuskoj i Italiji. Za ove
skupine je koncept demokracije - prema kojem je službeni liberalizam
bio neprijateljski raspoložen - nudio mnoge prednosti: ne samo da se
oštrije vezao za koncept "naroda" kao totaliteta političkih subjekata
(i unutar kojeg je stoga katolička komponenta bila numerički mnogo-
brojnija) nego je i štitio socijalne artikulacije alternativne državi kojoj
je davao puno pravo građanstva i otvarao znatan prostor katoličkim
snagama za djelovanje (nije slučajno da su te skupine postale vrlo
bliske s određenim aspektima socijalističke teorije). Ipak, Crkva je
čvrsto odbacivala takvu interpretaciju i cenzurirala je kršćansku de­
mokraciju u mnogim prigodama, od kojih je najvažnija bila kad je, u
smislu opće doktrine, ideologija kršćanske demokracije uključena u
osudu modernizma izraženu enciklikom Pascendi (1907.) a politički
kad je 1910. pokret Sillon (brazda) u Francuskoj optužen da zaobilazi
"zakone doktrinarne i direktivne moći crkvenog autoriteta, prelaženjem
na politički plan" tako da "unosi konfuziju između evangelizacije i
10
promicanja demokracije".

Ta je optužba imala svoju vlastitu posebnu priču unutar opće povije­

sti odnosa između rimske ortodoksije i katoličkih pokreta (u posljednje
ju je vrijeme Ivan Pavao II. usmjerio protiv "teologije oslobođenja"
u Latinskoj Americi), ali ona nam trenutno nije zanimljiva. Umjesto
toga ovdje ću pokušati objasniti zašto je ta optužba dosegnula točku
na kojoj je teorija kršćanske demokracije postala uporištem povratka
sreće političkog katolicizma.

Da bismo razumjeli taj fenomen s ideološkog stajališta, ne moramo

toliko ispitati povijest katoličkih pokreta koliko povijest papinstva i
njegova odnosa spram politike modernih država.11 Sve veća sekulariza-

10 Vidi E. Poulat, Integrisme et catholicisme integrale, Tournai, Casterman, 1 9 6 9 . ; J . Caron, Le

Sillon et la democratie chretienne, Pris, Pion, 1 9 6 7 .
11 Za novo svjetlo bačeno na ovu sekularnu evoluciju, kao i njegovu točnu interpretaciju, vidi noviju
knjigu Paola Prodija, Una storia della giustizia: dal pluralismo dei fori al moderno dualismo tra
coscienza e diritto, Bologna, U Mulino, 2 0 0 0 .
 128 Paolo Pombeni

cija i rast liberalne hegemonije (čija je radikalna varijanta, s određenog

stajališta, bila i socijalistička ideologija) dugo su priječili sposobnost
papinstva da intervenira u politici. No jednom kad je dokinuta anti-
modernistička opsesija pape Pija X . , i kad se povukla plima Prvoga
svjetskog rata, novi je papa (Pio XI., 1922.-39.) shvatio da se kulturna
scena promijenila: nesigurnost glede vrijednosti napretka bila je sve
veća, sumnjalo se u racionalnost političkog poretka, a potražnja za
doktrinama spasenja ponovno se pojavila. Od svoje prve enciklike (Ubi
arcano, 1922.) pa nadalje, Pio je iznio tezu ο povratku civilnog društva
"Kristovom kraljevstvu" što se manifestiralo "u civilnom društvu kad
priznaje i štuje vrhunski i univerzalni suverenitet Boga" i kad "se Crkvi
Isusa Krista daje ono mjesto u ljudskom društvu koje joj je On sam
namijenio". Središnjost moći Crkve, ne samo kao repozitorija Kristove
poruke nego i kao praktičnog sredstva za postignuće spasenja, usred
krize društva i politike, inicijalno je navelo Vatikan da se kompromitira
potporom autoritarnim ili diktatorskim režimima raspoloženim da daju
određene (i obično čisto formalne) ustupke ovoj poziciji. Odnosi su bili
napeti (sjetimo se enciklika protiv fašističkog etatizma, Non abbiamo
bisogno iz 1931., i Mit Brennender Sorge iz 1937. protiv poganskih
koncepcija države, a time i protiv nacizma) ali je stajalište Crkve spram
Druge Španjolske Republike i službena pozicija izražena, također
1937., protiv ateističkog komunizma i crkvene politike meksičke vlade,
ponovno uspostavilo ravnotežu.

No najvažniji tekst za potrebe našeg članka je bila enciklika Quadra-

gesitno anno objavljena 1 9 3 1 . kako bi se obilježila četrdeseta obljetnica
Kerum novarum. U ovoj enciklici papa je još jedanput istaknuo problem
najboljega socijalnog poretka koji je ocrtao kao onaj koji se zasniva
na "propisima ispravnog razuma, tj., kršćanske socijalne filozofije" i
kojim upravlja težnja "zajedničkom dobru". Skupa s tim općim načelom
bilo je iskazano i ono koje je poslije postalo poznato kao "dopunsko":
"Nije pravedno uzeti pojedincima ono što su u stanju postići svojim
trudom i marljivošću kako bi se dalo zajednici, nepravedno je dati u
zadatak većem i višem društvu ono što mogu ostvariti manje i niže
12
zajednice". Ovo je stajalište počivalo na dvama ključnim načelima:
(i) ekvivalenciji prirodne racionalnosti i socijalne doktrine katoličkog

12 Za tretman subsidijarnosri sa stajališta blisko povezanog s tradi cionalnom doktrinom Crkve,

vidi G. Morra, Teologia politico e Religione civile, Bologna, Barghigiani, 2 0 0 0 . , str. 1 1 9 . - 4 3 .
 Ideologija kršćanske demokracije 129

magisteriuma (derivirane iz teologije Tome Akvinskoga); (ii) obrana,

nasuprot etatizmu onog vremena, sposobnosti civilnog društva da se
samoorganizira, što država treba poticati a ne ukidati kako bi zauzela
njegovo mjesto.

Te direktive bile su napadnute s boka razvojem u samoj katoličkoj

misli tijekom meduratnih godina, poglavito u Francuskoj u djelima
Jacquesa Maritaina i Emmanuela Mouniera, koji su istaknuli pozitivnu
viziju suvremene političke krize. Posljednjeg ne treba interpretirati kao
zabranjeno voće "ispravnog razuma" ancien regimea koji je ujedinja­
vao religiju i politiku; više ga treba shvatiti kao pozitivno potomstvo
vremena koje je pokušavalo ostaviti "nered" liberalnog kapitalizma
iza sebe i koje je - možda čak i odlaskom u ekstreme prihvaćajući
potpuno zabludjele ideologije poput komunizma - svjedočilo ο čežnji
čovječanstva za povratkom u sretnu ravnotežu društva zasnovanog na
zajedničkom dobru, a ne na recipročnoj eksploataciji.

Nova verzija kršćanske demokracije koja je prevladavala poslijeratnih

godina u mnogim europskim zemljama, a zatim se proširila na nekoliko
latinskoameričkih, bila je ukorijenjena u tom prijelazu od negativnog
prema pozitivnom shvaćanju krize modernog čovjeka. Sada su, zapravo,
postale očite neke važne novosti. Veza između "prirodne" političke
filozofije zasnovane na razumu ("dobrom" razumu, naravno) i političke
teorije Crkve omogućavala je katolicima da sudjeluju u općem razvoju
političkog društva a da odmah ne moraju istaknuti "konfesionalne"
pozicije, prema kojima se svaki politički poredak i sustav ispravno
shvaćen u skladu s razumom smatrao i prilogom stvaranju kraljevstva
Božjeg. Štoviše, katolici su vjerovali da su našli nov kompas uz čiju će
pomoć biti u stanju locirati svoju orijentaciju u krizi modernosti: ideju
"osobe". Malo je koncepata bilo tako kontroverzno poput ovog, ali u
širim crtama on se može definirati ovako: moderna filozofska revolucija
poslije Descartesa, a zatim i liberalna ideologija, skrenuli su pozornost
na središnju važnost pojedinca, ali su također istaknuli njegovu/njezinu
krhkost. To se dogodilo zbog gubitka centralnosti one kompleksnosti
pojedinca koja svoj korijen ima u interakciji između socijalnih korijena
pojedinaca i njihove više potrebe da nadiđu materijalnu sferu. Posljedica
toga je bila da se nije više trebalo govoriti ο "pojedincu" - nepostojećoj
monadi (što je bila kritika liberalizma) - nego ο "osobi". To je bio jedini
predmet koji se nije razmatrao u njegovoj/njezinoj individualnosti, u
 130
Paolo P o m b e n i

odvojenosti njegove/njezine egzistencije kao monade, nego u smislu

subjektova odnosa prema društvu, shvaćenog istodobno kao odnos s
formativnim korijenima subjekata, i kao projekcija njihovih prava da
se razviju na način koji ispunjava njihov potencijal i blagotvoran je za
socijalni kontekst kojemu pripadaju.

Pomoću te formulacije ostvaren je niz teških zadataka: ponovno je

lansiran humanizam, u oštrom kontrastu spram totalitarizma; pružena
je obrana sposobnosti elementarnih socijalnih, i općenito ne-državnih
organizama (poput Crkve) da osiguraju okoliš nužan ljudskoj osobi da
se razvije; izražena je kritika sve veće težine i važnosti državnih aparata,
te gubitka kontrole nad ekonomskim razvojem, koji je postao očito u
posljednjim desetljećima (time se stvorila i veza sa socijalističkom misli
i novijom ekonomskom analizom).

Ova ideologija, koja je snagu izvlačila iz pontifikata Pija X I . , ali se

ne može potpuno s njim poistovjećivati, dobila je određenu potporu
novog pape, Pija X I I . (1939.-58.). Papa Pacelli bio je diplomat po
naobrazbi koji je obnašao dužnosti od ključne važnosti u Njemačkoj
tijekom Weimarske krize i dolaska nacizma, a zatim u Vatikanu kao
glavni kreator politike (policy maker) uoči Drugoga svjetskog rata. S
vremenom je promijenio svoje stajalište: više nije dijelio iluziju Pija
X I . da se Crkva može lišiti katoličkih političkih pokreta i izravno
ophoditi s državama; sada je vjerovao da su u političkoj strukturi,
kojom dominira masovna organizacija, jedini važni akteri upravo oni
koji su u stanju mobilizirati masovne političke stranke i ideologije koje
imaju snažnu moć nad ljudima.

No kako bi se upustila u tu novu misiju, Crkva je morala stvoriti

jezik koji će biti u stanju prodrijeti u društvo u krizi, još zatrovano
anticrkvenim predrasudama. Ne iznenađuje da nalazimo te elemente
prosudbe u ranim stadijima papinstva koji su kulminirali u neobičnoj
mješavini krutih teokratskih pozicija i ponovnog lansiranja katoličkog
samoshvaćanja kao skupine ratnika preživjelih u utvrdi pod opsadom.
U godinama između 1 9 4 3 . i 1947, Pacelli je pokušao nametnuti vod­
stvo Katoličke crkve kao preduvjet za restauraciju istinske "kršćanske
civilizacije" koja se sve više identificirala s idealnom vizijom obnove
"Zapadnog" svijeta (u koji je čak uključivao SAD). Tim svijetom su
dominirale zajedničke vrijednosti kojima je poslijeratna rekonstrukcija
signalizirala povratak "prirodnom poretku" koji je liberalizam - na
 Ideologija kršćanske d e m o k r a c i j e 131

koji se još gledalo sa znatnim neprijateljstvom - uzaludno pokušavao

nijekati.

Na tom je temelju Pio X I I . legitimirao demokraciju (službeno u

radijskom govoru emitiranom na Božić 1944.) kao prirodnu poli­
tičku formu najbližu Crkvenom mišljenju: s jedne strane, zato što je
bila alternativa komunizmu time što je jamčila slobodu društvenih
organizama (a time sljedstveno i Crkve); s druge strane, jer su njom
istodobno upravljala načela nametnute volje većine i zaštite manjina, pa
je time išla u prilog katolicizmu ma u kojoj se od dviju pozicija našao.
Ta je evolucija omogućila ponovno rođenim katoličkim političkim
pokretima u poslijeratnim godinama ulazak na političku scenu sa
znatno većim mogućnostima utjecaja. U nekim zemljama - Francuskoj,
Italiji i Njemačkoj primjerice - oni su bili protagonisti prvih pokušaja
da se ponovno promisle liberalni ustavi; u drugima su - poput Belgije
i Nizozemske - usprkos svemu dali znatan doprinos poslijeratnoj
rekonstrukciji.

Na konstitucionalnoj razini, kršćanska je demokracija bila u stanju

uvesti u razne ustave - francuski iz 1946.-7., talijanski iz 1948., nje­
mački iz 1949. - upravo naznačena načela: središnje mjesto "osobe" s
njezinim novim i važnim značenjem kao pravnog subjekta, shvaćenog
kao društveni entitet u posjedu konkretnih atributa i prava koja se
mogu uživati kao dio procesa socijalne i kulturne evolucije; 13 pretežito
"socijalno" shvaćanje ekonomije s umjerenom količinom kontrole nad
kapitalističkim sustavom; obranu ne-državnih socijalnih entiteta, od
obitelji do crkava; te konzekventnu valorizaciju oblika organizacije, i
političkih (stranaka) i korporativnih (sindikati).

Ta se ideologija često prikazivala kao prekid s prethodnim liberalnim

sustavom. To je bio neobičan kulturni fenomen, s obzirom ne samo na
to da su liberalne skupine, primjerice u Britaniji, izišle s prilično sličnim
prijedlozima,14 koji su se potpuno ignorirali, nego i s obzirom na to što
su ovi teoretičari prihvatili na razini ustavne pravne teorije doktrinu

13 Ο ovome vidi P. Pombeni, "Individuo/persona nella costituzione italiana: il contributo del

dossettismo", Parole Chiave, 1996., vol 10., No. 1., str 197.-218.
14 Premda su kršćansko demokratske skupine, nisu bile toga svjesne. Ovaj neobični fenomen može
se ilustrirati ponašanjem talijanske katoličke ljevice koju je između 1 9 4 5 . - 1 9 5 1 . predvodio
Giuseppe Dossetti: premda je bio žarki pristaša keynesovih teorija, bio je potpuno nesvjestan
njegova uvjerenog podupiranja liberalizma, vjerujući umjesto toga da je on neka vrsta nemark-
sističkog socijalista.
 132
Paolo Pombeni

zrelog liberalizma koju je europska politička misao prigrlila u njezinoj

cijelosti (razdvajanje moći /vlasti, vladavina zakona, parlamentarizam,
jurisdikcijske kontrole i tako dalje). No upravo je ovaj mit ο navodnom
prekidu s prošlošću omogućio katoličkom svijetu da prilično brzo
apsorbira odlike moderne liberalne države u njezinu konačnom stadiju
evolucije, čiji su najuvjereniji zagovornici postali upravo katolički
političari. Nasuprot tomu, antiliberalna ideologija još živa u katoličkoj
socijalnoj doktrini omogućila je katoličkim pokretima da prihvate
planski ekonomski sustav koji je u svim zemljama proistekao iz ratnih
iskustava. Izvjesna količina centralizirane ekonomske regulacije naizgled
je podupirala onu preeminentnost "općeg dobra" nad individualnim
stjecalačkim apetitima koju je propovijedao, primjerice, Vatikan.

Naposljetku, crkveni temelj ovih ideologija favorizirao je "neo-

komunitarne" ideje koje su tako iskreno priželjkivali mnogi Europljani
u razdoblju nakon 1945. Pozivajući se u prvoj instanciji je na crkvenu
zajednicu kao na vlastiti spremnik konsenzusa, kršćanske demokratske
stranke zasnivale su se na ideji naroda kao onog koji je potporanj
političke zajednice. U suglasnosti s jezikom nalik na marksizam onog
vremena, oni su se koristili pojmom "među-klasne stranke" kako bi
naglasili da se pozivaju na spremnik konsenzusa koji obuhvaća različite
socijalne slojeve. Ponovno, ideologija "općeg dobra" i spominjanje
su-života u istom kulturnom spremniku (katolicizmu) omogućili su
racionalizaciju ovog pojma, uzdižući ga kao model moderne politike
čija je svrha stopiti klase u kulturni i socijalni entitet. Čineći tako,
Crkva i katolički pokreti reducirali su crkveno članstvo na čistu formu
za promicanje prosječnih kulturnih vrijednosti zajedničkih društvu kao
cjelini; to je bila jedna vrsta sekulariziranog i minimalnog kršćanstva
koju su mase spremno prihvatile iz tradicionalnih razloga, ali također
potpuno lišenog militantnosti koja je inicijalno galvanizirala kršćansku
demokraciju. Ovaj nivelirajući proces uvelike je poboljšao socijalni
utjecaj katoličkih stranaka u zemljama koje su imale dobro izgrađenu
tradiciju; ali ih je također transformirao u laičke grupacije, odvajajući
ih od njihova utemeljenja u autentičnim religijskim pokretima.

Iz ovog kratkog prikaza očito je da je ideologija kršćanske demokra­

cije pomogla uklopiti velik dio europskog stanovništva u politički sustav
stvoren poslije rata. Ne vjerujem da je prijeko potrebno pokazivati kako
se taj proces sekularizirao postupnim uklanjanjem njegovih religijskih
 Ideologija kršćanske d e m o k r a c i j e 133

afilijacija, tako da se na kraju spojio s maticom onoga što možemo

nazvati "europskom socijaldemokracijom". No mislim da bi bilo po­
grešno podcijeniti povijesnu vrijednost ove ideologije u osiguravanju
uspjeha europskog liberalnog konstitucionalizma koji je, alternativno,
mogao pokušati i poraziti. Inicijalno je Katolička crkva bila još jedna od
vodećih snaga socijalne akulturacije u kontinentalnoj Europi, a država
(usudio bih se reći i civilno društvo općenito) nisu imali one instrumente
masovne socijalizacije koji su postali potpuno dostupni tek u posljed­
njim desetljećima (masovno obvezatno obrazovanje, standardizirana
potrošnja, televizija). Dok je išla ovim zavojitim putem, ne samo da je
Katolička crkva, preko sebi pridruženih političkih pokreta, podupirala
konačno i nesporno ustoličenje liberalne demokracije (ili, ako vam se
više sviđa, post-liberalne demokracije) kao jedinog legitimnog političkog
sustava jer je bio zasnovan na zaštiti "socijalnog čovjeka" nego su
katolički intelektualci dali važan doprinos u uspostavi konsenzusa
na kojem se zasniva "nova demokracija", a kojim se politička teorija,
možda nesvjesno, i danas koristi kao standardnom referencijom.

No u ovom se procesu kršćanska demokracija rasplinula kao ideo­

logija svojstvena suvremenom sustavu. Ona je donekle ostvarila svoju
zadaću prevođenja znatnog dijela europske populacije u novi politički
poredak koji je izrastao na ruševinama ancien regimea. Pitanje političkog
poretka bilo je riješeno jednom i zauvijek (barem u onim posebnim
povijesnim okolnostima) s oblikom koji je tipično poprimila Zapadna
demokracija 50-ih i 60-ih godina dvadesetog stoljeća i koji je bio
mješavina socijalne demokracije zasnovane na određenom stupnju
ravnopravnog pristupa potrošnim robama koje na raspolaganje stavlja
društvo izobilja, te na individualnim i socijalnim pravima proizvedenim
neviđenim rastom regulatorne snage države u relacijskoj i moralnoj
sferi. U tom kontekstu nije bilo mjesta za preoblikovanje sustava silama
koje bi se distancirale od nekih njegovih temeljnih vrijednosti. Jedine
alternative bile su postati dio establišmenta ili se vratiti u čisto religijski
problem pronalaženja "utjehe" za "zlo" inherentno povijesti.
 Fašizam 135

7
Fašizam
R E F L E K S I J E Ο SUDBINI IDEJA U
POVIJESTI DVADESETOG STOLJEĆA

Zeev Sternhell

Refleksija ο ekstremnoj desnici nije samo refleksija ο katastrofi europ­

skog dvadesetog stoljeća nego i ο kulturi našeg vremena. 1 Ali unatoč
tomu što se danas sve više smatra da je devetnaesto stoljeće završilo tek
početkom Prvoga svjetskog rata, dvadeseto stoljeće ο kojem ja govorim
nije takozvano "kratko" stoljeće koje je počelo s Prvim svjetskim
ratom, propašću multinacionalnih carstava i ruskom revolucijom, nego
dvadeseto stoljeće koje je nastalo skupa s intelektualnom, znanstvenom
i tehnološkom revolucijom osamdesetih i devedesetih godina devet­
naestog stoljeća. 2 Ideja da dvadeseto stoljeće počinje Prvim svjetskim
ratom možda ima neku logiku - premda vrlo ograničenog dosega - kad
je riječ ο Rusiji ili Austro-Ugarskoj, ali se na Zapadnu Europu zapravo
ne može primijeniti. Devetnaesto stoljeće nije završilo onoga dana kad

1 Ovo poglavlje je dio većeg projekta koji financira izraelska Akademija znanosti i umjetnosti.
Zahvalan sam Akademiji što mi je omogućila istraživanje. Izvorni članak na kojem se zasniva
ovo poglavlje napisan je u rujnu 1 9 9 9 . , kad sam imao sreću boraviti u Centru za studije i kon­
ferencije Bellagio. Htio bih zahvaliti Rockefellerovoj zakladi za to što mi je omogućila rad u
idealnim uvjetima koje pruža predivno osoblje Ville Serbelloni.
2 Ovo nije mišljeno kao globalna kritika Erica Hobsbawma i njegove knjige The Age of Extremes:
The Short Twentieth Century, 1914.-1989., London Michael Joseph, 1 9 9 4 . , koju smatram
važnim djelom.
 136 Zeev Sternhell

je Lenjin sišao s vlaka na finskoj postaji, nego onda kad je konstruirana

prva električna centrala, izumljen automobil, telefon, bežični telegraf,
kinematograf, otkrivene rendgenske zrake i kad je otvoren pariški
Metro. Završilo je kad je londonskim ulicama krenuo prvi autobus
na motorni pogon, kad je otkriven bacil tuberkuloze i cjepivo protiv
difterije i tifusa. Devetnaesto stoljeće umrlo je kad je europski radnik,
tegleće kljuse koje je živjelo u uvjetima puno gorim od onih u kojima
su živjeli robovi na američkom Jugu, postao građaninom koji uživa
opće pravo glasa, zna čitati i pisati, i čija djeca, umjesto da odlaze u
rudnik kad navrše osam godina, idu u školu gdje je - kao što je to bilo
u Francuskoj - obrazovanje besplatno i obvezatno.

Stoljeće Fenomenologije duha, Kapitala i Demokracije u Americi

završilo je kad je, usred razdoblja dotad neviđenog znanstvenog i
tehnološkog napretka, odbacivanje baštine prosvjetiteljstva, raciona­
lizma, univerzalizma i ideje progresa - drugim riječima, odbacivanje
ideološkog modernizma - dosegnulo vrhunac i, nakon što je postalo
masovnim fenomenom, steklo razornu moć. Dvadeseto stoljeće je
počelo kad su Nietzsche i Bergson, Le Bon i Freud, Pareto, Mosca,
Dürkheim i Dilthey stvorili nove koncepcije morala, čovjeka i društva,
kad su impresionisti, koje su slijedili kubisti i futuristi, stvorili novu
estetiku, i kad su M a x Planck i Albert Einstein iznijeli drugačiju viziju
svemira.

Tako je već u posljednjim godinama devetnaestog stoljeća postojala

većina misaonih sustava i najveći dio političkih i društvenih sila koji
čine naš suvremeni svijet. Ideologije koje će, četvrt stoljeća kasnije,
tako snažno pridonijeti promjeni lica svijeta, već su tada dostizale svoju
zrelost. Posljednja četvrtina devetnaestog stoljeća bilo je doba velikog
bogatstva i intenziteta upravo stoga što je bilo razdoblje inkubacije i jer
je, na polju intelektualne evolucije, imalo sve značajke revolucionarne
epohe. Godine između Darwinove i Marxove smrti i početka Prvoga
svjetskog rata bile su među najplodnijima u intelektualnoj povijesti
Europe. Ovaj jedinstveni procvat nije samo odražavao kvalitetu znan­
stvene, književne i umjetničke proizvodnje tog razdoblja nego i njezinu
raznovrsnost, kontraste i kontradikcije.

Dalekovidniji i osjetljiviji ljudi onog vremena bili su svjesni da žive

u izvanredno doba i svaki je na svoj posebni način izrazio taj osjećaj
 Fašizam 137

novine i previranja. "Rođenje novih bogova oduvijek je bilo obilježje

početka nove civilizacije, a njihov nestanak je uvijek obilježavao njezinu
propast. Mi smo u jednom od onih povijesnih razdoblja kad je, na
trenutak, nebo prazno. Upravo zbog toga, svijet se mora promijeniti",
pisao je Gustave Le Bon 1 8 9 4 . 3

Trideset godina kasnije, osvrćući se unatrag na prve godine stoljeća,

Virginia W o o l ! će reći:

Otprilike, ili upravo u prosincu 1 9 1 0 . izmijenio se ljudski karakter.

Ne kažem da je n e t k o izašao, kao što se izlazi u vrt, i t a m o vidio
da je procvala ruža, ili da je k o k o š snijela jaje. Promjena nije bila
tako iznenadna i jasna. Ali, svejedno, bila je p r o m j e n a ; a budući da
m o r a m o biti proizvoljni, smjestit ć e m o je u godinu 1 9 1 0 . 4

Uistinu, svijet se mijenjao kao nikad prije. Tehnološka revolucija, dok je

transformirala lice kontinenta, uvelike je mijenjala i prirodu postojanja.
Stvoren je dotad neviđen ritam života, proizvod urbanizacije kojoj nije
bilo kraja. Znanstvena revolucija odbacila je shvaćanje koje su dotad
ljudi imali ο sebi i univerzumu u kojem žive. Stvarna intelektualna
revolucija pripremala je konvulzije koje će uskoro izazvati europsku
katastrofu prve polovice dvadesetog stoljeća.

Tako treba objasniti i začetak fašizma: ekstremna desnica, predfaši-

stička i ponegdje već potpuno fašistička desnica, bile su izravni produkt
civilizacijske krize dotad neviđenih dimenzija. To je objašnjenje privlač­
nosti različitih inačica fašizma, i za neobrazovane slojeve stanovništva
i za neke od najvećih osoba intelektualnog života dvadesetog stoljeća.
To je razlog zbog kojeg je fašizam mogao istodobno biti i masovni
pokret i elitistički intelektualni fenomen, koji je bio u stanju privući
neke od najnaprednijih elemenata ondašnje avangarde.

Ovdje moramo postaviti određena osnovna pitanja: može li nas ova

fascinacija fašizmom naučiti nečemu ο našoj civilizaciji, ili ćemo reći,
nasuprot tomu, da fašizam nije bio ništa više od epizode u povijesti

3 G. Le Bon, Les Lois psychologiques de i evolution des peuples, Paris, Alcan, 1 8 9 4 . , str. 1 7 0 .
4 V. Woolf, "Karakter u književnosti", u The Essays of Virginia XVoolf ur. Andrew McNeille, vol.
III., 1 9 1 9 . - 1 9 2 4 . , London, The Hogarth Press, 1 9 8 8 . str. 421.-2.
 138 Zeev S t e r n h e l l

našeg vremena, kao što je to mislio Benedetto Croce? 5 Ima li smisla reći,
što još mnogi čine, da je fašizam bio tek nesretni događaj koji se zbio
poslije Prvoga svjetskog rata, fenomen strogo ograničen na međuratno
razdoblje, povezan s ekonomskom katastrofom, nezaposlenošću i
depresijom, rođen 1918. i umro 1945? Je li bio jednostavno sjenka koju
je bacio marksizam, obrambena reakcija na komunizam, neodređena
imitacija staljinizma?6

To je jednostavno objašnjenje, vjerojatno prejednostavno. Fašizam

je privukao maštu ljudi jer se bavio stvarnim problemom: prirodom
društvenih odnosa. Fašizam je dao privlačne odgovore na neka od
pitanja koja su zaokupljala ljude u posljednja dva stoljeća: kao prvo,
kad skupina ljudi počinje biti društvo? Kakva je priroda odnosa između
pojedinca i kolektiva, a time i što je temelj političke legitimacije? Sto čini
naciju? Je li to slobodno izražen izbor pojedinaca s jednakim pravima,
kao što je to smatrala francuska revolucija u svojim prvim godinama, ili
naciju stvara povijest, kultura, religija, etnička skupina? Sto je stvarni
temelj kolektivne egzistencije? Kakva je, točno, priroda zajedničkog
faktora koji omogućuje da ljudi razviju minimum solidarnosti koji
omogućuje zajednički život? Sto daje značenje životu u društvu? Na
ta pitanja postoje mnogi odgovori, ali, kad ih se reducira na bitno, oni
pripadaju dvjema osnovnim kategorijama. Postoji odgovor koji potječe
iz tradicije prosvjetiteljstva, i postoji historicistički odgovor.

Privlačnost rješenja koja je ponudila radikalna desnica bila je to veća

što je fašistička ideologija bila jednostavno tvrda jezgra i najradikalnija
varijanta puno proširenijeg i starijeg fenomena: sveobuhvatne revizije
ključnih vrijednosti humanističkog, racionalističkog i optimističkog
naslijeđa prosvjetiteljstva. Na kraju devetnaestog stoljeća, odbacivanje
prosvjetiteljstva poprimilo je istinski katastrofalne razmjere i pomelo je
velik dio kulturne Europe. Upravo je to odbacivanje prosvjetiteljstva,
prilagođeno uvjetima života u masovnom društvu na kraju devetnaestog

5 Ο Croceu i fašizmu vidi D. Mack Smith, "Benedetto Croce: history and politics", Journal of
Contemporary History, 1 9 7 3 . , vol. 1., str. 4 1 . - 6 1 . ; G. Stasso, Per invigilare me stesso: i tacuini
di lavoro di Benedetto Croce, Bologna, II Mulino, 1 9 8 9 . ; S. Zeppi, 17 pensiero politico dell ide-
alismo italiano e it nazionalfascismo, Firenze, La Nuova itaiia, 1 9 7 3 . ; M. Abbae, La ßlosoßa di
Benedetto Croce e la crisi della societa italiana, Torino, Einaudi, 1 9 5 5 .
6 To je jedan od najproblematičnijih aspekata "fenomenološkog pristupa" fašizmu Ernsta Noltea.
Vidi njegovu knjigu Three Faces of Fascism: Action Francaise, Italian Fascism, National Socialism,
New York, Holt, Rheinhart & Winston, 1 9 6 5 .
 Fašizam 139

stoljeća proizvelo fašističku ideologiju. Tako je, prije no što je postao

politička sila, fašizam bio kulturni fenomen. Posvuda u Europi, kulturna
je pobuna prethodila političkoj i bila je bitni preduvjet političke pobu­
ne. Fašizam nije bio samo kulturni fenomen nego primarno kulturni
fenomen. 7

Želim istaknuti ovo: fašistička se ideologija razvila puno prije Prvoga

svjetskog rata. 8 Rat je omogućio da se kulturna pobuna prevede u
političke pojmove, ali nije stvorio fašizam kao takav. Rat je stvorio
povoljne uvjete: pružio je intelektualnoj pobuni, nakon pola stolje­
ća inkubacije, priliku i sredstva da postane politička sila, ali temelj
uspona fašizma nećemo pronaći u poslijeratnoj krizi nego u borbi
protiv ideološkog modernizma, što znači, protiv francuske i kantovske
tradicije prosvjetiteljstva. U biti, korijeni fašizma leže u reakciji protiv
načela koja je Kant iznio u svojem, opravdano glasovitom, odgovoru
na pitanje "Sto je prosvjetiteljstvo?" (Was ist Aufklärung?) u prosincu
1784: "Prosvjetiteljstvo je čovjekov izlazak iz samonametnute nezrelosti.
Nezrelost je nesposobnost služenja vlastitim razumom, bez pomoći
drugog... Moto prosvjetiteljstva je stoga, napere audeV. Imaj hrabrosti
da se služiš vlastitim razumom". 9

Reakcija protiv prosvjetiteljstva je počela u doba samog prosvjeti­

teljstva. Baš kao što je prosvjetiteljstvo bilo politički pokret, tako je i
pokret protiv prosvjetiteljstva bio politički pokret. Kao što je bilo dobro
poznato još od Herdera i Burkea, najsnažnija prijetnja "Aufklärungu"
potjecala je iz uspona historicizma, a Johann Gottfried Herder bio
je intelektualni otac historicizma, i posljedično tome, nacionalizma.
Njegova filozofija povijesti, njegova obrana prošlih kultura, njegov

7 Z. Sternhell, Μ. Sznajder i M. Asheri, The Birth of Fascist Ideology: From Cultural Rebellion
to Political Revolution, Princeton, M J , Princeton University Press, 1 9 9 5 .
8 Za posljednje povijesti i najnovije definicije fašizma vidi S. G. Payne, A History of Fascism,
1914.-1945., Madison WI, The University of Wisconsin Press, 1 9 9 5 . ; R. Griffin,The Nature of
Fascism, London, Pinter Publishers, 1 9 9 1 ; R. Eatwell, Fascism: a History, London, Vintage,
1 9 9 6 . Griffin je također uredio jednu važnu hrestomatiju, Fascism, Oxford, Oxford University
Press, 1 9 9 5 . Ο fašizmu kao ideologiji, vidi vrlo poticajni članak R. Eatwella "On defining the
'fascist minimum': the centrality of ideology", Journal of Political Ideologies, 1996., Vol 1. str
3 0 3 . - 1 9 . Vidi također A.J. Gregor, The Ideology of Fascism, New York, Free Press. 1 9 6 9 . , i G.
L. Mosse, The Fascist Revolution: Toward a General Theory of Fascism, New York, Howard
Fertig, 1 9 9 9 . Ο pitanjima povezanim s konceptom ideologije, Cf. Μ Freeden, "Political concepts
and ideological morphology", Journal of Political Philosophy, 1 9 9 4 . , Vol. 2. str 1 4 0 . - 6 4 .
9 I. Kant.
 Zeev Sternhell

povijesni relativizam koji ga je također odveo u druga područja i

aktivnosti, poput estetike, bili su prije svega zamišljeni kao snažni
napad na modernu civilizaciju. Njegovo djelo poricalo je svaku racio-
nalističku interpretaciju društvenog razvoja. Njegova glavna svrha je
bila rekonstruirati vrijednosti kulture, duh nacije i njezin karakter,
instinkte i osjećaje koji ljude drže na okupu, koji su duhovna bit zakona
i običaja, i koji čine "sreću naroda". 10

Sve osnovne teze historicizma mogu se smatrati posljedicom pri­

mjene organske metafore na društvo: pritom se društvo smatra živim
organizmom. Stoga se historicizam često i primjereno povezuje s
organicizmom, shvaćanjem prema kojemu se društvo može objasniti
zakonima primjenjivim na živa bića. Očito, fašizam nije moguće shvatiti
bez historicizma: ne tvrdi da postoji izravni odnos uzroka i posljedice
između historicizma i fašizma, ali oblikovanje fašističkog ideološkog
korpusa ne može se shvatiti bez uzimanja u obzir golemog utjecaja i
izvanredne privlačnosti historicizma.

Koristim se pojmom "historicizam" u njegovu doslovnom smislu,

kako ga je definirao Friedrich Meinecke 1932., u svome poznatom
članku Die Entstehung des Historismus: "Bit historicizma je zamjena
procesa individualizirajućeg zapažanja generalizirajućim pogledom
11
na sile u povijesti." Kao što je to slučaj sa svim širokim konceptima
postojali su različiti tipovi historicizma, a oni su bili ili nacionalne
vrste ili su se razlikovali u stupnju. Sve te varijante historicizma ipak
su imale zajednički temelj. Iznad i s onu stranu pozitivne vrijedno­
sti dane povijesti koja se shvaća kao ljudsko napredovanje u svojoj
imanentnoj stvarnosti, iznad i s onu strane rehabilitacije povijesti,
historicizam je zauzimao neprijateljski odnos prema prirodnom zakonu,
intelektualizmu i racionalizmu. Posljedica je bila da je historicizam
uništio ideju zajedničke ljudske prirode, univerzalnoga razuma koji
omogućuje nastanak univerzalnog prirodnog zakona, i da je smatrao
takva shvaćanja praznim, apstraktnim, i ponajprije, hipokritskim. Od

10 R. Pascal, The German Sturm und Drang, Manchester, Manchester University Press, 1 9 5 3 . ,
str. 2 2 2 .
11 Friedrich Meinecke, Historicism: The Rise of a New Historical Outlook, s njemačkog preveo J. Ε.
Anderson, s predgovorom Sir Isaiaha Berlina, London, Routledge and Kegan Paul, 1 9 7 2 . , p. lv.
Vidi i originalni tekst: F. Meinecke, Die Entstehung des Historismus, München, r. Oldenbourg
Verlag, 1959., str. 2.: "Der Kern des Historismus besteht in der Ersetzung einer generalisierenden
Betrachtung geschichtlich-menschlicher Kräfte durch eine individualisierende Betrachtung."
 Fašizam 141 [

Herdera do Rankea i Meineckea, historicizam je, prema Meineckeovim

riječima, tako bio pobuna protiv ideje da je čovjek

u osnovi bio isti u svim razdobljima za koja z n a m o . . . p o s e b i c e je

ideja prirodnog zakona, potekla iz antike, potvrđivala ovo vjerovanje
u s t a b i l n o s t ljudske p r i r o d e , i iznad svega, ljudskog r a z u m a . U
skladu s t i m e , s m a t r a l o se da r a z u m . . . govori istim glasom, i izriče
iste b e z v r e m e n e i a p s o l u t n o valjane istine, koje su bile u skladu s
12
o n i m a koje vladaju s v e m i r o m u cijelosti.

Dakle, historicizam je bio globalni napad na racionalizam, univerzalizam

i ideju napretka francuskog prosvjetiteljstva. Prema Meineckovu mi­
šljenju, on je bio specifičnost njemačke kultute, njezin najvažniji prilog
Zapadnoj kulturi i temelj velike razlike u intelektualnom i političkom
razvoju Njemačke i Francuske, poslije francuske revolucije. Meinecke
nije sumnjao da njemački historicizam predstavlja "dosad najvišu ikad
dosegnutu razinu razumijevanja čovječanstva". 13

Ovdje se postavlja pitanje na koje Meinecke nije odgovorio kad

je, poslije Drugoga svjetskog rata, razmatrao "Njemačku katastrofu"
u knjizi istog naziva.14 Pitanje je: nije li taj Sonderweg, taj "posebni
put" koji je odabrala njemačka povijest, glavni razlog propasti nje­
mačkog liberalizma s početka devetnaestog stoljeća pa nadalje? Nema
11 dugotrajni otpor Njemačke spram univerzalnih vrijednosti, spram
ideje prirodnog zakona, veze s tim da u Njemačkoj nikad nije bilo
liberalne revolucije, i da je do druge polovice dvadesetog stoljeća
njezinim elitama ideja demokracije bila strana? Nisu li, napokon, taj
kult posebnog nasuprot univerzalnom, to shvaćanje nacije kao etničkog
i rasnog entiteta, koje je upravo pridonijelo stvaranju Njemačke, bili
instrumenti par excellence rata protiv prosvjetiteljstva?

12 Meinecke, ibid. Pp. Lv-lvi (sr. 2.-4. njemačkog teksta). Ο historicizmu i njegovu kontekstu vidi
izvrsnu knjigu F. C. Beisera Enlightenment, Revolution and Romanticism: The Genesis of Mo­
dern German Politica Thought, 1790.-1800., Cambridge MA, Harvard University Press, 1 9 9 2 . ,
str. 30.-3. i 3 7 . i G. G. Iggers, The German Conception of History: The National Tradition of
Historical Thought from Herder to the Present, Middletown CT, Wesleyan University Press,
1983., str. 124.-228.
13 Ibid, str. lvii.
14 F. Meinecke, The German Catastrophe: Reflections and Recollections, preveo S. Bradshaw,
Boston MA, Beacon Press, 1963.
 142 Zeev S t e r n h e l l

Historicizam tako nije samo legitimacija i nedužno divljenje vrijed­

nostima raznovrsnosti i mnogostrukosti; on nije samo snažno razvio
ideju - poznatu ideju koju dugujemo Vicou - da ljudski duh ne zna ni za
kakvu drugu stvarnost osim povijesne, budući da ju je sam stvorio, nego
je također proizveo određena načela čiji je utjecaj na dvadeseto stoljeće
bio od ključne važnosti i, općenito gledano, katastrofalan. Nasilje,
razmjeri i dubina reakcije bili su sumjerljivi s veličinom fenomena na
koji su bili reakcija: čovjek prosvjetiteljstva nije želio ništa manje do
li ponovno oživjeti mit ο Prometeju. Njegovi neposredni neprijatelji
odgovorili su pozivanjem na providnost, sudbinu, povijest i duboke
korijene kolektivnog podsvjesnog.

Njemačka je bez sumnje bila mjesto gdje je historicizam stekao

glavnu i dominantnu poziciju, gdje je dosegnuo pun razvoj i odakle je
zračio prema van. Ali, premda je historicizam bio dominantna struja
u njemačkoj misli, premda je bio njemačka ideologija par excellence,
historicizam ni u kojem slučaju nije bio ograničen na Njemačku. On je
bio europski fenomen koji se također zakorjenio u Francuskoj i Italiji
te imao golem utjecaj tijekom dvaju stoljeća, od francuske revolucije
do danas.

Herder je dao Europi ideju ο nepromjenjivoj individualnosti nacije,

koja norme života nalazi unutar sebe same, transcendirajući univer­
zalne zakone. Poučavao je da je nacija živi organizam, a ne zbroj
pojedinaca; vjerovao je da ima dušu, i da je ta duša istovremeno i
potpuno individualna i prirodni fenomen. Sve kulture su organski i
jedinstveni totaliteti, s jedinstvenim jezicima, vrijednostima, tradicijama,
institucijama, običajima, koje je nemoguće oponašati. Sve vrijednosti su
stoga individualne i povijesne: one su relativne. Herderovska ideja da
postoji nacionalna "bit" čiju čistoću valja štititi i čiji specijalni karakter
treba promicati, bila je fundamentalna za cjelokupnu revolucionarnu
desnicu u prvoj polovici dvadesetog stoljeća. Taj se koncept spojio
s jednom idejom, koju je još zanesenije razvio Justus Moser: idejom
15
ο drevnoj, barbarskoj i čistoj naciji. U devetnaestom stoljeću, kult
nacionalne povijesti uključivao je rehabilitaciju srednjeg vijeka: po-

15 Carlo Antoni, L' Historisme, traduit d e I' Italien par Alain Dufour, Geneva, Librairie Croz,
1 9 6 3 . , str. 54.-5. Vidi također C. Antoni, From History to Sociology: The Transition in German
Historical Thinking, preveo s talijanskog H.V. White, Westport CT, Greenwood Press, 1 9 7 6 .
Fašizam 143

novno rođenje nacije zahtijevalo je da se klasično naslijeđe nadomjesti

16
srednjovjekovnim.

Zaključak prvog vala romantizma i, poslije, generacija od 1890. i

1930. oslanjao se na herderovsku koncepciju povijesti i kulture, prema
kojoj se u obitelj ne može ući onako kako se kupuju dionice na burzi.
Kult nacionalnog genija, organska koncepcija nacije, shvaćanje nacije
kao izvora svekolike istine značili su, prvo, da članstvo u tom tijelu
nije pitanje izbora, i drugo, da je govoriti ο univerzalnim vrijednostima
čista besmislica. Možda svi ljudi jesu braća, ali oni koji govore istim
jezikom, mole se u istoj crkvi i čiji su preci pokopani na istom groblju,
dijele zajedničke vrijednosti koje su za njih posebne, a posljedica toga je
da su beskonačno bliži jedni drugima no ikome drugom. Individualno,
shvaćeno na taj način, jest proizvod jedinstvenog okoliša, različitog
od svakog drugog. Iz toga slijedi da ljudi koji su proizvod istog ze­
mljopisnog okoliša, iste klime, koji su slušali iste bajke i legende na
majčinu koljenu, imaju mentalitet jedinstven u svojoj vrsti. Tako postoje
prirodni kolektivi s jedne strane, i umjetni s druge. Zajednica građana,
društvo zasnovano na društvenom ugovoru ili, jednostavno, na nekim
utilitarnim načelima, mora nužno biti artificijalno i, stoga, inferiorno.
U stvarnosti ideja ο građaninu može biti korisna jer je u stanju ljudima
omogućiti više slobode, ali ona nije ništa više od pravne fikcije.

Herder je na svaku naciju gledao kao na manifestaciju kolektivnog

duha koji se troši vlastitom ekspresijom; taj kolektivni duh stari, ali
ipak ostaje isti. Upravo stoga što stari nije se sposoban obnoviti. Genij
naroda, zato što je neizmjenjiv ne može se ni mijenjati ni pomladiti,
nego se može samo ostvarivati i iscrpljivati se. U tom kontekstu, Herder
se koristio slikom koja je postala klasična: slikom biljke koja niče,
cvjeta i vene. 17 Stoljeće i pol prije Oswalda Spenglera, i više od stoljeće
prije refleksija Hippolytea Tainea i Ernesta Renana, te generacije 90-ih
godina devetnaestog stoljeća, Herderovi spisi ο dekadenciji dali su oblik
određenoj vrsti kulturalnog pesimizma, određenoj viziji povijesti čiji

16 M a x Remene, "Introduction" u dvojezično kritičko izdanje J. G. Herdera, Auch Eine Philosophie

der Geschichte zur Bildung der Menschheit, Beytrag zu vielen Beyträgen des JahrhundertslUne
Autre Philosophie de Ϊ histoire. Pour contribuer ä /' education de ΐ humanite. Contribution ä
beaueoup de contributions du siede, Paris, Aubier, 1 9 6 4 . , str. 19.-23. Francuski tekst je s nje­
mačkog preveo i prikazao Max Rouche.
17 Rouche, "Introduction", str. 6 0 .
 144 Zeev Sternhell

će se utjecaj osjetiti tek na mijeni devetnaestog u dvadeseto stoljeće, i

koji je naposljetku pridonio stvaranju nove hijerarhije vrijednosti.

Uz to, taj pojam ο nizu različitih nacionalnih karaktera nužno je

razorio ideju ο univerzalnoj ljudskoj prirodi zasnovanoj na razumu.
Povijest, bilo je rečeno, nije područje razuma, budući da razum nije u
stanju shvatiti život. Upravo stoga iracionalizam je već bio osnovica raz­
mišljanja ove škole. "Zar razum, kad se koristi nepažljivo i nepotrebno,
ne slabi - i zar već nije oslabio? - sklonost, instinkt, aktivnost? 18 Ovdje
je Herder bio veliki prorok vitalizma: razum, tvrdio je, slabi instinkte.
Herderovska estetika pretpostavlja superiornost kreativne vitalnosti
nad refleksivnošću, spontanosti nad izučavanjem. Osamnaesto stoljeće,
mislio je Herder, karakterizirala je sudbonosna prevlast inteligencije
nad vitalnošću. Njegov velik argument protiv "duha moderne filozofije"
tvrdio je da ideje rađaju ideje, a ne život. 19

Takav je bio Herderov prilog pokretu Sturm und Drang, njemačkom

i francuskom romantizmu te filozofiji povijesti nekih od glavnih figura
devetnaestog stoljeća. "Njemačka mu duguje više nego bilo kojem
drugom čovjeku koji je živio između Luthera i Bismarcka", pisao je još
prije mnogo godina jedan od njegovih najboljih biografa na engleskom
govornom području. 20 Ovdje treba istaknuti da je Herderov utjecaj,
uz to što je bio dominantan u Njemačkoj, bio izvanredno velik i u
Francuskoj. Ernest Renan zvao je Herdera "le penseur-roi". Smatrao
je Herdera, kojega je na francuski preveo Edgar Quinet i kojemu se
jako divio Quinetov prijatelj Jules Michelet, "jednim od najistančanijih

18 Herder, Auch Eine Philosophie der Geschichte/Une Autre philosophie de ΐ histoire, str. 2 4 9 .
19 Ibid, str. 242.-5. Za vjerojatno pristupačnije njemačko izdanje, vidi Johann Gottfried Herder,
Werke, Vol I.: Herder Und Der Sturm und Drang, 1764.-1774., München, Carl Hanser Verlag,
1984., str. 639.-41.
20 A. Gillies, Herder, Oxford, Bladkwell, 1 9 4 5 . , str 133. Gillies naglašava Herderov prilog po­
kretu Sturm und Drang, dok R Τ. Clark nasuprot tome smatra Herdera puno više Auklärer-om
prave vrste: Herder: His Life and Thought, Berkeley CA, University of California Press, 1 9 5 5 .
Ovu liniju je slijedilo prijateljsko, ako ne i selektivno, čitanje Herdera Isaiaha Berlina. Vidi
Vico and Herder: Two Studies in the History of Ideas, London, John Murray, 1 9 9 0 . , str. 70.-
9 0 . vidi također F. Μ. Barnard, Herder's Social and Political thought: From enlightenment to
Nationalism, Oxford, Oxford University Press, 1965. Ο Berlinu kao uglednom predstavniku
protuprosvjettteljskog liberalizma, vidi G. Garrardov sjajni ogled "The counter-Enlightenment
liberalism of Isaiah Berlin", Journal of Political Ideologies, 1997., vol. 2., str. 2 8 1 . - 9 6 .
 Fašizam 145

genija modernog doba": većim od Kanta, Hegela ili Fichtea. 21 Svakako,

Renanu nije trebao Herder da bi osudio "ideju ο jednakosti ljudi i
jednakosti rasa" što je učinio 18 7 1 . 2 2 Ali, nesumnjivo je od Herdera
preuzeo, a da nije govorio ο Volku, svoju organsku viziju kulture i
društva.

No sve dok napad na prosvjetiteljstvo nije sišao s kulturnih visina

u pučku arenu, političko značenje tog fenomena u Francuskoj je bilo
ograničeno. To, s druge strane, nije bio slučaj s Njemačkom. Tu su
oslobodilački ratovi protiv Napoleona, koji se nisu vodili samo protiv
francuske vojske nego i protiv francuskog prosvjetiteljstva, prvi put
omogućili intelektualnom korpusu povezanom s osnovnim načelima
historicizma da postane politička sila.

Francuska je politički bila zahvaćena puno kasnije, u kontekstu in­

dustrijalizacije i brze demokratizacije europskog društva. Afera Dreyfus
bila je prvi čin drame, nastavljene i završene četrdeset godina kasnije
s višijevskim rasnim zakonima. Na mijeni devetnaestog u dvadeseto
stoljeće uočavamo crtu podjele između aristokratskog, konzervativnog
odbacivanja prosvjetiteljstva i prevođenja tih istih stajališta u istinski
pučke, revolucionarne pojmove nacionalizma tipa la Tene et lesMorts,
što je bio francuski ekvivalent ideje Blut und Boden. Koncepcija društva
kao tijela, ideja ο naciji kao živom organizmu, velikoj obitelji kojom
vlada novi moral, vodila je etnički i rasno zatvorenoj koncepciji na­
23
cionalizma.

Upravo su antidreyfusovski intelektualci pretvorili kulturnu pobunu

u masovni proizvod. Kad su odbacivanje univerzalnih vrijednosti i
prirodnih prava, herderovska kritika modernosti, filozofija povijesti
izražena u knjigama Histoire de la litterature anglaise i Les Origines de
la France contemporaine Hippolytea Tainea, ili V Avenir de la science
Ernesta Renana, sišli na razinu ulice, refleksije ο egalitarnoj dekaden-

21 E. Renan, "Lettre ä Μ. Strauss", u Oeuvres completes de Ernest Renan, edition definitive etablie
par henriette Psichari, Paris, Calmann-Levy, 1947., Vol. I., str 4 3 7 . - 8 . ; Ε. Richard, Ernest Renan,
penseur traditionaliste, Aix-en-Provence, Presses Universitäres d' Aix-Marseille, 1996., str 5 7 .
Cf, također Η. Tronchon, Ernest Renan et t Etranger, Paris, Les Belles Lettres, 1928., str. 2 0 5 .
i 2 1 7 . Još jedno Tronchonovo djelo od interesa je njegova La Fortune intellectuelle de Herder
en France, Paris, F. Rieder, 1920.
22 Renan, "Nouvelle lettre ä M. Strauss", u Oeuvres completes de Ernest Renan, str. 4 5 4 .
23 Cf. Ζ. Sternhell, Maurice Banes et le nationalisme jranqais, novo prošireno izdanje, Paris, Fayard,
2000.
 I 146 Zeev S t e r n h e l l

čiji, objašnjenja povijesti prvo pomoću kulturalnih a zatim i rasnih

pojmova, postali su neočekivano učinkovit ratni stroj. Nedvojbeno,
upravo su antidreyfusovski intelektualci obavili posao vulgarizacije
i popularizacije, ali i u slučaju Renana i Tainea ta je vulgarizacija
priopćavala barem neke aspekte osnovnih učenja te dvojice divova koji
su dominirali drugom polovicom francuskoga devetnaestog stoljeća,
jer Taine je bio uvjereni socijalni darvinist, a Renan je definitivno imao
i antisemitsku stranu.

U posljednjih trideset godina devetnaestog stoljeća, odbacivanje

prosvjetiteljstva i francuske revolucije eksplodiralo je u kontekstu
sveobuhvatne i rapidne demokratizacije europskog društva. Tad je
nadošao novi val odbacivanja "modernih vrijednosti" koje je Nietzsche,
najveći od svih antiprosvjetiteljskih likova svog vremena, definirao tako
jasno: univerzalizam, humanizam, progres, utilitarizam, egalitarizam.24
"U svim ključnim točkama", pisao je Nietzsche govoreći ο S onu stranu
dobra i zla, "ova knjiga je kritika modernosti, uključujući modernu
znanost, modernu umjetnost, čak i modernu politiku." 25 Upravo tad
su Renan i Taine, kojeg je Nietzsche smatrao "najistaknutijim živim
povjesničarem" 2 6 , opisali francusku revoluciju kao pravu kulturnu
katastrofu i gledali na intelektualni korpus koji ju je omogućio kao
na izvorište moderne dekadencije općenito, a propasti vlastite zemlje
posebno. Šifra koja se najčešće rabila kako bi se opisalo ovo apsolutno
zlo bila je"materijalizam": što je značilo utilitarizam, egalitarizam,
prava čovjeka. Prevedeno u političke pojmove, materijalizam je značio
demokraciju, liberalizam i socijalizam. "Materijalizam" je bio pojam
koji se najčešće upotrebljavao sve do kraja Drugoga svjetskog rata
kako bi se opisala bolest koja izjeda Europu. To je bio istinski opći
europski fenomen, a ne specifična reakcija na neki poseban događaj,
ma koliko on bio važan.

Ali, neka ο ovome ne bude nimalo dvojbi: uspon fašizma bio je mo­
guć samo zato što liberalna buržoazija nije uspjela stvoriti novi duhovni
temelj i potpuno zadovoljiti emocionalne i intelektualne potrebe ljudi.

24 F. Nietzsche, Beyond Good and Evil: Prelude to a Philosophy of the Future, preveo W. Kauf­
mann, New York, Vintage Books, 1 9 6 6 . , str 1 5 3 . i 2 0 6 . Cf. Također str. 13., 4 9 . i 6 1 .
25 F. Nietzsche, Ecce Homo, u The Philosophy of Nietzsche, New York, Modern Library, n.d., str.
114.
26 Nietzsche, Beyond Good and Evil, str. 193.
 Fašizam 147

Emocionalna praznina, intelektualna boljetica izazvana supremacijom

razuma i znanosti mogli su se razabrati usred osamnaestog stoljeća:
Herder, njegov prijatelj i učitelj Hamann, Burke, Maistre i njemački
romantičari bili su najpoznatiji predstavnici toga novog trenda. Ovaj
osjećaj nedostatnosti produbljivao se kako se europski kontinent sve
više industrijalizirao, a skupa s tim su se sve više širila i društvena
zla. I samu demokraciju su počeli smatrati zlom: nju se optuživalo
da zamišlja društvo kao agregat pojedinaca, koji nemaju zajedničkih
vjerovanja, niti ih povezuje emocionalna solidarnosti. Optuživalo ju
se da potiče otuđenje. Upravo je ova praznina na kraju devetnaestog
stoljeća pridonijela rođenju fašizma.

Na vrhuncu stoljeća, u svijetu transformiranom tehnološkom i

znanstvenom revolucijom, trideset ili četrdeset godina prije Prvoga
svjetskog rata, s obvezatnim osnovnim obrazovanjem, širenjem znanja
i sve obuhvatnijim sudjelovanjem u političkom životu, dogodio se
ovaj pomak s filozofske refleksije na ideologiju. U tom kontekstu
možemo najjasnije vidjeti sve po čemu se razlikuje rad nekih od naj­
većih likova stoljeća od njegove primjene u politici, a u isto vrijeme
sve što povezuje filozofsku refleksiju i politiku. Kad je pobuna protiv
naslijeđa prosvjetiteljstva sišla na ulicu, postala je - u rukama Sorela, le
Bona, Barresa, Drumonta i Maurrasa, Langbehna i Lagardea, a poslije
Spenglera, Moellera van den Brucka ili pak Marinettija, Corradinija,
D'Annunzija ili Hulmea, i mnogih drugih - izvanredno učinkovito
oruđe rata. Ne smijemo zaboraviti da su na mijeni stoljeća Langbehnovo
djelo Rembrandt als Erzieher i Drumontova La France Juive bili među
najvećim bestselerima tog vremena, i da su Gustavea Le Bona preveli
na šesnaest jezika. Drumontov i Langbehnov uspjeh kasnije je ostvario
27
samo Spengler.

Na ovoj se točki mora ustrajati: s jedne strane, Nietzscheov, Renanov

ili Taineov juriš na modernost već je uključivao nesmiljenu osudu
demokracije - ili, drugim riječima, jednakosti - i davao prednost

27 Ο njemačkoj i francuskoj školi "konzervativne revolucije" ili predfašizmu, vidi klasično djelo
F. Sterna The Politics of Cultural Despair: A Study in the Rise of Germanic ideology, Berkeley
CA, University of California Press, 1 9 6 3 . ; L. Dupeux (ur), La Revolution conservatrice dans 1'
Allemagne de Weimar, Paris, Kime, 1 9 9 2 . ; i Ζ. Sternhell, Neither Right nor Left: Fascist ideology
in France, Princeton NJ, Princeton University Press, 1 9 9 6 . Ο Spengleru, vidi glavno djelo G.
Merlia, Oswald Spengler, temom de son temps, Stuttgart, Heinz, 1 9 8 2 .
 148 Zeev Sternhell

hijerarhiji. Ali, s druge strane, jasno je da se aristokratsku, krajnje

individualističko i često konzervativno odbacivanje prosvjetiteljstva
dubinski razlikovalo od prevođenja tih istih ideja u stvarno revolu­
cionarne pojmove, čega se prihvatila generacija 1 8 9 0 . Jasno je da
su kad je Nietzscheova, Renanova, Taineova, pa čak i Gobineauova
filozofija sišla na ulicu, kad su refleksije ο ropskom moralu, kršćanskoj
i egalitarnoj dekadenciji, bile prevedene u pojmove koji su odgovarali
potrebama čitatelja popularne literature i dnevnih novina, ova zapažnja
dobila potpuno novu dimenziju i prilično drugačije značenje. U sumrak
devetnaestog stoljeća te refleksije ο sudbini civilizacije spojile su se s
rasističkim nacionalizmom, autoritarizmom, kultom države i vođe, i s
novom vrstom politike: koja manipulira ljudima u kontekstu političke
demokracije. Kulturna je pobuna dala političkoj pobuni konceptualnu
dubinu i izazvala političku pobunu čim su to okolnosti dopustile.

