UDŽBENICI SVEUÈILIŠTA U RIJECI

Manualia Universitatis Studiorum Fluminensis

1
 Izv. prof. dr. sc. Anton Šestan
Brodostrojarski smjer Pomorskog fakulteta u Rijeci
ULJNA HIDRAULIKA I PNEUMATIKA

Urednik
Miodrag Miloševiæ

Recenzenti
Doc. dr. sc. Dubravka Siminiati
Red. prof. dr. sc. Vladimir Medica

Lektura i korektura
Gordana Ožbolt

Naslovnica
Igor Lekšiæ

Tisak
Grafem d.o.o. Rijeka

ISBN 953-165-086-1

Naklada, 300 primjeraka

Objavljeno odlukom Povjerenstva za izdavaèku djelatnost

Sveuèilišta u Rijeci da se udžbenik autora dr. sc. Antona
Šestana ULJNA HIDRAULIKA I PNEUMATIKA izda kao
sveuèilišno izdanje pod brojem: klasa: 602-09/03-01/02,
ur. br.: 2170-57-05-03-2

2
 SVEUÈILIŠTE U RIJECI
POMORSKI FAKULTET U RIJECI

Anton Šestan

ULJNA HIDRAULIKA I PNEUMATIKA

Rijeka, 2003.

3
4
PREDGOVOR

Hidraulika i pneumatika zadnjih su desetljeæa postale veoma važne u konstrukciji

prigona i upravljanju tehnièkim sustavima, osobito u brodogradnji i strojogradnji.
Sadržajem i sistematizacijom graðe, ovaj je udžbenik namijenjen prije svega studentima
brodostrojarskog usmjerenja Pomorskog fakulteta, ali i studentima srodnih viših i
visokoškolskih ustanova. Koristan može biti i inženjerima, tehnièarima, pomorcima i drugima
jer sadrži i osnovu za projektiranje, rukovanje i održavanje hidrauliènih i pneumatskih sistema.
Graða je izložena tako da hidraulika i pneumatika tvore dvije zasebne cjeline.
Dugujem zahvalnost svima koji su mi pomogli u uoblièenju graðe, teksta i slika, njihovoj
doradi i izdavanju udžbenika, posebno doc. dr. sc. Dubravki Siminiati i red. prof. dr. sc.
Vladimiru Medici s Tehnièkog fakulteta Rijeka, dipl. ing. Željku Starèeviæu, zaposlenom u
brodogradilištu “3. maj”, te tvrtki Manesmann - Rexroth. Zahvaljujem se i izdavaèu koji je
spremno izdvojio financijska sredstva.

Rijeka, svibanj, 2003.

Autor

5
6
 SADRŽAJ
PREDGOVOR 5
1. UVOD 11

2. HIDRAULIKA 13

2.1. UVOD 13
2.1.1. Osnovni pojmovi 13
2.1.2. Fizikalne osnove 14
2.1.2.1. Hidrostatika 14
2.1.2.2. Elementi hidrodinamike 16
2.1.2.3. Istjecanje kroz male otvore 23
2.1.2.4. Laminarno i turbulentno strujanje 27
2.1.2.5. Visina gubitka i pad tlaka 31

2.2. STRUKTURA I PRIKAZ HIDRAULIÈNOG SISTEMA 32

2.3. OSNOVNE FUNKCIONALNE SHEME HIDRAULIÈNOG 40

SISTEMA

2.4. HIDRAULIÈNI FLUIDI 47

2.4.1. Zahtjevi kojima moraju udovoljiti hidraulièni pogonski 47
mediji
2.4.2. Kompresibilnost 49
2.4.3. Viskoznost 50
2.4.4. Kemijska i mehanièka stabilnost 53
2.4.5. Mehanièka smjesa zraka i hidrauliènog fluida 54
2.4.6. Zarašæivanje kapilarnih pukotina 56
2.4.7. Brzina prenošenja hidrauliènog impulsa 56
2.4.8. Hidraulièni udar 58
2.4.9. Kavitacija fluida u hidrauliènim sistemima 60
2.5. PUMPE I HIDRAULIÈNI MOTORI 62
2.5.1. Osnovne performanse i podjela pumpi i 62
rotacijskih hidromotora
2.5.2. Radnja, snaga, stupanj djelovanja i razvoj topline 66
2.5.3. Osnovne karakteristike pumpi i motora 69
2.5.4. Usisna i tlaèna visina volumetrijskih pumpi 73
2.5.5. Zupèasti hidraulièni strojevi 75
2.5.5.1. Zupèaste pumpe s vanjskim ozubljenjem 75

7
2.5.5.2. Zupèaste pumpe s unutarnjim ozubljenjem 78
2.5.6. Vijèani hidraulièni strojevi 79
2.5.7. Radijalno klipni hidraulièni strojevi 80
2.5.7.1 Radijalno-klipni hidraulièni strojevi s promjenjivim hodom
klipa 80
2.5.7.2. Radijalno-klipni hidraulièni strojevi s konstantnim hodom klipa 84
2.5.8. Aksijalno-klipni hidraulièni strojevi 85
2.5.8.1. Aksijalno-klipni hidraulièni strojevi s nagibnom ploèom 86
2.5.8.2. Aksijalno-klipni hidraulièni strojevi s nagibnim rotorom 89
2.5.9. Sporohodni motori 91
2.5.10. Zakretni motori 92
2.5.11. Krilne pumpe 94
2.5.12. Sistemi upravljanja hidrauliènim strojevima 95

2.6. RADNI CILINDRI 100

2.7. VENTILI 104

2.7.1. Tlaèni ventili 104
2.7.1.1. Ventili za ogranièenje tlaka 105
2.7.2. Protoèni ventili 112
2.7.2.1. Prigušni ventili 112
2.7.2.2. Ventili za regulaciju protoka 115
2.7.3. Razvodni ventili 120
2.7.3.1. Oznaèavanje i podjela razvodnih ventila 120
2.7.3.2. Razvodni ventili s uzdužnim hodom klipa 122
2.7.3.3. Uložni (cartridge) ventili 131

2.8. HIDRAULIÈNA OPREMA 141

2.8.1. Spremnik ulja i hidraulièni ormar 141
2.8.2. Cjevovodi i prikljuèci cjevovoda 143
2.8.3 Hidraulièni filtri 149
2.8.3.1. Funkcije i podjela hidrauliènih filtra 149
2.8.3.2. Glavne velièine filtara 150
2.8.3.3. Ulošci hidrauliènih filtara 151
2.8.3.4. Mjesto filtra u hidrauliènom sistemu 151
2.8.4. Izmjenjivaèi topline hidraulièkog sistema 153
2.8.5. Hidraulièni akumulatori 154

2.9. KONSTRUKCIJE HIDRAULIÈNIH SISTEMA 157

2.9.1. Podjela hidrauliènih sistema 157
2.9.2. Otvoreni hidraulièni sistemi 160

8
2.9.2.1.
Cirkulacija fluida pri jalovom hodu pumpe (stand by režim) 160
2.9.2.2.
Upravljanje hidraulièkom pumpom 162
2.9.2.3.
Regulacija tlaka u otvorenome hidrauliènom sistemu 171
2.9.2.4.
Hidrostatièki prijenosnici snage sa sekundarnim
sistemom upravljanja 173
2.9.3. Zatvoreni hidraulièni sistemi 179

3. PNEUMATIKA 183

3.1. PODRUÈJA TLAKOVA, IZVEDBE I PRIKAZ

PNEUMATSKIH POSTROJENJA 184

3.2. PROIZVODNJA I PRIPREMA KOMPRIMIRANOG ZRAKA 187

3.2.1. Generator komprimiranog zraka 187
3.2.2. Priprema komprimiranog zraka 194

3.3. VISOKOTLAÈNA PNEUMATIKA 200

3.3.1. Radni cilindar 200
3.3.2. Rotacijski motori 203
3.3.3. Ventili 206
3.3.3.1. Razvodni ventili 206
3.3.3.2. Tlaèni ventili 217
3.3.3.3. Nepovratni ventili 218
3.3.3.4. Prigušni ventili 220
3.3.4. Oprema pneumatike 221
3.3.4.1. Pneumatske cijevi 221
3.3.4.2. Prigušivaè buke 223
3.3.5. Pneumatske sheme za odreðene kombinacije
konstrukcijskih rješenja 223
3.3.5.1. Osnovne sheme upravljanja radnim cilindrom 224
3.3.5.2. Utjecaj brzine na rad pneumatskog cilindra 225
3.3.5.3. Logièke veze 229
3.3.5.4. Slijedno upravljanje u ovisnosti o prijeðenom putu klipa 232
3.3.5.5. Upravljanje vremenskim slijedom 232
3.3.5.6. Upravljanje na temelju razlike tlaka 235
3.3.5.7. Izbor sheme upravljanja 235
3.3.6. Pneumohidraulièni prigoni 238
3.3.6.1. Elementi konstrukcije pneumohidrauliènog prigona 238

LITERATURA 241

9
10
1. UVOD

Zbog svojih osobitosti i prednosti, hidraulika i pneumatika vrlo se èesto primjenjuju u

tehnici prijenosa energije i signala.
Prema davnoj definiciji, izraz hidraulika obuhvaæa podruèja hidrostatike i hidrodinamike
zajedno s pripadajuæim strojevima i ureðajima kojima je voda (grèki: hydor = voda) bila
pogonski medij. To vrijedi i za pneumatiku (grèki: pneuma = disanje). I u novije se vrijeme ti
izrazi odnose na ta podruèja, ali pritom im pogonski medij nije više samo voda i zrak, veæ to
mogu biti i drugi mediji.
U osnovi, hidrostatski ili pneumatski tehnièki sustav djeluje na principu tlaèenja medija
s pomoæu pumpe ili kompresora radi pretvaranja mehanièke energije u hidrostatsku odnosno
pneumatsku energiju. Tako dobivena potencijalna energija protoka medija pod tlakom potom
se putem hidrauliènog odnosno pneumatskog motora ponovno pretvara u mehanièku energiju.
U ovom udžbeniku dane su osnove te strukture odnosnih tehnièkih sustava u kojima
se obavlja prijenos hidrostatskih odnosno pneumatskih signala i energije. Buduæi da se na
brodovima kao i na kopnenim transportnim tehnièkim sistemima protoèni strojevi manje
primjenjuju, ovim udžbenikom nisu obuhvaæeni. Nije obuhvaæena ni hidraulika i pneumatika
koèionih sistema vozila niti hidraulika zrakoplova, premda su im opisane temeljne funkcije.
Razlog tome su posebni propisi sigurnosti kojima podliježu ti sistemi.
U dijelu koji se odnosi na tehniku pogona, upravljanja i regulacije, obuhvaæena su i
elektrotehnièka te mehanièka rješenja u obliku kombinacija razlièitih prijenosnika energije.
Premda optimalno rješenje sistema pogona, upravljanja i regulacije ovisi o postignutom
stupnju zadovoljenja tehnièkih, ekonomskih i ergonomskih zahtjeva, postoji niz tipiènih podruèja
primjene, kod kojih, na temelju naroèitih prednosti jednog naèina prijenosa energije, on mora
biti i primijenjen. Na primjer, odreðene konstrukcije preša moraju biti pogonjene iskljuèivo
hidraulièki jer jedino tako mogu zadovoljiti tehnološke zahtjeve s aspekta promjenljive dužine
hoda s razlièitim brzinama, silama i vremenima mirovanja.
Slièno tome, uèinkovit naèin dobivanja konstantne brzine vrtnje i zakretnog momenta
pruža primjena mehanièkog sistema prijenosa energije. U mnogobrojnim sluèajevima, meðutim,
optimalno rješenje konstrukcije sistema postiže se primjenom kombinacije razlièitih sistema
prijenosa energije (sl. 3.3.46.). Sukladno tome, korisno je poznavati osnovne prednosti i
nedostatke hidrostatskih i pneumatskih sistema prijenosa energije i signala.

Prednosti hidraulike jesu:

- razvoj velikih sila i zakretnih momenata s ureðajima malih dimenzija i masa
- jednostavno postizavanje linijskog hoda
- moguænost kontinuirane promjene brzine vrtnje odnosno hoda hidromotora u širokom
podruèju
- ravnomjernost hoda
- moguænost lakog pokretanja pod punim optereæenjem

11
- djelotvorna zaštita od preoptereæenja, velika pouzdanost i raspoloživost rada te
dugotrajnost
- jednostavno oèitavanje razvijene sile i zakretnog momenta s pomoæu manometra
- jednostavno ogranièavanje optereæenja s pomoæu ugraðenih ventila za ogranièenje tlaka
- slobodan raspored sastavnih elemenata buduæi da se meðusobno spajaju cjevovodima
- osobita moguænost primjene kod automatiziranih tehnièkih sistema jer se hidrauliènim
ventilima može upravljati elektrièki i pneumatski
- povoljan odnos zakretnog momenta koji razvija hidromotor prema momentu inercije
njegovih pokretnih elemenata, što rezultira donekle kratkim vremenom promjene smjera
vrtnje odnosno linearnog hoda klipa radnog cilindra, kao i vremenom postizanja
maksimalnih brzina vrtnje pogonskog vratila odnosno klipnjaèe klipa cilindra
- visoka toènost pozicioniranja hoda motora s obzirom na visok modul elastiènosti
hidrauliènog fluida i visoke hermetiènosti prostora.

12
2. HIDRAULIKA

2.1. UVOD

2.1.1. Osnovni pojmovi

Izraz “hidraulika” u strojarstvu ukljuèuje široko podruèje pojmova vezanih za hidrauliku

viskoznih fluida primijenjenu kod hidrauliènog prijenosa snage.
Pod hidrauliènim prijenosom snage razumijeva se tehnièki sistem kojim se energija
prenosi na odreðenu udaljenost posredstvom fluida s moguænošæu reguliranja i usmjeravanja
izlazne brzine prijenosa. Na slici 2.1.1. prikazan je takav hidraulièni sistem bez moguænosti
regulacije, kojim se posredstvom fluida izmeðu jednog cilindra s malim promjerom klipa i
drugog cilindra sa znatno veæim promjerom klipa prenosi energija radi dobivanja multiplicirane
sile dizanja.
U principu, hidraulièni se prijenos snage može odvijati hidrostatièki (volumetrijski) i
hidrodinamièki. Kod hidrostatièkog prijenosa radnju obavljaju strojevi koji konverziju energije
obavljaju potiskivanjem fluida promjenom volumena u kojemu se fluid nalazi, odakle im naziv
”volumetrijski strojevi”. Kod hidrodinamiènog prijenosa snage, radni princip temelji se na
promjeni energije gibanja fluida te stoga nose naziv ”dinamièki strojevi”.
s

Tablica 2.1. Podjela hidrauliènih strojeva prema naèinu konverzije

hidraulièke energije
Stroj za konverziju mehanièke u Stroj za konverziju hidraulièke
hidrauliènu energiju (energija se energije u mehanièku (energija
dodaje fluidu) se oduzima fluidu)
turbinske pumpe, ventilatori turbine
Dinamièki bez akcijske reakcijske
s kuæištem
strojevi kuæišta
- pneumatske - aksijalne
- propeler - aksijalne
- Pelton (Kaplan)
broda - centrifugalne
- Francis
Pumpe Motori
Volumetrijski alternativne - klipni
strojevi - s linijskim hodom - krilni
- s ojnicom - zupèasti
- rotirajuæe s klipovima

Buduæi da se ovo poglavlje odnosi na dio hidraulike koji obuhvaæa hidrauliène sisteme
s volumetrijskim pumpama i motorima, to æe se njegov sadržaj odnositi samo na hidrauliène

13
sisteme prijenosa snage koji se temelje na zakonima hidrostatike.

Prema smjeru djelovanja izlazne sile iz sistema, razlikuje se:

- hidrostatièki prijenos snage pri kojem se prenosi na izlazu obrtni moment, što je
karakteristièno za hidromotore,
- hidrostatièki prijenos snage pri kojem se na izlazu dobiva sila uz linearni jednosmjerni ili
izmjenièni smjer gibanja, što je karakteristièno za radne cilindre,
- hidrostatièki prijenos snage pri kojem sila na izlazu dobiva obrtni moment uz izmjenièni
smjer gibanja, što je karakteristièno za zakretne hidromotore (kormila broda).

Prema naèinu upravljanja razlikuju se:

- upravljani hidraulièki sistem kod kojeg se upravljanje odnosi na odnos ulazne i izlazne
brzine djelovanja sila i
- neupravljani hidraulièki sistemi.

Prema naèinu funkcioniranja sistema upravljanja, razlikuju se:

- prigušni upravljaèki sistem koji djeluje prigušivanjem protoka fluida
- volumetrijski upravljaèki sistem koji djeluje promjenom radnog volumena pumpe ili motora.

Fluid se u pumpu dovodi i odvodi cjevovodom. Ulazni je cjevovod usisni jer njime
pumpa na ulaznoj, tj. usisnoj strani “usisava” fluid, a izlazni je tlaèni jer njime pumpa na
izlaznoj, tj. tlaènoj strani tlaèi fluid prema hidromotoru.
Princip funkcioniranja hidrostatièkog prijenosnika þemelji se na visokom volumetrièkom
modulu elastiènosti hidrauliènog fluida i Pascalovu zakonu, prema kojem se svaki narinuti tlak
širi u fluidu jednako na sve strane.

2.1.2. Fizikalne osnove

2.1.2.1. Hidrostatika

Pod pretpostavkom da su u prikazanome hidrauliènom sistemu na slici 2.1.1. klipovi

I. i II. bez težine, odnosno sa silom težine zanemarivo malom u usporedbi s ostalim silama, da
je konstrukcija ukruæena te da ne postoje sile trenja, jednadžba stanja mirovanja za klip I. bit
æe: F1 + pL Ak1 = pa1 Ak1, te æe u toèki 1 klipa I. vladati tlak:

p1 = pa1 – pL = F1/Ak1 2.1.1

14
kojem æe odgovarajuæa visina stupca fluida biti:

h = p1/rg = p1/g 2.1.2

F1 vanjska sila; pL atmosferski tlak; Ak1 èeone površine klipa I.;

pa1 apsolutni tlak fluida gustoæa fluida; g specifièna težina fluida

referentna ravnina

Slika 2.1.1. Princip prijenosa snage posredstvom fluida

Buduæi da se prema Pascalovu zakonu tlak u fluidu rasprostire ravnomjerno u svim

smjerovima te da k tome u danom prostoru djeluje još i težina fluida, to æe na površinu 3
vladati poveæan tlak

p3 = pa3 – pL = p1 + rg (h1 – h3).

Prema tome, na èeonu površinu Ak2 u položaju 2 klipa II. konaèno æe djelovati tlak

p2 = p1 + rg (h1 – h2) = p1 - rg (h2 – h1) 2.1.3

na osnovi kojega æe se razviti izlazna sila

F2 = p2 Ak2 . 2.1.4

15
2.1.2.2. Elementi hidrodinamike

Strujnica i strujna cijev

Strujnice su linije kojima se smjer tangente u svakoj toèki poklapa sa smjerom
brzine (sl. 2.1.2.). Dvije se strujnice ne mogu sjeæi jer bi to znaèilo da u njihovu sjecištu
brzina ima smjer tangente i na jednu i na drugu strujnicu, što nije moguæe. Ako je brzina
strujanja za svaku toèku stalna smjerom i velièinom, strujanje je stacionarno (ustaljeno),
inaèe je nestacionarno. Pri stacionarnome strujanju, strujnica je ujedno i putanja èestice
fluida. Strujna je cijev odreðena strujnicama koje prolaze periferijom površine A unutar
fluida (sl. 2.1.3.).

Slika 2.1.2. Strujnice

Slika 2.1.3. Strujna cijev

16
 Ako je površina beskonaèno mala, tj. dA, strujna je cijev elementarna. Pri
stacionarnome strujanju strujna je cijev stalna i fluid koji se nalazi u njoj ne miješa se s fluidom
izvan nje. Tada se strujna cijev može smatrati kanalom s krutim stjenkama. Pri nestacionarnome
strujanju strujna je cijev trenutna, pa se ne može razmatrati kao kanal s krutim stijenkama.

Energija fluida
Fluid može posjedovati mehanièku energiju u tri oblika: u obliku kinetièke energije
Ek, u obliku potencijalne energije Eh i u obliku potencijalne energije tlaka Ep. Kao što je
poznato iz mehanike, za fluid mase

v2
Ek = m 2.1.5
2

Eh = mgh. 2.1.6

Izraz za energiju tlaka Ep može se dobiti razmatranjem gibanja klipa u cilindru

prema slici 2.1.4. Ako se cilindar spoji sa strujnom cijevi, u njega æe ulaziti fluid pod
tlakom p i na klip djelovati silom F = pA. Ako u cilindar uðe fluid obujma V, klip æe se
pomaknuti za iznos s.

referentna ravnina

Slika 2.1.4. Odreðivanje energije fluida

17
Buduæi da je V = As = m/r, pomak iznosi:

m
s=
Ar

Izvršeni rad Wp jednak je energiji tlaka Ep, pa je

m
E p = W p = F × s = pA , 2.1.7
rA

odnosno:

p
Ep = m = pV 2.1.8
r

gdje V predstavlja istisnuti volumen fluida iz cilindra.

Ukupna energija mase m fluida iznosi:

æ p v2 ö
E = E p + E k + E h = mçç + + gh ÷÷. 2.1.9
èr 2 ø

Energija jedinice mase je m puta manja, tj.:

E p v2
= + + gh 2.1.10
m r 2

Energija jedinice težine g puta je manja od energije jedinice mase i iznosi:

E p v2
W1' = = + + h. 2.1.11
mg gr 2 g

Jednadžba kontinuiteta ili jednadžba oèuvanja mase

Kolièina fluida koji protjeèe u jedinici vremena kroz neki presjek, naziva se
protokom i oznaèava sa Q. Ima jedinicu m3/s.

18
 Ako je brzina strujanja po èitavome presjeku konstantna i okomita na presjek, protok
je dan izrazom:
Q = Av, 2.1.12

gdje je A površina presjeka, a v brzina strujanja. Ako brzina po presjeku nije konstantna,
vrijedi:
2.1.13
ò
Q = vdA = v A,
A
m

gdje je:
Q
vm = 2.1.14
A

Slika 2.1.5. Jednadžba kontinuiteta

prosjeèna brzina po presjeku. Ako nestlaèivi fluid struji kroz cijev ili kanal promjenljiva presjeka
(sl. 2.1.5.), protok je kroza sve presjeke isti pa vrijedi:

Q = A1v1m = A2 v 2 m 2.1.15

Taj se izraz naziva jednadžbom kontinuiteta. Zbog jednostavnosti, u proraèunima se redovito

piše:
A1v1 = A2 v 2 = A3 v3 , 2.1.16

gdje se pod v1, v2, v3 itd. podrazumijevaju prosjeène brzine.

19
Bernoullijeva jednadžba ili jednadžba oèuvanja energije
Kroz cijev promjenljiva presjeka (sl. 2.1.6.) struji fluid. Ako je strujanje stacionarno
i bez trenja i ako se izmeðu presjeka 1-1 i 2-2 ne dovodi niti odvodi energija (nema pumpe ili
turbine), gustoæa ukupne energije bit æe ista u oba presjeka, pa prema (2.1.10) vrijedi:

p1 v12 p v2
+ + gh1 = 2 + 2 + gh2 = konst. 2.1.17
r 2 r 2
p v2
+ + gh = C. 2.1.18
r 2

gdje sumand p1/r predstavlja energiju tlaka, v2/2 kinetièku energiju, a gh potencijalnu energiju
u polju Zemljine gravitacije.

referentna ravnina

Slika 2.1.6. Bernoullijeva jednadžba

Jednadžba (2.1.17), odnosno (2.1.18), naziva se Bernoullijeva jednadžba ili jednadžba

oèuvanja energije. Pojedini èlanovi izraza (2.1.17) i (2.1.18) predstavljaju odnos E/m koji
ima jedinicu J/kg = Nm/kg = (kgm/s2)m/kg, što konaèno rezultira jedinicom m2/s2.

20
 Ako se (2.1.18.) pomnoži s r, dobit æe se jednadžba sadržaja energije po jedinici
volumena fluida:

v2
p+r + rgh = C 2.1.19
2

Sada svi èlanovi Bernoullijeve jednadžbe imaju jedinicu tlaka, tj. Pa.
Napokon se Bernoullijeva jednadžba može napisati u obliku koji predstavlja sadržaj
energije po jedinici težine

p v2
+ + h = C. 2.1.20
rg 2 g

U tom obliku èlanovi jednadžbe imaju jedinicu visine, tj. m. Prvi èlan p/(rg) = p/g
naziva se visina tlaka, jer tlak p može držati ravnotežu stupca fluida visine h1 = p/(rg) (slika
2.1.7). Drugi èlan v2/(2g) naziva se visina brzine i izražava èinjenicu da se vertikalni mlaz
brzine v diže do visine h2 = v2/(2g). Treæi èlan oznaèuje geodetsku visinu.

Slika 2.1.7. Znaèenje pojedinih èlanova Bernoullijeve jednadžbe

Slika 2.1.8. prikazuje raspored geodetske visine h, tj. potencijalnu energiju koja
potjeèe od djelovanja gravitacijskog polja zemlje. Nadalje pokazuje visinu tlaka (piezometrièke
visine) p/(rg), tj. energiju statièkog tlaka, visinu brzine v2/ (2g) tj. kinetièku energiju te,
konaèno visinu gubitka energije Dpt /(rg) = hF uzrokovanog trenjem tijekom strujanja, pri
èemu se kinetièka energija pretvara u toplinu.

21
 Slika 2.1.8. Raspored razlièitih oblika energije fluida duž cjevovoda

Proširena Bernoullijeva jednadžba vrijedi za strujanje realnog fluida kada zbog

trenja nastaju gubici mehanièke energije koja se pretvara u toplinu i kada brzina nije
konstantna po presjeku. Buduæi da je zbog profila brzina, srednja vrijednost kvadrata
brzine veæa od kvadrata srednje brzine, tj.:

( v 2 ) m > (vm ) 2 ,

za realni fluid treba korigirati Bernoullijevu jednadžbu. Kako se proraèun provodi sa srednjom
brzinom, uvodi se koeficijent ispravka kinetièke energije, α, tj.:

 v2  v2
  = a m ; a >1
 2 m 2

pa je:

p v2
+a + gh = C . 2.1.21
r 2

Za turbulentno strujanje koeficijent a neznatno se razlikuje od jedinice, ali je za laminarno

strujanje a = 2, pa se svakako mora uzeti u obzir.

22
 Ako se sa Dpt oznaèi pad tlaka zbog gubitka trenja, Bernoullijeva jednadžba
prelazi u :

v12 v2
p1 + a 1 r + rgh1 = p 2 + a 2 r 2 + rgh2 + Dp t . 2.1.22
2 2g

Koeficijenti ispravka kinetièke energije a1 i a2 uzimaju u obzir neravnomjernost

profila brzine po presjeku, kao što je sluèaj kod laminarnog i turbulentnog strujanja te kod
promjene geometrije kanala.
.

2.1.2.3. Istjecanje kroz male otvore

Stacionarno istjecanje
Istjecanje je kapljevine iz spremnika stacionarno ako se dotjecanjem kapljevine
održava razina u spremniku. Ako je površina razine velika u usporedbi s površinom otvora
kroz koji kapljevina istjeèe, istjecanje se može smatrati približno stacionarnim. Brzina istjecanja
iznosi:

2 gh
v0 = , 2.1.23
1 - ( A / A0 ) 2

gdje je A površina otvora, a A0 površina razine u spremniku (sl. 2.1.9.). Ako je omjer A/A0
mali, njegov se kvadrat može zanemariti u usporedbi s jedinicom pa (2.1.23) prelazi u:

v0 = 2 gh . 2.1.24

To je poznati Torricellijev izraz za brzinu istjecanja, prema kojemu je brzina istjecanja

v na dubini h takva kao da kapljevina slobodno pada s visine h. Zbog gubitaka, stvarna
je brzina istjecanja nešto manja i iznosi:

v = C 0 v0 = C v 2 gh , 2.1.25

gdje je Cv < 1 i naziva se koeficijent brzine. Èestice kapljevine neposredno uza stjenku
gibaju se paralelno s njom i ne mogu naglo skrenuti u smjer istjecanja (na slici 2.1.9. horizontalni
smjer). Èestice skreæu postupno u luku, što uvjetuje suženje mlaza.

23
 Presjek mlaza na najužem dijelu iznosi Ae i zadan je izrazom:

Ae = C c A0 , 2.1.26

gdje je Cc koeficijent kontrakcije mlaza. Protok fluida kroz otvor sada iznosi:

Q = C c C v 2ghA0 2.1.27

Q = C d 2 ghA0 , 2.1.28

gdje je Cd = CcCv koeficijent istjecanja ili protoka. Koeficijent istjecanja ovisi o vrsti
kapljevine, o obliku otvora i o njegovu položaju prema dnu. Odreðuje se eksperimentalno.
Za pravilno zaobljene otvore debelih stjenki, koeficijent istjecanja iznosi Cd = 0,96 do 0,99

Slika 2.1.9. Istjecanje fluida kroz mali otvor

Slika 2.1.9 Kontrakcija mlaza

24
 Na otvore u tankim stjenkama èesto se postavljaju nastavci koji poveæavaju koeficijent
istjecanja, a time i protok Q. Konièni konvergentni nastavci poveæavaju, a divergentni smanjuju
brzinu istjecanja.

Istjecanje iz spremnika s predtlakom

Ako je spremnik zatvoren, a iznad slobodne površine djeluje pretlak p (sl. 2.1.10.),
za istjecanje kroz mali otvor teorijska brzina istjecanja iznosi:

v0 = 2 g (h + p / g ) 2.1.29

odnosno:

æ pö
v0 = 2çç gh + ÷÷ . 2.1.30
è rø

Slika 2.1.10. Istjecanje iz posude s predtlakom

Istjecanje ispod razine

Za istjecanje ispod razine prema slici 2.1.11., teorijska brzina istjecanja kroz male
otvore iznosi:

v0 = 2 g (h1 - h2 ). 2.1.31

25
 Slika 2.1.11. Istjecanje ispod razine

Istjecanje kroz velike otvore

Ako fluid istjeèe kroz velike otvore kao na slici 2.1.12., brzina istjecanja nije konstantna
po èitavome presjeku. Kolièina koja istjeèe kroz elementarni presjek površine dA = b dh
iznosi:

dQ = Cd b dh 2 gh

Slika 2.1.12. Istjecanje kroz velike otvore

Ukupni protok:

h2

Q = C d b 2 g ò h dh
h1

2
Q= C d b 2 g æç h23 - h13 ö÷. 2.1.32
3 è ø

26
U sluèaju preljeva kao na slici 2.1.13., vrijedi h1 = 0, h2 = h, pa je:

2
Q= C d bh 2 gh . 2.1.33
3

Slika 2.1.13. Preljev

Izrazi (2.1.32. i 2.1.33.) vrijede ako je brzina dotjecanja zanemarivo mala (v1 ≈ 0).
Ako se ta brzina ne može zanemariti, prelaze u:

é æ 2 3
ö æ 2
ö
3
ù
2 v v 2.1.34
Q= C d b 2 g ê çç h + 1 ÷÷ - çç 1 ÷÷ ú.
3 ê è 2g ø è 2 g ø úû
ë

S pomoæu preljeva mjere se veliki protoci vode.

2.1.2.4. Laminarno i turbulentno strujanje

Naèini strujanja u cijevima i procjepima

Strujanje u cijevima može se podijeliti na laminarno i turbulentno strujanje.
Laminarno ili slojevito strujanje jest takvo strujanje u kojem se fluid giba u slojevima koji se
meðusobno ne miješaju. Suprotno tome, pri turbulentnome strujanju slojevi se fluidi meðusobno
miješaju, tj. uz glavno gibanje èestica u smjeru gibanja, èestice se gibaju i popreèno na taj
smjer i tako uzrokuju miješanje slojeva.
Turbulentno i laminarno strujanje mogu se zorno prikazati s pomoæu uvoðenja obojenih
fluida, kako je prikazano na slikama 2.1.14. i 2.1.15. Pri laminarnome strujanju obojeni sloj
fluida ostaje ravan i odvojen od ostalih slojeva.

27
 Pri turbulentnome strujanju obojeni sloj se otklanja od smjera strujanja i miješa se s
ostalim slojevima fluida.

Slika 2.1.14. Laminarno strujanje

Slika 2.1.15. Turbulentno strujanje

Na odreðenoj udaljenosti od mjesta unošenja boje èitav je fluid jednoliko obojen,

što pokazuje da je nastalo potpuno miješanje. U tehnièkoj primjeni uvelike preteže turbulentno
strujanje. Laminarno je strujanje znatno rjeðe i javlja se npr. pri podmazivanju, pri strujanju
vode u cijevima centralnog grijanja, strujanju podzemne vode i u drugim strujanjima s malim
brzinama.

28
Laminarno strujanje
Pri laminarnome strujaju brzina je strujanja uza stjenku jednaka nuli, a u osi cijevi
maksimalna, kao što je prikazano na slici 2.1.16. Profil je brzina parabolièan, a raspored je
brzina dan izrazom:

[
v = vmax 1 - (r / r0 ) 2 . ] 2.1.35

Slika 2.1.16. Raspored brzina pri laminarnome strujanju

Maksimalna brzina vmax odreðuje se izrazom:

Ig
v max = r02 , 2.1.36
4v

gdje je r0 polumjer cijevi, v kinematièka viskoznost, a Ig hidraulièki gradijent.