No naraštaj 1890., uzeo je od Nietzschea samo one elemente koje

je htio i koji su mu trebali. " J a se borim protiv svega tog modernizma,
modernizma koji je definirao Nietzsche", rekao je glavni intelektualni
vođa francuskog nacionalizma Maurice Barres, otac francuskog poli­
tičkog romana i jedan od najinteligentnijih osnivača fašističke sinteze. 28
Njegov cijeli opus je posvećen borbi protiv "racionalističke ideje"
koju je smatrao "oprečnom životu i njegovim spontanim oblicima";
on je prekoravao Rousseaua što je sterilizirao život pokušavajući ga
racionalizirati. Četvrt stoljeća Barres je vodio ničeansku borbu protiv
francuskog prosvjetiteljstva, kartezijanskog racionalizma, kantovskoga
kategoričkog imperativa, prava čovjeka, humanizma, liberalne demo­
kracije, ideje napretka i demokratskog obrazovanja. Ali, tamo gdje se
Nietzsche priklanjao ekstremnom individualizmu, Barres je zagovarao
potpuno pokoravanje pojedinca zajednici; tamo gdje je Nietzsche
priznavao da se užasava masa i veličao aristokraciju misli i volje, primat
kulture, intelektualnu neovisnost i nonkonformizam, Barres se stavljao
na stranu mnoštva, jedinog stovarišta velikih kolektivnih vrijednosti.
Ništa nije bilo stranije Nietzscheu od ovog Barresova povijesnog,
kulturnog i rasnog determinizma, njegova plemenskog nacionalizma,
kulta snažne države. Ništa nije bilo draže nacionalistima generacije

28 M. Barres, Mes Cahiers, Paris, Plön, 1 9 3 1 . , str. 139.

 Fašizam 149

1890. od nacionalne, katoličke, prudonovske, ksenofobične, autoritarne

i često antisemitske države.

Glavno mjesto antisemitizma proizlazilo je iz njegove uloge u borbi

protiv prosvjetiteljstva: antisemitizam je bio sastavni dio intelektualne
revolucije na prekretnici prošlog stoljeća. On nije bio nužni preduvjet
rasta fašizma. U ono je vrijeme u Italiji, Španjolskoj ili Portugalu,
bio gotovo nepoznat, ali je igrao ulogu od prvorazredne važnosti u
Njemačkoj, Francuskoj i u Austro-Ugarskom carstvu. Kroz cijelo devet­
naesto stojeće, emancipacija Zidova bila je u Francuskoj i Njemačkoj
simbol prosvjetiteljstva. Sljedstveno tome nije bilo boljeg načina koji
bi simbolizirao smrt prosvjetiteljskih vrijednosti od izbacivanja Zidova,
čija je sposobnost preživljavanja u Europi ovisila ο sudbini liberalizma,
iz nacionalne zajednice.

Zanimljivo je zapaziti političku funkciju ili sličnost uloga koje je

imao antisemitizam u Njemačkoj i francuskoj, nacionalnoj državi par
excellence. U Njemačkoj, nacija je prethodila državi: kulturni identitet
postojao je prije političkog identiteta. U Francuskoj, naciju su iskovale
pravne i administrativne strukture, koje je stvorila snažna monarhija.
Tu je država stvorila naciju, a politički identitet je prethodio kulturnom
identitetu.

Unatoč ovoj bitnoj razlici, na kraju devetnaestog stoljeća obje su

zemlje imale problem s vlastitim identitetom. Njemački nacionalisti su
smatrali da se nacionalno jedinstvo tek treba postići, dok su francuski
smatrali da ga valja ponovno steći. U Francuskoj, jednoj od triju zemalja
na svijetu koje su proživjele liberalnu revoluciju, nacionalisti su s
očajem gledali kako su prosvjetiteljstvo i revolucija uzdrmali jedinstvo
građeno 7 0 0 godina. Kako bi ponovno stekli to izgubljeno jedinstvo,
kako bi premostili jaz između stare Francuske i postrevolucionarne
Francuske, između Francuske kraljoubojica i restauracije, između
katoličke i laičke Francuske, nacija se trebala očistiti od svih uzroka
nesuglasica; univerzalizma, kategoričkog imperativa, ljudskih prava,
ideje ο nadmoći razuma. S nacionalističkog stajališta, istina i pravda ne
postoje po sebi. Pravda postoji samo unutar iste vrste. Za teoretičare,
novinare i kolovođe nacionalizma s obiju strana Rajne, samo ljudi iste
krvi, koji imaju istu zajedničku povijest, mogu participirati u istom
kulturnom naslijeđu. Nacija, mislili su, nije zbroj građana, ona je Volk,
 150 Zeev S t e r n h e l l

tijelo, obitelj, proizvod specifičnog krajolika. Herder, a nakon njega

Renan, sada su se prevodili u jezik politike, vrlo sofisticirana filozofija
povijesti se vulgarizirala, a zaključak je bio da ništa ne može pretvoriti
srce, um i duh Židova u srce, um i duh Francuza ili Nijemca. Svatko
može dobiti francusku ili njemačku putovnicu, ali nije svatko Francuz
ili Nijemac. Antisemitizam, kao što je pokazao Charles Maurras, bio
je metodološka nužnost. Tako su se, unatoč različitim povijestima, na
mijeni stoljeća dva nacionalizma našla na istoj točki.

Oko 1910. isto je počelo vrijediti i za talijanske nacionaliste, re­

volucionarne sindikaliste, futuriste: i za njih je, često kao posljedica
francuskog i njemačkog utjecaja, nacija bila trajna povijesna, fizička i
moralna stvarnost. Za Mussolinija je 1915. nacija, ujedinjena u kulturi
i tradiciji, sadržavala i pretpostavke dugoročnog preživljavanja. Ona
je bila "veliki proizvod povijesti" 29 , a rat je otkrio da je ona primarni
objekt lojalnosti za veliku većinu nacionalnoga proletarijata.

Ovdje moramo ukratko spomenuti još jedan element pobune pro­

tiv naslijeđa prosvjetiteljstva, sorelovski revolucionarni revizionizam.
Kao što je to rekao Τ. E. Hulme, pravi ideolog vorticizma, engleski
prevoditelj Bergsona i Sorela, obožavatelj Maurrasa, teoretičar koji
je stajao iza T. S. Eliota, Ezre Pounda i Wyndhama Lewisa, Sorel je
- kao antiprosvjetiteljski revolucionar, antiracionalistički klasicist - bio
ključna osoba europskog intelektualnog života na početku dvadesetog
stoljeća.30 Slijedeći Sorela, na kraju prvog desetljeća dvadesetog stoljeća,
talijanski i francuski revolucionarni sindikalisti došli su do zaključka
da radnička klasa u velikim industrijskim središtima zapadne Europe
odgovara onome kako ju je opisao Le Bon: ona je bila samo gomila, a
gomila je konzervativna. Proletarijat s općim pravom glasa, koji radi
osam sati na dan, koji je prošao obvezatno osnovno obrazovanje i vojnu
službu (zaključio je on) nije više, i nikad više neće biti, sposoban za anti-
buržujsku revoluciju. Svi ti socijalisti koji su htjeli uništiti humanističku,
racionalističku buržujsku civilizaciju nisu mogli slijediti proletarijat u

29 Gregor, The Ideology of Fascism, str. 1 4 4 .

30 Τ. Ε. Hulme, Speculations: Essays on Humanism and the Philosophy of Art, London, Routledge
and Kegan Paul, 1954., str. 2 5 0 . , 2 5 4 . - 6 0 . Ο Hulmeovu andracionalističkom i antihumanističkom
revolucionarnom konzervativizmu, vidi str. 47., 55.-8-, 60.-2. i 68.-71. ο Sorelu kao "ključu
za svu suvremenu političku misao" vidi W. Lewis, The Art of Being Ruled, London, Chatto and
Windus, 1926., str. 1 2 8 . Cf. Također str. 4 0 7 . - 9 .
Fašizam 151

socijalnu demokraciju: svi oni koji su ostali revolucionari, ali su izgubili

vjeru u logiku marksističke ekonomije, morali su pronaći alternativnu
revolucionarnu silu sposobnu da spasi svijet od propasti.

Sorelijanci su trebali proletarijat sve dok su vjerovali da je on

sposoban ispuniti svoju ulogu revolucionarnog agensa. Poslušajte La-
gardellea, urednika časopisa Le Mouvement socialiste, koji će trideset
godina poslije postati Petainov ministar rada, kako u ljeto 1912. piše:
"Radnički nas pokret zanima samo ako je sposoban biti nositeljem
nove kulture. Ako proletarijat zapadne u demagogiju ili egoizam,
on više nema privlačnosti za one koji traže način na koji se može
transformirati svijet." 31 Kad su morali odabrati između proletarijata
i revolucije, odabrali su revoluciju: priklonili su se neproleterskoj
revoluciji, nacionalnoj revoluciji.

Tako je bilo posve prirodno da je nastala sinteza između revolucio­

nara koji su otkrili naciju kao revolucionarnu silu, i nacionalističkoga
pokreta koji se također bunio protiv starog buržujskog svijeta i koji
je vjerovao da nacija neće nikad biti cjelovita ne bude li integrirala
proletarijat. Socijalizam za naciju kao cjelinu, revolucija za naciju kao
cjelinu, nacionalizam koji je prezirao buržujski svijet, koji je vjerovao u
civilizaciju redovnika i vojnika, spojili su se i stvorili privlačnu, snažnu
i uspješnu ideološku sintezu.

Toj je kombinaciji Marinetti, objavljujući Futuristički manifest,

dodao entuzijastičnu potporu kulturne avangarde. Teško je preuveli­
čati značenje avangardističkog elementa u izvornom fašizmu, važnost
revolucionarne estetike koju je ovaj sadržavao. Futurizam je bio, u tom
razdoblju, prva intelektualna struja koja je jednoj estetičkoj koncepciji
dala političku formulaciju. 32 Objasnit ćemo privlačnost fašizma za

31 H. Lagardelle, "Les revues", Le Mouvement socialiste, srpanj-kolovoz 1 9 1 2 . , br. 2 4 3 . , str.

153.
32 Vidi F. T. Marinetti, Enquete internationale sur le vers libre et Manifeste du futurisme, Milano,
Edizioni del "Poesia", 1 9 0 9 . ; F. T. Marinetti, "Manifesto del partito politico futurista", u M.
D. Gambillo i t. Fiori (ur), Arcbivi del Futurismo, Roma, De Luca, 1 9 5 8 . , str. 34.-7.; G. Lista
(ur), Marinetti et le futurisme, Lausanne, L Age d homme, 1 9 7 7 . ; E. Gentile, "II Futurismo e la
politica: dal nazionalismo modernista al fascismo ( 1 9 1 9 . - 1 9 2 0 . ) , u R. De Felice (ur) Futurismo,
cultura e politica, Torino, fondazione G. Agnelli, 1 9 8 8 . ; W. L. Adamson, Avant-garde Florence:
From Modernism to Fascism, Cambridge MA, Harvard University Press, 1 9 9 3 . ; m. Affron i
Μ. Antliff (ur), Fascist Visions: Art and Ideology in France and Italy, Princeton NJ, Princeton
University Press, 1997.
 152 Zeev Sternhell

velike segmente europske inteligencije tek kada budemo shvatili da

su u njemu oni pronašli izraz vlastitog nonkonformizma, i da je uz to
što je predlagao koncepciju odnosa pojedinca i društva, fašizam bio i
nov ideal lijepog i divljenja vrijednog. To je odgovor na pitanje zašto
je fašizam, posvuda u Europi, od Londona Ezre Pounda, Wyndhama
Lewisa i Τ. S. Eliota, do Bukurešta Mircea Eliade i Emilea Gorana,
Lisabona Fernanda Pessoe i Bruxellesa Hendrika de Mana, i naravno
u Njemačkoj, Italiji i Francuskoj, imao takav snažan učinak na ljude
od formata? Zašto je tako duboko fascinirao tako mnogo kultiviranih
ljudi?

Tako je trideset godina koje su prethodile Prvom svjetskom ratu

predstavljalo laboratorij fašističke misli. Intelektualna kriza s kraja
devetnaestog stoljeća pokazala se konkretno kao kriza liberalne demo­
kracije. Naravno, kriza je prvo pogodila najnaprednije liberalno društvo
na kontinentu, ono čiji je režim ponosno upozoravao na svoje srodstvo
s prosvjetiteljstvom i francuskom revoluciju. Upravo je u društvu u
kojem je liberalna demokracija, stoga što je bila opipljiva stvarnost,
imala vremena izazvati mnoga razočaranja i animozitete, kulturna
pobuna postala masovna ideologija i počela preuzimati oblik političkog
revolta. U tome je pravo povijesno značenje afere Dreyfus. Nakon
prologa 80-ih godina devetnaestog stoljeća u liku boulangizma, afera
Dreyfus bila je izvanredni pokušaj potkopavanja intelektualnog temelja
režima i njegove legitimnosti. To je bio prvi put da je napad na liberalnu
demokraciju formuliran uime naroda. Boulangisti i antidreyfusovci
su zagovarali destrukciju demokracije uime masa. Svi su osuđivali i
liberalizam koji je, prema njihovu mišljenju, međusobno suprotstavljao
pojedince te ih smatrao običnom robom na tržištu rada, i marksizam
koji je, uime klasne borbe, prezirao prirodnu solidarnost nacije.

Marksizam i liberalizam bili su oblici materijalizma, a fašizam je

bio antimaterijalizam u svojem najčišćem obliku: on je bio odbacivanje
racionalističkog sadržaja liberalizma i marksizma, tih dvaju nasljednika
osamnaestog stoljeća. Ali, fašizam se ne može definirati samo na nega­
tivan način: on je bio treća revolucionarna opcija između liberalizma
i marksizma. Premda idealni prototip razorne ideologije, fašizam je
nudio vlastitu viziju svijeta i stvorio je novu političku kulturu. Fašizam
je bio originalni, nonkonformistički odgovor na pitanje kako riješiti
neke, naizgled nerješive, društvene konflikte.
 Fašizam 153

Liberalna demokracija nije nikad tvrdila da ima globalni, jasni

odgovor na ta pitanja. Ona je mogla ponuditi samo vrlo djelomična
i ograničena rješenja i bila je zaokupljena posljedicama društvenih
fenomena, a ne njihovim uzrocima. Liberalna demokracija nije nikad
pokušavala sprečavati sukobe koji razdiru društvo - ekonomski, soci­
jalno, ideološki - nego ih je jedva pokušavala kontrolirati.

Od sedamnaestog stoljeća nadalje, konflikti su se smatrali integralnim

dijelom biti ljudskog društva. Cijela liberalna misao zasnivala se na
prihvaćanju konflikta kao trajnog fenomena. U tome su se liberalizam
i njegovi nasljednici, demokracija i demokratski socijalizam, slagali:
razlikovali su se samo u pitanju kako regulirati konflikte. Sve do danas,
cijelo pitanje državnog intervencionizma u ekonomiji i društvu svodi
se u stvarnosti na problem reguliranja sukoba. Fašizam je, nasuprot
tomu, izričito želio eliminirati konflikt kao takav. U tom su počivali
njegova velika originalnost i specifično obilježje, i naravno, njegove
konačne katastrofalne posljedice.

U tom pogledu, njegovi su začetnici vjerovali da je fašizam izum

genija. Dok se komunizam, uništavajući socijalne strukture, način
života i stoljetne tradicije, upuštao u avanturu divovskih razmjera,
fašizam je tvrdio da može unijeti razmjernu harmoniju u društveno
tkivo ne dirajući ni na koji način socijalnu i ekonomsku stvarnost.
Kako bi se to postiglo, bilo je dostatno društvo ne smatrati skupinom
pojedinaca ili suprotstavljenih skupina, nego jedinstvenim entitetom
čije organsko, biološko i kulturno jedinstvo, uništeno modernizacijom
ili, u najmanju ruku, snažno ugroženo modernizacijom, može i treba
biti obnovljeno. Fašizam je mogao nastati kad se počela probijati ideja
prema kojoj čovjek, u konačnoj analizi, zapravo nije homo economicus
liberalizma i marksizma. Fašističko gledanje na svijet se ukorijenilo
onda kad se zaključilo da je moguće izmijeniti ljudski život a da se ne
dira u socijalne i ekonomske strukture. Na takvu ideju revolucionari
osamnaestog i devetnaestog stoljeća nikad nisu pomišljali. Zasnivala se
na pretpostavci, kako je to formulirao Hendrik de Man, da je "koncept
33
eksploatacije etički a ne ekonomski."

33 Η. De Man, Au-delä du Marxistne, Pris, Seuil, 1 9 7 4 . , str. 3 2 9 . Izvorno njemačko izdanje, Zur
Psychologie des Sozialismus, bilo je objavljeno 1927., a engleski prijevod 1 9 2 8 . pod naslovom
The Psychology of Socialism, London, G. Allen and Unwin. Uslijedilo je još deset prijevoda.
 154 Zeev S t e r n h e l l

Jednom kad se prihvati ideja da su socijalni i ekonomski problemi

psihološki fenomeni, moguće je mijenjati odnose medu ljudima, trans­
formirati život a da se ne dira u društveni i ekonomski sustav. Ako
je eksploatacija psihološki a ne ekonomski fenomen, dovoljno je, za
njezino okončanje, svakome dati osjećaj da radi za dobro zemlje, da je
u službi nekog višeg razloga, višeg od vlastitih osobnih interesa. Nekim
čudom nestaju eksploatacija i otuđenje. Tomu još treba samo dodati
fašističko druženje, uniforme i velike parade, kako bi se izazvao osjećaj
pripadnosti i jednakosti. Moguće je uništiti moralni i intelektualni
sadržaj liberalizma, a istovremeno očuvati kapitalističku ekonomiju i
njezine socijalne strukture, zajedno sa svim koristima modernizacije i
tehnologije. Fašizam je pokazao da je svijet moguće izmijeniti vlastitom
voljom, da je dostatna moralna i politička revolucija, revolucija koja
uključuje naciju u cijelosti, kako bi se cijeloj generaciji dao osjećaj da
ulazi u novo doba. Bilo je dostatno smatrati vođu novim Kristom, i
biti u zajedništvu s njim, pa da se nacija obnovi i ponovno stekne svoje
prirodno jedinstvo. To je bio bitni aspekt novine u fašizmu, i njegove
privlačnosti.

U razdoblju između dvaju svjetskih ratova, pobuna protiv osnovnih

vrijednosti osamnaestog stoljeća vrlo se malo izmijenila u odnosu
prema godinama prije Prvoga svjetskog rata. Kad je Mussolini pokušao
definirati fašizam 1932., opisao ga je kao pobunu protiv "materijalistič­
34
kog pozitivizma devetnaestog stoljeća." Godinu dana kasnije, kad je
fašistički pokret osnovan u Španjolskoj, njegov vođa Jose Antonio Primo
de Rivera počeo je svoj pozdravni govor napadom na Rousseaua. 35
Godine 1940., Drieu La Rochelle je objavio da je "Francusku uništio
36
racionalizam".

Fašistička pobuna osjećaja i instinkata, energije, volje i primarnih

sila, ta potraga za novim vrijednostima koje mogu osigurati integritet
zajednice, to odbacivanje materijalizma, uzbuđivali su, impresionirali
i utjecali na mnoge Europljane. Njih je služiti društvu, a istovremeno
biti jedno s njim, identificirati vlastite interese s onima nacije, štovati

34 B. Mussolini, "La dottrina del fascismo", Opera Omnia, ur. Ε. I D. Susmel, Firenze, la Fenice,
1961., Vol. 34., str. 118.
35 J. A. Primo de Rivera, Selected Writings, urednik i pisac uvoda Η. Thomas, London, Jonathan
Cape, 1972., str. 4 9 .
36 P. Drieu La Rochelle, Notes pour comprendre le Steele, Paris, Gallimard, 1 9 4 1 . , str. 171.
 Fašizam 155

kult herojskih vrijednosti zajednice, kao način sudjelovanja u životu

zajednice zadovoljavalo puno više od pukog ubacivanja glasačkog
listića u kutiju. Za cijelu tu generaciju, širenje fašizma Europom bio
je dokaz da se kultura može zasnivati na duhu skupine, a ne na pri-
vilegijama stečenim rođenjem i bogatstvom. Rat protiv "buržujskog
duha", suprotstavljenog duhu zajednice, bio je fundamentalni aspekt
fašističkog iskušenja.

Protuprosvjetiteljska kultura elite je učinila ranjivijima od običnih

ljudi: propast liberalizma i demokracije u Europi je ponajprije bila
propast elita. Spengler i Jünger, primjerice, prezirali su austrijskog
kaplara koji je preuzeo njihovu zemlju, ali su ipak i oni i njihovi pri­
jatelji iz "revolucionarno konzervativne" škole mišljenja dali nacizmu
legitimaciju koja mu je bila potrebna u očima više srednje klase.37 Alfred
von Martin je pisao: "Spengler je sposoban za nešto što Nietzsche još
nije bio u stanju postići: prikloniti se barbarizmu, a istodobno ga ne
smatrati fontanom mladosti." 3 8 Carl Schmitt je vjerno služio režimu,
a Heidegger je govorio ο "velikoj unutarnjoj istini nacizma". U svezi
s tim, Jürgen Habermas je imao pravo kad je rekao da postoji samo
jedan razlog što nacistička inteligencija nikad nije nastala, a taj je što
nacističko vodstvo nije bilo u stanju cijeniti intelektualce, a time i nije
bilo u stanju iskoristiti njihovu spremnost da služe režimu. 39

Isto je vrijedilo za Italiju i Francusku. U Italiji je liberalni estab-

lišment, koji su vodili nekadašnji premijeri Giolitti i Salandra, uz
potporu glavnih intelektualaca poput Crocea, Marinettija, DAnnunzija,
Pirandella, Michelsa i Mosce, predao zemlju Mussoliniju. Da nije
1923. umro Pareto, čije je cijelo djelo izražavalo dubok prijezir spram
demokracije, bio bi u prvim redovima fašista. Želimo li razumjeti
razloge uspona fašizma u Italiji, moramo se okrenuti čovjeku kojeg se
s pravom smatra najvažnijim talijanskim intelektualcem poslije Vicoa.
Croce je reprezentativna osoba, jer je u svoje vrijeme bio živi simbol
svih dvosmislenosti fašizma.

37 Cf. F. Stern, Dreams and Delusions, New York, A. Knopf, 1 9 8 7 . , str. 156.-7. i 164.-5.
38 G. Medio, "The Critique of liberal democracy in the works of Oswald Spengler", u Ζ. Stern­
hell (ur.), The Intellectual Revolt Against Liberal Democracy, Jerusalem, the israel Academy of
Sciences and Humanities, 1 9 9 6 . , str. 188.
39 J. Habermas, Profils philosopbiques et politiques, Paris, Gallimard, 1 9 7 4 . , str. 90.-1. Ο Carlu
Schmittu i općenito ο antiliberalnoj tradiciji, vidi sjajnu knjigu Stephena Holmesa The Anatomy
of Antiliberalism, Cambridge MA, Havard University Press, 1 9 9 6 .
 156
Zeev Sternhell

Nakon što je, skupa s mnogim drugim vodećim ličnostima talijanskog

liberalizma, pridonio usponu fašizma, senator Croce nije oklijevao
1924., poslije ubojstva socijalističkog poslanika Giacoma Matteottija,
kad je postojala prilika da se zbaci Mussolinija, što bi podržao i kralj,
da podigne svoju ruku u znak potpore vladi. Nakon što je doživio vlast
fašista, senator Croce svejedno je dao svoj glas povjerenja njihovu vodi.
Unatoč tomu što je Mussolini javno preuzeo odgovornost za zločin,
najveći živi Talijan je svejedno mislio da fašizam, spašavajući Italiju
od demokracije i socijalizma, još treba odigirati svoju važnu ulogu.
Malo prije no što je kralj pozvao Mussolinija da sastavi novu vladu,
Croce nije oklijevao reći da je, kad se sve zbroji i oduzme, fašizam
kompatibilan s liberalizmom. 40 Tek je kasnije Croce ušao u oporbu, a
od 1930. povijest je počeo smatrati poviješću slobode.

Ali, prije no što je došao do točke na kojoj je odlučio da u njegovu

sustavu mišljenja više nema mjesta za fašizam, Croce je - sve od po­
četka stoljeća - dugo ustrajavao u svome suprotstavljanju demokraciji.
Njegovo ponašanje nije bilo posljedica oportunizma, baš kao što ni
njegova stajališta nisu proizlazila iz pograšnog shvaćanja fašizma.
Upravo suprotno, nitko nije shvaćao fašizam bolje od Crocea; nitko
nije imao točniju ideju ο njegovu intelektualnom sadržaju i političkim
svrhama. U svibnju 1924., Croce je napisao članak u svezi s ubojstvom
Matteottija, toga junaka antifašističke oporbe. Objavljen u časopisu
La Critica, i velikim dijelom reproduciran u torinskom dnevniku La
Štampa, on govori više ο razlozima uspona fašizma od dugačkih i
mukotrpnih objašnjenja u godinama nakon Mussolinijeva pada:

M o j a odbacivanja, p o p u t onih bilo kojeg razumnog čovjeka, uvijek

su secundum quid, i ne isključuju mogućnost da stvari koje zaslužuju
prijekor u j e d n o m smislu, m o g u biti divljenja vrijedne u drugom, i
da stvari koje nisu valjane s o b z i r o m na neke svoje posljedice, m o g u
biti valjane s o b z i r o m na neke druge. Nijekao sam da futurizam,
voluntaristički, bukački i vulgarni pokret, može stvoriti poeziju, koju
stvaraju osamljeni i kontemplativni duhovi, u sjenkama i tišini. Ali
nisam nijekao, pa čak sam i priznao praktične prednosti futurističkog
pokreta. Stvarati poeziju je j e d n o ; koristiti se šakama, čini se da je
drugo, i nema razloga za pretpostavku da netko tko ne uspijeva u

40 Payne, A History of Fascism, str. 1 07.

 Fašizam 157

prvoj aktivnosti n e ć e uspjeti u drugoj, niti da se šakama ne m o ž e u

n e k i m slučajevima udariti na k o r i s n i m i p o g o d n i m m j e s t i m a . " 4 '

Ova razmišljanja su jedinstven primjer načina na koji se filozofija

povijesti može prevesti u shvaćanja pristupačna čitatelju dnevnih novina,
odnosno načina na koji se povijesni relativizam može primijeniti na
običnu politiku. Croce, kojeg se obično smatra talijanskim Meineckeom,
imao je istu historicističku viziju kao i njemački povjesničar: Croceov
moto, "protiv osamnaestog stoljeća", točno opisuje ciljeve njegova
intelektualnog kriticizma. Njegova povijesna vizija se zasnivala na
ideji da su humanitarne "predrasude" glavna prepreka moći države i
samozaštiti domovine, a time i povijesnom napretku. 42 Poput Mussoli-
nija i njegovih sindikalističkih kolega, on je izvukao klasičan zaključak
iz Velikog rata: "Stvaraoci svjetske povijesti su narodi i države, a ne
klase." 43 Croce je bio blizak njemačkoj školi povjesničara i po svom
smislu za individualnost i po svom antipozitivizmu. Od posljednjeg
desetljeća devetnaestog stoljeća je inzistirao, slično Nijemcima, na
neotuđivoj individualnosti povijesnih činjenica. Nema sumnje da je u to
vrijeme njemački povijesni relativizam imao velik utjecaj na Croceovo
mišljenje. U isto vrijeme, zanimao ga je Marx, ali je poput Sorela
od Marxa preuzeo prvenstveno njegovo suprotstavljanje buržujskoj
demokraciji i pojmu prirodnih prava. Ono što je Croce smatrao važnim
u Marxa bila je, da se poslužimo Sorelovim izvanrednim izričajem,
"sociologija nasilja". Godine 1917. Croce, koji se već odavno udaljio
od marksizma, izrazio je svoju zahvalnost Marxu što mu je pomogao
da "postane neosjetljiv na Pravdu i Humanost". 4 4

Vjeran tom načelu, dvadeset godina uoči uspona fašizma, Croce je

svakodnevno polemizirao protiv demokracije, filozofije prosvjetiteljstva,
prirodnog zakona i humanističkih ideologija. "Definitivno, demokracija
je jedno veliko ništa! Ona je stado koje vodi pastira, svijet izokrenut

41 Navedeno u Pier Giorgio Zunino, "The weakness of the democratic tradition in Europe: the case
of Italy ( 1 9 2 0 . - 1 9 4 0 . ) " , u Ζ. Sternhell (ur) V Eternel retour: contre la democratie, I' Ideologie de
la decadence, Paris, Presses de la Fondation nationale des sciences politiques, 1 9 9 4 . , str. 2 3 8 .
42 Β. Croce, Pagine sulla guerra, drugo izdanje, Bari. Laterza, 1 9 2 8 . , s t r . 105.-7.; Materialismo
storico ed economia marxista, uvod iz 1912., Bari Laterza, 1 9 6 8 . , Str. Xiv.
43 Croce, Pagine sulla guerra, str. 1 0 9 .
44 Navedeno kod Antonia u L' Historisme, Str. 120.
 158 Zeev S t e r n h e l l

naglavačke, ona je nered, ispraznost i organizirana glupost!" 45 To je

navod iz časopisa Mercure de France od rujna 1915. Croceu se toliko
dopao da ga je reproducirao takvog kakav je, na francuskom, u jednom
svom članku napisanom u listopadu. Bio je tipičan za Croceov način
razmišljanja, i toliko ga je smatrao vrijednim reproduciranja da ga je
ponovno tiskao verbatim u Vagine sulla guerra 1928., usred razdoblja
"fašizacije" talijanske države. Štoviše, u ranim godinama stoljeća, autor
Historijskog materijalizma je bio uvjereni socijalni darvinist.46 Trebale
su sve one duge godine diktature da uvjere Crocea da rat protiv inte-
lektualizma, apstraktnih i općenitih načela, historijskog materijalizma
i naslijeđa francuske revolucije ne može voditi nekažnjeno. Croce
je naposljetku shvatio da rat protiv demokracije ima svoju cijenu i
stvarne posljedice. Zato je njegovo glasovanje ο povjerenju bilo tako
simbolično: ništa ne može jasnije potvrditi dvosmislenost stajališta koja
su tijekom međuratnog razdoblja zastupali toliki europski intelektualci
suočeni s fašizmom. I ne samo da ništa ne može bolje ilustrirati njihovo
ponašanje u doba krize nego ništa ne može bolje objasniti njihova a
posteriori objašnjenja.

U Francuskoj je bilo isto. Podrijetlo takvog stanja, što je na slučaju

Italije tako dobro pokazao Pier Giorgio Zunino 4 7 , bilo je razlikovanje
koje su intelektualci međuratnog naraštaja činili između moralne svijesti
i povijesnog shvaćanja. Privlačnost fašizma bila je upravo u mogućnosti
razlikovanja između fašizma, koji je bio negativan s moralnog stajališta,
i fašizma, koji je bio pozitivan s povijesnog stajališta. Meinecke je bio
užasnut nacizmom kao sustavom neljudskog tlačenja, a istovremeno je
bio ispunjen ponosom zbog pobjeda njemačkih vojnih postrojbi. Od
aneksije Austrije do pada Berlina, njegova lojalnost Njemačkoj, i vladi
koja je branila njezine interese - ekspanziju, rat protiv komunizma
48
- nikad nije došla u pitanje. To što je nacija postala velika pod cijenu
nacističkog barbarizma bila je nesretna okolnost, ali nije li se upravo
na to mislilo izrazom "lukavstvo povijesti"? Slično je i Spengler, jedan

45 Croce, Pogine sulla guerra, str. 6 6 . Cf, također Zunino, "The weakness of the democratic tra­
dition" u Sternhell, Intellectual Revolt, str. 2 3 9 .
46 D. Gasman, Haeckel's Monism and the Birth of Fascist Ideology, New York, Peter Lang, 1 9 9 8 . ,
str. 4 8 .
47 Zunino, "The weakness of the democratic tradition", u Sternhell, Intellectual Revolt, str. 2 4 4 .
48 U vezi s time, cf. Iggers, The German Conception of History, str. 222ff.
 Fašizam 159

od najboljih predstavnika povijesnog relativizma prethodnog stoljeća,

više od ikog drugog omogućio uspon nacizma.
U toj perspektivi treba vidjeti i francuske disidente iz tridesetih
godina dvadesetog stoljeća, jer ako je historicizam bio izum koji je
Europa dugovala Herderu, ako je njegovu neposrednu primjenu na
politiku dugovala prije svega njemačkom romantizmu, u razdoblju
između napoleonskih ratova i Drugoga svjetskog rata filozofija povi­
jesti luteranskog pastora i njegovih sljedbenika proširila se europskim
kontinentom poput šumskog požara.

Svakako, Francuska u tim godinama između dvaju ratova - zasjenje­

nim godinama otprije 1914. - nije imala Troeltscha ili Meineckea koji
bi mogli formulirati načela povijesnog relativizma pomoću modernih
pojmova, odgovarajućih vremenu. Nije imala Maxa Webera koji je
također bio vrlo podvojen u svom odnosu spram zapadne demokracije.
Ali, neprijatelji prosvjetiteljstva koji su stalno potkopavali temelje
francuske demokracije, od nacionalističkih krugova i velikog broja
katolika, uključujući one koji su se 30-ih godina dvadesetog stoljeća
suprotstavljali pokretu Action frangaise, pa sve do najekstremnijih
elemenata revolucionarne desnice, zastupali su moralni relativizam
koji nije uvijek bio totalno različit od onog u Njemačkoj. Upravo je
taj relativizam igrao tako dominantnu ulogu u "njemačkoj katastrofi",
u dolasku fašizma na vlast u Italiji i u prihvaćanju višijevskog režima
u Francuskoj.
Taj moralni relativizam, skupa s iracionalizmom koji su zastupali
teoretičari anti dreyfusizma 80-ih godina devetnaestog stoljeća, u Fran­
cuskoj je bio široko prihvaćen. Rat protiv liberalne demokracije bio je
rat protiv francuskog racionalizma i engleskog utilitarizma. Odbacivanje
Republike bilo je nadahnuto koncepcijom nacije kao samodostatnog
individualnog entiteta koji ima vlastiti duh, te nijekanjem prirodnog
zakona za koji se mislilo da je apstraktna ideologija. Dugi put u smjeru
Vichyja, uništenje slobode, diktatura, lokalni koncentracijski logori
i rasni zakoni, počeli su s moralnim relativizmom teorije ο zemlji i
mrtvima, s ratom protiv jakobinske koncepcije nacije i odbacivanjem
univerzalnih normi, Istine i Pravde, koje su se uvijek prijezirno pisale
49
velikim slovom.

49 Za detaljnu demonstraciju ovog, vidi nova izdanja mojeg Maurice Barres et le nationalisme
francais, i La Droite revolutionnaire: les origines franqaises du fascisme, Paris, Fayard, 2 0 0 0 .
 160 Zeev Sternhell

No kontinuitet ne mora nužno značiti i determinizam. Uspon fašiz­

ma ili nacizma ili francuska nacionalna revolucija od 1940. nisu bili
neizbježna sudbina, niti su bili puki proizvod okolnosti. Kontinuitet je
dinamični proces koji u vrijeme krize doživljava ubrzanje. Ne postoji
kontinuitet bez promjene, ali ideologija revolucionarne desnice na
prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljeće bila je više od obične
pozadinske scenografije višijevskog režima. Ta je ideologija bila sama
bit nacionalne revolucije. Ubrzanje je postignuto poslije Prvog svjetskog
rata, a još se jedno dogodilo poslije poraza 1 9 4 0 . U Francuskoj, kao
i u Italiji, pobuna protiv prosvjetiteljstva, ili konkretnim političkim
jezikom rečeno, protiv liberalizma, demokracije i socijalizma, bila je
zajednički nazivnik svih disidenata privučenih nacionalnoj revoluciji,
od ekstremnih fašista koji su smatrali da je novi režim previše umjeren,
do onih kojima se nije sviđao totalitarni karakter "petainizma", ali se
nisu bili u stanju oduprijeti privlačnosti spiritualističkih i idealističkih
aspekata dugo iščekivane revolucije.

Tako višijevski režim nije bio ništa manje fašistički od Mussolini-

jeve Italije, a u mnogim elementima bio je brutalniji; imao je rasno
zakonodavstvo oštrije od nurnberških zakona, koje se primjenjivalo
beskonačno strože nego u Italiji. Taj je režim imao potporu elita, a
većina stanovništva ga je općenito prihvaćala. Velika većina intelektual­
ca i utjecajnih dijelova društva - upravni kadrovi, pravnička struka,
nastavnici, akademici, sve od provincijskih sveučilišta do Collegea de
France, pisci i umjetnici, poslovni i industrijski sektori - entuzijastično
su se stavili u službu režima i ideologije koja ne samo da je namjeravala
uništiti sve institucije demokracije nego je odlučila i ubiti njezin duh.

Slučaj Francuske je vrlo važan, osobito danas kad europska eks­

tremna desnica ne samo da pokazuje znakove vitalnosti nego i to da
nije jednostavna reakcija na komunizam, te sadržava lekciju na koju
se moramo osvrnuti.

Poglavito je važno prisjetiti se onih značajki fašističke revolucije,

njezina podrijetla, a prije svega razloga njezina dolaska na vlast, sada
kad novi val antikomunizma, ohrabren padom Sovjetskog Saveza,
iskrivljava naš osjećaj povijesne perspektive. Teorija da su fašizam
i komunizam blizanci, saveznici i neprijatelji istovremeno, te da je
nacizam bio imitacija staljinizma, razumljiv pa čak i prirodan odgovor
 Fašizam 161

na boljševičku opasnost, i jednostavan proizvod Prvoga svjetskog rata,

nije samo banalizacija fašizma i nacizma nego iskrivljavanje prave
prirode europske katastrofe u dvadesetom stoljeću. Ta ideja, koju je
iznio Ernst Nolte 60-ih godina dvadesetog stoljeća, imala je neobičnu
sudbinu. Premda je stručnjaci smatraju zastarjelom, slično teoriji ο
"fašizmu kao epizodi", u sferi intelektualnih rasprava nju danas prihvaća
velik dio europske konzervativne desnice. 50 Baš kao što su 40-ih godina
antikomunizam i hladni rat bili prolaz kroz koji su se na političko i
kulturno polje mogli vratiti kolaboratori i fašisti. Tako je u 90-ma
novi val antikomunizma nastao nakon pada Sovjetskog Saveza bio
onaj čimbenik koji je omogućio ponovno oživljavanje ove njemačke
obrambene teze.

Takvo shvaćanje fašizma ponovno se snažno pojavilo nedavno jer

ga je preuzeo Frangois Furet. Propast jedne iluzije je izvanredna knjiga,
ali čak ni talent toga velikog povjesničara, stručnjaka za francusku
revoluciju, čija je nedavna smrt ostavila veliku prazninu, nije mogao
dati težinu teoriji koja ne samo da nije stajala nego se općenito, posvuda
osim u njemačkim konzervativnim krugovima, smarala još jednim
pokušajem da se nacizam izuzme iz njemačke povijesti. Nije točno da
je fašizam "nastao kao reakcija na komunizam" i teško je, zbog više
od jednog razloga, zamisliti da je moglo postojati zajedništvo fašizma
i komunizma. 51 Fašizam i komunizam su bez sumnje imali zajedničkog
neprijatelja - demokraciju - a Veliki rat je stvorio psihološke predu­
vjete koji su omogućili njihov dolazak na vlast. No dva su pokreta
bila spremna na međusobnu borbu do istrijebljenja, jer su polazili od
totalno različitih koncepcija čovjeka i društva. Uz nacionalizam, drugi
glavni element fašizma je bio antiracionalistička revizija marksizma, a
52
ne lenjinistička verzija postmarksizma.

Velika razlika dviju ideologija bila je u njihovim ciljevima. Fašizam

je pripadao historicističkoj tradiciji i bio je najdramatičniji i ekstremni

50 Moja kritika Nolteove teze sada je već stara četvrt stoljeća: Z. Sternhell, "Fascist ideology", u
W. Laqueur (ur), Fascism: A Reader s Guide. Analyses, Interpretations, Bibliography, Eerkeley
CA, University of California Press, 1 9 7 6 . , str. 3 6 8 . - 7 1 .
51 Cf. F. Furet, Le passe d une illusion. Essai sur I idee communiste au XXe siecle, Paris, Robert
Lffont/Calmann-Levy, 1 9 9 5 . , str. 3 9 . , 195.-9, 2 1 3 . i cijelo 6. poglavlje. Na engleskom: The
Passing of an Illusion: The Idea of Communism in the Twentieth Century, Chicago, University
of Chicago Press, 1 9 9 9 .
52 Vidi Sternhell, Sznajder i Asheri, The Birth of Fascist Ideology, str. 12.-25. i poglavlje 1.
 162 Zeev S t e r n h e l l

primjer primjene partikularističkih načela - nacionalizma, historicizma

- te najradikalniji oblik odbacivanja univerzalnih i apstraktnih načela:
prava čovjeka, jedinstvenosti ljudskog roda i klasne borbe. Zajedničko
primijenjenom komunizmu i fašizmu bili su voluntarizam i vjera u
moć mobilizacije mitova te u čovjekovu sposobnost da mijenja svijet
u kojem živi, ali su promjene koje su zamišljali bile potpuno različite.
Komunizam (a u tome i samo tome je bio vjeran svome marksističkom
podrijetlu) je želio izmijeniti društvo promjenom njegove ekonomske
strukture. Kako bi to učinio, kako bi izmijenio oblik egzistencije za koji
se činilo da je dio prirodnog poretka stvari, on se upustio u herkulovsku
avanturu koja je nužno uključivala barbarsku represiju. Komunistička
revolucija je bila ona vrsta revolucije kakvu je zamišljalo devetnaesto
stoljeće: ekonomska i socijalna revolucija. Fašistička revolucija je bila
potpuno drugačija: prava dvadesetostoljetna revolucija je bila kulturna,
moralna, psihološka i politička revolucija, koja nikad nije ni taknula
kapitalizam, temelj postojećeg ekonomskog poretka. Ta se revolucija
nije vodila uime društvene klase koja govori uime cijelog napaćenog
čovječanstva, nego uime nacije i ničeg drugog. Tako je stvoren novi
poredak, ali društvene i ekonomske nepravde i nejednakosti nisu
nestale. To prihvaćanje kapitalizma kao prirodnog temelja društva bilo
je osnovna karakteristika fašizma, jer se kapitalizam može sporazumjeti
s najgorim tiranijama isto tako lako kao i s demokracijom.

Cisti fašisti su bez sumnje prezirali buržujski poredak, ali su mislili

da mogu kontrolirati buržoaziju i preusmjeriti je da služi naciji. Mi­
slili su kako je mogu natjerati da radi u interesu zemlje. Sorelovski
sindikalisti i njihovi neposredni sljedbenici, uključujući Mussolinija i
tvrdu jezgru osnivača talijanskoga fašističkog poretka, nacionaliste i
futuriste, nisu mogli ponuditi alternativu kapitalizmu. Razlog je bila
ideologija: za razliku od boljševika, nisu vjerovali da je kapitalizam
uzrok zla buržujskog fenomena. To objašnjava zašto Mussolini nije
bio Lenjinov učenik, i (zašto je) suprotno tvrdnji Frangoisa Fureta, 5 3
raskrstio s marksizmom poslije 1912. Lenjin je potekao iz malene
skupine ruskih i poljskih revolucionara od kojih su mnogi, poput
Rose Luxemburg, Trockog i Parvusa (pseudonim Alexandera Israela
Helphanda, izumitelja teorije permanentne revolucije), bili Zidovi, što

53 Füret, Le passe đ ime illusion, str. 1 9 7 . - 2 1 3 .

 Fašizam 163

znači u većini slučajeva antinacionalisti, i koji su između 1900. i 1914.

ostali vjerni ideji proleterske revolucije.

Istodobno, u Zapadnoj Europi je taj tip revolucionara već odavno

bio nestao, a jedini preostali nasilni protivnici utvrđenog poretka bili
su sorelijanci. Tako se, u godinama prije rata, Mussolini počeo okretati
njima: tim revizionistima koji su mrzili marksistički "materijalizam" i
racionalizam, i marksistički koncept revolucije koja je bila zamišljena
kao kulminacija dugog, i općenito govoreći, misterioznog procesa. To
se dogodilo bez ikakve veze s eksplozijom 1914. Mussolini se u tim
godinama približio sindikalističkoj revolucionarnoj ljevici, čiji odnos
s proletarijatom nije bio osobito bitan, i koja je samo iskorištavala
proletarijat pod uvjetom da će se radnici složiti i žrtvovati svoje klasne
interese kako bi postali instrument velike moralne revolucije. Oko
1910. ovi disidenti francuskog i talijanskog socijalizma već su stvorili
nacionalističko-socijalistički front iz kojeg će se pojaviti fašizam. Su-
prostavljujući se prosvjetiteljstvu, racionalizmu i utilitarizmu, ili drugim
riječima liberalnom i marksističkom "materijalizmu", univerzalnim
vrijednostima i liberalizmu i demokratskom socijalizmu, sorelovska
ljevica je htjela spasiti civilizaciju time što će prožeti društvo junačkim
vrijednostima. Tako će nastati civilizacija redovnika i ratnika, nadali su
se, na ruševinama prosvjetiteljske modernosti. Kako bi se to dogodilo
nije bilo potrebe, smatrali su, dirati u temelje kapitalizma: zlo nije bilo
u kapitalizmu, nego u liberalnom i marksističkom individualizmu, u
racionalističkoj, hedonističkoj i utilitarističkoj dekadenciji zajedničkoj
liberalizmu i marksizmu, i u liberalnoj odnosno marksističkoj koncepciji
pojedinca kao konačne vrijednosti i konačnog cilja svih političkih i
socijalnih akcija.

Tako, ako je prijezir spram aristokracije po rođenju ili novcu bio

zajednički i komunizmu i fašizmu, ako su i fašisti i komunisti jednako
omalovažavali parlamentarnu demokraciju, njezina pravila i institucije,
postojao je cijeli svijet razlika koji ne samo da je razdvajao te dvije
ideologije nego i ta dva režima, jer premda je fašizam izazivao strah
i prijezir u liberala i konzervativaca, on nije ugrožavao kapitalizam.
Upravo stoga što nije imao za cilj iskorijeniti postojeći ekonomski i
socijalni sustav, talijanski fašizam je bio režim koji se nikad ne može
usporediti sa staljinističkim terorom. Kako bi postigao ciljeve koje si
je zacrtao, Mussolini i njegovi pristaše nisu imali potrebu posezati za
 164 Zeev Sternhell

pretjeranom brutalnošću.54 U studenome 1926., Italija je ukidanjem svih

civilnih sloboda i jamstava ljudskih prava, postala policijska država, ali
diktatura monolitne partije tamo nikad nije uspostavljena.53

Vrijedno je prisjetiti se ovih bitnih činjenica, posebice kad je riječ

ο totalitarizmu. Više od bilo kojeg drugog koncepta, totalitarizam
definiraju njegove aktivnosti. Fašizam, nacizam i staljinizam su bili
jednostranački režimi, ali i međusobno vrlo različiti diktatorski sustavi, a
svijetovi su dijelili ciljeve koje su si postavili. Ovdje će biti dobro vratiti
se u prošlost malo više od četrdeset godina i pogledati jedan izvanredan
ulomak iz Domocratie et totalitarisme Raymonda Arona u kojem autor
upozorava na bitno: "Kako bi procijenili relativni stupanj sličnosti
ili različitosti, ne možemo se zadovoljiti usporednom, sociološkom
analizom. Moramo biti svjesni drugih dvaju sredstava razumijevanja:
povijesti i ideologije." I dodaje: "Zato bih, prelazeći s povijesti na
ideologiju, ustvrdio da postoji bitna razlika između komunizma i
nacizma, i to u idejama koje su im u pozadini. U jednom slučaju, ishod
je radni logor, u drugom, plinska komora." 5 6

Zapravo, povijesno je apsurdno a moralno nepravedno prozivati

staljinizam odgovornim za nacističke užase. Ne samo da nacizam nije
bio jednostavna reakcija na komunizam (premda je tema komunističke
opasnosti igrala važnu ulogu u Hitlerovu dolasku na vlast) nego ni
pad nacističkog sustava u barbarizam nije bio odraz staljinizma, nego
posljedica najtemeljitijeg ikad smišljenog napada na zapadnu civili­
zaciju. Komunizam je napadao kapitalizam i njegov politički izraz,
liberalizam; fašizam je napadao prosvjetiteljstvo. Samo je nacizam
napadao koncepciju čovjeka koja se prenosila još od židovskog i grčkog
antičkog doba, i koju je obnovilo rano kršćanstvo. Samo je nacizam
napadao ljudsku rasu. Komunizam je pokušavao iskorijeniti kapitalizam
i napraviti vrtoglavi skok naprijed potpunom transformacijom socijalnih
i ekonomskih odnosa. Posljedica je bila ljudska katastrofa sumjerljiva
veličini tog pothvata.

54 Payne, A History of Fascism, str. 1 1 2 . - 1 7 .

55 A. Lyttleton, The Seizure of Power: Fascism in Italy, 1 9 1 9 . - 1 9 2 9 . , drugo izdanje, London,
Weidenfeld and Nicolson, 1 9 8 7 . , str. 2 9 7 .
56 R. Aron, Democratic et totalitarisme, Paris, Gallimard, 1965., str. 2 9 4 . i 3 0 2 . ; str. 1 9 8 . i 2 0 3 . -
4. engleskog prijevoda, Democracy and totalitarianism, London, Weidenfeld and Nicolson,
1968.
 165
Fašizam

Ako se moralo ići sve do Hitlerova bunkera da bi se porazio nacizam,

to je bilo prije svega zato što je nacistički režim bio precizna provedba
svoje ideologije. Ili, ako je pad komunizma bio posljedica procesa u
kojem se režim poslije smrti diktatora dubinski transformirao, bilo je
to zato što je jaz između ideologije i prakse postao nepodnošljiv.

Trebamo li iz sudbine komunističke avanture zaključiti da bi svako

preispitivanje društvenog poretka zasnovanog na privatnom vlasništvu
i motivu profita uvijek i nužno proizvelo jednak rezultat? Za tu pretpo­
stavku ne postoji metodološki razlog, baš kao što ne postoji metodološki
razlog da kažemo da je ekstremna, fašistička ili fašistoidna desnica
pokopana jednom i za sva vremena 1 9 4 5 . Ta desnica, svejedno da li
petainističke, mussolinijevske ili hitlerovske vrste, ta desnica uz koju
su se svrstavali najveći intelektualci onih dana kao i jednostavni puk
velikih europskih gradova, nije rođena u rovovima Prvoga svjetskog
rata i nije umrla u ruševinama Berlina. Ma kako zamišljali njezinu
budućnost, ta desnica je još dio našeg svijeta.
R a d i k a l n a desnica 167

8
Interregnum ili konačnica?
RADIKALNA DESNICA U POSTFAŠISTIČKO DOBA

Truplo pougljenjeno do neprepoznatljivosti na podu podzemnog bunke­

ra u Berlinu, predobro poznato tijelo obješeno naglavačke na milanskoj
benzinskoj crpki: vrijede li neke slike više od povjesničarskih analiza,
onda sudbine Hitlera i Mussolinija u travnju 1945. izvrsno pokazuju
dramatičan zaokret u povijesti radikalne desnice. Duceova proročanstva
prema kojima će njegov režim inaugurirati "stoljeće desnice, fašističko
stoljeće" i Fiihrerove tvrdnje da je zasnovao tisućljetni Reich, pokazali
su se katastrofalno promašenim tumačenjima političke stvarnosti.
Uskoro su i gerijatrijske osobne diktature Franca i Salazara izgledale
kao groteskni anakronizmi. Godine 1 9 9 4 . najstariji i najuspješniji
neofašistički pokret, Movimento Sociale Italiano, postao je "desnom
strankom", objavljujući na svojem prvom kongresu u Fiuggiju da je
slom realnog socijalizma pet godina prije značio kraj doba obilježenog
borbom antifašizma i fašizma, te da je parlamentarna demokracija
sada "jedino rješenje borbe političkih sila radi osvajanja konsezusa,
bez negativnih popratnih posljedica." 1 Na parlamentarnim izborima

1 Pensiamo l'Italia: U domani će giä. Valori, idee e progetti per l'Alleanza Nazionale. Tesi Politiche
approvate dal congresso di Piuggi, Roma, On Line System, 1995., str. 11. Više ο dvosmislenom
prihvaćanju demokracije AN-a, vidi R. Griffin, "The post.-fascism of the Alleanza nazionale: a case-
study in ideological morphology", Journal of Political Ideologies, 1996., Vol. 1., str. 107.-46.
 168 Roger Griffin

u prosincu 1993. vođa MSI Gianfranco Fini rekao je da je "fašizam

nepovratna stvar povijesti, koju treba prepustiti njezinim prosudbama...
2
Poput svih Talijana mi nismo neofašisti nego postfašisti." Barem na
simboličkoj razini, Fiuggi je bio Bad Godesberg europske radikalne
desnice. Liberalna demokracija je pobijedila.

Svojim faustovskim porivom da ispituje ispod površine ljudskog

fenomena kako bi pronašla "što održava svijet na njegovoj najdubljoj
razini" 3 , jasno je da se politička znanost ne može zadovoljiti takvim
isprekidanim fabulama i kinematografskim denouementsima. Ipak,
jednom kad ju se upita što je to "zapravo bilo" s radikalnom desnicom
poslije 1945., u igru ulazi niz čimbenika koji čine riskantnom ponudu
bilo koje vrste scenarija, pa čak i u obliku grube skice. Jedan od razloga
tome je što, čak i kad se pitanje ograniči na Europu, iza neuspjeha
radikalne desnice da ostvari hegemoniju u svakoj zemlji stoji različita
priča.4 Štoviše, s tim povezani konceptualni problemi dopunjuju one koji
nastaju već samom kvantitetom empirijskog materijala. Neovisno ο sve
spornijoj prirodi fundamentalnog pojma "desnice" 5 , koncept "radikalne
desnice" može se definirati i razgraničiti na nekoliko kontradiktornih
načina 6 , pri čemu je u svakom slučaju moguće supsumirati određen
broj različitih organizacijskih oblika i njihovih ideoloških načela. Uz
to, specifične konotacije pojma u različitim jezicima (kad ga je moguće
prevesti doslovce) i njegova značenja, kako povijesna tako suvremena,
znatno variraju od zemlje do zemlje, i od jednog dijela svijeta do
drugog (npr. u njemačkom se još smatra da je "radikalna desnica"
unutar legitimne političke debate, dok s "ekstremnom desnicom" to
nije slučaj). U nekim anglo-saksonskim uporabama pojam obuhvaća

2 Navedeno u C. De Cesare, // Fascista del Duemila, Milano, Kaos Edizioni, 1 9 9 5 . , str. 106- Za
skeptičniji pogled na iskrenost MSI-jeve konverzije na demokraciju, vidi Piero Ignazi, Postfas-
cistif, Bologna, II Mulino, 1 9 9 4 .
3 Fraza iz Faustova monologa u prvoj sceni Goetheova Urfausta.
4 Vidi osobito impresivno isrraživanje po zemljama u S. U. Larsen i B. Hagtvet (ur), Modem
Europe after Fascism, New York, Columbia University Press, 1 9 9 8 .
5 Jedno od najboljih istraživanja konceptualne kompleksnosti koju postavlja pojam "desnice" još
je R. Eatwell (ur), The Nature of the Right, London, Pinter, 1 9 8 9 .
6 Vidi, primjerice, raspravu ο relativnim vrijednostima termina "fašizam" i "radikalna desnica",
u D. Prowe, "Classic" fascism and the new radical right in Western Europe: comparisons and
contrasts", Contemporary European History, studeni 1994., vol. 3 . , str. 2 8 9 . - 3 1 3 . za drugu
perspektivu ο verbalnom polju koje se asocira s radikalnom desnicom, vidi Herbert Kitschelt,
The Radical right in Western Europe: A Comparative Analysis, Ann Arbor MI, University of
Michigan Press, 1 9 9 5 . , poglavlje 1.
 Radikalna desnica 169

tisuće individualnih skupina, pokreta i stranaka u cijelom svijetu, koje

7
sežu od velikih i poznatih do efemernih i sićušnih. Uz to, nesvjesne
političke vrijednosti, povijesne pretpostavke i magloviti teleološki
zamišljaji društvenog znanstvenika koji pokušava skicirati "veliku
sliku" ne mogu a da ne utječu na način na koji je ona komponirana,
koje je empirijske karakteristike istaknula, i do kakvih je zaključaka
za budućnost došla.

Srećom, na djelu su tri faktora koji nam omogućuju da sadržaj

ovog poglavlja zadržimo u granicama unutar kojih je njime moguće
upravljati. Prvo, ono je pisano kao jedan u nizu ogleda primarno
zaokupljenih općenitim obrascima razvoja koje je moguće razaznati
tijekom dvadesetog stoljeća unutar nekih od glavnih modernih politič­
kih ideologija, a ne specifičnim političkim formacijama i događajima
koje su one pripomogle oblikovati. Drugo, dihotomija lijevo-desno je
proizvod francuske revolucije, a pojam "radikalne desnice" dobiva svoje
najpreciznije konotacije u kontekstu ideološki elaboriranog odbacivanja
parlamentarnog liberalizma one vrste koji se pojavio u Europi početkom
devetnaestog stoljeća. Stoga se nećemo zadržavati na razmatranjima
tradicionalističkih snaga koje djeluju izvan europeiziranih društava u
ne-parlamentarnom kontekstu, kakve su, primjerice, islamski fundamen­
talizam ili ideološki prazne diktature vojnog ili personalnog tipa. Treće,
moguće je da se jedan od najznačajnijih događaja u novijoj povijesti
radikalne desnice uopće ne tiče predmeta istraživanja, nego leće kroz
koju ga se promatra. Poslije nekoliko desetljeća u kojima nije postojala
ni najosnovnija složnost ο definiciji fašizma, pojavila se važna jezgra
konsenzusa ο osnovnim definicijskim konturama tog pojma. Ovakva
konjunktura faktora omogućuje da se područje empirijskih podataka
koji čine nesvladive definicijske i taksonomske probleme svede na
razumnu mjeru. U heurističke svrhe namjeravam razmatrati, unutar
relativno nespornog konceptualnog okvira "novog konsenzusa", one
aspekte poslijeratne radikalne desnice koji se mogu smatrati ventilima ili
odvodima za one iste ideološke energije koje su pothranjivale međuratni
fašizam. Nakon što raskrčimo dio terena, moći ćemo upozoriti u nešto
spekulativnijem duhu da je važniji razvoj poslije rata u radikalnoj
desnici tekao izvan parametara fašizma: riječ je ο širenju "etnokratskog
liberalizma". Antiliberalne ideološke struje koje on pothranjuje možda

7 C. O'Maolain, The Radical Right: A World Directory, London, Longman, 1 9 8 7 .

 170 R o g e r Griffin

će se u svojem liberticidnom (slobodoubilačkom) djelovanju pokazati

podmuklijima od moderniziranih oblika međuratne fašističke desnice,
budući da ih je tako lako apsorbirati u krvotok samog liberalizma.

Danas se postiže sve veći konsenzus ο tome da je fašizam najbolje

smatrati revolucionarnim oblikom populističkog nacionalizma koji se
pojavio u meduratnom razdoblju u vrijeme kad se mnogima unutar eu-
ropeiziranog svijeta činilo da sistemska kriza ne zahvaća samo nacionalni
život nego civilizaciju u cijelosti.8 Nužni preduvjet uspona fašizma bilo
je kulturno ozračje zasićeno apokaliptičkim proročanstvima i nadama
u neposrednu ili nešto kasniju obnovu, iskazanima u djelima poput
Spenglerove Propasti Zapada i H.G. Wellsova Oblika budućih stvari.
Ona su izražavala, poticala i kanalizirala nerazvijene, ali izvanredno
proširene čežnje za novim tipom političkog poretka, novom elitom,
novim tipom čovjeka, novim odnosom između pojedinstva i društva,
bolje planiranom ekonomijom, za revolucionarnom promjenom u
vrijednostima modernog života, novim iskustvom samog vremena. 9
Mobilizirajući mit koji se može idealnotipski smatrati definicijskom
jezgrom fašizma ("fašističkim minimumom") smatra da je intervencijom
herojske elite cijela nacionalna zajednica sposobna ponovno uskrsnuti,
poput feniksa, iz pepela starog dekadentnog poretka ("palingeneticki
ultranacionalizam"). Upravo ovaj mit koji spaja opsesivnu preokupa­
ciju nacionalnom/etničkom dekadencijom i mogućnost regeneracije u
novom postliberalnom poretku, danas je naširoko priznat kao obilježje
svih fašizama.10

Poslije 1945. ultranacionalizam se naširoko identificirao s ratom,

destrukcijom, genocidom i proračunatom nehumanošću stravičnih
razmjera, dok istovremeno liberalna demokracija nije doživjela nikakvu
ozbiljnu sistemsku krizu, te je za glavninu svojih građana čak ojačala i
legitimirala se (kroz mit ο "slobodnom svijetu") pojavom Sovjetskog

8 Za puniji prikaz, vidi "General introduction" u R. Griffin, International Fascism: Theories,

Causes and the New Consensus, London, Arnold, 1 9 9 8 . Posljednji (nedobrovoljni) konvertit
na novi konsenzus je A. J. Gregor, kao što to pokazuje njegova posljednja knjiga ο generičkom
fašizmu, Phoenix, New Brunswick, Transaction Publishers, 1 9 9 9 . , u kojoj ο njemu govori kao ο
"'izmučenom, ljutitom i strastvenom zahtjevu za nacionalnom obnovom" (str. 1 6 2 . ) . Za neovisnu
potvrdu postojanja ovog nužno djelomičnog i osporavanog konsenzusa, vidi pregledni članak
Stanleya Paynea "Historical fascism and the radical right", journal of Contemporary History,
2 0 0 0 . , vol 35., str. 109.-11.
9 Vidi R. Griffin, "Party time: Nazism as a temporal revolution", History Today, 1 9 9 9 , vol. 4 9 .
10 Vidi naročito R. Griffin, Fascism, Oxford, Oxford University Press, 1 9 9 5 .
Radikalna desnica 171

Carstva, koje je na vlastitom teritoriju sveobuhvatno uskraćivalo po­

litički prostor kako liberalnoj tako i desničarskoj agitaciji. Nekoliko
godina nakon poraza sila osovine, postalo je svim oštroumnijim fašis­
tičkim aktivistima jasno da je vrijeme masovnih naoružanih stranaka
na čelu s karizmatičnim vodama prošlo, i da se - žele li da njihova
ideologija preživi u uvjetima nepostojanja značajnije palingenetičke
klime - moraju sveobuhvatno redizajnirati. Osnovni je problem bio
adaptirati revolucionarni oblik populističkog nacionalizma koji djeluje
pod pretpostavkom da je kolaps zapadnog liberalizma blizu, a opasnost
od komunističkog napada opipljiva i stvarna, u Zapadnom svijetu koji
je sad bio podijeljen na dinamični kapitalizam u ekspanziji i naizgled
neprodorni komunistički državni sustav, i čije stanovnike više nije bilo
moguće masovno mobilizirati retorikom ekstremnog nacionalizma,
rasizma i rata.

Ne bi bilo ispravno sugerirati da su svi fašisti shvatili razmjere u

kojima su događaji diskreditirali njihovu viziju i prihvatili potrebu
za korjenitom promjenom svoje ideologije i taktike u svjetlu nove
internacionalne situacije. Psihotropna moć palingenetičkog mita da
transformira očaj u nadu navela je mnoge, koji su vjerovali u fašizam
na vrhuncu rata, da prijeđu u trajno stanje poricanja. Tako su se još
desetljećima u Europi mogli naći džepovi, nalik na blatnjave lokvice
na dnu isušenog jezera, u kojima je preživljavao čisto nostalgičarski
i mimetički fašizam. Ali dramatični nestanak povijesne klime koja je
stvorila fašizam prisilio je njegove fleksibilnije aktiviste, desetkovane
događajima i akutno marginalizirane unutar vlastitih političkih kultu­
ra 1 1 , da razviju dvije osnovne strategije kojima će održavati na životu
san ο ponovnom nacionalnom, makar i hiberniran, u sumornoj zimi
liberalne i (do 1989.) komunističke hegemonije u Europi. Ove dvije
strategije je idealnotipski moguće sumirati kao "internacionalizaciju"
i "metapolitizaciju".

11 Jedina stvarna iznimka ove generalizacije je eksplozija radikalno desnih skupina, i izvansistemskih
(nekih fašističkih) i drugih, navodno demokratskih (etnokratskih), koje su osnovane u Rusiji
devedesetih godina dvadesetog stoljeća. Premda ih je sustav sigurno marginalizirao, njihova
raznovrsnost, kao i dramatični, premda predvidljiv kratkotrajni uspon Liberalno demokratske
stranke Žirinovskog, ističu ovisnost ο uvjetima akutne sistemske krize palingenetičkih i etno­
kratskih oblika desnice pri stjecanju popularnosti. Čak i u Njemačkoj poslije ujedinjenja i Južnoj
Africi prije uvođenja demokracije radikalna je desnica, premda nasilna, ipak bila sigurno mar­
ginalizirana, jer su se u oba slučaja populističke palingenetičke nađe u ponovno rođenje zemlje
projicirale na liberalnu demokraciju/kapitalizam i kanalizirale kroz parlamentarni sustav.
 172 Roger Griffin

Internacionalizacija fašizma
Cak i prije kraja Drugoga svjetskog rata neki su nacisti stvarali pla-
nove ο tome kako očuvati osnovne vrijednosti Trećeg Reicha, nakon
njegova neumitnog poraza. Jedna od bizarnijih osnova zamišljala je
uspostavu tajnoga međunarodnog poretka djelovanjem sigurnosne
službe SS Reichsfiirera. 12 Premda iz spomenutoga projekta nije bilo
ništa, on je bio rani simptom europeizacije fašizma koja je postala
tako uočljiva značajka fašističke radikalne desnice poslije 1 9 4 5 . 1 prije
rata je postojalo nekoliko različitih fašističkih shema za uspostavu
federalne Europe 13 , osobito u Italiji 14 , a stvarnost nacističkih osvajanja
učinila je "Novi europski poredak" predmetom znatnih špekulacija i
planiranja u nekim ministarstvima Trećeg Reicha, u trenutku kad je
pobjeda izgledala kao gotova stvar15. Jedna nacistička inicijativa, Mlada
Europa, oživljena je poslije rata kao Jeune Europe. Nacistički suputnici,
poput Drieu la Rochellea u Francuskoj i Szalasija, vode mađarskog
Streličastog križa, također su zagovarali vizije ο panfašističkoj Europi,
pod nacističkom dominacijom. Kad je Njemačka izgubila rat, jedno
od objašnjenja koje su neki bili u iskušenju ponuditi a da ne moraju
napustiti fašistička načela bilo je optužiti Mussolinija i Hitlera da su bili
previše usko nacionalistički orijentirani, da bi shvatili pravu povijesnu
svrhu fašizma, a ta je spasiti europsku civilizaciju od uništenja u obliku
boljševizma i amerikanizacije.

Simptomi eurofašizma nastalog poslije 1945. bili su objava periodike

ο toj temi, poput časopisa The European, Europa Nazione i Nation
Europa; objavljivanje glavnih tekstova Oswalda Mosleya 1 6 , Juliusa
17 18 19
Evole , Mauricea Bardechea i Francisa Yockeya koji su pozivali

12 Kevin Coogan, Dreamer of the Day, New York, Autonomedia, 1 9 9 9 . , str. 3 1 7 . - 2 4 .

13 "Europe for the Europeans: the fascist vision of the new Europe", Humanities Research Centre
Occasional Paper, No. 1, Oxford, Oxford Brookes University, 1994., dostupan na http://www.
hrookes.ac.uk/schools/humanities/staff/europ.txt.
14 Μ. A. Ledeen, Universal Fascism, New York, Howard Fertig, 1 9 7 2 .
15 R. E. Herzstein, When Nazi Dreams Come True, London, Abacus, 1 9 8 2 .
16 Oswald Mosley, The Alterntive, Wiltshire, Mosley Publications, 1 9 4 7 .
17 E. g. "Sui presupposti spirituali e strurturali dell'unita europea" u Europa Nazione, siječanj
1951., vol. 1., No. 1. Z a zbirku Evolinih krajnje utjecajnih ogleda ο europskom carstvu, vidi
prvi dio Evoline knjige Saggi di Dottrina Politica, Genova, Dioscuri, 1 9 8 9 .
18 Maurice Bardeche, Qu'est-ce que le fascisms, Pris, Les Sept Couleurs, 1 9 6 1 .
19 Francis Yockey, Imperium, η. ρ, Truth Seeker Press, 1962. Vidi Coogan, Dreamer of the Day,
koji locira knjigu u njezin kontekst fašističke internacionale i projekata ο novoj Europi.
 Radikalna desnica 173

na Europsku federaciju ili Carstvo fašističkih nacija i na stvaranje

paneuropskih fašističkih organizacija kakve su, primjerice, Le Nou-
vel Ordre Europeen, The European Social Movement i Faisceaux
20
Nationaux et Europeens. Ipak, svaka ideja ο tome da je radikalna
desnica pronašla u eurofašizmu učinkovitu strategiju koordiniranog
napada na citadele moći raspršit će se istog časa kad shvatimo koliko
je iz njega proisteklo međusobno inkompatibilnih shema: poganskih
i katoličkih, ničeanskih i okultističkih, pronacističkih i antisemitskih,
profašističkih, probritanskih, profrancuskih i promađarskih. Neki su
smatrali da novu Europu jednako ugrožavaju i Rusija i Amerika, i
stoga vidjeli Afriku kao kolonijalno zaleđe koje je u stanju opskrbljivati
autarkičnu Europu sirovinama (ideja "Eurafrike" je prvi put formulirana
u Republici Salo, posljednje ratne godine). Drugi su povezivali njezinu
sudbinu sa Sjedinjenim Američkim Državama kao dijelom antikomu­
nističke alijanse, ili pak s Rusijom kako bi se fotmirao kontinentalni
blok protiv dekadentnog materijalizma i individualizma ("nacionalni
boljševizam").

Akutne taksonomske poteškoće koje postavlja poslijeratna faši­

stička radikalna desnica postaju jasne kad spoznamo, primjerice, da
je nacistička varijanta eurofašizma istovremeno i primjer jedne druge
forme koju je poprimila njezina internacionalizacija. Jednom kad ga
se ogoli od njegovih specifično njemačkih konotacija Trećeg Reicha,
nacizam postaje ideologija bijelih supremacista koji se bore za spas
civilizacije od njezinih navodnih neprijatelja (Zidova, komunista, rasno
inferiornih, liberala, itd.) ponekad na striktno europskoj (Nouvel
Ordre Europeen, Circulo Espanol de Amigos de Europa) ponekad na
planetarnoj (World Union of National Socialists, League for Pan-Nordic
Friendship) razini. 21 U oba slučaja, kao i s eurofašizmom općenito,
nacionalna ili etnička dimenzija borbe za regeneraciju nije napuštena,
nego uklopljena u širi kontekst, tako da švedski ili američki nacisti mogu
misliti da je borba za ponovno rođenje njihove nacije ili domovine samo
još jedno poprište međunarodnog rata među rasama. Do 70-ih godina
nova generacija Univerzalnih Nacista razmišljala je globalno i djelovala

20 Vidi Coogan, Dratncr of the Day, poglavlja 30.-36.

21 Vidi ibid., poglavlja 45.-48. Vrlo utjecajni izraz ideologije Univerzalnog nacizma je The Turner
Diaries, napisani (pod pseudonimom) Wilüama Piercea, vode neonacističke Nacionalne alijanse;
za primjer, vidi Griffin. Fascism, str 372.-4.
 174 Roger Griffin

lokalno, a činili su je prije svega marginalizirani rasisti podrijetlom

iz radničke klase, koji su bili pod dojmom propagande usmjerene na
poluobrazovane slojeve, rasističku varijantu heavy metalaca ili punk
rockera. Sirila se - barem u Europi - i preko mreža organiziranih,
rasistički orijentiranih nogometnih huligana. Među njima su postojale
ekstenzivne međunarodne veze, i to ne samo u obliku ritualnih kon­
gresa (npr. godišnji sajam u belgijskom gradu Dijksmuide, proslave
Hitlerova ili Hessova rođendana), nego posebice na razini distribucije
propagande, literature ili sitne robe. T h e White Noise CD kompanija
je multinacionalna industrija po sebi čiji se profiti preusmjeravaju u
financiranje političkih aktivnosti. 22

Univerzalni nacizam je zadržao svoje izvorno fanatično vjerovanje

u genij Adolfa Hitlera i urođeno pravo arijevskih naroda da poduzmu
sve mjere koje su nužne za zaštitu i jačanje nacionalne zajednice, što u
praksi znači boriti se protiv opasnosti od Zidova, komunista, crnaca
i drugih navodnih neprijatelja rasnog zdravlja. Ali, razračunavanje
između kulturnog zdravlja i degeneracije tijekom prilagodbe novom
habitatu generiralo je i nove varijante nacizma. Tako američki nacisti
predstavljaju federalnu državu kao Z O G (Zionist Occupation Go­
vernment - Cionističku okupacijsku vlast), a Ujedinjene narode kao
agenciju koja se bavi prisilnim miješanjem rasa radi stvaranja novog
homogeniziranoga, genocidnog svjetskog poretka. Specifične skupine
spajaju elemente preuzete od Ku Klux Klana, heterodoksnog kršćan­
stva23, ili nordijske mitologije 24 , u duhu koji podsjeća na Njemački
vjerski pokret koji se pojavio pod Hitlerom, premda fuzija radikalne
politike s "novim religijama" ima svoje korijene duboko u bazičnim
mitovima koji tvore nacionalni identitet tradicionalno usmjerenih
bijelih Amerikanaca.

Još originalniji ideološki oblik međunarodnog fašizma je tzv. Treći

pozicionizam, koji pod utjecajem nekih struja talijanskog neofašizma
traga za trećim putem između kapitalizma i komunizma i povezuje se
s onima u Trećem svijetu (osobito Ghadaffijevom Libijom, PLO-om,

22 Vidi N. Lowles i Steve Silver (ur), White Noise, London, Searchlight, 1 9 9 8 .

23 Najpoznatiji primjer je pokret Kršćanskog identiteta, koji se obilato koristi Internetom. Karak­
teristična mješavina kršćanstva s etosom univerzalnog nacizma se također može vidjeti na web
stranicama "Kingdom Identity Ministries" na http://www.kingidentity/com.
24 Vidi Jefrey Kaplan, Radical Religion in America, New York, Syracuse University Press, 1 9 9 7 .
R a d i k a l n a desnica 175

i - dok je još bio na vlasti - Husseinovim Irakom) koji se bore protiv

globalnog tržišta i "međunarodne zajednice" kojom dominiraju SAD i
Izrael, odnosno protiv "cionističkog" kapitalizma i kulturne hegemonije
SAD-a. Engleska trećepozicionistička skupina, Nacionalna revolucio­
narna frakcija, primjerice, promiče vlastitu alternativnu ekonomiju
("distribucionizam") i poziva sastavne dijelove Britanije (uključujući
Cornwall i Isle of Man) da ostvare poluautonomiju unutar ujedinjene
(ali posve sigurno ne u smislu Europske zajednice) Europe. Ova kom­
binacija regionalističkog separatizma (etnopluralizma) s nadnacional­
nim federalizmom odražava u nekim područjima moderne europske
radikalne desnice izrazitu tendenciju napuštanja nacionalne države kao
osnovne jedinice homogenizirane kulturne energije i propagiranja ideje
posebnih etničkih skupina ili etnija (načelo koje nam je već poznato od
nacističkog izjednačavanja nacije s Volkom). Ovo dovodi do koncepta
"Europe stotinu zastava" koji podupire i engleski N R F (Nacionalna
revolucionarna frakcija).

Premda se predstavlja kao avangardni pokret "političkih vojnika",

N R F je tipičan za trećepozicionizam zbog znatne energije koju troši
na rafiniranje svoje ideološke alternative spram klasičnog fašizma i
potiče na zdravu naviku čitanja među svojim sljedbenicima. Knjige koje
se prodaju preko njegova časopisa The English Alternative (prije The
Crusader) pokrivaju raspon od nacizma, naročito njegova antisemitizma
i rasne politike, Željezne garde i Falange, do ekologije i ideja engleskih
vizionara kakvi su bili Hilaire Belloc i William Morris. Vrlo važna je
njegova promocija socijalističkog, proruskog i europejskog tipa fašizma
koji je razvio Otto Strasser i (u nešto blažem obliku) njegov brat Gregor
prije no što je postao nacistički vođa. Stvarno, trećepozicionizam se
ponekad naziva strasserizmom kako bi ga se razlikovalo od neona­
cizma, koji odbacuje jer je pretjerano kompromitiran kapitalizmom,
demagogijom i uskogrudim šovinizmom. NRF je neformalno povezan
sa skupinama trećeg pozicionizma u cijelom svijetu, od kojih svaka ima
jedinstvenu idejnu sintezu.25

25 Za dojam ο trećepozicionističkoj ideologiji i njezinoj vještoj uporabi Interneta vidi NRF-ove

web stranice na www.nationalbolshevik.com/nrf/nrfindex.html. Još jedna trećepozicionistička
groupuscule je Groupe Union Defense, ο čijoj se ideologiji raspravlja u R. Griffin, "GUD reacti­
ons: the patterns of prejudice of a neo-fascist groupuscule", Patterns of Prejudice, travanj 1 9 9 9 . ,
Vol. 3 3 . , No. 2. Tendencija spram krajnjeg eklekticizma toliko tipična za fašističku ideologiju
istražuje se u R. Eatwell, "Towards a new model of generic fascism", Journal of Theoretical
Politics, 1 9 9 2 . , vol.4., No. 2
 176 Roger Griffin

Metapolitizacija fašizma
Za fašističku radikalnu desnicu još je važniji ideološki razvoj od nje­
zina odbacivanja nacije kao jedinog ili glavnog fokusa revolucionarne
energije, također proizašao iz poraza sila Osovine 1945. Izvanredna
značajka fašizma i nacizma koju su fašistički organizatori pokušali
oponašati i drugdje jest da su bili u stanju preuzeti državu kao novu
vrstu sile u modernoj politici koja kombinira četiri sastavnice: političku
stranku, paramilitarne postrojbe, masovni socijalni pokret te plodnu
umjetničku i intelektualnu subkulturu. Ideološki diskurz, koji je pod
dva spomenuta režima postao ortodoksija a time i temelj društvenog
inženjeringa vrijednosti i ponašanja, omogućili su mnogi tekstovi inte­
lektualaca, umjetnika i artikuliranih aktivista (među njima čak i sami
vođe), koji su osjećali afinitet spram pokreta koji je obećavao da će
okončati propadanje nacionalnog života i potaknuti proces obnove. Ne
samo da su potpuno zaokružene doktrine, ideologije obaju pokreta bile
su saveznici (u fašističkom slučaju, vrlo labavi) heterogenih političkih,
intelektualnih i kulturnih strujanja i ideja konvergentnih sa slikom
ponovno rođene nacije.

Poslijeratna politička klima, hladna spram svih "ekstremizama"

spriječila je da fašizam bilo gdje u svijetu privuče masovno sljedbeništvo
dostatne veličine, momentuma i gravitacijske privlačnosti koje bi bilo u
stanju povezati sve te četiri komponente pod vodstvom karizmatičnog
vođe, na način koji bio moguć jedino u izvanrednim prilikama 20-ih
i 30-ih godina dvadesetog stoljeća. Posljedica toga je bila da su se
otvoreno antisistemski pokreti revolucionarnih paramilitanata i radi­
kalnih ideologija odvojili od navodno demokratskih političkih stranaka
s fašističkim programima, pa je tako postalo moguće da ideološka
produkcija fašističkog diskurza djeluje relativno autonomno, bez ikakvih
formalnih sveza s organiziranom politikom. Situacija koja je time nastala
podsjećala je na francusku ili njemačku radikalnu desnicu iz razdoblja
prije 1914. kad stranačka politika, narodne strasti, izvanparlamentarni
aktivizam i ideološka agitacija još nisu bili koordinirani unutar kohe­
zivnih unificiranih populističkih pokreta. Zbog fragmentacije, moderna
fašistička desnica u Europi pruža prizor malog broja političkih stranaka
s fašističkim predznakom koje postoje usporedno s mnogo većim brojem
organizacija, od kojih neke imaju vrlo malo članova (grupuskularna
 Radikalna desnica 177

desnica) 26 , a čine ih militantni aktivisti posvećeni isključivo idejama.

Radikalno desničarski planeti europskog meduratnog političkog sustava
raspršili su se u bezbroj asteroida.

Kombinacija ove situacije s univerzalizacijom nacizma u poslije­

ratnom je radzoblju stvorila cijeli novi sektor međunarodne kulturne
produkcije posvećen održavanju na životu nacizma kao ideologije, i
to knjigama koje glorificiraju nacističko razdoblje (memoari, biogra­
fije), ili, suptilnije, akademskim časopisima, monografijama, člancima
prezentiranim na konferencijama i "znanstvenim" izvještajima koji
su "revizionistički" u tom smislu što nude povijesne prikaze nacizma
poričući, relativizirajući ili minimizirajući zločine i ljudske katastrofe
koji su bili izravna posljedica nacističkog pokušaja stvaranja rasnog
carstva u srcu Europe. Najnotorniji proizvod revizionizma je "poricanje
holokausta" koje nalazimo u različitim stupnjevima pornografske
sirovosti i prividne sofistikacije u manipulaciji povijesnom stvarnošću.27
Njegov uspjeh u preuređivanju povijesti i pokušaj da se pripadnicima
poslijeratnih naraštaja činjenice ο nacističkoj rasnoj državi prikažu kao
dubiozne, ključni su za dugoročnu strategiju elemenata unutar među­
narodne radikalne desnice kojom se želi normalizirati i rehabilitirati
nacizam do točke gdje njegove ideje neće više izazivati odbojnost u
javnosti i gdje će se nešto od antinacističke energije zapravo preusmjeriti
prema samim Zidovima (koje se optužuje za vulgarni revizionizam
jer "izmišljaju laži" ο holokaustu kako bi im se dala država na račun
Palestinaca).

Neki od sofisticiranijih primjera revizionizma 28 mogle bi biti fasci­

nantne i uznemiravajuće "studije slučaja" uvjerljive psihološke moći
koju je u stanju imati forma nad sadržajem. Namjerno oponašajući
diskurz i format akademske produkcije (konferencije i javna preda­
vanja, članci u časopisima i knjigama opremljeni fusnotama, striktno
analitički lingvistički registar, pozivanje na dokumentarne dokaze,
akademske kvalifikacije itd.) koji su izvorno evoluirali kao dio liberalno
humanističke potrage za istinom, revizionisti su odlučili istovremeno

26 Vidi Griffin, "GUD reactions".

27 Deborah Lipstadt, Denying the Holocaust, New York, Free Press, 1 9 9 3 .
28 E.G, Ernst Nolte, Der Europäische Bürgerkrieg, Berlin, Propyläen Verlag, 1 9 8 7 . ; David Irving,
Hitler's War, London, Hodder and Stoughton, 1 9 7 7 . , tekst u središtu parnice koju je Irving
pokrenuo protiv profesora Lipstadta je tako sramotno izgubljen u travnju 2 0 0 0 .
 178
R o g e r Griffin

izokrenuti povijesne podatke i svladati psihološke zapreke koje svaki

humanist ima prema fašizmu. Može se pokazati da je revizionistička
literatura, koja se bavi poricanjem holokausta, dio obvezatne hrane
"fašistoidnih" i "nacistoidnih" sljedbenika u cijelom svijetu, a njezini
najplodniji proizvođači gotovo uvijek imaju veze s poznatim nacističkim
aktivistima. Ipak, velik dio njihove podmukle moći proizlazi iz činjenice
da revizionizam postoji kao slobodnolebdeći diskurz sam po sebi, i nije
dio ideološke prtljage bilo kojeg posebnog pokreta, stranke ili "škole"
fašizma. U tom smislu revizionizam je "metapolitički".

Pronacistički podtekst revizionista je barem očit. No najsofisticiranija

krinka za kojom je posegnula fašistička radikalna desnica poslije rata je
(europska) nova desnica. U početku elaborirana kao odgovor na pozive
za stvaranjem "modernijeg" fašističkog diskurza, koji su bili sve češći
na francuskoj radikalnoj desnici 60-ih godina 29 , La Nouvelle Droite je
postala odgovornom za izvanrednu proizvodnju ideološkog materijala
visoke kvalitete povezanog s "think-tankom" G R E C E i časopisima
kakvi su Nouvelle Ecole i Elements, u kojima samo iskusno oko (koje
gleda kroz leću "novog konsenzusa") može otkriti da postoje tragovi
fašističkog naslijeđa. Metapolitička kritika Nove desnice usmjerena na
liberalnu demokraciju preuzeta je u nekoliko drugih zemalja, osobito
Italiji (gdje se fuzionirala s fascinacijom fantazijskom literaturom,
npr. Tolkienom, i s ezoteričkim elementima deriviranima iz totalno
alternativne "tradicionalističke" filozofije povijesti, ostavštinom Juliusa
Evole); Njemačkoj (gdje je utjecaj Konzervativne revolucije vrlo jak), i
Rusiji (gdje je omogućila nastanak nove verzije eurazijanizma). Postoji
čak i engleska grana Nove desnice koja dodaje nešto od keltskih i
anglosaksonskih perspektiva viđenjima svijeta koja su dužna Evoli baš
kao i GRECE-u'°. Europska Nova desnica obuhvaća velik broj ljudi iz
akademske struke ali i slobodnih autodidakta, novinara, pisaca i intelek­
tualaca, od kojih su neki povezani s određenim časopisima, studijskim
skupinama, ili strankama, a drugi su slobodni strijelci. Neki su otvoreno
fašistički, kao kad jedan od njihovih brojeva poziva na regenerirajuću

29 Vidi Pierre-Andre Taguieff, Sur la Nouvelle Droite, Paris, Descartes & Cie, 1 9 9 4 . ; R. Griffin,
"Between metapolitics and apoliteisa: the New Right's strategy for conserving the fascist vision
in the "interregnum", Modern and Contemporary France, 2 0 0 0 . , Vol. 8., str. 3 5 . - 5 3 . ; R. Grif­
fin, "Plus ca change! The fascist pedigree of the Nouvelle Droite", in Eward Arnold (ur), The
Development of the Radical Right in France, 1890.-1995., London, Routledge, 2 0 0 0 .
30 Vidi web stranice The Scorpiona na http://www.stormloader.com/thescorpion.
 Radikalna desnica 

31
eksploziju mitske energije one vrste koju je već prizivao Hitler , dok
su drugi evoluirali u takvim idiosinkratskim smjerovima udaljenim od
bilo kakve razaznatljive revolucionarne pozicije da se čini kao da su se
njihova fašistička očekivanja ponovnog rođenja rastopila u difuznom
kulturnom pesimizmu glede trenutnoga svjetskog poretka. 3 2

Premda je nemoguće generalizirati ο preciznom ideološkom sadržaju

Nove desnice, njezine trajne karakteristike misli jesu: "desničarski
gramscizam" koji smatra da kulturna hegemonija mora prethoditi
političkoj hegemoniji; obilato korištenje intelektualaca povezanih s
"konzervativnom revolucijom", posebice Nietzschea, Ernsta Jüngera,
Martina Heideggera i Carla Schmitta, kao artikulatora načela glavnih
nenacističkih varijanti njemačkog fašizma koje su se pojavile u doba
Weimara; ideja ο Europi kao jedinstvenoj kulturnoj postojbini koja
se još može revitalizirati obnovi li kontakt sa svojim predkršćanskim
mitskim korijenima; krajnji eklekticizam koji potječe od vjerovanja
da se dihotomija lijevog i desnog može transcendirati u novom sa­
vezu intelektualnih energija suprotstavljenih dominantnom sustavu
liberalnog egalitarizma, kapitalističkog materijalizma i američkoga
konzumerističkog individualizma (sažetog pod pojmom sve većeg širenja
"McDonaldizacije" svijeta, što se također veže za idiosinkratsku brigu
ο ekologiji); te slavljenje etničke različitosti i raznolikosti ("diferencija-
lizam") koje treba braniti od kulturnog imperijalizma i "totalitarnog"
mondijalizma (unifikacije svijeta), masovnih migracija i liberalnog
promicanja multirasnog društva (prikazanog "genocidnim").

Istaknuta odlika Nove desnice je njezino vjerovanje da trenutačni

svjetski sustav nije samo dekadentan, nego da će naposljetku ipak
ustuknuti pred novim tipom civilizacije zasnovane na zdravim mitskim
snagama (premda se čini da je danas dolazak novog tisućljeća odgođen
na neodređeno vrijeme). Suvremena povijest je tako interregnum za
duhovno probuđene (što je koncept koji se derivira iz konzervativne
revolucije). Novi desničari evolijanskoga kova koriste se alternativnom

3] Horacio Cagni, "Assenza di Dio e vitalismo tragico nel tascismo", Trasgressiom, siječanj-kolovoz
1 9 9 5 . , vol. 2 0 . , str. 3.-29.
32 Ovo vrijedi za dva intelektualca koji su u prošlosti neumorno radili na uspostavi Nove desnice
kao glavne struje radikalnodesne misli u svojim zemljama: Alaina de Benoista (Francuska) i Marca
Tarchija (Italija), čak i ako se još povezuju s publikacijama koje odaju ustrajnost vjerovanja u
"interregnum" i njegovo kasnije razrješenje u novom dobu.
 180 R o g e r Griffin

slikom "Kali Yuge" ili Crnog doba iz hinduističke cikličke filozofije

povijesti, koje prethodi novom zlatnom dobu. Budući da sile Osovine
nisu iskoristile jedinstvenu priliku koju im je nudila međuratna kriza
kako bi uspostavile europsko carstvo zasnovano na tradicionalnim
vrijednostima, oni s intuitivnim osjećajem za ove vrijednosti nemaju
nikakve druge mogućnosti nego se povući u "apoliteiu" (što ne isklju­
čuje politički aktivizam, pa čak i terorizam) sve dok moderni svijet
naposljetku ne kolabira.

Znatnu vitalnost i originalnost suvremene fašističke radikalne desnice

kao ideološkog fenomena nalazimo u bogatstvu publikacija europske
metapolitičke Nove desnice, baš kao i najsofisticiranije izraze njezine
europeizacije. 3 3 No ipak je možda konačni oblik, koji je preuzela
metapolitizacija fašizma, danas obilato korištenje interneta. Pomoću
mreže, sheme ο spašavanju nacija, etničkih skupina, Europe, Zapada
ili bijele rase od njihove sadašnje propasti, prestaju biti locirane u
pokretu, stranci, ideologiji ili vizionarnom vodi, pa čak i u nekoj
posebnoj zemlji ili etničkoj zajednici: sekularni Jeremije i evangelici
su svuda i nigdje, simultano, u nadpovijesnoj elektroničkoj stvarnosti
koja održava najoskudniju vezu s materijalnim svijetom. U "cyber-fa-
šizmu" zenit metapolitizacije se preklapa s najvećim mogućim stupnjem
internacionalizacije. Slijedi li linkove prema srodnim organizacijama
koje se spominju na svakoj web-stranici radikalnih desničara, pohlepni
istraživač može završiti na virtualnom putovanju kroz doslovce tisuće
"siteova" lociranih po cijelom europeiziranom svijetu, koji svi čine
različite permutacije palingenetskog ultranacionalizma. Ono što pro­
izlazi iz svega je paradoks da se fašizam sve više diverzificira u mrežu
frakcija i sljedbi, dok istovremeno prolazi kroz sve intenzivniji proces
ekumenizacije.34

33 Izvanredni primjer bogatstva i raznovrsnosti kulturne proizvodnje nove desnice je Italija se­
damdesetih i osamdesetih godina: vidi naročito M. Revelli, "La nuova destra", in F. Ferraresi
(ur), La destra radicate, Milano, Feltrinelli, 1 9 8 4 . ; i P. Bologna i e. Mana (ur), Nuova destra e
cultura reazionaria negli anni ottanta, Notiziario dell'lnstituto storico della Resistenza in cuneo,
No. 23., 1983.
34 Vidi Coogan, Dreamer of the Day, za impresivno istraživanje samo jedne "priče" u internacionali­
zaciji poslijeratnog fašizma, njezine izvanredne ideološke raznolikosti i ozbiljnosti, kao i bizarnog
svijeta fantazije u kojem još prebivaju neki fašisti, iščekujući svršetak "interregnuma".
 Radikalna desnica 181

Demokratski fašizam, etnokratski

liberalizam i izgledi radikalne desnice
Sama kvantiteta groupusculesa, organizacija i publikacija koja upućuje
na žilavost fašizma u njegovim mnogim modulacijama mogla bi neo­
preznog promatrača navesti na pretpostavku kako fašizam jača i još
predstavlja izazov demokraciji. Srećom, u trenutačnoj situaciji varijante
glavnih ideologija upućuju na to da ne postoji središte i dinamični
pokret koji bi ih mogao pretvoriti u međusobno razumljive dijalekte
istog jezika (lingua franca). Fašistički ekumenizam nije dubok, a članci
koji izražavaju radikalne ideološke razlike uništili bi još u povojima
bilo koju vrstu fašističke internacionale (kao što su to učinile i kad
se fašizam pokušao formalno "univerzalizirati", u puno povoljnijim
30-im godinama dvadesetog stoljeća). Slično, njegova metapolitika
prikriva fundamentalnu nemoć vizija koje preživljavaju samo zato što
njihov bitno utopijski karakter nikad nije bio izvrgnut otrovnom testu
implementacije. Stvoriti europsko carstvo prema diferencijalističkim
zamislima, primjerice - ako i zanemarimo besmisleno nadrealne uvjete
koji bi trebali biti zadovoljeni da se takva fantazija uopće ostvari
- pretpostavljalo bi i proces prisilnog preseljenja i etničkog čišćenja
koji bi brzo natopio krvlju "stotinu zastava" nove Europe.

Najznakovitiji indikator strukturalne nemoći revolucionarne ra­

dikalne desnice danas je možda pojava političkih stranaka koje su,
unatoč tomu što eufemiziraju svoje fašističke programe za javnu upo­
rabu, ostale temeljito marginalizirane posvuda u svijetu poslije 1945.
Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei ili Partito Nazionale
Fascista koristile su se paramilitarnom silom kako bi ojačale svoje
izborne promidžbe i pregovore s državom, i nisu skrivale svoj prijezir
spram liberalizma. Moderne parlamentarne fašističke stranke (tj. British
National Party, Nationaldemokratische Partei Deutschlands) su više
bezuba, iscrpljena, stara gunđala nego li moćni trojanski konji sposobni
uvesti revolucionare u citadele moći. Razmjeri u kojima je "pravi
fašizam" mrtvo slovo na papiru najbolje pokazuju posljedice Finijeve
odluke da MSI pomakne s desnice prema centru, kako bi iskoristio
talijansku državnu krizu s početka 90-ih. Cijena postanka legitimnim
igračem u političkoj igri bila je službeno odricanje od pristanka uz
postliberalni novi poredak, a to je značilo isto što bi značilo izbaciti
 182
Roger Griffin

Knjigu postanka iz Biblije, ili ono što je za britansku krajnju ljevicu

značilo izbacivanje članka 4 iz statuta Laburističke stranke. U oba slučaja
preostala je mala grupica nepomirljivih (Scargillova Prava laburistička
stranka i Rautijeva MSI Fiamma Tricolore) kako bi održavala plamen
ideološke čistoće koji gori kao praktički nevidljiva točkica svjetlosti
u političkom spektru. Unatoč povremenoj pojavi panike u medijima
glede mogućnosti masivnog pomaka u desno, izazvanog neonacističkim
nasiljem usmjerenim protiv azilanata ili, primjerice, stoga što je BNP
osvojila jedno mjesto na lokalnim izborima, jednostavno ne postoje
strukturalni uvjeti koji bi omogućili bilo kojoj fašističkoj stranci da
"uzleti" kao masovna sila u nacionalnoj politici bilo gdje na svijetu,
sve dok globalizacija kapitalizma napreduje brzim korakom.

Fašisti si ne mogu dopustiti da to priznaju a da ne prestanu biti fašisti.

Baš kao što su i komunisti, kad su se suočili s pojavom fašizma 20-ih,
morali fašizam klasificirati kao još jedan proturevolucionarni oblik
kapitalizma, kako bi "spasili" svoju teleologiju, tako i fašisti moraju
vjerovati da žive na pragu novog doba, u produženom interregnumu
(ili "Kali Yugi"), kako bi zadržali vjernost svojem političkom cilju
netaknutom. Oni su po temperamentu nesposobni izaći na kraj s jed­
nom od psihološki uznemiravajućih kozmoloških implikacija liberalne
modernosti: idejom povijesti kao bitno besmislenom, neutralnom
mediju u kojem se - barem onako dugo koliko će preživjeti naša
vrsta - kontinuirano razvija beskonačni lanac događaja koji generiraju
uvelike slučajne interakcije života milijardi ljudi, događaja koji otkrivaju
izvjesne obrasce i trendove, ali ne i neku sebi svojstvenu svrhu ili
kontinuiranu priču. U tom smislu presahnutost fašizma na Zapadu
obilježava pobjedu, ne "otvorenog" nad "zatvorenim" društvom, nego
otvorenog, amorfnog, nefabuliranog vremena nad estetskim oblicima
i mitskim dramama koje se projiciraju na događaje kao palijativ za
"teror povijesti" - pojam koji je iskovao Mircea Eliade, koji je prije
no što je postao svjetski stručnjak za palingenetske kozmologije, i sam
podlegnuo potrebi da vjeruje u mit ο političko-kulturnom ponovnom
rođenju koje slijedi nakon dekadencije. 35

Ipak, bilo bi akademski neodgovorno dati ovom kratkom prikazu

tzv., barem iz liberalne perspektive, sretan kraj. Kao mnogi drugi, i ovaj

35 Ο Eliadeovu vremenu kao ideologu Željezne garde vidi Coogan, Dreamer of the Day, str. 3 1 8 . - 2 6 .
 R a d i k a l n a desnica 183

članak je nestrpljivo očekivao da upozore na jedan drugi tip radikalne

desnice koji se uvukao u europsko društvo, potencijalno vrlo snažan i
opasan, i to ne po svojoj sposobnosti da uništi liberalizam izvana, nego
da ga onečisti iznutra. Ponekad nazvan "radikalnim desnim populiz­
mom", ili jednostavno "radikalnom desnicom" 36 , njegove paradoksalne
kvalitete možda se jasnije pojavljuju ako ga se nazove "etnokratskim
liberalizmom." 3 7 To je tip stranačke politike koja tehnički gledano
nije oblik fašizma, čak ni njegov prikriveni oblik, budući da joj u
jezgri nedostaje palingenetička vizija "novog poretka" koji bi trebao
potpuno zamijeniti liberalni sustav. Umjesto toga, on entuzijastički
prihvaća liberalni sustav, ali smatra da samo jedna etnička skupina
može biti punopravni član civilnog društva. Kao što slučaj apartheida
u Južnoj Africi ilustrira i predobro, država zasnovana na etnokratskom
liberalizmu prisiljena je vlastitom logikom stvarati institucije, uključu­
jući aparat za provođenje terora, kojima nameće dubinski neliberalni
režim svima koji, na rasnim osnovama, nisu kvalificirani da ih se u
društvu smatra ljudskim bićima. Takva onečišćena, restriktivna forma
liberalizma čini znatni taksonomski problem jer, premda želi zadržati
liberalne institucije i procedure, i ostati ekonomski i diplomatski dio
međunarodne liberalne demokratske zajednice, njezino je aksiomatsko
poricanje univerzalnosti ljudskih prava predisponira da se protiv etnič­
kih skupina-izroda ponaša isto onako nasilno kao i fašistički režim.

Činjenica da je etnokratski liberalizam hibrid ideološkog ekstremizma

i demokratskog konstitucionalizma, radikalne desnice i centra (zbog
toga pojam "radikalno desni populizam" zavarava), te da je paradoks
a ne oksimoron, također ga čini opasnim. On je savršeno usklađen s
poslijeratnim svijetom neprijateljski raspoloženim spram nepatvorenog
fašizma, onome u kojem činovnici 38 sada entuzijastički pomažu naseliti
ideološku Maginotovu crtu koja je konstruirana kako bi se otvoreno
revolucionarnu vrstu neliberalizma spriječilo da ikad više stekne kre­
dibilitet. On govori jezikom "prava" - prava etničkih naroda, prava

36 E.G. Hans-George Betz, Radical Right-Wing Populism in Western Europe, London, Macmillan,
1 9 9 4 . ; Herbert Kitschelt, The Radical Right in Western Europe, Ann Arbor MI, University of
Michigan Press, 1 9 9 5 .
37 Više ο ovom konceptu, vidi R. Griffin "Last rights?", in S. Ramet (ur.), The Radical Right in
Central and Eastern Europe, Pemisylfania PA, Pennsylvania State University Press, 1 9 9 9 .
38 Aluzija na klasičnu studiju Juliana Bende ο europskoj inteligenciji i njezinoj izdaji humanističke
tradicije u meduratnom razdoblju, La Trahison des Clercs, Paris, Grasset, objavljeno 1 9 2 7 .
 184 R o g e r Griffin

na kulturu - koji se obraća dubokousađenim i razumljivim strahovima

zbog erozije identiteta i tradicije koje mogu prouzročiti globalizira-
juće (ali samo djelomice homogenizirajuće) sile visoke modernosti.
To je diskurz čija je sofisticiranost porasla zahvaljujući teoretičarima
komunitarijanizma 39 , etnopluralizma i diferencijalizma, a porasla je i
njegova legitimnost u kontekstu opravdane zabrinutosti zbog kulturne
globalizacije. Temelj za njegovu proširenu prihvaćenost kao poznatog
i istinskog (premda nedobrodošlog) člana liberalne ideološke obitelji,
a ne kao potomka krajnje plodne antiliberalne kukavice, bio je dobro
pripremljen dugom poviješću onečišćenja liberalizma predrasudama koje
su cijelim skupinama odricale pristup pravima koja smatra "svetima":
ženama, siromašnima, djeci, hendikepiranima, nomadima, alofonima,
urođenicima, "primitivnima". Ako je borbeni poklič liberalizma u teoriji
Rousseauovo "Svi su ljudi rođeni jednaki, a posvuda su u okovima",
onda je njegov slogan u praksi bilo Orwellovo "Svi su ljudi jednaki ali
su neki jednakiji od drugih" (fraza koja se često i zgodno poistovjećuje
s autoritarnom "tuđom", a ne "našom" vrstom totalitarizma).

Front National, FPÖ, Lega Nord, Vlaamsblok, Republikaner,

Centrumpartei, skandinavske Progress stranke i čete drugih otvoreno
ksenofobnih stranaka koje su se pojavile u zemljama bivšega Sovjetskog
40
carstva , razlikuju se znatno po svojim programima i težnjama, a većina
može iskreno tvrditi da nema nikakve veze s povijesnim fašizmom u
konvencionalnom smislu riječi. Pa opet, u svijetu cijepljenom protiv
otvoreno revolucionarnih varijeteta palingenetičkog ultranacionaliz-
ma, njihovo aksiomatsko odbacivanje multikulturalizma, čežnja za
"čistoćom", nostalgija za mitskim svijetom rasne homogenosti i jasno
određenim granicama kulturne diferencijacije, njihovo slavljenje krvnih
i povijesnih veza nasuprot razumu i općoj humanosti, njihovo odbaciva­
nje ius soli u korist ius sanguinis, njihova otrovna zlouporaba povijesti
danas je ozbiljnija opasnost za liberalnu demokraciju od fašizma jer je
sposobna zamaskirati se, baš kao hvataljka za kukce koja izgleda poput
neke grančice, kako bi uhvatila svoj plijen. Vjerojatno je Liberalno
demokratska stranka Vladimira Zirinovskog imala takav utjecaj na rusku
politiku 1993. zato što je ponudila mješavinu fašizma i etnokratskog

39 Za izvrstan ogled koji ističe antiliberalni naboj komunitarijanskih shvaćanja kulture, vidi Z. Bauman,
uvod u ponovno izdanje njegove Culture as Practice, London, Sage, 1999., str. xxxiii.-xiv.
40 Vidi Ramet, The Radical Right.
 Radikalna desnica 185

liberalizma, premda su kasniji događaji pokazali da tamo hegemoniju i

dalje ima militarističko/imperijalistički pervertirani liberalizam poznat iz
devetnaestostoljetne Europe. Upravo je ova eksploatacija etnokratskog
liberalizma, a ne fašizma, omogućila Miloševiću da godinama provodi
etničko čišćenje pred očima međunarodne zajednice začarane (proce-
duralno govoreći) demokratskim konsenzusom na kojem je zasnivao
svoje djelovanje. Ukupni broj žrtava proračunatih zločina protiv nesrba
koji je iz toga proizašao uvelike nadmašuje broj žrtava svih zločina koje
su počinili svi poslijeratni fašisti zajedno, upozoravajući tako da je kao
oblik radikalne desnice najbolje prilagođene stvarnosti modernoga
svijeta etnokratski liberalizam zamijenio fašizam.

Zakon ο pravu građanstva u Trećem Reichu razlikovao je Nijemce

od nenijemaca, ali nacisti barem nikad nisu tajili svoj prijezir prema
onom što je jedan od njihovih pripadnika odbacio 1 9 2 5 . kao "ži-
dovsko-liberalno-demokratsko-marksističko-humanitarni mentalitet".
I nastavio je: "tako dugo dok postoji i jedna vitica koja povezuje naš
program s tim korijenom, on je osuđen na trovanje, a time sušenje
do smrti." 4 1 Etnokratski liberali su genetički modificirali radikalnu
desnicu tako da ona sad uspijeva na istom onom tlu koje bi nekoć
za nju bilo otrovno. Kakvi su njihovi dugoročni izgledi na uspjeh,
suočeni s "ekološkim" puristima unutar liberalizma koji ga neprestance
pokušavaju očistiti od otrovnih aditiva? Razmislite ο načinu na koji su
Tuđmanovu etnokratsku liberalnu stranku u Hrvatskoj na kraju ipak
42
istisnule centrističko-lijeve snage. Fukuyamini pristaše bi ovo mogli
shvatiti kao znak da je povijest još na putu ostvarivanja nesporne
hegemonije liberalnog kapitalizma koji će napokon izroditi bezdani
ennui "posljednjeg čovjeka". Vojske manje punokrvnih društvenih
znanstvenika poput Anthonyja Giddensa i Zygmunta Baumana umjesto
toga nudi manihejsku viziju koja suvremenu povijest smatra trajnim
poprištem borbi između sila koje pokušavaju ostvariti liberalni projekt
globalne humanosti (globalnog čovječanstva) i onih koji taj projekt žele
spriječiti i izopačiti. I dalje ćemo živjeti u zanimljivim vremenima.

41 Vidi Griffin, Fascism, str. 118.-19.

42 Otkad je ovaj članak napisan, uspjeh Jörga Haidera u manevriranju (etnokratskom, ali ne faši­
stičkom) Austrijskom slobodarskom strankom pri dolasku na vlast, u sklopu koalicijske vlade
iz veljače 2 0 0 0 . , izazvao je impresivan val međunarodnih i nacionalnih prosvjeda.
 186 R o g e r Griffin

Ja moram stati na stranu manihejaca. Moderni svijet nije interregnum,

nego je konačnica koja se igra bez prestanka, poput nekog vječnog
odigravanja svjetskog prvenstva u bilijaru ili nogometnog Kupa na
televiziji, namećući tako ciklični obrazac rektilinearnoj povijesti. "Samo
nas naš pojam vremena navodi da se koristimo frazom Posljednjog suda:
zapravo je riječ ο sudu koji trajno zasjeda." 43 Sad kad se milenijska
histerija povukla, možda će biti lakše vidjeti da posljednji čin drame koji
se konstatno izvodi u naše doba nema nikakve veze s nekim posebnim
datumom ili tehnološkim kvarom, pa čak ni s konačnim obračunom
između liberalizma i prigodno stranih ideoloških "drugih" kojima nas
opskrbljuju fašizam, komunizam ili fundamentalizam. Umjesto toga,
on se događa između istinski liberalnih verzija demokracije otvorenih
globalnim humanitarnim i ekološkim perspektivama, s jedne strane,
i radikalno desnih verzija, s druge strane koje eksploatiraju duboku
dvosmislenost koncepta "demosa". Nije nužna pobjeda radikalno desnih
političkih formacija, kakve su National Front ili Liberalno demokratska
stranka Rusije, pa da liberalizam korodira zbog etnocentrizma koji one
zastupaju. S obzirom na dokaze ο trajnom sudjelovanju suvremene Eu­
rope u silama koje, prema monitoringu nekih pouzdanih humanitarnih
agencija, generiraju sve veće strukturalno siromaštvo "Juga" i ekološki
ga pljačkaju, moguće je vidjeti "aktualno postojeću" liberalnu Europu ne
samo kao socio ekonomsku tvrđavu nego i kao etno kulturnu, zaštićenu
zidinama koje se stalno ojačavaju. Upravo koncentracija etnocentrične
moći, premda liberalna u svojoj unutarnjoj domaćoj politici, nastavlja
djelovati pretežito kao radikalna desničarska sila, po svom ukupnom
utjecju na globalnu zajednicu.

Propagandni učinak etnokratskih ideologa i stranaka može ovu ten­

denciju samo ojačati, bez obzira na to koliko ih marginalizira aktualna
vlast, budući da političare dodatno onemogućavaju da - zbog straha od
masovnih prosvjeda - građanima predoče politike koje bi uključivale
i važan transfer bogatstva i resursa (natrag) sa Sjevera na Jug, ili da
progovore ο strukturalnim razlozima sve većeg imigracijskog pritiska.
Sljedećih nekoliko desetljeća odlučit će hoće li zdravi liberalizam
prevladati ili će se, zbog propadanja okoliša i eskalacije demografske

43 Franz Kafka, "Betrachtungen ü b e r Sünde, Leid, Hoffnung und den wahren Weg" (No 4 0 ) , u
Hochzeitsvorbereitungen auf dem Lande und andere Prosa aus dem Nachlass Betrachtungen,
Frankfurt am Main, fischer Verlag, 1 9 8 0 . , Str. 3 3 .
 Radikalna desnica 187

eksplozije koje novo tisućljeće nasljeduje od starog, dogoditi to njegovo

trajno onečišćenje. U međuvremenu, jedna od poruka što su je odaslali
prosvjednici protiv Svjetske trgovačke organizacije u Seattleu ujesen
1999. godine onima koji se obično odnose prema radikalnoj desnici
kao da je "negdje drugdje" bila je da je ona možda već i među nama.
Ako se radikalna desnica zasniva na nekoj pogreški u funkcioniranju
ljudske empatije, na jednoj osjećajnoj neplodnosti, onda je možda
legitimno prisvojiti srihove koje je u vrlo različitom kontekstu napisao
T. S. Eliot, jedan od onih koji su se uspjeli transformirati od suputnika
radikalno desnih kozmologija u mudraca "visoke", liberalno-humanis-
tičke kulture:

Pustinja nije samo iza ugla.

Pustinja je stiješnjena u p o d z e m n o j , p o r e d tebe,
Pustinja je u srcu tvog brata. 1 "

44 T. S. Eliot, Choruses from "The Rock", Selected Poems, London, Faber and Fabet, 1961., str. 109.
 Nacionalizam: m o ć i praznina 189

9
Moć i praznina
NACIONALISTIČKA IDEOLOGIJA
u DVADESETOM STOLJEĆU

Andrew Vincent

Tijekom dvadesetog stoljeća nacionalistička je ideologija bila u muč­

nom i složenom odnosu s politikom. I dalje je ključna pokretačka sila
koja vodi u dvadesetprvo stoljeće. Ipak, kad u osvit novog stoljeća
retrospektivno raspravljamo ο njoj, važno je shvatiti da naslijede na­
cionalističke ideologije još od početka devetnaestog stoljeća izaziva
trajno napetu raspravu i praksu. Tako je iskustvo nacionalizma u
dvadesetom stoljeću dijelom konfigurirano u devetnaestom stoljeću.
Procjenjujući nacionalizam, obično na vlastitu štetu, ignoriramo ovu
dugotrajnu povijest. Većina nacionalističkih kontroverzi i političkih
praksi, koje su se pojavile potkraj dvadesetog stoljeća, bila je odjek onih
iz devetnaestog stoljeća. Mnogi suvremeni nacionalistički pokreti nisu
nadrasli moćne mitove i aspiracije poznate iz prijašnjih rasprava koje su
se vodile u devetnaestom stoljeću. Žestoki nacionalni mitovi, fantazije i
težnje - s mnogo ljubavi utjelovljeni u leksikografiji, povijesnim spisima,
slikarstvu, poeziji, književnosti i spomenicima devetnaestog stoljeća
- koji su u mnogim slučajevima proključali u požaru Prvoga svjetskog
rata, izdigli su se ponovno, poput feniksa u plamenu (u mnogim sluča­
jevima doslovnom) tijekom posljednjeg desetljeća dvadesetog stoljeća.
U 80-im i 90-im mnogi su stari projekti još postojali u stvarnosti. Stare
 190 Andrew V i n c e n t

nacionalne bitke devetnaestog i ranog dvadesetog stoljeća ponovno su

se vodile, s oživljenom mržnjom.

Isto vrijedi i za mnoge anti- i postkolonijalne nacionalizme dvade­

setog stoljeća. Nacionalna obnova postkolonijalnih režima u Africi ili
Aziji tijekom dvadesetog stoljeća bila je, dijelom, i posljedica oživljavanja
nacionalnih mitova proširenih, ili u nekim slučajevima nametnutih, u
ranijoj prošlosti. Jezik nacionalne obnove, u postkolonijalnom smi­
slu, bio je i sam djelomice preuzet iz europskog političkog rječnika
kolonijalne i imperijalističke ere. U nekom smislu nacionalizam uvijek
sadržava i vlastito povijesno proročanstvo koje samo sebe ispunjava,
kad se god pojavi. Zapravo, on upravlja poviješću i tradicijom kako
bi uspostavio vlastitu egzistenciju i neopisivi kontinuitet s prošlošću.
Tako sva povijest postaje doslovce povijest nacije.

Tijekom dvadesetog stoljeća postojala su dva široka pristupa nacio­

nalizmu, oba unutar političkih i povijesnih istraživanja, ali i u shvaćanju
običnih građana većine zemalja. Jedan pristup se, općenito govoreći,
osjećao nelagodno u svezi s nacionalizmom. Taj osjećaj nelagode je u
većini europskih država (kao i u nekim azijskim, poput Japana) bio - na
teorijskom i praktičnom planu - pod dubokim utjecajem događaja iz
Drugoga svjetskog rata. Tako su, za mnoge, nacionalsocijalizam, fašizam
i ekstremni autoritarizam pridonijeli osobitoj odbojnosti nacionalizma
s početka i iz sredine dvadesetog stoljeća. Mnogi komentatori, sve od
30-ih godina do 1989., zbog toga su nacionalizam smatrali neoprav­
dano uskom, tribalističkom, potencijalno totalitarnom, inherentno
iracionalnom i ratobornom doktrinom. Nadalje, liberalne, marksističke
i socijaldemokratske teorije istog razdoblja (a posebice poslije 1945.),
svjesno su razvijale internacionalistička ili kozmopolitska stajališta. To
je bilo doba stvaranja, znakovito nazvanih, Ujedinjenih naroda. Jedina
iznimka u ovom antinacionalističkom procesu za neke su bili razni
antikolonijalni nacionalizmi, koji su imali emancipatorno obilježje.

Drugi pristup nacionalizmu izvorno potječe iz ranog devetnaestog

stoljeća iz vremena prvotnog formiranja ideologije. On u nacionalizmu
vidi pozitivne socijalne, političke i ekonomske vrijednosti. U pisaca
devetnaestog stoljeća, poput Mazzinija, Renana i J. S. Milla, među
ostalim, nacionalizmu se pridavao snažan osjećaj građanskog oslobo­
đenja. Nacionalizam je implicirao emancipaciju kultura od golemih
N a c i o n a l i z a m : m o ć i praznina 

carstava i tlačiteljskih političkih struktura. No, kasnije u devetnae­

stom stoljeću, a poglavito početkom dvadesetog stoljeća narasla je
autoritarna, konzervativna, ekstremna i radikalna desnica, a poslije i
fašistički oblici nacionalizma. Takav razvoj je, na razne načine, zadao
težak udarac "liberalnoj" ili prostodušnoj emancipacijskoj građanskoj
patini ranije nacionalističke ideologije. Oslobođenje i samoodređenje
još su bili dijelom argumenta, ali težište se pomaknulo na nešto znatno
neprozirnije i politički nepredvidljivije.

Posljednjih su godina dva dodatna čimbenika istaknula profil nacio­

nalizma u suvremenoj politici. Paradoksalno, većina trenutnih pozitivnih
tvrdnji koje idu u prilog nacionalizmu sada priznaje da on sadržava
mnoge perspektive. U tom smislu, većina protagonista dvadesetostoljet-
nog nacionalizma prihvaća da postoje njegove ideološke inačice, kako
građanske i liberalne tako i rasističke, izolacionalističke i ratoborne. Ove
složene varijante ideolozi nacionalizma iz ranog i iz sredine dvadesetog
stoljeća nisu uočavali. Tako se nacionalistička ideologija u dvadesetom
stoljeću pojavljuje kao raznolikiji i složeniji obrazac mišljenja no što se
to prije zamišljalo. Drugo, mnogi su također spoznali da postoji veza
između nekih oblika nacionalizma i liberalnih ideoloških vrijednosti
kakve su sloboda, demokracija i narodni suverenitet. U skladu s tim,
poslije pada berlinskog zida 1 9 8 9 . i izmijenjenog političkog krajolika
međunarodne i unutarnje politike mnogih zemalja, u Zapadnom je
akademskom okolišu ponovno poraslo teorijsko i praktično zanimanje
za nacionalizam. Ne samo da je ο njemu napisan velik broj knjiga i
članaka, i iz empirijske i ideološke perspektive, nego je on ponovno
postao glavnim igračem svjetske politike. Osnovna mana i problem
tog postkomunističkog interesa, probuđenog 1989., za nacionalizam
jest da je on rijetko kad u praksi bio civilan ili liberalan. Glavnina
nacionalizma viđenog, primjerice, u Europi proteklih deset godina,
bila je po karakteru izrazito izolacionalistička i duboko ksenofobična.
Ova povijesna praksa tako je u potpunoj suprotnosti s većinom opti­
mističnijim, liberalnijim akademskim spisima ο nacionalizmu.

No to je samo jedan od mnogih dubokih paradoksa koji presijecaju

nacionalističku ideologiju u dvadesetom stoljeću. Povijesno gledano,
nacionalizam je relativno noviji povijesni fenomen. Obratno, jedna od
njegovih glavnih bitnih tvrdnji bila je njegova dugovječnost i staro-
drevnost. Nadalje, nacionalisri često otkrivaju korijene nacionalizma u
 192 Andrew Vincent

prirodi. Ovo potječe iz semantike riječi nacija. Pa opet jasno proizlazi,

čak i iz najpovršnijeg studija predmeta, da je nacionalizam razmjerno
moderan artefakt. U biti, neki izjednačavaju nacionalizam s modernošću.
On je uvelike fenomen kasnog devetnaestog i dvadesetog stoljeća. Uz
to, nacionalizam je u posebnom položaju kad za svoje ideje zahtijeva
univerzalnost, budući da ideologija ima smisla jedino u smislu njezine
partikularnosti i lokalnosti. Naposljetku, i najznačajnije, postoji pro­
blem, s jedne strane, goleme moći nacionalizma u ovom i prethodnom
stoljeću u stvarnoj političkoj praksi, povezanog, s druge strane, s često
uočljivom teorijskom naivnošću nacionalizma. Ti paradoksi će se
pojavljivati u cijelom ovom ogledu.

Ideologija i terminologija
Bilo kakva diskusija ο nacionalizmu implicira neki oblik identifikacije
ili minimalne definicije ο čemu točno raspravljamo. Kako bi drugačije
mogli razlikovati nacionalistički od nekog drugog tipa društvenog
pokreta. Ovdje se suočavamo i s prvim velikim problemom. Od njegova
ulaska u europski politički Vokabular početkom devetnaestog stoljeća,
bilo je malo čvrstog ili konsenzusnog slaganja ο čemu se tu zapravo
radi. Svakako, gotovo svi politički koncepti se osporavaju, pa ipak, u
problemu s konceptualnim identitetom nacionalizma ima nešto više
što treba objasniti. Ovdje postoji, u biti, konstelacija medupovezanih
problema koji otežavaju svaku raspravu ο nacionalizmu. U kratkom op­
segu ovoga ogleda, većinu tih problema zabilježit ću samo usputno.