Srednja brzina iznosi:

v m = v max / 2, 2.1.37

a protok:

pI g
Q = vm A = r04 . 2.1.38
8v

29
Turbulentno strujanje
I pri turbulentnome strujanju brzina je strujaja neposredno uz stijenku jednaka nuli, a
maksimalna je brzina vmax takoðer u osi cijevi. Zbog miješanja slojeva usporavaju se brži
slojevi i ubrzavaju sporiji pa je raspored brzina po presjeku jednolikiji. Prema von Karamanu
za hidraulièki glatke cijevi i Reynoldsov broj od 80 000 (Re≤80 000) vrijedi:

v x = v max (r / r0 )1 / 7 . 2.1.39

Za veæi Re eksponent se smanjuje pa iznosi od 1/8 do 1/10. Omjer srednje i maksimalne

brzine iznosi:

v m / v max = 0,7 do 0,8. 2.1.40

Slika 2.1.17. Prosjeèni raspored brzina pri turbulentnome strujanju

Slika 2.1.18. Trenutni raspored brzina pri turbulentnome strujanju

30
Na slici 2.1.17. prikazan je vremenski prosjeèni raspored brzine, a na slici 2.1.18. moguæi
trenutni raspored brzine.

2.1.2.5. Visina gubitka i pad tlaka

Strujanje je realnih fluida vrlo složeno. Posmiène sile trenja izmeðu èestica fluida i
stijenki, kao i izmeðu samih èestica fluida uvjetuju gubitak energije. Analitièko rješenje
integriranjem odgovarajuæih parcijalnih diferencijalnih jednadžbi ne može se primijeniti jer nije
naðeno opæe rješenje tih difrencijalnih jednadžbi. Zato se u proraèunima primjenjuju rezultati
mnogih eksperimenata koji su do danas provedeni.
U proraèunima se primjenjuju poluempirijske jednadžbe. Gubici mehanièke energije
koji nastaju zbog trenja izražavaju se bilo kao visina gubitka ht, bilo kao pad tlaka ∆p.
Pri izraèunavanju gubitka presudno je znati radi li se o laminarnome ili turbulentnome strujanju.
U ravnim cijevima konstantnog promjera D visina gubitka, odnosno pad tlaka iznosi:

l v2
Dp = l r 2.1.41
D 2

l v2
ht = l r 2.1.42
D 2g

gdje su l duljina cijevi, D promjer cijevi, λ koeficijent otpora trenja, ρ gustoæa fluida i
v prosjeèna brzina strujanja.

31
2.2. STRUKTURA I OPIS HIDRAULIÈNOG SISTEMA

Hidraulièna pumpa i hidraulièni motor (hidromotor) meðusobno su povezani

cjevovodima opskrbljenima opremom za upravljanje protokom hidrauliènog fluida. Sve zajedno
èini hidraulièni sistem (sl. 2.2.1.), koji se u praksi èesto naziva i hidraulièni prijenosnik.
Podsisteme toga sistema èine:
- generator fluida pod tlakom, skraæeno hidrogenerator, kojim se mehanièka energija
pretvara u hidrauliènu, a sastoji se od hidrauliène pumpe s pogonskim motorom i spremnika
s pripadnom opremom
- upravljaèka oprema s pripadnim cjevovodima kojima se napajaju potrošaèi hidrauliène
energije tj. hidromotori, a ujedno djeluje na njihove uèinke regulacijom jaèine protoka i
visine tlaka na temelju dobivenih upravljaèkih informacija s unutarnjeg ili s vanjskog
izvora
- potrošaè hidrauliène energije, skraæeno hidromotor, kojim se hidraulièna energija
pretvara ponovno u mehanièku energiju u obliku linearnog (radni cilindar) ili rotacijskog
hoda.

Funkcionalne komplekse èine, nadalje, funkcionalni sklopovi pojedinih podsistema,

poput sklopa za regulaciju dobave kod pumpe ili razvodni ventil kod upravljaèke opreme.
Elemente sistema, konaèno èine pojedine pozicije tih funkcionalnih kompleksa poput brtve,
klipa, vijka, cilindra, kuæišta, cijevi, prirubnice i tome slièno.
U literaturi æe se naiæi i na pojednostavnjeni prikaz strukture hidrauliènog sistema u
kojem se funkcionalni kompleksi uzimaju kao elementi sistema. U tom se sluèaju pod elementom
sistema razumijeva npr. sklop za regulaciju dobave kod pumpe ili neki ventil kod upravljaèke
opreme. Buduæi da ovaj udžbenik ne obuhvaæa problematiku najsitnijih dijelova strukture
hidrauliènog sistema, poput brtve, klipa, vijka, cilindra, kuæišta, cijevi, prirubnice i tome slièno,
u nastavku æe se koristiti navedena pojednostavnjena rašèlamba sistema.
Kao što je vidljivo iz sl. 2.2.1., u podsistemu pumpe elektrièna se energija s pomoæu
elektromotora 1 pretvara najprije u mehanièku koju pumpa 2 potom pretvara u hidrauliènu
energiju. Radnim se medijem prenosi preko upravljaèkog podsistema do podsistema
hidromotora (linearnog 9, rotacijskog 10 ili zakretnog) gdje se ponovno pretvara u mehanièku
energiju.
Pritom se upravljaèkim podsistemom koji se sastoji od sigurnosnog ventila 4,
razvodnog ventila 5 za namjerno otvaranje ventila 4 kada se želi rasteretiti pumpa 2, razvodnih
ventila 6 i 7 za upravljanje motorima 10 i 11 te cjevovoda 9 upravlja uèinkom i sigurnosti rada
hidrauliènog sistema regulacijom jaèine protoka i tlaka pogonskog medija.

32
Slika 2.2.1. Struktura hidrauliènog sistema

33
 Navedeni ventili, èiji se presjek voda može regulirati i do stanja “zatvoreno”, po
funkciji mogu biti:
- tlaèni
- protoèni
- razvodni
- zaporni.

Upravljaèke informacije za njihovu funkciju mogu potjecati izvana ili iz samoga

hidrauliènog sistema.
Tlaèni ventil djeluje na visinu tlaka u odreðenom ogranku hidrauliènog sistema ili na
razliku tlaka kod nekog njegovog elementa.
Protoèni ventil djeluje na velièinu protoka stalnom promjenom presjeka protoènog
voda.
Razvodni ventil je zapravo prikljuèni ventil (sl. 2.2.2.), kojim se meðusobno
prikljuèuju pojedini vodovi, npr. izmeðu pumpe, hidromotora i spremnika, da bi se aktivirao
odreðeni smjer hoda hidromotora odnosno promijenio smjer strujanja fluida.
Zaporni ventil služi za zatvaranje ili otvaranje protoka.
.
Struktura i naèin djelovanja hidrauliènog sistema prikazuju se funkcionalnim shemama
koje sadrže sve ugraðene elemente, njihove spojeve te podatke za upravljanje. Pritom se za
prikazivanje elemenata koriste simboli (tablica 2.2.1.). Moguænost kombinacija simbola
prikazuje primjer razvodnog ventila na slici 2.2.2. Razvodni se ventil prikazuje kvadratnim
poljem s prikljuècima za vodove, npr. B, P, A, B i T (sl. 2.2.1.). U polju kvadrata oznaèavaju
se odgovarajuæi spojevi izmeðu pojedinih prikljuèaka, npr. P → T a A i B zatvoreno.
Svaki daljnji položaj meðusobnih spojeva prikljuèaka prikazan je novim kvadratnim
poljem. Stoga je na razvodniku 4/3 (sl. 2.2.2.b), svaki takav položaj obilježen arapskim
brojem, s time da je srednji položaj uvijek oznaèen brojem 0. Prikljuèci su oznaèeni velikim
slovima samo u srednjem položaju. Novi položaj razvodnika, tj. nova kombinacija prikljuèaka,
postiže se potiskivanjem, ne povlaèenjem, kvadratiæa do položaja gdje se unutarnje veze u
kvadratiæu poklapaju s oznaèenim prikljuècima u 0 položaju (v. strelicu na sl. 2.2.2.c).
Ventili za ogranièenje tlaka uvijek se prikazuju u zatvorenom položaju. To je položaj
kada je sila FV prenapregnute opruge veæa od hidrauliène sile FX (sl. 2.2.3.). Tada kvadratiæ
biva potisnut ulijevo do graniènika 2 èime se zatvara protok fluida, jer se u tom položaju vrh
strelice 1 više ne poklapa s izlaznim otvorom T.
Kada upravljaèki tlak px toliko naraste da sila FX postane veæa od sile FV
prednapregnute opruge, kvadratiæ ventila pomaknut æe se udesno èime æe se uspostaviti veza
izmeðu P i T. U tom položaju fluid æe proteæi kroz ventil i doæi æe do rastereæenja tlaènog
voda pumpe.

34
 Slika 2.2.2. Objašnjenje znaèenja simbola razvodnog ventila
a) osnovni prikaz; b) prikaz razlièitih moguænosti prikljuèivanja;
c) redoslijed prikljuèivanja

Primjer interakcije pojedinih elemenata prikazuje funkcionalna shema otvorenoga

hidrauliènog sistema s linearnim i rotacijskim hidromotorom (sl. 2.2.1.). Pogonski motor 1
koji može biti ili s unutarnjim izgaranjem ili elektromotor, pogoni pumpu 2 koja generira
konstantan protok fluida u upravljaèki podsistem. Da bi se sistem zaštitio od preoptereæenja,
kada npr. doðe do preoptereæenja nekog hidromotora, tlaèni vod pumpe opremljen je
podesivim ventilom za ogranièenje tlaka 4 koji se može otvoriti i vanjskom komandom s
pomoæu elektrorazvodnika 5.

Slika 2.2.3 Objašnjenje simbola ventila za ogranièavanje tlaka

FV sila prednapregnute opruge; px upravljaèki tlak;
FX sila pritiska; Q protok fluida

Elektrorazvodnicima 6 i 7 upravlja se radom hidromotora (lijevo-desno-stoj), a

podesivi regulator protoka 8, na tlaènom vodu hidraulièkog cilindra, služi za regulaciju protoka
fluida u cilindar, odnosno za regulaciju brzine njegova radnog hoda. Paralelno spojenim
nepovratnim ventilom eliminira se prigušivanje protoka kod jalovog hoda hidromotora, odnosno
poveæava se brzina klipa u povratnom hodu.

35
Tablica 1.2.1 Simboli hidrauliènog sistema prema ISO/R 1291

Naziv elementa ili oznake Simbol

Radni (magistralni) cjevovod

Upravljaèki cjevovod

Drenažni odnosno odzraèni cjevovod

Savitljiva cijev

Vratilo, osovina, poluga

Grananje cijevi

Cjevovodi koji se mimoilaze

Prigušnik

Mlaznica

Opruga

Pumpa konstantnog protoka dobave

- s jednim smjerom dobave

- s dva smjera dobave

Pumpa promjenljivog protoka dobave

- s jednim smjerom dobave

- s dva smjera dobave

Motor s konstantnom brzinom vrtnje

- jednosmjerni

- dvosmjerni

Motor s promjenjivom brzinom vrtnje

- jednosmjerni

- dvosmjerni

Zakretni motor

36
Jednoradni cilindar
- s povratom klipa vanjskom silom

- s povratom klipa silom opruge

Dvoradni cilindar
- s jednostranom klipnjaèom

- s dvostranom klipnjaèom

Teleskopski cilindar
- jednoradni s povratom klipa vanjskom silom

- dvoradni

Cilindar s usporenim zaustavljanjem klipa

- bez moguænosti regulacije brzine zaustavljanja

- s regulacijom brzine zaustavljanja

Razvodni ventili s klipom

- sa 2 prikljuèka i 2 položaja (2/2 razvodnik)

- sa 3 prikljuèka i 2 položaja (3/2 razvodnik)

- sa 4 prikljuèka i 2 položaja (4/2 razvodnik)

- sa 3 prikljuèka i 3 položaja (3/3 razvodnik)

i internim upravljanjem

detaljiziran simbol

opæi simbol

Razvodni ventil s klipom i podesivim protokom

- s proporcionalnom regulacijom

- sa servoregulacijom

37
Razvodni ventil sa sjedištem (pladnjem)

- sa 2 prikljuèka i 2 položaja (2/2 razvodnik)

- sa 4 prikljuèka i 3 položaja (4/3 razvodnik)

Nepovratni ventil

Nepovratni ventil s hidrauliènim upravljanjem,

odnosno uložni (cartridge) ventili

Dvostruki nepovratni ventil s konjunktivnom

(ili – ili) funkcijom

Ventil za ogranièenje tlaka

- direktno aktiviran

- indirektno aktiviran

Redoslijedni ventil

- direktno aktiviran

- indirektno aktiviran

Regulator tlaka

- direktno aktiviran s nepovratnim ventilom

- indirektno aktiviran s nepovratnim ventilom

Protoèni ventil

Ventil za ogranièenje protoka

- nepodesivi

- podesivi

- podesivi s nepovratnim ventilom

38
Elektromotor

Motor s unutarnjim izgaranjem

Akumulator fluida

Spremnik

Usisni filtar

Povratni filtar s nepovratnim ventilom

Grijaè

Rashladnik

Manometar

Mjeraè brzine strujanja

Elektroprekidaè

Hidraulièni tlaèni prekidaè

Aktiviranje

- hidraulièno

- pneumatsko

- oprugom

- elektromotorom

- elektromagnetom

- pedalom

- tasterom s valjèiæem

- tasterom s valjèiæem sa slobodnim povratom

- tlaèni gumb

39
2.3. OSNOVNE FUNKCIONALNE SHEME HIDRAULIÈNOG SISTEMA

U ovisnosti o namjeni i mjestu primjene, konstruiraju se hidraulièni sistemi s adekvatnim

funkcionalnim shemama koje se strukturom i naèinom funkcioniranja znaèajno razlikuju. Ta
se razlika u osnovi oèituje u tome da li imaju otvoreni tok, pri kojemu se fluid iz hidromotora
vraæa najprije u spremnik fluida (pumpa ® motor ® spremnik ® pumpa) ili zatvoreni
tok, pri kojemu se fluid iz hidromotora vraæa direktno u usis pumpe po redoslijedu
(pumpa ® motor ® pumpa).

Otvoreni tok
Slika 2.3.1. prikazuje funkcionalnu shemu otvorenoga hidrauliènog sistema u tri
karakteristièna položaja: klip hidrauliènog cilindra miruje (sl. 2.3.1.b), klip putuje ulijevo
(sl. 2.3.1.a), i klip putuje udesno (sl. 2.3.1.c).

Slika 2.3.1. Otvoreni tok hidrauliènog sistema

1 spremnik fluida; 2 pumpa; 3 manometar; 4 ventil za ogranièenje tlaka;
5 elektromagnetni razvodni ventil; 6 nepovratno-prigušni ventil; 7 hidraulièni cilindar

Iz spremnika (1) pumpa (2) usisava fluid i potiskuje ga prema elektromagnetnome

razvodnom ventilu (5). Kada elektromagneti (a, b) nisu aktivirani, opruge potiskuju i potom

40
drže klip ventila u srednjem položaju (sl. 2.3.1.b) te æe se, kao što funkcionalna shema ventila
pokazuje, protok fluida tada preko njega vraæati u spremnik. Slijedi rastereæenje pumpe do
velièine optereæenja koji èini samo suma parcijalnih otpora od pumpe do spremnika.
Za hod klipa hidrauliènog cilindra (6) ulijevo, aktivira se elektromagnet (a) koji
potiskuje klip razvodnog ventila (5) udesno, èime biva prebaèen u položaj paralelnog spoja
P-B i A-R (sl. 2.3.1.a). Fluid pod tlakom prostruji u prostor cilindra s prednje strane klipa
(èeona strana), dok fluid sa strane klipnjaèe (stražnja strana), hodom klipa, biva potiskivan
natrag u spremnik kroz podesivi prigušni ventil i razvodni ventil. Taj je smjer hoda klipa
najèešæe radni jer je zbog veæe površine klipa razvijena potisna sila veæa. Pritom, zbog
konstantnog dotoka fluida i razmjerno veæeg volumena cilindra ispred èela klipa, ta æe veæa
razvijena sila biti popraæena relativno nižom brzinom hoda klipa.
Maksimalni tlak fluida u hidrauliènom sistemu podešava se ventilom za ogranièenje
tlaka (4). Buduæi da se u radnom taktu ogranièava protok fluida podesivim prigušnim ventilom
(7), a pumpa daje konstantan protok, ventil (4) bit æe za trajanja radnog takta djelomièno
otvoren kako bi se višak fluida vratio u spremnik.
Povratni hod klipa hidrauliènog cilindra (6) ostvaruje se aktiviranjem elektromagneta
(b) razvodnog ventila (5) koji æe potisnuti klip razvodnog ventila (5) ulijevo, èime ga prebacuje
u položaj križnog spoja P-A i B-R (sl. 2.3.1.c).
Fluid pod tlakom prostruji u prostor cilindra sa stražnje strane klipa, dok fluid s
prednje strane klipa, hodom klipa, biva potiskivan bez otpora kroz razvodni ventil (5) natrag
u spremnik. Taj smjer hoda klipa najèešæe je povratni ili jalovi, jer se zbog manje površine
klipa na koju djeluje tlak, razvija manja sila. Buduæi da se u tom taktu ne ogranièava protok
fluida, jer njegov tok zaobilazi podesivi prigušni ventil (7) strujeæi kroz nepovratni ventil, te
da je dotok fluida ostao nepromijenjen (pumpa ima konstantnu dobavu) i da tok fluida u
povratu nailazi samo na minimalne otpore strujanja kroz cjevovode i otvoreni ventil, brzina
povratnog hoda bit æe znaèajno viša.

Poluzatvoreni tok
Slika 2.3.2. prikazuje funkcionalnu shemu poluzatvorenoga hidrauliènog sistema,
koja se koristi u sluèajevima kada je potrebno poveæati brzinu radnog hoda klipa, makar i
na štetu razvijene radne sile i pogodnosti upravljanja. Razvodni ventil (4) ima elektromagnet
samo s jedne strane, što znaèi da se s vanjskim upravljanjem taj razvodnik može namjestiti
samo u jedan položaj (P – A). Kada elektromagnet nije aktiviran, tada uz pomoæ ugraðene
opruge zauzima poèetni položaj (A – R).
Pri povratnom ili jalovom hodu radnog cilindra (sl. 2.3.2.a), razvodnik se nalazi u
poèetnom položaju (elektromagnet neaktiviran) pa se fluid vraæa smjerom A-R u spremnik,
dok se punjenje stražnjeg dijela cilindra odvija punim kapacitetom pumpe. Kada klip dostigne
krajnji lijevi položaj, krajnji elektrièki prekidaè aktivira elektromagnet razvodnika, èime klip
mijenja smjer kretanja u povratni hod.

41
 Da se nije to dogodilo, uslijedio bi porast tlaka u sistemu, što bi aktiviralo ventil za
ogranièenje tlaka (3) i time bi se, radi izbjegavanja preoptereæenja pumpe, kratko spojila
tlaèna strana pumpe s povratnom stranom. Pumpa bi tada ipak ostala u režimu vršnog
optereæenja reguliranog ventilom za ogranièenje tlaka (3).
Kada je elektromagnet razvodnika (3) aktiviran, sabija se interna opruga,
otvara se prolaz P – A razvodnika i fluid prostruji u radni prostor cilindra. Razvijena
radna sila, pritom je jednaka razlici sila s jedne i druge strane klipa.

Slika 2.3.2. Poluzatvoreni hidraulièni sistem

1 spremnik; 2 pumpa; 3 ventil za ogranièenje tlaka;
4 razvodni ventil; 5 hidraulièni cilindar

Potisnuti se fluid (Q3) ne vraæa kao kod sistema s otvorenim tokom u spremnik, veæ
se pribraja onome koji daje pumpa (Q1) tako da u tlaènu stranu cilindra sada struji zbroj
protoka (Q1 +Q3), što rezultira veæom brzinom radnog hoda klipa. Vidljivo je da ta konstrukcija
sistema nema moguænosti pozicioniranja položaja klipa.

Zatvoreni tok
Kod zatvorenog hidrauliènog sistema funkcija je spremnika fluida nepotrebna, te je
stoga primjenljiv za hidromotore èija je povratna kolièina fluida teoretski jednaka ulaznoj
kolièini. To je moguæe samo kod radnih cilindara èije su površine s obje strane klipa jednake
(sl. 2.3.3.), ili kod rotacijskih hidromotora. Primijenjena je pumpa na navedenoj slici
dvosmjerna, te æe se promjenom smjera strujanja fluida mijenjati i smjer hoda radnog cilindra,
odnosno smjer vrtnje rotacijskog hidromotora. Ako pumpa k tome ima i podesivi protok,
može se upravljati i brzinom hoda motora.

42
 Buduæi da se tlaèna strana pumpe mijenja u ovisnosti o izabranom smjeru protoka, sa
svake je strane pumpe ugraðen po jedan ventil za ogranièenje tlaka (3). Gubitci fluida zbog
propuštanja nadoknaðuju se preko ugraðenih nepovratnih ventila (4) koji se otvaraju prema
potrebi kada su na usisnoj strani pumpe. Time se omoguæava nadopuna u povratnom vodu
motora iz donekle malog spremnika koji i služi samo za nadoknaðivanje gubitaka fluida.
Kod otvorenog sistema, fluid se u povratu miješa s fluidom u spremniku te se tako
hladi. Kod zatvorenog sistema taj proces nedostaje te se zato èesto ugraðuje poseban
rashladnik u krugu fluida. Zatvoreni sistem pretežno se konstruira s rotacijskim motorom, a
zbog malog spremnika fluida ima relativno manju masu, a time i male ugradbene mjere, što mu
daje veliku prednost u primjeni kod konstrukcija mobilnih hidrauliènih sistema, npr. za pogon
kotaèa, rotaciju krana, pogon vitala i slièno.

Slika 2.3.3. Zatvoreni tok hidrauliènog sistema

1 spremnik; 2 pumpa; 3 ventil za ogranièenje tlaka;
4 nepovratni ventil; 5 hidraulièni cilindar.

U sva tri primjera konstrukcije hidrauliènog sistema, pumpe su djelovale kao

volumetrijski izvor toka fluida, tj. radna brzina ovisila je o velièini protoka fluida koji je generirala
pumpa, a tlak u sistemu ovisio je pritom o optereæenju i geometrijskim parametrima motora.
Kada, meðutim, treba jednom pumpom pogoniti više motora koji nisu mehanièki
povezani i koji trebaju istodobno, neovisno jedan o drugome, raditi razlièitom brzinom, takav
naèin upravljanja motorom s pomoæu volumetrijskog izvora toka fluida ne udovoljava
postavljenim zahtjevima.

43
Na primjer, za dva paralelno prikljuèena motora koji se napajaju iz istog izvora (sl. 2.3.4),
potrebna su dva razlièita tlaka

F1 F2
p1 = i p2 =
A1 A2

da bi ih se pokrenulo buduæi da imaju razlièite površine klipa, sile trenja i optereæenja. Kako
u jednom cjevovodu može vladati samo jedan tlak, kod paralelnog æe se spoja motora najprije
pokrenuti onaj kojemu je potreban niži tlak. Kada isti doðe u krajnji položaj i stane, te kada
tlak fluida stoga poraste do odreðene visine, krenut æe sljedeæi motor brzinom koja ovisi o
protoku Qp. Paralelno spojeni motori pokreæu se, dakle, jedan za drugim.

Slika 2.3.4. Prikljuèak više motora na jedan volumetrijski izvor toka fluida
a) paralelan spoj motora; b) redni spoj motora

Kod rednog spoja (sl. 2.3.4.b), pokreæu se klipovi istodobno brzinom

Qp A2
v1 = i v2 = Q p
A1 A1 A3

44
Pritom æe tlakovi u tlaènim vodovima hidromotora biti:

F2 A2 F
pz = i p = F2 + 1
A3 A1 A3 A1

To znaèi da se redno spojeni hidromotori pokreæu istodobno.

Problem pogona više motora jednom pumpom, odnosno jednim izvorom tlaka, može
se riješiti kao što je prikazano na slici 2.3.5. Izvor tlaka u ovom primjeru èini pumpa P s
konstantnim protokom i ventil za ogranièenje tlaka VD. Pumpa pritom mora imati kapacitet
QP koji mora biti veæi od zbira potrošnje hidromotora Q1 + Q2, dok povratni protok, koji
protjeèe kroz ventil za ogranièenje tlaka i koji u ovom primjeru djeluje kao regulator protoka,
mora biti velièine

QVD = QP – (Q1 + Q2). 2.3.1

izvor tlaka

Slika 2.3.5. Pogon više motora s jednom pumpom

45
 Tlak p e na izlazu iz pumpe, neovisno o optereæenju hidromotora, ima visinu koja
osigurava da sprega pumpa – regulator protoka generira namješteni protok s konstantnim
tlakom. Nadalje, da bi hidromotori radili neovisno jedan o drugom, moraju biti povezani
pumpom preko hidrostatskoga podesivog ventila za ogranièenje protoka, kako bi potrebni
tlakovi bili neovisni o tlaku p e izvora tlaka.
To znaèi da æe se protoci Q1 i Q2 s tlakovima p1 i p 2,kojima æe biti napajani
motori, moæi kontinuirano regulirati promjenom otpora R1' i R2' tako da æe oba motora
M1 i M2 moæi raditi neovisno jedan o drugome. Pritom mora biti ispunjen uvjet da je
Q1 + Q2 < QP .
Pritom su protoci
1 1
Q1 = '
p e - p1 i Q2 = '
pe - p 2
R1 R2
Takvi hidraulièni sistemi s jednim izvorom tlaka konstruiraju se po principu otvorenog
sistema. Zbog otpora strujanja izmeðu izvora tlaka i motora kao i zbog protoka QVD kroz
ventil za ogranièavanje tlaka, imaju znaèajan gubitak energije. Stoga im je stupanj
djelovanja relativno nizak.

46
2.4. HIDRAULIÈNI FLUIDI

2.4.1. Zahtjevi kojima moraju udovoljiti hidraulièni pogonski mediji

Pravilan odabir i održavanje hidrauliènog fluida odluèujuæe utjeèu na funkciju i

pouzdanost hidrauliènog sistema, jer hidraulièni fluid mora ispunjavati tri glavna zadatka:
- prijenos energije od pumpe do hidromotora
- podmazivanje kliznih površina
- odvod topline.

Stoga se radni fluid hidrauliènog sistema treba odlikovati:

1. mazivim svojstvima prilagoðenim materijalima kliznih parova sistema,
2. minimalnom ovisnošæu viskoznosti o temperaturi i tlaku radnog podruèja radi izbjegavanja
gubitka radnog tlaka i propuštanja,
3. malom elastiènošæu zasiæenih para i visokom toèkom kljuèanja kako pri dužoj eksploataciji
ne bi isparile lako isparljive komponente i kako ne bi došlo do zgušnjavanja fluida što bi
uzrokovalo pojavu kavitacije kod pumpi,
4. neutralnošæu prema materijalima s kojima dolazi u dodir, niskom apsorpcijom zraka i
sposobnošæu njegova lakog izdvajanja buduæi da su zraèni mjehuriæi uzrok pada
kompresibilnosti fluida, a time i lošijeg prijenosa energije,
5. visokom otpornošæu prema mehanièkoj destrukciji i oksidaciji (nizak sadržaj kiselina)
koji uzrokuju pojavu smolastog taloga i kristala,
6. visokim volumskim modulom elastiènosti te visokim vrijednostima koeficijenata toplinske
provodljivosti i specifiènoga toplotnog kapaciteta, a malom vrijednošæu koeficijenta
toplinskog širenja,
7. visokim izolacijskim i dielektriènim kvalitetama,
8. niskom sklonošæu stvaranja pjene,
9. niskom cijenom.

U pojedinim sluèajevima postavlja se i zahtjev da hidraulièni fluid bude i nezapaljiv,

odnosno da ne bude uzrok požara ili medij za prenošenje požara. Kod takvog je fluida veoma
važna i temperatura paljenja i samozapaljenja. Pritom se pod temperaturom paljenja razumijeva
minimalna temperatura pri kojoj se fluid upali od plamena prenijetog izvana na njegovu površinu,
a pod temperaturom samozapaljenja podrazumijeva se temperatura na kojoj, pri odreðenom
omjeru para fluida i zraka u zatvorenom prostoru, može doæi do samozapaljenja te mješavine
bez dodira s vanjskim plamenom.
Ta opasnost od požara, meðutim, nije direktno vezana s uzajamnom povezanošæu
temperature paljenja i samozapaljenja fluida. Neki fluidi, poput petroleja u odnosu na maziva
ulja, npr., mogu imati nerazmjerno višu temperaturu samozapaljenja od temperature paljenja.

47
 Zbog toga, da bi se sprijeèio prolaz zapaljivog fluida u podruèje gdje postoji opasnost
od požara, sve linije hidrauliènog sistema trebaju biti opskrbljene specijalnim ureðajima koji
zatvaraju cjevovod u sluèaju eksplozije.

Fluidi koji se upotrebljavaju u hidrauliènim sistemima.

Pri izboru velièine viskoznosti, vrlo je važan parametar i radni tlak, jer viši tlak zahtijeva
i veæu viskoznost. Tako, npr., u hidrauliènim sistemima koji su predviðeni za rad u stabilnim
temperaturnim uvjetima, pri tlaku nižem od 70 bara, obièno se upotrebljavaju ulja viskoznosti
2 do 4·10-5 m2/s (50°C), a pri tlaku od 200 bara isti dosiže do 6· 10-5 m2/s (50°C). U
hidrauliènim sistemima s radnim tlakom visine 500-600 bara, viskoznost fluida dostiže vrijednost
11 do 17,5·10-5 m2/s.
Temperatura stinjavanja ulja trebala bi biti najmanje 10 – 17 °C niža od najniže tem-
perature na kojoj hidraulièni sistem djeluje. Kod vrlo niskih temperatura upotrebljavaju se i
smjese glicerina i alkohola u omjeru 50°/o koje, meðutim, imaju loša maziva i protukorozivna
svojstva. U praksi ne postoji fluid koji bi ispunjavao sve te zahtjeve istodobno, te se zato
odabire takav koji najbolje odgovara konkretnom sluèaju primjene.
U osnovi se hidraulièni fluidi dijele u sljedeæe skupine (v. i tablicu 2.4.1.):

hidraulièni fluid

hidraulièno ulje teško zapaljivi hidraulièni fluid

bez aditiva s aditivima sa sadržajem vode bez sadržaja vode

Prema meðunarodnoj klasifikaciji, skupina fluida koja se primjenjuje u hidraulici

oznaèava se slovom H. Ostale slovne oznake oznaèavaju odreðenu specifiènost primjene.
Tako, npr., daljnje slovo L upuæuje na prisutnost aditiva kojima se poboljšavaju odreðena
svojstva, a daljnje slovo, npr. P, upuæuje na to da æe ovaj fluid, uz prethodna svojstva, imati i
neka dodatna (v. tablicu 2.4.1.).

48
Tablica 2.4.1. Klasifikacija hidrauliènih fluida prema standardu ISO 6743/4

Simbol ISO Sastav i odreðena svojstva

HH neinhibirano rafinirano mineralno ulje
HL rafinirano mineralno ulje s dodatkom aditiva protiv oksidacije i korozije
HM HL s poboljšanim svojstvima protiv trošenja
HR HL ulja s dodatkom aditiva LV za poboljšavanje
HV HM ulja s dodatkom aditiva LV za poboljšavanje
HG HM ulja s antistick – slip svojstvima
HS sintetski fluid sa svojstvima teško zapaljivosti
HF opæi simbol za teško zapaljive hidraulièke fluide
HFAE emulzije ulja i vode s najviše 20 % gorive materije
HFAS otopina kemikalija u vodi s najviše 20 % gorive materije
HFB emulzije ulja i vode s najviše 25 % gorive materije
HFC vodena otopina s najviše 20% gorive materije i aditivom za poveæanje
viskoznosti
HFD opæi simbol za teško zapaljive fluide bez sadržaja vode
HFDR HFD temeljen na esterima fosforne kiseline
HFDS HFD temeljen na spojevima koji sadrže halogene elemente
HFDT mješavine HFDR i HFDS
HFDU teško zapaljivi fluidi drugog sastava

2.4.2. Kompresibilnost

Mjera kompresibilnosti fluida relativna je volumetrijska kompresibilnost b koja

predstavlja relativnu promjenu volumena po jedinici tlaka:

1 DV
b= [Pa-1] 2.4.1
Dp V

dok je njezina reciproèna vrijednost modul elastiènosti fluida E (ili modul

kompresibilnosti):

1 2.4.2
E= [Pa].
b

49
 Meðutim, kod sistema kojima je brzina reakcije na upravljaèki signal vrlo važna, taj
parametar ima posebnu važnost pri izboru fluida. Tako se npr. lako mineralno ulje koje se
primjenjuje za uljne amortizere stajnih trapova zrakoplova, pri poveæanju tlaka za 3500 bara
pri normalnoj temperaturi komprimira za 17 %, petrolej za 15 %, a glicerin za 8,5%. Inaèe,
kompresibilnost težih ulja veæa je nego u lakih ulja, a kod silikonskih je ulja èak za 50% veæa
nego kod mineralnih. U usporedbi s èelikom, kompresibilnost mineralnih ulja je veæa više od
100 puta,odnosno modul elastiènosti E kod èelika je veæi više od 100 puta.
U principu, kompresibilnost fluida koji se primjenjuju u hidrauliènim sistemima mora
biti minimalna buduæi da se na kompresiju kod poveæanih tlakova troši rad koji se pri snižavanju
tlaka ne vraæa. Uz to, kompresibilnost se negativno odražava na volumetrijske karakteristike
pumpe i režime rada hidrauliènog sistema, a katkad može uzrokovati rezonancu s vlastitim
vibracijama sistema.

2.4.3. Viskoznost

Svojstvo fluida da se opire deformaciji ili klizanju slojeva, naziva se viskoznost. Sila
trenja, koja se odnosi na jedinicu površine dodira dva klizeæa sloja fluida, pod uvjetom da je
gradijent brzine po vertikali jednak jedinici, naziva se koeficijentom apsolutne viskoznosti ili
dinamièka viskoznost i oznaèava se sa η, a prema standardu, mjeri se pri temperaturi od
50°C. Velièina 1/η naziva se “žitkost”, a oznaèava sposobnost fluida da primi oblik posude u
kojoj se nalazi.
Kod hidrauliènih proraèuna koristi se i odnos koeficijenta dinamièke viskoznosti η i
gustoæe fluida ρ, koji se naziva koeficijent kinematièke viskoznosti i oznaèava se sa:

h
n = [ m2/s] 2.4.3
r

Pri oznaèavanju velièine kinematièke viskoznosti navodi se i temperatura ulja na koju se odnosi,
npr., ako je mjeren pri temperaturi ulja od 100°C, oznaèava se sa n100 .
U praksi se prethodnih desetljeæa viskoznost hidrauliènih ulja odreðivala na temelju
brzine istjecanja kroz usku cijev (kapilarni viskozimetar) pod odreðenim tlakom, i izražavala
se u stupnjevima Englera ili sekundama Saybolta ili Redwooda. Takva mjerenja danas više
nisu dopuštena, zamijenjena su metodom mjerenja brzine istjecanja kroz cijev u kojoj je
ispitivano ulje potiskivano težinom kugle odreðene mase.
Pri miješanju mineralnih ulja razlièite viskoznosti dobivaju se homogene smjese
odreðenih novih velièina viskoznosti kao i moæi kvašenja i ljepljivosti.