Prvi problem tiče se semantike riječi nacija. Riječ nacija potječe iz

latinskih pojmova nasci (roditi se) i natio (ono što pripada zajedno po
rođenju ili mjestu rođenja). Inicijalni uobičajeni smisao riječi natio se
time tiče ljudi povezanih rođenjem ili mjestom rođenja. Važna konota­
cija ovoga je da tako mjesto rođenja čini osnovu za osjećaj "prirodnog"
oblika ljudske zajednice. Prima facie, odmah možemo shvatiti poteškoće
s kojima se suočava kategorizacija nacija - etimološki tako povezanih s
prirodom ili prirodnim - kao ljudskih artefakata. Kritičar koji smatra
da su nacije politički artefakti ili fikcije borit će se na više bojišta, i to
ne samo semantičkih. Veza između nacije i prirode najbolje je vidljiva u
kvazibiološkoj patini nekih rasprava ο nacionalizmu, osobito etničkom
 N a c i o n a l i z a m : m o ć i praznina 193

nacionalizmu. Sociobiolozi nisu oklijevali prihvatiti se ove teme. 1 Ipak,

spram toga su neki drugi komentatori izrazili duboku skepsu. Zapravo,
neobičnost ovog posljednjeg zaključka može se i dalje izvoditi pomoću
često korištenog sinonima za naciju, to jest kulture. Noviji akademski
komentatori koji su se bavili nacionalizmom, poput Willyja Kymlicke,
Josepha Raza, Avishaija Margalita i Kaija Nielsena, medu ostalima, svi
raspravljaju ο nacionalizmu kao "kulturi". Uistinu, za Kaija Nielsena "svi
nacionalizmi su kulturalni nacionalizmi ove ili one vrste". 2 Kymlicka
također zapaža da je "kultura sinonim" za "naciju". 3 Ovo korištenje
kulture, qua nacija, neobično je usko i uvjetno. Sam pojam kulture
također ostaje duboko nejasan. Ipak, minimalno, kultura se obično ne
povezuje izravno s prirodom. U biti, nju se obično smatra primarno
ljudskim artefaktom, odvojenim od prirodne uzročnosti. U tom smislu,
napraviti od kulture i nacije sinonime, potpuno potkopava bilo kakvu
vezu između nacije i prirodnog smisla ljudske zajednice. Za neke tu
nema problema, za druge nacionaliste to je od ključnog značenja.

Pitanje koje se tiče semantike i prirodnosti nacionalizma je blisko

povezano s drugim problemom, koji se tiče podrijetla nacionalističke
ideologije, što je bilo predmetom dugotrajne rasprave tijekom dvade­
setog stoljeća. Logično, ako se prihvati pretpostavka da je nacija na
neki način prirodna tvorevina, onda iz toga slijedi da njezino podrijetlo
leži u dalekoj pretpovijesti čovječanstva. Nacija postaje sinonimom
za udaljenu plemensku ili srodničku skupinu. Ne treba dugo gledati
većinu nacionalističkih tvrdnji nastalih u dvadesetom stoljeću da se
uoči kako se ova teza uvijek ističe. Pretenzije određenih nacionalnih
skupina ο pravu na određeni teritorij, kao dijelu njihova drevnog
spiritualnog naslijeđa, bile su voda na mlin nacionalističkim konfliktima
u dvadesetom stoljeću. Tako se nacija vidi kao koncept pradavne
starosti, koji se zapravo, u nekim slučajevima, može identificirati s
genetski utemeljenim društvenim instinktom ljudi.

1 Vidi J. C. Kellas, Politics of Nationalism and Ethnicity, New York, St Martin's Press, 1 9 9 1 .
2 Kai Nielsen, "Cultural nationalism, neither ethnic nor civic", u R. Beiner (ur), Theorizing Na­
tionalism, Albany NY, State University of New York Press, 1999., str. 127.
3 Posljedično tome, društvo je multikulturalno ako i samo ako "njegovi članovi pripadaju različirim
nacijama (multinacionalna država), ili su emigrirali iz različitih nacija (polietnička država), te ako je
ova činjenica važni aspekt osobnog identiteta i političkog života", vidi W. Kymlicka, Multicultural
Citizenship: A Liberal Theory of Minority Rights, Oxford, Clarendon Press, 1995., str. 18.
 194 Andrew V i n c e n t

Rasprava ο podrijetlu nije ni u kojem slučaju razriješena ovom

pretpovijesnom tezom, budući da je, ironično, velika većina komenta­
tora nacionalističke ideologije u biti ne prihvaća. U najboljem slučaju,
neki dokazuju da je nacionalizam predmoderna, a ne pretpovijesna
ideologija. Ovo sa svoje strane slabi nacionalističke teze. Tako se,
pokušavajući identificirati podrijetlo nacionalizma, neki komentatori
koncentriraju na srednjovjekovnu Europu, premda obično samo u smi­
slu etimologije riječi nacija.4 Drugi smatraju da se nacionalni identitet
razvija u petnaestom ili šesnaestom stoljeću u Velikoj Britaniji. 5 Jedan
noviji nacionalistički eksponent zapazio je da se "Različitost nacija, još
davno prije 1789., isticala kao razlog zbog čega one moraju živjeti pod
vlastitim kraljevima i podređene vlastitim zakonima." Tako je "potpuno
irelevantno da je pojam 'nacionalizam' kao tehnički pojam političke
teorije ušao u opću uporabu tek u devetnaestom stoljeću." 6 Doajen
poslijeratnih komentatora nacionalizma, Hans Kohn, usredotočio se na
početak sedamnaestog stoljeća kao na klijalište nacionalističkih ideja,
premda ga je smatrao više nesvjesnim oblikom nacionalne svijesti.7
Prosvjetiteljstvo osamnaestog stoljeća je druga omiljena interpretacija.8
Lord Acton je upozoravao na podjelu Poljske iz 1772. kao na temelj
poljskog, ali i europskog nacionalizma. 9 Još popularniji početak je
razdoblje neposredno prije Francuske revolucije i neposredno poslije

4 Studij vještina na mnogim srednjovjekovnim sveučilištima bio je administrativno podijeljen na

"nacije", rzbog glasovanja, prema mjestu rođenja, vidi Louis Snyder, Meaning of Nationalism,
New Bruswick NJ, Rutgers University Press, 1954., stf. 29.; Boyd Shafer, Faces of Nationalism:
New Realities Old Myths, New York, Harcourt Brace Jovanovich, 1 9 7 2 . , str. 1 4 . ; Anthony
Black, Political Thought in Europe 1250.-1450., Cambridge, Cambridge University Ptess, 1 9 9 3 . ,
str. 9 1 .
5 Liah Greenfeld u izvanredno detaljnoj i studioznoj knjizi usredotočuje se na nacionalizam kao
fenomen elite nastao u Engleskoj početkom šesnaestog stoljeća, za vladavine Henrika VIII. U
Francuskoj, Rusiji i Njemačkoj on je također prethodio industrijalizaciji i modernizaciji, vidi
Liah Greenfeld, Nationalism: Five Roads to Modernity, Cambridge MA, Harvard University
Press, 1992.
6 Neil MacCormick, Legal Rights and Social Democracy: Essays in Legal and Political Philosophy,
Oxford, Clarendon Press, 1 9 8 2 . , str. 2 5 6 . i 2 6 0 .
7 Hans Kohn, The Idea of Nationalism: A Study in its Origins and Background, New York, Mac-
millan, 1945., str. 4.
8 Vidi Andrzej Walicki, Enlightenment and the Birth of Modern Nationhood, Notre Dame, Indiana,
University of Notre Dame Press, 1 9 8 9 .
9 Vidi Lord Acton, "Nationality", u J.E.E.D. Acton, History of Freedom and Other Essays, London,
Macmillan, 1 9 0 7 .
Nacionalizam: m o ć i praznina 195

nje. 10 Drugi su, poput Elieja Kedourieja, slijedili nacionalizam unatrag

sve do revolucija u njemačkoj filozofiji osamnaestog stoljeća, naročito
do mislilaca poput Kanta, Fichtea, Schlegela, Schleiermachera i Arndta.
Naposljetku, neki su povjesničari tvrdili da je nacionalizam uvelike
proizvod ranog devetnaestog stoljeća. Hobsbawm, primjerice, tvrdi
da je moderna uporaba nacionalizma, koja se razlikuje od etničke pri­
padnosti, u biti relativno novija pojava. Vjerojatno potječe iz tridesetih
godina devetnaestog stoljeća, premda se neki aspekti populističkog
značenja riječi mogu slijediti unatrag sve do američke i Francuske revo­
lucije. Ovo stajalište manje više korespondira s utjecajem djela Ernesta
Gellnera i Benedicta Andersona, koji također prikazuju nacionalizam
kao moderni pojam koji korespondira s rastom i modernizacijom
država u devetnaestom stoljeću. 11 Djelo Anthonyja Smitha je neki oblik
srednjeg puta između predmodernista i modernista, i tvrdi - ukratko
- da se rana svijest ο etničkoj pripadnosti nezapaženo transformirala
u moderni nacionalizam. Smith tako dokazuje da je svijest ο etničkoj
pripadnosti bitna pretpostavka procvata modernog nacionalizma. Nacije
su iskoristile i razvile načine na koje su se pripadnici etnija povezivali
i komunicirali. Za razliku od naglaska Ernesta Gellnera i Benedicta
Andersona na modernosti nacionalizma, Smith ističe njegov kontinuitet,
neprekinutu vezu s prošlošću, premda priznaje da su određene duboke
12
promjene transformirale etniju u nacionalizam. Općenito, malo je ili
nimalo konsenzusa ο povijesnom podrijetlu nacionalizma.

Treći problem se usredotočuje na koherentnost terminologije nacije

i nacionalizma. Primjerice, nitko ne može poreći da se riječ nacija,

10 Vidi Anthony Smith, Nationalism in the Twentieth Century, Canberra, Australian National
University, 1979., str. 1.; Kohn, The Idea of Nationalism, str. 3, premda Kohn ne vidi snažne
elemente onoga što naziva "nesvjesnim nacionalizmom" koji prethodi Francuskoj revoluciji;
Snyder, Meaning of Nationalism, str. 2 9 ; Kedourie također stavlja snažni naglasak na Francusku
revoluciju u svezi s izvjesnim ključnim filozofskim idejama, u Ehe Kedourie, Nationalism, drugo
izdanje, London, Hutchinson, 1 9 7 4 . , str 12.; J. Mayall, Nationalism and International Society,
Cambridge, Cambridge University Press, 1 9 9 0 . , str. 4 3 ; Ε. Kamenka, uvod u Nationalism; The
Nature and Evolution of an Idea, London, Edward Arnold, 1 9 7 6 . , str. 4.; I. Berlin, The Crooked
Timber of Humanity, London, John Murray, 1 9 9 0 . , str. 2 4 4 .
11 Ε. Hobsbawm, Nations and Nationalism since 1780.: Programme, Myth and Reality, Cam­
bridge, Cambridge University Press, 1 9 9 2 . ; Ernest Gellner, Nations and Nationalism, Oxford,
Blackwell, 1 9 8 3 .
12 Vidi Β. Anderson, Imagined Communities: Reflections on the Origin and Spread of Nationalism,
London, Verso, 1 9 8 3 . ; Gellner, Nations and Nationalism, i Anthony Smith, The Ethnic Origins
of Nationalism, Oxford, Blackwell, 1 9 8 6 .
 196 Andrew V i n c e n t

kao imenica, prvi put pojavila u engleskom i francuskom otprilike u

četrnaestom stoljeću. Njezina uporaba je bila razmjerno uobičajena
u nekim više literarnim krugovima, premda joj značenje ne možemo
odrediti sa sigurnošću. Ipak, kao što zapaža većina komentatora, pojam
inicijalno nije bio neposredno povezan s onime što bismo mogli nazvati
političkom ideologijom. Tako se nacionalizam - koji denotira ideologiju
- često razlikuje od pojma nacija. Nacionalizam, kao ideologija, probio
se u europske rječnike u kasnom osamnaestom i ranom devetnaestom
stoljeću, često, premda ne i uvijek u svezi s državom.13 Tako mnogi inzi-
stiraju na jasnom razdvajanju "ideje nacije" i "ideologije nacionalizma".
Pojam nacije se smatra manje protejskim, a više deksriptivnim pojmom
od nacionalizma - oblikom "zabilježene antropološke činjenice", a ne
eksplicitnom političkom ideologijom. Nacija stoga može postojati kao
empirijska ljudska zajednica, ali se ne mora preklapati s eksplicitnim
prizivanjem ideologije nazvane nacionalizam. Nacionalizam, kao ide­
ologija za neke je, ipak, znatno smušeniji i nerazvijeniji pojam koji se
odnosi na "proces, vrstu osjećaja ili identiteta, oblik političke retorike...
načelo ili skupinu načela, neku vrstu socijalnog ili političkog pokreta."14
Ovaj argument ne samo da zagovaraju akademski tumači nacionalizma
nego i mnogi ideološki zagovornici nacionalizma. On može, primjerice,
spasiti argument i dodati mu veći sjaj kada govori ο drevnosti nacije
- suprotstavljene modernim racionalizacijama nacionalizma. 15 Drugi
ponovno odbacuju uporabu i nacionalizma i nacije. Tako je devedesetih
godina dvadesetog stoljeća David Miller izravno slijedio J. S. Milla iz
60-ih godina devetnaestog stoljeća, i zagovarao pojam nacionalnosti
kao pojam različit od drugih. Nacionalnost, za Millera, ne nosi sa
sobom velik dio zbunjujućeg ideološkog tereta kao što je to s drugim
16
pojmovima.

13 Nacionalizam je, iz ovog razdoblja, upozoravao da postoji nešto kao oblik kolektivne svijesti
usađene u zajednici ljudi, koja je nastala na temelju kulturnog ili lingvističkog (i kasnije etničkog)
identiteta. Ovu kolektivnu svijest su neki povezivali s državom, premda, kao što je spomenuto,
u ranih utjecajnih pisaca kakav je Herder, nije bilo takve sveze.
14 Vidi Wayne Norman, "Theorizing nationalism (normatively): first steps", u Beiner (ur.) Theo­
rizing Nationalism, str. 5 6 .
15 To je, primjerice, omiljeni argument u mnogih konzervativnih pisaca koji ne žele naglašavati
racionalnu ili ideološku prirodu nacionalizma.
16 David Miller, On Nationality, Oxford, Clarendon Press, 1995.
 Nacionalizam: m o ć i praznina 197

To posebno pitanje konzistentnosti terminologije povezano je s

četvrtom točkom, koja se tiče tipologija nacija i nacionalizama. Ovo se
pitanje može uvesti preko već spomenutog problema sinonima. Jedan
od niza mogućih sinonima za naciju je etnička pripadnost - koja uklju­
čuje srodstvo, obiteljske, krvne ili biološke veze. Etnička pripadnost je
temelj tradicije koja smatra da je nacionalna pripadnost zasnovana na
ius sanguinis, kao što je to u njemačkom zakonu ο pravu građanstva iz
dvadesetog stoljeća. Građani se identificiraju pomoću etničke ili krvne
pripadnosti. Ipak, mnogi nacionalisti su se potrudili razlikovati naciju
od etničke zajednice. U terminologiji građanskog prava, distinkcija
je temelj za suprotnu, građansku ili pravnu koncepciju građanina
zasnovanu na ius soli, koja odbacuje etnički argument. Povjesničari
poput Hobsbawma i Anthonyja Smitha, kako smo već vidjeli, također
različito ocrtavaju te pojmove. Ipak, nacionalni su ideolozi, općenito
gledano, potpuno iskoristili tu distinkciju kako bi identificirali svoje
teorijske korijene. Ovo nas uvodi u temu tipova nacionalizma, pitanja
koje je postalo središnjim za sve ideološke diskusije ο nacionalizmu
u dvadesetom stoljeću. Ono je bilo vrlo važno za autore u poslijerat­
nom razdoblju koji su željeli jasno pokazati da se razlikuju od više
etnički zasnovanih fašističkih i nacionalsocijalističkih ideologija. Ova
vrsta tipologije koncentrira se na različite ideje i načine mišljenja.
Tako je sada u ekstenzivnoj ideološkoj literaturi dvadesetog stoljeća
postalo općim mjestom pronalaziti razlike između etničke pripadnosti
i nacionalizma, etničkog i građanskog (domoljubnog) nacionalizma,
liberalnog i etničkog, liberalnog i kulturnog, građanskog i kulturnog,
ili, grublje rečeno, građanskog i ratobornog, pa čak i dobrog i lošeg
nacionalizma. Unatoč zanimanju, tijekom 90-ih godina, za liberalni i
građanski nacionalizam, za mnoge druge je rasnoorijentirani etnički
nacionalizam bio privlačnija opcija. Ovo bi uključilo mnoge od iska­
za, u devedesetima, srpskog, hrvatskog, kosovarskog nacionalizma
(između mnogih drugih), baš kao i radikalne i ekstremno desne iskaze
nacionalizma tijekom istog razdoblja. U mnogo čemu je, iz političkih
razloga, ovaj posljednji, više izolacionistički, etnički i rasni pogled
bio popularnija varijanta nacionalizma tijekom posljednjih desetljeća
dvadesetog stoljeća.

Naravno, nacionalizme ne moramo razlikovati uzduž upravo spome­

nutih linija. Tipologije nacionalizma mogu, primjerice, biti zasnovane
 198 Andrew V i n c e n t

na različitim nacionalističkim strategijama. U tom kontekstu, možemo

razlikovati unifikacijski od secesionističkog nacionalizma, premda
teoretski sastav, recimo, dvaju secesionističkih nacionalizama može
biti posve suprotan. Ili, možemo se usredotočiti na povijesne faze u
rastu nacionalizma, koje onda i indiciraju različite tipove i tako dalje.
Hobsbawm, primjerice, identificira tri faze: inicijalnu (1830.-1880.),
kojom je dominirao liberalni nacionalizam; fazu između 1880.-1914.
u kojoj je postignut pomak prema konzervativnom nacionalizmu.
Konačno, apogej nacionalizma se identificira s razdobljem između 1918.
i 1 9 5 0 . 1 7 Bilo bi proizvoljno sada zaključiti da su trenutačne ideološke
rasprave sklone prihvatiti tipologiju zasnovanu na "vjerovanjima", koje
obično razlikuju građanski od ostalih oblika nacionalizma. U svakom
slučaju, kraj dvadesetog stoljeća nije bio obilježen općim konsenzusom
ο pitanju tipologije.

Peto pitanje tiče se različitih metoda nacionalističkog pisanja. Spisi

ο nacionalizmu su posljednja dva stoljeća mutirali u tri glavne faze.
Početkom i sredinom devetnaestog stoljeća, autori poput J. S. Milla,
Mazzinija ili Renana, naglašavali su političku i moralnu dimenziju
nacionalističke ideologije. 1 8 To je bilo doba procvata pozitivnog,
emancipatornog i liberalnijeg izraza ideologije. Ozbiljne sumnje glede
destruktivnih socijalnih i političkih učinaka nacionalizma počele su se
pojavljivati tijekom kasnog devetnaestog i ranog dvadesetog stoljeća,
osobito u kontekstu Prvoga svjetskog rata. Nacionalizam je za neke
bio izjednačen sa šovinizmom i masovnom psihozom. No u razdoblju
između 1920. i 1945. ponovno je naraslo zanimanje za nacionalističku
misao. Oni koji su širili snažan ideološki nacionalizam većinom su se
fokusirali na njegove autoritarne i fašističke oblike. To je djelovalo,
kako smo već zapazili, odbojno na mnoge refleksivnije promatrače.
Tako se većina akademskog pisanja ο nacionalizmu distancirala i postala
više povijesnog karaktera, ali je ipak zadržala određeno zanimanje za

17 Hobsbawm, Nations and Nationalism since 17HO.

18 Jedina djelomična iznimka su Karl Marx i Friedrich Engels, odnosno tradicija koja je iz njih
proizišla. Marksistički interes za nacionalizam je prvenstveno potaknut brigom za političku
ekonomiju. Nacionalizam se shvaća kao kontingentni fenomen koji se pojavljuje na posebnom
stadiju ekonomskog razvoja. No paradoks dvadesetog stoljeća je da su mnogi navodno marksi­
stički i antikolonijalni pokteti - poput onih u Vijetnamu - zapravo bili nacionalistički pokreti
po svemu osim po imenu, nešto što zapravo hladnoratovski marksistički um nikad nije mogao
razriješiti.
Nacionalizam: m o ć i praznina 199

ideološki sadržaj. Razdoblje Drugog svjetskog rata, 1939.-45., naročito

je utjecalo na cijeli karakter bavljenja nacionalizmom. Povjesničari
poput Hansa Rohna, Hugha Setona Watsona, Carltona Hayesa, Alfreda
Cobbana i Louisa Snydera dominirali su tim razdobljem.

Poslije 1950. američka politička znanost je zasjenila ranija povijesna

djela, a glavna tema istraživanja je proizlazila iz opredjeljenja za empi­
rijsko istraživanje, pokušavajući shvatiti kauzalne ili empirijske obrasce
koji podupiru nacionalizam, a manje neke ideološke ili povijesne
argumente. Ključne metode istraživanja bile su teorija modernizacije,
funkcionalizam, strukturalni funkcionalizam i teorije razvoja. S nekim
rijetkim iznimkama, varijante teorije modernizacije utjecale su na
glavninu istraživanja ο nacionalizmu sve do relativno nedavno. Ključni
autori, tijekom 60-ih i 70-ih, bili su akademičari poput Davida Aptera,
Karla Deutscha, Luciena Pyea i Clifforda Geertza. Ovaj oblik više
empirijski orijentiranog istraživanja, usredotočenog na modernizaciju,
također je utjecao na pozadinu djela novijih istraživača, poput Ernesta
Gellnera, Anthonyja Smitha i Petera Altera. Također je uvelike utjecao
na pisanje ο dekolonizaciji qua nacionalizmu. Eksplicitna ideologija
nacionalizma u tom razdoblju postala je relativno beznačajna; ono što je
bilo zanimljivije bile su socijalne i ekonomske funkcije nacionalizma.

Konačno, poslije događaja iz 1989., ponovno su se pojavili argu­

menti u prilog ideologiji nacionalizma. U tom smislu je 90-ih godina
došlo, u jednu ruku, do djelomičnog povratka pozitivnim, civilnim,
emancipatornim aspiracijama liberalnih nacionalista iz 40-ih godina
devetnaestog stoljeća. Za niz akademskih komentatora, ideologija
nacionalizma u posljednjim desetljećima dvadesetog stoljeća smatrala
se nečim što treba pozdraviti i prihvatiti. Istodobno, glavnina naciona­
lističke političke prakse, u tim istim završnim desetljećima dvadesetog
stoljeća, usredotočila se na više izolacionalističke, iracionalističke i
ksenofobne oblike ideologije, osobito na Balkanu i u istočnoj Europi.
Također je spomena vrijedno da je od 1945. pa sve do danas posto­
jala trajna i živahna podzemna struja uzduž i poprijeko cijele Europe
radikalnih i ekstremno desnih varijanti rasnog i etnički zasnovanog
ideološkog nacionalizma. Ipak, ova podzemna struja nije bila među
 200 Andrew Vincent

glavnim političkim igračima. Nigdje nije postigla ni političko jedinstvo

ni privlačnost u narodu, koje je imala 20-ih godina. 19

Ideologija i ideološka praksa

Postoje još dva problema povezana s identifikacijom nacija i naciona­
lizma u dvadesetom stoljeću, koje moramo raspraviti. Prvi je taj da se
ideološko pisanje ο nacionalizmu često razlikovalo od njegove stvarno
djelujuće prakse. Hvaliti etničku ili kulturnu čistoću u ideološkom tekstu
razlikuje se od prljavog i krvavog pogroma u stvarnosti, premda tekst
može praksi pružiti moralni imprimatur. Takoder je često zapažena
paradoksalna pojava da je nacionalistička ideologija, u posljednja dva
stoljeća, često bila teoretski naivna, ali u isto vrijeme i izvanredno
moćna u političkoj praksi. Tako se ideološka inkoherentnost može
kombinirati s političkom snagom. Moguće je da se ovdje krije jedna
ideološka arogancija prema kojoj samo suvisle, ideološki koherentne
pozicije mogu imati politički efekt. Moguće je da vrijedi i obratno.
Druga, s time povezana poenta - koja proširuje i objašnjava prvu - jest
da se nacija i nacionalizam možda, zapravo, u ideološkom smislu uopće
ne mogu "ugurati" u teoriju. Ova misao obuhvaća pitanja koja se tiču
iracionalnosti nacionalističke ideologije. Ironično, dvadesetostoljetni
ideolozi nacionalizma dali su svoj prilog tom shvaćanju. Primjerice,
korijeni ideje ο neteorijskoj naravi nacije leže u romantičnim, vita-
lističkim i intuitivističkim filozofijama i psihologijama devetnaestog
i ranog dvadesetog stoljeća. Konzervativne ideologije i ideologije
radikalne desnice još nalaze uporište u tim istim idejama. Navodna
misterija Volka koju je nemoguće pretočiti u teoriju nije izolirani slučaj
u nacionalističkoj literaturi. Mnoge su se ideologije koristile sličnim
20
mitskim konceptima, koje per definitionem nije moguće analizirati.
Ipak, kad je koriste ideolozi, u toj "an ti teorijskoj" tezi implicitan je
kompleksni niz problema.

Kao prvo, ideja da je nacionalizam u osnovi neteorijski može izazvati

dvije reakcije, pozitivnu i negativnu. Pozitivna reakcija, ona ideologa

19 Vidi poglavlje Rogera Griffina "Interregnum ili konačnica? Radikalna desnica u postfašističkoj
eri", u ovoj knjizi.
20 Primjerice, "generalni štrajk" u sindikalizmu ili "nezaboravna tradicija" u konzervativizmu.
 Nacionalizam: moć i praznina 201

nacionalizma, shvaća ikoničku misteriju nacije kao nešto privlačno i

plodonosno, jer izmiče svakoj definiciji. Primjerice, kvazi religiozna
misterija srpske (ili bilo koje druge) puno je slasnija kad transcendira
naše slabašne pokušaje da je racionaliziramo. Nacija je oduvijek i od
pamtivijeka.21 Jedina opomena na koju ovdje treba skrenuti pozornost
je da neteoretsko ne mora nužno značiti iracionalno, u istom smislu
kako neracionalno ne mora biti iracionalno. Nešto od čega nije moguće
napraviti teoriju ili što nije lako ugurati u racionalne kategorije nije
nužno iracionalno. Prema Margaret Canovan, primjerice, "pripadnost
naciji je teško definirati ne stoga što je to nešto smušeno i besmisle­
no, nego zato što je krajnje suptilno, i štoviše jer... je za nju bitan
element mita". Tako je, nastavlja ona, "fenomen kompleksan poput
ovog izvanredno teško analizirati." 22 Stoga jasnoća nije dovoljna, a
neodređenost se možda mora prihvatiti unutar ideologije. Sve orga­
nizacije, naročito država, iziskuju neku vrstu kolektivnog identiteta
ili socijalnog cementa. Tako, iza velikog dijela politike kao da je neka
vrsta "duhovne prisutnosti". Nacije se smatraju snažnom prisutnošću,
u biti, bezuvjetnom nužnošću za države, pa opet su konceptualno
nevidljive.23 Nacije su stoga nužne, premda ih je konceptualno teško
obuhvatiti. U biti, Canovanova sugerira da bi nacionalistička ideologija
možda mogla biti stadij u evoluciji same nacije; prisutnost nacionalizma
može čak i značiti odsutnost nacije per se. Ovo shvaćanje prima facie
iznenađuje, s obzirom na to da drugi nacionalistički ideolozi smatraju
da je neteorijsko obilježje nacionalizma ozbiljna mana.

Druga, negativna, reakcija ima dvije moguće dimenzije, jednu

eksternu, a drugu internu nacionalizmu. Eksterni sud smatra da je
nacionalizam jednostavno utemeljen na bezumnim strastima i iracio­
nalizmu, nasuprot ideologijama poput liberalizma, koje su zasnovane
na razumu. Liberalni teoretičari, poput Elieja Kedourieja, Friedricha
Hayeka i Karla Poppera, između mnogih drugih u razdoblju poslije
Drugoga svjetskog rata, priklanjaju se tom shvaćanju. Drugim riječima,

21 Vidi primjerice, Tim Judah, The Serbs, New Haven CT, Yale University Press, 1997., str. 43.-7.
22 Vidi Margaret Canovan, "The skeleton in the cupboard: nationhood, patriotism and limited
loyalties", u Beiner (ur) Theorizing Nationalism.
23 M. Canovan, Nationalism and Political Theory, Cheltenham, Edward Elgar, 1 9 9 6 . , str. 6 8 .
Prema Canovanovi, da bi liberalna pravda i distribucija mogle cvjetati, moraju se pretpostaviti
granice, sile i jurisdikcije. Za cijelu teoriju Johna Rawlsa tako se smatra da počiva na implicitnim
pretpostavkama.
 202 Andrew V i n c e n t

nacionalizam se odbacuje kao iracionalni tribalizam. Kad su stvarali ovaj

sud, svakako su na umu imali fašiste, nacionalsocijaliste i autoritarne
nacionalizme.

Interno iščitavanje šire sami nacionalistički ideolozi, koji se također

osjećaju izrazito neugodno suočeni s prigovorom da je nacionalizam
"neteorijski". Ovo shvaćanje poriče taj prigovor i ističe potrebu za raci­
onalnom teorijom nacionalizma. Novija liberalna autorica Yael Tamir,
primjerice, dosta inzistira na tome. 2 4 Za nju se nacionalizam može i
treba pretvoriti u teoriju. Tako bi se teorija nacionalizma za Tamirovu
strukturirala sama "nezavisno od svih kontingencija. Njezin temelj bi
morao biti sustavni pogled na ljudsku prirodu i svjetski poredak, a
istodobno bi morao biti i koherentni skup univerzalno primjenjivih
vrijednosti."25 Ovom mišljenju ne pomaže činjenica da ne postoje veliki
teoretičari nacionalističke ideologije. Postoje počasne osobe, poput
J. G. Fichtea, Gottfrieda Herdera, Ernesta Renana, Juliena Bende,
među ostalima, ali njih oklijevamo nazvati potpuno samosvjesnim
nacionalističkim misliocima. Nacionalistička "naljepnica" je nešto što
proizlazi iz retrospektivne prosudbe. Unatoč tomu, generalnoj poziciji
Tamirove priklanja se i većina suvremenih političkih teoretičara koji se
zanimaju za nacionalističku ideologiju, poput Briana Barryja, Davida
Millera, Neila MacCormicka i Kaija Nielsena. Tako, čak i Barryjevo
mlako instrumentalno i subjektivističko shvaćanje nacionalizma ipak
sebe vidi kao jasno ukorijenjeno u teoretskoj koncepciji opće povijesti
i sudjelovanju u uobičajenom načinu života. Nacionalizam se smatra
važnim za stabilno i demokratsko civilno društvo, jer stvara povjerenje
26
i privrženost. Miller i Tamirova otkrivaju znatno jače, objektivnije
teoretske komponente nacionalističke ideologije od Barryja.

Prije no što ukratko raspravimo neke od ovih teoretskih komponenti,

moramo proučiti još jedan problem. On se usredotočuje na pitanje:
može li nacionalizam, po definiciji, ponuditi opću ili univerzalnu teo­
riju politike dvadesetog stoljeća? Jedna od glavnih tvrdnji, internih
nacionalističkom argumentu, jest da su sva značenja i sve vrijednosti

24 Yael Tamir, "Theoretical difficulties in the study of nationalism", u Beiner (ur) Theorizing
Nationalism, str. 6 7 .
25 Yael Tamir, Liberal Nationalism, Princeton NJ, Princeton University Press, 1 9 9 3 . , str. 82.
26 Vidi Brian Barry, "Self-government revisited" u David Miller i Larry Seidentop (ur) The Nature
of Political Theory, Oxford, Clarendon Press, 1983., str. 121.-54.
 Nacionalizam: m o ć i praznina 203

za naciju partikularna. Ovo je ključna pretpostavka pod kojom na­

cionalizam fukcionira. Pa kako onda ideologija može ponuditi opću
ili univerzalnu teoriju ako polazi od početne pretpostavke koja je po
definiciji potpuno partikularna? Ako je sva teorija (samo ako je to jedina
iznimka u nacionalističkoj teoriji značenja, a time i jedina metateorijska
istina na svijetu) partikularna, onda ni jedna teorija - pa čak ni teorija
nacionalizma - ne može iz toga biti logički izuzeta. U tom smislu,
mogu li nacionalisti uopće imati univerzalno shvaćanje ljudske prirode?
Takva teorija ne može logički postojati. U praksi ovo je hendikepiralo
sve snažno nacionalistički orijentirane pokrete. Tako su se, primjerice,
neki pokušaji 1935. da se stvori fašistička internacionala brzo nasukali
upravo na ovu stijenu partikularnosti.

Ovdje sve ovisi ο našem shvaćanju "teorije". Sociološke, ekonomske

ili tradicionalnije antropološke teorije većinom su tragale za kauzal­
nim uvjetima nacionalizma u praksi. U tom smislu može postojati
univerzalna teorija nacionalizma - ali operativna poenta je u tome da
je to teorija "nečega" ili "o nečemu". Nacionalizam je socijalni objekt
koji se može objasniti, recimo, njegovom ekonomskom ili socijalnom
funkcijom. U tom smislu, nacionalizam može biti univerzalan jer, bez
obzira na njegovu praznu internu retoriku, u stvarnosti obavlja druge
univerzalne funkcionalne uloge u partikularnim društvima koja se
razvijaju. Ovaj pristup nacionalizmu prevladavao je u većini radova iz
sredine i druge polovice dvadesetog stoljeća.

No drugi su tvrdili da nacionalizam nije socijalni objekt, nego

socijalni subjekt koji ima važnu konstitutivnu ulogu u karakteriza-
ciji političke stvarnosti. U ovom posljednjem slučaju, nacionalistička
ideologija je normativizmom nadahnuta vizura koja ne samo da daje
deskriptivni prikaz političke stvarnosti nego i propisuje što bismo
"trebali" ili "ne bismo trebali" činiti. U tom smislu, ideologija je oblik
mišljenja-ponašanja koje nam omogućuje i razumijevanje empirijsko­
ga političkog svijeta, i pruža pretpostavke političke akcije. Problem
svih ovakvih ideoloških teoretiziranja je njihova razina apstrakcije.
Podizanje razine apstrakcije može postrožiti logičnost i proširiti mre­
žu eksplanacije, ali time zanemaruje neurednije i kaotičnije aspekte
svakodnevne politike. No pretjerano pridavanje pozornosti nečistim
i nesređenim partikularnim aspektima znači obično i razvodnjavanje
strogoće i konzistentnosti ideologije. Tako nametanje neke apstraktne
 204 Andrew Vincent

ideologije nekom političkom događaju može u biti značiti iskrivljavanje.

Primjerice, postoje mnogi oblici socijalne i kolektivne egzistencije u
kojima pojedinci prebivaju. Zašto bi nacionalizam imao prioritet u
bilo kojem takvom objašnjenju? Jasno je da on nije predominantan u
većini ljudskih života, osim u ekstremnim situacijama kakve su rat ili
građanski konflikt. Pa kakav se onda razlog može ponuditi za nametanje
nacionalističke ideologije nečemu što je znatno kompleksnije i nijansi-
ranije? Razuman odgovor, koji smo već razmotrili, jest da nepostojanje
nacionalizma u našoj svakodnevnoj svijesti može biti znak uspješnog
ili zrelog nacionalizma; naime, on postoji podsvjesno. Pa opet je teško
vidjeti kako se to može znati ili dokazati. Poziv na intuiciju, zdrav razum
ili nesvjesno nikad nije baš uspješna strategija u bilo kojem procesu
racionalne argumentacije. Ipak, pretjerana posvećenost pojedinostima
partikularnog može razvodniti teorijsku snagu ideologije. Većina nacio­
nalističkih spisa obično obiluje partikularnim empirijskim detaljima
političkih događaja. Zapravo, nacionalizam je teorijski vezan za važnost
partikularnog. Partikularno je ključni rekvizit cijele ideologije. Pa opet,
često je vrlo teško odrediti liniju koja razdvaja rigorozne apstraktne
ideologije od partikularnih empirijskih činjenica. Politička ideologija je
općenito suočena s tim endemskim problemom. Ali nacionalisti, budući
da su ontološki ukorijenjeni u partikularnosti, više su opterećeni ovim
pritiskom od drugih ideologija, primjerice liberalizma ili marksizma.
Nacionalistička ideologija je tijekom dvadesetog stoljeća bila konstantno
opterećena tim problemom.

Još jedna refleksija ο problemu nacionalističke ideologije kao "so­

cijalnog subjekta": ako ideološka vjerovanja u praksi konstituiraju
naciju, onda slijedi da zajedničke nacionalne karakteristike ne mogu biti
urođene. Ako je nešto urođeno, onda po definiciji nije intencionalno
konstituirano. Ako nacionalistička ideologija djeluje konstitutivno,
onda bi populacija uvijek ovisila ο ideolozima koji kreiraju i hrane
ih njihovom nacionalističkom kašicom. Sam nacionalizam bio bi čisti
artefakt nametnut indiosinkratičnim političkim aktivnostima, čak i
kad tvrdi da je prirodan. Nacionalizam je, prema tom shvaćanju,
apstraktna teorija, ali unutar njezine apstraktnosti krije se lažna, premda
učinkovita teza ο važnosti prirodno urođenih posebnosti. U tom smislu,
nacionalistička ideologija je u dvadesetom stoljeću bila elaborirana,
premda krajnje uspješna, šarada.
 N a c i o n a l i z a m : m o ć i praznina 205

Alternativno se može reći da su nacionalistička vjerovanja već du­

boko usađena u zajednici, a u tom bi slučaju pozivanje na ideologiju
zvanu nacionalizam bilo krajnje suvišno. Ovo je uistinu snažan argument
koji podupire već prije spomenuto razdvajanje nacije i nacionalizma,
baš kao i one snažne tvrdnje ο navodno neoteoretskom karakteru
nacije. Ovo posljednje shvaćanje su zastupali mnogi konzervativni,
radikalni i ekstremno desni ideolozi dvadesetog stoljeća. Također su
ga ironično istaknuli nezainteresirani akademski teoretičari. 27 Problem
s tim shvaćanjem ο "usađenosti" je upravo prije spomenut problem
partikularnosti. Kako jedna neteoretska, usađena prirođena partiku­
larnost postaje univerzalnom teorijom? Osobno nisam uvjeren da su
nacionalistički ideolozi tijekom dvadesetog stoljeća ikada riješili tu za­
gonetku. Pokušavali su je riješiti oblicima kakav je, primjerice, liberalni
nacionalizam, ili njegov blizak rođak "ukorijenjeni kozmopolitizam",
ali na kraju ipak nisu uspjeli dati adekvatan prikaz.

Ideologija nacionalizma?
Vratimo se prijašnjem pitanju ο tome sadržava li nacionalistička ide­
ologija konačan korpus vjerovanja? Koja su to vjerovanja? Formalna
ili regulativna vjerovanja koja se obično artikuliraju jesu: prvo, na
najopćenitijoj zamislivoj razini, smatra se da je čovječanstvo prirodno
podijeljeno na posebne kulturne ili etničke skupine, od kojih svaka ima
vlastiti povijesni kontinuitet, tradiciju i jezik. Takve se grupe valoriziraju
ili smatraju važnima. U ovom kontekstu postoji i potencijalna veza s
rasnom teorijom. Drugo, ideja neovisnih valoriziranih grupa vezuje
se uz snažan osjećaj identiteta. Svaka nacija sebe izražava (kako je to
rekao jedan autor) "prvim licem množine" ili "mi iskazima". 28 Treće,
nacija se također često identificira s teritorijem, mjestom ili Heimatom
koji imaju utvrđene granice. Četvrto, nacija je također suverena nad
bilo kojom drugom skupinom, a time i konačni temelj legitimnosti i
lojalnosti. Ovaj suverenitet može biti nesvjesna moć, ali je svejedno
temeljan i utemeljiteljski. Peto, ljudi se moraju identificirati sa svojom
nacionalnom kulturom da bi imali smislenu egzistenciju. Druge vrijed-

27 Vidi M. Canovan, "Is there an Arendtian case for the nation state?" u Contemporary Politics,
1999., Vol 5., No. 2., str. 103. ff.
28 Vidi Roger Scruton, "First person plural" u Beiner (ur.) Theorizing Nationalism, str. 279.-94.
 206 Andrew V i n c e n t

nosti, poput slobode ili autonomije, imaju smisla samo u tom kulturnom
kontekstu. Šesto, nacije moraju biti samoodređujuće. Ova se lista može
modificirati, s nje se može nešto oduzimati ili dodavati, ali ona ipak
obuhvaća većinu osnovnih ideoloških tema. Vrlo je važno naglasiti u
ovoj točki da su te teme čisto formalne i prazne. Svaki nacionalist, od
najliberalnijeg, pa do najekstremnijeg fašista, može interpretirati ove
teme iz vlastite perspektive. Drugim riječima, spomenuta nacionalistička
vjerovanja samo su prazan kostur koji čeka na to da mu se doda meso.
Ona su samo obris. To se može ilustrirati analiziramo li ove teme kroz
tri ideologije dvadesetog stoljeća koje su se koristile nacionalizmom:
liberalizam, konzervativizam i fašizam.

Pogledajmo prve dvije teme, prema kojima se smatra da je čo­

vječanstvo podijeljeno na jasne dijelove, od kojih svaki ima vlastiti
povijesni kontinuitet, tradiciju i jezik, što zauzvrat potiče snažan osjećaj
identiteta. Jezgra nacionalističke teze ovdje je da smo svi socijalno
kontekstualna bića. Pripadnost naciji omogućuje pojedincima da tran-
scendiraju ograničenja vremena i mjesta. Također, pruža konceptualni
okvir koji im dopušta da shvate vlastitu egzistenciju unutar zajednice.
Ne možemo prethoditi društvu. Želim upozoriti da se sve to, jednom
rečeno, mora dalje objasniti. Gornje formalne teme sadržavaju mnoge
logički moguće puteve.

Razmotrimo, kao prvo, pitanje identiteta: za većinu liberalnih na­

cionalista je bilo važno da su individualizam i druge slične liberalne
vrijednosti, usađene u nacionalnim zajednicama. Posljedica toga je za
liberale bila da zagovaraju socijalni ili kontekstualni individualizam
- suprotan atomističkom individualizmu. Drugo, za liberale nacionalne
zajednice postoje zbog vjerovanja, a ne rase ili etničke pripadnosti.
Za njih nije bilo ključno da su te vrijednosti pretpolitičke. Premda
neki liberalni nacionalisti imaju rezidualni osjećaj da nešto mora po­
stojati, većina prihvaća da u nacionalističkoj misli postoji element
artificijelnosti.29 Treće, vjerovanja koja su konstitutivna za identitet
trebaju biti liberalna i demokratska. Tako su nacionalni identiteti

29 Ipak, za Davida Millera, da bi nacionalizam postojao moraju postojati neka zajednička bitna
vjerovanja, i to nije nešto što nastaje iz zraka. Tako Miller još vidi pretpolitički element u na­
cionalizmu, koji je i preduvjet politike. No također smatra da se nacionalne vrijednosti mogu
namjerno promicati u javnome školstvu i obrazovnim institucijama. To može oblikovati kulturni
identitet u smjeru jedinstvenog građanstva.
N a c i o n a l i z a m : m o ć i praznina 207

liberalni identiteti. U kontekstu zajedničkog identiteta, ključne su

upravo liberalne vrijednosti.

Zajednički identitet je također bio iznimno važan u konzerva­

tivnim teorijama nacionalizma tijekom dvadesetog stoljeća. Nacija
je bila sinonim za kontinuitet i sudbinu jedinstvene zajednice. Ovaj
argument je pothranjivao nelagodu konzervativaca glede Europske
unije u posljednjim desetljećima dvadesetog stoljeća. Pobožnost spram
postojećeg poretka je nužno bila u skladu s priznavanjem važnosti
tradicije. Tradicija utjelovljuje više mudrosti od bilo kojeg pojedinca,
budući da je utjelovljena u konkretnom načinu života tijekom mnogih
generacija. Nacionalnim se tradicijama stoga može vjerovati, za razliku
od apstraktnih teorija. Nacionalna zajednica je definirana pretpolitičkim
objektivnim prirodnim poretkom. Ona se ne može izumiti ili nametnuti.
Ovaj osjećaj pred-utemeljenja, nedostupan "racionalnoj alteraciji", bio
je središtem tradicionalne konzervativne ideologije. Konzervativne ide­
ologije su ipak prirodu toga poretka iščitavale različito. Religioznije su
njezinim stvoriteljem smatrale Boga. Za prošle naraštaje konzervativaca,
revolucija je bila kršenje objektivnog božanskog poretka. Religiozna
shvaćanja mogu se naći i u nekim konzervativnim interpretacijama iz
dvadesetog stoljeća. Ipak, argument koji je prevladavao u dvadesetom
stoljeću identificirao je sekularnu nacionalnu tradiciju kao smisleni
poredak.

Mnogi konzervativni teoretičari su smatrali da je nacionalni identitet

organski. Organska analogija skrivala je u sebi ideju da je društvo
međuodnos međusobno ovisnih dijelova. Promjena ili reforma moraju
biti konsonantne s polaganim kompleksnim tempom cijelog organizma.
Svaki pojedinac ima svoje mjesto u organizmu. To je, za većinu kon­
zervativaca, impliciralo postojanje prirodne hijerarhije i nejednakost
u položajima i statusima. Nejednakost nije nešto čega bi se trebalo
stidjeti. Organska analogija je također implicirala snažan inkluzivni
i izolacionistički osjećaj zajednice koja prema van gleda sa strahom i
nepovjerenjem. Suvremen konzervativan autor Roger Scruton koncizno
je izrazio tu tezu, argumentirajući protiv modernih komunitarijana-
ca. On je ustvrdio da "nitko od njih nije spreman prihvatiti stvarnu
cijenu zajednice: a to je svetost, nesnošljivost, isključenje drugih i
 208 Andrew V i n c e n t

osjećaj da smisao života ovisi ο poslušnosti, ali i ο budnosti spram

neprijatelja." 30

Konzervativna ideja snažne nacionalne zajednice stoga implicira

netolerantan i izolacionistički identitet. Roger Scruton, koristeći se
organskom analogijom, sumnja da uopće može postojati država bez
tog prirodnog osjećaja nacionalnog identiteta. Zato i smatra da se pri­
padnost nacionalnoj zajednici treba svrstati u pretpolitička vjerovanja.
Prema tome, konstruirao je tri čimbenika ove pripadnosti: vezanost,
domoljublje i ideologiju. Pritom je primijenio distinkciju ο kojoj smo
prije govorili, između nacije i nacionalizma. Ideologija nacionalizma se
tako opisuje kao "neka vrsta izvanredne mjere, odgovora na izvanjsku
opasnost... Ideologije se mogu koristiti radi novačenja ljudi za neko
artificijelno jedinstvo; ali one nisu ni zamjena za, ni prijatelj lojalnosti
u čiju korist posreduju." 31 Istinska nacionalna privrženost ne može se
vratiti jednom kada je izgubljena. U potezu potpuno svojstvenom za
konzervativne autore, Scruton je inzistirao na tome da nacionalni osjećaj
nastaje otganski. Gornji argument koristio se implicitnom distinkcijom
između nacije i nacionalizma, pri čemu je nacija duboko usađena i
nemoguće ju je konceptualno istraživati, dok se ideologiju smatra
nečim površnijim i ispraznijim.32 Sve u svemu, konzervativno shvaćanje
zajedničkog identiteta je pretpolitičko. Ono je organsko, inertno i
izolacionističko, zasnovano na hijerarhiji nejednakosti i neprijateljsko
spram liberalnog individualizma.

Zajednički identitet također je bio ključni motiv u ideologiji eu­

ropskog fašizma i nacionalsocijalizma dvadesetog stoljeća. Zajedničke
značajke fašističkog nacionalizma su bile, kao prvo, inzistiranje na
tome da su ljudi najistaknutiji produkt snažnih nacionalnih zajednica.
Ne postoji nikakav čovjek per se, postoje samo Nijemci, Francuzi ili
Talijani, i tako dalje. U mnogo čemu, to izolacionističko i ksenofobično
shvaćanje nacionalizma već je bilo dijelom nekih konzervativnih teorija.
Drugo, kao i u konzervativizmu, i tu se ustrajalo na inkluzivnim zajed­
nicama. Pravi identitet se može naći samo u nacionalnoj zajednici, a
nacija prethodi pojedincu i bilo kojem pravu koje on može imati. Kao

30 Roger Scruton, "In defence of the nation" u R. Scruton, The Philosopher on Dover Beach,
London, Carcanet Press, 1 9 9 0 . , str. 3 1 0 .
31 Ibid, str. 3 1 8 .
32 Ο ovom smo argumentu raspravljali prije u ovom ogledu.
Nacionalizam: m o ć i praznina 209

što je ustvrdila talijanska fašistička Povelja rada: "Talijanska nacija je

organska cjelina koja ima život, svrhe i sredstva djelovanja nadmoćne
po snazi i trajnosti onima pojedinaca... od kojih je sastavljena." 33
Treće, nacionalizam su koristili fašisti kao protutežu marksističkoj
koncepciji klasne borbe i liberalnoj koncepciji civilnog društva. Faši­
stički nacionalizam je pripremao naciju za heroizam, samožrtvovanje i,
naposljetku, rat. Liberalna percepcija potkopava takve ambicije i slabi
ljudska djela skrećući ih prema materijalističkim težnjama i ispraznoj
parlamentarnoj politici.

Ipak, postojale su neke istaknute razlike između njemačke i talijanske

varijante nacionalnog ideniteta. Za talijanski fašizam, nacionalni iden­
titet je bio tradicionalnija ksenofobična doktrina, ne znatno različita od
ekstremne varijante konzervativizma. U nacionalsocijalizmu, identitet je
izražavao duh Volka i bio potkrijepljen biološkom doktrinom ο rasnoj
čistoći. Biti Nijemcem značilo je pripadati posebnoj biološkoj rasnoj
vrsti. Jedno objašnjenje ovih razlika je idiosinkratsko intelektualno
naslijede koje je bilo u pozadini nacionalsocijalizma. Njegovi najvažniji
intelektualni elementi su bili rasne teorije Arthura de Gobineaua i
Houstona Stewarta Chamberlaina. 3 4 Ove rasne ideje su nacistički
autori povezali s puno starijim romantičnim folklornim tradicijama.
Nacionalsocijalistički autor Alfred Rosenberg osobito se usredotočio
na centralnost naroda (Volka) u nordijskih naroda, u svojoj knjizi Mit

33 "Charter of Labour", u Michael Oakeshott (ur.) The Social and Political Doctrines of Contem­
porary Europe, New York and Cambridge, Cambridge University Press, 1 9 5 3 , str. 184.
34 Gobineau je smatrao da postoji hijerarhija triju osnovnih rasa, od kojih svaka ima specifične
karakteristike, vidi Gobineau: Selected Writings, uredio Μ. Biddiss, London, Jonathan Cape,
1 9 7 0 . Baš kao što su Marx i Engels smatrali da je pokretač povijesti klasna borba, Gobineau i
Houston Stewart Chamberlain su mislili da je taj pokretač borba rasa. Gobineauov Essay on the
Inequality of the Human Races (1853.-5.), bio je izravan napad na liberalizam. Prema Gobine­
au, jednakost ljudi je suprotstavljena naizgled nepromjenjivoj znanstvenoj činjenici postojanja
različitih i nejednakih rasa. Gobineauova poruka nije se ticala samo rasne tipologije. Naime,
ljudski je rod snašla velika tragedija, a to je miješanje rasa. To znači propadanje i entropiju u
civilizacije. Gobineau se pridavalo malo pozornosti sve do kraja njegova života kad se sprijateljio
s kompozitorom Richardom Wagnerom 1876. Poslije smrti obojice, Wagnerova udovica Cosima
je osnovala Gobineauovo društvo 1 8 9 4 . Zapaženi član ove skupine je bio Houston Stewart
Chamberlain čija je knjiga Foundation of the Nineteenth Century ( 1 8 9 9 . ) iznijela temu rasne
nejednakosti. Nastavljajući se na Gobineaua, on je zapazio središnju ulogu rase u nacionalnosti. Za
razliku od Gobineau, kod njega je dominantni motiv bio antisemitizam, skupa sa superiornošću
arijevske rase. Ponovno za razliku od Gobineaua, Chamberlain je gledao optimistički na ulogu
Nijemaca u održavanju čistoće i sprječavanju miješanja rasa, odnosno u sprječavanju Vo/£-kaosa
u Europi. Chamberlain se pridružio nacističkoj stranci kratko prije svoje smrti 1 9 2 7 . [ Hitler i
nacionalsocijalistički ideolog Alfred Rosenberg divili su se njegovu djelu.
 210 Andrew V i n c e n t

dvadesetog stoljeća (1930). 3 5 Istom se rasnom povijesti koristio i Hitler

kako bi opravdao svoju doktrinu Lebensrauma.36
Ukratko, fašistički i nacionalsocijalistički osjećaji zajedničkog na­
cionalnog identiteta bili su snažno organicistički, neegalitarni, a u
nacionalsocijalističkom slučaju, i rasno zasnovani. Obje doktrine su
bile antiliberalne i antiindividualističke.
Treća i četvrta nacionalistička tema tiču se suvereniteta i teritorija.
Ovdje ću, zbog kratkoće, pretpostaviti da su suverenitet i teritorijalni
prostor blisko povezani. Suverenitet obično implicira dominaciju nad
određenim prostorom i populacijom. Za liberalne nacionaliste su­
verenitet ipak nije nužno slijedio iz nacije, bile su moguće varijante:
primjerice federalna, konfederalna ili neka druga politika združivanja.
Suverenitet i teritorij stoga nisu bili fetiši. Zapravo, mnogi liberalni
nacionalisti kasnog dvadesetog stoljeća, poput Yael Tamirove i Neila
MacCormicka, klonili su se čvrstog povezivanja nacionalizma i suvereni­
teta. Nadalje, međunarodni pravni poredak može ograničiti nacionalni
suverenitet. Uz to, većina liberalnih nacionalista smatra svršenom
činjenicom esencijalno liberalno vjerovanje u međusobno poštivanje
nacija.37 Argument je da su nacije dio našeg identiteta. Identitet zaslužuje
poštovanje. Načelo poštivanja nas obvezuje da poštujemo ono što
u drugima čini dio njihova osjećaja vlastitog identiteta. Stoga mora
postojati međusobno poštivanje između nacija. 38

35 Kako bi se pružili dokazi u prilog tezi ο postojanju nordijskog Herrenvolka (gospodarske rase),
zajedno su se u jedan koš trpali krajnje sumnjiva povijest, klasične studije, antropologija, freno-
logija, filologija, religijski misticizam Meistera Eckharta, pa čak i mitologija Nibelunga i Edde.
36 Ova rasna i Volkisch verzija nacionalizma dovela je do doktrina ο rasnoj čistoći i eugeničkim
vjenčanjima. Nacionalsocijalizam se zauzimao protiv miješanih brakova. I medicina je bila
posvećena istim rasnim ciljevima. Jedan od sistematičnih nacističkih autora koji je pisao ο ovoj
temi bio je školovan kao agronom. Richard Water Darre je u djelima poput The Peasantry as
the Life-Source of the Nordic Race (1928.) i A New Aristocracy out of the Blood and Soil ( 1 9 3 0 . )
predložio obuhvarni eugenički program u Njemačkoj usporediv s uzgojem životinja, što je bila
njegova akademska specijalnost. Seljaštvo se smatralo idealnim eugeničkim supstratom za uzgoj
Volka. Rasna Volk perspektiva je također idolizirala seljaštvo i zemljoradničke zajednice. Sma­
tralo se da urbanim životom dominiraju liberali i Zidovi. Pravi Volk je ruralan. Ovo je dovelo
do toga da su nacionalsocijalisti prihvatili politiku spram zemljoradničkih zajednica koja je ih je
oslobađala od poreza i dodjeljivala subvencije, vidi G. L. Mosse, The Crisis of German Ideology,
London, Weidenfeld and Nicolson, 1 9 6 6 , str. 19 ff.
37 David Miller, "The nation-state: a modest defence", u C. Brown (ur), Political Restructuring in
Europe, London, Routledge, 1 9 9 4 . , str. 1 4 5 .
38 Tako, kao što jedan noviji liberalno nacionalistički pisac zaključuje: "Smatram načelom da treba
poštivati nacionalne razlike i da treba prihvatiti oblike vlasti primjerene takvim razlikama",
vidi MacCormick, Legal Rights and Social Democracy, str. 261.-2.; također Tamir, Liberal
Nationalism, str. 73.-4.
 Nacionalizam: m o ć i praznina 211

Konzervativni i fašistički nacionalizmi su se također usredotočili, iz

drugačijih razloga., na samoodređujuću suverenu naciju. No za razliku
od liberalnog nacionalizma, fašizam i nacionalsocijalizam bili su samo­
svjesno imperijalistički, iracionalni, agresivni, militaristički, i zasnovani
na premisi ο superiornosti posebnih nacija. Teritorij je u tom kontekstu
zadobio sakrosanktnu kvalitetu. No malo se poštovanja iskazivalo teri­
toriju ili suverenitetu drugih nacija. Kao što je zabilježio talijanski fašist
Papini "da biste nešto duboko voljeli, morate mrziti nešto drugo", a
time pravi nacionalist nikako ne može biti internacionalist u bilo kojem
smislu riječi. 39 Nacionalizam, za fašiste i konzervativce nije implicirao
respekt, nego sumnjičavost, prijezir ili mržnju. Drugim riječima, takav
nacionalizam je bio zasnovan na hijerarhijskom ili neravnopravnom
shvaćanju nacija. Suverenitet i teritorijalni integritet nacije ne smiju se
ugroziti. Ili, u sirovu darvinističkom smislu riječi, slabije nacije moraju
ustuknuti pred jačima.

Slični obrazac argumentacije pojavljuje se i kod pete teme kul­

ture. Liberalni nacionalizam je zastupao većinu osnovnih liberalnih
vrijednosti. 40 Za liberalne nacionaliste, individualna autonomija nije
u sukobu s nacionalizmom. Liberalna nacija osigurava kontekst koji
pojedincima omogućuje slobodu. Samoodređenje nacija se povezuje
sa samoodređenjem pojedinaca unutar tih nacija. No u konzerva­
tivnoj i fašističkoj misli, sklonost organskim analogijama i snažno
konsenzualno shvaćanje zajednice izaziva duboko nepovjerenje spram
liberalne autonomije. Pojedinac je dio organske cjeline i ne može se
shvatiti nikako drugačije osim preko cjeline. Ta tema se kontinuirano
pojavljuje u konzervativnim spisima Charlesa Maurrasa, T. S. Eliota,
Christophera Dawsona, Russella Kirka i Rogera Scrutona. Primjerice,
Scruton je argumentirao da je "liberalna država... razrjeđivač jedinstva i
stoga sadržava sjeme njegova uništenja." Dodao je da liberalizam pruža
samo prostodušne asocijalne temelje, poput individualne autonomije,
koji u konačnoj analizi slabe nacionalni poredak. Stoga je zapazio da
"dok predrasude iščezavaju, tolerancija ostaje bez zaštite... i postaje

39 Giovanni Papini u A. Lyttelton (urj, Italian Fascisms: From Pareto to Gentile, London, Jonathan
Cape, 1 9 7 3 . , str. 101.-3.
40 U mnogo čemu Četrnaest točaka predsjednika Wilsona, formulirane nakon Prvog svjetskog
rata, čine, barem simbolički, vrhunac liberalnog nacionalizma, budući da naglašavaju suvere­
nost nacionalne države, premda pokušavaju ograničiti implikacije ovog načela naglašavanjem
individualnih prava i sloboda.
 212 Andrew Vincent

41
plijenom fanatika koji nikad ne spavaju." Tako su konzervativni
teoretičari skloni iskazivati prijezir prema liberalnom individualizmu i
njegovu korelativu, individualnoj autonomiji, suprotstavljenih vrlinama
tradicionalnije shvaćene zajednice i hijerahijskog poretka.