50
 Pritom treba paziti na homogenost komponenata smjese, jer inaèe njihove lakše frakcije
mogu pri radnoj temperaturi ispariti, èime se mijenja viskoznost smjese ulja.
Za dobivanje fluida odreðene viskoznosti koriste se viskozni dodaci koji su dobiveni
kao produkti polimerizacije nezasiæenih ugljikovodika i tome slièno. Na primjer, kod hidrauliènih
sistema koji funkcioniraju u širokom temperaturnom rasponu, èesto se koristi uljna smjesa
koja se dobiva zgušnjavanjem slabo viskoznog destilata lake frakcije nafte tipa petrolej i
krupnoga molekularnog polimera. Materija koja se pritom koristi za zgušnjavanje je smjesa
s višom temperaturnom stabilnošæu viskoznosti od onoga slabijeg viskoznog destilata. Tako
dobivena uljna smjesa pogodna je za rad u temperaturnom intervalu od - 60 do + 100°C.

Ovisnost viskoznosti o temperaturi (VT-relacije)

Viskoznost svih fluida i njihovih smjesa smanjuje se s poveæanjem temperature, ali s
razlièitim gradijentom, ovisno o njihovoj kvaliteti.
Za opis odnosa viskoznosti i temperature najèešæe se upotrebljava Ubbelohde-
Waltherova jednadžba:

lg lg (ν + a ) = K – m lg T. 2.4.4

n kinematièka viskoznost, mm2/s

T temperatura, K
a, K konstante
m koeficijent smjera pravca

Uporabom UbbelohdeWaltherove jednadžbe u obliku dijagrama u kojemu je lgT

apcisa, a vrijednosti lg lg (ρ + a ) = M ordinata, mogu se prikazati VT -relacije najveæeg broja
hidrauliènih fluida.
Konstante se mogu odrediti raèunskim i grafièkim putem koristeæi VT-nomograme
Ubbelohdea kada su poznate vrijednosti viskoznosti za dvije razlièite temperature. Nedostatak
je toga linearnog prikazivanja u tome što je pouzdan samo za temperaturno podruèje od 20
do 100 °C.
Izraèunavanje viskoznosti kod aditiviranih ulja ovom metodom izvan navedenoga
temperaturnog podruèja može, zbog korištenja ekstrapolacije, osobito za niže temperature,
dovesti do znaèajno velikih pogrešaka. Da bi se riješio taj problem, uveden je pokazatelj
nazvan indeks viskoznosti (IV). Metoda odreðivanja tog pokazatelja temelji se na izboru
dva niza ulja razlièitih viskoznosti sa što je moguæe razlièitijim viskozno-temperaturnim
ponašanjima (jedna serija iz teksaške, druga iz pensilvanijske nafte) kojima je odreðena
viskoznost na dvije temperature (37,8 °C i 98,9 °C).
Zbog svoje pretežno naftensko-aromatske strukture, sva ulja prve serije pokazuju
izrazito veliku ovisnost viskoznosti o temperaturi. Za njih je usvojen indeks viskoznosti 0, i
cijela serija je oznaèena kao “L” serija (nizak indeks viskoznosti).

51
 Ulja druge serije pretežno su parafinske strukture, s manjom ovisnošæu viskoznosti
o temperaturi. Za njih je usvojen indeks viskoznosti 100, a cijela je serija oznaèena kao
“H” serija (visok indeks viskoznosti). Indeks viskoznosti (IV) potom se izraèunava na
temelju oèitane viskoznosti na temperaturama 40 °C i 100 °C koristeæi relaciju:

L -U
IV = 100
L-H 2.4.5

U - izmjerena kinematièka viskoznost ispitivanog mineralnog ulja na 40 °C

L - kinematièka viskoznost mineralnog ulja na temperaturi od 40°C za koje je odreðeno
da mu je IV = 0, a koje na temperaturi od 100 °C ima istu viskoznost kao i mineralno
ulje èiji se IV traži
H - kinematièka viskoznost mineralnog ulja na temperaturi od 40°C kojemu je IV = 100 a
koje na temperaturi od 100°C ima istu kinematièku viskoznost kao i mineralno ulje
èiji se IV traži

Slika 2.4.1. Grafièki prikaz znaèenja pojedinih indeksa viskoznosti

52
Ovisnost viskoznosti o tlaku
Povišenjem tlaka poveæava se gustoæa rasporeda molekula fluida, a time, u ovisnosti
o prostornoj strukturi, raste i njezina viskoznost. Zbog male kompresibilnosti fluida, znatnije
poveæanje viskoznosti nastaje veæim rastom tlaka. U granicama relativno niskog tlaka, od 0
do 300–400 bara, viskoznost se mineralnih ulja u ovisnosti o tlaku mijenja približno linearno,
dok se pri višim tlakovima ta linearnost narušava. Tako, npr., pri poveæanju tlaka od 0 do
1500 bara, viskoznost se mineralnih ulja poveæava 17 puta, a pri poveæanju do 4000 bara -
stotinu puta. Pri tlaku od 15.000–20.000 bara, ulja se stvrdnjavaju.
Utjecaj tlaka na promjenu viskoznost, najmanji je kod žive i etilalkohola. Viskoznost
etilalkohola pri poveæanju tlaka od 0 do 12.000 bara (30°C) poveæava se svega 10 puta, a
kod žive viskoznosti 0,0015 Pa·s naraste tek na 0,002 Pa·s.
Promjena koeficijenta kinematièke viskoznosti u ovisnosti o tlaku, može se odrediti
jednadžbom:

np = n (1 + k p) 2.4.6

np i n koeficijent kinematièke viskoznosti pri tlaku p i pri atmosferskom tlaku

k koeficijent koji ovisi o vrsti ulja (za laka ulja k = 0,002, za teža k = 0,003)
p tlak ulja u bar

Gradijent porasta viskoznosti ulja u ovisnosti o porastu tlaka, ovisi o poèetnoj

viskoznosti. Pri veæoj poèetnoj viskoznosti je veæi, što je posebno važno u proraèunu
propuštanja u visokotlaènih sistema kod kojih se brtvenje ostvaruje uskim dosjedima
kontaktnih površina.

2.4.4. Kemijska i mehanièka stabilnost

U procesu eksploatacije, mineralnim uljima i njihovim smjesama znaèajno se

pogoršavaju fizièko-mehanièka, mazivna i druga svojstva. Uzrok je tome uglavnom mehanièko
i kemijsko djelovanje razlièitih faktora na ulje, pri èemu su najutjecajniji kisik iz zraka i
razlaganje molekularnih lanaca ulja pri visokim tlakovima.

Oksidacija ulja i njihovih smjesa

To je uzrok stvaranju taloga u obliku smola, a time i smanjivanja viskoznosti ulja. Uz
to, uzrokuje stvaranje tankoga tvrdog sloja na površinama pokretnih dijelova elemenata sistema
(npr. klipnjaèe), koji ošteæuju gumene brtve. Povišenjem temperature taj se proces intenzivira.
Tako se npr. pri poveæanju temperature ulja za samo 10°C, približno udvostruèuje. Uzroci su
razvoja topline sile trenja, osobito izmeðu kliznih površina elemenata hidrauliènog sistema,
prigušivanja protoka ulja, te lokalni razvoji topline kao posljedica kompresije mjehuriæa zraka
koji je ostao neotopljen u ulju.

53
 Osim temperature, katalizatorski u procesu oksidacije djeluju i èestice mehanièke
prljavštine te prisutnost vode, odnosno u njoj otopljene kiseline i lužine, koje su uvijek prisutne
u ulju kao ostaci.
Proces oksidacije osobito je aktivan u spremniku ulja s obzirom na povoljne uvjete
koje stvara vrtloženje i time razvijena pjena. Tom nedostatku doskaèe se i primjenom
hidrauliènog sistema zatvorenog tipa s hermetièki zatvorenim spremnikom.
Na proces razlaganja radnog fluida katalizatorski djeluju i kadmizirane, kao i pocinèane
površine koje s njom dolaze u dodir. Eksperimentima je dokazano da je dijelove aluminijskih
legura korisno podvrgnuti postupku eloksiranja, a èeliène dijelove postupku bruniranja.

Istrošenost ulja
Oèituje se u padu viskoznosti i mazivih svojstava, èak i do 50% poèetne vrijednosti,
a nastaje dugim radom pod visokim tlakovima te zbog snažnijih prigušivanja. Ta promjena
nastaje zbog mehanièke destrukcije dugih molekularnih lanaca ugljikohidrata, koji upravo
svojom dužinom daju ulju svojstvo viskoznosti.

2.4.5. Mehanièka smjesa zraka i hidrauliènog fluida

Otapanje plinova
Svi fluidi imaju sposobnost otapanja plinova koji u takvom (disperznom) stanju praktièki
ne utjeèu na mehanièka svojstva fluida. Meðutim, ako se tlak u bilo kojoj toèki fluida smanji,
otopljeni se plinovi mogu oslobaðati u obliku sitnih mjehuriæa koji, ostajuæi u fluidu duže
vrijeme u takvu stanju, mijenjaju i pogoršavaju njegova mehanièka svojstva.
Relativna kolièina (volumen) plina, koja se može otopiti u fluidu do njezina zasiæenja,
direktno je proporcionalna tlaku na površini razdvajanja kao i svojstvu fluida i plina. Konkretno,
rastopljivost zraka u mineralnom ulju do zasiæenja, smanjuje se poveæanjem njegove gustoæe.
Vrijeme za koje æe doæi do zasiæenja ulja zrakom, ovisi o velièini površine razdvajanja
i njezine uzburkanosti. Pri intenzivnom buækanju ili miješanju, proces zasiæenja ulja zrakom
završava se za jednu ili za nekoliko minuta, a u mirnom stanju traje nekoliko sati.
Kada tlak u fluidu padne ispod velièine pri kojoj je došlo do zasiæenja zrakom, višak
se zraka izluèuje sve dotle dok se ponovno ne uspostavi ravnoteža izmeðu tekuæe i plinske
faze. U osnovi, zrak se izluèuje iz fluida intenzivnije nego što se otapa u njemu. Taj se proces
kod nekih ulja dogaða toliko burno, da se èak stvara pjena.

54
Mehanièka smjesa zraka u fluidu
Fluid u odreðenoj kolièini sadrži zrak stvarajuæi mehanièku smjesu (suspenzija zraka
u fluidu), pri èemu æe takva smjesa, u ovisnosti o dimenzijama zraènih mjehuriæa, kao i
viskoznosti i vrste fluida, imati manju ili veæu stabilnost. Obièno se pri radu hidrauliènog sistema
u ulju nalazi oko 6% zraka u neotopljivu stanju. Ovisno o konstrukciji i eksploatacijskim
uvjetima sistema, sadržaj zraka može porasti i do 18%.
Postojanje suspenzije zraka u fluidu pogoršava kapacitet pumpi i ubrzava oksidaciju
ulja. Pri postojanju tako stvorenoga nekorisnog prostora u pumpi, jedan dio radnog hoda
klipa (hod istiskivanja) troši se na poveæavanje tlaka smjese ulja i zraka do nazivne izlazne
visine, a tek potom se smjesa potiskuje u tlaèni vod. Time se, logièki, smanjuje volumetrijski
stupanj iskoristivosti pumpe, jer se uz ostale nekorisne prostore, deformaciji radnih komora
pumpe djelovanjem tlaka i propuštanjima, u tom sluèaju pribraja i prostor suspenziranog
zraka.
Mehanièka smjesa zraka u fluidu naroèito nepovoljno utjeèe na rad hidrauliènog sistema
pri niskim tlakovima, jer se pod tim uvjetima poveæava elastiènost radnog fluida. Pri visokim
tlakovima (veæim od 100 bara), meðutim, volumen zraènih mjehuriæa toliko se smanji da
njihov štetan utjecaj u smislu poveæanja elastiènosti fluida nestaje.
Inaèe, poveæanje elastiènosti radnog fluida popraæena je smanjenjem krutosti
hidrauliènog sistema koja se npr. oèituje u obliku zakašnjela djelovanja hidromotora u trenutku
poveæanja optereæenja ili u obliku zakašnjele reakcije hidrauliènog servosistema.

Stvaranje pjene
Prisutnost zraka u ulju, uz dodatak do 0,1% vode, može izazvati stvaranje pjene
(emulziranje ulja) koja smanjuje njegova mazina svojstva, izaziva intenzivniju oksidaciju ulja i
koroziju metalnih dijelova. Stvaranju pjene pogoduje niži površinski napon i tlak zasiæene
pare ulja. Njezina postojanost u znatnoj mjeri ovisi i o temperaturi; što je temperatura viša,
postojanost je manja, tako da pri temperaturi veæoj od 70°C najèešæe dolazi do njezina brza
raspadanja. Stvaranju pjene potpomaže i proces saponifikacije ulja zbog kemijskog djelovanja
nekih metala ili prevlaka (npr. kositrena prevlaka). Posebno veliku sklonost stvaranju postojane
pjene imaju silikonska ulja.

Sintetski fluidi
Sa zrakom koji se iz njih izluèuje u podruèjima sniženog tlaka, ili koji izvana dospijeva
u njih, stvaraju izvanredno stabilnu smjesu. Uzroci ulaska zraka u sistem, pritom su najèešæe
nehermetièno spojene površine na mjestima na kojima je tlak niži od atmosferskog, npr. u
usisnom vodu, te na mjestima sniženoga tlaka (zakrivljenja) gdje se otopljeni zrak izluèuje iz
toka fluida.
Da bi se ubrzalo izluèivanje otopljenog zraka iz fluida i zraka koji se s njim nalazi u
mehanièkoj smjesi, treba sniziti površinski tlak na njegovoj površini ili mu povisiti temperaturu,
ali samo dotle dok to ne izazove isparavanje lakših frakcija.

55
 Za uklanjanje zraka iz ulja èesto se primjenjuje i postupak uklanjanja dijela radnog
fluida (35%) kroz prigušnik s više dijafragmi ili kroz kapilarnu cijev. Upotrebljava se i postupak
separiranja ulja centrifugiranjem
Radi lakšeg izluèivanja zraka, dovod ulja u spremnik ne treba postaviti na njegovu
gornjem dijelu usmjeren naniže jer takva padajuæa struja ulja otežava podizanje mjehuriæa
zraka. Nužno je takoðer i održavati potrebnu razinu fluida u spremniku kako bi se sprijeèila
intenzivna cirkulacija koja otežava izdvajanje zraènih mjehuriæa, a pojaèava apsorpciju zraka.
Uz to, treba izbjegavati stvaranje dodira fluida sa zrakom ili plinom koji se nalazi pod veæim
tlakom, kao što je to kod spremnika ulja pod tlakom koji se koristi na usisnoj strani pumpe,
radi izbjegavanja pojave kavitacije.

2.4.6. Zarašæivanje kapilarnih pukotina

Strujanje fluida kroz prolaze vrlo malih dimenzija uvjetovano je meðumolekularnim i

elektriènim silama koje djeluju na granici razdvajanja fluida i stjenki. Pod djelovanjem tih sila
dolazi do pojave adsorpcije, tj. do stvaranja kvazitvrdog sloja na stjenci metala koji prouzrokuje
zarašæivanje eventualno postojeæeg prolaza.
Fizikalna svojstva tog sloja vrlo velikog viskoziteta ovise o strukturi adsorbiranih
molekula fluida i fizikalno-kemijskih svojstava materijala stjenki. Fluidi s dužim molekularnim
lancima podložniji su stvaranju kvazitvrdog sloja, osobito ako su izloženi promjenama tlakova.
Debljina toga kvazitvrdog sloja kod veæine hidrauliènih ulja iznosi 45 mm, što kod uskih
procjepa te velièine izaziva potpuno zarašæivanje, a kod veæih procjepa djeluje na njihovo
sužavanje. Ta je pojava korisna jer pomaže boljem brtvljenju, meðutim kod razvodnih ventila
uzrokuje odreðene poteškoæe. Naime, pri dužem mirovanju razvodnog ventila pod radnim
tlakom ulja, nastali kvazitvrdi slojevi na stjenkama klipa i cilindra dovode do nagla poveæanja
koeficijenta statièkog trenja izmeðu kliznih površina, što èesto dovodi do blokiranja hoda
klipa.
Daljnji uzrok zarašæivanja procjepa su niži radni tlakovi, pri èemu nastaje gomilanje
smolastih tvorevina. Ta se pojava može izbjeæi èišæenjem ulja od asfaltno-smolastih tvari, npr.
filtrom iz silikagela (hidratom silicijske kiseline).

2.4.7. Brzina prenošenja hidrauliènog impulsa

Brzina prenošenja hidrauliènog impulsa (tlaka) kroz cjevovod ispunjen fluidom

odreðuje vrijeme kašnjenja poèetka djelovanja izvršnih hidrauliènih mehanizama, koje je u
odreðenim sluèajevima ogranièeno na 0,02 - 0,05 sekunda.

56
 Takvi posebni zahtjevi postavljaju se npr. za hidrauliène ureðaje namijenjene
pariranju udara vjetra kod aviona u letu, te za ureðaje za amortiziranje udara valova kod putnièkih
brodova.

Brzina v prenošenja impulsa (udarnog vala) u fluida jednaka je (N. E. Žukovski):

K
æ1 d ö r
v = -2 r ç + ÷= m/s, 2.4.7
è K Es ø dK
1+
sE

r - gustoæa fluida, Ns2/m4

K - volumski modul elastiènosti fluida, N/m2
d - unutrašnji promjer cijevi, m
E - modul elastiènosti materijala cijevi, N/m2
s - debljina zida cijevi, m.

Kod apsolutno krute cijevi kod koje je E = ∞, brzina prenošenja impulsa jednaka je brzini
prenošenja zvuka kroz fluid koji je ispunjava, tj.:

K
vz ' =
r

Kod elastiène cijevi ispunjene istim fluidom, meðutim, brzina prenošenja zvuka bit æe
smanjena, tj.:

vz '
vz = . 2.4.8
dK
1+
sE

Inaèe, brzina prenošenja zvuka u vodi je 1445 m/s, dok kroz uobièajeno hidraulièno
ulje pri temperaturi od 20oC iznosi 1290 m/s. Brzina prenošenja impulsa u ulju koje ne sadrži
zrak, praktièki ne ovisi o tlaku u cjevovodu, a smanjuje se s poveæanjem viskoznosti fluida,
osobito kod malih promjera cijevi. Kod približnih proraèuna brzina reagiranja hidrauliènih
mehanizama pretpostavlja se da je vz = 1000 m/s.

57
2.4.8. Hidraulièni udar

Pri trenutaènom zatvaranju cjevovoda u kojem struji fluid brzinom vo, naglo nastupa
smanjenje brzine strujanja, a time i naglo povišenje tlaka. Taj je hidraulièni udar to snažniji što
se više kinetièke energije mase fluida u pokretu pretvara u energiju pritiska na stijenku zapornog
elementa, koji se potom vraæa natrag kroz fluid duž cjevovoda u obliku vala brzinom prostiranja
zvuka u elastiènoj sredini. Tako nastalo dinamièko optereæenje cjevovoda èesto je uzrok
njegova ošteæenja kao i ošteæenja njegove armature (ventili, razvodnici....).
Skok tlaka ∆p pri trenutaènom zatvaranju cjevovoda odreðuje se na temelju poznatog
odnosa:

Dp = r × v z × Dv , 2.4.9

r - gustoæa fluida
vz - brzina prostiranja zvuka u fluidu, zatvorenog u elastiènoj cijevi
Dv - smanjenje (gubitak) brzine fluida u cijevi prouzrokovano naglim zatvaranjem
protoka, Dv = v o - v
vo - poèetna brzina fluida
v - konaèna brzina fluida (pri udaru u prepreku)

Ako je vrijeme t zatvaranja cjevovoda (ventil ili zasun) kraæe od trajanja tzv. periode
cjevovoda τ, tada æe hidraulièni udar biti prouzrokovan potpunim gubitkom brzine i skok tlaka
bit æe maksimalan. Takav se udar naziva potpuni ili direktni. U praksi se èesto koristi izraz
period cjevovoda, a oznaèuje vrijeme τ za koje udarni val prijeðe dvostruku dužinu L promatranog
dijela cjevovoda, tj. τ = 2L/ vz. U sluèaju da je vrijeme t duže od τ, poveæanje se tlaka odnosi
samo na onaj dio pada brzine ∆v koji je nastupio u vremenu τ.
Nagli porast tlaka pri potpunom udaru (v = 0) odreðen je izrazom:

æ1 d ö
D p p = v z rv o = rv 0 - 2 r ç + ÷ 2.4.10
è K Es ø

odnosno izražen u metrima stupca fluida:

p v z vo
Hp = = . 2.4.11
g g

Praktièki, za èeliène cijevi može se koristiti Hp≈102 vo

58
Porast tlaka pri nepotpunom udaru (t > τ):

æ L ö
Dpu = rv z v o çç ÷÷ . 2.4.12
è vzt - L ø

Buduæi da tranzitni protok ne utjeèe na promjenu tlaka, velièina njegova porasta pri nepotpunom
udaru τ > 2L/a iznosi:

D p n = rv z ( v o - v ) 2.4.13

odnosno

vz
Hn = (vo - v) . 2.4.14
g

Pokusi su pokazali da se pri trenutaènom spajanju (t ≈ 5 ms) èeliènog cjevovoda,

napunjenog fluidom pod atmosferskim tlakom s hidropneumatskim akumulatorom u kojem
vlada tlak 210 bara, u cjevovodu pojavljuje porast tlaka do 400 bara u vremenu od 0,4 s.
Da bi se izbjegla moguænost pojave hidrauliènog udara, ne smiju postojati slijepi vodovi
u sistemu jer u njima nastali tlaèni udar u trenutku spajanja s magistralnim vodom pod visokim
tlakom može znatno premašiti taj tlak. Pri trenutaènom otvaranju ventila, tj. u vremenu kraæem
od periode cjevovoda τ, pri kojemu s jedne strane vlada visok, a sa strane slijepog voda
nizak tlak, u slijepom vodu razvija se dvostruko viši tlak, tj.:

Dp = p v - p0 = 2( p s - p o ) , 2.4.15

pv - tlak u slijepom vodu koji je nastao kao rezultat hidrauliènog udara

ps - tlak ispred ventila
po - tlak u slijepom vodu do ventila prije njegova otvaranja.

Velièina hidrauliènog udara može se smanjiti bilo odgovarajuæim produženjem

(reguliranjem) vremena zatvaranja zasuna tako da bude τ > 2L/vz. bilo skraæenjem periode
cjevovoda, što se obièno postiže ugradnjom kompenzacijskih spremnika napunjenih plinom
ili otvorenih kompenzacijskih spremnika napunjenih fluidom.
Da bi se ublažio hidraulièni udar, vrijeme t zatvaranja cjevovoda treba biti znatno
duže od trajanja njegove periode τ. Tako, na primjer, ako se vrijeme t produži sa 5 ms na 50
ms, opasnost od nastanka hidrauliènog udara bit æe praktièki izbjegnuta.

59
 Da bi se produžio vijek trajanja, odnosno smanjilo trošenje ventila, èesto se
primjenjuju ili ureðaji za prigušivanje, ili se njihovo zatvaranje ostvaruje usporeno s pomoæu
elektromotora s navojnim vretenom. Potrebno vrijeme t zatvaranja zasuna pri zadanom
(dopuštenom) poveæanju tlaka H, može se proraèunati na temelju sljedeæe jednadžbe:

LH 0 H
t= , 2.4.16
g(H - H 0 ) H0

H0 – poèetni tlak izražen u jedinicama visine stupca fluida.

Za smanjenje jaèine hidrauliènog udara, veoma je djelotvoran zraèni kompenzator

ugraðen na magistralnom cjevovodu visokog tlaka, jer pri direktnom udaru smanjuje taj udar
5 - 6 puta.

2.4.9. Kavitacija fluida u hidrauliènim sistemima

Kavitacijom se naziva lokalno stvaranje pare (kljuèanje) fluida s naknadnom

kondenzacijom stvorenih mjehuriæa pare, popraæeno i lokalnim hidrauliènim udarima.
Kavitacija nastupa pri snižavanju tlaka u bilo kojoj toèki struje fluida do visine koja je niža od
tlaka zasiæenih para pri odreðenoj temperaturi fluida koji tada poèinje vreti. Stvoreni mjehuriæi
pare, nošeni strujom, prenose se u podruèje višeg tlaka, gdje se kondenziraju.

Slika 2.4.2 Kavitacijsko razaranje površine klipa razvodnika

.

Buduæi da se proces kondenziranja mjehuriæa pare dogaða gotovo trenutaèno, èestice

fluida, ispunjavajuæi nastalu šupljinu mjehuriæa, kreæu se prema središtu šupljine velikom
brzinom. Zbog kinetièke energije èestica fluida, koja se razvija pri sudaru u trenutku završetka

60
kondenzacije (kad nestanu mjehuriæi), javljaju se hidraulièni udari popraæeni naglim porastom
tlaka i temperature u središtu šupljina.
Ako se kondenzacija kavitacijskih mjehuriæa dogaða pored stjenke kanala, bit æe,
isto tako, podvrgnuta neprekidnim hidrauliènim udarima èestica fluida. Pri dugotrajnoj kavitaciji,
pod djelovanjem tih udaraca i istodobno s djelovanjem lokalno razvijene visoke temperature
u središtu kondenzacije, dolazi do površinskog razaranja (erozije) te stijenke. Ta udarna
djelovanja èestica fluida na metal stijenke dopunjavaju se i kemijskim djelovanjem zraka
bogata kiselinama koje izluèuje fluid.
Kavitacija se pojavljuje u cjevovodima i pumpama, te u svim drugim dijelovima sistema
u kojima se struja fluida najprije sužava, a potom širi. Praksa je pokazala da se u turbulentnim
podruèjima strujanja, koja se najèešæe javljaju iza krivina i razlièitih izboèina, korozija i
istrošenost zaštitnih prevlaka intenzivnije razvija.
Na slici 2.4.2. prikazan je primjer karakteristiènoga kavitacijskog razaranja razvodnika
hidrauliènog servosistema, pri kojemu se dogaðaju snažna prigušivanja protoka. Tijekom
procesa kavitacije, u cjevovodu se mogu stvoriti parni èepovi koji mogu prekidati protok
fluida, èime se smanjuje propusna moæ cjevovoda. To prekidanje kontinuiteta pospješuje i
zrak koji se nalazi u fluidu u nerastopljenom stanju (u mehanièkoj smjesi), koji potjeèe i od
zraka koji je bio rastopljen ali se izluèio zbog nastala snižavanja tlaka.
Osobito razorno kavitacija djeluje na pumpe u kojima se javlja kada se struja fluida
pri usisavanju odvaja zbog nekog razloga od radnog dijela pumpe, poput klipa, krilca, zuba i
slièno, koji potiskuje fluid. Katkad se to dogaða i kada usisni tlak pumpe nije dovoljan da bi
osigurao neprestanost protoka, tj. da bi osigurao onoliki dotok fluida u pokretni dio pumpe
koliko taj dio transportira dalje. Na primjer, maksimalna dopuštena brzina vrtnje rotora pumpe
je ona pri kojoj je razvijeni apsolutni tlak fluida na ulazu u pumpu veæi od zbira gubitaka u
pumpi. S pojavom kavitacije, protok pumpe se smanjuje, javlja se karakteristièan šum, dolazi
do emulziranja fluida, a javljaju se i oštre uèestale oscilacije tlaka u tlaènom vodu i štetna
udarna optereæenja dijelova pumpe.
Najdjelotvorniji naèin sprjeèavanja pojave kavitacije koji se primjenjuje kod pumpi,
temelji se na povišenju stvarnog tlaka na usisu, kako bi se u svim toèkama strujnog toka
osigurao tlak koji je viši od tlaka zasiæenih para radnog fluida u radnom podruèju temperatura.
To se najèešæe postiže ugradnjom dodatne napojne pumpe na usisnoj strani. Takve su pumpe
najèešæe rotacijske i mehanièki pogonjene zajedno s osnovnom pumpom, ili su ejektorske
izvedbe i pogonjene su povratnom strujom ulja u spremnik.
Radi smanjenja razarajuæeg djelovanja kavitacije, materijali koji su izloženi tom
djelovanju moraju biti naroèito otporni na djelovanje korozije i moraju imati fino obraðenu
površinu kako bi se uklonile inicijalne pukotine. Zadovoljavajuæom antikavitacijskom
otpornošæu odlikuju se tvrde bronce, a najotporniji od svih poznatih materijala je titan.
Vrlo slabu otpornost ima sivi lijev.

61
2.5. PUMPE I HIDRAULIÈNI MOTORI

2.5.1. Osnovne performanse i podjela pumpi i rotacijskih hidromotora

U hidrauliènim sistemima odnosno postrojenjima, pumpom se naziva. hidraulièni stroj

koji pretvara mehanièku energiju pogonskog motora u hidrauliènu energiju fluida. Po konstrukciji
mogu biti hidrodinamiène (centrifugalne) i hidrostatièke (volumetrièke). Hidrodinamiène ili
centrifugalne pumpe koriste se najèešæe pri transportu fluida, tj. u sistemima kod kojih
raspoloživom energijom treba svladati pretežno otpore strujanja u cjevovodnom sistemu.
Karakterizira ih relativno nizak radni tlak i relativno velik kapacitet koji je znaèajno ovisan
o razvijenom tlaku. Za pogon hidromotora nemaju praktiènu važnost.
Pumpe i motori koji se primjenjuju u hidrauliènim sistemima temelje se na principu
istiskivanja odnosno potiskivanja fluida, što se postiže poveæanjem i smanjenjem prostora
ispunjenog fluidom koji je povezan s nižim tlakom na usisnoj i višim tlakom na tlaènoj strani
pumpe, i obrnuto kod motora. Zato ti strojevi nose naziv volumetrièki.
Generiran tlak fluida kod pumpe ovisi o velièini ukupnih otpora strujanju u sistemu.
Konstrukcijske karakteristike stroja, pritom, kod pumpe odreðuju samo vršni tlak koji može
svladavati, a kod motora odreðuju vršni tlak koji može podnijeti. Pumpa je, prema tome,
generator, a motor potrošaè hidrauliène energije, slièno kao kod generatora elektriène energije
i elektromotora kod kojih se otpori svladavaju naponom.
Konstrukcije hidrauliènih pumpi i motora dijele se u tri grupe:
a) linearni (hidraulièni cilindri), kod kojih je kretanje izlaznog elementa linearno, a djeluju
gotovo iskljuèivo samo kao motori
b) rotacijski, kod kojih je kretanje izlaznog elementa rotacijsko, a djeluju kao pumpe ili kao
motori
c) zakretni, kod kojih je kretanje izlaznog elementa rotacijsko u granicama kružnog segmenta,
a koristi se pretežno kao motor (kormilarski stroj).

Konstrukcija pumpi i hidrauliènog motora iste grupe vrlo je slièna ili èak identièna,
tako da se postupak proraèuna za pumpe, uz odreðene specifiènosti, može primijeniti i za
proraèun hidrauliènih motora. Radi štednje materijala, smanjenja težine i ugradbenog prostora
kod konstrukcija hidrauliènih sistema primijenjeni su viši tlakovi i više brzine vrtnje pumpi i
motora. Ogranièenja su pritom bili parametri poput pouzdanosti, razvijena buka, kakvoæa
hidrauliènog fluida i tome slièno.
Za pretežni dio podruèja primjene tih sistema stvoreni su odreðeni parametarski
pokazatelji koji olakšavaju izbor adekvatnih konstrukcija pumpi odnosno motora u sprezi s
podruèjem primjene. U tablici 2.5.1. dani su orijentacijski karakteristièni parametri pojedinih
konstrukcija pumpi i motora.

62
 Tablica 2.5.1. Kinematske osnove i glavne karakteristike pumpi i motora

Kinematska shema Opaska Vrsta Volumen Nazivni tlak Brzina vrtnje Ukupan stupanj Jaèina
Glavna mjesta konstrukcije istiskivanja maks. tlak min-1 djelovanja buke
primjene cm3 MPa dBA
a) Zupèasti stroj s
vanjskim jeftinije ravnomjerna 1,2 ..... 250
ozubljenjem ravnomjeran rad dobava

6,3...16 500...3500 0,80 .... 0,91 £ 87

alatni strojevi
poljoprivredni strojevi ravnomjeran rad do 320 17,5
graðevinski strojevi motora
transportna sredstva
automobilski motori

b) Zupèasti stroj s

63
unutarnjim niska buènost ravnomjerna
ozubljenjem ravnomjeran rad dobava
16...20
4 .... 250 500...3500 0,80 .... 0,91 £ 87
(ravnomjeran 25
alatni strojevi
stacionarna rad motora)
postrojenja
strojevi za plastiku

c) Stroj sa zupèastim
vijencem konstantan rad ravnomjerna
veliki radni volumen dobava
20
63 .... 500 25...1000 0,75 .... 0,85 81 ... 85
ravnomjeran rad
25
dozirna pumpa
srednjekretni motor za motora
mobilnu hidrauliku
 d) Vijèani strojevi
niska buènost ravnomjerna
konstantan rad i kod dobava
grubo filtriranog
hidrauliènog fluida 2,5 .... 16
4 .... 630 500 0,70 .... £ 82
20 ...4000 0,84
dobavna pumpa (ravnomjeran
rad motora)

e) Krilni strojevi
niska buènost ravnomjerna

64
stroj za srednje dobava
zahtjeve podesiva pumpa 10 ... 16
5 .... 160 960...3000 0,80 .... 76 ...
20 ... 25 0,93 82
ravnomjeran rad
alatni strojevi
motora

f) Radijalno klipni
strojevi univerzalno podesiva pumpa 960...3000
primjenjiv
stroj za visoke 16 ... 32
zahtjeve 5 .... 160 76 ...
32 82
podesivi motor <500 -
stacionarna 3000
postrojenja
mobilna hidraulika
 Kinematska shema Opaska Vrsta Volumen Nazivni Brzina Ukupan Jaèina
konstrukcije istiskivanja tlak vrtnje stupanj buke
Glavna mjesta cm 3 min -1 djelovanja dBA
primjene
g) Strojevi s nagibnim
rotorom univerzalno podesiva pumpa
primjenjiv
stroj za visoke 16... 32
zahtjeve 25 .... 800 750...3000 0,82 .... £ 85
32 0,93
prigon vozila podesivi motor
mobilna hidraulika
graðevinski strojevi
poljoprivredni strojevi

h) Aksijalno klipni
strojevi s univerzalno podesiva pumpa
kosom ploèom primjenjiv

65
stroj za visoke 16... 32
zahtjeve 25 .... 800 750...3000 0,80 .... £ 85
40... 48 0,91
prigon vozila podesivi i
mobilna hidraulika nepodesivi 16... 25
graðevinski strojevi motor 32
poljoprivredni strojevi
brodogradnja

i) Strojevi s aksijalnim
klipovima i nagibnom stroj s manjim ravnomjerna i
ploèom zakretnim momentom podesiva
dobava
6,3
prigon posmaka kod ......... 100 ...... 3000 0,82 .... £ 78
10
alatnih strojeva ravnomjeran rad 0,91
servotehnika motora
(podesiv)
2.5.2. Radnja, snaga, stupanj djelovanja i razvoj topline

Hidraulièke pumpe i motori djeluju na principu istiskivanja. Pritom æe se koristiti

radnja potiskivanja koju razvija pritisak struje fluida

W = ò Fdx
x

Da bi se klip 2 jednostavnoga hidraulièkog sistema, prema slici 2.51.a, potisnuo prema

sili F2 za put x2 treba izvršiti radnju W =F2 x2 . Pritom u cilindru klipa 2 jedan volumen fluida
V =A2 x2 mora biti potisnut pod tlakom p2 = F2 /A2. S putem x =V/A2 i silom F2 =A2 p
dobiva se traženi hidraulièki rad

Whidr = p V 2.5.1

Slika 2.5.1. Hidraulièni sistemi bez gubitaka s cilindriènim

motorom i hidromotorom
a) jednostavan hidraulièni sistem; b) linearan motor; c) rotacijski motor

W =F1 x1 = p V =F2 x2 2.5.2

66
Primijeni li se pumpa ili motor s rotirajuæim prigonom, tada je rad

W =V p = M ϕ 2.5.3

V istisnuti volumen
ϕ zakretni kut vratila hidraulièkog stroja

Snaga æe prema tome biti

dW dV 2.5.4
P= =p
dt dt
a hidraulièka snaga Phidr umnožak tlaka p i protoka Q

Phidr = p Q. 2.5.5

Kod hidromotora bez gubitaka (sl. 2.5.1.b), u kojem na izlazu vlada protutlak p2 koji
potjeèe od ukljuèenog potrošaèa ili otpora, ulazna hidraulièka snaga dijeli se na mehanièku
(pogonsku) snagu i hidraulièku snagu na izlaznom vodu, tj.

p1 Q1 = F v + p2 Q2 2.5.6

Buduæi da je, na temelju jednadžbe kontinuiteta, protok na izlazu Q2 = Q1 A2 /Q1 , proizlazi

da je

A2 2.5.7
( p1 - p 2 )Q1 = Fv.
A1

Analogno tome, za rotacijski motor bez gubitaka (sl. 2.5.1.c), vrijedi odnos

p1 Q1 = p2 Q2 + Mv 2.5.8

Buduæi da su u ovom sluèaju Q1 =Q2, konaèno proizlazi da je

(p1 - p2 )Q = Mv 2.5.9

Ako se raèunom obuhvate i gubici, ukupan stupanj djelovanja hidraulièkog sistema

predstavlja odnos izlazne i ulazne snage tj.:

67
 huk =
P2 P1 - å Pg
= = 1-
åPg . 2.5.10
P1 P1 P1

Pritom se gubitak snage Pg sastoji od:

- mehanièkih gubitaka prouzrokovanih trenjem izmeðu kliznih površina pumpe i motora

Pgmeh = å FTi vi + å M Tj w j 2.5.11

i j

FR sila trenja
MR moment trenja

- volumetrijskih gubitaka zbog propuštanja pumpe, motora, ventila

Pgvol = å Q Li Dp Li 2.5.12
i

QL protok propuštanja
DpL razlika tlaka na mjestima propuštanja

- gubitaka zbog pada tlaka nastalog propuštanjem pumpe, motora, ventila, cjevovoda,
spojnica i opreme

PgDp = å Qi Dp gi 2.5.13
i

Q protok fluida
Dpg gubitak

Na temelju te rašèlambe proizlazi mehanièki stupanj djelovanja hmeh, volumetrijski

stupanj djelovanja hvol i tlaèni stupanj djelovanja hDp èiji umnožak daje ukupni stupanj
djelovanja
huk = hmeh hvol hDp . 2.5.14

Gubici snage u hidraulièkim sistemima prouzrokovani trenjem izmeðu kliznih površina

i otporima strujanju, pretvaraju se u toplinu koja povisuje temperaturu fluida i elemenata
konstrukcije sistema.

68
Prihvati li se konaèno da se sva tako stvorena toplina strujom fluida prenosi u spremnik, proizlazi
da je taj toplinski tok F pri stacionarnom strujanju jednak gubitku snage zbog pada tlaka, tj.

Φ = cρ Q ∆T = Q ∆p 2.5.15

c specifièni toplinski kapacitet fluida

ρ gustoæa fluida
∆T razlika temperature fluida

Na osnovi te relacije proizlazi da je povišenje temperature fluida tokom njegova strujanja

Dp 2.5.16
DT =
rc

To znaèi da æe kod ulja sa c = 1890 j/kgK i r = 890 kg/m3 uslijediti pad tlaka visine
Dp = 1 MPa kada nastupi povišenje njegove temperature za 0,594 K.

2.5.3. Osnovne karakteristike pumpi i motora

Obilježje hidrauliènih potisnih strojeva oèituje se volumenom fluida koji mogu istisnuti
jednim hodom klipa odnosno okretajem vretena (sl. 2.5.5. do sl. 2.5.17.). Prema tome,
teoretski protok Qth koji u jedinici vremena protjeèe kroz taj stroj jednak je

w 2.5.17
Qth = V × n = V
2p
V volumen prostora u kojem se dogaða hidraulièki rad promjene volumena fluida
n brzina kojom se dogaða hidraulièki rad (brzina hoda klipa odnosno vratila)
w = 2pn kutna brzina vratila

Tijekom rada, kroz zraènost izmeðu kliznih površina dolazi do volumetrijskih

gubitaka fluida u ovisnosti o tlaku u samom stroju, i ti gubici predstavljaju protok
propuštanja QL (sl. 2.5.2.).
Nadalje postoji gubitak protoka QS koji potjeèe od pojave kavitacije ili sadržaja
plina u fluidu te gubitak QK koji potjeèe od kompresibiliteta fluida, tako da æe konaèno stvarni
izlazni protok pumpe biti:

Qp = Qth – QL –QS – QK 2.5.18

a ulazni protok u motor bit æe:

.
QM = Qth +QL + QS + QK 2.5.19

69
 za Q = f ( p)

za Q = f (n)

Slika 2.5.2. Idealizirane funkcije pumpi i motora

Kod pumpi treba težiti da podtlak na usisu bude što manji (manja usisna visina, manji
otpori u usisnoj cijevi) te da zrak ne bude usisavan. Svrsishodno je upotrebljavati dobavnu
pumpu manje snage, kojom se podiže tlak na usisnoj strani glavne pumpe (v. toèku 2.4.10.).
Kompresijski protok fluida QK kod motora nije, isto tako, iskoristiv te je stoga i
tretiran kao gubitak (beskorisna radnja tlaèenja).
Relacije snaga za pumpe i motore su sljedeæe:
- mehanièki uèin = pogonska ili prikljuèna snaga pumpe odnosno izlazna snaga motora

P1 = T ω 2.5.20

70
- hidraulièni uèin = izlazni uèin kod pumpi te ulazni uèin kod motora

P’ = Q Dp 2.5.21

T zakretni moment
Dp razlika tlaka izmeðu ulaza i izlaza stroja

U idealnom sluèaju, odnosno u sluèaju pretvorbe mehanièke energije u hidrauliènu

i obrnuto bez gubitaka, vrijedi uèinska bilanca

T w = Q Dp 2.5.22

Uvrštenjem relacije (2.5.17) dobiva se ulazni teoretski zakretni moment pumpe

Tth =
Qth Dp w Dp V 2.5.23
=V = Dp.
w 2p w 2p

Ako se uraèunaju i komponente razlièitih gubitaka, dobiva se ukupni stupanj

djelovanja

huk = hv hm, 2.5.24

gdje je volumetrijski stupanj djelovanja hv definiran odnosom:

za pumpe

Qp
h vP = , 2.5.25
QthP
za motore

QthM
h vM = . 2.5.26
QM

Ako se apstrahiraju gubici punjenja i kompresije QS i QK, slijedi uz primjenu relacija

(2.5.18 i 2.5.19)

QL
h vP = 1 - 2.5.27
QthP

71
 1
h vM = . 2.5.28
QL
1+
QthM
Buduæi da je proraèun geometrijske istisnine V, a time i Qth prema jednadžbi
(2.5.17) teško izvesti, u praksi se umjesto Qth koristi velièina protoka koja je izmjerena pri
Dp » 0 odnosno pri optereæenju T » 0.
Konaèno, uvrštenjem jednadžbe (2.5.23) slijedi

V p Dp
h mP = , 2.5.31
2pTP

2pTM
h mM = . 2.5.32
V M Dp

Mehanièki stupanj djelovanja je definiran:

za pumpe

Tthp
h mP = , 2.5.29
TP

za motore

TM
h mM = . 2.5.30
TthM

Pojedini stupnjevi djelovanja pumpe ili hidromotora, osim o konstrukcijskim

izvedbama, ovise i o pogonskim parametrima kao što su tlak, brzina vrtnje, temperatura,
viskoznost, a kod podesivih izvedbi ovisi i o podešenom volumenu istiskivanja.
Slika 2.5.3. prikazuje tipièna polja stupnjeva djelovanja za pumpu s podesivim radnim
volumenom V i za hidromotor s nepodesivim V.

72
 η uk

η uk

Slika 2.5.3. Podruèja stupnjeva djelovanja

a) pumpa s podesivim radnim volumenom V
b) motor s nepodesivim radnim volumenom V

Vidljivo je da je visok ukupni stupanj djelovanja pumpe ηuk = 0,9 ogranièen malim
podruèjem ukupnog stupnja djelovanja, tj. unutar suženog podruèja odnosa radnog tlaka p i
istisnutog fluida Qp (sl. 2.5.3.a).
Kod hidromotora (sl. 2.5.3.b), kod kojega se ne može regulirati velièina radnog
volumena V, ukupan stupanj djelovanja ovisi pak o radnom tlaku i brzini vrtnje vratila odnosno
hoda klipa cilindra, tj. o velièini dotoka fluida QM,, dok æe velièina zakretnog momenta MM
ovisiti samo o radnom tlaku p.

2.5.4. Usisna i tlaèna visina volumetrijskih pumpi

Usisna visina pumpe

Navedeni protok Qp na izlazu iz pumpe (v. jednadžbu 2.5.18), može biti postignut
jedino u sluèaju da je dotok fluida na ulazu pumpe zadovoljavajuæi, tj. ako je tlaèni prostor
potpuno ispunjen fluidom. Da bi se to postiglo, na ulazu mora postojati odreðeni tlak p1, dok
postignuti tlak p2 na izlazu ovisi o konstrukciji pumpe, viskoznosti fluida i snazi P1 na ulazu
pumpe.
Kod brzohodnih pumpi taj se dotok osigurava posebnom napojnom pumpom (èesto
zupèasta), èime je tlak p1 znaèajno viši od onoga koji se postiže samousisavanjem (sl. 2.5.4.).

73
 p3

V3

hgeo =h2- h1
b – tlaèna visina pumpe
Qp p2

p1

po
a- usisna visina pumpe
Vo

Slika 2.5.4. Usisna i tlaèna visina pumpe

Prema Bernoullijevoj jednadžbi (v. jednadžbu 2.1.17) kod samosisne pumpe (sl. 2.5.4.a),
apsolutni tlak p1A na usisnoj strani jednak je:

p1 A p L v2 rghgeo i r (v 22 - v12 ) /2
= - ghgS - 1 - gDh1 2.5.33
r r 2

dok je podtlak p1 na toj istoj strani pumpe

v12 2.5.34
p1 = rghgS + r + rgDh1
2

hgs usisna visina pumpe

rgDh1 pad tlaka u usisnom vodu
v1 brzina strujanja fluida

Da bi se pritom izbjegla opasnost od pojave kavitacije, a time i smanjenje usisanog volumena

fluida, mora biti ispunjen sljedeæi uvjet:

v12
p1 ñ pisp + rgDh1 + r 2.5.35
2

pisp = f(T) tlak zasiæenih para fluida

74
Tlaèna visina pumpe
Hidrostatska pumpa (sl. 2.5.4.b), transportira fluid iz spremnika 1 pod tlakom po i
poèetnom brzinom v0 u drugi spremnik odnosno radni prostor 2 na geodetskoj visini hgeo, u
kojem fluid struji ulaznom brzinom v3 pod tlakom p3. Ako se zbog otpora strujanju iz
spremnika 1 u radni prostor 2 pojavi pad tlaka Dpv1-2,tada takoðer prema Bernoullijevoj
jednadžbi (2.1.10), proizlazi da pumpa na izlazu mora generirati tlak

v 22 - v12
p D = rghgeo + ( p 2 - p1 ) + r + Dpv1- 2 2.5.36
2

da bi se svladala energetska razlika visine i navedeni otpor strujanja u

v 22 - v12
r 2.5.37
2
2 2
U praksi se zbog malog znaèenja vrlo èesto sumandi rghgeo i r (v 2 - v1 ) /2
zanemaruju, te se izlazni tlak pumpe jednostavnije raèuna jednadžbom

p1 = p 3 - p o + Dp v1- 2 2.5.38

2.5.5. Zupèasti hidraulièni strojevi

Zupèaste su pumpe najjednostavnije i najjeftinije pumpe koje su zbog tehnološki

povoljne konstrukcije pogodne za velikoserijsku proizvodnju. Najèešæe se primjenjuju kao
pumpe s konstantnom dobavom. Prema naèinu konstrukcije mogu funkcionirati kao pumpe i
kao hidromotori, a kao pumpe u bilo kojoj konstrukcijskoj izvedbi mogu funkcionirati kao
samousisne pumpe. Primjenjuju se najèešæe kao mazive i napojne pumpe pri nižim tlakovima,
a kao visokotlaène proizvode se i kao pumpe i kao motori za tlakove od 16 i 20 MPa, èak i
32 MPa.

2.5.5.1. Zupèaste pumpe s vanjskim ozubljenjem

Zupèaste pumpe spadaju u grupu volumetrijskih pumpi, kojima su radni elementi za

potiskivanje fluida zupci zupèanika. Volumen fluida koji se potiskuje ogranièen je brojem i
velièinom meðuzublja i brzinom vrtnje zupèanika. Smjer vrtnje zupèanika zupèaste pumpe
odreðuje njezinu potisnu i usisnu stranu.

75
a. Presjek zupèaste pumpe s vanjskim ozubljenjem

1 pogonski zupèanik; 2 pogonjeni zupèanik; 3 i 5 poklopci kuæišta;

4 kuæište; 6 brtveni prsten

b. Odvod nadolazeæeg fluida na potisnoj strani

1 tlaèni prostor; 2 žlijeb; 3 tlaèno podruèje

c. Zupèasta pumpa sa radijalnim provrtima

za rastereæenje meðuzublja

Slika 2.5.5. Zupèaste pumpe s vanjskim ozubljenjem

76
 Pri rotaciji pogonskog zupèanika u naznaèenom smjeru na slici, lijeva strana pumpe
je usisna, a desna potisna. Zbog stvorenog podtlaka u usisnom prostoru, fluid puni meðuzublja
pogonskog i pogonjenog zupèanika, a kako ti zupèanici rotiraju, fluid biva transportiran
prema potisnoj strani. Stvoreni tlak postupno raste poèevši od meðuzublja usisne strane do
potisne strane.
Osnovni su nedostaci zupèastih pumpi: relativno niski radni tlakovi, nepogodna
konstrukcija za ugradnju elemenata za regulaciju kapaciteta, nagli pad stupnja djelovanja pri
porastu temperature i visok stupanj neujednaèenosti potiskivanja fluida.
Kapacitet pumpe ovisi o volumenu meðuzublja, broju zupèanika i brzini vrtnje
zupèanika. Za jednostavan proraèun kapaciteta polazi se od pretpostavke da su volumeni
zuba i meðuzublja jednaki, te da je visina zuba jednaka 2 modula. Pri takvu pojednostavnjenju,
potisnuti volumen fluida po okretaju zupèanika je:

q = dphb = 2mdpb 2.5.39

m - modul zupèanika, b - širina zupèanika

D - diobeni promjer zupèanika
h - ukupna visina zuba, h = 2 m

Ukupan protok dobiva se množenjem tog istisnutog volumena s brzinom vrtnje n i

empirijskim koeficijentom k koji se uvodi u jednadžbu umjesto velièine p:

Q=qn=2mdbnk 2.5.40

Kod pumpi s nekorigiranim zubima i brojem zuba 6 do12, k = 3,5, a kod pumpi s korigiranim
zubima k = 4,7. Iako, teoretski gledano, širina zupèanika nije ogranièena, zbog djelovanja je
tlaka u stvarnim uvjetima ogranièena odnosom b/m = 6 do l0.
Gubici snage u zupèastoj pumpi ili hidrauliènom motoru rezultat su gubitaka
prouzrokovanih mehanièkim otporima (ηm = 0,75 - 0,85) i volumetrijskih gubitaka zbog
propuštanja fluida iz prostora visokog u komoru niskog tlaka ((ηv = 0,8-0,92).
Istjecanje fluida iz prostora višeg u prostor nižeg tlaka dogaða se kroz zraènost izmeðu
površine zupèanika i kuæišta. Ono se može reducirati poveæanjem viskoznosti fluida (ulja), ali
samo do odreðene granice jer to poveæanje utjeèe na poveæanje gubitaka i smanjenje usisne
visine te na èinjenicu da odnosna pumpa djeluje u sastavu hidrauliènog sistema s odreðenom
najvišim velièinom viskoznosti fluida.
Kod malih i srednjih obodnih brzina (3 - 5 m/s), volumetrijski gubici nastaju zbog
istjecanja. Kod viših obodnih brzina pojavljuju se volumetrijsko-kavitacijski gubici koji nastaju
zato što se zbog kratkotrajnosti procesa usisavanja i poveæanih centrifugalnih sila koje

77
djeluju na fluid, prostori meðuzublja više ne uspijevaju popunjavati u cijelosti. Da bi se tome
doskoèilo, poveæava se tlak u usisnom prostoru ugradnjom dodatne napojne pumpe ili
stvaranjem gravitacijskog tlaka podizanjem razine spremnika. Primjenjuje se i poveæanje
usisnog prostora. Najoptereæeniji dio zupèaste pumpe su ležajevi jer na njih djeluju radijalne
sile pritiska fluida na zupèanike i radijalne komponente mehanièke sile na evolventu zuba
zupèanika.
Navedena hidraulièna radijalna sila nastaje u dijelu pumpe u kojem dolazi do
meðusobnog zahvata zubi (srednji dio) kada vrh zuba tlaèi fluid u korijenu meðuzublja stvarajuæi
pritisak proporcionalan velièini pritisne sile i velièini površine na koju djeluje ta sila. Pri
zadržavanju ulja u prostoru meðuzublja dolazi i do izmjenièno promjenljivog optereæenja
zupèanika, vratila i ležaja, što može dovesti do razaranja površina tih elemenata zbog zamora
materijala. Da bi se to izbjeglo, preostali se fluid iz meðuzublja odvodi kroz radijalno izbušene
provrte te duž vratila (sl. 2.5.5.c). Stvorena sila pritiska na površinama zubiju zupèanika je
promjenljive velièine, po intenzitetu je najmanja kod usisnog, a najveæa kod tlaènog prostora.

2.5.5.2. Zupèaste pumpe s unutarnjim ozubljenjem

Osnovne odlike zupèastih pumpi s unutrašnjim ozubljenjem jesu male dimenzije i

moguænost stvaranja jakog podtlaka zahvaljujuæi velikom stupnju prekrivanja zubi (sl. 2.5.6.).
Nedostatak im je vrlo složena konstrukcija u odnosu prema konstrukciji zupèastih pumpi s
vanjskim ozubljenjem.
Pumpa se sastoji od kuæišta (1), zupèanika s unutrašnjim (2) i vanjskim ozubljenjem
(3) segmenta u obliku srpa (4). Zupèanik s vanjskim ozubljenjem (3) pogoni unutarnji s vanjskim
ozubljenjem (2).

Slika 2.5.6. Presjek pumpe s unutrašnjim ozubljenjem sa segmentom

ispod i iznad unutarnjeg zupèanika

78
 Segment u obliku srpa (4) nepokretan je i razdvaja zupèanike, èime se razdvajaju i
prostori meðuzublja jednog i drugog zupèanika. Zbog nastalog poveæanja prostora stvara se
podtlak pa fluid ispunjava meðuzublja oba zupèanika i transportira se u potisni prostor.

2.5.6. Vijèani hidraulièni strojevi

Vijèane pumpe ravnomjerno potiskuju fluid, imaju kompaktnu konstrukciju, bešuman

rad te moguænost izrade za široko podruèje kapaciteta, tlakova i brzina vrtnje. Pretežno se
izvode kao dobavne pumpe za samopodmazujuæe fluide u podruèju nižih tlakova (1 do 20
MPa), ali i kao visokotlaène pumpe za hidraulièna postrojenja (16 do 20 MPa). Kao motori
upotrebljavaju se vrlo rijetko. Prema osnovnoj konstrukciji razlikuju se vijèane pumpe sa
dva, tri ili pet vretena. Najèešæe izvedbe su sa tri vretena, od kojih je srednji pogonski, a ostali
su pogonjeni s prijenosnim odnosom 1:1 (sl. 2.5.7.). Navoj rotora je najèešæe dvohodan, a
profil mu je cikloidnog ili trapeznog oblika.

Slika 2.5.7. Vijèana pumpa sa tri vretena i cikloidnim navojem

Vrtnjom pogonskog vretena u jednom i pogonjenih vretena u suprotnom smjeru,

zahvaæa se fluid na usisnoj strani u prostor izmeðu dva zavoja i potiskuje prema potisnoj
strani. Brtvljenje izmeðu prostora niskog i visokog tlaka ostvaruje se po uskoj površini dodira
rotora (vretena) i kuæišta. Tlak koji pumpa može ostvariti ovisi o dužini rotora, tj. o ostvarenom
broju dodira izmeðu vretena i kuæišta.
Teoretski istisnuti volumen fluida po jednom okretaju pogonskog vretena jednak je:
p 2
q= (d a - d i2 )h 2.5.41
4
gdje su da i di vanjski odnosno unutarnji promjer pogonskog (srednjeg) rotora, dok
h oznaèava korak zavojnice.

79
Množenjem brzinom vrtnje n dobiva se ukupna dobavna kolièina pumpe u jedinici
vremena:

Q=qn 2.5.42

2.5.7. Radijalno-klipni hidraulièni strojevi

Konstrukcijsko obilježje radijalno-klipnih hidrauliènih strojeva je u radijalno-

zvjezdastom rasporedu potisnih klipova. Proizvode se najèešæe kao pumpe i motori s
promjenljivim volumenom cilindara. Kao pumpe su u samousisnoj izvedbi. Unatoè relativno
velikoj masi i velikim dimenzijama, široko se primjenjuju zbog velike sigurnosti u radu i pod
najtežim radnim uvjetima. U osnovi, konstruiraju se na temelju dva kinematièka principa: s
rotirajuæim cilindrima kojima je moguæe mijenjati velièinu dobave, (sl. 2.5.8.), te s pogonom
klipa s pomoæu ekscentra za potrebe konstantne dobave (sl. 2.5.12.).

2.5.7.1. Radijalno-klipni hidraulièni strojevi s promjenljivim hodom klipa

Kod kinematièkog principa s rotirajuæim cilindrima, hod klipova podešava se promjenom

ekscentriciteta položaja kuæišta cilindara odnosno rotora u odnosu na os vanjskog prstena
(sl. 2.5.8.). Šuplja osovina oko koje rotira tijelo cilindara je ukruæena. U njoj se nalazi uzdužna
pregrada koja dijeli njezinu unutrašnjost na usisnu i tlaènu stranu.

Slika 2.5.8. Kinematièki princip rada radijalno-klipne pumpe

Tijekom jednog okretaja rotora, klipovi æe zbog ekscentriènog položaja statorskog

prstena izvršiti jedan hod uvlaèenja i jedan hod izvlaèenja iz pripadnih cilindara. Kada stroj

80
djeluje kao pumpa, kod takta izvlaèenja klipa, pod djelovanjem ugraðene tlaène opruge,
hidraulièni fluid biti æe usisavan u prostor pripadnog cilindra iz usisnog voda smještenog unutar
spomenute šuplje osovine, a kod takta uvlaèenja tj. kada taj klip doðe u položaj da ga reaktivna
radijalna sila sa statorskog prstena radijalno potiskuje, prethodno usisani fluid bit æe istlaèen u
tlaèni vod unutar navedene osovine.
Kada stroj djeluje kao motor taj proces teèe slièno, samo obrnutim smjerom. Kroz
šuplju osovinu fluid se pod tlakom dovodi i nakon što je potisnuo klipove, drugim vodom
odvodi kroz istu šuplju osovinu.
Trenutaèno istisnuto ulje jednog cilindra, kada djeluje kao pumpa, jednako je:

pd 2
Vk = e(1 - cos j ). 2.5.43
4

d promjer klipa; e ekscentricitet; j = vt zakretni kut

Buduæi da se takvi strojevi proizvode s neparnim brojem klipova z kako bi se izbjegao

mrtvi položaj u odnosu na ulazno - izlazne otvore fluida, to uvijek broj klipova (z + 1)/2 u
podruèju usisa djeluje izmjenièno u odnosu na (z - 1)/2 klipova iz podruèja tlaka, i to tako da
konaèni istisnuti volumen:

Vth = ΣVK (j , z )

oscilira oko srednje vrijednosti. Hod klipa h dvostruko je duži od velièine ekscentriteta e, što
uz promjer klipa d i broj cilindara z rezultira srednji teoretski istisnuti volumen:

pd 2
Vth = z 2e. 2.5.44
4

Kao što je vidljivo iz ove relacije, kapacitet pumpe može se kontinuirano regulirati
promjenom ekscentriciteta e. Da bi se izbjegao povrat protoka iz tlaènog u usisni prostor
(unutarnje propuštanje) širina b na razdjelnoj pregradi šuplje osovine (sl. 2.5.9.) mora biti šira
od otvora s cilindra rotora radi smanjenja otpora strujanja fluida. Takvim pozitivnim preklopom
doæi æe do zatvaranja otvora s prije nego što klip stigne u unutarnji mrtvi položaj.
Da bi se takvim preostalim hodom klipa izbjegao prekomjerni rast tlaka, koji inaèe
može biti uzrok stvaranja buke, neujednaèenosti rada, udarnih optereæenja ležajeva i slièno,
na brtvenoj površini papuèa izvedeni su precizno dimenzionirani klinasti utori 1 usmjereni
prema tlaènom prostoru.
Ako se stroj koristi za oba smjera vrtnje, onda su ti utori izvedeni s obje strane tih
razdjelnih papuèa kako prikazuje slika 2.5.9. (utori 1 i 1'), posljedica èega je snažnije unutarnje
propuštanje.

81
 Slika 2.5.9. Razdjelna papuèa

1 klinasti utor tlaène strane; 1' klinasti utor usisne strane;

A podruèje usisa; B podruèje tlaèenja

Na slici 2.5.10. prikazana je konstrukcija jednoga takvog stroja s klipovima, na èijem

kraju je smješten valjak radi smanjenja trenja pri dodiru s vanjskim prstenom. Radni klipovi 3
zvjezdasto su smješteni u tijelo cilindra 2 koji rotira oko šuplje osovine sa spomenutom
uzdužnom pregradom i otvorima za dovod i odvod fluida. Na klipnjaèama klipova ugraðeni
su valjci 1, ali mogu biti i papuèe (sl. 2.5.11.), koji se opiru o kuæište statora. Ekscentriènim
pomakom tog kuæišta, tangencijalna komponenta FT potisne sile klipa predstavljat æe aktivnu
zakretnu silu ako stroj djeluje kao hidromotor, odnosno reaktivnu silu kada stroj djeluje kao
pumpa pogonjena posredstvom vratila koje je kruto spojeno s tijelom rotirajuæeg cilindra 2,
(sl. 2.5.11.).
Završetak klipa koji je u kontaktu s vodeæim prstenom kuæišta statora (sl. 2.5.11.) ima
sljedeæa konstrukcijska rješenja:
a) sferièno oblikovan kraj klipa (toèkasti dodir s razvijenim velikim trenjem);
b) valjak s uležištenjem (linijski dodir i trenje valjanja)
c) hidrostatska klizna papuèa (površinski dodir i hidrostatsko trenje).

Izbor takvih rješenja ovisi i o raspoloživom prostoru buduæi da se teži konstrukciji s

veæim brojem cilindara koji daje bolje performanse stroja.
Sila klipa FK rašèlanjuje se u radijalnu komponentu FR koja je usmjerena prema
središnjici vodeæeg prstena statora te u tangencijalnu komponentu FT koja s dužinom kraka
R razvija jedan zakretni moment rotoru (s cilindrima). Buduæi da se FT i R promjenom
zakretnog kuta mijenja, to se putem svakog klipa razvija jedan pulzirajuæi zakretni moment.

82
 1

Slika 2.5.10. Radijalno klipni hidraulièni stroj s ekscentriènim

položajem osi

Slika 2.5.11. Komponente sila koje djeluju na radijalno ugraðeni klip

a) gljivasti klip; b) klip s valjkom; c) klip s hidrostatskom kliznom papuèom

FK uzdužna sila na klipu; FR radijalna sila; FT tangencijalna sila;
R djelujuæi krak zakretnog momenta

83
 Završetak klipa koji je u kontaktu s vodeæim prstenom kuæišta statora (sl. 2.5.11.) ima
sljedeæa konstrukcijska rješenja:
d) sferièno oblikovan kraj klipa (toèkasti dodir s razvijenim velikim trenjem)
e) valjak s uležištenjem (linijski dodir i trenje valjanja)
f) hidrostatska klizna papuèa (površinski dodir i hidrostatsko trenje).

Za neparni broj klipova z koji æe naizmjenièno (z + 1)/2 i (z - 1)/2 biti pod tlakom, rezultirajuæi
zakretni moment:

T = f (ϕ , z )

stalno æe varirati. Uvrštenjem relacija (2.5.23.) i (2.5.44.) slijedi:

1 pd 2 d 2 ze
T= z 2eDp = Dp. (2.5.45)
2p 4 4

2.5.7.2. Radijalno-klipni hidraulièni strojevi s konstantnim hodom klipa

Kod ove konstrukcije hidraulièkog stroja, klip ima nepromjenjivu dužinu hoda i pogonjen
je ekscentrom (sl. 2.5.12.). Primjenjuje se kao pumpa, ima samoupravljive opružne ventile, a
smjer dobave fluida neovisan je o smjeru vrtnje ekscentra.

Slika 2.5.12. Radijalna klipna pumpa s ekscentrom

84
 Te su pumpe osobito pogodne za dobavu malih protoka visokog tlaka. Za proraèun
teoretskog istisnutog volumena fluida u jednom radnom hodu, takoðer vrijedi relacija 2.5.44.

2.5.8. Aksijalno-klipni hidraulièni strojevi

Zbog relativno visoke specifiène snage, aksijalno klipni hidraulièni strojevi imaju široku
primjenu. Odlikuju se kompaktnom konstrukcijom, visokim radnim tlakom, velikim rasponom
kapaciteta i pogodnom konstrukcijom za primjenu sistema za upravljanje kapacitetom i
smjerom rotacije. Proizvode se kao pumpe i motori, pri èemu pumpe pretežno u podesivoj
izvedbi, a motori podjednako u podesivoj i nepodesivoj izvedbi. Dijele se na:
a) aksijalno-klipne strojeve s nagibnom ploèom (diskom) (sl. 2.5.13.a) i
b) aksijalno-klipne strojeve s nagibnim rotorom (sl. 2.5.13.b).

a) Aksijalno klipni stroj s nagibnom ploèom

b) Aksijalno-klipni stroj s nagibnim rotorom

Slika 2.5.13. Aksijalno-klipni strojevi s nagibnom ploèom i nagibnim rotorom

1 rotor; 2 klip; 3 ojnica; 4 zakretni disk; 5 uležištenje; 6 vratilo; 7 razvodna ploèa

85
 Obje su konstrukcije u biti sliène i sastoje se od kuæišta koje rotira i u kojem se uzduž
osi rotacije nalaze cilindri s pripadnim klipovima. Kao i kod radijalno-klipnih strojeva, radi
izbjegavanja mrtvog položaja konstruira se stroj s neparnim brojem cilindara.