Vrsta nacionalne zajednice koju su zamišljali konzervativci, unatoč

njezinoj homogenosti, također je duboko neravnopravna. Konzervativni
teoretičari smatraju naciju uređenom hijerarhijom vođa i podanika,
naglašavajući da ona nije korpus jednakih građana. Vodstvo i političko
prosuđivanje su vještine dostupne samo manjini i trebaju se povezati
s odgovornostima vlasništva nad imovinom. Poštivanje poretka znači
poštivanje postojeće prirodne hijerarhije i nejednakosti. Nacionalni
poredak uvijek pretpostavlja vlast, vlast pretpostavlja nejednakost i
prirodne elite. I dok su se prijašnje generacije konzervativaca, poput
Edmunda Burkea i De Maistrea, usredotočivale na fiksnije hereditarnu
i zemljoposjedničku aristokraciju, konzervativci dvadesetog stoljeća su
razmišljali ο šire shvaćenim elitama - koje su uključivale i kulturnu
inteligenciju. Za fašiste, sloboda se preklapala s nacijom. Sloboda nije
nikad bila individualistička i nikad nije mogla biti u sukobu s ciljevima
nacije. Sto je snažnije nacionalno jedinstvo, to je bogatija sloboda. Slo­
boda se tako smatrala "spiritualnom" idejom, obično suprotstavljenom
lažnom "prljavom materijalizmu" liberalno shvaćene slobode. Prava
sloboda je unutarnje stanje djelatnika, koji teži višim ciljevima skupine.
Nacistički ideolog Rosenberg bio je prilično eksplicitan, usredotočujući
se na rasnu temu unutar njemačkog nacionalizma: sloboda, zapazio je,
doslovce znači "bratstvo rase". 4 2

Okrenimo se šestoj temi: liberalni nacionalizam se također koncentri­

rao na vrlo specifična politička uređenja. Nacionalne zajednice moraju
osigurati političke uvjete koji vode do sigurnog i slobodnog razvoja
pojedinačnih građana. Jednom kad je liberalna nacija valorizirala prava
i slobode pojedinca, ovo logički pretpostavlja demokratsko i ustavno
uređenje. Nacionalizam tako implicira liberalnu demokraciju. Može
se reći da to slijedi iz načela samoodređenja. Formalno, svaka nacija
može imati svoju vlastitu državu, ali ona mora imati vlast zasnovanu
na ustavu, demokraciju i prava pojedinca. Liberalni nacionalizam je u

41 Scruton, "In defence of the nation", str. 3 1 2 .

42 Vidi Rosenberg: Selected Writings, ur. Robert Pois, London, Jonathan Cape, 1 9 7 1 . , str. 9 8 .
 Nacionalizam: m o ć i praznina 213

biti pretpostavljao da svaka nacija, dovoljno velika da preživi, treba biti

neovisna, ali i imati slobodnu ustavnu demokratsku vlast. Vrhunac ovog
izvornog izraza liberalnog nacionalizma može se vidjeti u Versajskom
sporazumu (1918.), a opširnije u Četrnaest točaka predsjednika Wil-
sona, nastalih u isto vrijeme. No on je bio također trajni motiv među
liberalnim nacionalistima tijekom cijelog dvadesetog stoljeća.

Za liberalnog nacionalista s kraja dvadesetog stoljeća Davida Millera,

nacionalno samoodređenje je stoga vrlo važno jer korespondira s
idejom ο nacijama kao aktivnim zajednicama. Samoodređenje slijedi
iz prethodno objašnjenog argumenta ο identitetu. Ako ljudi imaju
zajednička bitna vjerovanja, koja reflektiraju njihovi politički pred­
stavnici, onda se može reći da nacija djeluje i samu sebe determinira.
Nacionalizam i demokracija su stoga povezani. 43 A za državu je zato
"vjerojatnije da će biti sposobnija ostvarivati svoje ciljeve tamo gdje
njezini podanici oblikuju sveobuhvatnu zajednicu, i obratno, nacionalne
zajednice su sposobnije čuvati svoju kulturu i ostvarivati svoje aspiracije
tamo gdje imaju kontrolu nad političkom mašinerijom na relevantnom
području." 44

Ipak, veze između nacionalizma i demokracije, odnosno demokracije

i samoodređenja u dvadesetom stoljeću bile su, najblaže rečeno, slabaš­
ne. Naglasak na hijerarhiji i vodstvu naveo je većinu konzervativaca i
radikalno desnih ideologija da duboko sumnjaju u demokraciju, unatoč
tomu što su se koncentrirali na nacionalizam qua samoodređenje. Nacija
u konzervativnoj i radikalno desnoj ideologiji može biti samoodređuju-
ća, pa opet nedemokratska. Za konzervativce, karakteristično, savršena
demokracija je implicirala savršeni despotizam. Ironično, strah od
masovnog mediokritetstva demokracije nalazimo i u liberalnim spisima
Alexisa de Tocquevillea, J. S. Milla i Friedricha Hayeka, te mnogih
europskih pisaca, poput Jacoba Burkhardta, Friedricha Nietzschea i,
možda najistaknutije, u Pobuni masa (1930.) Ortege y Gasseta. Tako
bi vezu, u koju su neki dovodili nacionalizam i demokraciju tijekom
dvadesetog stoljeća, valjalo strogo preispitati. Za konzervativce, ljudi
ne mogu upravljati sami sobom, nego trebaju mudro, nacionalno
osviješteno vodstvo vladajuće elite. Sloboda se ne stječe demokraci-

43 Miller, "The Nation-state", str. 144.

44 Ibid, str. 1 4 5 .
 214 Andrew V i n c e n t

jom. Autoritet i hijerarhija su imkompatibilni s vladavinom naroda.

Demokracija i individualno samoodređenje impliciraju galopirajući
egoizam i konzumerizam, destrukciju nacionalne zajednice koja prelazi
u otuđenu atomiziranu masu te kraj autoriteta i civilizacije.45 Ovo je
istovremeno i korijen slične nelagode koja se potkraj stoljeća osjeća
zbog multikulturalizma.

Početkom dvadesetog stoljeća, konzervativni nacionalisti poput

Charlesa Maurrasa u Francuskoj, Christophera Dawsona i T. S. Eliota
u Britaniji te Carla Schmitta u Njemačkoj vodili su se istom logikom
kad su kritizirali čak i ograničenu predstavničku parlamentarnu de­
mokraciju. Dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog stoljeća taj je
put slijedila većina konzervativaca u Njemačkoj i Italiji, premda je
on imao vrlo različite konzekvencije u Francuskoj i Britaniji. Fašisti i
nacionalsocijalisti također su izražavali dubok prijezir spram liberalne
demokracije. Ipak, služili su se nacionalizmom kako bi dali legitimnost
nekim iskrivljenim značenjima demokracije i socijalizma. Ο tome se
obično u fašističkim spisima govorilo kao ο "plemenitijoj demokraciji"
i "plemenitijem socijalizmu" (qua nacionalsocijalizmu). Socijalizam i
demokracija, kad su bili posvećeni primatu integralne nacije ili Volka,
smatrali su se nadmoćnijima liberalnoj demokraciji. Najgori od svih
svijetova za fašiste je bio onaj u kojem su međusobno kontaminirani
socijalizam i liberalna demokracija.

U zaključku stoga ideja, koju su promicali liberalni nacionalisti

tijekom cijelog dvadesetog stoljeća, da postoji bitna sveza između indi­
vidualnog samoodređenja, demokracije i nacionalnog samoodređenja,
ispada očito pogrešnom. Premda su je liberalni nacionalisti zagovarali,
ona ima malo ili nimalo smisla za druge, njoj suvremene ideologije.

Gornja rasprava predstavlja samo isječke iz nacionalističkih argu­

menata izlaganih tijekom posljednjeg stoljeća. Analiza bi mogla biti
znatno šira i potpunije ilustrirana. Ipak, i iz ove analize je moguće izvući
jedan važan zaključak ο nacionalizmu u dvadesetom stoljeću. Formalne
teme koje su se koristile kao tematska oruđa za analizu nacionalističke
ideologije u dvadesetom stoljeću same su po sebi prazne. Ono što ih

45 Detaljno i iskrivljeno preispitivanje ovih teza može se naći u John Carey, The Intellectuals and
the Masses: Pride and Prejudice among the Literary Intelligentsia 1880.-1939., London, Faber
and Faber, 1 9 9 2 .
Nacionalizam: m o ć i praznina 215

čini smislenima i važnim jest ulazak drugih, gušćih ideologija, koje

izvode argumentaciju do kraja. Tako smo, preispitujući sve gornje teze,
uzalud tražili nešto distinktivno u nacionalizmu po sebi. Drugi način
da se kaže isto je da je nacionalizam, od njegova ulaska u europski
politički rječnik u devetnaestom stoljeću sve do danas, parazitirao na
drugim ideologijama kako bi imao bilo kakvog smisla i kako bi se
uspio probiti. Nacionalizam per se nije imao nikakvih odgovora na
bilo koji bitni politički problem. On, zapravo, uopće nije sposoban
odgovoriti na njih. Druge forme misli (konzervativizam, liberalizam i
fašizam) davale su odgovore ili nudile načine bivstvovanja i djelovanja u
svijetu. Liberalizam je na kraju dvadesetog stoljeća bio u stanju znatno
napredovati zbog nacionalističkog diskurza, dijelom stoga što je i sam
bio hegemonijski. Ali to je bilo samo malo više od kontingentne veze
s nacionalizmom; u svakom slučaju to nije bila ontološka veza. Nacio­
nalizam je zato u dvojbi, u smislu svoje uloge u sljedećem stoljeću.
Ako se osjeća nelagodno zbog svoje intelektualne praznine, uvijek se
može pozvati na tezu ο svojoj "neteoretičnosti" - koja je, može se lako
pokazati, teoretski slaba i politički nepredvidljiva. Ili se može pozvati na
racionalni teorijski sadržaj; pa opet, ispostavlja se da taj sadržaj nema
nikakve nužne, nego samo kontingentne veze s nacionalizmom.

Zaključak
Čak i najneobvezniji promatrač dvadesetog stoljeća zapazit će da je
nacionalizam bio izvanredno snažna sila. Ipak, unatoč porastu anti- i
postkolonijalnih nacionalizama poslije 1945. u Aziji, Africi, Indiji i na
Bliskom istoku, neki su još uvijek, između 1945. i 1989., mislili da je
nacionalizam prošao svoj vrhunac. To razdoblje je nesporno inhibiralo
nacionalističku ideologiju i pokrete. Povijesna asocijacija nacionalizma s
fašizmom i nacionalsocijalizmom utišala je većinu pokušaja, osim onih
najodlučnijih entuzijasta, poglavito u Europi. Poslijeratna liberalna
demokracija i komunizam bili su u neprincipijelnom internacionali­
stičkom savezu protiv nacionalizma. Liberalne demokracije su također
pokušavale usporiti (a to i danas čine) učinke nacionalizma, svojim
naglašavanjem pluralizma, tolerancije i raznolikosti unutar civilnog
društva. Nadalje, hladnoratovske vojne, ekonomske i političke konfron­
tacije između SAD-a i SSSR-a ograničavale su nacionalističke aktivnosti
 216 Andrew V i n c e n t

unutar vlastitih utjecajnih sfera. Naposljetku, relativno materijalno

i ekonomsko blagostanje mnogih liberalno demokratskih režima u
poslijeratno doba otupili su privlačnost nacionalizma kao sredstva
prosvjeda.

No događaji poslije 1989. u Europi i drugdje nisu baš potvrdili nade

onih koji su smatrali da se nacionalizam povlači. Mnogi strahovi iz
ranog dvadesetog stoljeća, kritike i sumnje u nacionalizam iznenada
su se pojavili i ponovno postali relevantni. Nacionalizam u mnogim
istočnoeuropskim kontekstima izgleda poput ponovno otkrivenog triba-
lizma, koji budi užasne sablasti ekstremnog rasizma, pogroma i vojnog
avanturizma. No paradoksalno, za razliku od svih drugih ideologija
dvadesetog stoljeća, nacionalizam još nema nikakvu potkrijepljenu
doktrinu. On je sklon apsorbirati ethos oko sebe. On je ideološki
Janus par excellence. Može istovremeno biti liberalan i tolerantan, ali
i izolacionistički i ksenofobičan, u različitim idejnim okolišima.

Uloga nacionalizma u politici dvadesetprvog stoljeća ostaje nejasna.

Postoje dva ključna pritiska koji će odrediti oblik i karakter nacionalis­
tičke ideologije u neposrednoj budućnosti. To su pritisci globalizacije
i lokalizma. U smislu globalizacije, brzi rast međunarodnih trgovačkih
organizacija i sporazuma nakon 60-ih (poput GATT-a); međunarodnih
financijskih organizacija (poput IMF-a i Svjetske banke); međunarodnih
pravnih, političkih i vojnih organizacija (poput Ujedinjenih naroda,
konvencija ο ljudskih pravima, Međunarodnog suda za ljudska prava
i NATO-a; golem porast broja međunarodnih putovanja i migracija;
rast međunarodne elektroničke komunikacije u smislu interneta i
elektroničke pošte; i izvanredno velik porast broja međudržavnih
i nedržavnih agencija, svi su suptilno mijenjali karakter nacionalne
države.46

Nacionalizam suočen s ovim globalizirajućim tendencijama može

krenuti u dva smjera. Kao prvo, on je idealno sredstvo za iskazivanje
straha. Noviji porast nacionalizma u industrijaliziranim zemljama,
kao i u zemljama u razvoju, mogao bi biti više posljedica čimbenika

46 "Broj međudržavnih internacionalnih organizacija narastao je sa 123 u 1 9 5 1 . više od 2 8 0 u

1 9 7 2 . , na 3 6 5 u 1 9 8 4 . ; broj međunarodnih nedržavnih organizacija je rastao sa 8 3 2 , više od
2 1 7 3 u 1 9 7 2 . , na više nego dvostrukih 4 6 1 5 u sljedećih dvanaest godina", Hobsbawm, Nations
and Nationalism, str. 1 8 1 .
 Nacionalizam: m o ć i praznina 217

kakvi su osjećaj iskorijenjenosti zbog brzih globalnih socioekonomskih

promjena. Drugim riječima, nacionalizam još može funkcionirati kao
reaktivno stajalište, kojim izražava osjećaje nelagode zbog disruptivnih
ekonomskih i socijalnih promjena, za koje se čini da ih države nisu u
stanju u potpunosti kontrolirati. Drugi smjer bi mogao biti da nacio­
nalizam postane sve irelevantnije, anakrono i neprimjereno sredstvo
izražavanja takvih osjećaja. Ta posljednja mogućnost bi mogla biti
pothranjena drugim, lokaliziranim, pritiskom multikulturalizma i novih
socijalnih pokreta.

I multikulturalizam i novi socijalni pokreti, posebice prvi od njih,

stvaraju najnezgodniji problem za nacionalizam, dijelom stoga što izra­
staju interno iz same one generičke strukture misli kao i nacionalizam.
Ista logika koja pokreće nacionalizam, i sve njegove oblike, također po­
kreće pokrete kakav je multikulturalizam. Unutar nacionalizma postoji
pretpostavka ο potrebi i ključnoj ulozi zajedničke kulture, jezika i/ili
osjećaja identiteta. Unatoč važnosti te tvrdnje, njegova se koherentnost,
qua multikulturalizma i multinacionalizma, tako implicitno potkopava
iznutra. Tako samo postojanje i priznanje secesionističkih pokreta
unutar nacionalnih država, kao i jednostavna činjenica postojanja
multinacionalnih i polietničkih država u cijelome svijetu, uzdrmava
jedini konsenzualni nacionalistički argument u njegovim temeljima.
Činjenica je da unutar gotovo svih država na svijetu postoje mnoge
kulturalne skupine i podnacije za koje se može reći da imaju neku
vrstu prava grupe, zasnovanog na jeziku ili kulturi. Čak i unutar takvih
subnacionalnih ili etničkih skupina nadalje postoje manjine koje bi
ponovno mogle zahtijevati - prema istoj logici - prava za svoju skupinu,
zaštitu, snošljivost, pa čak i pravo na otcijepljenje. Ta se tema proteže
na nove socijalne pokrete. Tu možemo vidjeti sjeme dalje fragmentacije,
premda je ponovno važno spoznati da se logika argumenta u prilog
socijalnoj i kulturnoj imploziji derivira iz nacionalizma. Nacionalizam
ima malo sredstava na raspolaganju da izađe na kraj s tim argumentom,
jer su ta sredstva ista kao i ona multikulturalizma. U tom kontekstu,
nacionalizam se čini krajnje ranjivim.
Feminizam u X X . stoljeću 219

10
Niti i pletenice, ili nezavršen projekt?

FEMINIZAM U DVADESETOM STOLJEĆU

Diana Coole
Slično većini glavnih političkih pokreta dvadesetog stoljeća, i feminizam
ima podrijetlo u velikim socijalnim promjenama povezanim s moder­
nim dobom. Premda je podređenost žena (kao i mnogih kategorija
muškaraca) bila prilično uniformna duž tradicionalnih kultura, činilo
se da je sankcioniraju bog ili priroda i rijetko se dovodila u pitanje.
Transformacija socijalnih, proizvodnih i obiteljskih odnosa nastala u
Velikoj Britaniji u sedamnaestom stoljeću, te s njom povezana indivi-
dualistička i samorefleksivna kultura, bila je temelj na kojem su žene
same sebe počele identificirati kao nepravedno potlačenu kategoriju
osoba. Feminizam kao diskurzivni odgovor na to duguje svoj nastanak
prosvjetiteljstvu osamnaestog stoljeća, ali njegova pojava kao masovnog
pokreta bila je fenomen devetnaestog stoljeća. Zgodno je stoga razmi­
šljati ο njegovu ulasku u dvadeseto stoljeće pomoću dviju blisko premda
kontingentno povezanih komponenti: kao ženskog pokreta oboružanog
feminističkom ideologijom. Uloga ideologije je bila obrazložiti žensko
pravo na emancipaciju. U liberalnim kulturama, navodno posvećenima
razumu, pravdi i društvenoj koristi, argumenti koji otkrivaju neoprav­
danu diskriminaciju žena trebali bi imati znatnu težinu. Ipak, bilo je
očito da sami racionalni argumenti neće biti dostatni za stjecanje spolne
jednakosti tamo gdje su u pitanje bili dovedeni utvrđeni patrijarhalni
 220 Diana

interesi, pa su žene u skladu s tim bile motivirane da se politički

organiziraju radi ostvarenja svojih ciljeva. Unatoč mnogim promjenama
koje će dvadeseto stoljeće donijeti njihovoj politici, njihovu identitetu
kao žena i njihovim težnjama, primarni cilj feminizma je bio i ostao
ukidanje diskriminacije ili isključivanja na temelju spola.

Povijest uspjeha i poraza ženskog pokreta, u ostvarenju tog cilja

rekonstruirala se često i brižno, osobito u britanskom i američkom
kontekstu. 1 Uistinu, ona je postala dio ideološkog arsenala feminizma,
njegova mitologija podrijetla i pobjeda u sukobu s nedaćama, jamac
njegova kontinuiteta i identiteta tijekom vremena. To je povijest koju
pregledi poput ovog svakako moraju ponovno prikazati. Pa opet, to je
povijest koja se na početku dvadesetprvog stoljeća ne može prezentirati
nedužno ili jednostavno, zbog toga što prikazi prošlosti neizbježno
prolaze kroz preokupacije sadašnjosti. Danas se moramo pitati tko
govori i iz koje perspktive, baš kao što moramo priznati političke
implikacije za budućnost feminizma koje svaki prikaz njegove povijesti
nosi sa sobom.

Medu ideološkim pokretima, feminizam je bio neuobičajeno samo­

kritičan i refleksivan glede vlastitih temelja i vrijednosti, budući da je
morao konstantno izvlačiti, kritizirati i dekonstruirati svoje neproči­
šćene patrijarhalne ili falocentričke pretpostavke. U skladu s tim on
sebe preispituje isto onako rigorozno kao što to čini s kulturom muške
dominacije i društvom unutar kojeg djeluje. U isto vrijeme feminizam je
bio atipično otvoren prema utjecajima promjenjivih intelektualnih para­
digmi, koristeći se njima za produbljavanje vlastitih analiza rodne moći,
istodobno evaluirajući njihove implikacije po žene. Kritički je asimilirao
kako velike ideologije - posebno libralizam, socijalizam i marksizam,
a manje anarhizam, ekološki pokret, pa čak i teologiju oslobođenja

1 Vidi, primjerice, R. Strachey, The Cause: A Short History of the Women's Movement in Great
Britain, London, Virago, 1 9 7 8 . , prvo izdanje 1 9 2 8 . ; J. Mitchell, Woman's Estate, Harmondswor-
th, Penguin, 1 9 7 1 . ; V. Bryson, Feminist Political Theory: An Introduction, London, Macmillan,
1 9 9 2 . ; S. Rowbotham, Women in Movement: Feminism and Social Action, London Routledge,
1 9 9 2 . Naravno, prepričavale su se i druge nacionalne povijesti. Vidi medu mnogim primjerima
R. Stites, The Women's liberation Movement in Russia, Princeton NJ, Princeton University
Press, 1 9 7 8 . ; C. Corrin, Magyar Women: Hungarian Women's Lives, 1960s-1990s, London,
Macmillan, 1 9 9 4 . Manje poznate povijesti britanskih žena također postoje. Vidi primjerice B.
Bryan, S. Dađzie i S. Scafe, The Heart of the Race: Black Women's Lives in Britain, London,
Virago, 1 9 8 5 .
 F e m i n i z a m u X X . stoljeću 221

- tako i pomodne metodologije poput dijalektike, egzistencijalističke

fenomenologije, strukturalizma, poststrukturalizma, dekonstrukcije,
empirizma, kritičkog realizma i analitičke filozofije. Štoviše, njegovi
politički interesi su ga povukli u duboka filozofska pitanja ontologije
(što znači postati žena ili biti rodno svrstan), epistemologije (postoji
li poseban ženski način spoznaje? Ima li um rod?) i etike (što znači
odnositi se prema drugima i sebi kao žena ili kao rodno obilježeni
subjekt?). 2

Posljedica ovog promiskuiteta je perspektiva zbog koje feminizam

na svoju prošlost gleda prilično različito od načina koji je bio utkan u
toj prošlosti onako kako je bio doživljen u svoje vrijeme. Tamo gdje
su feministice nekoć smatrale da participiraju u progresivnom napre­
dovanju modernosti, težeći njezinim obećanjima osobne autonomije i
slobode za sve žene, sada se taj projekt, kao i njegovo samoshvaćanje,
podvrgavaju sveobuhvatnoj kritici. To se dogodilo u okvirima općenitije
antipatije spram prosvjetiteljstva i njegovih racionalističkih odnosno
univerzalističkih orijentacija. Unatoč vlastitom dugu prosvjetiteljstvu,
feministice su spoznale maskulinističke pretpostavke utkane u njegovu
koncepciju racionalnih pojedinaca i njegove težnje jednakosti. 3 To je
utjecalo na njihovo shvaćanje vlastite povijesti. Živo i dobrovoljno
sudjelovanje ženskog pokreta u racionalističkom projektu modernizma,
poslije prepričavano pomoću Velikih Priča (kao priča ο napretku
i kontinuitetu koji se kreću prema specifičnom emancipatornom
cilju), počinje biti problematično. Njegova poznata povijest možda
je nenamjerno podupirala dublje strukture tlačenja, a moguće da je
1 njegovo monolitno prepričavanje te povijesti perpetuiralo logiku
isključivanja.

2 Vidi primjerice C. Battersby, The Phenomenal Woman: Feminist Metaphysics and the Patents
of identity, Cambridge, Polity Press, 1 9 9 8 . ; S. Harding i Μ. Hintikka (ur), Discovering Reality:
Feminist Perspectives on Epistemology, Metaphysics, Methodology and Philosophy of Science,
Dordrecht, Reidal, 1 9 8 3 . ; L. Alcoff i Ε. Potter (ur), Feminist Epistemologies, New York, Rou­
tledge, 1 9 9 3 . ; C. Gilligan, In a Different Voice: Psychological Theory and Women's Development,
Cambridge MA, Harvard University Press, 1 9 8 2 . Judith Squires je nedavno ponudila izvanredni
sažetak i analizu konceptualnih i metodoloških debata unutar feminizma u knjizi Gender in
Political Theory, Cambridge, Polity Press, 2 0 0 0 .
3 Vidi primjerice G. Lloyd, The Man of Reason: "Male" and "Female" in Western Philosophy,
London: Methuen, 1 9 8 4 . ; D. Coole, Women in Political Theory, Brighton, Harvesterster-
Wheatsheaf, 1 9 8 8 . , 1 9 9 3 . ; L. Irigaray, Speculum and the Other Woman, Ithaca, NY, Cornell
University Press, 1 9 8 5 .
 222 Diana C o o l e

Konvencionalni prikazi ženskog pokreta nadalje iznose prilično

pesimističnu, čak paralizirajuću političku prognozu za suvremeni femi­
nizam i njegovu budućnost, budući da privilegiraju model masovnog
pokreta određenog zajedničkim identitetom i kolektivnim ciljevima.
Pritom razina solidarnosti sudionika, njihova organizacija i aktivnost
jamče učinkovitost potrebnu da bi se postigle znatne političke i ma­
terijalne promjene. Prema takvim kriterijima, čini se da suvremeni
ženski pokret ne postoji. Ako neki njegovi ostaci još postoje, oni
su jedva povezani s teorijskim trendovima unutar feminizma, pa se
čini da je ključni odnos teorije i prakse utjelovljen u kolektivističkoj
paradigmi fatalno rascijepljen.41 dok je feminizam kao studij problema
povezanih s rodom bez dvojbe cvao kao akademsko polje istraživanja,
njegov politički utjecaj danas je općenito nejasan i neizravan. Čak i
tamo gdje je feminizam ostao eksplicitno politički, njegov naglasak na
raznolikosti i dekonstrukciji čini se da isključuje samu ideju jedinstva
koju zahtijeva politička efikasnost.

Jedna posljedica ovakvog razvoja bila je često spominjanje post-

feminističke ere, gdje bi feminizam otišao istim putem kao i druge
ideologije i masovni pokreti čiji su ciljevi (navodno) bili ostvareni ili
odbačeni. Većina feministica ipak je oprezna u svojoj reakciji na takvu
tezu. Tipična angloamerička reakcija je bila lamentirati nad gubitkom
prepoznatljivoga ženskog pokreta ali ohrabrivati različite žene, skupa
s drugim autsajderima i potlačenima, da stvaraju nestalna savezništva
u kojima se pojavljuju (i dezintegriraju) zajednički interesi. Prema ovoj
vrsti modernističkog pragmatizma, u prolaznim uvjetima kasnog moder­
nizma ili postmodernizma još je moguće simulirati kolektivnu akciju,
dok se žene iz političkih razloga potiče da naglašavaju svoj zajednički
identitet unatoč priznavanju njegove krhkosti.5 Neizbježno, postoje

4 Ovaj prekid između teorije i prakse bio je tema konferencije Radical Philosophy 1996., s naslo­
vom "Torn Halves: Theory and Politics in Contemporary Feminism". Za eksplicitne razloge
ove teme u povijesnoj, naročito britanskoj perspektivi, vidi L. Segal, Generations of feminism"
i D. Coole, "Feminism without nostalgia", Radical Philosophy, svibanj/lipanj 1 9 9 7 . , str. 6.-16.
i 17.-24.
5 Primjerice, vidi Ν. Fräser i L. Nicholson, "Social criticism without philosophy" u L. Nicholson
(ur) FeminismiPoslmodernism, London i New York, Routledge, 1 9 9 0 . , str 1 9 . - 3 8 .
 Feminizam u X X . stoljeću 223

velike sumnje u izvedivost, poželjnost i učinkovitost takve politike. 6

U skladu s tim su drugi - čak i ako možda izbjegavaju feminističko
ime zbog njegovih identitetnih i univerzalizirajućih implikacija - en-
tuzijastično prihvatili postmodernu sociologiju i poststrukturalističke
pristupe, inzistirajući da je danas potrebna radikalno nova vrsta politike
i da, ukoliko ona treba biti efikasna i relevantna, utoliko "feminizam"
mora izbjegavati nostalgiju spram svojih totalitarnijih diskurza i mo­
dela kolektivne akcije i okrenuti se kvalitativno različitim načinima
političke intervencije. 7 Iz ove posljednje perspektive bilo bi važno ne
gledati na suvremene feminizme kao na nešto što je manje cjelovito
od nekog prijašnjeg, egzemplarnog modela, budući da politika uvijek
uključuje eksperimentalne, kreativne strategije koje se mijenjaju zajedno
s kontekstom.

U ovome sam poglavlju strukturirala svoje refleksije ο feminizmu

dvadesetog stojeća imajući na umu sve upravo rečeno. One se opre­
djeljuju za prilično riskantnu strategiju koja uključuje istovremeno
prepričavanje i osporavanje načina na koji se povijest feminizma obično
prikazuje. Sad kad je stoljeće završeno, svakako je važno podsjetiti se,
i zapravo proslaviti goleme političke dobitke stečene ženskim bor­
bama; sjetiti se njihovih žrtava i strategija. Ali, u isto vrijeme nije od
pomoći prikazivati ih kao etape u jednom razvojnom putu, prema
čijim kriterijima suvremeni feminizam zaostaje za prethodnim fazama.
U skladu s tim ću tvrditi da je vrsta intervencija provedenih u svakoj
etapi bila primjerena specifičnoj situaciji na koju se odnosila, ali ne i
fazama jednog kontinuiranog projekta. To znači da polje povijesnih sila,
osobito način shvaćanja politike, mjesta osporavanja koja su smatrana
bitnima, vrste prihvaćenih čina i djelovanja, identitet i identifikacija
sudionika: svi oni oblikuju konstelaciju koja je povijesno specifična i

6 Judith Butler zapaža izazove koji se ovdje pojavljuju: "Ono što je potrebno je dinamična i di-
fuznija koncepcija moći, vjerna poteškoćama kulturnog prevođenja, te potrebi da se ponovno
artikulira 'univerzalnost' u neimperijalističkom smjeru. To je težak posao i više nije moguće
utjecati se jednostavnim i paralizirajućim modelima strukturnog tlačenja... ne može postojati čisto
suprotstavljanje moći, samo preoblikovanje uvjeta pod kojima ona postoji, uz pomoć redovito
nečistih resursa". "Gender as performance", intervju s P. Osborne i L. Segal, u P. Osborne (ur),
A Critical Sense, London i New York, Routledge, 1 9 9 6 . , str. 1 2 5 .
7 Vidi primjerice razne priloge u J. Dean (ur), Feminism and the New Democracy: Resiting the
Political, London, Sage, 1997. i A. Yeatman, Postmodern Revisionings of the Political, London
and New York, Routledge, 1 9 9 4 .
 224 Diana C o o l e

ne smije se postvarivati kao model za čijim gubitkom trebamo osjećati

nostalgiju (ili zbog čijeg nestanka osjećamo olakšanje) i prema kojem
bi se suvremeni feminizmi možda mogli prosuđivati kao nedostatni
(ili pak kao superiorni).

Ovo me dovodi do naslova poglavlja i alternative na koju on upućuje

između dvaju načina razmišljanja ο povijesti feminizma. Tu je ideja,
sukladna načinu na koji su feministice najčešće predstavljale svoju
prošlost, ο ženskom pokretu kao nezavršenom emancipacijskom pro­
jektu. Iz te je perspektive moguće prepričavati sada već poznatu priču,
a feminizam se može prikazivati kao dio Velike Priče modernizma. Ali,
to je i pristup koji izaziva trostruku opasnost nostalgije, postvarenja
i političkog pesimizma, koje smo već spomenuli. Valja upozoriti na
prilično različit pristup, koji smo u naslovu (ovog poglavlja) spomenuli
kao "niti i pletenice". To feminizmu pridružuje više pluralističnu, hete­
rogenu i kontingentnu povijest, ističući diskontinuitete među njegovim
različitim fazama ili konstelacijama, baš kao što se i opredjeljuje za
više genealoško razumijevanje promjenjivih permutacija moći u odnosu
prema rodu. Ključno pitanje koje se ovdje postavlja jest, dakle, ovo:
je li feminizam nezavršeni emancipacijski projekt (možda i takav koji
nikad i ne može biti završen), ili je oduvijek splet labavo povezanih
zahtjeva, inovacija, perspektiva, savezništava, otpora, kojima je bila
nametnuta jedna (možda dubiozna) Priča, ali koji svejedno i dalje
postojano opstaju.

Veliki narativni prikazi feminizma kao

nedovršenog emancipacijskog projekta
Tipični način na koji je ženski pokret shvaćao sam sebe u skladu
je, smatram, s određenom narativnom tradicijom koju je Lyotard
sumirao u svojoj glasovitoj formulaciji kao Veliku Priču, i odbacio je
jer je izgubila kredibilitet. Sam Lyotard je identificirao dvije Velike
Priče modernosti: liberalnu, emancipacijsku, povezanu s Kantom; i
spekulativnu, koja ima podrijetlo u Hegelu. U oba slučaja pripovijeda
se samolegitimizirajuća priča ο napredovanju povijesti spram razuma
 Feminizam u X X . stoljeću 225

i slobode, uz pomoć akumuliranog znanja i samosvijesti racionalnih

8
subjekata. Feminizam su privukle obje Velike Priče.

Prvo se shvaćao, kako to zapravo često i čini, kao dio emancipacijske

Priče. Spolna jednakost (koja može ili ne mora obuhvaćti i priznanje
ženske različitosti) postaje ovdje jedna dimenzija u razvoju racionalnog,
pravednog društva. Zato su se feministice i mogle oslanjati na iste
liberalne i socijalističke diskurze kao i druge skupine koje su osporavale
poredak ili obrasce distribucije dobara koje nije bilo moguće braniti
pred sudom razuma i pravde. U tom smislu se feminizam često kate­
gorizira pomoću dva vala: prvi, liberalni val je svoj vrhunac doživio
oko 1930., drugi, više socijalistički i radikalniji val uzdignuo se između
kasnih 60-ih i ranih 80-ih godina dvadesetog stoljeća, kad su dotaknute
materijalne, kulturalne, psihoseksualne i političke prepreke spolne
jednakosti. Ova putanja se lijepo slaže s Marshallovom definicijom
prava građanstva kao jamčenja građanskih, političkih i socijalnih prava
pojedincima, poglavito ako im se dodaju noviji zahtjevi za društvenim
uključivanjem.9

Istina, kad druge društvene skupine za sebe redom počnu tražiti

prava, resurse i priznanja koja su žene već stekle (primjerice, tamo
gdje su rasa ili etnička pripadnost izvori diskriminacije) postaje teže
inzistirati na posebnom statusu ženskog pokreta. To je čak navelo neke
suvremene feministice na zaključak da rodna pripadnost ne može više
biti privilegirana kao glavni izvor isključivanja (čak i kod nekih žena),
unatoč pratećim poteškoćama koje to može imati za feminističku
politiku (premda se može i tvrditi da je ova antidiskriminatorska
otvorenost tipična za feminističku etiku). Ali drugi su tvrdili da tlačenje
roda ostaje i dalje najuniverzalnije, najsveprisutnije i najdublje budući
da je Žena kvintesencijalno Drugo. U to se mogu uvrstiti klasična
studija ο drugom spolu Simone de Beauvoir, psihoanalitički naglasak na

8 J-F. Lyotard, The Postmodern Condition, Manchester, Manchester University Press, 1 9 8 4 . Ra­
sprava ο Velikim Pričama i emancipacijskom projektu izazvala je specifično polemiku između
Lyotarda i Habermasa, ali su i feministkinje ekstenzivno komentirale ideju ο Velikim Pričama
i njihovu navodnom propadanju, u odnosu prema feminizmu. Vidi primjerice, S. Benhabibi,
Situating the Self. Gender, Community and Postmodernism in Contemporary Ethics, Cambridge,
Polity Press, 1 9 9 2 . , poglavlje 7.; Ν. Fräser i L. Nicholson, "Social criticism without philosophy",
vidi bilješku 5.; D. Coole, "Master narratives and feminist subversions" u J. Good i 1. Velody
(ur) The Politics of Post modernity, Cambridge, Cambridge University Press, 1 9 9 8 . , str. 107.-
25.
9 Τ. Η. Marshall, Citizenship and Social Class, Cambridge, Cambridge University Press, 1 9 5 0 .
 226 Diana C o o l e

nesvjesnoj i tjelesnoj spolnoj različitosti, kao i najradikalniji feminizmi,

skupa s problemima esencijalizma i prednostima za žensku politiku
koju takva pozicija obuhvaća. 10

U tom je kontekstu, sada u već klasičnom liku radikalnog feminizma

iz 70-ih, feminizam počeo izgledati više kao spekulativna verzija Velike
Priče, s poviješću ženskog tlačenja i oslobođenja koje su postajale
samostalne metapriče, umjesto da budu jednostavno jedna strana mo­
dernog napretka. Modelirana na dijalektičkoj filozofiji povijesti, ovdje
je zadaća bila ustanoviti podrijetlo spolnog tlačenja, obično lociranog
u pretpovijesnim, kvazibiološkim odnosima; rekonceptualizirati samu
povijest kao mnoge oblike spolnog tlačenja i identificirati, a zatim
galvanizirati materijalne sile i strategije koje će izazvati prekid s cjelo­
kupnom patrijarhalnom prošlošću. Takvi su zahtjevi stajali u temeljima
solidarnosti i militantnosti svojstvenih za Pokret za oslobođenje žena
(Women' s Liberation Movement), kad se univerzalno sestrinstvo
suprotstavljalo isto tako univerzalnom patrijarhatu. The Dialectic of
Sex Shulamith Firestone primjer je takvog pristupa:

Pretpostavka d a . . . feministice govore ο promjeni fundamentalnoga

b i o l o š k o g stanja - j e iskrena. T o što s e t a k o d u b o k a p r o m j e n a
ne m o ž e lako svrstati u tradicionalne kategorije mišljenja, tj. k a o
" p o l i t i č k o " , nije zato što se te kategorije ne m o g u primijeniti n e g o
stoga što nisu dovoljno velike: radikalni feminizam ih nadrasta. Kad
bi postojala druga riječ sveobuhvatnija od revolucije, mi b i s m o je
upotrijebile.

Nastavlja identificirati razvoj reproduktivnih tehnologija kao ključni

materijalni preduvjet oslobođenja i poziva žene da "senzitiviziraju svoju
napuklu svijest" solidarizirajući se i analizirajući sve dublje i dublje
slojeve spolne diskriminacije. Takav proces, dodala je, "predstavlja
probleme koji su puno gori od nove svijesti crnačkih militanata ο
rasizmu: feministice moraju dovoditi u pitanje ne samo cijelu Zapadnu
kulturu nego i organizaciju same kulture, i dalje, čak i samu organi­
zaciju prirode". U tu svrhu ona je predlagala korištenje marksističke
metodologije ali zato da bi se "razvio materijalistički pogled na povijest

10 S. de Beauvoir, The Second Sex, Harmondsworth, Penguin, 1 9 7 2 . Osobito feministice pod

Lacanovim utjecajem govore ο ženi kao ο Drugom.
 F e m i n i z a m u X X . stoljeću 227

zasnovan na spolu." 11 Feminizam je sada iskrsnuo kao najveća Priča od

svih, zamjenjujući proletarijat ženama kao primarnim i kolektivnim čim­
benikom povijesne transformacije. Takve totalne metapovijesti poslije
su napali poststrukturalisti, dok ih je puka raznovrsnost i kompleksnost
različitih vrsta tlačenja učinila neodrživim. Malo bi feministica s početka
dvadesetprvog stoljeća pristalo uz ovu vrstu Velike Priče.

Ipak, liberalna Velika Priča je još snažna u mnogim prikazima po­

vijesti feminizma kao trajnog projekta. Primjer liberalne Velike Priče
iz devetnaestog stoljeća je J. S. Mili, prema kojemu je podređenost
žena, jednostavno, naslijeđe predmodernih običaja. On je govorio ο
"primitivnom stanju ropstva koje i dalje traje" i predviđao da će, dok
modernost napreduje, "zapovijedanje i potčinjenost postati iznimke
medu životnim činjenicama, dok će ravnopravno udruživanje biti
pravilo". Pa opet, zbog snažnih osjećaja koje izazivaju spolni odnosi
"ne bismo se trebali čuditi ako oni budu manje oslabljeni i rastočeni od
ostatka napredujućih velikih modernih duhovnih i socijalnih mijena." 12
Umjesto da prepozna mnogo načina na koji se spolne nejednakosti i
različitosti reproduciraju i u moderno doba, potčinjenost žena je za
njega bila samo znak povijesne inercije.

Upravo je ta vjera u moderni napredak podloga poznate priče ο

dva stoljeća ženske politike. Obično počinje s prabakama feminizma
iz osamnaestog stoljeća, posebice Mary Wollstonecraft; bilježi borbu
žena za građanska prava u devetnaestom stoljeću, i njihovu pobjedu
u osvajanju prava glasa, nakon čega slijedi slabljenje feminizma iz­
među dva svjetska rata, i njegovo ponovno rođenje u radikalnijem
obliku tijekom 60-ih godina. Tu su ponovno njegova dva vala, ali
nakon toga priča se raspleće. Kao posljedica produbljivanja njegovih
kritičkih analiza, naročito kad se ove okreću protiv emancipacijskih,
egalitarnih vrijednosti i samog razuma, feminizam je osjetio da se
mora konfrontirati sa sablastima relativizma i nihilizma. U isto vrijeme
ženski politički pokret je zapao u krizu, kasnih 70-ih, jer je inzistirao
na diferencijalnim identitetima - prvo onima koji se tiču rase, klase
i spolne orijentacije, a poslije i spleta dodatnih distinkcija i opredje-

11 S. Firestone, The Dialectic of Sex, London, The Women's Press, 1 9 7 9 . , str. 11.-16.
12 J. S. Mill, The Subjection of Women, London, Everyman, 1 9 2 9 . , str. 2 5 9 . ff, 2 1 9 .
 228 Diana C o o l e

ljenja - što je rascijepilo sestrinstvo i poljuljalo njegovu vjeru u bilo

koju Veliku Priču modernosti. Nakon toga postaje teško konstruirati
povijest feminizma jer se čini da se razvija u tako mnogo smjerova,
ali i retrospektivno problematizira Priče svojih prethodnica, budući da
one počinju nalikovati na priču ο jednoj posebnoj skupini - ponajprije
bijelih, anglofonih pripadnica srednjeg sloja - odnosno žena koje sada
postaju privilegirane drugi put.

Jedna reakcija je bila poticati onu vrstu malih, lokalnih priča koje je
preporučivao Lyotard, u kojima su žene mogle ispričati mnoge različite
priče ο svome tlačenju i otporu, čija se heterogenost odupirala uvlačenju
u bilo koji totalizirajući prikaz. Mnoge novije feminističke antologije
svjedoče ο ovoj produkciji mikropovijesti koje su napisale žene ο
silno različitim situacijama, a to odaje puno bogatiju, gušću pojavnost
feminizma dvadesetog stoljeća od shematizma koji ga prikazuje kroz dva
ili tri vala. U isto vrijeme ipak je važno shvatiti da mnoge od tih priča,
baš kao i ona vrsta postupne, lokalne i svakodnevne ženske politike u
cijelome svijetu, još uvijek uključuju borbu za jednakost i prava. Ovdje
treba donijeti tešku odluku između priznavanja specifičnosti različitih
ženskih borbi i lociranja točki identiteta ili sinteze koja upućuje na
prepoznatljivo feministički proces. 1 3

Suočene s takvim pitanjima ο različitosti, mnoge feministice upiru

onu vrstu procedura koje povezujemo s deliberativnom demokracijom
ili diskurznom etikom. 14 No i ovo habermasovsko rješenje je samo jedna
verzija liberalnog, emancipatornog projekta, premda je u ovom, nešto
novijem odijelu on - uvodeći paradigmu intersubjektivne komunikacije
- uspješnije obuhvatio i diverzitet i neke kritike racionalne subjektiv­
nosti. Iz njegove perspektive modernost, uključujući feminizam, još
izgleda kao nezavršeni emancipacijski projekt. Upravo je s ovog stajališta
zabrinutost zbog pridruživanja feministica takvom projektu, isto kao
i njihova sposobnost da ga ostvaruju u svjetlu postmodernističkog
relativizma, izrodila izvjesne zebnje nalik na one s fin de sieclea.

13 Vidi primjerice C. Corrin, Feminist Perspectives on Politics, London i New York, Longman,
1999., srr. 7.
14 Vidi primjerice Benhabib, Situating the Self; I. Young, Justice and the Politics of Difference,
Princeton NJ, Princeton University Press, 1 9 9 0 .
F e m i n i z a m u X X . stoljeću 229

Ali, diskurzna etika postavlja i neka teška pitanja feminističkoj

u
politici. Je li militantnija politika tipična samo za nedostatno mo­
dernizirana društva, u kojima žene traže pristup javnoj sferi, i trebaju
li se feministice stoga pomiriti samo s racionalnim, diskurznim proce­
durama? S obzirom na to da ni jedan danas postojeći politički sustav
nije u stanju ostvariti racionalne, egalitarne prakse koje komunikativno
habermasovsko djelovanje idealizira, ni idealnu govornu situaciju, nisu
li (naročito marginaliziranim) ženama potrebne militantnije strategije
kako bi to ostvarile, osobito u svjetlu one vrste patrijarhalnih, pravnih,
kapitalističkih i birokratskih prepreka, koje ionako ograničavaju de­
mokratsku moć? Nisu li, naposljetku, upravo ograničenja racionalnog
diskurza i kritike navodila prethodne naraštaje žena da organiziraju
a ponekad i primjenjuju alternativne strategije? Ali, s druge strane,
možda je anakrono fantazirati ο onoj vrsti izravne akcije koja je bila
tipična za žensku politiku prošlog stoljeća? Čak i da je to tako, jesu li to
jedine alternative? Kad feministice identificiraju dublje, neracionalnije
razine rodne moći, ne ostaju li ove nedotaknute pukim intelektualnim
promišljanjem, i ne zahtijeva li to stoga drugačiju vrstu intervencije:
možda neke estetičke i performativne strategije koje se povezuju s
postmodernizmom?

Niti i pletenice: feminizmi i genealogija roda

Naslov ovog ulomka odnosi se na ono što se ponekad opisuje kao
treći, postmoderni val feminizma. To implicira daljnji stadij u njegovu
razvoju, novo poglavlje u njegovoj Priči koje se poistovjećuje, naro­
čito u kasnim ili postmodernim kulturama s posljednjim desetljećima
dvadesetog stoljeća. Uistinu postoje razlozi za naglašavanje takvog
kontinuiteta. Unatoč napadima na prosvjetiteljstvo zbog njegove za-

15 Postoji mnogo feminističkih kritika Habermasa, čak i među njegovim pristašama. Vidi primje­
rice N. Fraser, Unruly Practices: Power, Discourse and Gender in Contemporary Social Theory,
Minneapolis, University of Minneapolis Press, 1 9 8 9 ; M. Felming, Emancipation and Illusion:
Rationality and Gender in Habermas's Theory of Modernity, Pennsylvania, Pennsylvania State
University Press, 1 9 9 7 . ; 1. Young, "Communication and the Other: beyond deliberative demo­
cracy" in S. Benhabib (ur) Democracy and Difference: Contesting the Boundaries of the Politi­
cal, Princeton NJ, Princeton University Press, 1 9 9 6 . ; D. Coole, "Habermas and the question
of alterity" u Μ. P. D'Entteves and S. Benhabib (ur), Habermas and the Unfinished Project of
Modernity, Cambridge, Polity Press, 1996., str. 2 2 1 . - 4 4 .
 230 Diana Coole

snovanosti na racionalnoj, maskulinoj subjektivnosti, postmodernisti

nastavljaju feminističku tradiciju kritičkog preispitivanja, ulazeći u trag
efemernostima i pipcima rodne moći, koji se kriju iza svojih vidljivih
društvenih potpornja, u skrovištima želje i fantazije, gesta i tijela, jezika
i logike, znanja i razuma.

Na drugi način, i upravo kao posljedica takvih preispitivanja, očito

oksimoronski postmoderni feminizam znači prekid, pa čak i odbacivanje
onoga što se prije događalo. Uistinu se može tvrditi da je feminizam
moderni pokret po sebi: budući da je po definiciji zaokupljen eman­
cipacijom žena ili njihovim oslobođenjem, ako odbaci te pojmove,
zajedno s pojmovima racionalnog, autonomnog subjekta koji želi biti
oslobođen, to će biti kraj prepoznatljivoga feminističkog projekta.
Štoviše, dekonstrukcija ženskog identiteta, zajedno s postmodernom
dezintegracijom ženske solidarnosti, otima feminizmu mogućnost
individualnog ili kolektivnog djelovanja, tako da sveza između kritike
i socijalne transformacije, koja je uvijek bila u srcu feminizma, po­
staje teško razaznatljiva. Ukratko, prema modernističkim kriterijima
političke akcije i svrhe, postmodernizam i feminizam su pojmovi u
kontradikciji.

Istovremeno se mora priznati da bi se mnoge feministice složile s tom

prosudbom, i da postmodernisti slobodno priznaju kontradikcije vlastite
pozicije. Ako su postmodernizirajući socijalni faktori i logika kritike
izrodili postmoderne paradokse (a kako smo vidjeli, upravo su vlastita
interna fragmentacija ženskog pokreta i logika feminističke kritike rodne
pripadnosti razuma gurnuli feminizam u tom postmodernom pravcu),
može se plauzibilno tvrditi da je pravi izazov feminizma u dvadesetprvom
stoljeću prilagoditi se ovom novom socijalnom i diskurzivnom konteks­
tu, a istodobno i dalje istraživati labirinte rodne moći te izumiti nove
političke strategije učinkovite intervencije. U tom smislu ovaj "treći val"
feminizma je istodobno obilježen kontinuitetom i prekidom s prošlošću.
Kako se takvo što može zamisliti? Sugeriram da bi za početak bilo
zgodno ponovno promisliti povijest feminizma - na koju sam nekoliko
puta u prethodnim ulomcima već upozorila kao na kontinuirani eman-
cipacijski projekt - i to u genealoškom smislu. Da bismo objasnili što to
 F e m i n i z a m u X X . stoljeću 231

sve obuhvaća, bit će korisno ukratko pogledati nekoliko Foucaultovih

16
komentara (čiji je utjecaj na feminizam bio važan).

Postoji niz načina na koji se povijest ženskog pokreta može uskladiti

s Foucaultovim primjedbama. Prvo, on je sugerirao izvjesnu kronologiju
modernih borbi kao konzekutivnog suprotstavljanja dominaciji, eksplo­
ataciji, te upravljanju i proizvodnji subjektivnosti. 17 Liberalni, marksi­
stički i radikalni/postmoderni feminizmi prilično se dobro uklapaju u
tu tipologiju, pri čemu posljednja vrsta istražuje i osporava prirodu
ženske subjektivnosti, premda bi bilo korisnije misliti ο svima trima
kategorijama kao ο nečemu što postoji i djeluje istovremeno (kao što je
to učinila Kristeva u svojoj raspravi ο trima generacijama feminizma). 18
Drugo, Foucault je razlikovao situacije dominacije i situacije moći:
primijenjeno na žensku situaciju ovo bi upućivalo na nešto različitu
povijesnu periodizaciju. U stanjima dominacije, asimetrični odnosi su
relativno nepokretni. Ono

što dominaciju skupine, kaste ili klase, zajedno s o t p o r o m i p o b u n o m

na koje ta d o m i n a c i j a nailazi, čini glavnim f e n o m e n o m u povijesti
društava jest to da oni na razini cijelog društvenog tijela manifestiraju
golemu i univerzalizirajuću formu, isprepleću o d n o s e m o ć i i o d n o s e
19
strategije, i posljedice k o j e proizlaze iz njihove i n t e r a k c i j e .

U takvim slučajevima, zaključuje Foucault, akteri će s pravom težiti

totalnijoj politici oslobođenja. No naivno je i opasno ako protagonisti
vjeruju da im je cilj nemoguća transcendencija moći (primjerice, patri­
jarhata). U najboljem slučaju, oni će steći pristup situaciji moći koja,
za razliku od dominacije, otvara mobilno i "vrlo kompleksno polje"
unutar kojeg moć, sloboda i otpor cirkuliraju, međusobno se potičući.
Iz takve perspektive mogli bismo shvatiti feministice prvoga, pa čak
i drugoga vala kao one koje se bore protiv patrijarhalne dominacije:

16 Vidi primjerice L. Mc Nay, Foucault and Feminism: Power, Gender and the Self, Cambridge,
Polity Press, 1 9 9 2 . Moguće je spomenuti i mnoge dodatne navode feministica izravno zaoku­
pljenih Foucaultovim djelom, ali osim toga postoje i mnoge druge koje pišu pod utjecajem šire
foucaultovske perspektive - od kojih je možda najpoznatija Judith Butler.
17 Μ. Foucault, "The subject and power", pogovor u Η. Dreyfus i P. Rabinow, Michel Foucault:
Beyond Structuralism and Hermeneutics, Brighton, Harvester Press, 1 9 8 2 . , str. 2 1 2 .
18 J. Kristeva, "Women's time", u Τ. Moi (ur), The Kristeva Reader, Oxford, Blackwell, 1 9 8 6 .
19 Foucault, "The subject and power", str. 2 2 6 .
 Diana C o o l e
232

ne (kako se to često tvrdilo u ono doba) kako bi postale slobodni

(aseksualni, bez roda ili androgini) ljudski subjekti u nekom apsolut­
nom, ali apstraktnom smislu riječi, nego kako bi ušle u antagonističku
igru moći. Može se reći da je upravo to ono što su građanska prava
i općenitiji putevi prilaza javnoj sferi ženama omogućili. Feminizam
kasnijeg dvadesetog stoljeća tada se može razumjeti kao nešto kvali­
tativno različito od svojih prethodnika: kao participacija u gustom
tkivu pokretnih rodnih odnosa koji uključuju postupni, kontingentni
i višestruki otpor a istodobno i nešto afirmativnije eksperimentiranje
s različito rodno svrstanim "praksama slobode" 2 0 .

Ova posljednja aktivnost je ponovno u skladu s politikom subjek­

tivnosti, a istovremeno i u skladu s općenitijim poststrukturalističkim
inzistiranjem da subjektiviteti, identiteti, politički djelatnici (Žena,
utjelovljene ženske ili ženstvene psihologije, politička biračka tijela,
racionalni pojedinci, itd.) nisu prirodne ili ontološke danosti koje čekaju
na mobilizaciju ili oslobođenje, nego se konstituiraju diskurzivno, bez
prestanka (re)produciraju u različitim formama. Ako su se tradicio­
nalni ili moderni ženski identiteti proizvodili i održavali disciplinom i
normalizacijom, upravo ulaskom u ovo kompleksno diskurzivno polje
oni se bore i rekreiraju. Iz te perspektive "postmoderni" feminizmi nisu
apolitični, nego participiraju u politici i na terenu koji je jednostavno
različit od onog relevantnog za borbe protiv dominacije ili eksploatacije.
Žene pitaju: tko smo mi? Kako smo konstituirane kao rodno svrstani
subjekti i kako možemo biti različite? To ne može biti sve politika,
ali bez toga žene su uvijek u opasnosti da će reproducirati identitete i
ostvarivati interese koji su posljedice faličke moći.

No povijesno istraživanje se ipak mora "testirati u stvarnosti, su­

vremenoj stvarnosti, kako bi istovremeno shvatilo mjesta na kojima
je promjena moguća i poželjna i bilo u stanju determinirati precizni
oblik koji bi ta promjena trebala poprimiti". 21 Ono ne zahtijeva, prema
Foucaultu, nikakav globalni projekt nego pažnju spram specifičnih,
parcijalnih, lokalnih transformacija koje su uvijek u tijeku, nikad
definitivne. To nije pitanje liberalnog voluntarizma i neograničenog

20 M. Foucault, "The erhic of care of the self as a practice of freedom", Philosophy and Social
Criticism, proljeće 1 9 8 7 . , Vol. 12. broj I, str. 1 1 3 . ff.
21 Μ. Foucault, "What is Enlightenment?", u P. Rabinow (ur), The Foucault Reader, Harmon-
dsworth. Penguin, 1 9 8 4 . , str. 4 6 .
 F e m i n i z a m u X X . stoljeću 233

izbora, nego ponovno zaokupljenosti promjenjivim, gustim tkanjem

sila koje proizvode i potkopavaju, ostvaruju i nadilaze, rod. Vrsta
povijesnog istraživanja koju Foucault ovdje priziva, u skladu je s tim
i genealoška i arheološka. Genealog neće misliti ο ženskoj povijesti
kao ο kontinuiranoj priči ili projektu, nego kao ο matrici mnogih
intervencija - niti i pletenica, moći i otpora - koje mogu biti prilično
heterogene. "Izolacija različitih točki pojavljivanja ne može se prilago­
diti sukcesivnim konfiguracijama nekog idealnog značenja; one su prije
posljedice supstitucija, razmještaja, prikrivenih osvajanja, i sustavnih
22
preobrata." Naglasak je na diskontinuitetima i kontingencijama, gdje
povijesne strukture izranjaju iz mnogih slučajnih i nepovezanih poje­
dinosti i događaja, baš kao i iz širih procesa kolonizacije i višestrukih
strategija moći. To ne znači da je povijest bez trajnih formi. Genealog
mora izbjeći njihovo postvarenje ili pretpostavku da su uvijek imale
isto značenje; on traži ono ο čemu je Nietzsche rekao da je njihov
"cjelovit, dug, teško razaznatljiv zapis". 23 Ali, gledano arheološki, on
također prepoznaje diskurzivne režime ili konstelacije koji obuhvaćaju
i pospješuju povijesne čine, determinirajući što se može ili ne može
reći ili učiniti.

Primjerice: opreka javno/privatno je konceptualni indeks koji je

definirao feminizam, i kao izvor teoretske kritike i kao objašnjenje
ženske isključenosti 24 iz važnih društvenih sfera. U svojoj masivnoj
binarnoj formi ona ima izvanrednu političku težinu. No u isto vrijeme
je važno tu opreku ne postvariti: javno i privatno, baš kao i njihovi
odnosi i granice, uključuju niz značenja i praksi koji počivaju na mnošt­
vu diskurza (poput klasičnog, liberalnog, kapitalističkog). Implikacije
i povijesne manifestacije ove podjele su u skladu s tim mnogobrojne i
kompleksne, one s vremenom kližu unutar raznolikih konteksta. Stoga
je nužno genealoški ući u trag mobilnim osjećajima javnog i privatnog
kako bi bilo moguće učinkovito i pluralistički reagirati unutar dinamike

22 M. Foucault, "Nietzsche, genealogy, history" u Language, Counter-Memory, Practice, Ithaca

NY, Cornell University Press, 197., str. 1 5 1 .
23 F. Nietzsche, The Genealogy of Morality, Cambridge, Cambridge University Press, 1994., str. 9.
24 Za eksplicitno inzistiranje na središnjoj važnosti za feminizam opreka javno/privatno, vidi
primjerice A. Phillips, "Universal pretensions in political thought", u A. Philips i Μ. Barrett
(ur), Destabilizing Theory: Contemporary Feminist Debates, Cambridge, Cambridge University
Press, 1992., str. 17. Za moje genealoško iščitavanje odnosa javno/privatno vidi D. Coole,
"Cartographic convulsions: public and private reconsidered", Political Theory, 2 0 0 0 . , vol. 2 8 . ,
str. 337.-54.
 234 Diana Coole

rodno svrstanog prostora, priznavajući također načine na koje su same

žene bile konstituirane, baš kao i isključivane iz njega. Dakle, ne postoji
jedna jedina golema podjela na javno/privatno od koje se treba emanci­
pirati, nego politička regija višestrukih borbi, gdje u nekim kontekstima
(primjerice, sloboda da se odlučuje ο vlastitom reproduktivnom izboru)
žene zapravo žele i obraniti tu distinkciju. Sličan se argument može
iznijeti s obzirom na dualizam jednakost/različitost. To se koristilo
kako bi se razlikovali različiti feminizmi i teorijske pozicije, pri čemu
su se tri povijesna vala također identificirala s jednakošću, različitošću i
raznovrsnošću. Ali u biti, tu je na djelu složenija genealogija; ona koja
ponovno poziva na pluralističku analizu i reakciju. 25 Gledajući unatrag
na posebne, možda privilegirane, trenutke ženske politike, valja biti
svjestan posebnih konfiguracija takvih indeksa, budući da oni oblikuju
dio kompleksnog polja sila na kojem djeluju.