2.5.8.1. Aksijalno-klipni hidraulièni strojevi s nagibnom ploèom

Kod stroja s nagibnom ploèom, osi sabirne ploèe 7, kuæišta rotora 1 i pogonskog
vratila 6 su paralelne. Sabirna ploèa miruje, na jednoj polovini ima usisni, a na drugoj tlaèni
prostor.
Uzduž tijela rotora 1 koncentrièno su rasporeðeni radni cilindri s klipovima 2 kojima je
vanjski kraj u kontaktu s nagibnom ploèom 4 ako je izvedeno zglobno kada i nagibna ploèa
rotira zajedno s rotorom, ili preko klizne papuèice (sl. 2.5.14.) kada nagibna ploèa miruje
kao i sabirna ploèa.
Kada stroj djeluje kao pumpa pa npr. nagibna ploèa miruje pod nekim kutom, rotacijom
rotora hidrostatske klizne papuèe ciklièki æe potiskivati klipove koji æe zato tlaèiti ulje kroz
sabirnu ploèu, dok æe istodobno preostali dio klipova ciklièki usisavati ulje kroz usisno podruèje
te ploèe. Poveæanjem nagibnog kuta poveæava se i hod klipova, a time i dobavna kolièina
pumpe, logièki, uz odgovarajuæe poveæanje pogonske snage. Smanjenjem tog nagibnog kuta
α, uz zadržavanje iste velièine prikljuène snage uz smanjenje dobavne kolièine, razmjerno se,
logièki, poveæava izlazni tlak. Kada stroj djeluje kao motor, ulje iz tlaènog podruèja sabirne
ploèe potiskuje klipove èiji se cilindri nalaze u tom podruèju te æe stoga i tangencijalne
komponente FT razvijene sile FKrazvijati zakretne momente u ovisnosti o pripadnom
kraku ai (sl. 2.5.14.). Preostali broj klipova u isto æe vrijeme, u svome jalovom hodu,
istiskivati ulje iz cilindara koji je prije u radnom hodu vršio njihovo potiskivanje. Poveæanjem
kuta poveæava se hod klipova, èime se smanjuje brzina vrtnje vratila.
Trenutaèni volumen fluida koji istiskuje jedan cilindar, jednak je:

pd 2
Vk = RT tan a (1 - cos j ). 2.5.46
4

d promjer klipa; RT polumjer kruga na kojem su rasporeðeni cilindri;α kut nagiba nagibne ploèe

Za neparni broj klipova z koji æe naizmjenièno (z + 1)/2 i (z - 1)/2 biti u radnoj sprezi,
svaki na svojoj strani razvodne ploèe, rezultirajuæi volumen dobave varirati æe oko teoretske
velièine:

Vth = ΣVK (j , z )

86
 a - Komponente sila na klipovima

b – Sabirna ploèa (v. sl. 2.5.32.)

Slika 2.5.14. Komponente sila na klipovima stroja s nagibnom ploèom i

sabirna ploèa
FK sila klipa; FN normalna komponenta sile; FT tangencijalna komponenta sile; ATP vanjska mrtva toèka;
ITP unutarnja mrtva toèka; p pogonski tlak; po usisni tlak; a krak zakretnog momenta; b krak sile koji
djeluje na mehanizam za nagibanje ploèe; 1, 1′ klinasti prorez, tlaèna strana; 2, 2′ klinasti prorez usisna
strana; 3 vanjski aksijalni ležaj; Fs rezultanta sile na sabirnoj ploèi; as, bs kordinate sile Fs ; p0 tlak na usisu;
p tlak na tlaènoj strani

87
tako da æe srednji teoretski volumen dobave biti:
pd 2
Vth = z 2 RT tan a . 2.5.47
4
Zbog istog razloga kao i rezultirajuæi volumen dobave, tako i pojedini zakretni momenti
variraju oko jedne srednje vrijednosti. Hvatište rezultante sila odreðeno kordinatama a i b u
funkciji je zakretnog kuta ϕ i broja cilindara koji se nalaze u promatranom trenutku pod
tlakom.
Na temelju relacija (2.5.23) i (2.5.47) proizlazi da je srednji zakretni moment stroja s
zakretnom ploèom:

1 pd 2 d2
T= z 2 RT Dp tan a = zRT tan a × Dp. 2.5.48
2p 4 4
Sabirna ploèa (sl. 2.5.14.b) djeluje u sprezi s èeonom ploèom kuæišta rotora kao
hidrostatski aksijalni ležaj koji preuzima rezultantu sila klipova FK . Izmeðu otvora na sabirnoj
ploèi pod usisnim tlakom p0 i onog pod izlaznim tlakom p stvara se tlaèno polje koje u ovisnosti
o velièini površine na kojoj djeluje rezultira silom Fs na sabirnoj ploèi. Ova sila stoji približno
u ravnoteži sa silom FK . Da bi se pumpa mogla pokrenuti, kada je ta potonja sila jednaka nuli
(bez izlaznog tlaka), ugraðena je opruga koja daje poèetnu silu reakcije sili Fs na sabirnoj
ploèi èime se stvara prisni kontakt izmeðu kliznih površina (sl. 2.5.13.). Kod naroèito
optereæenih strojeva, uz navedeni hidrostatski ležaj dodan je još jedan aksijalni ležaj (sl.
2.5.14.b - poz.3) koji putem toplinske dilatacije hidraulièkog fluida poveæava nosivost ležaja
u cjelini (termièki klin).
Da bi se izbjegao povrat protoka iz tlaènog u usisni prostor (unutarnje propuštanje),
stjenka razdvajanja kod sabirne ploèe mora biti šira od otvora cilindra rotora za prolaz fluida,
kako bi se takvim pozitivnim preklopom zatvorili otvori cilindara prije nego što klipovi stignu
u unutarnji mrtvi položaj. Da bi se pritom preostalom hodu klipa izbjegao prekomjeran rast
tlaka, koji inaèe može biti uzrok stvaranja buke, neujednaèenosti rada, udarnih optereæenja
ležajeva i slièno, izvedeni su toèno dimenzionirani klinasti utori 1 i 2 na sabirnoj ploèi s
usmjerenjem prema tlaènom prostoru (sl. 2.5.14.b). Ako se stroj koristi za oba smjera vrtnje,
utori su izvedeni s obje strane tih sabirnih ploèa što æe imati za posljedicu snažnije unutarnje
propuštanje.
Razvijene tangencijalne sile FT izazivaju na klipovima odreðen moment savijanja koji
razvija sile trenja tokom njihova kretanja. Da bi se te sile održale unutar granica, nagibne
ploèe se smiju nagibati najviše a = 18o.

88
2.5.8.2. Aksijalno-klipni hidraulièni strojevi s nagibnim rotorom

Kod strojeva s nagibnim rotorom (sl. 2.5.13.b, sl. 2.5.15 i sl. 2.5.16) relativni nagib
dobiva se nagibanjem rotora za kut a u odnosu na glavnu os stroja. Klipovi 2 su ojnicama 4
spojeni s pogonskom prirubnicom 3, a upravljanje usisom i tlaèenjem vrši se sabirnom ploèom
5 kao kod stroja s nagibnom ploèom.
Za proraèun volumena fluida i zakretnog momenta koriste se sljedeæe relacije:

pd 2
Vth = z 2 RT sin a . 2.5.49
4

Slièno kao i kod motora sa zakretnom ploèom, za proraèun srednjeg zakretnog

momenta koristi se relacija:

1 pd 2 d2
T= z 2 RT Dp sin a = zRT sin a × Dp. 2.5.50
2p 4 4

Kod strojeva s nagibnim rotorom sile se rastavljaju na pogonskoj prirubnici, tu se sile

cilindara FK rastavljaju u tangencijalnu silu FT i normalnu silu FN. Njihova rezultanta i nastali
zakretni moment na pogonsku prirubnicu djeluju drukèije (sl. 2.5.16.) jer:
- rezultanta tangencijalnih sila FTres s krakom a stvara zakretni (korisni) moment
- normalna komponenta FNres s krakom b stvara zakretni moment koji optereæuje mehanizam
za zakretanje rotora
- rezultanta sila klipova FK potiskuje nagibno kuæište rotora na pripadni aksijalni hidrostatski
ležaj
- FKres stvara s krakom a 2 + b 2 jedan zakretni moment na nagibno kuæište.

Razvijena tangencijalna sila djeluje na klip preko ojnice manjim kutem od nagibnog,
èime se razvija i manja sila trenja tijekom hoda klipa. Stoga se, u odnosu na strojeve s nagibnom
ploèom, može odabrati veæi (do 30o) zakretni kut a , bez opasnosti da æe se zbog nastalih
radijalnih sila na klipovima razviju prevelike sile trenja. Ta konstruktivna pogodnost rezultira s
razmjerno boljim stupnjem pretvorbe energije u odnosu na strojeve s nagibnom ploèom.
Snaga tih strojeva je meðutim ogranièena konstrukcijom prijenosa sila s ojnicama.
Daljnji je nedostatak u zatvorenoj konstrukciji koja otežava strujanje ulja izmeðu sabirne
ploèe i kuæišta rotora pri pojedinim kutovima nagiba. U praksi projektiranja hidrauliènih sistema
èesto se zbog tih razlika bira kombinacija pumpe s nagibnom ploèom i motora s nagnutim
rotorom bez moguænosti namještanja nagiba.

89
 Slika 2.5.15. Stroj s nagibnim rotorom
1 rotor s cilindrima; 2 klip; 3 pogonska prirubnica; 4 ojnica;
5 sabirna ploèa; 6 nagibno kuæište rotora; 7 tlaèna opruga;
8 kuæište u zatvorenoj izvedbi; 9 radijalni brtveni prsten

Slika 2.5.16. Komponente sila na pogonskoj prirubnci stroja s nagibnim rotorom

FK sila klipa; FN normalna komponenta sile; FT tangencijalna komponenta sile;

ATP vanjska mrtva toèka; ITP unutarnja mrtva toèka; p pogonski tlak;
po usisni tlak; a krak zakretnog momenta; b krak sila nagibnog momenta

90
2.5.9. Sporohodni motori

Sporohodni motori uspješno se primjenjuju tamo gdje su potrebni snažni zakretni

momenti s malim kontinuiranim brzinama vrtnje bez upotrebe mehanièkih reduktora. U odnosu
na velièinu zakretnog momenta imaju relativno malu masu i male ugradbene mjere.
Sporohodni motori s radijalnim klipovima pretežno su konstruirani s vodilicom (kulisom)
koja višekratno tokom jednog okretaja upravlja hodom klipova cilindara (sl. 2.5.17.).

Slika 2.5.17. Sporohodni motor s vodeæom krivuljom

1 rotor; 2 prsten s vodeæom krivuljom; 3 klipovi; 4 središnji tuljak;

ATP vanjska mrtva toèka; ITP unutarnja mrtva toèka

Tangencijalne komponente potisnih sila klipova na krivulji kulisa s pripadnim krakom

stvaraju zakretne momente èiji zbir rezultira ukupnim zakretnim momentom takvog sporohodnog
motora. Upravljanje dotokom fluida vrši se pritom s pomoæu otvora na plaštu tuljka smještenog
u središtu stroja i kanala smještenih unutar njega.

91
2.5.10. Zakretni motori

Motori za ogranièeni kut zakreta, tzv. zakretni motori, služe za obavljanje djelomiènog
zakreta relativno nižom konstantnom brzinom s konstantnim zakretnim momentom u onim
sluèajevima gdje se traži stacionarna kompaktna konstrukcija reduciranih dimenzija. Primjenjuju
se kao motori malih zakretnih momenata za zakretanje robota – manipulatora, te velikih zakretnih
momenata (10 do 6,4x105 Nm) za zakretanje kranova dizalica i ruda kormila brodova.
Prema naèinu djelovanja, najpoznatije konstrukcije dijele se na motore sa zakretnim
krilcima (sl. 2.5.18.), motore s klipom (sl. 2.5.19.a i b) te na motore sa strmim navojem.

Motori sa zakretnim krilcima

Kod ove izvedbe motora potisna sila na krilcima stvara zakretni moment na vratilu.
Tlaèna strana je odvojena od niskotlaène nepomiènom pregradom, dok velièina zakretnog
momenta kod jednakog radnog tlaka ovisi o broju krilaca (sl. 2.5.18.a, b, c). Kod ove
konstrukcije motora stupanj iskoristivosti je velièine od 0,6 do 0,7.
Konstruiraju se sa:

jednim krilcem - za kut zakreta do 280o,

dva krilca - za kut zakreta do 140o,
tri krilca - za kut zakreta do 70o.

Velièina razvijenog zakretnog momenta je:

D-d D+d pb 2
T=Apli =p b i= ( D - d 2 )i 2.5.51
2 4 8

A površina krilca
D, d vanjski i unutarnji promjer krilca
b širina krilca
l krak djelovanja razvijene sile
i broj krilaca

dok je kutna brzina zakretanja:

8Q
v =
b( D 2 - d 2 ) 2.5.52

Q intenzitet dotoka ulja

92
 Slika 2.5.18. Izvedbe zakretnih motora s krilcima
a) s jednim krilcem (zakret do 2800)
b) s dva krilca (zakret do 1400)
c) s tri krilca (zakret do 700)
1 kuæište; 2 pregrada; 3 krilce

Zakretni motori s nazubljenim klipom

Kod ove izvedbe zakretnog motora, nazubljeni dio klipa djeluje kao zubna letva koja
je u zahvatu sa zupèanikom koji pogoni vratilo. Ako je izveden s jednim nazubljenim klipom
(sl. 2.5.19.a), tada æe ležaj vratila biti jednostrano optereæeno radijalnom komponentom sile
na zubu zupèanika.

Slika 2.5.19. Izvedbe zakretnih motora s klipovima

a) s nazubljenim klipom

b) s dva nazubljena klipa
c) s klipom s unutarnjim strmim navojem
1 nazubljeni klip; 2 zupèanik vratila; 3 klip s maticom vretena;
4 strmi navoj; 5 pravolinijska vodilica (npr. ožljebljeno vratilo);
6 aksijalni ležaj s djelovanjem u dva smjera

93
 Kod izvedbe sa dva nazubljena klipa (sl.2.5.19.b) izbjeæi æe se takvo optereæenje te
æe ležaj biti rastereæen. Sa zakretnim motorima s nazubljenim klipom moguæe je postiæi zakretni
kut vratila i veæi od 3600, te stupanj djelovanja do 0,8. Ako se srednji polumjer zupèanika
oznaèi sa r, tada æe teoretska velièina zakretnog momenta rotacije kod takve konstrukcije
motora biti :

T = Fp r = A Dp 2.5.53

Fp sila klipa
A èeona površina klipa
Dp razlika tlaka izmeðu radnog i jalovog prostora cilindra

Pogonski medij se dovodi u lijevu ili desnu stranu cilindra putem prikljuèaka P(pumpa) i
odvodi putem prikljuèaka T (tank).

Motori sa strmim navojem

Kod ove izvedbe motora rotacija vretena sa strmim navojem vrši se putem matice
koju potiskuje klip (sl. 2.5.19.c). Da ne bi pritom došlo do rotacije klipa, ono je uzdužno
voðeno po ožljebljenoj vodilici (poz. 5). Razvijene aksijalne sile na vretenu preuzima dvostruko
djelujuæi aksijalni ležaj (poz. 6). S ovakvim izvedbama motora moguæe je postiæi zakretni kut
vratila i veæi od 3600 te stupanj djelovanja od 0,6 do 0,7.

2.5.11. Krilne pumpe

Krilne pumpe proizvode se kao samousisne s konstantnom i promjenljivom dobavom.

Sastoje se od statora, rotora i krilaca koja su umetnuta u žljebove usjeèene u rotoru. Centar
rotora smješten je ekscentrièno u odnosu na os statora za velièinu e èijom se promjenom
regulira velièina dobave (sl. 2.5.20.).
Tokom rotacije rotora 1, djelovanjem centrifugalnih sila izvlaèe se krilca 2 iz žljebova
i brtvenim rubom priljubljuju se na prsten kuæišta 3. Dodatno pritom krilca bivaju optereæena
pogonskim pritiskom fluida, èime u odreðenoj mjeri dolazi do pojaèanja uèinka brtvenja.
Rad takve pumpe temelji se na ekscentriènom položaju rotora u kuæištu, zbog kojega
se u pola okretaja poveæavaju prostori izmeðu dviju susjednih lopatica i tada nastaje usisavanje,
a u drugoj polovici okretaja ti se prostori ponovno smanjuju i tada nastupa takt tlaèenja fluida.
Prebacivanjem ekscentriciteta e na drugu stranu, mijenja se smjer dobave, a njegovom
regulacijom mijenja se kao i prije intenzitet protoka.

94
 Slika 2.5.20. Krilna pumpa

1 rotor; 2 krilca; 3 prsten kuæišta; 4 usisni kanal;

5 tlaèni kanal; e ekscentricitet

Ne uzimajuæi u obzir neznatan volumen fluida ispod krilaca, teoretski dobavni volumen
jednak je:

Vth = 2pebd a 2.5.54

e ekscentricitet
b širina krilca
da promjer prstena kuæišta

2.5.12. Sistemi upravljanja hidrauliènim strojevima

Kod hidrauliènih strojeva s promjenjivim radnim volumenom opæenito se može mijenjati

dobavna kolièina Qp pumpi pri konstantnoj brzini vrtnje te brzina vrtnje motora pri konstantnom
dotoku QM (v. jednadžbu 2.5.17). Kod skupine krilnih i radijalno klipnih strojeva to se
postiže promjenom ekscentriciteta e, a kod klipno-aksijalnih strojeva promjenom kuta α
nagibne ploèe ili nagibnog rotora.
Za pokretanje upravljaèkog mehanizma, pritom, potrebno je primijeniti silu èija velièina
mora biti veæa od sila reakcija koje potjeèu od radnog tlaka stroja, sila trenja u mehanizmu i
sila inercije. Za tu svrhu primjenjuju se pretežno mehanièki, hidraulièni, elektromagnetni i
elektrohidraulièni upravljaèki sistemi koji služe za:

95
 a) regulaciju intenziteta dobave neovisno o snazi i radnom tlaku,
b) regulaciju intenziteta dobave u uvjetima održavanja konstantne snage (regulator
snage),
c) regulaciju intenziteta dobave u ovisnosti o tlaku (regulator zakretnog momenta),
d) regulaciju intenziteta dobave ovisno o brzini vrtnje (regulator protoka).

Slika 2.5.21. Hidraulièni sistem regulacije kapaciteta pumpe

Najvažnije konstrukcije upravljaèkih mehanizama za namještanje i regulaciju strojeva

prikazane su u tablici 2.5.2., a u nastavku su detaljnije opisani naèini funkcioniranja dviju
karakteristiènih konstrukcija upravljaèkog sistema.
Hidraulièni regulator prikazan na slici 2.5.21. djeluje na sljedeæi naèin:
Kada se razvodni ventil (7) nalazi u neutralnom položaju, obje su strane klipa (2) rastereæene
i opruge (3) potiskuju cilindar (1) u srednji položaj buduæi da je klip preko svojih klipnjaèa
ukliješten (nepomièan). U tom položaju regulator pumpe (5) takoðer se nalazi u srednjem
(neutralnom) položaju, te je time ekscentricitet odnosno zakretni kut jednaki nuli, odnosno
dobava pumpe (6) jednaka je nuli. Kada ulje pod tlakom ispuni prostor jedne strane cilindra,
razvijena sila ga pomakne, èime dolazi i do pomicanja poluge regulatora u jednu stranu, a
kada ulje ispuni suprotni prostor cilindra doæi æe do pomicanja te poluge u drugu stranu.
Razvodnik (7) aktiviran je elektrièki, a opruge ga dovode u srednji položaj kada nije aktiviran.

96
Dok je aktiviran, cilindar (1) æe se pomicati tako da æe velièina pomaka poluge regulatora
ovisiti o vremenu trajanja te aktivnosti, slièno kao kod elektromehanièkog regulatora.
Prigušni ventil 6 podešen je tako da održava konstantnim Dp = p1 - p 2 .
Kada na mehanizam regulatora pumpe djeluju s jedne strane sila opruge F0 i hidraulièna
sila F1, a s druge strane sila F2 tako da je F1 + F0 > F2, mehanizam regulatora zauzima
odreðeni položaj udesno prema veæem ekscentritetu rotora, èime æe porasti Q pumpe. Da bi
taj uvjet bio ispunjen, razvodnik 3 morao se nalaziti u prikazanom lijevom položaju, jer je tada
zbir sila Fh2 + F0 > Fh1. Zbog nastalog porasta Q pumpe, trenutaèno æe porasti p1 i sile Fh2
i Fh1, ali prigušnica 4 usporavati æe rast sila Fh2 i F1. Ako pritom doðe do toga da je
Fh2 + F0 < Fh1, razvodnik 3 se prebacuje u drugi položaj èime dolazi do naglog rastereæenja
cilindra 5 i smanjenja ekscentriteta rotora, što æe još pospješiti veæ prije nastalo pojaèano
djelovanje sile F2. Slijedi redukcija Q, a time i pad velièine p1, što æe opet prouzrokovati
pojavu sekvencije aktiviranja razvodnika, a time i preciznije podešavanje velièine Q.

Tablica 2.5.2 Osnovni principi funkcioniranja pojedinih upravljaèkih

sistema za regulaciju intenziteta dobave pumpe

Simbol Karakteristika regulacije Opis

a) Mehanièka regulacija
Mehanièka regulacija rada stroja, npr.
ekscentriteta rotora, vrši se ruènim
okretanjem navojnog vretena
mehanizma za njegovu translaciju.
Primjenjuje se kod rijetkih i dugotrajnih
regulacija.

b) Elektromehanièka
regulacija Elektromehanièka regulacija rada
stroja, npr. ekscentriteta rotora vrši se
elektromotornim okretanjem navojnog
vretena mehanizma za njegovu
translaciju. Velièina ekscentriteta ovisi
o vremenu rada elektromotora.

c) Hidraulièna
regulacija Hidraulièna regulacija za dovoðenje u
dva položaja s pomoæu mehanièkih
graniènika, za dovoðenje u bilo koji
položaj regulatora (sl. 2.5.21).

97
d) Hidraulièni servo-
ureðaj Hidraulièni servoureðaj (ovisnost o
hodu) djeluje tako da samostalno
iskljuèuje daljnji tok regulacije. To
se postiže time što je klipnjaèa
spojena s kuæištem razvodnika tako
da ga njezinim hodom zatvara, tj.
dovodi u srednji položaj. Napajanje
cilindra vrši se posebnom pumpom.

e) Elektrohidraulièni
servoureðaj Elektrohidraulièni servoureðaj
djeluje tako da samostalno
iskljuèuje daljnji tok regulacije.
Razvodnik se aktivira elektrièki, a
dovodi u srednji položaj u ovisnosti
o izvršenom hodu klipnjaèe putem
potenciometra koji je takoðer s
njom spojen. Potenciometar
proporcionalno pretvara velièinu
hoda u elektrièni signal.
Primjenjuje se u zatvorenom
elektrohidrauliènom krugu
regulacije.

f) Regulator snage
direktno upravljan Regulator snage koristi se radi
održavanja snage pumpe
konstantnom tj. umnoška
Q p = konst., èime se izbjegava
preoptereæenje hidrauliènog
sistema. Rastom tlaka u tlaènom
vodu (snažnije optereæenje motora),
regulator proporcionalno reducira Q
dotle dok ne nastupi ravnoteža
izmeðu sile pritiska ulja i sile
opruge.
g) Regulator snage s
predupravljanjem Regulator snage s postupnim
(postupno djelovanje) djelovanjem koristi se kada se želi
održavati odnos Q p konstantnim
ali tako da to bude u blažem
obliku1).

98
 h) Regulator tlaka Regulator tlaka služi za održavanje
tlaka u hidrauliènom sistemu
konstantnim, neovisno o
optereæenju motora. Željena visina
tlaka u sistemu se namješta na
tlaènom ventilu tako da æe samo pri
prekoraèenju njezine visine
uslijediti aktiviranje mehanizma za
regulaciju dobave pumpe. Pri
pojavi nižeg tlaka u sistemu
(rastereæenje motora) aktiviranje
tog mehanizma vrši opruga u
cilindru. Ukljuèivanjem razlièito
podešenih tlaènih ventila bira se
pojedini radni tlak.
i) Regulator dobave
Regulator dobave služi za
održavanje intenziteta dobave
pumpe neovisno o brzini rada
motora. Velièina protoka odreðena
je prigušnim ventilom, primjer
primjene vidljiv je na slici 2.5.22.

1)
Trenutaèni porast p djeluje na klip cilindra za pokretanje mehanizma regulacije, ali istodobno djeluje i na
klip cilindra za pomicanje kuæišta razvodnika koji se trenutaèno nalazi u poèetnom položaju i takoðer je
povezan s mehanizmom za regulaciju. Ako je pritom razvijena sila na klipu narasla do te mjere da svlada silu
opruge, doæi æe do promjene njegova položaja, a time i do pražnjenja cilindra kuæišta razvodnika. Nestat æe
navedena sila reakcije i prvotni klip cilindra pokrenut æe mehanizam za regulaciju dobave u smislu njezina
smanjenja, ali æe istodobno biti pokrenuta i klipnjaèa klipa kuæišta razvodnika èime æe doæi do postupnog
zatvaranja prikljuènih otvora trenutaènog položaja razvodnika te otvaranja kanala njegova poèetnog
položaja. Nastupit æe ponovno punjenje cilindra za pomicanje kuæišta razvodnika i razvoja sile reakcije
prvotnom cilindru. Hod mehanizma za regulaciju intenziteta dobave tada æe se zaustaviti, a kao posljedica
toga sistem æe djelovati s veæim tlakom i proporcionalno manjim protokom ulja. Ako je taj hidraulièni
sistem bio primijenjen za pogon kotaèa transportera, na kotaèu æe se razvijati veæa sila odnosno veæi
zakretni moment i time æe moæi svladavati veæi uspon ceste, ali uz adekvatno nižu brzinu zbog reduciranog
dotoka ulja u motor. Ako se radilo o sistemu apliciranom na preši, klip æe njezina glavnog cilindra nadalje
konstantno djelovati novom višom silom. Optereæivanjem i rastereæivanjem motora mijenjat æe se i visina
tlaka u sistemu, što æe djelovati na regulacijski sistem pumpe, slièno kao i kod primjera f) ali s tom razlikom
što æe u ovom sluèaju to biti puno blaže.

99
2.6. RADNI CILINDRI

Radni hidraulièni cilindri su motori s linearnim hodom, kojima se mogu postiæi

vrlo velike sile. Brzina hoda regulira se promjenom intenziteta dotoka fluida, a velièina
sile promjenom visine tlaka. Dovodom hidrauliènog fluida pod tlakom u radni prostor
cilindra razvija se sila na površini klipa, koja ga potiskuje nasuprot vanjskoj sili
(sl. 2.6.1.). Pri konstrukciji hidrauliènih cilindara problem brtvenja je kvalitetno riješen
pa se s toga može raèunati da nema volumetrijskih gubitaka, odnosno da je postignut
volumetrijski koeficijent iskorištenja η vol = 1.Na temelju toga može se raèunati da je
prijeðeni put odnosno dužina hoda jednaka odnosu:

DV
Ds = 2.5.53
A

∆V stvarni istisnuti volumen fluida u cilindru

A efektivna površina klipa

te da je brzina hoda klipa koja ovisi o odnosu intenziteta efektivnog dotoka ulja Q i
površine klipa: za prednju stranu klipa v1=Q/A1, a za stražnju stranu, kojoj treba
odbiti površinu klipnjaèe, v1=Q/A2 i koja æe, zbog manje aktivne površine klipa, biti
svakako viša.

Slika 2.6.1. Naèini djelovanja radnih cilindara

a) i b) jednoradni; c) dvoradni

100
Jednoradni cilindri
Imaju samo jedan prikljuèak ulja i mogu vršiti hidraulièni rad samo u jednom
smjeru. Povratni hod postiže se djelovanjem vanjske sile, pretežno s pomoæu ugraðene
tlaène opruge. Klip æe se pokrenuti pod uvjetom da je razvijena hidraulièna sila F1 na
površini klipa pod efektivnim tlakom p1 jednaka ili veæa od zbira sila trenja FR i vanjske
korisne sile FN , tj.:

1
F1 = p1 A1 odnosno F1 ³ FR + FN 2.5.56
hm

η m = 0,9 – 0,95 mehanièko-hidraulièni stupanj djelovanja

Radni cilindri s teleskopskim klipovima imaju velike hodove uz male ugradbene

mjere (sl. 2.6.2.). Pojedini stupnjevi izvlaèenja odvijaju se sukcesivno brzinom koja je
proporcionalna površini klipa aktualnog stupnja pri konstantnom dotoku ulja, tj. sve
je viša tijekom odvijanja radnog hoda.

Slika 2.6.2. Jednoradni cilindri s teleskopskim klipovima

101
Dvoradni cilindri
Imaju sa svake strane klipa po jedan cilindarski prostor s pripadnim prikljuèkom
za protok fluida, i mogu vršiti hidraulièki rad u oba smjera. Pri kretanju klipa, fluid iz
jalovog prostora biva istisnut u cjevovod povrata.

Slika 2.6.3. Sastav dvoradnog cilindra s jednostranom klipnjaèom

1 košuljica cilindra; 2 klip; 3 klipnjaèa; 4 kuæište brtvi;
5 poklopac; 7 brtvenica; 8 štitnik prljavštine

Slika 2.6.4. Konstrukcije radnih cilindara

a) dvoradni s jednom klipnjaèom; b) dvoradni s dvije klipnjaèe;
c) jednoradni bez klipnjaèe; d) jednoradni s jednom klipnjaèom;
e) teleskopski

Prema tome, u odnosu na jednoradni cilindar, razvijenoj aktivnoj sili F1 dodatno

æe se suprotstaviti sila koja je razvijena na suprotnoj površini klipa A2 pod tlakom p2 tako
da je:
1 1
F1 = p1 A1 = FR + FN + p2 A2 2.5.57
hm h m1

102
 Zbog nepovoljnog odnosa dužine vodeæeg ležaja lf i ukupne dužine klipnjaèe lst
(sl. 2.6.3.), radni cilindar može biti optereæen samo silom koja djeluje po pravcu simetrale
cilindra. Ovisno o namjeni, konstruiraju se u razlièitim oblicima (sl. 2.6.4.).

Slika 2.6.5. Primjeri konstrukcijskih rješenja koèenja klipa u krajnjim položajima

a) s konstantnim intenzitetom koèenja tokom cijeloga puta koèenja
b) sa slobodno namještenim intenzitetom koèenja
c) s promjenljivim intenzitetom koèenja tokom puta koèenja s pomoæu aksijalnih usjeka

Koèenje na kraju hoda klipa nužno je primijeniti kako bi se izbjegao sudar s poklopcem
cilindra. Da bi se u tome uspjelo, ugraðuju se sistemi za prigušivanje protoka fluida èime se
njegova kinetièka energija pretvara u toplinsku energiju. Nakon što klip doðe u krajnji
položaj, izdanak na èelu klipa manjeg promjera ulazi u otvor istoga nominalnog promjera i
time prigušuje daljnje pražnjenje stražnje strane cilindra. Za istjecanje preostalog fluida
pritom se koriste razlièita rješenja kao što je prikazano na slici 2.6.5. Pri rješenju s
konstantnim intenzitetom koèenja koji se ne može regulirati (sl. 2.6.5.a) preostali fluid,
nakon ulaska èepa u otvor, može i dalje istjecati samo kroz uski prostor zraènosti z dosjeda.
103
2.7. VENTILI

U hidrauliènom sistemu energija se prenosi od pumpe do hidromotora

cjevovodom opremljen s ventilima odreðenih konstrukcija i performansi kojima se
upravlja tim procesom, konkretno tlakom i protokom. Tlaènim ventilima ogranièuje
se tlak, protoènim ventilima regulira se protok, a razvodnim ventilima razvodi fluid.

2.7.1. Tlaèni ventili

Tlaèni ventili pretežno služe za regulaciju tlaka fluida, za održavanje razlike

tlakova te za održavanje odnosa tlaka prema namještenoj visini. Njihova se funkcija
sastoji u otvaranju ili zatvaranju odreðenih elemenata njegove strukture odnosno u
upravljanju ili reguliranju položaja tih elemenata radi prigušivanja protoka. Elemente
ventila èine elementi sjedišta i pomièni elementi.
Dok kod pomiènih elemenata postoje neizbježiva propuštanja kroz zraènosti
dosjeda, kod elemenata sjedišta moguæe je postiæi nepropusnost. Elemenati ventila
najèešæe se zatvaraju silom, obièno tlaènom oprugom, a otvaranje se vrši najèešæe
silom tlaka na odreðenu površinu elementa sjedišta. Pojedine konstrukcijske izvedbe
elementa sjedišta prikazuje slika 2.7.1.

Slika 2.7.1. Elementi sjedišta ventila

a) u obliku kugle; b) do d) u konusnom obliku;

d) do f) u obliku pladnja; g) u obliku klipa

104
2.7.1.1. Ventili za ogranièenje tlaka

Ventili za ogranièenje tlaka primjenjuju se u hidrauliènom sistemu radi njegove

zaštite, tj. kao sigurnosni ventili, te za održavanje tlaka konstantnim. Kada je u funkciji
sigurnosnog ventila (sl. 2.7.2. i 2.7.3.), nalazi se u zatvorenom stanju i kao takav se
primjenjuje u svakome hidrauliènom krugu, osobito radi zaštite pumpe, te stoga izmeðu
pumpe i tog ventila ne smije biti ugraðen zaporni ventil. Ako mu je funkcija održavanje
tlaka u sistemu konstantnim, djeluje kao prekostrujni ventil te se stoga nalazi u otvorenom
stanju, tako da kroz njega pod normalnim tlakom slobodno struji fluid, ali kada se tlak
zbog poveæanog protoka poveæa, poèinje se zatvarati i prigušivati protok. Dakle, djeluje
kao redukcijski ventil (sl. 2.7.7. i 2.7.8.). Pri smanjenom protoku pada i tlak, te æe se
ventil poèeti otvarati i zbog oslabljenog prigušivanja doæi æe do poveæanja protoka. Ako
se taj prekostrujni ventil ugraðuje u povratni vod, èesto se naziva i protutlaèni ventil.

Tlaèni ventili direktno aktivirani

Služe za limitiranje tlaka u hidrauliènom sistemu (sl. 2.7.2.). Vod P spojen je
sa sistemom tako da tlak djeluje na konusno sjedište 3 pri nižem tlaku, odnosno na
kuglasto sjedište 4 pri višem tlaku (do 630 bar). Ako razvijeni pritisak uspije svladati
silu opruge 2, ventil æe se otvoriti i fluid æe proteæi iz tlaènog voda P prema povratnom
vodu T. Dužina hoda elementa sjedišta limitirana je graniènikom 6 koji ujedno ima i
funkciju amortiziranja udaraca koristeæi efekt istiskivanja fluida. Napinjanjem opruge 2 s
elementom 5 podešava se granièni tlak.
Ta konstrukcija ventila spada u skupinu samoupravljivih jer za aktiviranje
koristi radni tlak. Nedostatak je pojava snažnih hidrauliènih udara pri otvaranju i
zatvaranju protoka, osobito ako su ti protoci snažniji.