Povijest ženskog pokreta

Nemoguće je u prostoru koji nam je preostao, pozabaviti se svim
metodološkim imperativima koje smo upravo opisali; osobito je nužno
usredotočiti se na jednu posebnu povijest, a ja ću se ovdje koncentrirati
na britansku. Važno je priznati njezinu specifičnost baš kao i njezinu
sve veću povezanost s drugim nacionalnim feminizmima. Ali, postoje
određeni razlozi za privilegiranje britanskih ili američkih priča, budući
da su se ključni događaji u razvoju feminizma pojavljivali upravo u
tim društvima, kao avangardi modernizacije. Ukoliko će se feminizam
pojaviti u drugim kulturama, ili tamo biti izvezen, utoliko će se tamo
nužno manifestirati na drugačiji način, tako da ο njegovim prvim
pojavnim oblicima ne treba misliti kao ο nekom egzemplarnom modelu
ο kojem se drugim kulturama može reći, kao što je to Marx rekao, "De
te fabula narratur!". Ali prvi feminizmi su otvorili diskurzivno polje
čiji će ideološki i strateški izumi utjecati na sve buduće feminizme, i
davati im resurse (baš kao što će mu biti i ograničenja).

25 Vidi npr. A. Phillips (ur), Feminism and Equality, Oxford, Blackwell, 1 9 8 7 . ; G. Bock i S. James
(ur). Beyond Equality and Difference: Citizenship, Feminist Politics and Female Subjectivity,
London i New York, Routledge, 1 9 9 2 . ; Squires, Gender in Political Theory, 4. poglavlje.
Feminizam u X X . stoljeću 235

Borba za prava
Britanski feminizam se uvijek sastojao od mnogih feminizama. Njegove
različite faze i aspekti su zauzimali različite konstelacije ili polja sila
koja imaju sebi svojstvene specifične političke strategije, mjesta borbe
i djelovanja. U svakom slučaju, upravo u prva dva desetljeća dvade­
setog stoljeća na ženski se pokret može najtočnije primijeniti oznaka
emancipatornog projekta. Prema foucaultovskoj shemi, ovo obilježava
borbu pokreta protiv dominacije. Jednom kad su žene dobile pristup
javnoj sferi, imat će više slobode da se upuštaju u raznolikije strategije
koje se okreću pitanju rodne moći.

Početne godine dvadesetog stoljeća bile su dokaz sve veće agitacije

u korist nezavršenog posla koji je naelektrizirao žene tijekom devetna­
estog stoljeća. Borba za građanska prava je obuhvaćala niz aktivnosti
i ciljeva, motiviranih dijelom zahtjevima za doslovnim oslobođenjem
od zatupljujućih ograničenja buržujskog doma. Pristup obrazovanju
i zaposlenju, baš kao i zaštita od obiteljskog nasilja i priznanje pred
zakonom, bili su aspekti zahtjeva za ulaz u javnu sferu, premda je na
prijelazu stoljeća bitka za pravo glasa postala najvidljiviji oblik ženskog
pokreta.

Osvajanje prava glasa imalo je snažno simboličko značenje za žene

u smislu njihova priznanja kao ravnopravnih građana, baš kao i vitalnu
instrumentalnu vrijednost u onom smislu u kojem se politička repre­
zentacija smatrala nužnom pretpostavkom za borbu za druga prava (i
njihovo osvajanje). Sto su više vlasti oklijevale ženama davati pravo
glasa, to su se žene više osjećale navedenima da se identificiraju kao
potlačena klasa sa zajedničkim interesima. Premda je većina aktivistica
bila buržujskog podrijetla, opće pravo glasa je bilo i cilj socijalističkih
stranaka, i žena iz proletarijata, premda su oni naravno imali i druge
političke ciljeve. Unatoč različitoj prirodi i stupnju njihovih političkih
sklonosti, stotine tisuća žena bile su motivirane zajedničkom stvari
budući da im je bila zajednička situacija u kojoj nisu imale pravo glasa
i bile su smatrane građanima drugoga reda. Njihova identifikacija nije
izrastala iz nekog zajedničkog ontološkog statusa, iskustvene homo­
genosti ili esencijalističkog vjerovanja da su sve žene jednake, nego iz
činjenice da ih je zakon definirao kao isključenu, inferiornu kategoriju
bez obzira na njihove različitosti. Posljedica toga bila je uspostava
specifičnog feminističkog identiteta tijekom ove posebne borbe. Ako su
 236 Diana Coole

se zauzimale za jednakost i zajednički cilj, to nije bilo stoga što su žene

več postojale kao latentna politička skupina s određenim interesima
koja naprosto čeka da dobije svoj glas. Njihovo jedinstvo, interesi i
egalitarizam su proizlazili iz specifičnoga političkog konteksta. Njihovo
postajanje političkim akterima pospješilo je liberalno shvaćanje djelo­
vanja prema kojem upravo racionalni pojedinci stvaraju povijest, ali je
taktički bilo modulirano socijalističkim lekcijama ο tome da bespomoćni
stječu učinkovitost tek kad postanu kolektivni djelatnici.

Osjećaj za politiku koji su imale ove rane feministice bio je primjeren

liberalizmu: smatrale su da politika uključuje aktivnosti koje imaju veze
s vlašću i državom. Upravo je ovo shvaćanje diktiralo koje su femini­
stičke aktivnosti i ciljevi politički primjereni, i definicijski i strateški.
Ženske aktivnosti ovdje se mogu podijeliti u dvije kategorije. Prvo,
diskurzne intervencije. 26 Na jednom kraju spektra one su uključivale
snažan propagandni stroj, stvoren za osvajanje srca i umova. Drugo,
postojalo je sofisticirano bavljenje političkom teorijom, što je pružalo i
Vokabular za borbu protiv ženske potčinjenosti kao nepravde i razloge
za njezinu legitimnost, čemu su se opirali njihovi protivnici. Ova
vrsta diskurzne aktivnosti bila je u skladu s prosvijećenim kulturama
racionalnog argumenta, premda se rijetko kad približavala idealnoj
govornoj situaciji ideološki neiskrivljene komunikacije.

Uz to je postojala i druga vrsta više aktivistički orijentirane strategije.

Ovdje je prikladno istaknuti nekoliko točaka. Prvo, tip aktivnosti koja
se primjenjivala bio je istodobno izazvan, ali i primjeren razumijevanju
politike raznih liberalnih feministica. Drugo, te aktivnosti su imale dvije
strane: one su bile i ona vrsta legitimnih aktivnosti koje je ohrabrivala
liberalna država, ali budući da ona nije priznavala legitimnost žena­
ma da sudjeluju u tim aktivnostima imale su i militantniju strategiju
koja se usmjeravala na građansku neposlušnost, prizvanu neuspjehom
konvencionalnih metoda borbe. Treće, želim naglasiti ove militantnije
aktivnosti budući da danas postoji tendencija prikazivanja feminizma
prvoga vala kao prilično pitome i pristojne stvari; ali četvrto, baš
kao što je ove aktivnosti moguće romantizirati kao idealne modele

26 Na nesreću, pojmovi diskurz i diskurzivan su postali prilično dvosmisleni u feminističkoj teo­

riji, i važno je imati na umu distinkciju između više habermasovskog smisla tih pojmova (koji
se koristi u ovom posebnom kontekstu), gdje se diskurz odnosi na racionalne, lingvističke,
komunikativne akte, i šireg foucaultovskog smisla diskurzivnih polja ili režima koji obuhvaćaju
materijalne strukture, akte i norme, kao i jezik, i koji su neizbježno isprepleteni s moći.
 Feminizam u X X . stoljeću 237

kolektivne političke akcije, važno ih je vidjeti kao odgovore na posebnu

konfiguraciju političkih sila i specifičnog, prilično uskog, shvaćanja
27
političkog.

Dva tipa političke akcije koje ovdje razlikujemo pojavili su se tije­

kom borbe za pravo glasa u Britaniji, u raskolu između legalističkih,
reformističkih sufražetkinja (koje su stvorile Nacionalnu uniju društava
za žensko pravo glasa) i militantnijih sufražetkinja. Obje su se strane
koristile tipično liberalnim političkim postupcima: govorile su na
sastancima, skupljale novac, organizirale izborne kampanje, prodavale
novine, išle od vrata do vrata promičući svoje ideje. Postojali su "sa­
stanci koji su se održavali u dvoranama i dnevnim sobama, u školama i
kapelicama, na uličnim uglovima i seoskim okupljalištima" i koji "nisu
izgledali kao dosadna i ukočena politika". 2 8 Održavali su se golemi
javni prosvjedi i marševi sa zastavama i parolama, čije su sudionice
već po sebi bile shvaćene kao izvor skandala. Jer, čak su i ove legalne
aktivnosti sadržavale subverzivniju dimenziju budući da su u kontekstu
viktorijanske kulture djelovale po sebi transgresivno. Uistinu su to i
bile, budući da su dovodile u pitanje glavno konvencionalno shvaćanje
ženstvenosti kao nečeg pasivnog i pokornog. Već samim time što su bile
aktivne u javnosti, žene su rekonstituirale svoje identitete i dovodile
u pitanje svojim postupanjem ono što je dotad izgledalo kao prirodna
ženska skromnost. Posljedica toga je bila da su izazvale protuotpor:
sudionice su često prekidali u govoru, gađali trulim voćem, ismijavali
u tisku pa čak i napadali. To im je donekle pomagalo budući da je prvi
zadatak bio učiniti žensko pitanje vidljivim, kako bi se njegovi zahtjevi
stavili na politički raspored, i politizirale same žene. Sjećajući se 1928.,
Ray Strachey je dao jasnu sliku uspjeha koji su postigle sufražetkinje.

D a n za d a n o m , dok su militantne žene n o v i n a m a pružale svježe

naslove, svakog se jutra za d o r u č k o m po cijeloj E n g l e s k o j živo
raspravljalo, a komentari su izvirali s kućnog ognjišta, iz željezničkih
vagona, s o b a za pušenje, klubova, i kavana, posvuda gdje su se
muškarci okupljali. 2 9

27 U ovom kontekstu je zanimljiva povijest feminističkog revolucionarnog naslijeđa Sheile Rowbotham.

Vidi njezinu knjigu "Women, Resistance and Revolution, Harmondsworth, Penguin, 1972.
28 Strachey, The Cause, str. 3 0 5 .
29 Ibid. Str. 3 0 3 .
 238 Diana C o o l e

Takve su aktivnosti bile učinkovite u vrijeme koje se još moglo pohvaliti

30
da ima nešto poput živahne, kritične javne sfere - premda onakve u
koju su si žene bile same prisiljene prokrčiti put. U isto vrijeme one
su izmišljale političke strategije za borbu protiv ograničenja liberalne
političke kulture i nepopustljivosti njezine vlasti. Ove aktivnosti nisu
bile samo instrumentalne: u doba kad je ženski javni otpor već sam po
sebi bio uvredljiv za uobičajeni senzibilitet, samo njegovo postojanje
imalo je značenje koje danas jedva možemo zamisliti.

Neki drugi pothvati sufražetkinja izgledali su - a tako su bili i

zamišljeni - još šokantnije. Neki od teatralnijih, spektakularnijih, karne­
valskih aspekata njihovih aktivnosti već su anticipirali situacionističku i
avangardnu uličnu politiku kasnijih desetljeća, dok je njihova sklonost
izravnoj akciji više podsjećala na socijalističke i anarhističke strategije.
Njihov moto je bio "djela, ne riječi". Zauzimale su se za moralno
nasilje, koje se prelilo u nasilje protiv vlasništva: vikale su na državne
ministre, sudilo im se zbog ometanja vlasti, borile su se s policijom,
lancima vezivale za željezničke tračnice i provaljivale u parlament.
Bacale su kamenje, razbijale prozore na javnim zgradama, ulijevale
kiselinu u poštanske sandučiće, uništavale igrališta za golf, razrezivale
slike u galerijama, spaljivale kuće i presijecale telegrafske žice. 3 1 Takav
javni neposluh prvih godina prošlog stoljeća bio je reakcija na sukce­
sivne prijevare kojima im je država pokušavala uskratiti pravo glasa, a
zauzvrat su agitatorice uhićivane, zatvarane, prisilno hranjene. Smatralo
ih se kriminalcima, žrtvama. Nepopustljivost i prisila države, i izravna
akcija (manjine) feministica, tako su se međusobno izazivali u vrenju
političke improvizacije. Zatvoreni krug nije slomila logika kolektivne
akcije ni rasprava, nego nužda Velikog rata. Poslije 1 9 1 4 . žene su se
bacile u ratni napor, koji je bez sumnje donio veće i dalekosežnije
promjene u rodnim odnosima (primjerice, glede ženskog pristupa
javnom životu, njihovih identiteta i uloga, odjeće i općenitog načina
ponašanja) nego li same političke aktivnosti. Čak i uz to, trebalo je još

30 J. Habermas, The Social Transformation of the Public Sphere, Cambridge, Polity Press, 1 9 8 9 .
31 Strachey, The Cause, str. 3 0 9 . - 3 0 . Juliet Mitchell je ipak posebno željela okarakterizirati ovu
radikalnu politiku spram one iz I 9 6 0 . : "Slogani današnjih feministica možda se ne čine radikal­
nijima od onih glasnogovornica iz prošlosti, alt kontekst mijenja značenje." Posebno je inzistirala
da su "sudionice ranijih feminističkih borbi bile pretežito iz srednje klase, što ih je limitiralo:
između ostalog, usmjeravalo ih je (unatoč akutnoj svijesti nekih članica ο problemima radničke
klase ili crnih ljudi i žena) da se pretežito bave buržujskim problemima". Mitchell, Woman's
Estate, str. 2 0 . , 36.
 F e m i n i z a m u X X . stoljeću 239

deset godina da britanske žene steknu pravo glasa, pod istim uvjetima
kao i muškarci. 32

Ovdje vrijedi navesti zaključak Stracheyeve u njezinoj povijesti The

Cause budući da je, pisan istodobno s ovom pobjedom, simptomati-
čan za Veliku Priču, emancipacijski optimizam s početka dvadesetog
stoljeća. I dok je proročki uočavala ograničenost pravnih promjena, te
moralne i ekonomske probleme koji će odsad motivirati feminističku
borbu, ona je ipak tvrdila da je

glavna bitka gotova, i glavna pobjeda dobivena. S obrazovanjem,

pravom glasa i pravnom jednakošću, budućnost žena leži u njihovim
rukama; a ženskim p o k r e t o m je prošireno fundamentalno vjerovanje
da je ona u tim r u k a m a sigurna. 3 3

Drugim riječima, žene su osvojile pravo da postanu igrači na agoni-

stičkom polju odnosa moći. U mnogim drugim društvima naravno,
borba za političku jednakost još nije bila ni počela, ali bi bilo sasvim
pogrešno reći da je u Velikoj Britaniji 1930. ostvarena emancipacija
od dominacije ili čak potpuna jednakost. Uistinu, sljedeća desetljeća će
karakterizirati razdoblje reakcije, dok će sljedeći naraštaj feministica
inzistirati na tome da je patrijarhalno tlačenje i dalje sveprisutno. Ali,
sljedeće borbe će se pojaviti unutar potpuno drukčije konfiguracije
snaga.

Bitke za civilno društvo, osobni život i rodnu subjektivnost

Kad se ženski pokret ponovno pojavio potkraj 60-ih godina dvadesetog
stoljeća, mnogi su bili u iskušenju shvatiti ga kao pokret koji nastavlja ali
i produbljava prethodni egalitarni projekt. Naravno, spona je postojala,
ali novi naglasak na oslobođenju, prije nego li na emancipaciji, već je
navještao znatno ambiciozniju ideju socijalne transformacije. Osjećaj
političkog već je ekspandirao i počeo uključivati odnose u civilnom
društvu. Dok su raniji marksisti očijukali sa "ženskim pitanjem", obično
zadržavajući kritički odmak od njega, sad se javio živahan - premda na

32 Tablicu je reproducirala Corrin, Feminist perspectives on Politics, str. 2 3 1 . - 3 . , i pokazuje kako

su se globalne bitke za žensko pravo glasa nastavile kroz dvadeseto stoljeće.
33 Strachey, The Cause, str. 3 8 5 .
 240 Diana Coole

kraju ipak besplodan - pokušaj sinteze marksizma i feminizma.34 Fokus

koji je bio postavljen na materijalnoj, a ne više pravnoj ili političkoj
jednakosti, ovdje bi se mogao identificirati s Foucaultovim shematskim
pomakom prema borbi protiv eksploatacije. Ali uvijek je bilo jasno
da nejednakost žena ne može biti reducirana na eksploataciju koja
se pojavljuje u proizvodnoj sferi. Na kocki je bio pristup zaposlenju,
njihova iskustva iz svijeta rada, te artikulacija ovih posljednjih unutar
ideologije i obiteljskih struktura moći.

U skladu s tim u prvi je plan došlo žarište koje je premješteno na

područje spolnih odnosa, osobito spolne podjele rada i ekonomije želje.
Na to je navodio niz razvojnih trendova, od kojih su neki bili: nove
mogućnosti za zaposlene žene koje je otvarao poslijeratni kapitalizam
(sa svim pratećim tenzijama s obzirom na tradicionalne spolne uloge);
utjecaji kontrakulture 60-ih godina i njezinih zahtjeva za seksualnim
oslobođenjem; dostupnost sigurne kontracepcije; korozivno djelovanje
na tradicionalne obiteljske strukture čimbenika kakvi su rat, veće
blagostanje i mobilnost, i slobode koje su stekle same žene.

Za početak, novi feminizam je ostao primarno strast bijelih žena iz

srednje klase. Skicirajući povijest feminizma od njegova vrhunca 1971.,
i koristeći se onom vrstom strukturalističke analize koja je tada bila
u modi, Juliet Mitchell je ipak implicirala da povezanost feminizma s
naprednim industrijskim društvima i ženama srednje klase ipak nije bila
zapadnjačka pristranost ni lažni univerzalizam. Prije je to bio odgovor
na posebne uvjete kapitalizma čije su ideološke bitke i kontradikcije bile
u prvom planu borbe buržujskih žena. "Ekonomske promjene koje su u
revolucionarnu prominenciju bacile novu "obrazovanu", mladu srednju
klasu, koja je provocirala radikalne napade na ideološke institucije, bile
su uzrokom nastanka Pokreta za oslobođenje žena." 3 5 Pa opet su takve
ženske preokupacije uskoro nadmašile svoje ograničene ciljeve i socijal­
nu bazu, tvrdi Mitchellova, jer su ih navodile da se udružuju s drugim
potlačenim skupinama na čije su se ideološke resurse također pozivale.
U skladu s tim ona je locirala ponovnu pojavu feminizma unutar šireg
konteksta kontrakulture obilježenog pokretom za građanska prava i
pokretom "Black Power", studentskom militantnošću, anarhizmom

34 Vidi primjerice M. Barrett, Women's Oppression Today, London, Verso, 1 9 8 8 . , prvo izdanje
1980.
35 Mitchell, Woman's Estate, str. 38ff.
 Feminizam u X X . stoljeću 241

i terorizmom, sektaštvom, radničkim pokretom i antipsihijatrijskom

politikom iskustva.

U tom kontekstu ideje ο oslobođenju isprepletale su se s antikapita-

lističkim osjećajima, baš kao i s idejama ο nadvladavanju patrijarhata.
Već prije spomenute spekulativne Velike priče bile su u sedamdesetima
zajedničke i marksizmu i radikalnom feminizmu, a mnogo kreativnih
napetosti medu njima proizlazilo je iz poteškoće da se pomire dvije
totalizirajuće verzije, jedna koja je privilegirala klasu i proizvodnju, a
druga spol i reprodukciju. U biti je korisno razlikovati, u tom drugom
valu, više marksističku, materijalističku i egalitarnu orijentaciju (koja
se, gledano unatrag, čini bliža liberalizmu po svojim osnovnim pretpo­
stavkama), ili orijentaciju koja je više isticala psihokulturu i različitost,
i povezivala se s radikalnim feminizmima, koji su već djelovali na
terenu politike subjektiviteta što ju je identificirao Foucault. I dok su
se marksisti i liberali mimoilazili u važnim političim i ekonomskim
pitanjima, imali su zajedničke, široko modernističke, prosvjetitelj­
ske ciljeve, posebice s obzirom na važnost jednakosti i racionalnosti.
Radikalnim i postmodernim feministicama bio je zajednički izvjesni
skepticizam u vezi s ovom posljednjom, ali su se mimoilazile u pitanju
perspektive i identiteta. Radikalni feminizam je tragao za konceptima
i metodologijama koji imaju u svojem središtu ženu, i identificirao
je žene kao posebnu socijalnu skupinu, suprotstavljenu muškarcima,
muškim interesima i maskuliniziranim identitetima. Njegovi predstav­
nici su većinom isticali različitost, umjesto jednakosti. Postmodernisti
su dekonstruirali opreke, tipa muško/žensko (muževno/ženstveno), ili
jednakost/različitost, naglašavajući umjesto toga fluidne nestabilnosti
i raznovrsnosti rodno karakteriziranih identiteta.

U posljednja četiri desetljeća feminizma pokazalo se da postoji

daleko prevelik broj struja da bi se mogle svesti pod zajednički projekt
i ako ih je moguće označiti feminističkima, tada je to samo stoga što
sve sudjeluju u složenoj genealogiji roda. Načini shvaćanja politike
i političkog djelovanja - i shodno tome način na koji su se razvijale
strategije političkog djelovanja - znatno su se promijenili i usredotočit
ću se upravo na te čimbenike.

Sto se tiče politike, znatno su se promijenile definicije i praksa

vladanja, tako da država općenito zauzima sve manje mjesta unutar
 242 Diana C o o l e

poslijeratnog feminizma.36 Marksisti su državu uvijek smatrali epifeno-

menom, budući da se bitne promjene pojavljuju u ekonomiji. Premda
su joj strukturalističke verzije bile spremne dati relativnu autonomiju,
feministice su je bile spremne shvatiti na sličan način: kao patrijarhalnu
instituciju koja odražava i podupire šire strukture patrijarhata koje je
učinkovitije dovoditi u pitanje drugdje. Otkad su stekle pravo glasa,
žene su se bez sumnje borile za određene zakone (poput legalizacije
pobačaja) i politike (osobito na polju socijalnih prava i prava na jednake
mogućnosti), dok su se organizirale za promjenu ciljeva i vlastitu
veću zastupljenost. Ali žene su uvijek smatrale da im maskulini etos
parlamentarne politike nije primjeren, jer su se istodobno shvaćale
kao nešto znatno više od obične grupe za pritisak. Postmodernisti
su, pak, tvrdili da su ženski interesi već sami po sebi jedan učinak
državne politike, a sumnje u zajednički ženski identitet postavljale su i
neugodna pitanja ο političkoj reprezentaciji. 37 Feminističke koncepcije
politike ionako su se sve češće radije fokustrale negdje drugdje. Jedna
od njihovih najtrajnijih tvrdnji je bila da je osobno političko, budući
da su i najintimniji odnosi ovisni ο javnim strukturama patrijarhata. 38
Dok su se kapilare rodne moći otkrivale na sve dubljim i dubljim
strukturama, tako su se usporedno s tim širili i obzori političkog, i
množila se mjesta političkih borbi.

Takav razvoj je dubinski utjecao na feminističko razumijevanje

političkog djelovanja. Tijekom 70-ih godina dvadesetog stoljeća žene
su još težile kolektivnoj akciji, a naglasak na sestrinstvu vodio je etosu
solidarnosti. Tijekom ovog desetljeća masovna politika je bila utjelov­
ljena u Pokretu za oslobođenje žena, i održavala se snažna veza teorije
i prakse. Kako se pokret fragmentirao, a pozornost pomicala prema
osobnijoj i kulturnoj politici, takvo kolektivno djelovanje više nije bilo
ni moguće, a možda ni nužno. U osobnom životu je ο svakoj ženi ovisilo
hoće li se boriti protiv spolnih i kućnih uloga koje njihovi muški partneri
očekuju, dok su relativno malene skupine mogle inicirati subverzivne
kulturalne eksperimente koji su otvarali prostore što su ih drugi mogli

36 Premda je Squires zapazila u novije vrijeme povratak politici više orijentiranoj na državu, i
sugerira da su feministice možda deziluzionirane alternativnim strategijama: Squires, Gender
in Political Theory, str. 1 9 9 .
37 Ο postmodernističkim dvojbama, vidi R. Pringle i S. Watson, "Women's interests and the post-
structuralist state", u Barrett i Phillips (ur), Destabilizing Theory; ο zagonetkama reprezentacije,
vidi Α. Phillips, The Politics of Presence, Oxford, Clarendon Press, 1 9 9 5 .
38 K. Milieu, Sexual Politics, London, Virago, 1977., 2. poglavlje.
Feminizam u X X . stoljeću 243

istraživati. Strukturalisti i postrukturalisti su u svakom slučaju bacili

sumnju na individualistička, voluntaristička shvaćanja djelovanja, baš
kao što su i upozoravali da su identiteti previše nestabilni da bi bili
u stanju podupirati bilo kakvu trajniju masovnu politiku. Premda su
takve sumnje mučile feminističke teoretičarke, i premda je teško danas
zamisliti bilo kakvo uskrsnuće masovnoga ženskog pokreta, ovo nije
spriječilo mnoge žene da politički djeluju individualno i kolektivno, iako
na parcijalniji način, u smislu odgovora na različite potrebe vlastitih
situacija.

Naposljetku, koje su vrste političkih strategija bile karakteristične za

kasni i postmoderni feminizam? Ovo ovisi, naravno, ο načinu na koji se
shvaćaju politika i djelovanje, kao i ο mjestima borbe kako ih definiraju
trenutačni diskurzi i konfiguracije moći. Tamo gdje je marksizam bio
utjecajan, feministice su prihvaćale dijalektičke i strukturalističke analize
kako bi iščitavale povijesnu situaciju i stjecišta sila na kojima bi žene
mogle učinkovito djelovati. Cilj je bio generirati teoriju iz vlastitog
ženskog iskustva, a ne nametati je izvana. Žene su razmjenjivale iskustva
preko skupina za podizanje svijesti i shvaćale da su njihove prividno
individualne patnje dio jednog općenitijeg sindroma. To ih je zauzvrat
motiviralo da pokušaju intervenirati na političkoj a ne samo indivi­
dualnoj razini. U isto vrijeme, teoretičari su povezivali razne indekse
patrijarhata s još širim strukturalnim kontradikcijama kako bi shvatili
na kojoj bi točki žene mogle najučinkovitije dovoditi sustav u pitanje.
Proces razumijevanja njihove zajedničke podređenosti također je među
ženama trebao stvoriti solidarnost potrebnu za učinkovitu praksu.

Poput sufražetkinja i Pokret za oslobođenje žena imao je određenu

sklonost izravnoj akciji i masovnoj politici. Možda su najdomljivije
taktike iz 70-ih veliki marševi i prosvjedi, simbolički i teatralni po­
stupci, građanska neposlušnost. Njih su pratili događaji i na drugim
područjima djelovanja nove ljevice - pokreta za građanska prava,
protiv rata u Vijetnamu, CND i tako dalje - koji su bili indikativni
za revolucionarnu vjeru da je fundamentalna promjena još moguća.
Postojao je i utopijski naglasak na prefigurativnoj politici. Neke su
radikalne feministice, posebno, sumnjale da je moguće potpuno svrgnuti
patrijarhat, ali su svejedno zaključile da postoji dovoljno mjesta u
njegovim međuprostorima za separatističku politiku. Ovo je davalo
prednost organizacijama iz kojih su muškarci bili isključeni; njihova
 244 Diana C o o l e

predisponiranost za političko lezbijstvo obuhvaćala je i izravno odba­

civanje heteroseksualnosti i demonstraciju njegove suvišnosti, a etos
isključivo ženskih skupina trebao je biti primjer različite vrste etike, od
one koja je dominantno maskulina. Druge su žene eksperimentirale s
raznim vrstama kućnih zajednica koje su također bile smišljene kako
bi otkrile potisnute mogućnosti kreativnog odgajanja djece. Poput
utopijskih socijalista jedno stoljeće prije, one su se nadale da će svojim
primjerom pokazati potencijal alternativnih životnih stilova, koji su se
sada vrtjeli oko ženskih zajednica.

Donekle su ove instrumentalisticke i prefigurativne strategije bile

kombinirane sa strpljivim radom znatnog broja žena koje su se orga­
nizirale na lokalnoj, svakodnevnoj razini. Njihov način organizacije
(antihijerarhijski i nebirokratski, kooperativan a ne konfrontacijski
itd.), također je trebao pokazati više sestrinski način prakticiranja
politike (i time bio komplementaran teoretskim interesima koji su
pokušavah uvesti etiku brige spram bližnjih u javni život). Telefonska
pomoć, centri za žrtve silovanja, među ostalim mogu se shvatiti kao
inovativni odgovori na pojavnost patrijarhalne moći u njezinim mnogim
manifestacijama, baš kao i pokušaji da se ojačaju same žene.

Kako se tijekom 80-ih pozornost sve više usredotočivala na kulturna

pitanja, počele su se pojavljivati nove simboličke strategije borbe,
eksperimentiranja i otpora. Žene su prosvjedovale protiv izložbi ili
filmova koji su prikazivali ponižavajuću sliku ženskog roda; bojkoti­
rale su proizvode koji su se reklamirali pomoću rodnih stereotipova;
odašiljale su vlastite nove i afirmativne slike sebe samih; pokazivale
su nestabilnost i kontingentnost rodno svrstanih identiteta. U mnogo
čemu su postmodernisti nastavili s takvom simboličkom politikom,
ali su se radikalnije fokusirali na dekonstrukciju roda i identiteta,
promičući estetske i performativne strategije koje razotkrivaju svaki
identitet kao maskeradu. Tvrdeći da su i spolno svrstana tijela, i rodno
svrstani subjekti učinci moći, tamo gdje su ponavljanje izvedbe baš
kao i masa mikroskopskih tehnika normaliziranja i discipliniranja
one koje održavaju takve učinke, oni su se angažirali u transgresivnim
postupcima koji zamagljuju granice i čine ono što izgleda kao čvrsta
 F e m i n i z a m u X X . stoljeću 245

distinkcija neodrživim, neodlučnim. 3 9 Takve strategije su dijelom

odgovor na shvaćanje da se rod i seksualnost proizvode i održavaju
pomoću neracionalnih procesa kakvi su nesvjesna želja, tjelesni akti ili
retorika. Svaka racionalna, deliberativna politika mora barem stoga biti
dopunjena neracionalnim strategijama koje djeluju na toj razini.

Zaključak
U prethodnim refleksijama ο feminizmu u dvadesetom stoljeću zapazila
sam kako je intimna veza između feminističke teorije i ženskog pokreta,
kojom je stoljeće počelo, na njegovu kraju znatno oslabjela. Dijelom
je to bila jednostavna posljedica diferencijalnih ritmova političkog i
teorijskog napredovanja, gdje trajne blokade i interesi u materijalnom ili
institucionalnom životu znače i dugačke, ponavljane borbe za jednakost
koje jednostavno djeluju dosadno i neoriginalno ako se prečesto događaju
u teoriji. Ali feministice su također počele ponešto drugačije gledati
na odnos između teorije i prakse, dok su sudjelovale u općenitijem
premještanju prema naglasku na teorijskoj praksi, udaljavajući se od
kolektivističke politike. U isto vrijeme, feminističke strategije i identiteti
su popucali, ali se i namnožili. Premda se sve to čini problematičnim
iz perspektive masovnog pokreta i Velike Priče, ja sam upozorila na to
da će usredotočivanje na genealogiju roda zabilježiti načine na koji su
se feminizmi uvijek pojavljivali kao odgovor na posebnosti konteksta i
da su promjena političke taktike ili djelovanja bili općenito primjereni
polju sila u koje su žene intervenirale. S takvog stajališta sam sugerirala
da je možda najvažnija distinkcija, koja se treba istaknuti gledajući
unatrag na ženske borbe, ona između njihove borbe protiv dominacije
- tipično iskazana jezikom emancipacije i zahtjevima za pristup javnoj
sferi - i njihove participacije u agonističkim prostorima rodne moći
koji su se tom borbom otvarali. Ukoliko je ovo posljednje izazvalo
pojavu niza novih i eksperimentalnih intervencija, utoliko su ove još
opravdane trajnim prosvjetiteljskim procesom kritičkog preispitivanja,
baš kao što su i dio njega, čak i kad strategije koje se rabe nisu uvijek i
same racionalne. Iz te perspektive feminizam je, možda jedinstven među
velikim ideologijama modernosti, u zdravoj poziciji koja mu omogućuje
da se suoči s izazovima novoga tisućljeća.

39 Najslavniji primjer ove analize i politike svakako ostaje djelo Judith Butler Gender Trouble:
Feminism and the Subversion of Identity, New York, Routledge, 1990., s njegovim istraživanjem
roda kao predstave i njegovoj strategiji prerušavanja.
 Političke perspektive zelenih 247

11
Političke perspektive zelenih u
osvit dvadesetprvog stoljeća
James Meadowcrofi

Kao dobro definirana ideološka struja, "zelena" perspektiva je relativno

novija pojava. Najveći dio dvadesetog stoljeća, varijante liberalizma,
socijalizma i konzervativizma (kombinirane s primjesama nacionalizma),
i kratko razdoblje fašizma, zauzimale su središnje mjesto na političkoj
pozornici. Važni događaji posljednjih stotinu godina - uključujući
svjetske ratove, kraj kolonijalnog doba, uspon i pad sovjetskog eksperi­
menta, genezu države blagostanja te difuziju demokratskih mehanizama
- bili su blisko povezani s konfliktima između ovih glavnih političkih
tradicija, ali i s njihovom međusobnom oplodnjom i hibridizacijom. U
usporedbi s feminizmom, pa čak i s takvim manifestacijama ideološke
kreativnosti s kraja dvadesetog stoljeća kakve su nova desnica, religij­
ski fundamentalizmi i novi nacionalizmi, neposredni utjecaj zelenih
može se činiti skromnim. Ali, u nekoliko desetljeća svoga postojanja
zelena perspektiva je ostavila početni trag i čini se vjerojatnim da će
u budućnosti preuzeti i važniju ulogu.

Zelena perspektiva
Kao i druge ideološke trendove, zelene karakterizira raznovrsnost; tako
je zelena perspektiva više obitelj povezanih i bliskih pristupa nego li
jedno integrirano stajalište. Priloge ovoj tradiciji političke argumentacije
 248 James

u nastanku - koja nudi ubitačnu kritiku modernog društva, poglavito

s obzirom na štetu koju industrijska civilizacija nanosi planetarnoj
ekosferi - dali su ekološki aktivisti, antinuklearni pokret i borci za prava
životinja, politički organizatori i radikalni novinari, filozofi ekologije
i akademski teoretičari. 1 Ministri u njemačkoj koalicijskoj vladi, borci
za očuvanje američke netaknute prirode, zagovornici alternativnih
tehnologija i životnih stilova - svi se imaju pravo identificirati sa
zelenim političkim projektom. A "socijalna ekologija", "ekosocijalizam",
"bioregionalizam, "ekofeminizam" i "dubinska ekologija" samo su neke
od varijanti i hibrida povezanih sa zelenom politikom. 2 No unatoč
raznovrsnosti, zelenima je zajedničko nekoliko stvari.3

U srcu zelene perspektive je duboka zaokupljenost odnosom između

ljudi i prirode. Zeleni rutinski osuđuju onečišćenje zraka, vode i zemlje,
rastrošnu potrošnju resursa, uništenje prirodnih habitata i divlje prirode,
pad bioraznovrsnosti i opasnost od klimatskih promjena. Ali, za zelene
ekološka pitanja ne čine samo niz posebnih problema koje je moguće
riješiti specifičnim tehnologijama. Umjesto toga, ona se shvaćaju kao
simptomatične ili fundamentalne manjkavosti suvremene civilizacije.
Ona, naime, proizlaze iz vrijednosnog sustava koji se prema prirodi od-

1 Reprezentativni prilozi jesu: R. Bahro, Building the Green Movement, London, Heretic, 1 9 8 6 . ;
Η. Wiesenthal, Realism in Green Politics: Social Movements and Ecological Reform in Germany,
New York, St. Martin's Press, 1 9 9 3 . ; J. Porritt, Seeing Green: The Politics of Ecology Explai­
ned, Oxford, Blackwell, 1 9 8 4 . ; P. Kemp i D. Wall, A Green Manifesto for the 1990., London,
Penguin Books, 1 9 9 0 . ; L. Johnson, A Morally Deep World, Cambridge, Cambridge University
Press, 1 9 9 1 . ; i L. Martell, Ecology and Society, Cambridge, Polity Press, 1 9 9 4 .
2 Ο "socijalnoj ekologiji" vidi Μ. Bookchin, The Philosophy of Deep Ecology: Essays on Dialectical
Naturalism, Montreal, Black Rose, 1 9 9 0 . ; ο "ekosocijalizmu" piše D. Pepper, Eco-Socialism:
From Deep Ecology to Social Justice, London, Routledge, 1 9 9 3 . ο "bioregionalizmu" vidi Κ.
Sale, "Bioregionalism: a new Way to treat the land", The Ecologist, 1 9 8 4 . , vol. 14. str. 167.-
7 3 . ; ο "ekofeminizmu" preporučujem A. Collard i J. Contrucci, Rape of the Wild, London,
the Women's Press, 1 9 8 8 . ; ο "dubinskoj ekologiji" vidi A. Naess, "The shallow and the deep,
long-range ecology movement: a summary", inquiry, 1973., Vol. 16., str. 9 5 . - 1 0 0 .
3 Za razne prikaze zelene ideologije vidi: J. Barry, "The limits of the shallow and the deep: green
politics, philosophy and praxis", Environmental Politics, 1994., vol. 3., str. 3 6 9 . - 9 4 . ; Β. Baxter,
Ecologism, Edinburgh, Edinburgh University Press, 1999.; M. Clark, "Environmentalism" u r.
Bellamy (ur), Theories and Concepts of Politics, Manchester, Manchester University Press, 1 9 9 3 . ;
M. Kenny, "Ecologism", u Ε. Eccleshall, V. Geoghegan, R. Jay, M. Kenny, lan MacKenzie i
R. Wilford (ur), Political Ideologies, London and New York, Routledge, drugo izdanje, 1 9 9 4 . ;
Μ. Smith, Ecologism: Towards Ecological Citizenship, Buckingham, Open University Press,
1 9 9 9 . ; Y. Stavrakakis, "Green Ideology: a discursive reading", Journal of Political Ideologies,
1997., Vol. 2., str. 2 5 9 . - 7 9 . ; Μ. Wissenburg, "A taxonomy of green ideas", Journal of Political
Ideologies, 1997., vol. 2., str. 2 9 . - 5 0 . ; S. Young, "The different dimensions of green politics",
Environmental Politics, 1 9 9 2 . , vol. 1., str. 9.-44.
 Političke perspektive zelenih 249

nosi kao prema materijalu koji se može podrediti ljudskim ambicijama,

iz pogleda na svijet koji ne vodi računa ο složenoj međuovisnosti eko­
loških procesa, iz ekonomskog sustava ovisnog ο ekspanziji, rasipanju i
nejednakosti, te iz političkog sustava kojim manipuliraju oni koji imaju
najviše koristi od postojeće prakse. Ono što razlikuje ovaj nazor od
perspektiva drugih koji su također zabrinuti zbog ekološkog razaranja
jest to da za zelene socioekološka problematika znači privilegirani teren
za definiranje političkog identiteta i orijentaciju političke akcije. Drugim
riječima, bolesti suvremenog društva su takve da je za njih od najveće
važnosti politička podjela na one koji zagovaraju radikalan prekid sa
suvremenim praksama, i one koji brane postojeći industrijski poredak.
Tako, premda zeleni (implicitno ili eksplicitno) prihvaćaju spoznaje
koje preuzimaju od postojećih političkih perspektiva, oni ističu potrebu
da se izgradi izričito "zeleni" politički pokret.

U zelenim kritikama ekološke delinkventnosti suvremenog društva

obično su prisutna četiri elementa. Prvo, tu je afirmacija fundamen­
talne vrijednosti prirode, prirodnih procesa i okoliša. Prema zelenima,
industrijsko društvo obezvrjeđuje prirodni svijet, zanemaruje razmjere
u kojima su ljudi ovisni ο prirodnim sustavima i niječe neovisnu vri­
jednost neljudskih, prirodnih entiteta. Pa opet, priroda je dar ο kojem
ljudsko društvo ovisi - ne samo u materijalnom nego i u estetskom,
psihološkom i duhovnom smislu. Štoviše, valja shvatiti da priroda ima
vrijednost nezavisnu od ljudskih svrha. Prirodni entiteti zaslužuju pošto­
vanje i obzirnost, i ne smije im se pristupati samo sa stajališta njihove
potencijalne korisnosti. Instrumentalni i neinstrumentalni razlozi za
vrednovanje prirode poprimaju različite naglaske u skladu s različitim
zelenim pristupima: neki inzistiraju na tome da je priznanje zasebne
vrijednosti prirode oznaka pravih zelenih; drugi ističu važnost prirode
za procvat čovječanstva; a treći privilegiraju živu iskustvenu sponu
između ljudi i prirodnog svijeta. Među filozofski orijentiranim zelenima
najčešći su argumenti ο vrstama prirodnih entiteta koji imaju vrijednost,
ο odnosu između moralnog djelovanja i moralnog promišljanja, ο
egalitarnim ili hijerarhijskim pristupima u rješavanju suprotstavljenih
zahtjeva te postoji li vrijednost neovisno ο onima koji vrednuju. Svaka
perspektiva koja se može s pravom nazvati zelenom oslanja se na neke
od tih elemenata i tvrdi da moramo ponovno preispitati način na koji
gledamo prirodu.
 250 James Meadowcroft

Drugo, tu je ideja ο realnosti prirodnih ograničenja - ο konačnosti

ekosfere, povezanosti fizičkih i bioloških sustava, te vjerovanje da će
društvo koje trajno ekspandira (njegova ekonomija, populacija, kori­
štenje resursa, proizvodnja otpada) na kraju nastradati. U konačnom
svijetu, eksponencijalni se rast ne može nastavljati unedogled. Prema
zelenima, industrijska društva već prelaze ove granice jer troše resurse
i odbacuju otpad u neprihvatljivoj mjeri. A ako se taj rastrošni način
života proširi po cijelom svijetu, opterećenje globalne ekosfere postat će
neizdrživo. Premda su se predviđanja s početka 70-ih godina dvadesetog
stoljeća ο neposrednom ekološkom kolapsu pokazala preuranjenima,
pojam prirodnih ograničenja i dalje je glavna tema zelenog argumenta.
Iscrpljenje obnovljivih sustava resursa (primjerice, izlov ribljih jata),
zagušenje gradova, cesta i zračnih putova, stalno uništenje prirodnih
habitata i opasne klimatske promjene - služe kao ikone sveprisutnih
ekoloških granica. Ne obazirati se na te granice ne samo da jamči
trajno uništenje prirode nego priziva i potencijalnu katastrofu ljudskog
društva.

Treće je odbacivanje općenite razvojne putanje suvremene industrij­

ske civilizacije. Zeleni tvrde da je obrazac razvoja, koji je prihvatilo
moderno društvo, katastrofalno loš. Ljudi su izgradili civilizaciju zasno­
vanu na trajnom pljačkanju prirodnih sustava. Napredak se pogrešno
identificirao s beskrajnim rastom i potragom za materijalnim zadovolj­
stvima. I dok se zeleni razlikuju u svojim dijagnozama glavnih uzroka
ove pogreške (prosvjetiteljski način mišljenja, hijerarhija, kapitalizam
i tako dalje) i različito procjenjuju relativnu prihvatljivost specifičnih
tehnologija ili obrazaca ekonomske i društvene aktivnosti, svi ipak
vjeruju da se društvo kreće u pogrešnom smjeru. Ono što je potrebno
da se taj smjer ispravi jest radikalna preorijentacija društvenog razvoja
prema "održivom" društvu - onom koje živi u harmoniji s prirodnim
sustavima, ne postavlja na ekosferu terete koje ona ne može izdržati i
ostavlja dovoljno mjesta za procvat prirode.

Napokon, postoji i ono što se može opisati kao emancipatomi impuls

zelene vizije. Nije riječ samo ο tome da će nas prirodne granice na
kraju spriječiti da nastavimo živjeti našim rastrošnim životnim stilom,
nego također ο tome da nam zelena alternativa obećava mnogo bolji
svijet od onoga koji poznajemo danas. I to u dva smisla. S jedne strane,
u zelenom društvu, teret nametnut okolišu korjenito će se smanjiti:
 Političke perspektive zelenih 251

ljudi će ponovno "lagano hodati po Zemlji". Priroda će, u nekom

smislu, biti oslobođena bezobzirnoga ljudskog zahtjeva za apsolutnom
dominacijom. S druge strane, dolazak zelenog društva će također
osloboditi ljude. Oslobođeni od pritisaka komercijalne civilizacije, imat
ćemo sretniji i zdraviji život, smisleniji, i u većem skladu s prirodom.
I dok se zeleni možda mimoilaze u preciznom opisu budućeg društva,
svi obećavaju da će zelena budućnost biti i svijetla budućnost.

Sve u svemu, ove četiri točke čine okvir osude ekoloških grijeha
suvremenog društva: ali također i upozoravaju da zelena perspektiva
utjelovljuje i višestruku kritiku, i skup pozitivnih vrijednosti i pro­
pisa, koji se ne mogu izravno deducirati iz "ekoloških" postulata.
Zeleni osuđuju socijalne i ekonomske nejednakosti, centralizaciju i
birokratizaciju, eroziju lokalne kontrole, militarizam i tlačenje žena.
Nasuprot tomu, tvrde da su u središtu njihove socijalne vizije jednakost,
participacija, demokracija do najnižih razina društva, lokalna kontrola,
vitalnost zajednica i ženska prava. Ti se elementi u različitim zelenim
perspektivama iskazuju na vrlo različite načine - ali su svejedno glavna
odlika argumenata zelenih. Oni su utkani u ekološku kritiku, ali njihovo
značenje se ne iscrpljuje u ekološkoj dimenziji. Militarizam, primjerice,
uzrokuje ekološko razaranje, ali se osuđuje zbog izravne štete koju
nanosi ljudskim društvima. Relokalizacija ekonomskog i društvenog
života smanjila bi ekološko opterećenje, a istovremeno i oživjela veze
unutar zajednice. Interakcija ekoloških preokupacija s takvim kriti­
kama postojećeg stanja, ali i pozitivnim vrijednostima, daje zelenom
diskurzu njegov poseban okus: argumenti zelenog antimilitarizma
rezoniraju različito od onih iz ranijih pacifističkih pokreta, dok život
u zamišljenim zelenim zajednicama nije baš onaj isti kakav priželjkuju
druge komunitarijanske vizije.

Premda su četiri upravo spomenute ideje - "prirodne vrijednosti,

"prirodna ograničenja", odbacivanje prevladavajuće "razvojne putanje",
i "zelena emancipacija" - bile predstavljene u svom odnosu spram
ekološke dimenzije, one su potencijalno u stanju međusobno povezati
mnoge pravce zelenih vjerovanja. Vrednovanje prirode, primjerice,
može se interpretirati i kao ozbiljna opomena da valja "učiti od prirode"
- prihvaćati ono što nas priroda može naučiti ο načinu ponašanja u
svijetu. Tako se načela za koja se smatra da karakteriziraju prirodne
sustave mogu preporučiti kao norme prema kojima se može orijentirati
 252 James Meadowcroft

ljudska praksa. "Međuovisnost", "raznovrsnost" i "jednakost" često

se navode u tom smislu: međuovisnost vrsta u ekosustavima upućuje
na važnost kooperacije i zajedništva među ljudima; raznovrsnost živih
oblika tipičnih za zrele i zdrave ekosustave uzima se kao razlog za
poticanje raznovrsnosti unutar ljudskih društava; dok se odsutnost
stabilnih hijerarhija u prirodi priziva kako bi se opravadala egalitarna
socijalna organizacija.

Pojam granica može se primijeniti ne samo da bi denotirao "ekster­

na" ograničenja koja konačna ekosfera nameće ljudskim pothvatima
nego i da bi implicirao kako su ljudski kapaciteti ograničeni, i/ili da bi
upozorio na kontrolu koju bismo morali odabrati i nametnuti našem
ponašanju. Mnogi zeleni odbacuju redukcionističko stajalište moderne
znanosti i arogantne pretpostavke ο tehnološkoj civilizaciji: toliki
dio povijesti industrijskog društva je povijest pogrešnih kalkulacija i
nenamjeravanih posljedica. Oni sugeriraju da je nemoguće potpuno
shvatiti kompleksne, jedinstvene i trajno evoluirajuće prirodne sustave.
Umjesto toga bismo trebali priznati ograničenja ljudskog razumijevanja
i biti oprezni kad se miješamo u prirodne procese. Usporedno s tom
idejom ο ljudskoj pogrešivosti, zeleni mogu također tvrditi (donekle
paradoksalno) da je jedna od sposobnosti ljudi sposobnost refleksije
ο vlastitom ponašanju i njegove modifikacije. Možemo reći "dosta",
i odabrati ograničavanje zahtjeva prema prirodi, prihvatiti skromniji
dio zemaljskih resursa i manje rastrošno živjeti. Drugim riječima,
samonametnuta ograničenja mogu zadržati naše ponašanje unutar
meda propisanih razboritošću i/ili moralom.

Pojam ο patološkoj razvojnoj putanji ne mora se odnositi samo na

ono što su ljudi učinili prirodi nego i na ono što čine jedni drugima.
Neopravdane krajnosti siromaštva i bogatstva, eksploatacija i izrablji­
vanje jedne skupine od druge, brutalni sukobi koji bjesne u mnogim
dijelovima svijeta pripisuju se iskrivljenom obrascu razvoja koji moć
i profit stavlja ispred etike i općeg blagostanja. Tako je "emancipa-
torni impuls" zelenih povezan s raznim borbama za suprotstavljanje
nepravdama i za obranu slabih od tlačenja. Iskorištavanje siromašnih,
ljudi u nerazvijenim zemljama, žena, radnika, umirovljenika, urođenika
i tolikih drugih, mogu se prikazati kao daljnja optužba postojećeg
sustava. U nekim se slučajevima čak i skupine proizvođača - poput
poljoprivrednika, ribara i drvosječa (koji su izravno odgovorni za
Političke perspektive zelenih 253

ekološki destruktivno ponašanje), mogu prikazati kao žrtve sustava koji

im ne nudi nikakvu alternativu. Emancipacija svake takve grupacije
može se shvatiti kao sukladna općenitom cilju demontiranja modernog
industrijalizma radi stvaranja okolišu prijateljskog, ljudima bliskog,
"zelenog" društva.

Ideja poput one ο "primjerenoj veličini", koja igra važnu ulogu u

zelenim argumentima, također je povezana s ta četirima elementima.
Već na prvi pogled veličina ima veze s granicama - jer granica je crta
iza koje se pravila koja vrijede za jednu veličinu više ne mogu primije­
niti. Ako veličina razaranja nekog danog ekosustava prijeđe određene
granice, sustav će kolabirati; ako razmjeri ljudske ekonomije prijeđu
granice koje im postavlja okoliš, dogodit će se katastrofa. Ali veličina
se također odnosi na prirodne vrijednosti: jer može se shvatiti da
priroda "sugerira" primjerene veličine za mnoge aktivnosti. Zajednice
bi trebale biti zasnovane na ekološkim mjerama, a prirodne značajke
i procesi (planine, riječni sljevovi, i tako dalje) mogu upućivati na
prikladne političke granice. Patološka razvojna putanja dovela nas je do
kulta "mega" i "globalnog", a istovremeno su zanemarivane institucije
lokalnih razmjera (gdje ljudi najbolje funkcioniraju). Emancipacija
stoga ovisi ο promjeni razmjera ljudskoga svijeta, prema harmoniji s
prirodnim i ljudskim potrebama.

Analitičke kontroverze
Da bih dopunio ovaj prikaz, nakratko ću se pozabaviti četirima pi­
tanjima koja su mučila istraživače zelene perspektive: prvo se tiče
određivanja točke u kojoj se ona zgušnjava u neovisni ideološki pristup;
drugo se tiče razumijevanja u kakvom su položaju zeleni u odnosu
prema tradicionalnom političkom kontinuumu koji seže od ljevice
do desnice; treće, procjene mjesta ekološke kritike unutar zelenog
pogleda na svijet, i četvrto, koje se tiče raznovrsnosti unutar obitelji
zelenih pristupa.

Premda je moguće pratiti unatrag sve do antike ideje ili nazore

povezane s današnjim zelenim misliocima (kao što su poštovanje pri­
rode, briga ο blagostanju životinja, dragovoljna jednostavnost i tako
dalje), općenito se prihvaća da je kao koherentna alternativa zelena
 254 James Meadowcroft

perspektiva razmjerno moderna pojava. U literaturi prevladavaju dva

shvaćanja: jedno locira podrijetlo struje ο kojoj se obično govori kao
ο "političkoj ekologiji" na kraju devetnaestog stoljeća i početku dva­
desetog; drugo povezuje nastanak zelenih perspektiva s turbulentnim
sedmim desetljećem dvadesetog stoljeća.

Prvi pristup ističe filozofske temelje: da se "ekologizam" pojavio

u posljednjoj trećini devetnaestog stoljeća, kao dio intelektualnog
odgovora na darvvinovske izazove tradicionalnom mišljenju. On je
kombinirao znanstvene, evolucijske i materijalističke ideje s organi-
cističkim, holističkim, naturalističkim i vitalističkim kozmologijama
koje su prirodi davale duboko duhovno značenje. 4 Dualizam između
čovjeka i prirode (i između znanosti ο čovjeku i znanosti ο prirodi) bio je
razriješen time što su ljudi dobili svoje mjesto unutar prirode, a oboje su
bili podređeni istom evolucijskom procesu. Vjera u tradicionalnu religiju
je zamijenjena obožavanjem prirode i prirodnog. "Holistička biologija"
i ideje "ekonomista energije" zaokupljenih oskudnošću resursa pomogli
su da se izoštri neodređena nelagoda izazvana modernim svijetom, i
čežnja za jednostavnom ruralnom egzistencijom.3 Imena mislilaca kakvi
su Peter Kropotkin, Ernst Haeckel (koji je iskovao riječ "ekologija"),
Konrad Lorenz, Patrick Geddes, Lewis Mumford i Frederick Snoddy
glavna su u ovoj vrsti prikaza. Od svojih početaka u devetnaestom
stoljeću ekološka misao se grana kroz dvadeseto stoljeće, a njezini
predstavnici su povezani s najrazličitijim strujama, među kojima su,
primjerice, pristaše kampanje "Povratak zemlji", članovi pokreta za
planiranje gradova, skauti, sve do zagovornika organske poljoprivrede.
Dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog stoljeća, postojala je osobito
snažna veza s konzervativnim, nacionalističkim i fašističkim pokretima.
U tom smislu, zelene perspektive s kraja dvadesetog stoljeća izgledaju
kao najnovija reinkarnacija ideja koje su s nama već barem stotinu
godina.

Premda ovakav pristup baca nešto svjetla na veze među različitim

misaonim okružjima devetnaestog i dvadesetog stojeća, on malo pri-

4 Klasični izraz ovog pristupa može se naći u A. Bramwell, Ecology in the Twentieth Century: A
History, New Haven CT i London, Yale, University Press, 1 9 8 9 . Za posebno nijansiran pristup
preporučam A. Vincent, "The character of ecology", Environmental Politics, 1 9 9 3 . , Vol. 2., str.
248.-76.
5 Bramwell, Ecology in the Twentieth Century.
 Političke perspektive zelenih
255

donosi razumijevanju zelenih kao političkog fenomena. On je bitno

apovijesni, unatoč mnoštvu povijesnih detalja, jer malo pozornosti
pridaje specifičnim kontekstima unutar kojih se ideje pojavljuju, i
artikulaciji tih ideja unutar vizija individualnih mislilaca i pokreta. Sličan
organicistički ili evolucijski rječnik, zajedničke metafizičke pretpostavke
i potpora sličnih projekata ili tehnologija brkaju se s dokazima ο
političkoj odnosno ideološkoj srodnosti.

Alternativni prikaz smješta politiku u središte pozornice. On vidi

sedamdesete godine dvadesetog stoljeća kao formativni trenutak u
kojem se zelena perspektiva zgusnula kao nova ideološka struja, koja
je samosvjesno objavila svoj posebni identitet i pokazala sposobnost
da se neovisno organizira. Ideologije su, naposljetku, fenomeni doba
masovne politike; one nisu samo teorije nego idejne konstrukcije vezane
za političku praksu. Da se poslužimo Freedenovim riječima, one ne
iziskuju samo kreatore nego i potrošače. 6 A napetost između ideja i
političke prakse potiče njihovu evoluciju. Upravo tijekom sedamdesetih
godina dvadesetog stoljeća rođena je masa novih ekoloških pokreta
(suprotstavljenih konzervativističkim - koji se bore za očuvanje pri­
rode) i stvorene su prve zelene političke stranke. Usporedno s takvim
pokretima, politički mislioci i publicisti artikulirali su posebnu viziju; u
tom trenutku je prihvaćena oznaka "zeleni" kako bi se okarakterizirala
upravo nastala perspektiva. Ova ideološka kreacija bila je originalna, ne
stoga što nitko nikad prije još nije sugerirao slične misli ili zagovarao
slične ciljeve nego zato što su ovdje takve ideje okupljene - stekle
politički fokus, kritičnu masu i praktično utjelovljenje - i tako izrodile
novu ideološku tradiciju.

Mnogo se pisalo ο faktorima koji objašnjavaju procvat moderne

ekološke svijesti tijekom 60-ih i 70-ih godina dvadesetog stoljeća.
Skrenuta je pozornost na brzi tehnološki i industrijski razvoj u drugoj
polovici dvadesetog stoljeća koji je dramatično povećao razmjere ljud­
skog utjecaja na ekosferu. Istaknute su promjene u klasnoj i socijalnoj
strukturi koje su izazvale nastanak "postindustrijskog društva", pomaci
u vrijednostima i vjerovanjima koji su postignuti usporedno s poras­
tom "postmaterijalnih" preokupacija; i transformacija tipova rizika s

6 M. Freeden, Ideologies and Political Theory: A Conceptual Approach, Oxford, Clarendon

Press, 1 9 9 6 .
 James Meadowcroft
256

kojima smo danas suočeni. 7 Ma kakvu relativnu težinu pridavali tim

čimbenicima, jasno je da se dogodila radikalna promjena u političkoj
prominentnosti ekoloških pitanja. Ovo se može dokumentirati medij­
skim pokrivanjem tematike i podacima iz medijskih istraživanja;8 ali
manifestiralo se i znatnom institucionalnom promjenom: između kasnih
šezdesetih i kraja sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća osnovane
su nove ekološke organizacije i ministarstva, a sve zemlje sudionice
OECD-a uvele su nove zakone ο kontroli onečišćenja.9 Ekološki pokreti
Činili su pritisak da se provode reforme, ali i znatno profitirali od
spomenute legitimizacije ekološke problematike. Zeleni su pošli od
pretpostavke da je novi administrativni odgovor na ekološke izazove
nedostatan, da je nužan radikalniji oblik socijalne rekonstrukcije te
da borba za takvu transformaciju mora biti temelj novog političkog
identiteta. Ali konsolidacija zelene alternative je paradoksalno ovisila
upravo ο istovremenom prihvaćanju ekološke tematike u svim sferama
društva. Zelena alternativa se pojavila u epohi u kojoj je briga za okoliš
postala dijelom dominantnoga socijalnog diskurza.