Slika 2.7.2. Tlaèni ventil direktno aktiviran (Mannesman – Rexroth)

105
Tlaèni ventil direktno aktiviran s predupravljanjem (sl. 2.7.3.)
Ne proizvodi navedene hidrauliène udare pri aktiviranju. Tlak na ulazu A
djeluje na klip 1, ali istodobno djeluje i kroz mlaznicu 2 i provrt 3 direktno na sjedište
ventila 6. Ako tlak naraste na ulazu A, naraste u tolikoj mjeri da stvorena sila na
sjedištu 6 svlada namještenu silu opruge 5, upravljaèki æe se element sjedišta 6 otvoriti.
Fluid æe tada prostrujiti iz prostora tlaène opruge u šupljinu klipa 1 kroz provrt 3 i kanal 8
prema izlazu Y za ulje koje potjeèe od propuštanja. Zbog nastala pada tlaka, doæi æe do
pomicanja klipa 2 i spajanja ulaza A s izlazom B. Kada zbog pražnjenja sistema tlak padne
toliko da sila opruge 5 svlada razvijenu silu na elementu sjedišta 6, taj æe element ponovno
zatvoriti prolaz mediju kroz provrt 3, narast æe tlak u prostoru opruge 7 i klip 2 æe svojim
pomicanjem prekinuti vezu A sa B.

Slika 2.7.3. Tlaèni ventil direktno aktiviran s predupravljanjem

(Mannesman – Rexroth)

Kada je tlaèni ventil aktiviran dolazi do prigušivanja protoka medija, a time i

do gubitka hidrauliène energije koja se pretvara u toplinu zbog koje u nekim sluèajevima
treba primijeniti i rashladnik. Ta je pojava štetna osobito ako duže traje, kao što je
sluèaj kod sistema kod kojega se prestankom rada motora daljnji protok fluida odvija od
pumpe preko tlaènog ventila natrag u spremnik. Da bi se izbjegao takav gubitak energije,
tlaènom ventilu dodaje se podsistem i za vanjsko aktiviranje (sl. 2.7.4.). Tada radni tlak
sistema djeluje na klip 4, ali preko kanala 6 istodobno djeluje i na sjedište ventila 1 te na
stražnju udubljenu stranu klipa 4, gdje ga pritišæe i opruga.

Pri prekomjernom porastu tlaka u sistemu, npr. pri preoptereæenju motora, sila
pritiska na sjedište ventila 1 otvara ga i time nastaje pražnjenje fluida u spremnik
preko kanala Y za ulje koje potjeèe od propuštanja. Slijedi pad tlaka sa stražnje
strane klipa 4 a time i njegovo pomicanje te spajanje kanala P s kanalom T sve dotle
dok se tlak u sistemu ne spusti do nominalne visine.
106
 Ako se, meðutim, namjerno prekida napajanje hidromotora npr. prebacivanjem
elektroupravljanoga razvodnog ventila u srednji položaj radi zatvaranja napojnog
voda, istodobno se aktivira i ugraðeni elektroupravljani razvodnik 5 na tlaènom ventilu.
Njegovo djelovanje, glede rastereæenja stražnjeg dijela klipa 4, bit æe slièno
djelovanju tlaènog upravljaèkoga ventila 1, ali s tom razlikom što æe ono uslijediti pri
nižem tlaku. Klip 4 otvoriti æe spoj kanala P – T koji vodi u spremnik fluida, a tlak u
sistemu bit æe samo toliki da sila pritiska na èelo klipa 4 može svladati relativno malu silu
opruge. Kanal X predviðen je za prikljuèenje hidraulièkog voda za daljinsko upravljanje.

Slika 2.7.4. Tlaèni ventil direktno aktiviran s predupravljanjem u kombinaciji

s daljinskim upravljanjem rastereæenja (Mannesman – Rexroth)

Slijedni direktno aktivirani tlaèni ventili

Po konstrukciji i principu djelovanja veoma su slièni konvencionalnim direktno
aktiviranim tlaènim ventilima. Prema funkciji razlikuju se po tome što se slijedni ventili
primjenjuju za aktiviranje drugog sistema putem tlaka, a ne za rastereæivanje sistema.
Na slici 2.7.5., pozicija 4 služi za namještanje slijednog (sekventnog) tlaka, tj. visine tlaka
kojom æe se djelovati na drugi hidraulièni sistem (sl. 2.7.6., poz. 5).

107
 Opruga 3 (sl. 2.7.5.) drži vreteno 2 sjedišta ventila u neutralnom položaju, tj. u
zatvorenom stanju sve dotle dok tlak u kanalu P, koji na slici nije prikazan u presjeku,
a djeluje sa suprotne strane sjedišta ventila preko kontrolnog kanala 6, ne razvije
namještenu silu pritiska putem navedene opruge.
Kada se to dogodi, uslijedit æe otvaranje ventila i uzdužni pomak vretena 2
sjedišta ulijevo, a time i spajanje kanala P s kanalom A koji dalje vodi ili do drugog
sistema ili natrag u spremnik. Kod ove konstrukcije ventila predviðena je i moguænost
otvaranja ventila daljinskim upravljaèkim signalom putem kanala B(x). Za slobodan povrat
fluida iz kanala A u kanal P, služi nepovratni ventil 5. Namješteni tlak se oèitava na manometru
montiranom na prikljuèku 1. Kanal Y za ulje koje potjeèe od propuštanja spojen je direktno
s povratnim kanalom (vodom) T.
Primjer primjene slijednog ventila prikazan je na slici 2.7.6. Kada je sistem u
radnoj funkciji, fluid iz pumpe 1 direktno djeluje na klip radnog cilindra 4 i na slijedni
ventil 5 koji æe ostati zatvoren sve dotle dok tlak ne naraste iznad namještene visine,
a to æe se dogoditi kada cilindar bude u odreðenoj mjeri snažnije optereæen ili kada je
došao u krajnji položaj. Kad se to dogodi, otvorit æe se taj slijedni ventil 5 i time æe
se aktivirati i cilindar 6.
Direktno aktivirani tlaèni ventil 2 služi samo za zaštitu pumpe i logièno je da
ima namješten viši tlak od tlaka slijednog ventila 5. I kod ove je izvedbe kanal Y za
ulje, koje potjeèe od propuštanja, spojen direktno s povratnim kanalom (vodom) T.

Slika 2.7.5. Slijedni direktno aktivirani tlaèni ventili (Mannesman – Rexroth)

108
 Slika 2.7.6. Hidraulièni sistem s ugraðenim slijednim tlaènim ventilom

Redukcijski direktno upravljani ventili

Služe za održavanje tlaka u dijelu sistema konstantnim, neovisno o jaèini
protoka i o tlaku u preostalom dijelu sistema. Primjenjuju se za redukciju tlaka, npr. nekog
ogranka sistema koji služi za napajanje tastera kopirnog ureðaja alatnog stroja ili za
aktiviranje neke stezne naprave odnosno za upravljanje nekim podsistemom i slièno. Uvjet
je za primjenu tih ventila da ulazni tlak bude viši od izlaznog.
Inicijalno, ti su ventili otvoreni. Kod direktno aktiviranih (sl. 2.7.7.) fluid slobodno
struji od ulaza A1 prema A2, gdje tlak kroz kanal 5 djeluje i na èelo klipa 2, èime se
optereæuje prednapregnuta opruga 3. Kada visina tlaka na ulazu A2 prijeðe odreðenu
granicu, sila na klipu 2 svladava namještenu silu opruge i svojim pomicanjem prigušuje
protok, èime se dio energije strujanja pretvara u toplinu, a posljedica toga je pad tlaka na
izlazu A2.
109
 Ako pritom tlak u A2 i dalje raste, npr. optereæenjem motora, klip 2 æe se i
dalje pomicati sve dotle dok se otvor A2 ne spoji sa spremnikom putem otvora 9 na
klipu i kanala T2 (Y) kroz koji se takoðer vrši drenaža prostora 7 opruge 2 putem
kanala 6 kroz tijelo klipa. Prikljuèak 8 namijenjen je manometru za kontrolu izlaznog
tlaka. Ulazi P i B pružaju veæu univerzalnost primjene tog ventila.

Slika 2.7.7. Redukcijski direktno upravljani tlaèni ventil (Mannesman – Rexroth

Redukcijski ventili s predupravljanjem

Primjenjuju se radi izbjegavanja navedenih hidrauliènih udara koji se javljaju
kod redukcijskih direktno upravljanih tlaènih ventila (sl. 2.7.8.). Kod takve konstrukcije
fluid slobodno struji od otvora P preko otvora 8 u klipu 2 prema izlaznom otvoru A.
Izlazni tlak se prenosi putem otvora 8 i kanala 4 do èela klipa na desnoj strani i isto
tako putem prigušnice 6 do èela klipa na lijevoj strani klipa, èime se postiže ravnotežni
položaj klipa 2. Iz prostora opruge 9 putem kanala 5, izlazni tlak djeluje na sjedište 7
upravljaèkog ventila.
Kada izlazni tlak dosegne nazivnu visinu koja je namještena napinjanjem opruge
11, uslijedit æe otvaranje tog upravljaèkoga ventila i pražnjenje prostora 12 opruge 11
kroz izlaz Y koji je namijenjen i za odvod ulja koji potjeèe od propuštanja. Tlak u
prostoru opruge 9 tada æe takoðer pasti što æe poremetiti ravnotežu sila na klipu 2,
jer struja fluida kroz prigušnicu 6 nailazi na snažno prigušivanje. Nastali pomak klipa
ulijevo prigušit æe tada prolaz fluida iz P kroz otvor 8, èime æe se reducirati protok kroz
izlaz A, a time i u prostor desne strane klipa 2 kroz provrt 4.
Zbog toga æe ponovno doæi do uravnoteženja sila s obje strane klipa koji æe
usporeno, poradi prigušivanja u sapnici 6, zauzimati srednji položaj. Ako tlak u A
raste i dalje unatoè tome što se upravljaèki ventil otvorio, klip 2 æe se sve dalje
pomicati ulijevo dok otvor 8 ne naiðe na kanal T koji vodi u spremnik, èime æe se rasteretiti
pumpa. Kanal X predviðen je za prikljuèenje hidraulièkog voda za daljinsko upravljanje.

110
 simbol

Slika 2.7.8. Redukcijski ventil aktiviran s predupravljanjem (Mannesman – Rexroth)

Tlaèno-diferencijalni ventili
Primjenjuju se za održavanje tlaka konstantnim izmeðu ulaznog i izlaznog tlaka
neovisno o velièini protoka i visini tlaka. Za tu svrhu može poslužiti direktno
aktiviran tlaèni ventil na kojem se diferencija tlaka ∆p = p1 − p 2 izmeðu ulaznog i
izlaznog tlaka namješta napinjanjem opruge. Po funkciji razlikuju se: ventili kod kojih je
p1 > p2 koji predstavljaju osnovnu izvedbu (sl. 2.7.9.a) trostrujni ventili za regulaciju protoka
gdje je p1 > px (sl. 2.7.9.b) i dvostrujni ventili za regulaciju protoka gdje je px > p1 odnosno
px > p2 (sl. 2.7.9.c i d).

Slika 2.7.9. Simboli varijanti tlaèno-diferencijalnih ventila

111
2.7.2. Protoèni ventili

Znaèajna prednost hidrauliènog sistema prigona sastoji se i u moguæoj

kontinuiranoj promjeni brzine vrtnje hidromotora. To se kod motora s konstantnim
tlaènim volumenom postiže promjenom intenziteta protoka fluida s pomoæu pumpe s
promjenljivom dobavom ili primjenom protoènih ventila. Pritom se protoènim ventilima
može regulirati protok samo ako tlak na ulazu nije ovisan o tlaku na izlaznoj strani ventila,
kao što je to sluèaj kod cjevovoda s kompenzacijskim spremnikom (sl. 2.7.10.b). Bez
tog spremnika, unatoè otporu strujanj Wpr, do reduciranja protoka neæe doæi jer je tlak p1
ovisan o tlaku p2 (sl. 2.7.10.a).

) T

T T
T

Slika 2.7.10. Principijelan prikaz utjecaja jednog izvora protoka a)

i jednog izvora tlaka b) na ostvareni protok i razliku
tlaka pri prigušivanju rada motora

Primjena protoènih ventila u sprezi s relativno jeftinijom pumpom s konstantnom

dobavom svakako je jeftinije rješenje konstrukcije hidrauliènog sistema. Ali takvo rješenje
ima niži stupanj djelovanja jer se znaèajan dio energije gubi u obliku topline koja se razvija
tokom prigušivanja protoka fluida i koju treba i odvoditi da ne doðe do prevelikog porasta
temperature fluida. Zbog toga je njihova primjena ogranièena snagom pumpe do 10 kW.

2.7.2.1. Prigušni ventili

Prigušni ventili imaju najjednostavniju konstrukciju i njima se utjeèe na velièinu

protoka Qpr preko stvorene razlike tlaka ∆p pr i otpora strujanja Wpr a temelju relacije:

2
Q pr = Apr ∆ pr
rW pr

112
 Apr najuži presjek strujanja
W pr koeficijent otpora = f(Re)
r gustoæa fluida

Buduæi da su svi parametri u ovoj relaciji konstante, jer i velièina viskoznosti

postaje konstanta pri odreðenoj radnoj temperaturi, proizlazi da promjenaQ pr kod
ovakve konstrukcije ventila ovisi samo o velièini Apr. Otpor strujanja ovisi o Reynoldovu
broju odnosno o površini presjeka struje fluida, geometrijskom obliku presjeka i o
viskoznosti fluida. Kako je karakteristika fluida pri odreðenoj radnoj temperaturi
konstantna, kao i stvoreni ∆p pr promjena Qpr vrši se promjenom velièine presjeka Apr.
Èesto se prigušni ventili manjih dimenzija konstruiraju s nepromjenjivom površinom
prolaza (sl. 2.7.11.a,b) dok se ostali konstruiraju s promjenjivom površinom prolaza
struje fluida (sl. 2.7.11.c,d,e,f).
Tokom prigušivanja nastaje pad tlaka koji dijelom potjeèe od trenja, koji ovisi
o viskoznosti fluida a dijelom se prema Bernoullievoj jednadžbi odnosi na poveæanje
brzine strujanja kroz suženi prolaz. Buduæi da su površine presjeka na ulaznoj i izlaznoj
strani ventila jednake, razlika tlaka potjeèe od nastalih gubitaka tokom strujanja kroz
suženi prolaz, tj. zbog prisutnog prigušivanja strujanja koji rezultira gubitkom energije

Wv = Q pr ∆p pr ∆t

i koji se u potpunosti pretvara u toplinsku energiju zbog koje dolazi i do poveæanja

temperature fluida.
Buduæi da se pri smanjivanju protoka odnosno razvijanja razlike tlaka procesom
prigušivanja teži da to smanjenje bude neovisno o temperaturi, to i primijenjen oblik
prigušnice odnosno njegov otpor mora biti u što veæoj mjeri neovisan o Reynoldovu
broju Re. Prigušnica s kratkom dužinom strujanja, kao što je to kod blende (sl. 2.7.11.a)
ima izrazitu temperaturnu neovisnost o Re-vrijednostima za razliku od prigušnica s veæom
dužinom, osobito kod nižih Re-vrijednosti (sl. 2.7.11.b).
Kod podesivih prigušnica (sl. 2.7.11. c, d, e, f) postavljaju se tri glavna zahtjeva:
- mala osjetljivost na neèistoæe u fluidu,
- progresivna promjena presjeka u ovisnosti o parametrima podešavanja,
- veæa temperaturna ovisnost o otporu prigušivanja.

Prvi zahtjev rješava se filtriranjem fluida. Drugi zahtijeva od konstrukcije da pri

otvaranju prolaza postoji moguænost finog podešavanja malih protoka, što se najbolje
postiže primjenom trokutasta profila otvora. Treæi zahtjev najlakše se ispunjava
primjenom prigušnica u obliku blende s kratkim vodom.

113
 Slika 2.7.11. Oblici prigušnica

a) obièna prigušnica;
b) mlaznica;
c) prigušnica s konusnim klipom;
d) prigušnica s uzdužnim žlijebom;
e) prigušnica s okretnim žlijebom;
f) prigušnica s okretnim konusom

simboli

Slika 2.7.12. Podesivi prigušni ventil Slika 2.7.13. Podesivi prigušni ventil s
(Mannesman – Rexroth) ugraðenim nepovratnim
ventilom

U praksi se primjenjuju konstrukcije kod kojih se protok odvija u oba smjera

(sl. 2.7.12.) i one kod kojih se to odvija samo u jednom smjeru (sl. 2.7.13.).
114
 Kod prve konstrukcije, fluid struji kroz boène provrte 3 prema prigušnom
prolazu 4 što ga stvara zraènost izmeðu kuæišta 2 i plašta 1. Zraènost se regulira rotacijom
plašta 1, èime se plašt aksijalno pomièe zbog djelovanja navoja na desnoj strani.
Kod druge konstrukcije, kada fluid struji u smjeru prigušivanja, opruga 6 i tlak
fluida pritišæu zatvaraè 5 u sjedište i time usmjeravaju tok prema provrtima 3 i dalje prema
prigušnom prolazu 4 što ga stvara zraènost izmeðu kuæišta 2 i plašta 1. U suprotnom
smjeru strujanja, tlak fluida djeluje na èelo zatvaraèa 5 i njegovim se podizanjem stvara
slobodan prolaz struji fluida.

2.7.2.2. Ventili za regulaciju protoka

Konstrukcija ventila za regulaciju protoka izvedena je kombinacijom prigušnog

i tlaèno diferencijalnog ventila, što rezultira konstantnim protokom neovisno o razlici
tlaka ispred ili iza ventila.

Kod dvosmjernog ventila za regulaciju protoka fluid ulaskom u ventil kroz ulaz
A pod tlakom p1 (sl. 2.7.14.) djeluje na zatvaraè sjedišta 4 prigušnog ventila, kao i na èelo
lijeve strane klipa 2, gdje se stvara potisna sila F1 = p1 A1. Toj æe se sili suprotstaviti sila F0
opruge 3 te sila F2 = p2 A2 koja je nastala djelovanjem tlaka p2 u prostoru opruge na
desnoj strani klipa 2 i èija visina ovisi o stupnju prigušivanja protoka, tj. o padu tlaka
∆p=p1 - p2.Ako pritom bude F1 > F2 + F0 , klip æe putovati udesno i zatvarati prolaz
veæ donekle prigušenom toku fluida prema izlazu B. Tada æe, uz nastalo aktivno, nastati i
dodatno pasivno prigušivanje protoka zbog kojeg æe rasti tlak p2 , a time i sila F2 sve
dotle dok se ne uspostavi ravnoteža F1 = F2 + F0 .
Time æe se veæ oslabljeni protok stabilizirati jer æe se kompenzirati u poèetku
nastali snažniji protok zbog tada veæ poveæanog tlaka p1. Za sluèaj da je p1 bio niži, a time
i F1 < F2 + F0, dolazi do otvaranja prolaza prema B èime æe se protok pojaèavati sve
dotle dok se ponovno ne uspostavi ravnoteža sila, èime æe se ponovno kompenzirati nastalo
smanjenje ulaznog protoka zbog smanjenog p1.
Primjenom trosmjernog ventila za regulaciju protoka, povrat viška fluida vrši
se direktno iz ventila uz relativno znaèajno manje gubitke energije. Taj je uèinak postignut
konstrukcijom dodatnog izlaznoga kanala R (sl. 2.7.15.), kojim se reducira ∆p pri
procesu prelijevanja viška fluida natrag u spremnik. Naime, dok kod konstrukcije preljeva
tlaènim ventilom, logièki ugraðenog ispred dvosmjernog ventila za regulaciju protoka, preljev
nastupa pod višim tlakom p1 (djeluje i kao sigurnosni ventil), od trosmjernog ventila to
æe uslijediti pri manjoj razlici ∆p = p1 - p2 jer æe klip 3 tijekom zatvaranja izlaza B
istodobno otvarati i izlaz R prema spremniku.

115
Slika 2.7.14. Dvosmjerni ventil za regulaciju protoka

Slika 2.7.15. Trosmjerni ventil za regulaciju protoka

a) presjek ventila; b) prigušni ventil; c) shema djelovanja

1 kuæište ventila; 2 prigušni ventil; 3 razvodni klip;
4 nepovratni ventil

116
 Ovi ventili ugraðuju se uglavnom u dijelu cjevovoda koji povezuje razvodni
ventil i motor, te im je stoga ugraðen i nepovratni ventil 4 za povrat fluida u spremnik.
Regulacija protoka jednim ventilom može se primijeniti i za napajanje motora u oba
smjera rada (sl. 2.7.16.).
Na sl. 2.7.16.a ventil je ugraðen na tlaènom vodu pumpe dok se višak dobave
prelijeva preko tlaènog ventila 3 natrag u spremnik, što zbog svladavanja velike sile
opruge razvija snažno prigušivanje, a time i velik gubitak energije. Motor pritom dobiva
reducirani tlak p3 iz ventila za regulaciju velièine protoka.
U drugom primjeru konstrukcije hidrauliènog sistema (sl. 2.7.16.b) ventil za
regulaciju protoka ugraðen je na povratnom cjevovodu tako da motor djeluje pod
nereduciranim tlakom p1. Gubici energije jednaki su kao u prvom primjeru, jer se
višak dobave fluida odvodi preko tlaènog ventila 3.
U treæem primjeru (sl. 2.7.16.c) ventil za regulaciju protoka ugraðen je u
posebnom ogranku tako da se višak dobave prelijeva putem njega natrag u spremnik,
èime se izbjegava prije navedeni gubitak energije, dok motor pritom djeluje pod optimalnim
nereduciranim tlakom p1. Nedostatak je tog rješenja u nepogodnosti primjene za ugradnju
u konstrukciju sistema s više ogranaka.
U èetvrtom primjeru (sl. 2.7.16.d) ugraðen je trostrujni ventil za regulaciju
protoka na tlaènom vodu, preko kojega se, uz relativno male gubitke energije, vraæa
višak fluida u spremnik. Kod ovih je primjera konstrukcije sistema karakteristièno
što je postignut jednak intenzitet protoka za oba radna smjera motora.

Slika 2.7.16. Regulacija protoka jednim ventilom primijenjena

za napajanje motora u oba smjera rada

117
 Na slici 2.7.17 prikazan je primjer ugradnje ventila, jedan za jedan radni smjer
a drugi za suprotan radni smjer motora, radi odvojenog podešavanja radnih brzina.

Slika 2.7.17. Primjer ugradnje ventila za regulaciju protoka,

posebno za svaki radni smjer motora

Slika 2.7.18. prikazuje daljnje primjere konstrukcijskih rješenja hidrauliènih

sistema kod kojih se jednim ventilom za regulaciju protoka podešava samo brzina
radnog hoda, dok je nepromijenjena brzina povratnog hoda uvijek viša, jer se punom
dobavnom kolièinom fluida puni manji volumen cilindra, buduæi da jedan dio zauzima
volumen klipnjaèe, dok se pražnjenje radne strane cilindra istodobno odvija praktièno
bez otpora.
Kod primjera na slici 2.7.18.a, ventilom ugraðenim na dobavnom vodu regulira
se brzina hoda klipa, dok fluid sa strane klipnjaèe slobodno istjeèe u spremnik.
Meðutim, kada postoji moguænost da teret povuèe klip, tada to rješenje ne zadovoljava,
jer je s tako stvorenim potlakom moguænost koèenja ogranièena.
Kod primjera na slici 2.7.18.b taj je problem riješen tako da se regulacija brzine
radnog hoda cilindra vrši regulacijom protoka na povratnom vodu cilindra, èime je
omoguæena pouzdana, snažna i precizna regulacija sile koèenja cilindra.
118
 Slika 2.7.18. Primjeri konstrukcije sistema s bržim povratnim hodom klipa
radnog cilindra s pomoæu jednog ventila za regulaciju protoka

Kod primjera na slici 2.7.18.c to koèenje neæe biti riješeno, a i regulacija

brzine radnog hoda, biti æe nekvalitetno riješena odvodom viška fluida u spremnik.
Kod primjera na slici 2.7.18.d, ugradnjom trosmjernog ventila za regulaciju
protoka u tlaèni vod, kvalitetno je riješena regulacija brzine radnog hoda klipa kao i
odvod viška fluida u spremnik, ali nije riješen problem koèenja klipa kada ga teret
sluèajno povuèe.

119
 2.7.3. Razvodni ventili

2.7.3.1. Oznaèavanje i podjela razvodnih ventila

U hidrauliènim sistemima razvodnim se ventilima usmjerava tok strujanja fluida.

Ovisno o namjeni, mogu imati od dva do èetiri položaja te dva do pet prikljuèaka.

a) oznaka položaja razvodnog ventila

2 položaja 3 položaja 4 položaja

b) oznaka toka ulja kroz razvodni ventili
2 prikljuèka

3 prikljuèka

4. prikljuèka

c) slovne oznake
a,b - radni položaj
A a A Bb 0 - neutralni položaj
a P - pumpa
D - drenažni vod
P D PT
A,B,C - izlazni prikljuèci
T - spremnik
mnik
d) oznaka pogona razvodnog ventila
- mehanièi ruèkom - elektromagnetom

- mehanièkim tasterom - hidraulièni pogon

- mehanièki nogom - pneumatski pogon

- oprugom

e) oznake ventila koji se može dovesti u meðupoložaj

Slika 2.7.19. Simboli razvodnih ventila

120
 Osnovna grafièka oznaka razvodnog ventila je kvadrat, a njihov broj pokazuje
broj položaja (sl. 2.7.19.a). Unutar svakog kvadrata oznaèeni su pripadni smjerovi
strujanja fluida (sl. 2.7.19.b). Prikljuèci se oznaèavaju velikim slovima samo kod
kvadrata koji oznaèuje poèetni položaj ventila i na te se prikljuèke spajaju pripadni
cjevovodi. Pritom slovo P oznaèava prikljuèak tlaènog voda (pumpa), slovo T
prikljuèak povrata u spremnik (tank), slovo D (drainage) ili L (leakage) prikljuèak za
drenažu, a slova A, B i C oznaèavaju radne prikljuèke.
Pri predoèavanju naèina rada tih ventila treba zamisliti da ti spojevi miruju, a da se
aktiviranjem ventila pomièu kanali pojedinog položaja oznaèenog malim slovom, tako da
se poklope s položajem tih prikljuèaka (sl. 2.7.19.c). Simbol za naèin aktiviranja postavljen
je s one strane s koje æe biti aktiviran tako da gura npr. klip (sl. 2.7.19.d).

Kod razvodnih ventila kojima se, nakon što su bili aktivirani postupno zatvaraju
kanali kako se mièe pogonjeni element, npr. pomicanjem plašta razvodnika koji je
mehanièki spojen polugom nagibne ploèe hidromotora, obilježavanje se obavlja
ucrtavanjem crte iznad i ispod osnovne oznake (kao simbol pomiènog plašta) (sl. 2.7.19.e).
Podjela razvodnih ventila provodi se s aspekta:
- konstrukcijske koncepcije sastavnih elemenata,
- broja položaja i prikljuèaka,
- naèina aktiviranja.

Slika 2.7.20. Elementi razvodnih ventila

a) klip s uzdužnim hodom; b) zakretni klip;

c) klip sa sjedištem

121
 Prema konstrukcijskoj koncepciji sastavnih elemenata razlikuju se ventili s
pomiènim klipom ventili sa sjedištem. U toj skupini, po naèinu gibanja klipa, postoje
razvodnici s aksijalnim pomakom i oni sa zakretnim klipom (sl. 2.7.20.a i b). Prva
konstrukcija ima široku primjenu, dok se druga primjenjuje samo u posebnim
sluèajevima. Ventili sa sjedištem (sl. 2.7.20.c) primjenjuju se vrlo èesto za jake protoke i
za konstrukciju sistema složenog razvoda, kombiniranjem veæeg broja takvih jednostavnih
logièkih ventila ili tzv. hidrauliènih uložnih ventila (cartridges).
Glavna razlika izmeðu ventila sa sjedištem i ventila s pomiènim klipom sastoji
se u tome što kod prvog nema propuštanja, dok je kod drugog propuštanje neizbježno
jer mora postojati odreðena zraènost izmeðu klipa i cilindra da bi moglo uslijediti
njegovo gibanje. Daljnja se razlika oèituje u tome što se kod ventila sa sjedištem brže
postiže potpuno otvaranje kanala.
Prema broju položaja i prikljuèaka razvodnog ventila postoji razlika izmeðu
konstrukcije s pomiènim klipom i klipom sa sjedištem. Kod prve konstrukcije broj je
položaja i prikljuèaka veæi, dok kod druge postoje samo dva prikljuèka i dva položaja.
Kada je jedan razvodni ventil oznaèen, npr. sa 4/3, to znaèi da ima èetiri prikljuèka i tri
položaja.

2.7.3.2. Razvodni ventili s uzdužnim hodom klipa

Razvodni ventili s uzdužnim hodom klipa imaju široku primjenu. Pogodni su

za rad s visokim tlakovima, relativno malom silom može im se uzdužno pomicati klip
i stoga ih se može aktivirati i elektromagnetom, izrada im je relativno jednostavna.
Slika 2.7.21 prikazuje razvodni ventil s èetiri prikljuèka i tri položaja, koji se
aktivira elektromagnetima. Sastoji se od kuæišta 1, elektromagneta 2, klipa 3 i povratnih
opruga 4. Kada nije aktiviran, klip 3 nalazi se u neutralnom položaju potisnut od
opruga 4. Kada je aktiviran, sila kotve elektromagneta 2 preko motke 5 potiskuje
klip 3 u krajnji desni položaj, èime se otvara prolaz fluidu iz P u A preko luènog
kanala (jer se prikljuèak P na slici nalazi iza T) te iz B u T. Kada je elektromagnet 2
iskljuèen, klip 3 se vraæa u neutralni položaj s pomoæu sila povratnih opruga 4.
Da pri uzdužnom hodu klipa ne bi dolazilo do zapinjanja, aksijalno i radijalno ga
se rastereæuje. Radijalno rastereæenje vrši se njegovim centriranjem hidrauliènim putem
s pomoæu prstena fluida stvorenih u prstenastim kanalima (sl. 2.7.22.a, poz.1).
Aksijalno rastereæenje postiže se provrtom na krajevima cilindra spojenog sa
spremnikom radi izbjegavanja stvaranja protutlaka kada klip doðe u krajnji položaj
(sl. 2.7.22.a, poz. 2).

122
Slika 2.7.21. Izgled razvodnog ventila s èetiri prikljuèka i tri položaja (4/3)
s pripadnim elektromagnetima (Mannesman – Rexroth)

Slika 2.7.22. Tlaèno rastereæenje klipa razvodnog ventila

a) radijalno rastereæenje s pomoæu prstenastih udubljenja; b) simbol ventila;
c) radijalno rastereæenje s pomoæu radijalnih provrta povezanih prstenastim kanalom

123
 Kod razvodnika, razlika u sistemu razvoda temelji se na broju izvedenih kanala
(sl. 2.7.23.). Na temelju izvedbe tog sistema razvoda, odreðuje se i namjena razvodnog
ventila tako da se taj ventil prema slici 2.7.23. može uglavnom upotrijebiti za:
a) zatvaranje odnosno otvaranje voda,
b) upravljanje jednoradnim cilindrom,
c) do g) upravljanje bilo kojim hidromotorom,
h) baterijski lanac (u srednjem položaju svih klipova izveden je slobodan prolaz
F-F koji se zatvara pri aktiviranju klipa).

Slika 2.7.23. Pregled razlièitih sistema kanala kod razvodnika

s uzdužnim hodom klipa

a) sistem s dva kanala (2/2 –ventil); b) sistem s tri kanala (3/3 –ventil);
c) sistem s èetiri kanala (4/3 –ventil); d) sistem s èetiri kanala (4/3 –ventil);
e) sistem s èetiri kanala (4/3 –ventil); f) sistem s pet kanala i tri pomièna klipa
(5/3 –ventil); g) sistem s pet kanala i èetiri pomièna klipa (5/3 –ventil);
h) sistem s osam kanala (6/3 –ventil)

Jedinice za pokretanje klipa razvodnih ventila izvedene su za direktno i indirektno

djelovanje. Za blokiranje klipa razvodnika u odreðenom položaju pretežno se koriste
124
mehanièka rješenja. Kod 2-položajnog razvodnika, blokiranje se vrši stalnim
pritiskivanjem razvodnika na graniènik, npr. s pomoæu opruge.
Kod više položajnih razvodnika koristi se raster s usjecima u koje upadaju
oprugom potisnuti uskoènici. Za zauzimanje srednjeg položaja klipa u cilindru koriste se
jedna ili dvije opruge (sl. 2.7.24.a) ili hidraulièno ili pneumatsko centriranje tlakom s oba
kraja klipa (sl. 2.7.24.b).

Slika 2.7.24. Blokiranje klipa u srednjem položaju

kod tropoložajnog razvodnika

a) centriranje oprugama
b) hidraulièno tlaèno centriranje
1 vodilica; 2 prstenasti klip; 3 glavni klip razvodnika

Kod indirektnog sistema upravljanja uzdužnim hodom klipa razvodnika,

primjenjuje se dodatni 4/3 razvodnik kojim se upravlja dovodom fluida iz posebnog
izvora u odreðeni cilindar za potiskivanje klipa glavnog razvodnika (sl. 2.7.25.).

125
 Slika 2.7.25. Elektrohidraulièno indirektno upravljanje razvodnim ventilom

a) sa 4/3 prethodnim ventilom

b) kao i a) s dodatnim prigušnim – nepovratnim ventilima
za reguliranje brzine ukljuèivanja glavnog razvodnika
c) sa dva 3/2 prethodna ventila
d) pojednostavnjen simbol

Slika 2.7.26. prikazuje strukturu hidraulièni upravljanog razvodnog ventila s

pomoæu sekundarnog elektrièki upravljanog razvodnika koji se sastoji od glavnog
razvodnika s kuæištem 1, glavnog klipa 2, povratnih opruga 3.1 i 3.2 i upravljaèkog
razvodnika 4 s elektromagnetima 5.1 i 5.2. Glavni klip 2 u primarnom razvodniku
održava se u neutralnom položaju ili s pomoæu opruga ili s pomoæu tlaka fluida.
U poèetnom položaju, obje komore opruga 6 i 8 nisu pod tlakom jer su spojene
sa spremnikom putem upravljaèkog razvodnika 4 i kanala Y. Taj je upravljaèki razvodnik
napajan fluidom putem kanala 7 i prikljuèka X za daljinsko upravljanje.
126
 Kada je upravljaèki razvodni ventil aktiviran, npr. elektromagnetom 5.1, njegov
klip 10 bit æe potisnut ulijevo i time æe komora opruge 8 doæi pod tlak upravljaèkog
fluida. Pritom, komora opruge 6 ostaje i dalje rastereæena tako da ga razvijena sila na
desnom èelu klipa 2 potiskuje udesno tlaèeæi oprugu 3.1, èime se spaja ulaz P sa B te ulaz
A sa T.
Kada se iskljuèi magnet upravljaèkoga razvodnog ventila, njegov klip zauzet æe
srednji položaj, èime æe se komora opruge 8, nastalim spojem s prikljuèkom Y za odvod
ulja propuštanja, povezati sa spremnikom i tako se rasteretiti.