Drugi politički trendovi koji su predodredili kontekst za pojav­

ljivanje zelenih uključivali su naslijede kontrakulture i nove ljevice,
protestnih pokreta iz šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, te borce
iz antinuklearne kampanje, iz novih socijalnih pokreta, svojstvenih za
sedamdesete godine dvadesetog stoljeća. Iznenadni rast cijena nafte i
razdoblje visoke inflacije i ekonomske nestabilnosti ojačali su percepciju
ο izvrgnutosti postojećeg sustava krizama. Oslabjela je vjera javnosti
u veliku znanost, veliki biznis i veliku državu. A medu onima koji su
bili skloni kritici statusa quo, izgubljene su iluzije ο ortodoksnim mar­
ksističkim i socijaldemokratskim varijantama socijalističkog projekta,
a istovremeno su ojačale frustracije zbog krutosti istočno/zapadnog
ideološkog rascjepa.

7 Vidi, primjerice: D. Bell, The Corning of Post-industrial Society, New York, Basic Books, 1 9 7 3 . ;
R. Ingelbart, The Silent Revolution: Changing Values and Political Styles Among Western Publics,
Princeton NJ, Princeton University Press, 1 9 7 7 . ; U. Beck, Ecological Politics in an Age of Risk,
preveo A. Weisz, Cambridge, Polity Press, 1 9 9 5 .
8 R. Dunlap, "Public Opinion and Environmental Policy", u J. Lester (ur) Environmental Politics
and Policy: Theories and Evidence, drugo izdanje, Durham NC i London, Duke University
Press, 1 9 9 5 .
9 Μ. Janicke i Η. Weidner (ur), National Environmental Policies, Berlin, Springer, 1 9 9 7 . ; i Κ.
Hanf i A. Jansen (ur), Governance and Environment in Western Europe: Politics, Policy and
Administration, Harlow, Longman, 1 9 9 8 .
 Političke perspektive zelenih 257

Razmotrimo glasoviti slogan "misli globalno, djeluj lokalno". Taj

pojam se potpuno može shvatiti samo u eri u kojoj je "globalno" već
rezoniralo u masovnoj kulturi: u doba satelita i interkontinentalnih
balističkih raketa, transnacionalnih korporacija i izravnih televizijskih
prijenosa događaja iz cijeloga svijeta. Slično se može reći i za drugi slo­
gan važan u osvajanju inicijalnog prostora za zelene stranke: "ni lijevo
ni desno, nego naprijed". Ideja ο transcendiranju utvrđenih ideoloških
opozicija nije nova, ali je stekla naročitu težinu pri kraju stoljeća tijekom
kojeg je nacionalna i internacionalna politika bila obilježena trajnim
rascjepom na lijevo i desno. A služila je kako bi se definirao poseban
politički prostor koji nije mogao biti izdvojen na taj način četrdesetih,
pedesetih ili šezdesetih godina dvadesetog stoljeća.

To upozorava na još jedan važan, ali teško rješiv problem: lijevu

ili desnu orijentaciju zelene politike. Premda neki zeleni i dalje tvrde
da se njihova politička perspektiva ne može locirati na kontinuumu
lijevo/desno, većina promatrača (kao i mnogi zeleni) danas se slažu da
je gravitacijsko središte suvremene zelene politike na ljevici. Zeleni su
skloni podupirati hendikepirane socijalne skupine i zagovarati veću
socijalnu jednakost. Oni kritiziraju postojeću distribuciju ekonomske i
političke moći i političku participaciju sve do najniže razine. Naravno,
ta je identifikacija daleko od potpune: neki su zeleni više tradicionali­
stički orijentirani; mnogi zeleni podupiru specifične politike, općenito
povezane s desnicom (oštrija kontrola useljavanja, primjerice); a oprez
koji pokazuju svi zeleni, kad je riječ ο upletanju u prirodu i prihvaćanju
novih tehnologija (i s time povezanih obrazaca života), daje njihovoj
perspektivi ponešto konzervativnu kvalitetu, stranu uvjerenom raci­
onalizmu koji je dugo bio karakterističan za ljevicu. Pa opet, zeleni
su većinom u savezništvu s političkim formacijama lijevog centra i
zagovaraju politike koje su, povijesno gledano, više privlačile ljevicu.

Ta "lijeva pristranost" zelene politike teško da je slučajna i čini se

da će se nastaviti u predvidljivoj budućnosti. Njezino utemeljenje je
intelektualno i praktično. Moderni zeleni pokret crpio je svoje ideje
i aktiviste ponajprije iz oporbenih pokreta ljevice. U vrijeme kad se
perspektiva zgusnula u posebnu političku struju, otpor utvrđenim eko­
nomskim i političkim praksama dolazio je većinom s ljevice. Povijesni
projekt ekstremne desnice bio je diskreditiran u očima naraštaja koji je
iznjedrio zelene, a konzervativni projekti restrukturiranja regulatorne
 258 James Meadowcroft

države ili države blagostanja koji su se počeli oblikovati u to vrijeme

nisu bili posebno privlačni. Štoviše, sile koje zeleni smatraju da su
usmjerene protiv njih - osobito snažni ekonomski interesi (agroindu-
strijski, graditeljski, transportni i vojni kompleksi) čije postojanje počiva
na trajnom orobljavanju prirode i perpetuiranju socijalne nejednakosti
- bliže su povezane s desnicom. Zeleni žele promjenu, promjenu
koja će neizbježno zadirati u postojeća prava i ovlasti te u postojeću
raspodjelu moći. U kontekstu trenutačnog rasporeda političih i ideo­
loških sila, čini se da ljevica ima više razumijevanja za ovaj projekt
od konzervativnih stranaka. Da to kažemo na drugi način, ekološka
pitanja su supstancijalno pitanja distribucije, a to uspostavlja izvjesni
afinitet s ljevicom. Ne želimo reći da zelene stranke ne bi mogle biti i
u koaliciji s konzervativcima, ili da neki zeleni ne bi mogli skrenuti i
desno, ali ipak tvrdimo da će u skoroj budućnosti gravitacijsko središte
zelenih perspektiva ostati na ljevici.

Problematičan je i međuodnos ekoloških i ostalih političkih vri­

jednosti utjelovljenih u uvjerenjima zelenih. Široko govoreći, zeleni
filozofi i politički teoretičari ističu primat ekološkog elementa - kao
jezgre zelene misli, glavnog impulsa iz kojeg prirodno proistječu sta­
jališta ο svim drugim pitanjima. 10 Nasuprot tomu, zeleni političari i
aktivisti često pružaju polivalentni]u sliku, na kojoj se uvelike ispre­
pleću teme socijalne pravde i jednakosti, demokracije i participacije,
ženske emancipacije i suprotstavljanja militarizmu. Nema sumnje da
se tu radi ο profesionalnim deformacijama budući da teoretičari teže
intelektualnoj rigoroznosti i logičkoj konzistenciji, dok političare više
zanima privlačenje što raznovrsnijih skupina birača. No čini se da je
tu na djelu još jedna prikrivena napetost: naime, ako se ekologiji u
ideologiji zelenih pridaje uloga prvobitnog pokretača, kakav je onda
status političkih zaključaka koji, navodno, iz tog primata slijede? A ako
se okoliš reducira na samo još jedno pitanje od mnogih koja zanimaju
zelene, kako da zelena perspektiva izbjegne svoje svođenje na eklektičnu
kašu oporbenjačkih stajališta?

10 Primjerice, R. Goodin, Green Political Theory, Cambridge, Polity Press, 1 9 9 2 . ; ili A. Dobson,
Green Political Thought, London, Routledge, drugo izdanje 1 9 9 5 .
 Političke perspektive zelenih 259

Jedan pristup ovom pitanju ponudio je Robert Goodin koji predlaže

11
rekonstrukciju zelene teorije na temelju "zelene teorije vrijednosti".
On kaže da je u jezgri svake ideologije teorija dobra koja definira
moralnu viziju što dotičnoj perspektivi daje koherenciju. Goodin tvrdi
da zeleni trebaju istaknuti svoju vrijednosnu teoriju - prema kojoj su,
grubo rečeno, stvari vrijedne razmjerno svojoj "prirodnosti", i prema
kojoj postojanje svijeta koji nadilazi ljudsko društvo omogućuje poje­
dincima da smjeste svoje živote u širi kontekst. Zelena shvaćanja drugih
pitanja, naročito "djelatnosti" (uključujući stajališta ο demokraciji,
decentralizaciji, participaciji i tako dalje) i promjeni životnog stila,
trebala bi biti rigorozno podređena njihovoj teoriji vrijednosti. Tako
će zeleni ostati usredotočeni na svoju središnju ekološku preokupaciju,
izbjeći sporedne stvari koje bi mogle udaljiti potencijalne pristaše
i razotkriti nekoherentnost pokušaja drugih stranaka da preuzmu
elemente programa zelenih.

Goodinov prikaz funkcionira istovremeno kao opis teorije zelenih

(u što bi zeleni vjerovali kad bi bili potpuno konzistentni s logikom
vlastitih načela) i kao eksplicitni pokušaj da se njihova ideologija
preobrazi u snažniju konfiguraciju. Sto se tiče prvog, problem je u tome
što se velika većina zelenili ne bi prepoznala u Goodinovu portretu.
Ako i pustimo sa strane prijeporni prikaz "zelene teorije vrijednosti",
njegovo shvaćanje odnosa ekoloških i političkih elemenata u zelenom
programu ne bi dobro prošlo. Primjerice, Goodin prihvaća bitno
instrumentalni pristup demokraciji, naglašavajući distinkciju između
sredstava i ciljeva. On objašnjava "da zastupati demokraciju znači
zastupati procedure, zastupati brigu ο okolišu znači zagovarati stvarne
rezultate" i pita "kakva jamstva imamo da će određene demokratske
procedure potaknuti željene rezultate?". 1 2 Nasuprot tomu, većina
zelenih ne pristupa politici na taj način. Oni smatraju demokraciju i
participaciju temeljnim političkim vrijednostima; a gotovo isto se može
reći za decentralizaciju i egalitarizam. Njih smatraju važnima ne samo
stoga što mogu dovesti do određenih rezultata za okoliš nego također
zato što pokazuju pravi način na koji ljudi trebaju živjeti. Drugim
riječima, oni su važni sami po sebi i pomažu osigurati druge instru-

11 Goodin, Green Political Theory.

12 Ibid, str. 1 6 8 .
 260 James Meadowcroft

mentalne, esencijalne i ekspresivističke vrijednosti. Čak i ako netko

može pokazati da bi u specifičnoj situaciji demokracija ili participacija
mogle izazvati nepovoljne posljedice za okoliš, vjerovanje većine zelenih
u te vrijednosti ne bi se uzdrmalo. Jer oni su uvjereni da bi, kad bi
ljudi imali primjeren skup vrijednosti i odgovarajući institucionalni
kontest, demokracija djelovala, te bi se donosile ispravne (ekološki
osjetljive) odluke.

Sto se tiče druge točke Goodinova prikaza (jačanje pozicije zelenih),

Goodion misli da snaga ideologije ovisi ο njezinoj artikulaciji jedin­
stvene teorije vrijednosti i uspostavi čvrstih lokalnih veza između toga
moralnog načela i političkog programa. U biti, ideologije imaju složene
jezgre: liberalizam nije povezan samo sa slobodom, nego i s jednakoš-
ću i racionalnošću, a svaki od tih elemenata može se interpretirati i
povezivati na različite načine u raznovrsnim liberalnim varijantama.
Veze između moralnih perspektiva i političkih prijedloga su obično
labave, višestruke i povijesno - isto koliko i logički - determinirane.
Uistinu, sposobnost ideologije da preživi promjenjive intelektualne
mode i političke okolnosti izravno je povezana s njezinom unutarnjom
kompleksnošću i pluralnošću izvora na koje se oslanja. U evoluciji
ideologija, dvosmislenost i redundantnost mogu nadjačati jezgrovitost
i besprijekornu logičnost. Tako bi, ne samo da bi ojačala zelenu gra­
đevinu, Goodinova redukcija njezinih temelja na jedan jedini moralni
stup mogla oslabiti otpornost zelene tradicije na napade.

Znatno drugačiji način razumijevanja jedinstva zelene ideologije

13
predložila je Gayil Talshir. Istražujući različite pristupe zelenih, ona
odbacuje mišljenja prema kojima zeleni nemaju ideologije, da je zelena
misao samo inačica neomarksizma, da je treba smatrati "neopolitič-
kom" ideologijom, ili da je ona "ekološka" ili "environmentalna"
ideologija. Poput Freedena i mnogih drugih analitičara, Talshirova
tvrdi da zaokupljenost prirodom ne može sama po sebi biti temeljem
koherentnog političkog svjetonazora. Okoliš čini kompleks problema,
a ne političko rješenje. Ali dok Freeden 1 4 to povezuje s mišljenjem
da zelena ideologija ima nerazvijenu jezgru, Talshirova to smatra

13 G. Talshir, "Modular ideology: the implications of green theory for a recortcepmalizacion of

'ideology', Journal of Political Ideologies, 1 9 9 8 . , Vol. 3., str. 169.-92.
14 Freeden, Ideologies, str. 5 4 5 .
 Političke perspektive zelenih 261

dokazom da političke vrijednosti, kojima se zeleni najčešće bave,

nemaju fiksne vrijednosti. Ona inzistira na tome da su "tolerancija,
stabilnost, demokracija, jednakost, tradicija i feminizam... neovisni
glavni koncepti zelene ideologije u nastajanju, koji se ne mogu derivirati
iz ekoloških shvaćanja". l j Ali Talshirova također tvrdi da su zeleni
posebni po količini različitih perspektiva - koje sve razvijaju svoje
kritike ekonomije rasta i jednodimenzionalnosti suvremenog društva
na različitim terenima - koje postoje unutar jedne ideološke formacije.
Ona tvrdi da je "ekologizam" obitelj ideologija, ali je to svejedno jedna
ideološka obitelj "koja koegzistira unutar skupine poznate kao "zelena
ideologija", skupa s obitelji feminizma, nizom organizacija za prava
manjina i raznim drugim radikalnim koncepcijama". 1 6

Naglasak Talshirove na neovisnom utemeljenju važnih zelenih

političkih vrijednosti i na višedimenzionalnom obilježju zelene kritike
je važan, ali nije nužno postulirati novi tip "modularne" ideologije
kako bismo objasnili raznolike perspektive unutar stranaka kakve su,
primjerice, njemački Zeleni. Znatna ideološka raznolikost, hibridizacija
i napetosti obično se manifestiraju u političkim strankama većine
ideoloških orijentacija; ali različite vizije i naglasci koegzistiraju s
određenim shvaćanjem zajedničkog identiteta i svrhe. Unutar britanske
Konzervativne stranke, primjerice, uvijek su koegzistirale razne vrste
konzervativizma, premda stranačko vodstvo nije uvijek bilo oduševljeno
takvom raznovrsnošću. Neki zeleni ističu feminizam ili antimilitarizam,
ali ako se njihova politička perspektiva treba označiti kao "zelena",
nasuprot običnoj feminističkoj ili antimilitarističkoj, to je stoga što kod
njih postoji bitan afinitet s perspektivama drugih zelenih, te unutar i
izvan određene stranke.

Vratimo se općenitijem pitanju uloge ekološke kritike u ideologiji

zelenih: najpravilnije je ne smatrati ju jedinim pokretačem, nego više
denominatorom koji nije moguće eliminirati. Drugim riječima, perspek­
tiva koja ne stavlja zaštitu okoliša i vrijednosti prirode u središte svojih
političkih preokupacija ne može se kvalificirati kao "zelena". Nasuprot
tomu, ona koja se ne poziva na demokraciju na najnižim razinama (ili
na decentralizaciju, egalitarizam, feminizam ili antimilitarizam) kao

15 Talshir, "Modular ideology", str. 182.

16 Ibid, str. 1 8 3 .
 James Meadowcroft
262

na ključnu političku preokupaciju, ne bi nužno bila "odbačena" na

isti način. Uistinu, neki pristup možda nema gotovo ništa za reći ο
nekom od ovih elemenata, ali se još može prihvatiti kao "zeleni". Pa
opet, perspektivu koja ne uključuje bilo koji od tih elemenata u svoje
ključne vrijednosti također ne bi bilo pravilno nazvati "zelenom".
Nije riječ ο tome da je ova skupina koncepata logički obuhvaćena
brigom za okoliš, ali se oni ipak povijesno i praktički povezuju s
političkom perspektivom koju nazivamo "zelenom". Drugim riječima,
ekološka komponenta zelene misli je "posebna", ne u smislu da logički
determinira fizionomiju vjerovanja, nego stoga što bez nje ideološka
manifestacija ο kojoj govorimo ne bi bila prepoznatljiva kao zelena.

Naposljetku, postoji i problem raspona perspektiva koje se mani­

festiraju unutar zelene ideološke obitelji. Uobičajeno je pristupiti ovoj
raznolikosti u smislu osnovnih dihotomija: "mračnih" i "svijetlih"
zelenih gledanja, "radikalnih" i "reformističkih", "dubinske" i "plitke"
ekologije, "fundamentalizma" i "realizma", "ekocentrizma" i "antro-
pocentrizma", ili "ekologizma" i "zaštite okoliša". Kao što je rasprava
u literaturi utvrdila, ovi pojmovi pokrivaju različite (premda dijelom
i konvergentne) opozicije koje imaju različitu važnost za karakteriza-
ciju različitih zelenih strujanja. Većina termina ima svoje podrijetlo
u nastojanjima jednog segmenta zelenog pokreta da diferencira svoje
pozicije od onih svojih suparnika; ali ni jedna opozicija ne čini ništa
više do li samo upućuje na kompleksnost konkurentnih strujanja.
Primjerice, polarnost "ekocentrizma" nasuprot "antropocentrizmu",
koju Robyn Eckersley pozicionira kao fundamentalnu podjelu u svojem
17
vrijednom djelu ο političkoj teoriji zelenih , prije svega je filozofska
i etička distinkcija; ona nije nužno korisna za stvaranje političkih
podjela, to više što (kako su zapazili Dobson 18 i ostali) u svojim javnim
izjašnjavanjima većina zelenih naglašava instrumentalne argumente u
korist zaštite okoliša. Podjela "fundamentalisti" nasuprot "realistima" je
eksplicitnije politička, odnosi se na razmjere u kojima bi zeleni trebali
prihvatiti konvencionalne političke oblike kako bi promicali svoja
stajališta u zastupničkoj demokraciji; ali ona se samo labavo vezuje za
drugu podjelu. Dobsonov naglasak na "ekologizmu" nasuprot "zaštiti

17 R. Eckersley, Environmentaltsm and Political Theory, Albany NY, State University of New York
Press, 1 9 9 2 .
1X Dobson. Green Political Thought.
 Političke perspektive zelenih 263

okoliša" počiva na mjeri u kojoj određena perspektiva zastupa radifalni

prekid s "postojećim načinom socijalnog i političkog života". Zapravo,
prema Dobsonu "zaštita okoliša" (premda ju je moguće uključiti u
diskusiju ο "zelenom političkom mišljenju") zapravo nije dio zelene
ideologije, jer se - budući da mu nedostaje bitan sadržaj - može pomiriti
s drugim postojećim ideološkim perspektivama (primjerice, mogu
postojati liberalni environmentalisti) i zastupa "menadžerski pristup
problemima okoliša, siguran u vjerovanju da se oni mogu riješiti bez
fundamentalnih promjena u postojećim vrijednostima ili obrascima
proizvodnje i potrošnje". 1 9 Ovo nas, naravno, odvodi natrag do naše
prijašnje rasprave ο tome što zelenu perspektivu čini "zelenom"; a
problem je što Dobson ističe stupanj priželjkivanih promjena, a ne
definiciju političke privrženosti u smislu zelenog identiteta. Ali "stupanj
radikalnosti" je teško specificirati: u nekim stvarima države OECD-a već
nadmašuju Dobsonovu "zaštitu okoliša" (budući da eksplicitno tvrde
kako treba izmijeniti vrijednosti i izvesti znatne pomake u obrascima
proizvodnje i potrošnje kako bi se riješili problemi okoliša); istovremeno
vođe nekih europskih zelenih stranaka ne mogu se okvalificirati kao
"ekologisti" jer ne prihvaćaju "ekocentrične", "holističke" vrijednosti
koje Dobson povezuje s pravim "ekologizmom".

Zeleni pogledi se razlikuju u više od jedne dimenzije, a podjele koje

se nekome izvan pokreta čine akutnima, možda nisu one koje se ljudima
unutar pokreta čine najznačajnijima. Za početak, trebamo razlikovati
varijacije na tri područja: prvo se odnosi na vrednovanje prirodnog
svijeta (koji entiteti zaslužuju moralno razmatranje? zbog čega?); drugo
se tiče kritike postojećih društvenih institucija (koji su izvori današnje
krize? koja vrsta institucija bi trebala zamijeniti današnje manjkave
strukture?); i treće se odnosi na strategiju koja je u stanju generirati
promjene (koje organizacije i akcije će najvjerojatnije izazvati promje­
ne?). A na svakom od ovih područja varijacije su mnogobrojne.

Budućnost zelenih?
Tijekom kratkog razdoblja svog postojanja zeleni su imali određeni
utjecaj na politički život u industrijaliziranim zemljama. U nekim

19 lbid. Str. 1.
 264 James Meadowcroft

državama oni su postigli znatan izborni uspjeh, i (obično u koaliciji s

drugim političkim snagama) sudjelovali u vlasti na lokalnoj, regionalnoj
i nacionalnoj razini. Općenitije, zeleni su artikulirali perspektivu na
koju su postojeće političke struje morale reagirati. Sigurno je da poruke
zelenih danas dosežu do šireg auditorija no ikad prije.

Posebno se ističu četiri razvojne faze. Prvo se pokret proširio zem­

ljopisno. Zelena politika je stekla pristaše u cijelom razvijenom
svijetu, a u Europi tijekom devedesetih godina dvadesetog stoljeća
zelene su se stranke sve više pojavljivale u zemljama na jugu i isto­
ku kontinenta. Tamo gdje zelene stranke nisu osnovane, ili su bile
neuspješne na izborima, ipak je zabilježen porast broja skupina koje
podupiru zeleni projekt. Čak i u Sjedinjenim Državama se povećala
nazočnost zelenih na lokalnoj razini i, neovisno ο tome što je postigla,
predsjednička promidžba Ralpha Nadera je uzdigla profil pokreta na
nacionalnu razinu. Drugo, zabilježeno je izrazito jačanje institucionalne
potpore zagovornicima zelenih. Ideologijama je potrebna materijalna
infrastruktura; njima su, ako žele napredovati i preživjeti, potrebni
resursi i organizacije. Sindikati su tradicionalno osiguravali potporu
socijalističkim pokretima, a ptkraj dvadesetog stoljeća liberalizam se
oslanjao na baze u akademskom svijetu kad je izborna sreća stranaka
s liberalnim imenom pala. Za zelene, uvećana snaga zelenih stranaka i
pokreta (koji u mnogim europskim zemljama primaju državnu potporu)
očito je važna. Ali takav je i rast "zelenog civilnog društva", mreža
kooperativa, stručnjaka i tvrtaka povezanih s okolišem, i druge teme
zelenih. Treće, danas su zeleni i postojeće strukture moći u proširenoj
i složenoj interakciji. Najuočljiviji je bio izbor zelenih na političke
dužnosti i njihov dolazak na mjesta u vladi; ali i općenitije, zeleni
pokreti su blisko surađivali s državnim dužnosnicima i uredima, s
vodećim ličnostima i organizacijama poslovnog svijeta. Umjesto da
samo prosvjeduju "izvana", ekološke skupine i zeleni političari su
se ponekad angažirali i u pozitivnijoj politici kooperacije kako bi
oblikovali praktična rješenja za neposredne probleme. Ne želimo reći
da su zeleni aktivisti bili dobrodošli u uredima i upravnim odborima.
Samo želimo upozoriti da su se neki zeleni pomaknuli s rubova prema
središnjici zbivanja. I dok postoje analitičari koji to smatraju znakom
slabosti i kooptiranja, sve u svemu se ipak čini da ta pojava znači
proširenje utjecaja zelenih. Naposljetku, postignut je umjereni napredak
 Političke perspektive zelenih 265

u teoretskoj sofisticiranosti argumentacije zelenih. Obično su se zelene

perspektive ocjenjivale nepovoljno u usporedbi s tradicijama poput
liberalizma ili feminizma. Naravno, teoretska sofisticiranost nije sve; ali
može osigurati intelektualni temelj i biti izvorištem revitalizacije neke
ideologije. U protekla dva desetljeća zelene filozofske perspektive su
se uvelike razvile, a u smislu političke teorije potaknule su zanimljive
rasprave ο zelenoj demokraciji, održivom rastu, pravdi i okolišu, te ο
20
strukturi zelene misli općenito.

Sto se tiče smjerova pokreta, upravo su reformistički orijentirani,

zeleni "srednje struje" - koji su se usredotočili na "ozelenjivanje" posto­
jećih institucija i prihvatili norme današnje političke utakmice - uspjeli
osvojiti najviše sljedbenika. U izbornom smislu, više fundamentalitičke,
"antistranačko stranačke" orijentacije su se pokazale neuspješnima;
skupine koje su naročito isticale svoju ekocentričku čistoću također
nisu uspjele osvojiti glasače. Zeleni djelatni u velikim aktivističkim
organizacijama (ekološkim nedržavnim organizacijama, ENGO-ima)
mogu se ponešto utješiti činjenicom da je ο nekim specifičnim pita­
njima (dobrobit životinja, genetički modificirana hrana, i tako dalje)
svijest javnosti narasla. Izvan "glavnog toka" stalno izviru prosvjedne
skupine i mreže sklone izravnim akcijama, čije je postojanje olakšala
pojava mobitela i interneta. Ali je li djelovanje bilo koje od tih struja
pridonijelo općenitom projektu zelene društvene transformacije, još
nije jasno. Odvažne socijalne vizije radikalnijih zelenih teoretičara
- onih koji pozivaju na temeljitu preobrazbu svijeta kakav poznajemo
- bile su nadahnuće mnogih aktivista i održavale su na životu tradiciju
zamišljanja alternativne budućnosti. Ali, njihova relativna nepovezanost
s postojećim ekonomskim i političkim obrascima i njihovo odbijanje da
se znatnije pozabave golemom količinom teorijskih nalaza i akumulira­
nim praktičnim iskustvom koji bacaju sumnju na mogućnost opstanka
malenih komunističkih i anarhističkih socijalnih projekata, znači da je
trenutačni politički utjecaj njihova pristupa snažno ograničen. Uistinu

20 Razmotrite, primjerice: B. Dohery i M. De Geus, Democracy and Green Political Thought:

Democracy, Rights and Citizenship, London, Routledge, 1996.; W. Lafferty i J. Meadowcroft,
Democracy and the Environment: Problems and Prospects, Cheltenham, Edward Elgar, 1 9 9 6 . :
A. De-Shalit, The Environment Between Theory and Practice, Oxford, Oxford University Press,
2 0 0 0 . ; A. Dobson, justice and the Environment, Oxford, Oxford University Press, 1 9 9 8 . : D.
Torgerson, The Promise of Green Politics, London, Duke University Press, 1 9 9 9 . : J. Barry,
Rethinking Green Politics: Nature, Virtue and Progress, London, Sage, 1 9 9 9 .
 266 James Meadowcroft

je nejasno hoće li, na dulji rok, strujanja poput ekokomunalizma,

bioregionalizma ili ekofeminizma ostati išta drugo do li intelektualni
kurioziteti.

Općenitije rečeno, zeleni svih uvjerenja imaju razloga biti zabrinuti

za budućnost. U osvit dvadesetprvog stoljeća politički i ekonomski
trendovi snažno su usmjereni protiv zelenih. Unatoč beskonačnim
državnim inicijativama, uistinu velika ekološka pitanja poput globalnog
zatopljenja i smanjivanja bioraznovrsnosti jedva da su i dotaknuta.
Danas je na dnevnom redu "globalizacija", a ne lokalizacija. Čini se
da se tempo tehnološkog razvoja (naročito u bioznanostima) ubrzava.
A ekonomske brige, ponovno pojavljivanje nacionalizma i međuna­
rodnih napetosti obično zasjenjuju onu vrstu pitanja koju zeleni žele
istaknuti. Ako su zeleni zadovoljni time da ne čine ništa više do li
artikuliraju trajnu socijalnu kritiku, onda mogu biti mirni - jer ništa nije
privlačnije od jasne mete. Ali ako stvarno žele izmijeniti tok društvenog
razvoja, onda bi ih trenutačni trendovi morali zabrinuti; jer postojeći
model razvoja širi se u svaki kutak svijeta, ekonomija i politika su
povezuju međusobno još čvršće no ikad prije, a sa svakom godinom
koja prolazi sve je manje "prirode" koja se još može očuvati. Zeleni
se možda nadaju da će pretjeranosti trenutačne orijentacije (socijalni,
ekonomski i ekološki utjecaj razuzdane slobodne trgovine, nedolična
utrka da se što prije unovče mogućnosti genetičke manipulacije, itd.)
izazvati krizu i revolt. Ali, čak i ako se pokaže da je to točno, još nije
jasno hoće li od toga najviše politički profitirati zeleni.

Ispod toga se krije pitanje: koliko široku publiku se zeleni mogu

nadati da će privući? Potpora zelenim strujama varira u razvijenom
svijetu, ali u nekim državama su osvojili i do 10 % glasova na državnim
izborima. Premda, kad je riječ ο posebnim pitanjima (suprotstavljanje
genetički preinačenoj hrani ili atomskoj energiji, primjerice) stajališta
zelenih uspijevaju osvojiti širu naklonost publike, udio birača koji
pristaju uz njihov projekt u cijelosti i dalje ostaje malen. I dok bi
neki bili zadovoljni da vide zelene kao slabijeg koalicijskog partnera
- koji drži do određenih vrijednosti i pazi na postupke dominantnih
stranaka - malo je glasača spremno potpuno povjeriti svoju ekonomsku
i političku budućnost zelenima. I to u zemljama gdje su zeleni bili
najuspješniji. Drugdje, oni ostaju na marginama, a nigdje to nije istinitije
nego u zemljama u razvoju. Uistinu, nesposobnost zelenih da razviju
 Političke perspektive zelenih 267

ideološke varijante koje će se obraćati problemima tri četvrtine ljudske

populacije koja živi u siromašnijim regijama svijeta mora se shvatiti
kao znak slabosti pokreta. Ako zeleni projekt želi biti koherentan, on
ne smije ostati luksuz koji privlači samo one koji uživaju u bogatim
plodovima industrijalizma.

Zelena ideologija nudi višestruku kritiku suvremene društvene prakse

i obećanje da stvari ne moraju biti takve kakve jesu. I dok je kritika
temeljita i konkretna, slike alternativne budućnosti nemaju preciznosti
i često su neuvjerljive. One ili previše pojednostavljeno, kao polaznu
točku pretpostavljaju da je moguće idilično pomiriti sve dobre stvari,
ili pretjerano drakonski zahtijevaju prekid s postojećim obrascima
života. Donekle je s ovim problemom suočena svaka ideologija koja
se radikalno razilazi s postojećim obrascem društvene organizacije:
društvena kritika dobro se prodaje u svijetu koji je ovdje i sada, ali
društvena vizija ovisi ο prizivanju moguće budućnosti.

Ozbiljnija slabost u strukturi postojećih zelenih varijanti odnosi

se na nepostojanje uvjerljivih prikaza koji bi premostili jaz između
(odbačene) sadašnjosti i željene (ali nerazaznatljive) budućnosti. Drugim
riječima, njima nedostaju odgovarajuće teorije upravljanja društvenom
promjenom. Prečesto zeleni ne nadilaze razinu aspiracija, njihova
vizija se sastoji otprilike u tome da "mi znamo što nam se ne sviđa u
suvremenom društvu, a kad uvjerimo ljude u valjanost naše perspek­
tive (izbornim promidžbama, raspačavanjem letaka, sukobljavanjem
s onečišćivačima, i tako dalje) implementirat ćemo zeleni program".
Unatoč tomu što se žale zbog korporacijske moći i državne birokracije,
malo su pozornosti pridali ispitivanju strukturalnih mogućnosti za
korjenitu promjenu. Stvar nije u tome da treba elaborirati veliku teoriju
"zelenog društvenog djelovanja", nego sugerirati konkretne putove
kojima se promjena može ostvariti u kratkom, srednjem ili duljem roku.
Adekvatnije zelene teorije društvene promjene morat će se pozabaviti
pitanjima kakva su materijalni i idealni faktori koji podupiru postojeće
društvene prakse, potencijali i ograničenja "društvenog upravljanja",
te prioritetima, stupnjevima i potencijalnim političkim savezništvima.
Uzmimo, recimo, ekološko pitanje: zeleni moraju utvrditi koje su
prakse najštetnije, koje su društvene snage najdublje povezane s tim
praksama, kako se ta povezanost može oslabiti i koje bi vrste politič­
kih savezništava mogle izolirati tvrdokorne protivnike. Ideja ključnih
 268 James Meadowcroft

reformi je također važna - riječ je ο iniciranju procesa koji mogu

otvoriti put daljnjim promjenama, umjesto da se stimuliraju sile koje
sprječavaju napredovanje.

U blisko povezanom smislu, zeleni bi trebali na sofisticiraniji način

shvatiti moć države. Dosad su zelena shvaćanja uglavnom parazitirala
na postojećim socijaldemokratskim, anarhističkim i marksističkim
teorijama, i tek su počela razmatrati potencijale (i ograničenja) državne
uloge u zelenom društvu. Štoviše, države stoje na raskrižju lokalne
politike koju zeleni tako entuzijastički podupiru i transnacionalne
politike koja je nužna za posredovanje u internacionalnom odgovoru
na globalne probleme.

Još jedna poteškoća leži u reakciji zelenih na znanstvene i tehnološke

inovacije. Premda zeleni kritiziraju znanstveni i tehnološki establišment
i hegemoniju instrumentalnog razuma, oni nisu nužno tehnofobi. Zeleni
često prizivaju nova znanstvena otkrića kako bi doveli u pitanje službene
tvrdnje, i spremno prihvaćaju određene tipove tehnologije (obnovlji­
vu energiju, primjerice) - naročito kad se čini da su kompatibilni s
"održivim" životom i lokalnom kontrolom. Pa opet, zeleni sustavno
odbacuju "tehnicistička" rješenja - prijedloge za koje se čini da nude
tehnološki izlaz iz suvremene ekološke dvojbe. Za zelene, bitna je
promjena društva i životnog stila. Štoviše, među nijma su mnogi sretni
što mogu eksploatirati emotivne i antiracionalističke impulse, te širiti
strah od promjena općenito, kako bi dobili javnu potporu za zelene
kampanje. Ali pridonosi li sve to održivom pristupu neumornom ritmu
tehnološkog napretka?

Poput drugih političkih sila, i zeleni su suočeni s konstantnom

strujom tehnoloških inovacija i mogućnosti, koje podupiru snažni
ekonomski čimbenici, na što moraju reagirati. Ali za zelene to nije
periferno pitanje, i odgovor na takav razvoj situacije (drugačiji od
onog "negatora" koji sjede po strani) čini stvaran izazov. Primjerice,
sudionici ekoloških kampanja imali su određen uspjeh u stimulaciji
otpora javnosti na genetički modificiranu hranu: prokazali su ko­
mercijalne lobije koji stoje iza motiva da se uvede GM tehnologija,
upozorili na sukobe interesa (gdje oni koji očekuju dobit od novih
procesa sjede u državnim tijelima koja se bave sigurnošću hrane)
i otkrili znatne manjkavosti u postojećim regulatornim propisima.
 Političke perspektive zelenih 269

Prijedlozi za označavanje GM hrane dobili su široku potporu ali (kao

što pokazuju izvještaji ο oplodnji biljaka genetički prinačenim i nepre-
inačenim sjemenom) već je prekasno da se spriječi utjecaj na okoliš koji
proizlazi iz ove tehnologije. Prag brzog razvoja genetičke manipulacije
(uključujući svjesnu manipulaciju ljudskim genomom) već je prijeđen,
baš kao i točka na kojoj bi sve zabrane bile prihvatljive. U sljedećem
stoljeću će gospodarske, socijalne, političke i vojne konzekvence ove
tehnologije biti goleme - ona sigurno ima potencijal donijeti pozitiv-
nije, ali i negativnije posljedice (i namjerne i nenamjerne) nego što
to danas možemo zamisliti. Ali kakvu vrstu odgovora na to mogu
ponuditi zeleni? Najjednostavnija pozicija je potpuno odbaciti takvo
upletanje u prirodu; ali držati se takve pozicije može značiti osudu
vlastite perspektive na irelevantnost, budući da tehnologija prodire
u svakodnevni život i transformira prirodni i društveni svijet. Ili bi
zeleni ipak trebali sugerirati nijansiniranije stajalište, u nadi da će moći
utjecati na uvjete pod kojima se prihvaća ova tehnologija u nastanku?
Sa sličnim dvojbama se zeleni suočavaju i u odnosu spram drugih
tehnologija i drugih problema, primjerice politike koja se predlaže u
svezi s klimatskim promjenama.

Ubrzavanje internacionalne ekonomske i političke integracije -

"globalizacije" - još je jedna poteškoća za zelene. Ponovno, oni nisu
sami jer su pitanja povezana sa slobodnom trgovinom i međunarodnim
poretkom posljednjih stotinu i pedeset godina unosila nemir i u eta­
blirane ideološke tradicije. Ali zelena sklonost lokalnom djelovanju i
njihovo usredotočivanje na posljedice za okoliš uvode nove elemente
u ovu spornu temu. Ponovno, daleko je od jasnog koji bi odgovor
- osim prigovaranja sa strane i priželjkivanja boljeg svijeta - zeleni
mogli predložiti.

Gledajući unaprijed na politiku u novom stoljeću pred nama, čini

se vjerojatnim da će ekološka pitanja zauzimati sve važniju ulogu u
političkom prosuđivanju i sukobljavanju. Daljnji rast bogatih zemalja,
nastavak industrijalizacije siromašnijih regija svijeta i intenzivno uvo­
đenje egzotičnih tehnologija (naročito u bioznanostima) pogoršat će
postojeće terete nametnute okolišu i generirati nove probleme. U načelu
ovo bi trebalo biti plodno tlo za razvoj zelenih: naposljetku, to je
perspektiva koja je u središte svojih interesa stavila interakciju čovjeka
i prirode. Svakako, neće nedostajati etičkih i političkih dvojba koje bi
 270 James Meadowcroft

mogle zaokupiti zelene teoretičare; i nije vjerojatno da će praktičnije

orijentirani elementi u pokretu imati poteškoća u identifikaciji meta za
svoje kampanje. Reformistički zeleni izazvati će određene prilagodbe
u ponašanju dominantnih političkih i ekonomskih aktera; a njihova
radikalnija braća nastaviti će nuditi snove ο alternativnoj budućnosti,
sugerirajući ideje koje se ni jedan ugledan političar ne bi usudio za­
stupati. U cijelosti, zeleni pokret će nastaviti s kritikom ekoloških i
ljudskih posljedica puta kojim je napredovala naša civilizacija. No hoće
li zeleni biti u stanju pružiti nešto više od permanentne kritike i poziva
na beznadne, unaprijed izgubljene bitke, ostaje otvoreno pitanje.
 Ideologija - r a v n o t e ž e i p r o j e k c i j e

12
Zaključak

IDEOLOGIJA - RAVNOTEŽE I PROJEKCIJE

Michael Freeden
Ideologija i kontrola
Jedna od najkreativnijih napetosti u procjenjivanju ideologija prošlog
stoljeća bila je ona između studija njihove "imanentne vrijednosti"
- "intencionalističkog" pristupa ideologijama kao pričama lociranima u
vremenu i prostoru, pri čemu nam se naprosto govori što nam ideologije
žele reći - i kritičkog pristupa ideologijama, koji nam govori znatno
više no što su one namjeravale, ili koji ističe pitanja što se izvode iz
samog čina pripovijedanja priče. Sjeme sumnje je posijao već Marx, a
naročito Engels, koji je vjerovao da se ništa konzekventno ne može reći
korpusom ideja koje su proizvod iluzija jedne otuđene, dehumanizirane
i parcijalne materijalne egzistencije.1 Ipak, oni su iz korita izbacili dijete
onoga što je bilo rečeno, dok su zadržali vodu sačinjenu od onoga
kako je i zašto to bilo rečeno. Ta se voda, koja je pročišćavala prijašnju
plitkoću misli, sada ipak počela prečesto reciklirati. Ne obazirući se
na težinu takvih epistemoloških nedoumica, američki su bihevioristi
zacementirali vezu između studija ideologija i prikaza onog što su one
izricale kao školsku vježbu u preciznom opisu. Ovo žarište interesa

1 K. M a r x i F. Engels, The German Ideology, uredio C. J. Arthur, London, Lawrence & Wishart,
1974.
 Michael Freeden

koje je dominiralo prvom polovicom i sredinom dvadesetog stoljeća

ustupilo je svoje mjesto obnovljenom naglasku na dekodiranju ideologija
i njihovoj socijalnoj konstrukciji, bez marksističkih zaključaka koji su iz
toga mogli biti izvučeni. Poglavlje Diane Coole pomaže nam doživjeti
to izmijenjeno shvaćanje. Feminizam je pridonio novoj perspektivi
pridružujući se identifikaciji velikih priča kao organizacijskog oruđa,
a ne reprezentacije stvarnosti. Tako je bilo moguće baciti drugačije
svjetlo na prirodu ideologija predstavljanjem ideoloških obitelji poput
liberalizma i socijalizma kao načina kontrole samog pripovijedanja.
Priča je postala zavisna varijabla, jedan od proizvoda ideologije, ne
više ruho u kojem se ideologije pojavljuju. A stoga što su priče bile
istaknuti proizvod ideologija, ove posljednje su se mogle razdvojiti
od priče koju su pripovijedale. Feminizam, često optuživan - skupa s
drugim oblicima postmodernog mišljenja - za intelektualni vandalizam
počinjen nad poštovanja vrijednim sveobuhvatnim teorijama, zapravo je
otkrivao (ponekad usprkos sebi) domišjatu, gipku, pluralističku prirodu
sociopolitičke misli, koja se još kretala unutar granica racionalističkog
modernizma. Otkrivanje ideacijske fragmentacije, ispostavilo se, nije
bilo znak urušavanja sustava i poretka, nego afirmacije mikrostrukture
i kontingencije političke misli. S ovim novim znanjem na raspolaganju,
ljudima je ponovno dana mogućnost da budu oni koji kontroliraju,
umjesto da ostanu eksploatirani subjekti ideološke luđačke košulje
iz koje je bijeg nemoguć. Umjesto da povlači za sobom monotonu
univerzalnost, racionalnost je razotkrila različito pronalaženje reda i
svrhe u riječi i djelu.

Kontrolirati materijalne uvjete uskrsnućem ljudske svijesti bilo je,

naravno, rano obećanje marksizma. Usporedimo to s averzijom zelenih
prema kontroli prirode i s njihovim propovijedanjem bioraznolikosti
u kojoj fragmentacija nije znak socijalne dezintegracije (ili propasti
interpretativnih paradigmi koje su pretpostavljale mogućnost soci­
jalne kohezije), nego socijalne politike koja upućuje na sveobuhvatni
pluralizam, koji nadilazi čak i maštu liberala. Marksizam je, pak,
inzistirao na isključivom promatranju ideološke makrostrukture i u
tom smislu je detalje ideologija lišio ozbiljnog ispitivanja. Kako objaš­
njava Terrel Carver, ideologija je za marksizam obavljala identifikaciju
socijalne problematike, i na materijalnoj i na epistemološkoj razini,
koja je zahtijevala iskorjenjivanje kako bi jasno mišljenje i djelovanje
 Ideologija - ravnoteže i projekcije

postali mogući. Koncept ideologije je stoga bio negativan ne samo u

primjenjivanju pejorativne konotacije na ono na što se ona odnosila
nego i u svojoj epistemološkoj uvjerenosti u to da je narav ideologije
istovremeno prolazna i kontingentna. U toj dvostrukoj epistemologiji
leži ključna razlika između - s jedne strane - postmarksizma koji s
postmodernizmom i feminizmom dijeli određene afinitete i - s druge
strane - njegova marksističkog pretka. Postmarksizam je napustio
uvjerenje u prolaznost ideologije, dok je zadržao uvjerenje u njezinu
kontingentnost. Drugim riječima, ideologija je zadržala prostornu
funkciju objašnjavanja svijeta kao simulirane i segmentirane socijalne
konstrukcije, ali je izgubila temporalnu funkciju brige ο značajnim
promjenama u načinu objašnjavanja svijeta. Posljedica je bila nova
impotencija jedne od glavnih koncepcija ideologije. Napušten je ra­
dikalno transformativni potencijal ideologije, koji će zauvijek biti
povezan s Marxovim imperativom protiv distancirane interpretativne
uloge filozofije. To napuštanje proizlazi iz novog epistemološkog očaja
zasnovanog na uvjerenju da ideologija zapravo prikriva nepojmljiv
ponor. 2 Za postmarksiste, ideologija ne prikriva istinu ili stvarnost,
nego snažnu vjerojatnost, čak izvjesnost, da zapravo ne postoji nikakav
socijalni svijet koji je moguće konceptualizirati i koji bi nam uopće bio
na raspolaganju da bude reprezentiran. Ako je tome tako, stvarnost
definitivno nije moguće podvrgnuti radikalnoj, čovjekom izazvanoj,
promjeni.

Fragmenti i forme
Ponovno oživljena zebnja prema naravi ideologije u suprotnosti je i s
aurom grube i neupitne političke izvjesnosti kojom zrače totalitarne
ideologije, ali i s mirnom uvjerenošću u plodove razmotrenih argume­
nata, logike i moralne izvjesnosti koju izražavaju mnogi politički filozofi
srednje struje. Kako zapaža Cooleova, ova vrsta zebnje, s njezinim
slomom svjetonazora, izazvala je nesigurnost u sposobnost ideologije
da realizira projekte. Ali također je navela na veće eksperimentiranje
s novim oblicima, koje je moguće procijeniti vrlo različito. Novom

2 Vidi S. Zižek, "invisible ideology: political violence between fiction and fantasy", Journal of
Political Ideologies, 1996., Vol. 1., str 15.-32.
 274 Michael Freeden

stoljeću je kao rješenje problema fragmentacije ponuđen globalizam,

odnosno multikulturalizam kao, ponajprije, sredstvo pobijanja proble­
matičnog. Jedna je posljedica ovih pojava hitna potreba da se promisle
konceptualne granice glavnih ideoloških obitelji. Je li globalizam nova
ideologija, ili on uopće nije ideologija nego samo uži podskup ideja
koji se ne uspijeva uspeti na razinu obuhvatnog sustava političkih
pravila? To što i globalizam i multikulturalizam nalaze mjesta pod
kišobranom liberalizma svjedoči ο internoj morfološkoj fleksibilnosti tog
sustava vjerovanja, sustava u kojem podstrukture mogu zauzimati svoje
mjesto a da ne izazovu kaos u složenoj, generalnoj strukturi. Ali ovo
može i upućivati na to da su ideološke granice koje nam je dvadeseto
stoljeće ostavilo u naslijeđe i same proizvod ideologiziranog shvaćanja.
Primjerice, kako kaže Donald Sassoon, klasa nije bila glavna analitička
kategorija socijalizma, kao što su to tvrdili i socijalisti i nesocijalisti.
Drugim riječima, izvanjske percepcije ideologije djeluju kao ozbiljno
ograničenje opcija, koje su na raspolaganju njezinim pristašama, kao
i njezinih mogućnosti vlastite promjene i razvoja.

Tako jedna mogućnost postaju hibridne ideologije - odmah se

prisjećamo mjesta libertarijanstva u kasnom dvadesetom stoljeću,
između liberalizma i konzervativizma, s F. A. Hayekom kao glavnim
primjerom tog žanra.3 Ideologije ne samo da se međusobno preklapaju,
nego se i u mnogim slučajevima komponente njihova konceptualnog
repertoara prelijevaju u druge ideologije, ili ih ove čak namjerno
prihvaćaju. Svakako, varijante evolucijskog socijalizma asimilirale su
značajke liberalizma kao nešto nužno, premda nedostatno za ostvare­
nje socijalističkih ciljeva.4 Naravno, prisutnost identičnih značajki u
različitim ideologijama ne pretpostavlja i da te osobine obavljaju isti
zadatak u svakoj ideologiji, ili da je njihova važnost i interpretacija
slična. Slične konceptualne kombinacije i argumenti mogu biti glavni
za jednu ideologiju, a sporedni u drugoj. U isto vrijeme, što je očito i
iz Gausove i Sassoonove analize, ideologije koje same smatraju da su
u prisnoj ideološkoj blizini, sklone su međusobnom omalovažavanju.
Primjerice, što je dobro poznato iz socijalističkog diskurza, socijalisti
su često kritički portretirali liberale, tvrdeći da brane pozicije koje je

3 Vidi posebice F. A. Hayek, The Constitution of Liberty, London, Routledge & Kegan Paul, 1 9 6 0 .
4 Vidi E. Bernstein, The Preconditions of Socialism, Cambridge, Cambridge University Press,
1993., str. 147.-59.
 Ideologija - r a v n o t e ž e i p r o j e k c i j e 275

liberalizam odavno napustio. Zauzvrat, klevetnici socijalizma stvarali

su dimne zavjese - poput opsesije birokratskom nacionalizacijom - koje
su otuđivale mnoge varijante te ideologije od glavnine progresivnog
mišljenja čiji su, pobliže gledano, bile integralni dio.

Drugu vrstu hibridne ideologije, kršćansku demokraciju, proučio je

Paolo Pombeni. Ona postavlja pitanje zanimljivo istraživačima ideologi­
je, naime, jesu li religijska vjerovanja sastojak političke ideologije. Tu je
religijska doktrina s povišenom socijalnom sviješću, čiji su promicatelji
djelovali onako kako bi djelovala neka stranka - kao politička organi­
zacija. Snaga kršćanske demokracije - nekoć ideologije znatne jakosti
na europskom kontinentu, ideologije koju su skloni podcijeniti prikazi
centrističkih i lijevo-centrističkih ideologija - izvorno je ležala u fluid-
nosti njezina konceptualnog sastava koji je presijecao druge ideološke
obitelji na način koji je istovremeno diferencirao te obitelji, ali ih i
međusobno privlačio. Njezina kasnija propast kao političkog pokreta
podsjeća nas da je dvadeseto stoljeće također područje s mnoštvom
ideoloških ruševina. Ideološka materija rijetko kad odumire potpuno,
a sekularnije verzije kršćanske demokracije zauzele su njezino mjesto,
u trenutku mobilizirajuća funkcija osiguranja konstrukcije novog so­
cijalnog poretka više nije bila relevantna.

Alternativno, nove su grupacije, poput "zagovornika socijalne dr­

žave", redistribuirale postojeći ideološki prostor. One su poprijeko
presijecale dominantne ideološke obitelji koje su sad postale neade­
kvatnima zbog svoje nesposobnosti da zadovolje suvremenija shvaćanja,
što znači novija i ponovna iščitavanja ideacijskih i političkih uspjeha i
neuspjeha posljednjih desetljeća. "Zagovaranje socijalne države", kao
poseban spoj razumijevanja ljudskih potreba i zdravlja, socijalnih prava
i međusobnih odgovornosti, udružuje dijelove liberalizma, socijalizma,
socijaldemokracije, pa čak i konzervativizma, dok istovremeno izostavlja
druge važne značajke svake od ovih tradicionalnih obitelji. 5 Čak i prije
no što nam zatrebaju bodljike feminizma kako bismo doveli u pitanje
epistemološke distinkcije koje su u osnovi političkog mišljenja kao
takvog, trebamo, možda umjerenije, periodički ispitivati kategorije
što smo ih naslijedili iz naše ideološke prošlosti i razmotriti što bi

5 M. Freeden, "The coming of vhe welfare state", u Τ. Ball i R. Bellamy (ur), The Cambridge History
of Twentieth-Century Political Thought, Cambridge, Cambridge University Press, u tisku.
 276 M i c h a e l Freeden

mogla uzrokovati promjena stajališta. Dvadeseto stoljeće se u prošlosti

prilagodavalo kategorijama rata i mira, Istoka i Zapada, diktature
i demokracije, planiranja i tržišta. Sve te kategorije još zadržavaju
znatnu vrijednost, ali možda bi morale podijeliti svoj prostor s drugim
kategorizacijama, čija funkcija nije istisnuti prijašnja grupiranja, nego
proširiti multidimenzionalnost našeg političkog shvaćanja. Pad ber­
linskog zida je, u najmanju ruku, potaknuo takvu rekategorizaciju; ali
možda nas je i učinio trajno sumnjičavima - kako to implicira Carver
- glede čvrstoće tradicionalnih ideoloških kategorija. Nedostatak čvrs­
toće, ipak, daleko je od izjednačavanja s krajem ideologije; priznanje
njegova postojanja samo znači da je za pročešljavanje ideologija nužna
veća suptilnost te da su permutacije koje one nude - beskonačne.
Sve ovo je dokaz trajne vitalnosti ideološkog konflikta i raznolikosti,
nasuprot tvrdnjama ο takozvanom "postideološkom" dobu, frazi koja
je zamijenila "kraj ideologije" kao mantra skeptika, harmonizatora ili
antiintelektualaca.

Misli i osjećaji
Politički teoretičari puno više vole raspravljati ο tekstovima i izjavama,
budući da su ideje i strogost argumenata u svojoj biti verbalne vještine.
Za njih će studij jezika i logike u obliku konceptualnih mapa, njihova
podrijetla i strukture, uvijek imati prednost. Ipak, oni će morati uzeti
u obzir da je jedan aspekt ideologija dvadesetog stoljeća bio sve veće
utjecanje neverbalnoj slikovitosti i ikonografiji, čiji su se komunikativ-
6
nost i trenutačni utjecaj pokazali vrlo učinkovitima. Ni jedna ideologija
u tome nije bila učinkovitija od fašizma. Već je i sama slabašnost
fašističkog argumenta izazvala posezanje za alternativnim sredstvima
komunikacije, ali tu su bila i dva druga faktora. Prvo, potreba da se
na brz način dobije potpora javnosti, mimo demokratskog procesa,
zaobilaženjem njegovih vremenskih i obrazovnih ograničenja. Drugo,
porast cijene političke strastvenosti kao socijalno-psihološke potrebe
grupnog ponašanja u javnoj domeni i kao sredstva da se zadobije pot­
pora skupina od kojih se traži da djeluju na način koji ukida političku

6 Vidi, primjerice, J. M. Balkin, Cultural Sofitvare: A Theory of Ideology, New Haven and London,
Yale University Press, 1 9 9 8 . , str. 1 0 2 . - 2 1 .
 Ideologija - ravnoteže i p r o j e k c i j e 277

prosudbu. Studij ideologije je sada bio pozvan da se distancira od

filozofske analize teorija ljudske prirode i socijalnih svrha da se umjesto
toga okrene kulturalnom razumijevanju tekstova, u kombinaciji sa
7
širom koncepcijom uloge simbola u potrošnji političkih poruka. Kao
što zapaža Zeev Sternhell, premda je fašizam bio i intelektualni pokret
unutar određenih krugova, on je bio kulturna sila prije no što je postao
političkom; on je bio pobuna osjećaja, instinkata i primarnih sila; i bio
je, neuobičajeno, ideologija lišena aktivnog udvaranja intelektualcima.
Da bi se podražile sve te žice, valjalo je razviti drugačiji jezik. Interne
bitke fašizma vodile su se, i privremeno dobivale, filmovima Leni
Riefenstahl i nirnberškim sletovima, baš kao i na ulicama, djelovanjem
eskadrona smrti. Istovremeno, fašizam nije proizveo ni jedan tekst
koji bi se i približno mogao usporediti, po opsegu ili suptilnosti, sa
središnjim djelima koja su u jezgri drugih velikih ideologija.

Fašizam daje još jednu lekciju istraživačima ideologije općenito.

Ideologija ima izrazitu emocionalnu dimenziju upravo zato što je
proizvod i manifestacija politike. Politika se nikad ne može reducirati
na studij najboljeg ili valjanog društva, ili na racionalnu eliminaciju
konflikta. Ona uvijek, također, uključuje uporabu moći i manipulacije,
ulogu osobnosti, projekciju socijalne imaginacije. Dobro je poznato
da se sve to može opasno oteti kontroli. Fašizam, kao i mnogi oblici
nacionalizma, nisu samo aracionalni nego često i duboko iracionalni
u svojoj nesposobnosti razlikovanja između mita i mišljenja vođenog
željama, odnosno stvarnosti, te u svom napuštanju umjerenosti i sa-
mokritičnosti. Ne iznenađuje da postoji znatan otpor mišljenju da su
emocije i imaginacija - u manje ekstremnim ili odbojnim oblicima
- normalna značajka ideologija. Otud su i pojave nacionalizma i fašizma
bile djelotvorne za istraživanje ideološkog mišljenja i - zbog druge vrste
emocionalnog razloga - odvratile istraživače ideologije od bestrasnog
proučavanja ideologija koje zapravo posjeduju znatan emocionalni
sadržaj.

7 Vidi pionirsku analizu C. Geertza "Ideology as a cultural system", u D. A. Apter (ur), Ideology
and Discontent, New York, The Free Press, 1964., str. 4 7 . - 7 6 .
 278 M i c h a e l Freeden

Neuspjesi i uspjesi?
Sudbine fašizma, i u manjoj mjeri, komunizma, navode nas na spe-
kulacije ο životnom vijeku ideologija. Sternhell nas snažno podsjeća
da je za razumijevanje postojećih ideologija prijeko potrebna, a ne
samo moguća, duboka povijesna analiza te da su mnoge ideologije
dvadesetog stoljeća sazrijevale tijekom devetnaestog. Ali neke su sazrele
i zatim propale većom brzinom od drugih. Brzo povlačenje fašizma
možda leži u razlozima suprotnim onima njegova uspona, naime, u
odsutnosti ozbiljne intelektualne refleksije. Ta odsutnost ga je lišila
trajnijih argumenata koji su mogli preživjeti kontingentnosti i omogućiti
mu univerzalnu proširenost. Snaga preživljavanja ideologija jest ili
u njihovu obuhvaćanju političkih praksi koje su stabilne u prostoru
ilivremenu - što je razlogom zašto su se neke varijante nacionalizma
pokazale trajnima - ili u proizvodnji tekstova koji nadrastaju neke
od svrha i namjera vlastitih izvornih formulatora. Štoviše, i fašizmu
i komunizmu je nedostajala još jedna važna odlika za preživljavanje.
Oni su poricali da suparnički sustavi mišljenja imaju čak i ograničeno
pravo na pluralnu egzistenciju. To ih je smjestilo na putanju sudara s
drugim ideologijama i gotovo u potpunosti onemogućilo totalitarnim
vjerovanjima da osvoje jedan prostor u kojem će se moći održati na dulji
rok. Nije čudo da ekstremne ideologije stoga uspijevaju trajnije opstati
unutar pluralističkih političkih sustava, premda se u tom slučaju moraju
natjecati s drugima na osnovi vlastite moći uvjeravanja i isticanjem
svojih sumnjivih zasluga. Masovna politika, koja je omogućila uspon
doktrinarnih ljevičarskih i radikalnih desničarskih ideologija, također je
olakšala njihovo povlačenje. Već su Mill i Tocqueville znali da širenje
političke sfere donosi i opasnost i povoljne mogućnosti. Roger Griffin
zapazio je da su poslije 1945., barem na Zapadu, masovne ideologije
poražene. Tomu se mora dodati da su mase naučile transformirati sebe
u javnost, s naglaskom ne samo na narodnom suverenitetu nego i na
novootkrivenoj raznovrsnosti socijalnih skupina.

Je li, onda, liberalizam glavna priča ο uspjehu iz prošlog stoljeća?