Slika 2.7.26. Izgled razvodnog ventila s èetiri prikljuèka i dva

(4/2) s upravljaèkim razvodnikom zajedno s pripadajuæim
elektromagnetima (Mannesman – Rexroth)

Najveæa je prednost indirektnog upravljanja u tome što se primjenom male

sile, npr. elektromagneta ili pneumatskog cilindra, može upravljati razvodnim ventilima
velikih dimenzija za koje inaèe treba primijeniti velike sile za pomicanje njihova klipa.
Fluid koji se upotrebljava za takvo upravljanje, dobiva se iz posebnog izvora.

127
 U neaktiviranom stanju, razvodni ventil uvijek zauzima isti poèetni položaj, jer
ga tako namješta ugraðena upravljaèka opruga (sl. 2.7.27.a). Prema prikazu na
navedenoj slici, u ovome poèetnom položaju zatvoren je prolaz od ulaza P prema
izlazu A. Kada je ventil aktiviran, tj. kada je djelovanjem vanjske aksijalne sile (elektrièka,
hidraulièna, ruèna) klip pomaknut u drugi, radni, položaj, otvara se prolaz P prema A.
Kroz prikljuèak D vrši se drenaža ventila od fluida koji se propuštanjem kroz zraènost
izmeðu klipa i cilindra nakupio u krajnjim mrtvim prostorima cilindra.

Slika 2.7.27. Razvodni ventil s uzdužnim hodom klipa 2/2

1 kuæište; 2 klip; 3 upravljaèka opruga

Primjer aplikacije razvodnog ventila s tri prikljuèka i dva položaja prikazuje

slika 2.7.28. U neaktiviranom stanju, pod djelovanjem sile opruge 4.3, klip 4.1 doveden
je u poèetni položaj, èime se zatvara prikljuèak P, a otvara prolaz A prema T. Fluid
slobodno struji iz radnog prostora cilindra natrag u spremnik, a u tlaènom vodu raste
tlak dok se ne aktivira tlaèni ventil za ogranièenje tlaka.

128
 T T

Slika 2.7.28. Razvodni ventil s uzdužnim hodom klipa 3/2 u funkciji

1 kuæište; 2 klip; 3 upravljaèka opruga

Kada nastupi djelovanje vanjske sile F, nastupit æe aksijalni pomak klipa 4.1,
napinjanja opruge 4.3 i otvaranja prolaza P – A. Nastaje strujanje fluida u radni cilindar te
pad tlaka i zatvaranje ventila 3.
Razvodni ventil s èetiri prikljuèaka i dva položaja služi za upravljanje radom npr.
dvoradnog cilindra kao i dvosmjernog hidromotora(sl. 2.7.29.). Pri takvoj kombinaciji,
poèetni položaj ventila predstavlja stanje sistema kada se motor nalazi u radnom hodu jer
je otvoren prolaz P – A kroz koji se dovodi fluid u cilindar, te prolaz B – T, kroz koji se
odvodi fluid iz prostora klipnjaèe cilindra natrag u spremnik. Kada je razvodni ventil aktiviran
djelovanjem vanjske sile F, otvaraju se prolazi P – B i A – T, èime se ukljuèuje povratni
hod klipa. Kada se, meðutim, želi da u poèetnom položaju razvodnika i motor miruje,
primjenjuju se razvodni ventili s èetiri prikljuèaka i tri položaja (sl. 2.7.30.).

129
 T

Slika 2.7.29. Razvodni ventil s uzdužnim hodom klipa 4/2 u funkciji

Slika 2.7.30. Razvodni ventil s uzdužnim hodom klipa 4/3 u funkciji

130
 Kod takve konstrukcije razvodnika, kada neaktiviran klip potisnut od dviju
opruga zauzima srednji koji je ujedno i poèetni položaj, klip je radnog cilindra blokiran
jer su svi prolazi zatvoreni, a višak fluida vraæa se u spremnik preko tlaènog ventila
za ogranièenje tlaka. Tek djelovanjem vanjske sile na razvodnik s jedne ili druge
strane, uslijedit æe aktiviranje radnog cilindra kao kod ventila 4/2.

2.7.3.3. Uložni (cartridge) ventili

Nedostaci razvodnih ventila s pomiènim klipom, kao što su slabo brtvljenje,

trenje zbog djelovanja procesa adsorpcije molekula fluida uz stvaranje kvazitvrdog sloja,
a kod ventila veæih dimenzija i zbog deformacije kuæišta, doveli su do razvoja ventila sa
sjedištem s kojima se može razvoditi fluid samo u dva smjera, a manjom doradom, mogu
funkcionirati i kao tlaèni ventili za ogranièenje i regulaciju tlaka.
Zbog malih dimenzija izvedeni su kao uložak (cartridge) za poseban otvor u
kuæištu izveden prema ISO 7368, te su zaštiæeni poklopcem 2 koji pretežno služi i
kao spoj s upravljaèkim sistemom (sl. 2.7.31.). Buduæi da su ti ventili, radi proširenja
primjene, najèešæe opremljeni upravljaèkom jedinicom èiju osnovu èine razvodni ventili
s pomiènim klipom, ova konstrukcija nije potisnula konvencionalne razvodne ventile veæ
funkcionira u kombinaciji s njima.
U osnovi, ova se konstrukcija ventila razvila od obiènih nepovratnih ventila,
a razlika se oèitava uglavnom u funkciji. Kao što pokazuje slika 2.7.31, oba otvora A
i B otvorena su ili zatvorena, ovisi o programu upravljanja prema kojem ti ventilia
mogu djelovati kao:
a) razvodni dvopoložajni ventili,
b) tlaèni ventili,
c) regulatori protoka.
Razvodni dvopoložajni ventili mogu biti interno (sl. 2.7.31.) i eksterno (sl. 2.7.32.)
upravljani. Ventil se sastoji od kuæišta 1, poklopca 2 za prikljuèak upravljaèkog sistema,
uloška 3, klipa 4 i opruge 5. Strana A povezana je upravljaèkim kanalom X s gornjom
stranom klipa 4. Prema tome, na klip 4 djeluju sljedeæe sile:
- sa strane A, sila pritiska FA = pA AA
- s gornje strane klipa, sila pritiska FA’ = pA AX i sila opruge FO
- sa strane B, sila pritiska na površinu kružnog vijenca FB = pB AB

Sekvencijom otvaranja i zatvaranja interno se upravlja prema odnosu zbira

tih sila. Ako je FA’ + FO > FA + FB uslijedit æe sekvencija zatvaranja, a ako je
FA’ + FO < FA + FB , uslijedit æe sekvencija otvaranja. Buduæi da nema razlike tlaka pA
na donjoj i gornjoj strani klipa, a sila opruge FO je konstantna, promjena tlaka na strani B
zapravo æe predstavljati upravljaèki tlak (jer djeluje na promjenu sile FB).

131
 U sluèajevima kada postoji zahtjev da upravljaèki tlak potjeèe od strane A, razlika
tlaka se izmeðu pA i tlaka u prostoru opruge klipa 4 postiže primjenom vanjskog sistema
upravljanja s pomoæu razvodnog ventila s pomiènim klipom (sl. 2.7.32.).

Slika 2.7.31. Uložni razvodni ventil u presjeku i s funkcionalnim simbolom,

odnosno sa simbolom prema ISO 1219

T T
T

Slika 2.7.32. Uložni ventil s vanjskim upravljanjem za tok fluida

od strane A prema strani B
a) uložni ventil je zatvoren; b) uložni ventil je otvoren;
c) simbol prema ISO 1219

132
 Pri takvom naèinu upravljanja, kada je elektromagnet upravljaèkog razvodnika
izvan funkcije, u prostoru opruge klipa vlada tlak pA (sl. 2.7.32.a), pa æe zbog nastale
ravnoteže sile pritiska, sila opruge biti dovoljno velika da ga drži zatvorenim. Aktiviranjem
elektromagneta, odnosno upravljaèkog razvodnika, rastereæuje se prostor opruge klipa
pa sila pritiska na klip sa strane A savladava ostale sile, te se ventil otvara (sl. 2.7.33.b).
Takav sistem vanjskog upravljanja koristi se i kada fluid teèe od B prema A (sl. 2.7.34.),
te naizmjenièno A-B i B-A (sl. 2.7.35.).

T T

Slika 2.7.33. Uložni ventil s vanjskim upravljanjem za

tok fluida od strane B prema strani A

a) funkcionalni simbol uložnog ventila;

b) simbol prema ISO 1219

Funkcionalna shema na sl. 2.7.34. odnosi se na hidrauliène sisteme od kojih je

viši tlak sukcesivno prisutan na stranama A i B. Kada je strana A pod višim tlakom u
odnosu na stranu B (sl. 2.7.34.a), a upravljaèki se razvodni ventil nalazi u poèetnom
položaju, tlak pA æe biti i u prostoru opruge klipa te æe ventil biti zatvoren. Meðutim, ako je
upravljaèki razvodnik bio aktiviran, povezivanjem prostora opruge klipa sa spremnikom
uslijedit æe rastereæenje klipa s gornje strane i ventil æe se otvoriti.
U sluèaju da je pB > pA, funkcije æe biti sliène, s tom razlikom što æe se odnositi
na stranu B. Nadalje, ako je upravljaèki razvodnik stalno u poèetnom položaju, ventil
æe biti stalno zatvoren, neovisno o tome da li je pA > pB i obrnuto. Ako je razvodnik
aktiviran, ventil æe isto tako, neovisno o razlici tlakova na strane A i B, biti stalno otvoren.
Sprega upravljaèkog razvodnika s uložnim ventilom, zajedno sa spregom s drugim takvim
jedinicama, rezultira vrlo velikim brojem kombinacija primjene uložnog ventila (sl. 2.7.35.).

133
 Slika 2.7.34. Uložni ventil s vanjskim upravljanjem za
tok fluida od strane A prema B i B prema A
a) funkcionalni simbol uložnog ventila;
b) simbol prema ISO 1219

Radom hidrauliènog sistema, što je prikazano slikom 2.7.35., upravlja se s uložnim

ventilima 1.1, 1.2, 1.3,1.4, koja su upravljana razvodnim ventilima 2.1, 2.2, 2.3, 2.4, pri
èemu fluid ulazi sa strane A uložnih ventila. Kada se upravljaèki razvodnici nalaze u poèetnom
položaju, klip radnog cilindra bit æe blokiran, tako da ga vanjska sila F neæe moæi pomaknuti
buduæi da je i protok fluida blokiran.
Takvo zatvoreno stanje ventila potjeèe od tlaka pA koji vlada u njihovu prostoru
opruge klipa. Aktiviranjem razvodnika 2.2 i 2.4 (sl. 2.7.36.a), rastereæuju se odnosni
prostori klipova povezivanjem sa spremnikom, otvara se ventil 1.2, i preko njega æe
u radni cilindar doteæi radni medij, dok æe preko ventila 1.4, koji se takoðer otvorio,
uslijediti pražnjenje strane klipnjaèe radnog cilindra kroz prolaz P-A. Povratni hod
klipa radnog cilindra 3 uslijedit æe nakon iskljuèenja razvodnika 2.2 i 2.4 i aktiviranjem
razvodnika 2.1 i 2.3 (sl. 2.7.36.b). Kod te komande, dobava radnog medija uslijedit æe
preko ventila 1.3 prolazom A-B, a povrat fluida preko ventila 1.1 prolazom B-A.

Rad u režimu poluzatvorenoga hidrauliènog sistema postiže se razvodnikom

2.2 i 2.3, pri èemu se radna strana cilindra puni puno veæom kolièinom fluida buduæi da
sadrži i kolièinu povratnog fluida iz prostora klipnjaèe cilindra (sl. 2.7.37.). Aktiviranjem
samo razvodnika 2.1 i 2.2 postiæi æe se režim rada pumpe u rastereæenom stanju uz istodobno
blokiranje klipa radnog cilindra zatvaranjem odvoda iz prostora klipnjaèe cilindra.

134
Slika 2.7.35. Hidraulièni sistem s uložnim ventilima - stanje mirovanja

Slika 2.7.36. Hidraulièni sistem s uložnim ventilima - stanje radnog

i povratnog hoda

135
 T

Slika 2.7.37. Funkcioniranje u režimu zatvorenog sistema

i u režimu rastereæenja pumpe

Uložni ventili koji su namijenjeni razvodu strujanja fluida imaju zaobljenja na

èeonoj strani klipa koje nasjeda u sjedište (sl. 2.7.31.), kako bi otpor strujanju fluida
bio što manji. Ako se ventilu doradi taj kraj klipa tako da ono nema više zaobljenja i
ne nasjeda više na sjedište po jednoj kružnici, veæ ulazi u njega kao klip u cilindar te
se stoga brtvljenje ne vrši više po crti veæ po površini, ventil može funkcionirati i kao
prigušni (sl. 2.7.38.). Njegovo funkcioniranje bit æe stoga sporije i blaže jer æe
zatvaranje teæi duže, a reguliranjem visine podizanja klipa 3 s pomoæu ugraðenog vretena
2 regulira se visina podizanja klipa, a time i površina presjeka toka strujanja odnosno
jaèina prigušenja.
136
 Slika 2.7.38. Uložni prigušni ventil protoka

Uložni tlaèni ventili za ogranièenje tlaka

Konstruktivno su vrlo slièni konvencionalnim ventilima s predupravljanjem.
Ventil 2 uložen je u otvor izveden prema ISO 7368 i poklopljen poklopcem 9 u koji
je uložen tlaèni ventil 8 kojim se ogranièava najviši tlak u sistemu. Tlak fluida sa
strane A djeluje na èeonu površinu klipa 3 kao i na njegovu gornju površinu prostora
opruge 4, te na površinu sjedišta kuglice 6.
Porast tlaka na strani A bit æe popraæen rastom sila na navedene površine, i
kada njihova velièina prekoraèi nominalnu granicu, aktivirat æe se pilotni tlaèni ventil
8. Uslijedit æe istjecanje fluida u spremnik uz pad tlaka koji æe se najprije oèitovati u
prostoru opruge klipa, jer pripadajuæa mlaznica 5.2 ima relativno veæu protoènu moæ.
Uslijedit æe podizanje klipa 3 do odreðene visine i strujanje fluida iz A u B koje æe u
odreðenoj mjeri biti prigušeno.
Zbog toga æe dio toka fluida strujati i dalje kroz mlaznicu 5.1 u spremnik, ali
æe biti slab jer je protoèna moæ te mlaznice znaèajno slabija u odnosu prema onoj
mlaznice 5.2. Zbog toga æe u prostoru opruge klipa i dalje padati tlak, te æe se stoga
klip i dalje podizati i time sve više otvarati prolaz A-B.

137
 Slika 2.7.39. Struktura uložnog ventila za ogranièenje tlaka

Kada zbog toga nastupi odreðen pad tlaka na strani A, a time i na navedenim
površinama klipa 3 i pilotnoga tlaènog ventila 8, uslijedit æe najprije spuštanje klipa 3
i odreðeno prigušivanje glavnog protoka. Potom æe ponovno, zbog tog prigušenja,
donekle, narasti tlak, ali ne u tolikoj mjeri da uzrokuje prekid glavnog protoka.
Meðutim, ako pad tog tlaka bude i dalje trajao, pilotni tlaèni ventil 8 æe se zatvoriti
nakon èega æe uslijediti zatvaranje glavnog ventila. Opisana kombinacija ventila èesto
se upotpunjuje i razvodnim ventilom, v. primjer upravljanja radom pumpe na slici
2.7.40.

138
 T

Slika 2.7.40. Sistem ventila za upravljanje radom pumpe

Kada se razvodni ventil 3 nalazi u poèetnom položaju, pumpa je zaštiæena

samo od prekomjernog porasta tlaka preko pilotnoga tlaènog ventila 2 i uložnog
ventila koji se otvara nakon otvaranja ventila 3 (sl. 2.7.40.a). Aktiviranjem razvodnika
3 (sl. 2.7.40.b), uslijedit æe pad tlaka u prostoru opruge klipa uložnog ventila 1,
odnosno njegovo otvaranje èime, æe se provesti rastereæenje pumpe.
Kada se uložni ventil 3 nalazi u funkciji regulatora tlaka, na dijelu struka klipa
4 izvedeni su mu radijalni raspori koji su predviðeni za protok struje fluida iz strane B
prema A (sl. 2.7.41.). Djelovanjem tlaka p A na površinu klipa sa strane A, razvit æe se
sila kojoj æe se suprotstavljati zbir sile opruge 5 u adekvatno veæoj mjeri, te sile istog tlaka
p A na površinu s gornje strane klipa u manjoj mjeri. Kada je taj zbir relativno manji
zbog snažnijeg protoka kroz A - B, klip æe se poèeti podizati brzinom koja je uvjetovana
velièinom nastale razlike sila te velièinom prigušivanja kroz mlaznicu u kanalu s gornje
strane klipa. Tim pomakom klipa, sužavat æe se ukupna površina navedenih raspora na
klipu i zbog toga æe se reducirati intenzitet protoka kroz stranu A, posljedica èega æe biti
rast tlaka p A i spuštanje klipa 4, odnosno ponovno poveæanje površine radijalnih raspora.

139
Slika 2.7.41. Struktura uložnog ventila za regulaciju tlaka

140
2.8. HIDRAULIÈNA OPREMA

2.8.1. Spremnik ulja i hidraulièni ormar

Spremnici ulja koji se primjenjuju u hidrauliènim sistemima služe za:

- spremanje potrebne odreðene kolièine ulja,
- obradu ulja filtriranjem, èišæenjem, izmjenom i slièno,
- rashlaðivanje,
- smirivanje turbulencije i odstranjivanje neotopljenog zraka,
- eventualno prikljuèivanje dodatnih hidrauliènih sistema.
Buduæi da funkcija hidrauliènog sistema i efektivna trajnost hidrauliènog ulja znaèajno
ovise o volumenu i izvedbi spremnika, njegova konstrukcija mora udovoljavati sljedeæim
zahtjevima:
- nepropusnost poklopaca i prikljuèaka cijevi na prašinu,
- uèinkovito filtriranje zraka sitom najmanje finoæe 5....15 µm,
- jednostavno èišæenje i vizualna provjera cijele unutrašnjosti kroz poseban otvor
bez potrebe skidanja poklopca spremnika,
- moguænost polaganja pod nagibom ≥ 30
- položaj èepa za ispust ulja na najnižem mjestu spremnika,
- pljuskaèom pregraðen prostor usisa iz spremnika od prostora povrata ulja,
- nadziranje razine ulja s oznakama za maksimum – minimum,
- odvajanje feromagnetskih èestica neèistoæe na preljevu iz prostora povrata u
prostor usisa spremnika (magnetni filtar),
- filtriranje ulja veæ na uljevnom otvoru filtrom finoæe ≤ 63 µm,
- uèinkovita antikorozivna zaštita premazima kao i protupožarni zaštitni
premazi,
- osigurano protiv prevrtanja.
Standardne izvedbe spremnika (sl. 2.8.1.) opremljene su najvažnijom opremom.
Po posebnom zahtjevu dodatno se opremaju termometrom, rashladnikom i
regulacijskom opremom za održavanje odreðene razine ulja i temperature.
Unutrašnjost spremnika fluida opæenito je povezana s okolnom atmosferom putem
filtra zraka. U odreðenim sluèajevima, meðutim, potrebno je spremnik držati pod minimalnim
tlakom inertnim plinom poput dušika ili zrakom putem elastiène membrane. To se najèešæe
koristi kod mobilnih sistema kod kojih treba osigurati pumpi uèinkovito usisavanje fluida,
te kod pojave visokoga poèetnog viskoziteta fluida nastalog niskom temperaturom okoline.
Volumen spremnika prvenstveno ovisi o kolièini topline koju razvija hidraulièki
sistem pod punim optereæenjem i maksimalnom dopuštenom temperaturom fluida
(za hidraulièko ulje ≤ 343° K) kao i o maksimalnoj moguæoj razlici volumena fluida
koja se pojavljuje kada se napajaju i prazne nesimetrièni potrošaèi poput linearnih motora

141
 Slika 2.8.1. Spremnik fluida

1 spremnik; 2 poklopac; 3 nosaè opreme; 3' pokazivaèi

razine fluida; 4 filtarska zaštita; 5 sito uljeva; 6 poklopac filtra zraka;
6' spoj s okolinom; 7 ispust; 8 pipac ispusta; 9 pregradna pljuskaèa;
A prostor usisa; B prostor povrata

(radni cilindri) s klipnjaèom s jedne strane, hidraulièki akumulatori i tome slièno.

Utjecajni parametri k tome su još mjesto ugradbe, vršna potrošnja te kapacitet
pumpe.
Stupanj prilagodbe volumena spremnika pogonskim uvjetima hidraulièkog
sistema pokazuje velièina Z
Qp
Z= 2.8.1
Vs

Qp dobavna kolièina pumpe u dm3/min

Vs volumen spremnika u dm3

Hidraulièni ormari
Koriste se pretežno kod stacionarnih sistema. U njima su ugraðeni svi elementi
sistema koji nisu neposredno vezani za motor. Pritom, spremnik je konstruiran tako da
èini temelj na kojem se prièvršæuje ostala struktura sistema (sl. 2.8.2.). Ta se konstrukcija
ugraðuje u ormar koji najèešæe ima ugraðenu ventilaciju.

142
 Slika 2.8.2. Hidraulièni ormari
a) etažna izvedba
1 pumpa; 2 elektromotor; 3 upravljaèka kutija;
4 spremnik fluida; 5 nosiva konstrukcija
b) èeona izvedba
1 upravljaèka kutija; 2 montažna površina;
3 spremnik fluida

2.8.2. Cjevovodi i prikljuèci cjevovoda

Cjevovodi kao podsistem hidraulièkog sistema služe za transport hidrauliènog fluida

izmeðu pojedinih elemenata kružnog toka. Buduæi da u pretežnom broju sluèajeva ukupna
preuzeta energija sistema struji u podsistemu cjevovoda, njegov izbor, dimenzije i montaža,
naroèito u snažno optereæenim izvedbama, imaju odluèujuæi utjecaj na funkciju i pouzdanost
sistema.

Cjevovodi
Cjevovodi èine krute veze izmeðu pojedinih elemenata sistema èime se odreðuje
da i oni moraju biti kruto uèvršæeni. Hidrauliène cijevi spadaju u skupinu precizno izvedene
èeliène bešavne cijevi. Do promjera 35 mm mogu biti hladno izvuèene, a od te dimenzije
dalje moraju biti izvuèene na toplo. Za cijevi sa šavom (uzdužno zavarene) proizvoðaè ne
daje punu garanciju kvalitete. Takve cijevi smiju se ugraðivati u sisteme kod kojih se ne
zahtijeva trajna èvrstoæa cijevi optereæene nazivnim tlakom.
Cjevovodi u pogonu podvrgnuti su unutarnjim i vanjskim optereæenjima.

143
 Unutarnja optereæenja èine konstantne kao i pulzirajuæe unutarnje sile pritiska
a vanjska èine statièke sile (vlastita težina, sile pritezanja ili termièke deformacije) te
dinamièka optereæenja (udarci, vibracije koje potjeèu od vlastite i vanjske uzbude).

Za proraèun debljine stijenke so cijevi s odnosom promjera dv/du < 1,6 vrijedi:

- kod konstantnog tlaka fluida

pd v
so = 2.8.2
2ns d + p

- kod promjenjivog tlaka fluida

Dpd v
so = 2.8.3
2h dinns din - Dp

Ovu velièinu treba dodatno poveæati empirijskim velièinama da bi se dobila nazivna

debljina stijenke s kako slijedi:
s ³ so + c1 + c2 2.8.4
dv unutarnji promjer,
dv vanjski promjer,
p unutarnji tlak, Dp=pmax -pmin,
sd dopušteno naprezanje (približno 130 N/mm2),
sdin dopušteno dinamièko naprezanje (približno 100 N/mm2),
n faktor oslabljenja cijevi (približno 0,8…1),
hdin faktor oslabljenja zbog dinamièkog naprezanja (približno 0,6…1),
c1 dodatak zbog dopuštene tolerancije izrade cijevi,
c2 dodatak zbog eventualne korozije

Cijevi s debljom stijenkom (dv/du > 1,6) proraèunavaju se prema propisima za proraèune
koji se odnose na tehniku pare i visokih tlakova.

Hidrauliène fleksibilne cijevi

Dopuštaju pomake prikljuèenim elementima u svim smjerovima. Serijske
izvedbe takvih cijevi predviðene su za tlak do 40 MPa, a specijalne se izvedbe proizvode
i za tlakove do 70 MPa. Izdržljivost na visoke tlakove postiže se slojevitom izvedbom
slojeva kauèuka armiranog tekstilnom ili èeliènom mrežicom. Unatoè tome, hidrauliène
fleksibilne cijevi pod radnim tlakom ipak elastièno nabreknu i time se smanjuje
volumetrijski stupanj djelovanja pumpe. Pri ugradnji treba paziti da se ne dogodi njihovo
prelamanje (sl. 2.8.3.).

144
 PRAVILNO

NEPRAVILNO

NEPRAVILNO NEPRAVILNO PRAVILNO NEPRAVILNO

PRAVILNO PRAVILNO

NEPRAVILNO NEPRAVILNO
NEPRAVILNO

PRAVILNO PRAVILNO PRAVILNO

Slika 2.8.3. Primjeri ugradnje hidrauliènih fleksibilnih cijevi

Slika 2.8.4. Cijevni zglobovi

a) okretljivi u jednoj ravnini
b) okretljivi u dvije ravnine
c) okretlji u tri ravnine

145
Cijevni zglobovi
To su spojni elementi cjevovoda koji omoguæavaju njegovu rotaciju odnosno
njihanje kada se nalazi pod tlakom. Manje su osjetljivi na mehanièka ošteæenja kao i na
tlaèna i temperaturna optereæenja u odnosu na cijevi. Mali radijus zakretanja omoguæava
njihovu ugradnju i u skuèenim prostorima (sl. 2.8.4.). Konstrukcija zgloba temelji se na
primjeni kugle s okruglim brtvenim prstenom.

Spojnice cijevi s navojem

To su spojni elementi koji omoguæavaju rastavljanje cjevovoda vanjskog promjera
do 42 mm (sl. 2.8.5.). Cijevi veæeg promjera spajaju se prirubnicama.

Slika 2.8.5. Spojnice cijevi s navojem

a) s nožastim prstenom
b) s kuglastom èahurom koja se zavaruje
c) s klinastim prstenom
d) s konusnom èahurom koja se zavaruje
e) s porubom
f) s porubom i pojaèanjem

Spojnice cijevi s navojem i s nožastim prstenom (sl. 2.8.5.a)

Zbog svoje jednostavnosti, najèešæe se primjenjuju za spajanje meko žarenih
preciznih bešavnih cijevi èvrstoæe do 450 N/mm2. Spoj se stvara pritezanjem holandske
matice koja potiskuje nožasti prsten prema unutarnjem konusu tijela prikljuèka.

146
 Nastala radijalna sila tada postiskuje oštricu prstena na vanjsku stjenku cijevi i
kada se ona zarije u nju stvara se nepropustan spoj.

Spojnice cijevi s navojem i s kuglastom èahurom koja se zavaruje (sl. 2.8.5.b)

Imaju univerzalnu primjenu, ali zbog primijenjenog zavarenog spoja podliježu pod
propise za spojeve poveæane sigurnosti. Brtvenje se postiže duž jedne linije koja se proteže
duž dodira površine kugle i površine unutarnjeg konusa tijela prikljuèka. Kuglasti oblik
jednog kraja èahure pritom dopušta manje odstupanje linearnosti osi spojenih cijevi.
Navedene dvije izvedbe spoja æe zbog nastale plastiène deformacije materijala
nakon odreðenog vremena poèeti propuštati, naroèito kod visokodinamièki optereæenih
cjevovoda. Stoga treba raèunati s naknadnim pritezanjem spojeva u odreðenim
vremenskim intervalima.

Spojnice cijevi s navojem i s klinastim prstenom (sl.2.8.5.c)

Po naèinu djelovanja sliène su spojnicama cijevi s navojem i s nožastim prstenom,
s tom razlikom što se kod ove konstrukcije brtvenje izmeðu tijela prikljuèka i brtvenog
prstena odvija cijelom konusnom dodirnom površinom brtvenog prstena.

Spojnice cijevi s navojem i s konusnom èahurom koja se zavaruje (sl. 2.8.5.d)

Po naèinu djelovanja sliène su spojnicama cijevi s navojem i s kuglastom èahurom
koja se zavaruje, s tom razlikom što se kod ove konstrukcije ne dopušta odstupanje
linearnosti osi spojenih cijevi. Daljnja razlika oèituje se u tome što se brtvenje odvija cijelom
nasjednom površinom konusa èahure. Izvedba s umetnutim elastiènim prstenom prikazana
na slici neosjetljiva je na plastiènu deformaciju te stoga ne zahtijeva naknadna pritezanja.

Spojnice cijevi s navojem i s porubom (sl. 2.8.5.e i f)

Primjenjuju se u hidraulici samo kod malih nazivnih promjera cijevi, naroèito ako
su podvrgnute snažnim mehanièkim optereæenjima kao što je to sluèaj kod vozila i
zrakoplova. Kod vijèanih spojnica primjenjuju se razlièite izvedbe brtvi (sl. 2.8.6). Prikazani
bakarni brtveni prsten, zbog velikih steznih sila, koristi se samo kod cijevi manjeg promjera.

Spojke fleksibilnih cijevi

Sastoje se od dva dijela, jedan služi za jedan kraj, a drugi za drugi kraj cijevi.
Svaka polovica ima ugraðen nepovratni ventil s oprugom tako da su u spojenom stanju
ventili otvoreni, a pri rastavljanju se zatvaraju, èime se ti ogranci cijevi hermetièki zatvaraju
(sl. 2.8.7.). Neke izvedbe spojki imaju ugraðen osiguraè koji u sluèaju prekoraèenja
odreðene aksijalne sile automatski rastavlja spojku, èime se izbjegava lom fleksibilne cijevi.

147
Slika 2.8.6. Brtve spojnica cijevi s navojem
a) s bakrenim prstenom
b) s prstenom
c) s prstenom iz metala s elastomerom
d) metalni prsten s elastomerom, ne izgnjeèen

Slika 2.8.7. Spojka fleksibilne cijevi

1 i 2 polovice spojke
3 prikljuèna matica
4 brtveni konus

148
2.8.3. Hidraulièni filtri

2.8.3.1. Funkcije i podjela hidrauliènih filtra

Filtri u hidrauliènim sistemima služe za uklanjanje mehanièkih neèistoæa iz

hidrauliènog ulja. Buduæi da funkcija i pouzdanost hidrauliènog sistema u vrlo znaèajnoj
mjeri ovisi o èistoæi hidrauliènog ulja i da je postupak filtriranja s troškovnog aspekta
ogranièen, hidraulièni filtar treba udovoljiti sljedeæim zahtjevima:
- visok uèinak uklanjanja neèistoæa,
- mali pad tlaka i kod finijeg filtra,
- veæi dopušteni pad tlaka pri prljavom ulošku filtra, moguænost kontrole stupnja prljavosti,
- duga trajnost uloška filtra,
- moguænost èišæenja odnosno regeneracije uloška filtra,
- otpornost na djelovanje hidraulièkog ulja i teško zapaljivih hidrauliènih fluida te na
djelovanje kapljica vode,
- moguænost ugradnje na kritiènim mjestima hidrauliènog sistema,
- lagan pristup, laka montaža i demontaža,
- male ugradbene mjere, mala masa, niska cijena.

Slika 2.8.8. Filtar s punim protokom za ugradnju na spremniku

1 kuæište; 2 poklopac filtra; 3 uložak filtra; 4 magnet;
5 diferencijalni tlaèni magnet; 6 pokazivaè zaèepljenja;
8 brtveni prsten; 9 centralni trn

149
 Za realizaciju tih zahtjeva primjenjuju se u praksi razlièiti principi filtriranja
kao i razlièite izvedbe filtara. Glede principa djelovanja, razlikuju se filtri koji djeluju na
temelju sile (sila teža, centrifugalna sila, sile magneta), od kojih se u hidraulici koriste
samo magnetni filtri, te filtri koji djeluju na principu mehanièkog odvajanja èestica. Ovi
potonji dijele se na filtre s punim protokom, kod kojih fluid pod tlakom struji kroz
mehanièki uložak filtra bez moguænosti da ga zaobiðe (sl. 2.8.8.) i na filtre s djelomiènim
protokom (sl. 2.8.9.), kod kojih samo dio fluida prolazi kroz uložak filtra. Buduæi da ovi
potonji filtri samo djelomièno filtriraju fluid, njihova se primjena ogranièava samo u sprezi
s filtrom s punim protokom.

Slika 2.8.9. Filtar s djelomiènim protokom

1 kuæište; 2 magnet; 3 uložak filtra

2.8.3.2. Glavne velièine filtara

U nefiltriranom hidrauliènom ulju nalaze se mehanièke neèistoæe razlièite vrste poput

pijeska, prašine, èestica metala i gume, okujine, hrðe, premaza, koje mijenjaju njegova
svojstva. Uèinak filtriranja oèituje se visinom stupnja djelovanja filtra

K2
h f = (1 - ) 2.8.5
K1

koja pokazuje promjenu visine koncentracije prljavosti nakon filtriranja. Pritom

parametar K1 pokazuje koncentraciju prljavosti prije, a K2 nakon filtriranja u
mg/dm3.