Ili je ta nekoć slavna ideologija detronizirana, ili su je kanibalski kon­
zumirali njezini suparnici? Gaus je dvadeseto stoljeće ispravno nazvao
iznenađujuće liberalnim. Kako to da je ideologija siromašna simbo­
likom i emocionalnim potencijalom tako dugo preživjela u stoljeću
 Ideologija - ravnoteže i projekcije 279

izvanrednih vizualnih stimulusa i manipulativnih poruka? I, postaje li

liberalizam sve zrelijim, ili su njegovi dani uspjeha odbrojeni? I - kao
što je sugerirano prije - ο kojem liberalizmu zapravo govorimo: ο
onom povezanom s novim razuzdanim globalnim kapitalizmom, ili ο
onom koji je u srcu socijalne države? Jedna natuknica leži u Gausovoj
distinkciji između liberalizma kao političke filozofije i liberalizma kao
ideologije. Kao politička teorija, zapaža on, liberalizam je prestroga i
previše principijelna doktrina da bi imao široku političku privlačnost.
Drugim riječima, u tom obliku on se usredotočuje na niz epistemoloških
i konceptualnih problema, koji se tiču djelovanja, pravde, subjektivnosti
i prirode jastva, ο kojima interno raspravlja. Ali, kao politička ideologija
on ima niz ciljeva koji se tiču primata individualne slobode, autonomije,
razvoja i racionalnosti, za čiju zaštitu propovijeda ograničavanje moći i
stvaranje poticajnih socijalnih i političkih institucija. Osim marksizma,
ni jedna ideologija nije pokazala takvu metodološku bifurkaciju. To
ne treba pomiješati s jednostavnom distinkcijom na teoriju i praksu;
prije bismo mogli reći da postoje dva konceptualna pristupa liberalizmu
koji su, unatoč znatnom preklapanju, proizveli dvojna tijela političke
misli.

U posljednjoj trećini dvadesetog stoljeća liberalizam se sve više

počeo, među političkim teoretičarima, izjednačavati s diskurzivnim
mjestom angloameričke političke i moralne filozofije. Jedan način da se
to kaže jest utvrditi ono što je očito istraživačima ideologije, premda ne
i svim filozofima, naime, da i sama politička filozofija pripada ideološkoj
borbi i da su njezine filozofske rasprave istovremeno i ideološke. Ali ta
je činjenica vukla i u drugom smjeru. Visok stupanj intelektualizacije
smjestio je liberalizam izvan dosega običnih građana, ali je ipak isticao
neka filozofska načela koja su kombinirala tehnike modeliranja s ame­
ričkim interpretacijama prirode političkog. Transformirajući postavke
liberalizma u kvaziuniverzalnu teoriju zakonima obvezane pravde,
idealnotipski preskriptivni pristup liberalizmu kombinirao se s davanjem
prednosti, prvo, autonomnom individualizmu nesklonom skupnom i
zajedničkom, i drugo, vjeri u fundamentalnu konstitucionalnu pra­
vednost koja je u stanju proizvesti državnu neutralnost. Alternativno,
filozofsko razumijevanje perfekcionizma ponovno je otkrilo nespornu
vjernost liberalizma pluralističkim verzijama dobrog života, ali je kroz
"perfekcionizam" odabralo pojam koji je upućivao na jedno konačno
 280 M i c h a e l Freeden

stanje. Kanadske varijante su dodale važnost skupinama, ali su te skupi­

ne bile ograničene uglavnom na kulturne i etničke, s naznakom rodne
svijesti. Socijalne i ekonomske skupine, nasuprot tomu, percipirale su
se kroz tradicionalne individualističke naočale, koje su ih vidjele kao
potencijalno nedopuštene smetnje jednakosti pristupa i mogućnosti.
Zanimljivo da se ova filozofska verzija liberalizma proširila preko
Atlantika, dok je politički liberalizam u SAD-u interno bio u silaznoj
putanji i imao malo učinka u inozemstvu. M o ć američkih sveučilišta
i izdavaštva jamčila je izvoz na sveučilišta, a neizravno i na neka od
poprišta visoke politike u cijelom zapadnom svijetu, dok je zauzvrat
SAD bio glavni uvoznik europskih liberalnih ideologija.

Slab otpor otom trendu u Europi moguće je objasniti na nekoliko

načina. Prvo, golem ugled spomenutih varijanti političke filozofije
jednostavno je asimilirao, ako ne i monopolizirao, liberalni intelektualni
argument, pa su mnogi britanski i neki kontinentalni filozofi ili otplovili
s tom strujom, ili, naročito na kontinentu, razvili profesionalni interes
za političku teoriju koji se hranio izvan liberalne tradicije. Drugo,
europski liberalizmi qua ideologije nisu uspjeli održati istaknuti poli­
tički identitet od kojeg je liberalizam imao koristi prije u dvadesetom
stoljeću. Djelomice je to zasluga uspjeha liberalizma u prodiranju u
socijalnu demokraciju i u umjerene forme konzervativizma u Zapadnoj
Europi. Dijelom, to odražava snažnu kontinentalnu averziju spram
liberalizma - shvaćenog bilo kao ideologija koja se očito nije uspjela
suprotstaviti ekstremizmu iz sredine stoljeća, bilo kao ideologija koja
još pati od posljedica uvjerljive i žive marksističke i socijalističke kritike
koja je dovodila u sumnju njezin intelektualni kredibilitet. Budući da
su europski intelektualci - posebice nam na um padaju francuski i
njemački - zadržali visok stupanj upletenosti u politiku, kod njih je
linija razgraničenja između liberalne filozofije i ideologije zamagljenija.
Prividna beznačajnost liberalizma prelila se u nedostatak interesa za
angloameričko težište na skolastičkom logičkom argumentu i njegov
potencijal univerzalne racionalne privlačnosti. U skladu s tim, europski
politički filozofi, s nekoliko važnih iznimaka poput Habermasa, nisu
poticali autonomnu liberalnu raspravu.
 Ideologija - ravnoteže i projekcije 281

Preobazbe liberalne ideologije

Siri pregled liberalizma tijekom proteklog stoljeća ipak će identificirati
niz odlika koje se uvelike razlikuju od onih svojstvenih filozofskom
liberalnom pristupu. Filozofska je tendencija išla u smjeru socijalne
statike, koja se postizala kvazilegalnom koncepcijom prava, oruđima
modeliranja koja dopuštaju izvansocijalnim i izvanvremenskim pojedin­
cima da se pojavljuju pod velom navodnog neznanja, transcendirajući
odnose moći. Nasuprot tomu, liberalnu ideologiju je karakteriziralo
dubinsko vjerovanje u razvojnost i vlastitu vitalnost. Uistinu, jedna od
snaga liberalizma jest u koncepcijama vremena i prostora, u narativu
koji on priopćava i u horizontima koje širi; druga leži u njegovoj
moralnoj i emotivnoj privlačnosti (odlika koja mu je zajednička s
mnogim drugim ideologijama); a treća se odnosi na fleksibilnost njegova
konceptualnog aparata. Prvu je odliku odavno zapazio L. T. Hobhouse,
kad je liberalizam opisao kao "pokret oslobođenja, raščišćavanja zapre­
ka... slobodnom protoku oslobođene, vitalne, spontane aktivnosti" 8 .
Evolucijski pokret liberalizma liberalna je inteligencija zamislila kao
trostruk: kao razvoj individualnih sposobnosti, trajni progres društava
u smjeru sve veće zrelosti te kao prostornu ekspanziju liberalizma
diljem globusa, potpomognutu mirom i slobodnom trgovinom. Ova
zarazna narav liberalizma pronosila se socijalnim osjećajima, baš koliko
i razumom, i uključivala je poziv da se privatna energija ulaže u javnu
suradnju, koja će zauzvrat donijeti privatne i socijalne beneficije. I ako
je filozofski liberalizam ciljao na konvergenciju oko jednog pravednog
skupa procedura, liberalizam kao ideologija ciljao je na konvergenciju
oko jednog unificiranog shvaćanja civilizacije, a sam je sebe vidio
kao vrhunsko postignuće i izraz civiliziranog načina života. A ako je
filozofski liberalizam argumentirao u prilog apstraktnog univerzalizma
zasnovanog na razumnosti pojedinaca u potrazi za moralizacijom
političkog područja, liberalizam kao ideologija anticipirao je ono što
bi se moglo nazvati kontingentnim, ekspandirajućim univerzalizmom
zasnovanim na privlačnom primjeru postojećih liberalnih društava i
sve većoj snazi uvjerljivosti, i racionalne i emocionalne, jednog već
uspješnoga političkog poretka. Nasuprot tomu, iskrivljena varijanta
univerzalizma koja je sada u modi, a poznata pod imenom globalizacije,

8 L. T. Hobhusc, Liberalism, London, Williams & Norgate, 1911., str. 4 7 .

 282 Michael Freeden

nije ništa više do kapitalističke ljušture tog poriva za ekspanzijom, u

kojoj je kvalitativna civilizirajuća snaga liberalizma, sa svim njezinim
sljepilom spram nekih oblika društvene isključenosti žena, nebjelačkih
društava i siromašnih, zamijenjena reduciranim i kvantitativnim eko­
nomskim individualizmom u kojem su konstitucionalna ograničenja
usmjerena na maksimiziranje osobne slobode koja se unovčava u obliku
poduzetništva. Pojava tog pristupa unutar konzervativne Nove desnice
svjedoči ο tome da ga je podobnije klasificirati kao oblik konzervativiz­
ma, premda mnoge njegove teme uistinu nalazimo u starijim verzijama
klasičnog liberalizma9.

Filozofski liberalizam zasnovan na himeri državne neutralnosti i

na premisi fundacijskog preklapajućeg konzenzusa, pak, propada kao
politička doktrina koju je moguće implementirati. On nudi oslabljenu
ulogu države, slabo pripremljenu za ophođenje s kompleksnostima
moderne i postmoderne politike - što može postići jedino politizacijom
sudova, to jest, premještanjem po definiciji nepristranih političkih
odluka u drugi odjel političke zajednice. On nije u stanju uravnotežiti
odnose među inkompatibilnim pluralnim koncepcijama ο dobru, možda
čak i ο pravednom, koje nije moguće razriješiti privatno, nego ih je
nužno urediti na razini središnjega političkog odlučivanja, poput onih
koja, primjerice, proizlaze iz sukobljenih pogleda na svetost života,
ili na svezu politike i religije. Kao ideologiju, pak, korisnije je vidjeti
liberalizam kao nešto što sadržava vjerovanja ο kojima nije moguće
pregovarati - jednu jezgru koju nije moguće eliminirati - baš kao bilo
koja druga ideologija, i on se mora natjecati s drugim ideologijama
za kontrolu političkog jezika i političkih svrha. Liberalizam koji je
uspijevao u Britaniji većim dijelom dvadesetog stoljeća, i pokušao
prevladati u SAD-u, prihvatio je politiku socijalne brige kao ključni
dodatak individualnoj slobodi. Na kontinentu se, zbog već spomenutih
razloga, pojavljivao u odori umjerene socijalne demokracije ili, kao
u Francuskoj, solidarizma, premda se nije nominalno svrstavao pod
liberalizam. Pad socijalne države omogućio je ponovno pojavljivanje
libertarijanskih teorija koje su se sad politički svrstavale uz oblike kon­
zervativizma. Napetost koju je Gaus otkrio između filozofije i ideologije
liberalizma nametnula je liberalizmu niz tereta sličnih onima što ih je

9 Lkp. A. Gamble, The Free Economy and the Strong State, London, Macmillan, 1 9 8 8 . ; K. Hoover i
R. Plant, Conservative Capitalism in Britain and the United States, London, Routledge, 1 9 8 9 .
 Ideologija - r a v n o t e ž e i p r o j e k c i j e 283

iskusio marksizam. Intelektualni zahtjevi koji su se obojima postavljali

zahtijevali su više konzistencije no što je ikoji od njih mogao dati. A kao
politička ideologija, ni jedan nije mogao proizvesti formulacije ο tome
koja je praksa najbolja, čemu filozofi često teže.

Pa premda liberalizam možda više ne stoji tako dobro u organizira­

noj stranačkoj politici, ipak nije posve izgubio svoju oštricu. Uistinu,
inkluzivnost i dominacija liberalne ideologije postignuta je, kako tvrdi
Gaus, upravo prihvaćanjem nedosljednosti. Drugim riječima ideologija
- a to se ne odnosi samo na liberalizam nego i na njega - mora pronaći
razinu političkog jezika koji je u stanju optimizirati njezinu privlačnost
i terminologiju koja će nedosljednost uglačati dvosmislenošću. Neto-
talitarne ideologije općenito posjeduju sposobnost da svojim ključnim
konceptima pripišu više od jednog značenja. Ta je naročito uočljivo
u liberalizmu, budući da njegova unutarnja morfološka fleksibilnost,
odnosno tolerancija višestrukih rješenja, dopušta da unutar njegove
orbite koegzistiraju različita shvaćanja slobode. Ono što je Laclau
nazvao ekvivalencijom 10 - izostavljanje značenja nekog pojma dok on
putuje od riječi do riječi - obavlja središnju funkciju zamagljivanja,
koja je nužna kako bi se neka ideologija obratila, kao što to ideologije
moraju, velikim sociopolitičkim skupinama čiji će pripadnici neizbježno
interpretirati, i htjeti interpretirati, iste fraze i ideje prilično različito
a da istovremeno ne budu prisiljeni napustiti zajedničke ideološke
redove.

Vremena i prostori
Trenutačno uvjerenje koje prevladava medu suvremenim istraživačima
jest da je ideologija, u nekim od svojih priznatih inkarnacija, sveprisutna.
To znači da sve preskriptivno i interpretativno političko mišljenje ima
ideološku dimenziju, premda se sve političko mišljenje ne može redu­
cirati na ideologiju. Ali kako same ideologije zamišljaju pretpostavku
univerzalnosti? Vrijeme i prostor su općenito rasvjetljavajući kriteriji
pomoću kojih je moguće procjenjivati ideologije. Jer ideologije su bez
sumnje oruđe pomoću kojeg se organizira društveno vrijeme. Nije

10 E. Laclau, "The death and resurrection of the theory of ideology", Journal of Political Ideologies,
1996., Vol. 1., str. 201.-20.
 284 M i c h a e l Freeden

bit samo u tome da su progresivne ideologije iz prošlih dviju stotina

godina izlazile s planovima za korjenite društvene promjene. Problem
ο kojem govorimo općenitije se okreće oko ideološke eksploatacije
vremena kao sredstva socijalne kontrole, namjerne ili drugačije, postig­
nute prisilnom intimnošću s reinterpretacijom povijesti i projekcijom
razvojnih putanja. Kontrola vremena-kao-narativa također pridonosi
proizvodnji unutarnje harmonije koja bi inače nedostajala kompleksnim
ideologijama. Štoviše, temporalna dimenzija je tako prilagođena da
nudi optimalne uvjete za ostvarenje glavnih svrha ideologije ο kojoj
je riječ. Sassoon je upozorio na to kako je za socijaliste shvaćanje da
povijest kulminira u finalnom ali udaljenom konačnom stanju bio važan
taktički potez. Ideologije se koriste različitim metodama strukturiranja
vremena. Ono može biti zaleđeno, repetitivno, akumulativno, rastuće,
radikalno okrenuto naprijed, ili imaginarno (čemu, opširnije govoreći,
odgovaraju reakcionarni konzervativizam, tradicionalizam, prosvije­
ćeni konzervativizam, liberalizam i socijaldemokracija, socijalizam,
i utopizam). Svako od ovih rješenja ključno je za političku sferu, jer
se politika tiče donošenja odluka s posljedicama za javnu politiku, a
odluke se uvijek odnose za budućnost. Marksistički je dogmatizam,
primjerice, pretpostavljao rigoroznu kontrolu vremena. To se inicijalno
trebalo postići ostvarenjem epistemološke istine poduprte revolucijom
u stvarnim materijalnim odnosima proizvodnje. Vrijeme kao povijest
došlo bi do kraja, premda bi individualni razvoj ostao nedirnut. Ali u
iskrivljavanju koje su počinile komunističke ideologije što su djelovale
uime marksizma, vrijeme je bilo zamrznuto nametanjem svjetovne
sile značenjima riječi i ideja, što je umanjilo njihovu bitnu plastičnost.
Liberalizam nije bio, kako to misle neki filozofi, perfekcionistički,
ali je inkorporirao teoriju otvorenog vremena, a to je ponudilo niz
budućnosti koje je socijalna demokracija, kao što zapaža Sassoon,
brzo prihvatila. Zelena ideologija prihvaća neposrednost s obzirom na
donošenje odluka koje nameće hitnost ekoloških problema i potreba
za brzim rješenjima. Dugoročno planiranje nije njezin modus operandi.
I dok je ona također u prvim redovima teorija koje ističu odgovornost
11
prema budućim generacijama, njezina koncepcija budućeg vremena je
neobično statična, nerazvojna i nesposobna razlikovati blisko i udaljeno

II Vidi primjerice, A. De-Shalit, Why Posterity Matters: Environmental Policies and Future Gene­
rations, London, Routledge, 1 9 9 S .
 Ideologija - ravnoteže i projekcije 285

vrijeme. Drugim riječima, ona podcjenjuje mogućnost zaoštravanja

vremenske odgovornosti koja bi davala prioritet bližim generacijama
pred udaljenim, iz razloga sličnih onima koji navode društva da daju
prednost odgovornosti za one u neposrednoj prostornoj blizini (obitelj,
ili susjedstvo) pred onima koji su udaljeniji u prostoru. Za ideologiju,
koja u središte stavlja prirodne procese, zeleni prezervacionistički
impulsi je čine neobično suzdržanom spram čimbenika koji djeluju na
prirodnu smrt i propadanje, ljudi baš kao i ekosustava.

Kako smo već vidjeli, postoji i prostorni univerzalizam. Neke

ideologije, poput liberalizma, socijalizma i komunizma, očito imaju
aspiraciju da budu prihvaćene u svim društvima. Ali druge ideologije
ne pretendiraju ni na prostorni ni na vremenski univerzalizam. Tako
konzervativizam nije obično potaknut dinamičnim načelom promjene,
nego uzmicanjem pred promjenom koju nije moguće kontrolirati. Stoga
se on odriče jedne od važnih političkih sfera - one transformativne. On
se povlači u specifični prostor, umjesto da pokušava naseliti sav prostor.
On se razvio spontano, ali s malo svjesnih veza između svojih različitih
oblika. Zelena ideologija ima posebice složen odnos prema prostornom
univerzalizmu. Ona tvrdi da ne postoje ekološke granice i identificira
globalni ekosustav koji dubinski djeluje na ljudska društva. Pa opet,
u cijelosti ona se više voli povlačiti u lokalizam zasnovan na održivim
zajednicama; kao što kaže James Meadowcroft, ona želi ponovno
uskladiti svijet s prirodnim vrijednostima i potrebama. Odgovor na
globalizam prirode je kloniti se ljudskoga globalizma, kako je izraženo
u sloganu "misli globalno, djeluj lokalno". Razlozi za to leže većinom u
dubokom nepovjerenju spram ljudske inicijative kad je ona upregnuta u
industriju i trgovinu koje su bile osnovna odlika ekonomske aktivnosti
modernog svijeta, a to je nepovjerenje inkarnirano u pokretima koji
su bili nazvani postmaterijalističkima.

Ni nacionalizam nije svojom internom logikom naveden na uni-

verzalističke aspiracije, pa opet može signalizirati općenito rješenje
specifičnoga političkog problema. Prema Andrewu Vincentu, nacio­
nalizam pokazuje napetost između univerzalizma i partikularizma u
drugom obliku. On je partikularistička ideologija koja može biti bilo
reformistička ili konzervativna s obzirom na to koje vrijednosti veliča
u pogledu želje za političkom neovisnošću velike socijalne skupine,
koja tvrdi da je povezana kulturom, jezikom i teritorijem. Povijesno,
 286 Michael Freeden

nacionalizam je tražio promjenu kao odgovor na pitanja nacionalnog i

etničkog samoodređenja i, poput progresivnih ideja svog vremena, bio
je motiviran aktivnim načelom koje je stvaralo međusobnu udahnuće
i širilo se poput zaraze. Njegovo pojavljivanje na europskoj sceni
prizvalo je usporedni premda kontingentni univerzalizam. Neobično,
nacionalizam danas prolazi kroz dvojni proces ponovnog jačanja i
propadanja. Dok oblici internacionalizma i ekonomskoga globalizma
ugrožavaju nacionalnu državu i slabe njezin utjecaj kao jedinice političke
moći, postoje znakovi kulturne pobune protiv takvih oblika dominacije,
često u obliku uprezanja ekonomskog prosvjeda u aktivni kulturni i
religijski separatizam.

Kao ideologija, nacionalizam je neposrednije povezan s ključnim

političkim fenomenima kakvi su pokazivanje moći u obliku živog i
fokusiranog uvjeravanja, često fizičke sile. Upravo ovdje, kako zapa-
ža Vincent, on svojom funkcionalnom ulogom može postići dublji
univerzalizam. Ali u isto vrijeme on ga karakterizira kao teoretski
naivnog. Uistinu, nacionalizam je uska ideologija, ograničena na raz­
doblja izgradnje nacije, zaštite nacionalnog suvereniteta ili, u svojim
ekstremnim i neprihvatljivim oblicima, valorizacije nacije u agresivnom
natjecanju s drugima. Stoga ju je bolje smatrati "tankom" ideologijom
koja ne sadržava puni ili široki niz koncepata i političkih pozicija koje
normalno nalazimo u glavnim ideološkim obiteljima, nego parazitira
na domaćinskim ideologijama koje joj pružaju utočište, a kakve su
liberalizam, konzervativizam ili fašizam.12 Pretežitost niza "tankih"
ideologija svojstvo je suvremenog doba, pri čemu feminizam i zelena
politička misao pokazuju slična obilježja ovisnosti ο većim ideološkim
obiteljima.

Umjerenost i zrelost
Ideja "tankih" ideologija sukobljava se s postmarksističkim stajalištima
ο ideološkoj fragmentaciji. Za početak, ona dovodi u pitanje pret­
postavku postideološkog doba koju su prihvatili neki postmarksisti,
pozivajući da siđemo s Olimpa sveobuhvatnih Weltanschauunga i
priznamo manje pretenciozne likove u kojima se pojavljuju ideologi-

12 Vidi poglavlje 1. "Sadržaj i metoda političkih ideologija", str. 10.-11.

 Ideologija - ravnoteže i p r o j e k c i j e 287

je. Njezin mikrostrukturalni fokus u suprotnosti je s tradicionalnim

izbjegavanjem marksista i postmarksista da se pozabave sitnicama
ideološke argumentacije. Ove upravo spomenute škole smatraju da su
ideologije važnije zbog onog što čine - proizvode subjektivni socijalni
poredak koji maskiraju kao objektivni - nego zbog onog što one jesu
- kulturne i logičke borbe za političke koncepte izvučene iz indefinitnog
bazena značenja koja ti koncepti mogu obuhvatiti. Ona također nudi
jasan pojam ο morfologiji, u kojoj je neizbježna nedeterminiranost
konceptualnih kombinacija na koje se ideologije nadovezuju ipak
konfigurirana u obiteljske sličnosti određene trajnosti. 13 To znači da se
fragmentacija - pojam koji nosi negativnu konotaciju - može također
smatrati normalnom manifestacijom množine i gipkosti u svojoj biti
spornih koncepata koji su uvučeni, radi istovremenog interpretiranja i
promjene svijeta, u specifične obrasce koji postaju ideološkim obiteljima,
podobiteljima ili, ako baš treba reći, mutantima ideoloških obitelji.
Postmarksizam je sklon smatrati ovakve mozaike oblika kao nešto
puno plastičnije i kraćega vijeka, kao nešto manje uspješno u stvaranju
održivog pogleda na socijalni svijet, i kao nešto što znatno više djeluje
na razini nesvjesnih i neverbalnih rješenja problema socijalnog nereda
i individualnog identiteta. S obzirom na ove nove oblike ideološke
ekspresije, možda najvažnija distinkcija leži u mimoilazećim pogledima
na to je li ideologija uvijek politička ideologija, kojoj je moguće prići
analizom političkih koncepata, pogleda na društvo i formaciju javne
politike; ili je ideologija širi amalgam objekata, simbola i identiteta. 14
Postmarksistička sumnjičavost spram paradigmi ne dovodi u pitanje
samo naša razumijevanja socijalne i indivudalne stvarnosti nego tvrdi
i da otkriva da je sama "stvarnost" labilna, fluidna i nekonkluzivna, te
da se održava jedino diskurzivnom praksom. Druga posljedica takvog
shvaćanja bilo je uvlačenje diskurzne analize u studij ideologije. b Ovdje
se obrasci obične konverzacije i govora ispituju s obzirom na njihov
ideološki sadržaj, ali taj je pristup nadahnut biheviorizmom isto koliko
i kulturalnim i postmarksističkim studijama.

13 Za detaljno izlaganje ovog shvaćanja vidi M. Freeden, Ideologies and Political Theory: A Con­
ceptual Approach, Oxford, Clarendon Press, 1 9 9 6 .
14 Za lucidnu raspravu ο ovim razlikama, vidi A. Norval, "The things we do with words - con­
temporary approaches to the analysis of ideology", British Journal of Political Science, 2 0 0 0 . ,
vol. 30., str. 313.-46.
15 Vidi Τ. A. van Dijk, Ideology: A Multidisciplinary Approach, London, Sage, 1 9 9 8 .
 288 M i c h a e l Freeden

Mora li ovo svakog obrazovanog promatrača višestrukog svijeta

ideologija i podideologija dovesti do neizbježnog relativizma? Je li
to razlog zbog kojeg moralisti i filozofi trebaju odbaciti bljutavu i
nediferenciranu usputnost kojom razne ideologije manipuliraju ljudskim
vrijednostima u svojim zabarikadiranim vremenskim i prostornim
rezervatima? Izbor, ipak, nije između moralnog apsolutizma - što je
u mnogim dimenzijama već samo po sebi zastrašujuća mogućnost - i
moralnog relativizma u kojem svako ideološko rješenje stječe valjanost,
zbog odsutnosti bilo kakvog autoritativnog pogleda. Između to dvoje
leži područje moralnog pluralizma, područje gdje su legitimne mnoge,
premda ne i sve, moralne pozicije. Usporedno s time, velike ideologije
uspijevaju stvoriti područja grubog konsenzusa čak i kad prihvaćaju
raznovrsna konceptualna i vrijednosna rješenja za niz ljudskih i so­
cijalnih izazova, od kojih neka ne zadovoljavaju obveze razmotrene
pristojnosti. Samo ekstremni moralni relativizam može biti neutralan
medu ideologijama, socijalnim istinama i etičkim načelima. Svejedno,
interpretativna zavjetrina je i sama dio odmjerenog i kritičkog morala.
Ta zavjetrina će biti omeđena utvrđivanjem nekih neporecivih grubih
socijalnih činjenica, kakve su tortura i ponižavanje, potiskivanje i ušut-
kivanje, korupcija i diskriminacija, što su sve dubinski uznemiravajuća
iskustva za one koji se s njima suočavaju. Ali postoje i druge, mekše
činjenice - pa čak i različiti podnošljivi odgovori na one tvrde - koje ne
dopuštaju da se na temelju njih konstruira jednoznačna interpretacija
i koje opravdavaju i iziskuju ne samo ideološki pluralizam nego i
ideološko eksperimentiranje i inovaciju.

Srž problema je da ideolozi kao politički djelatnici imaju odgovor­

nost proizvoditi valjane teorije, budući da je sirovina koju proizvode
- u oba smisla riječi, povremeno - namjerno smišljena tako da ima
utjecaj na skupinskoj, zajedničkoj, državnoj i internacionalnoj razini.
Ta uloga kvalitetnih proizvođača zajednička im je s filozofima morala,
premda ne uvijek na zadovoljstvo ovih zadnjih. Proizvodnja valjane
teorije ipak nije zadaća istraživača ideologije: ovdje se oni razilaze s
političkim filozofima. Naposljetku, istraživanje ideologija se odlikovalo
potrebom, što i prilozi ovoj knjizi svjedoče, da se solidna analiza stavi
ispred evaluacije i prosudbe, a potreba da se zna kakvi su obrisi nekog
ideološkog polja ispred izražavanja stajališta ο vlastitoj preferiranoj
poziciji unutar ili izvan tog polja. Gledajući unatrag na proteklo stoljeće,
 Ideologija - ravnoteže i projekcije 289

taj razvoj te pojava istraživača ideologije ispod životodajnog pa opet

povremeno zagušljivog krila političkih filozofa, bili su važan znak
zrelosti polja ideoloških studija. Rekonfiguracija fenomena ideologije,
u njegovoj mirijadi oblika, kao inventivnog i plodnog oblika političke
misli, u isto vrijeme tipičnog i normalnog, nije bila medu najneznat-
nijima od njegovih postignuća.

Priroda i transparentnost
Postoji još jedan način dekodiranja ideologija koji se zagubio u kon­
vencionalnoj distinkciji koja razdvaja teoriju i praksu. Ali, kako zapaža
Robert Eccleshall, i kako nas podučava studij konzervativizma, i same
političke prakse mogu se dekodirati kao konstelacije ideološke ak­
tivnosti. Štoviše, možda ćemo morati sve više tražiti ideologije kroz
vizualne izvore koji nas, premda im nedostaje relativna preciznost
jezika, opskrbljuju simbolima i reprezentacijama ideja, pretpostavki i
aspiracija koji tjeraju društvo u jednom radije nego u nekom drugom
smjeru. Važnost političkih praksi leži u tome što su one kristalizacija
normi, vrijednosti i vjerovanja koji se pojavljuju tijekom vremena i
diljem prostora; što znači, bihevioralna i institucionalna manifestacija
šireg ideološkog kompleksa čiji su jedan dio prakse. Neke idologije
imaju odbojnost prema teoriji. To ne znači da one nemaju nikakvog
konceptualnog aparata. I ne samo to, one često posjeduju suptilne
premda nenamjeravane, čak i nesvjesne, obrasce misli, ali njihovi pro­
micatelji ih radije interpretiraju kao nešto što se zasniva na konkretnom
iskustvu, dopuštajući postojećem ljudskom ponašanju da se izražava
običajima, pravilima i, kao što je Oakeshott govorio, predstavama.
Eccleshall vidi konzervativce kao "diskretne borce", koji se često
utječu riječima obloženima višestrukim značenjima zbog retorike ili
zbog manipulacije - slučajno je to osobina koja je očita i u mnogim
totalitarnim ideologijama.

Eccleshall također uvelike ističe ulogu naturalizma u konzervativ­

nom argumentu. U Platonovu mitu ο različitim metalima od kojih su
načinjeni ljudi, grčki je filozof već znao nešto što su ideologije sve otad
očajnički pokušavale postići, naime, da će onaj diskurz koji kolonizira
riječ "prirodan" kao vlastitu biti u stanju navući preko svojih ideoloških
 290 M i c h a e l Freeden

pretpostavki i motiva plašt netransparentnosti te zaštititi postojeći

poredak od kritike. Konzervativizam svoje najveće uspjehe duguje
upravo epistemološkoj tvrdnji prema kojoj on odražava stvarnost na
"samoevidentan" način, da pripovijeda priču "onakvu kakva jest".
Istina, Sternhellova analiza nam omogućuje shvatiti da je i fašizam bio
dijelom netransparentan u svom oklijevanju da problematizira ekonom­
ske odnose, pa je transformacija na koju je pozivao bila čvrsto usađena
unutar dane kapitalističke ideologije. Čak se i filozofski liberalizam
zamatao u moralni konsenzus koji nije bilo moguće napadati, prikazu­
jući se tako nadideologijom čije je mjesto izvan dometa svake sumnje.
Ali, za konzervativizam je plauzibilnost sadašnjosti, koja emanira iz
nekomplicirane prošlosti, poduprta univerzalnom činjenicom ljudske
socijalizacije. Ako pridamo primjerenu težinu nalazima psihoanalize,
svi ljudi imaju jedinstveno rano političko iskustvo jer se rađaju u
svijetu u kojem njihove prve percepcije socijalnih odnosa uključuju
hijerarhiju, autoritet i nejednakost. Ovim konceptualnim nosačima
glavnine konzervativne ideologije odgovaraju posvuda prvi svjesni
dojmovi djeteta koje se prilagođava svijetu odraslih koji ga, bez obzira
na svoje dobre namjere, natkriljuju, neprestance mu naređuju i ističu
svoj viši položaj.

U tom smislu, progresivne ideologije kakve su liberalizam i so­

cijalizam, imaju zadaću djelovati protiv struje, resocijalizirati svoje
pripadnike u smislu samokritičnog života u kojem neprozirnost povre­
meno zamjenjuje transparentnost i u kojem ono što se čini da jest nije
identično s onim što bi moglo biti, ili čak s onim što jest. Dvadeseto je
stoljeće bilo zasićeno ideološkim sustavima spremnim da se potrude,
preuzmu rizik i uvjere državu da potkopa tradicionalne stabilnosti
koje su je održavale. Uistinu, prisutnost takvog konflikta je indikator
ideološkog zdravlja i poticaj trajnoj ideacijskoj regeneraciji, dok njegova
odsutnost signalizira atrofiju ili potiskivanje. Naravno, samo to nije
jamstvo ideološkog trijumfa. U pluralističkom svijetu, i u svijetu gdje
su razumna prosudba i procjena norme javnog mišljenja, opravdavajuća
funkcija ideologija je dio procesa kojim se vode sporenja i utvrđuje
prednost vrijednostima, dok je legitimizirajuća funkcija ideologija dio
njihova uspješnog natjecanja glede statusa tih sporenja. To je još jedan
razlog zbog kojeg ideologije nastanjuju, i fuzioniraju, navodno dvojne
svjetove političke teorije i političke prakse. Test ideologija je uvijek bila
 291
Ideologija - ravnoteže i projekcije

ne samo njihova intelektualna i ideacijska uvjerljivost nego i njihova

učinkovitost u političkim natezanjima. Uistinu, fragmentacija mnogih
suvremenih ideologija, kako tvrdi Griffin, pridonosi delegitimizaciji i
slabljenju upravljačke snage, nužnih ideologijama u njihovoj težnji da
osvoje bastione politike.

Trajnost i diferencijacija
Sad nam se otvaraju mogućnosti razumijevanja ideologija dvadesetprvog
stoljeća. U budućnosti ćemo možda odbaciti neke od velikih priča, u
korist krhkijih, suptilnijih ali i neuhvatljivijih ideologija. Jedan razlog
tomu je da u svijetu otvorenih komunikacija, organizacije koje u ponešto
artificijelnom amalgamu održavaju na okupu ideologije - naročito
političke stranke - više nemaju toliko dominantnu političku ulogu.
Urušavanje te funkcije je, s jedne strane, odraz disocijacije stranaka
od proizvodnje i implementacije egzaltiranih ideacijskih nacrta, a
s druge strane, raspršivanja nedemokratskog monopola sile koja je
nekoć ljudima bila u stanju nametnuti vjerovanja. U kombinaciji s
time, razumijevanje nesvjesnog i povijesno kontingentnog oblikovanja
ideologija nužno će igrati sve veću ulogu kako će ih njihova krhkost i
nestalnost - koje su i same dijelom proizvodi sve znatnijeg prihvaćanja
ljudske raznovrsnosti, a dijelom metodološkog pluralizma evidentnog
u interpretiranju ideologija - činiti znatno manje uporabljivima kao
silama masovne mobilizacije sposobnih ponuditi zavodljive socijalne
vizije.

Razna poglavlja ove knjige također su uvjerljivo ilustrirala da se

analiza bilo koje ideologije ne može zadržati unutar njezinih imaginar­
nih granica, nego uključuje i razmatranja obrazaca drugih srodnih ili
pak suprotnih ideoloških grupacija, te interideoloških paralelizama i
asimilacije. Proizvod valja pozornije pogledati, uzdići se iznad umjetnih
meda koje su tako često posljedica brzopletih i nepouzdanih ideoloških
klasifikacija. Nadalje, kao što pokazuju izvori kojima se Griffin koristio
u svojem poglavlju, internet danas služi kao ispušni ventil za najdelikat­
nije, najnerazumljivije i ekscentrične varijante neke ideološke obitelji.
Nikad prije takve varijante nisu dosezale izvan privatne sfere, premda
se danas teško mogu natjecati s javnom politikom, dok svakako uvelike
 292 M i c h a e l Freeden

nadmašuju ideologije kakve su nacionalizam ili konzervativizam, u

njihovoj partikularističkoj provenijenciji i uskoći. Ova nova tehnologija
možda ima dubok učinak ne samo na formaciju ideologija i njihovo
širenje prema središtu odlučivanja nego i na paradigme kojima smo
se koristili kako bismo ih identificirali, svrstali i organizirali. "Tanke"
ideologije možda neće potrajati dugo, ali dok priznajemo njihovu
efemernost, što čine postmarksisti, možda ćemo biti voljni preispitati
što nam to žele reći ο sebi i političkim svjetovima koje nastanjujemo.
Naravno, bilo bi dobro prisjetiti se sposobnosti društava da iznenade
sama sebe, baš kao i nas - njihove promatrače - pa se ponovna pojava u
budućnosti ideologije nekog velikoobiteljskog formata ne može potpuno
isključiti. Ali, sada znamo dvije stvari koje su nam prije stotinu godina
bile skrivene. Prvo, manifestacije ideologija su neizbježno raznovrsne
i njihovo otkrivanje može zahtijevati detektivski posao, i od vlastitih
korisnika i od istražitelja. Drugo, u osnovi ovakvih nerazmjera, forme,
funkcije i uporabe ideologije ponovno se identificiraju kao trajni i
istaknuti sastojci političkog.
 293

Kazalo

Kazalo

A Aron, Raymond 164

Asquith, Herbert Henry 85
Acton, Lord 194
Australija 94
Afrika 171, 173, 190, 215
Austrija 85, 94, 95, 97, 158
• socijalizmi 18
Azija 19, 190, 215
Akvinski, Toma 129
• srednja 68
Alter, Peter 199
• istočna 68, 190
Althusser, Louis 65
američki liberalizam 11
anarhizam 13, 23, 220, 241 Β
Anderson, Benedict 195 Bardeche, Maurice 172
anglikanska crkva 122 Barres, Maurice 147, 148
antikonstruktivizam 46, 51, 52 Barry, Brian 202
antisemitizam 149, 150, 175, 205 Bauman, Zygmunt 185
antropologija 15 Belgija 92, 93, 124, 125, 131
apartheid 94, 183 Benda, Julian 202
apartheid 94, 183 Benn, Ernest 114
Apter, David 199 Bentham, Jeremy 29, 30, 3 1 , 34,
aristokratski interesi 83, 145, 148 36,41,42
Aristotel 33, 34 Bergson, Henri 136, 150
 294
Berlin, Isaiah 29, 44, 48
Bervi-Flerovski, V. 78
bioraznolikost 272
birokracija 87
Bismarck, Otto von 84, 85, 88,
125, 144
Blair, Tony 118
Blum, Leon 93
boljševizam 172, 173
Bosanquet, Bernard 29, 30, 34,
35, 40, 4 1 , 45
Bracher, Karl Dietrich 10, 24
Braine, Bernard 108, 109, 115
Brittan, Samuel 50
Buchanan, James 31, 32, 34
Burke, Edmund 102, 111, 139,
147, 212
Burkhardt, Jacob 213
c 154
Canovan, Margaret 201
Carver, Terrell 272, 276
Castro, Fidel 69
Cecil, Lord Hugh 113
centrističke stranke 85, 9 1 , 92,
96, 97, 101, 257
Chamberlain, Houston Stewart
209
Chamberlain, Joseph 85, 104
Chapman, John W. 48
Cioran, Emile 152
civilizacija 163, 248, 2 7 0
Cobban, Alfred 199
Cole, G. D. H. 27
Političke ideologije
Converse, Philip 14
Coole, Diana 272, 273
Croce, Benedetto 138, 155, 156,
157, 158
ν
c
Češki "tačerizam" 19
Češkoslovačka 80
D
D'Annunzio, Gabriele 147, 155
darvinizam, socijalni 103, 113,
146, 158
Darwin, Charles 136
Dawson, Christopher 211, 214
de Beauvoir, Simone 225
de Gobineau, Arthur 209
de Man, Hendrik 93, 152, 153
de Rivera, Jose Antonio Primo
de Tocqueville, Alexis 213, 278
Descartes, Rene 129
Deutsch, Karl 199
Dewey, John 26, 27, 28, 29, 30,
33, 38, 39, 4 1 , 45
dijalektički materijalizam 56, 6 1 ,
69, 226
dijalektika 61, 220
diktature 12, 122, 158, 159, 164,
167, 169, 276
Disraeli, Benjamin 85, 104
doba ideologija 10, 11, 24
Dobson, Α. 262, 263
Dreyfus, afera 145, 146, 152,
159

Kazalo
država 22, 23, 3 1 , 3 2 , 39, 4 3 , 78,
80, 83, 87, 92, 108, 129,
148, 175, 2 1 , 275
• stajalište socijalista 88-90, 93,
119,
dvostruko kodiranje 106
Ε 152, 171, 173
Eccleshall, Robert 289
Eckersley, Robyn 262
ekologija 175, 179, 248, 254,
258, 262
Eliade, Mircea 152, 182
Eliot, Τ. S. 150, 152, 1 8 7 , 2 1 1 ,
214
elite 14, 15, 66, 84, 141, 155,
160, 170, 194, 212
• intelektualne 18, 19
• komunističke 68
Engels, Friedrich 11, 58, 60, 6 1 ,
62, 64, 66, 68, 69, 70, 271
esencijalizam 226
estetika 136, 140, 144, 151
etatizam 87, 99, 128, 129
etničko: čišćenje 181, 185
• pripadnost 7 1 , 145, 170,
173, 175, 1 8 0 , 1 9 3 , 1 9 5 -
197, 205, 225, 286
•skupine 67, 138, 141, 180,
183, 205, 217, 280
• raznolikost 179
• ideologije 197, 200
Europa 92, 94, 120, 122, 132,
136, 142, 146, 149, 159
• kršćanska demokracija 120,
129,133
• demokratizacija 82
295
• nacionalizam 194, 196,
207, 213
• nova desnica 101, 115, 178,
180, 186
• istočna 68, 70, 71
• socijalizam 77, 91, 97
• fašizam 92, 135, 137, 139,
• europejstvo 95
Evola, Julius 172, 178
F
fašizam 18, 64, 137-139, 149,
152, 153 158, 170, 1 8 1 , 2 0 9
• i liberalizam 17, 26
• i komunizam 161
• i nacionalizam 161, 162,
163, 277, 278
• internacionalizacija 172-175,
180
feminizam 219-245, 248, 261,
272, 275, 286
feudalizam 76, 111, 118
Fichte, Johann Gottlieb 145, 195,
202
Finska 77, 95
Firestone, Shulamith 226
fordizam 83
Foucault, Michel 231, 232, 233,
240, 241
fragmentacija 15, 18, 23, 176,
217, 230, 272, 274, 291
• religijska 84
Franco, Francisco 167
Francuska 92, 124, 127, 136,
145, 148, 160, 176, 282
• radikali 85
 296
• socijalisti 90, 93, 96
• fašizam 145, 149, 152, 159
Freeden, Michael 106, 107,
255, 260
Freud, Sigmund 136
Friedman, Milton 109
fundamentalizam 186, 247, 262
• tržišni 102
• islamski 169
funkcionalizam 62, 199
Furet, Francois 161, 162
futurizam 151, 156
G Hegel, Georg Wilhelm Friedrich
Galston, William 45
Gamble, Andrew 102
Gasset, Ortega y 213
gaullizam 94, 97
Gaus, Gerald F. 274, 278, 279,
282, 283
Geddes, Patrick 254
Geertz, Clifford 199
Gellner, Ernest 195, 199
genetički preinačena hrana 265,
266,269
genocid 80, 170, 174, 179
Giddens, Anthony 102, 104, 185
Gladstone, William Ewart 85
globalizacija 182, 184, 216, 266,
269, 281
Goodin, Robert 4 1 , 42, 259, 260
građanska neposlušnost 243
Graham, Gordon 116
Gramsci, Antonio 15, 66, 67, 122
Gray, John 101, 102, 104, 114,
115,116
Političke ideologije
Green, Thomas Hill 28, 33, 34,
36, 45
Griffin, Roger 278, 291
Gutmann, Amy 32, 33
Η
Habermas, Jürgen 155, 228, 229,
280
Haeckel, Ernst 254
Hayek, Friedrich August von 27,
2 9 , 3 9 , 4 0 , 4 1 , 109, 201,
213, 274
Hayes, Carlton 199
3 1 , 33, 34, 60, 6 1 , 65, 145,
224
hegemonija 67, 97, 128, 185
• komunistička 171 SAD 175
Heidegger, Martin 155, 179
Herder, Johann Gottfried 139,
141, 142, 143, 144, 145,
147, 150, 159, 202
hermeneutika 16, 22, 24
hibridne ideologije 23, 274, 275
hiperracionalizam 37, 38
historicizam 139-142, 159, 162
Hitler, Adolf 164, 165, 167, 172,
174, 179, 210
hladni rat 68, 69, 161
Hobbes, Thomas 32, 42, 44, 45
Hobhouse, Leonard Trelawney
12, 25, 26, 27, 28, 30, 33,
36, 45, 52, 281
Hobsbawm, Eric 195, 197, 198
Hobson, John Atkinson 27, 31
Holmes, Stephen 27, 37
holokaust: poricanje 177, 178
 Kazalo
Hrvatska 185, 197
Hulme, Τ. E. 147, 150
humanizam 130, 146, 148, 271
Hume, David 34
I jednakost 81, 105, 107, 113,
idealizam 30, 34, 35, 59, 61, 2 2 9
identitet 72, 149, 206, 220, 256,
280, 287
• grupni 10, 241
• nacionalni 18, 174, 194, 196,
205, 207, 210
imperijalizam 26, 27, 73
• kulturni 179
Indija 215
individualizam 15, 3 1 , 33, 34,
35, 46, 49, 5 1 , 52, 57, 62,
73, 80, 99, 104, 107, 114,
148, 163, 206, 212, 279,
282
Indonezija 18
industrijalizacija 70, 77, 78, 80,
83, 145, 194, 269
indusrrijska civilizacija: kritika
zelenih 248, 250
intelektualci 13, 18, 55, 59, 86,
90, 121, 133, 158, 165,
179, 277
intelektualna revolucija 137, 149
• kriza 152
internacionalizam 69, 71, 171,
173, 180
Irska 116
Italija 77, 85, 88, 92, 124, 125,
142, 155, 159, 164, 179,
180,214
297
J
jakobiti 120
Japan 79, 80, 99, 190
jastvo 29, 32-34, 36, 47, 210,
279
145, 209, 221, 239, 251,
257, 261, 280
• spolna 219, 225
Jünger, Ernst 155, 179
Južna Afrika 94, 183
Južna Amerika 18
Κ
Kant, Immanuel 44, 139, 145,
148, 195, 224
kapitalizam 57, 60, 77, 78, 79,
80, 90, 93, 95, 97, 125,
162, 164, 171, 182, 240,
250, 279.
katolička crkva 84, 88, 122, 123,
124,133
• stajališta, stranke i pokreti
47, 92, 120, 121, 122, 124,
125, 126, 127, 129-132,
149, 173
Kautsky, Karl 90
Kedourie, Elie 195, 201
Keynes, John Maynard 3 1 , 38,
94, 104, 108
Kina 63, 68, 70, 79, 98
Kirk, Rüssel 111, 211
klasna borba 59, 66, 68, 88, 152,
162, 209
Kohn, Hans 194, 199
kolektivizam 37, 50, 52, 69, 80,
1 0 4 , 1 1 3 , 120
 298
kompromis 46, 47, 85, 92
komunitarizam 46, 49
komunizam 10, 13, 18, 79, 98,
129, 131, 1 6 4 , 2 1 5 , 278,
285
• ruski 26, 78
• odnos prema fašizmu 138,
153, 160, 161, 162, 164,
koncentracijski logori 159
konstitucionalizam 122-124, 133,
183
konstruktivizam 46
konzervativizam 11, 14, 27, 94,
97, 101-119, 208, 275, 280,
2 8 9 , 2 9 0 , 292
• pobjeda liberalizma 27
• kriza 102-103
• i nacionalizam 206, 247,
Koreja, Sjeverna 63, 68, 70, 79
Kosovo 197
Kristeva, Julia 231
Kropotkin, Peter 254
kršćanska demokracija 97, 120,
121,133
Ku Klux Klan 174
Kuba 63, 68, 70, 79
Kymlicka, Will 33, 193
L Locke, John 42, 116
La Rochelle, Drieu 154, 172
laburistička stranka 12, 87, 92,
93, 118,182
Laciau, Ernesto 67, 283
lakanovci 20
Lane, Robert 14
Larmore, Charles 44
Lassalle, Ferdinand 84
Političke ideologije
Latinska Amerika 120, 127, 129
lažna svijest 62, 65
Le Bon, Gustav 136, 137, 147,
150
Lenjin, Vladimir Iljič 62, 69, 90,
136, 162
Lewis, Wyndham 150, 152
liberalizam 11-12, 14, 17, 33,
37, 39, 47, 53, 64, 88, 153,
154, 155, 169, 186, 236,
260
• kao povijesni pobjednik 19,
25, 52
• kriza "novi" 33, 85
• klasični 5 1 , 96
• odnos fašizma 156, 164, 170,
181, 185
• odnos marksizma 26, 57, 69,
73, 152
• odnos socijalizma 26, 27,
121
• antinomije 29-32, 46, 49
• etnokratski 183, 185
• blagostanje 275
libertarijanizam 28, 5 1 , 87, 274,
282
lingvistika 15
Lloyd George, David 85, 94
Loftus, Pierse 103
Lorenz, Konrad 254
Lüger, KArl 85
Luxemburg, Rosa 163
Lyotard, Jean-Frangois 2 2 4 , 228
Μ
MacCormick, Neil 2 0 2 , 2 1 0
 Kazalo
MacDonald, J. Ramsay 12
makroideologije 16
Mallock, W.H. 114
Man, Hendrik de 93, 152, 153
Mannheim, Karl 13
Mao Tse-tung 69
maoizam 56
Margalit, Avishai 193
Marinetti, Fillippo Tommaso
147, 151, 155
Maritain, Jacques 129
marksizam 10, 13, 20, 55-73,
87, 119, 132, 152, 161-163,
198, 209, 220, 2 3 1 , 241,
2 4 3 , 2 7 2 , 279
• postmarksizam 19, 56, 72-
73, 161, 273, 287, 292
Marshall, Τ. H. 225
Marx, Karl 27, 33, 37, 55, 57,
58, 59, 60, 6 1 , 62, 63, 64,
65, 66, 68, 69, 70, 71, 77,
78, 82, 90, 120, 136, 157,
198, 209, 234, 271, 273
materijalizam 35, 56, 60, 6 1 , 66,
146, 152, 152, 154, 158,
163, 209, 212, 226, 241,
254,285
Matteotti, Giacomo 156
Maurras, Charles 147, 150, 211,
214
Mazzini, Giuseppe 190, 198
Meadowcroft, James 285
Meinecke, Friedrich 140, 141,
157, 158, 159
Meksiko 128
Menger, Carl 43
Michelet, Jules 144
milenarizam 23, 86
299
militarizam 251, 258, 261
Mill, John Stuart 34, 190, 196,
198, 213, 227, 278
Miller, David 196, 202, 213
Mitchell, Juliet 240
moć 12, 73, 80, 83, 88, 89, 90,
94, 173, 2 3 1 , 233, 240, 244,
258, 277, 286
Moser, Justus 142
Mosley, Oswald 172
Mouffe, Chantal 67
Mounter, Emmanuel 129
multikulturalizam 184, 214, 217,
274
Mumford, Lewis 254
Mummery, Α. F. 31
muslimanski svijet 19
Mussolini, Benito 150, 154, 155,
156, 157, 160, 162, 163,
164, 165, 167, 172
Ν
nacija 69, 84, 97, 104, 106, 108,
109, 112, 118, 1 3 8 , 1 4 1 -
143, 145, 149, 150, 151,
154, 158, 159, 175, 192,
196, 205, 208, 211-213
• razlika spram etničke
zajednice 197, 200-201
nacionalizacija 90. 94, 120, 121,
275
nacionalizam: 18, 23, 68, 148,
151, 171, 189, 190-195,
197-198, 203, 204, 208,
211, 215, 217
• i demokracija 213
• kao ideologija 196, 200-202,
205-208 286
 300
• mitovi 189-190
• Herder 139
• palingenetički
ultranacionalizam 180, 184
nacizam 87, 161, 164-165, 173,
177
Nader, Ralph 264
natjecanje, evolucionarno 41
NATO 95, 216
nejednakost 57, 83, 97, 105, 251,
290
• konzervativcima
poželjna 105-107, 113,
207, 212
• spolna 227, 240
neslaganje: ideologije kao
sredstvo 9-10
Nielsen, Kai 193, 202
Nietzsche, Friedrich 136, 146,
147, 148, 155, 1 7 9 , 2 1 3 ,
233
Nizozemska 85, 124, 131
nogometni huligani 174
Nolte, Ernst 161
Norveška 93
nova ljevica 18, 33, 243, 256
novi laburisti 23, 102
Nozick, Robert 29, 51
Nj
Njemačka 58, 79, 124, 149
• Istočna 80
•radikalna desnica 161, 171
• fašizam 141, 142, 161, 179
• kršćanska demokracija 121
• zeleni 18, 261, 280
• socijalisti 84, 85, 9 1 , 93
Političke ideologije
Ο
Oakeshott, Michael 22, 110, 115,
116, 289
obitelj, ideološka 23, 24, 184,
253, 2 6 1 , 262, 272, 274,
275, 286, 287, 291
održivo društvo 250, 265, 268
organicizam 3 1 , 140
Orwell, George 184
otuđenje 147, 154
Ρ
pacifizam 95, 251
pape 84, 128, 130
Pariška komuna 64, 71
perfekcionizam 45, 46, 49, 279,
284
Pessoa, Fernando 152
planiranje socijalno 28
• ekonomsko 40, 50, 52, 72,
91, 93, 172, 276
Platon 37, 289
pluralizam 15, 23, 27, 42, 44, 79,
215, 224, 272, 278, 288,
291
• etnopluralizam 175, 184
politička filozofija 27, 129, 279,
280
politička teorija 29, 46, 48-50,
133, 279
Poljska 194
Pombeni, Paulo 275
Popper, Karl 31, 37, 201
populizam 11, 78, 84, 92, 97,
170, 171, 176, 183, 195
Portugal 97, 149
postfašizam 168, 200

Kazalo
postkolonijalizam 190, 215
postmodernizam 20, 2 1 , 23, 24,
67, 106, 222, 228, 229-230,
241-244, 273
poststrukturalizam 22, 7 1 , 2 2 1 ,
223, 227, 232
Pound, Ezra 152
povijest 63, 67, 109, 138, 156,
157, 182, 184, 190, 284
• filozofija 61, 139, 140, 145,
146, 159, 226 mikropovijest
228
prava 24, 29, 33, 35, 37, 57, 65,
67, 69, 73, 120, 133, 138,
145, 184, 216, 227
• ženska borba 82, 227, 235
• životinjska 248
pravda 24, 96, 149, 2 0 1 , 225,
279
• socijalna 27, 38, 258
privatno vlasništvo 27, 28, 57,
78, 81, 90, 109, 165
prosvjetiteljstvo 38, 136, 139,
141, 145, 147, 219, 221,
229, 250
• odbacivanje 138, 145, 149,
150, 159-160, 194
Pye, Lucien 199
Q Ritchie, D. G. 30
Quinet, Edgar 144
R 230, 232, 234, 238, 242,
racionalizam 37, 38, 42, 46, 52,
102, 110-112, 116, 136,
141, 148, 1 5 9 , 1 6 3 , 2 5 7
301
radikalna desnica 138, 167-169,
173, 175, 178, 183, 186,
187, 191, 200
rasizam 8, 80, 148, 171, 174,
191, 216, 226, 249
Rawls, John 27, 29, 32, 33, 34,
44
rawlsijanci 19
Raz, Joseph 193
reformizam 85, 87, 89, 237, 270,
285
relativizam 13, 62, 227
• povijesni 140, 157, 159
• moralni 159, 288
religijski pokreti 76, 132
Renan, Ernest 143, 144, 145,
146, 147, 148, 150, 190,
198, 202
revizionizam 76, 96, 97, 150,
163, 177-178
revolucija 15, 60, 112, 122, 129,
149, 151, 163, 207
• fašistička 125, 160, 162
• Francuska 102, 124, 138,
141, 142, 146, 152, 158,
169, 1 9 4 , 1 9 5
• Ruska 78, 91, 135
• znanstvena 137, 147
• tehnološka 137
• feministička 226, 284
Riefenstahl, Leni 277
Robbins, Lord 39
rod, rodno 220, 2 2 1 , 225, 229,
244, 2 4 5 , 2 8 0
Rosenberg, Alfred 209, 212
Rossiter, Clinton 111
 I 302
Političke ideologije

Rousseau, Jean-Jacques 17, 120, Sorel, Georges 147, 150, 151,

148, 1 5 4 , 1 8 4 157, 162
Ruggiero, Guido de 26 Sovjetski Savez 63, 69, 70, 160,
170, 184, 247
s Spencer, Herbert 25, 30, 3 1 , 35,
36, 39, 4 1 , 113
SAD 77, 79, 111, 114, 173, 264
Spengler, Oswald 143, 147, 155,
Saint-Simon, Claude Henri de 11,
158, 170
89
Srbija 197, 201
Salysburyjska skupina 85, 105
Staljin, Josif Visarionovič
Samuel, Raphael 106
Džugašvili 69, 78, 91
Sandel, Michael 32, 33, 34
staljinizam 56, 64, 87, 138, 161,
Sassoon, Donald 274, 284
164
Schmitt, Carl 155, 179, 214
Stelling, David 105
Scruton, Roger 207, 208, 211
Sternhell, Zeev 277, 278, 290
seksizam 82
Strachey, Ray 237, 239
seljačke stranke 97, 120
Strasser, Otto 175
sile Osovine 180
subjektivizam 42, 43, 45, 47,
sindikati 77, 79, 83, 88, 89, 93,
202, 232, 241
1 2 3 , 1 3 1 , 264
subjektivnost 228, 229, 2 3 1 , 232,
sloboda 22, 27, 33, 45, 47, 72,
279
106, 108, 113-114, 143,
sufražetkinje 237, 238, 243
156, 211-212, 282
suverenitet 24, 123, 124, 210
Smith, Adam 40, 50
211-278, 286
Smith, Anthony 195, 197, 199
svemir 136, 141
Smith, F. Ε. 108
Španjolska 9 1 , 97, 128, 149, 154
Snoddy, Frederick 254
Švedska 91, 93, 95, 173
Snyder, Louis 199
Švicarska 92, 94
socijaldemokratske stranke 2779,
80, 90, 9 1 , 94, 97, 190,
256,268 Τ
socijalizam 11, 13, 26, 27, 35, tačerizam 19, 102, 105, 106,
40, 76, 79, 84, 9 1 , 95, 98, 107, 112, 118
146 Taine, Hippolyte 143, 145, 146,
• i marksizam 69 147, 148
• razvojni 78, 79 Talshir, Gayil 260, 261
• i feminizam 82 Tamir, Yael 202, 210
• i liberalizam 89, 90 Taylor, A. J. P. 119, 120, 121
Kazalo 303

Tebbit, Norman 107 Vico, Giambattista 142, 155

teologija oslobođenja 18, 127
teritorij 123, 193, 205, 210, 2 1 1 ,
285
Thatcher, Margaret 109
tolerancija 44, 50, 65, 79, 120,
' 211,215,261,283
Tracy, Destutt de 59
Treći pozicionizam 174
Trocki, Leon 163
tržište 27, 40, 47, 49, 50, 57, 70,
78, 83, 88, 92, 95, 98, 103,
Vijetnam, sjeverni 63, 68, 70
viktorijanske vrijednosti 106, 109
Vincent, Andrew 285, 286
Volk 145, 149, 175, 200, 209,
210, 214
von Mises, Ludvig 37, 43, 52,
53, 87
vorticizam 150
w

108, 126, 152, 175, 276 Watson, Hugh Seton 199

Tullock, Gordon 3 1 , 32, 34
Ujedinjeni Narodi 190, 216
utopija 110, 112, 116, 181, 243,
244
V
Velika Britanija 79, 82, 101, 102,
108, 115, 194, 220, 234,
235, 282
• Udruga za britanski ustav
113,114
• socijalisti 77, 79, 84, 89, 97
• radikalna desnica 115
velike priče: modernizma 224
• feminizma 224, 226
• liberalizma 227
Vichyjevski režim 159
Weber, Max 159
Wells, H. G. 170
Westermarck, Edward 43
Wollstonecraft, Mary 227
Woolf, Virginia 137
Y
Yockey, Francis 172
Ζ
zeleni 16, 27, 247-270
• kritika obrasca razvoja 250-
251
• odnos prema ljevici i desnici
257-258, 263
Zunino, Giorgio 158