150
 Tijekom strujanja ulja kroz filtar zbog nailaska na otpor dolazi do odreðenog pada
tlaka. Velièina tog otpora ovisi o finoæi filtra, uèinku površine filtra te o stupnju prljavosti
filtra. Stupanj prljavosti k kod nazivnog protoka i velièine viskoziteta (35 ± 2) 10-6 m2/s

Dp - Dp1
k= 2.8.6
Dp max - Dp1

pokazuje koliko se pad tlaka ∆p približio maksimalno dopuštenom padu tlaka ∆pmax.
Za trajnu kontrolu stanja prljavosti moguæe je filtar opremiti optièkim ili elektrièkim
pokazateljem velièine prljavosti.

2.8.3.3. Ulošci hidrauliènih filtara

Hidrauliènih filtri pretežno sadrže sljedeæe izvedbe uložaka s niže navedenim

tehnièkim karakteristikama:
Uložak filtra Nazivna finoæa Pad tlaka Nazivni raspon Moguænost
uloška filtra Dpmax protoka èišæenj
mm dm3/min a
MPa
sinterirani materijal 1……..63 0,6 0,1…….16 otežano
papir 1……. 20 0,1 0,1 …… 63 nije moguæe
mrežica iz metala 15 ….. 63 0,3 0,1 …… 1000 moguæe
prorezi, lamele 40 ….. 60 0,4 0,1 …… 250 moguæe

Ulošci filtara, osim s prorezima i lamelama, proizvode se u drugim razlièitim

oblicima. Najjednostavniji je oblik sita s mrežicom odnosno s papirom ili sinteriranim
materijalom. Zbog poveæanja površine filtra (manji pad tlaka, duža trajnost) i smanjenja
dimenzija filtra, proizvode se ulošci filtara u obliku diskova odnosno smotuljka kao patrona.

2.8.3.4. Mjesto filtra u hidrauliènom sistemu

Filtar na usisnom dijelu (sl. 2.8.10.a) štiti sistem u cjelini, ali se taj smještaj izbjegava
primijeniti zbog manjeg uèinka i drugih nepogodnosti (velika gruboæa ≥ 160 µm,
veæe dimenzije ako se primijeni manja gruboæa, otežano usisavanje zbog velikog pada
tlaka pri hladnom startu ili poveæanom oneèišæenju, otežanu pristupu).

Filtar na tlaènom dijelu (sl.2.8.10.b) djeluje najuèinkovitije (≤ 25 µm ) te se stoga

primjenjuje kod naroèito osjetljivih hidrauliènih sistema i ugradbenih sklopova poput
servoventila i ureðaja za upravljanje. Mora podnositi maksimalni radni tlak (16 odnosno

151
32 MPa) te je zato razmjerno skuplji. Pri takvom smještaju filtra pumpa nije zaštiæena.
Ne stvara probleme kod hladnog štarta.

Filtar na niskotlaènom dijelu sistema (sl.2.8.10.c) vrlo uèinkovito štiti cijeli sistem,
osim niskotlaène pumpe. Ne stvara probleme kod hladnog starta.

Filtar na povratnom vodu (sl. 2.8.10.d) najekonomiènija je varijanta rješenja. Služi

samo za filtriranje ulja koje se vraæa u spremnik (≤ 63 µm ) te s toga može biti izveden
samo za maksimalni tlak u povratnom vodu (0,63 odnosno1,6 MPa). Kod ove varijante
glavni problem se oèituje u primjeni hidrauliènog ulja samo vrlo velike èistoæe.
Konaèno proizlazi da se najuèinkovitija zaštita postiže primjenom kombinacije
filtara smještenih na razlièita mjesta u sistemu. Neovisno o tome, prije puštanja
postrojenja u rad, treba ga jako dobro oèistiti kao i nakon izvršenog ulijevanja ulja
odgovarajuæe èistoæe. Pri prvom kao i pri naknadnom punjenju svrsishodno je
primijeniti specijalan ureðaj za izmjenu ulja i za ispiranje, koji je opremljen baterijom
filtara i napojnom pumpom.

Slika 2.8.10. Varijante položaja filtra u hidrauliènom sistemu

a) filtar u usisnom vodu
b) filtar u tlaènom vodu
c) filtar u niskotlaènom vodu
d) filtar u povratnom vodu

152
2.8.4. Izmjenjivaèi topline hidrauliènog sistema

Izmjenjivaèi topline u hidraulici služe za održavanje optimalne temperature

odnosno viskoziteta ulja. Rashladnik se ugraðuje u hidraulièki sistem kada razvijeni
višak topline ne može biti odveden prirodnim putem u okolinu. Predgrijaè se primjenjuje
pri nižim temperaturama okoline radi zagrijavanja ulja do temperature koja odgovara
startnom viskozitetu, a prema potrebi i za održavanje temperature ulja približno konstantnom.

Slika 2.8.11: Rashladnici hidrauliènih fluida

a) zraèni rashladnik
b) vodni rashladnik
1 rashladni zrak
2 hidraulièki fluid
3 propeler
4 rashladna voda

Izmjenjivaè topline ugraðuje se ili direktno u spremnik ulja ili odvojeno, što je još
bolje jer se njime, kao posebnom jedinicom, tada može uèinkovito upravljati. Najveæi
uèinak izmjenjivaèa topline bit æe postignut kada u njemu vlada konstantno turbulentno
strujanje jer se tako izbjegavaju lokalne pregrijanosti (zapaljenja) kao i lokalna pothlaðenja.

153
 Kod mobilnih hidrauliènih sistema pretežno se koriste rashladnici s kod kojih se
fluid hladi strujom zraka (sl. 2.8.11.a) dok se kod stacionarnih hidrauliènih sistema pretežno
koriste rashladnici s hlaðenjem protokom vode (sl. 2.8.11.b).
Zagrijavanje hidrauliènog fluida vrši se njegovom sporom cirkulacijom duž
neoptereæenog sistema do dostignuæa najniže radne temperature. Na slièan naèin moguæe
je zagrijavati hidraulièni fluid primjenom manje osjetljive pumpe na viskozitet fluida, za
razvoj cirkulacije dijela fluida kroz prigušnicu natrag u spremnik, kako bi se dostigla
temperatura fluida sa startnim viskozitetom glavne pumpe hidrauliènog sistema.
Ako nije moguæe zagrijati hidraulièni fluid na taj naèin, tada se primjenjuje predgrijaè
koji je kod stacionarnih sistema pretežno pogonjen elektriènom strujom, dok je kod
mobilnih sistema pogonjen ispušnim plinovima.

2.8.5. Hidraulièni akumulatori

U hidrauliènom akumulatoru moguæe je akumulirati fluid pod tlakom i po potrebi

vratiti ga u hidraulièni sistem. Funkcije koje navedeni akumulator može preuzeti u
hidrauliènom sistemu su sljedeæe:
- održavanje odreðenog tlaka i duže vrijeme, npr. kod stezanja ili nadoknaðivanja
gubitaka fluida (sl. 2.9.19., poz. 8);
- intervencija kod nagle potrebe veæe kolièine fluida;
- pogon pomoænih hidrauliènih sistema, kao što je upravljaèki sistem ili hidraulièni
uputnik dizel-motora;
- uglaðivanje pulzacija protoka i tlaka (sl. 2.9.19.);
- držanje rezerve fluida pod tlakom za sluèajeve otkaza rada sistema napajanja;
- akumuliranje hidrostatske energije, npr. iz energije koèenja;

Buduæi da je hidraulièni fluid vrlo malo kompresibilan, akumuliranje energije

odvija se komprimiranjem plina. Kod akumulatora s klipom (sl. 2.8.12.a) s jedne
strane klipa nalazi se plin koji pomakom klipa biva tlaèen, dok kod akumulatora s
dijafragmom (sl. 2.8.12.b) plin biva tlaèen deformacijom iste. Klipni akumulatori
pogodni su za sisteme s najvišim tlakovima i velikim akumuliranim volumenima fluida,
ali zbog potrebe vrlo precizne unutarnje obrade, relativno su znaèajno skuplji. Kod
obiju konstrukcija, punjenje plinom vrši se putem nepovratnog ventila s jednog kraja
spremnika, a prikljuèak za fluid nalazi se na suprotnom kraju. Da bi se izbjegla opasnost
od eksplozije, kod punjenja plinom koristi se dušik pod tlakom p1 koji poslije može pasti
do radnog tlaka p3.
Buduæi da kolièina plina u akumulatoru ostaje nepromijenjena, to æe dotokom
fluida doæi do njegovog komprimiranja plina, a time i do rasta tlaka sve do izjednaèenja
s tlakom p2 u hidraulièkom sistemu.

154
 Slika 2.8.12. Hidraulièni akumulator s plinskim punjenjem
a) klipni akumulator; b) akumulator s dijafragmom

U sluèaju pojave pražnjenja hidrauliènog sistema, npr. aktiviranjem sigurnosnog

hidrauliènog ventila, akumulator vraæa fluid u sistem sve do najnižeg tlaka p3, pri kojem se
ponovno ukljuèuje dotok fluida u sistem, a time i u akumulator. To znaèi da akumulator
prima odnosno vraæa fluid u podruèje tlakova p1 - p3.
Djelovanje hidrauliènog akumulatora koji je punjen plinom, prati politropsku
promjenu stanja, kako to prikazuju slika 2.8.11. i sljedeæe jednadžbe:

pVGn = konst. = p1V1n (2.8.6)

p = p1V1n /(V1 - V ) n (2.8.7)
[
V = V1 1 - ( p1 / p )1 / n ] (2.8.8)
V = V1 - VG (2.8.9)

V volumen fluida
VG volumen plina
V1 volumen spremnika
p tlak fluida (= tlak plina)
p1 tlak plina

Pritom je za brze promjene volumena 1,41 > n >1, a za spore promjene n = 1.

155
Slika 2.8.13. Karakteristika hidrauliènog akumulatora s dijafragmom i plinskim
punjenjem

- politropska promjena stanja prema jednadžbi (2.8.6)

- krivulje prema jednadžbi (2.8.8) za 1 izotermnu (n=1)
i za 2 adijabatsku (n=1,4) promjenu stanja

156
2.9. KONSTRUKCIJE HIDRAULIÈNIH SISTEMA

2.9.1. Podjela hidrauliènih sistema

Osnovna podjela hidrauliènih sistema temelji se na smjeru strujanja fluida: spremnik -

pumpa - motor - spremnik. Prema tom kriteriju hidraulièni sistemi dijele se na:

- otvorene (sl. 2.9.1.a) u kojima se fluid nakon izvršenog rada vraæa u

spremnik,
- zatvorene (sl. 2.9.1.b) u kojima se fluid nakon izvršenog rada vraæa na
usisnu stranu pumpe
- poluzatvorene (sl. 2.9.2.c) u kojima se fluid, nakon izvršenog rada u jednom
radnom taktu motora vraæa u tlaèni cjevovod pumpe radi poveæavanja
dotoka fluida u motor, pa sistem djeluje kao zatvoreni, a u
drugom radnom taktu motora sistem djeluje kao otvoreni jer se fluid vraæa
direktno u spremnik, èime se regenerira i rashlaðuje.

Slika 2.9.1. Osnovna podjela konstrukcije hidrauliènih sistema

Otvoreni hidraulièni sistemi

Dijele se dalje na temelju veze pumpe i motora tako da posebnu grupu èine
konstrukcije kada:
- pumpa i motor imaju konstantan kapacitet (sl. 2.9.2.a),
- pumpa je promjenljivog, a motor konstantnog kapaciteta (sl. 2.9.2.b),
- pumpa je konstantnog, a motor promjenljivog kapaciteta (sl. 2.9.2.c),
- pumpa je konstantnog, a motor promjenljivog kapaciteta, ali može djelovati
i kao koènica (sl. 2.9.2.d).
157
 Slika 2.9.2. Karakteristiène veze pumpe i motora kod
otvorenih hidrauliènih sistema
Zatvoreni hidraulièni sistemi
Dalje se dijele na temelju veze pumpe i motora tako da posebnu grupu èine
konstrukcije kada:
- pumpa i motor imaju konstantan kapacitet (sl. 2.9.3.a),
- pumpa je promjenljivog, a motor konstantnog kapaciteta (sl. 2.9.3.b),
- pumpa je konstantnog, a motor promjenljivog kapaciteta (sl. 2.9.3.c),
pumpa i motor su promjenljivog kapaciteta (sl. 2.9.3.d).

Slika 2.9.3. Karakteristiène veze pumpe i motora kod zatvorenih

hidrauliènih sistema

158
 Kod konstrukcije otvorenog hidrauliènog sistema, prikazane na slici 2.9.4a,
kao i kod konstrukcije zatvorenog hidrauliènog sistema, prikazane na slici 2.9.4b,
brzina vrtnje i zakretnog momenta motora regulira se protokom odnosno tlakom na
pumpi. Da bi se sistemu nadoknadili gubici i osvježio radni fluid odreðenom svježom
kolièinom (10 - 15%) te održao ulazni tlak pumpe na odreðenoj visini (8 - 15 bara) radi
izbjegavanja pojave kavitacije, ovoj se konstrukciji sistema dodaje još jedan, tzv. napojni
hidraulièni sistem.

Slika 2.9.4. Primjeri konstrukcije hidrauliènih sistema

a) otvoreni sistem; b) zatvoreni sistem

Poluzatvoreni hidraulièni sistem

Kombiniran je od elemenata konstrukcije otvorenog i zatvorenog sistema s ciljem
poveæanja brzine povratnog, tj. jalovog hoda motora. S tim ciljem usmjerava povratni
protok fluida iz radne strane motora u tlaènu stranu zajedno s protokom koji potjeèe od
pumpe èime se, kod nepromjenjivoga radnog volumena motora V, poveæava brzina vrtnje
odnosno hoda motora na temelju odnosa Qth /V (sl. 2.9.5.). To se usmjeravanje vrši
razvodnim ventilom koji može biti upravljan elektrièki (sl. 2.9.5.a), ili hidraulièki (sl.
2.9.5.b). Kod ovoga potonjeg rješenja, sistem je opremljen i usisnim vodovima s
nepovratnim ventilima koji služe za dopunu sistema svježim fluidom.

159
 Slika 2.9.5. Primjeri konstrukcije poluzatvorenoga hidrauliènog sistema

2.9.2. Otvoreni hidraulièni sistemi

2.9.2.1. Cirkulacija fluida pri jalovom hodu pumpe (stand by režim)

Pri uèestalijim pojavama zaustavljanja motora, iz pumpe se preusmjerava tok

dobavnog fluida da bi se izbjeglo njezino preoptereæenje zbog naraslog tlaka u tlaènom
vodu. Postupak zaustavljanja se u takvim uvjetima rada pumpi ne primjenjuje jer
uèestalija izloženost ležajeva adhezivnom i abrazivnom trošenju pri ponovnom
pokretanju pumpe znaèajno skraæuje trajnost njezinim kliznih površina. Kod tako
stvorenog stand-by režima rada pumpe u rastereæenom stanju, štedi se i pogonska energija.
Rješenje konstrukcije prikazano na slici 2.9.6.a, vrlo je nepovoljno s aspekta
trošenja energije i optereæenja pumpe, jer je pumpa u jalovom hodu optereæena
maksimalno dopuštenim tlakom sistema, dakle snažnije nego pri radnom hodu, pri
èemu se zbog nastale intenzivne pretvorbe hidrauliène u toplinsku energiju javlja i
pojaèano zagrijavanje fluida.

160
 Slika 2.9.6. Primjeri konstrukcija hidrauliènih sistema rastereæenja
pumpi u jalovom hodu

Rješenje konstrukcije prikazano na slici 2.9.6.b, pruža potpuno rastereæenje

pumpe, jer se preko dvopoložajnog razvodnog ventila njezin tlaèni vod spaja sa
spremnikom. Ta se funkcija temelji na automatskom povratu razvodnih ventila u
poèetni položaj s pomoæu prethodno napetih opruga kada su im elektromagneti izvan
funkcije. Naime, prekidom toka elektriène struje, tropoložajni razvodni ventil zauzima
poèetni položaj, èime se zatvara dovod fluida motoru, dok istodobno dvopolažajni razvodni
ventil, koji je takoðer zauzeo poèetni položaj, otvara prolaz fluidu u spremnik.
Rješenje konstrukcije prikazano na slici 2.9.6.c u biti je slièno prvom rješenju,
kod kojeg se pumpa u jalovom hodu ne rastereæuje. Razlika je u primjeni tlaènog ventila
s predupravljanjem radi izbjegavanja pojave hidraulièkih udara.
Rješenje konstrukcije prikazano na slici 2.9.6.d, prikazuje optimalno rješenje
jer za potpuno rastereæenje pumpe nije potreban poseban razvodni ventil, veæ ono
nastupa u trenutku kada glavni razvodni ventil zauzimanjem srednjeg položaja, zatvara
dovod fluida u motor i ujedno povezuje tlaèni vod sa spremnikom.

161
2.9.2.2. Upravljanje hidrauliènom pumpom

Kada se pumpa nalazi u funkciji, njezin radni režim prilagoðuje se aktualnim

zahtjevima motora, u pogledu protoka i tlaka, a èesto i smjerom strujanja fluida. Ta
se prilagodba kod zupèastih, vijèanih i još nekih konstrukcija pumpi može provesti
tek djelomièno, jer kod njih ne postoji moguænost upravljanja dobavnom kolièinom
odnosno tlakom. Kod krilnih i radijalno-klipnih pumpi, kojima se dobava odnosno
radni tlak reguliraju promjenom ekscentriciteta položaja osi sistema, ta se prilagodba,
meðutim, provodi u cijelosti kao kod klipno-aksijalnih pumpi kod kojih se ta regulacija
vrši promjenom nagiba nagibne ploèe. Ta se pomicanja pojedinih elemenata unutar
pumpi vrše polužjem koje je najèešæe pogonjeno hidrauliènim ili elektriènim pogonom,
rjeðe ruèno.
Navedenim se regulacijama postiže:
a) ravnoteža izmeðu ulazne i izlazne snage,
b) prilagodba radnog tlaka zahtjevu motora na raèun dobavne kolièine, kako
se ne bi prekoraèila ulazna snaga,
c) održavanje velièine dobave konstantnom na raèun radnog tlaka, kako se
ne bi prekoraèila ulazna snaga.

Mehanièki regulatori
Opæenito, uz promjenu dužine hoda klipa pumpe, omoguæavaju promjenu
jaèine i smjera protoka fluida (sl. 2.9.7. i sl. 2.9.8.).

Slika 2.9.7. Idejno rješenje mehanièke regulacije ekscentriciteta

osi klipno-radijalne pumpe

Hidraulièni regulatori radnog tlaka

Služe za mijenjanje hoda klipova pumpe, odnosno velièine dobave koja ovisi
o velièini tog hoda, kako bi se postigao konstantan odnos p/Q.
162
 Slika 2.9.8. Idejno rješenje regulacije nagiba nagibne
ploèe aksijalne pumpe

Slika 2.9.9. Princip funkcioniranja regulatora radnog tlaka pumpe

Ovaj sistem upravljanja u principu djeluje tako (sl. 2.9.9.) da je upravljaèki

cilindar 1, koji je povezan mehanizmom s elementom pumpe 2 za regulaciju dužine
163
hoda klipova, ujedno povezan i hidraulièki sa slijednim ventilom 3 i mlaznicom 4 koja
vodi u spremnik. Kada je radni tlak u tlaènom vodu niži od podešenoga na slijednom
ventilu 3, zatvoren je, i opruga tada potiskuje klip udesno te se Q poveæava.
U drugom sluèaju, kada je motor prekomjerno optereæen, dolazi i do
prekomjernog porasta radnog tlaka u sistemu, što prouzrokuje otvaranje slijednog
ventila, a time i punjenje upravljaèkog cilindra 1 fluidom buduæi da je tada, zbog
nastaloga snažnog protoka, prigušenje na mlaznici postalo presnažno. Slijedi pomak
klipa ulijevo, a time i smanjivanje hoda klipova pumpe, odnosno slijedi smanjenje dobavne
kolièine Q. Taj smanjeni protok djeluje na motor tako da mu se smanjuje brzina rada èime
ga se rastereæuje. Zbog toga dolazi do pada tlaka u sistemu i ponovnog uspostavljanja
traženog odnosa tlaka i protoka fluida.

Regulatori snage
U biti se razlikuju od regulatora tlaka po tome što promjena dobavne kolièine
pumpe ne nastupa tek nakon što je dostignut odreðen radni tlak (slijedni ventil), veæ djeluje
kontinuirano u ovisnosti o aktualnome radnom tlaku. To upravljanje duljinom radnog hoda
klipova pumpe podešeno je tako da je umnožak Q p = P = konstanta, odnosno da je
izlazna snaga uvijek usklaðena s ulaznom snagom koja je, naravno, ogranièena. Ta se
usklaðenost postiže na temelju karakteristike tlaène opruge upravljaèkog cilindra (sl.
2.9.10.). Upravljaèki cilindar direktno je spojen s tlaènim vodom pumpe tako da položaj
klipa u njemu ovisi o radnom tlaku i sili tlaène opruge.

x – podruèje regulacije
p1 – poèetni tlak regulacije
pmax– najviši tlak regulacije Q max

P=f (Q . p)
pmax x p1
Q.
p
Q1

F0 p0 p1 p max

x
tl

Slika 2.9.10. Princip funkcioniranja regulatora izlazne snage pumpe

Pri niskom radnom tlaku, opruga je potisnula klip u lijevi krajnji položaj pa
klipovi pumpe time imaju najduži hod i pumpa æe postizati Qmax.
164
 Rastom radnog tlaka od p0 prema p1 opruga æe, silom njezina prednapona i
dalje zadržavati klip u položaju za postizavanje Qmax. Tek kada je tlak narastao do
visine p1, razvijena sila na èelu klipa izjednaèit æe se sa silom prednapona opruge i
izlazna snaga P = Qmax p1 izjednaèit æe se s ulaznom snagom, odnosno snagom
pogonskog motora pumpe. Daljnji rast radnog tlaka prouzrokovat æe pomicanje klipa, a
time i smanjenje Q sve dotle dok se zbog porasta sile opruge ne pojavi ravnoteža sila s
jedne i druge strane klipa. Time se umnožak Q p održava konstantnim, jer je poveæanje
tlaka bilo popraæeno adekvatnim smanjenjem Q. Daljnjim rastom radnog tlaka, poremetit
æe se ravnoteža sila, i klip æe se još više pomaknuti udesno, što æe rezultirati daljnjim
napinjanjem opruge i redukcijom Q. Kada nastupi ponovna ravnoteža sila, klip æe se
zaustaviti i navedeni umnožak ostat æe nepromijenjen.
Primjer aplikacije regulatora izlazne snage pumpe prikazan na slici 2.9.11.
služi za upravljanje brzinom hoda i velièinom sile pritiska klipa radnog cilindra preše.
U jalovom hodu, radi uštede vremena, brzina klipa mora biti visoka, dok u radnom hodu
mora biti vrlo niska da bi se proces deformacije gnjeèenog metala pod djelovanjem razvijene
velike sile klipa odvijao onako kao što odreðuje tehnološki proces prešanja (slièno kao
pri podizanju sidra, kada sidro najprije treba izvuæi iz pijeska velikom silom i malom brzinom,
a poslije, kada je nastupilo rastereæenje sistema, podizati što višom brzinom). Kao što je
vidljivo iz prikazane sheme, klip se podiže prebacivanjem razvodnog ventila u paralelni
položaj, èime se otvara slobodno pražnjenje radne strane cilindra, posljedica èega je pad
tlaka u sistemu, a time i poveæanje dobavne kolièine fluida, jer je opruga razvodnika
regulatora potisnula njegov klip u poèetni položaj pa je zbog nastalog spoja desne strane
upravljaèkog cilindra sa spremnikom došlo do prevladavanja sile njegove opruge, a time i
do pomaka klipa udesno.
Sekvencija spuštanja klipa vrši se prebacivanjem razvodnog ventila u križni položaj,
èime se fluid usmjerava tako da struji kroz prigušni podesivi ventil. Kod nastalog radnog
hoda cilindra, u poèetku, tijekom približavanja otkivku, sistem je rastereæen te se može
razviti veæa brzina hoda klipa u ovisnosti o stupnju prigušivanja protoka fluida, što je opet
diktirano tehnološkim postupkom kovanja. Kada nastupi dodir nakovnja s otkivkom, zbog
nastalog optereæenja cilindra, dolazi do porasta tlaka u sistemu, a time do pomicanja klipa
razvodnika upravljaèkog cilindra udesno.

Otvara se izlaz ulja iz prostora cilindra s oprugom, a radna strana cilindra

poèinje se puniti uljem. Pomicanjem klipa ulijevo, hod se klipova pumpe skraæuje ali
dolazi i do relativnog pomicanja kuæišta proporcionalnoga razvodnog ventila. Zbog
nastalog prigušivanja protoka ulja kroz taj razvodnik, dolazi i do zaustavljanja daljnjeg
hoda klipa upravljaèkog cilindra, a time i do stabiliziranja hidraulièke snage Q p.
Nakon nastale poèetne deformacije otkivka, otpor prodiranja nakovnja porast æe a time i
tlak u sistemu. Ponovno æe doæi do aktiviranja razvodnika regulatora i navedenog ciklusa
regulacije hoda klipova pumpe uz daljnji porast tlaka i adekvatnog smanjenja Q.

165
 P

Slika 2.9.11. Primjer aplikacije regulatora izlazne snage pumpe

Regulatori dobave s unutarnjim upravljaèkim tlakom fluida

Primjenjuju se u sluèajevima kada je pumpa prikljuèena na glavni motor, npr. brodice
i treba neovisno o brzini vrtnje tog motora održavati protok konstantnim kako bi reakcije
hidromotora, npr. kormilarskog stroja, bile konstantne (npr. pri pristajanju s reduciranom
brzinom brodice). Kod ove regulacije, upravljanje hodom klipova pumpe temelji se na
promjeni ulaznog tlaka p1 prigušnog ventila 6 zbog promjene dobavne kolièine fluida Q
pumpe (sl. 2.9.12.).
166
 Slika 2.9.12. Princip funkcioniranja regulatora dobave pumpe
s unutarnjim upravljaèkim tlakom fluida

Pri poveæanoj brzini vrtnje pogonskog motora, odnosno pumpe, raste Q, a

time i intenzitet prigušivanja ventila 6. Zbog toga dolazi do porasta tlaka p1 te, u prvom
trenutku, i do porasta velièine sila Fh1 i F2. Nakon nastalog prebacivanja razvodnog
ventila 3 u tom prvom trenutku, cilindar 5 se povezivanjem sa spremnikom rastereæuje te
dolazi do porasta sile F2 u tolikoj mjeri da je mehanizam reduktora poèeo vršiti redukciju
hoda klipova pumpe odnosno redukciju Q.
U tom istome kratkom vremenskom intervalu, ali sa stanovitim zakašnjenjem,
strujao je fluid s manjim intenzitetom i kroz mlaznicu 4, što je, donekle, usporavalo
pražnjenje cilindra 5 i time stvaralo otpor sili F2 kako bi redukcija Q tekla sporije. Zbog
nastalog smanjenja Q, došlo je tada i do redukcije tlaka p1 te do prevladavanja utjecaja
zbira sila Fh2 i F0, a time i do pomaknuæa klipa razvodnika 3 tako da je sada došlo do
strujanja fluida u cilindar 5, što je uzrokovalo poveæanje Q pumpe na nominalnu velièinu.
Ako unatoè toj stabilizaciji Q i dalje traje poveæanje brzine vrtnje pogonskog
motora, odnosno pumpe, ponovno æe porasti Q, a time i intenzitet prigušivanja ventila
6. Slijedi ponavljanje prethodno opisane sekvencije regulacije protoka, tj. dolazi do
ponovnog porasta tlaka p1 a time i do ponovnog porasta velièine sila Fh1 i F2…
Pri smanjenju brzine vrtnje pogonskog motora, odnosno pumpe, logièki pada
i Q, a time i intenzitet prigušivanja ventila 6. Slijedi pad tlaka p1 , a time i smanjenje velièine
sila Fh1 i F2 te prebacivanje razvodnog ventila 3 u poèetni položaj. Slijedi punjenje cilindra
5 i poveæanje F1, te uz pomoæ sile opruge F0 i zbog slabljenja sile F2 dolazi do poveæanja
hoda klipova pumpe odnosno do poveæanja Q. To æe trajati sve dotle dok, zbog nastalog
intenzivnijeg prigušenja na ventilu 6, ne poraste tlak p1 toliko da zbog porasta sila pritiska
sve dotle dok, zbog nastalog intenzivnijeg prigušenja na ventilu 6, ne poraste tlak
p1 toliko da zbog porasta sila pritiska Fh1 i F2, ne doðe do prebacivanja razvodnog
ventila 3 i ponavljanja opisanog ciklusa redukcije dobave Q.
167
Regulatori dobave s vanjskim upravljaèkim tlakom fluida
Funkcioniraju tako da se za pokretanje upravljaèkog cilindra pumpe koristi
fluid koji potjeèe iz posebnog izvora. Na slici 2.9.13. dovod upravljaèkog fluida vrši
se pritom vodom x1 kojim se upravlja proporcionalnim razvodnim ventilom 6. Kada
je tlak upravljaèkog fluida ispod visine p1, razvodnik 6 nalazi se u poèetnom položaju
potisnut silom opruge 7, èime se radni cilindar 5 povezuje sa spremnikom pa njegov klip
4 stoga biva potisnut u krajnji položaj pod pritiskom sile opruge 8. Klipovi pumpe tada
miruju te je Q = 0 i pp = 0 u tlaènom vodu.
Tek kada tlak upravljaèkog fluida naraste do p1, ti æe klipovi vršiti odreðeni hod
buduæi da je bilo došlo do pomaka razvodnika 6 iz poèetnog položaja, a time i do zatvaranja
prolaza do spremnika i otvaranja dovoda fluida iz upravljaèkog voda x2 (inaèe s višim
tlakom nego u x1) te punjenja upravljaèkog cilindra 5. Porast æe Q kao i pp èija æe sila
pritiska zaustavljati daljnji hod klipa 4.
Sistem je opremljen i s dva nepovratna ventila 10 kako bi se pri porastu tlaka
pp u tlaènom vodu A pumpe taj izvor fluida iskoristio i za upravljanje u sluèaju kada
isti ima viši tlak od tlaka u upravljaèkom vodu x2.

Slika 2.9.13. Princip funkcioniranja regulatora dobave pumpe

s vanjskim upravljaèkim tlakom fluida

168
 Tijekom radnog hoda klipa upravljaèkog cilindra 5, poveæavaju se hodovi klipova
pumpe, odnosno poveæava se ukupni volumen Vg njihovih cilindara, ali istodobno poluga
3 potiskuje oprugu 7 i razvijenom silom opruge zatvara se daljnji dovod fluida u cilindar 5
èime se prekida daljnji porast dobavne kolièine fluida Q.
Iz dijagrama na istoj slici vidljivo je da æe se porastom upravljaèkog tlaka iz x1
do visine p1 = p2 dostiæi maksimalni volumen cilindara pumpe Vgmax, odnosno
maksimalni kapacitet pumpe, jer æe tada klip razvodnika biti potisnut do krajnjeg
položaja pri kojem je kanal dovoda fluida u upravljaèki cilindar 5 potpuno otvoren
èime se postiglo to da se bez prigušivanja razvije najveæa sila pritiska na klip 4.
Primjer kako se rješavaju izvori upravljaèkih tlakova u vodovima x1 i x2 pokazuje
slika 2.9.14.

Slika 2.9.14. Primjer aplikacije sistema vanjskog upravljanja

dobavom pumpe u tri razine

a) kada je u x1 tlak p1 ; Q = Q1
b) kada je u x1 tlak p1 ; Q = Q2
c) kada je u x1 tlak p1 ; Q = Q3

169
 U ovom primjeru rješenja, viši upravljaèki tlak u x2 daje pumpa 8, a niži daje
pumpa 3. Kada se razvodni ventil 5 nalazi u svom poèetnom srednjem položaju (sl.
2.9.14.a), u vodu x1 vladat æe tlak p1 tako da æe klip upravljaèkog cilindra 2 zauzeti
položaj koji je odreðen ravnotežom sila potiska s njegove obje strane plus sila opruge.
Kada je razvodni ventil 5 prebaèen u paralelni položaj, kao što prikazuje slika 2.9.14.b,
u vodu x1 pojavit æe se niži tlak p3 zbog djelovanja tlaènog ventila 7, te æe stoga zbir
sila opruge i pritiska na klip u prostoru b cilindra 2 biti manji od sile pritiska na
njegovoj površini u prostoru a. Posljedica stvorenog uravnoteženja sila bit æe poveæanje
dobave pumpe toliko koliko je tlaèenjem opruge poveæana njezina sila.
t2 - trenutak otvaranja redoslijednog
ukljuènog ventila
p2 - raste na visinu p1
t3 - trenutak otvaranja redoslijednog
iskljuènog ventila
p1 - se smanjuje na visinu p2

p1 p1
p

p2 redoslijedni
p2 iskljuèni

t3
p1 p1 = p2
p2 redoslijedni
p2 ukljuèni

t2

p1 regulator tlaka
p2 trograni
p2
p2 regulator tlaka
dvograni

p1
p2 ventil za ogranièenje
tlaka
p2
t1 tt
t1 - trenutak otvaranja ventila
za ogranièenje tlaka
p1 - se smanjuje na visinu p2

Slika 2.9.15. Pregled karakteristika pojedinih konstrukcija tlaènih ventila

170
 Kada je razvodni ventil 5 prebaèen u križni položaj (sl. 2.9.14.c), i u vodu x1
vladat æe niži tlak p2, ali sada zbog djelovanja tlaènog ventila 6, te æe stoga rezultat
uravnoteženja sila dovesti do treæeg stupnja poveæanja dobave pumpe.

2.9.2.3. Regulacija tlaka u otvorenome hidrauliènom sistemu

Tlak u hidrauliènom sistemu ovisi o mehanièkom otporu na koji je naišao

hidromotor, a ogranièava se ventilima za ogranièenje tlaka, regulatorima tlaka ili
redoslijednim ventilima (sl. 2.9.15.).

Ventili za ogranièenje tlaka ili tzv. sigurnosni ventili

Ugraðuju se u tlaènom vodu pumpe radi ogranièenja razvoja tlaka, te u tlaènom
vodu motora radi ogranièenja razvoja tlaka u sistemu kada motor nailazi na
prekomjerno velik otpor, tj. kada dolazi do preoptereæenja (sl. 2.9.16.). Tu bi funkciju
mogao vršiti samo sigurnosni ventil pumpe 1, ali sistem osiguranja je znaèajno
pouzdaniji kada je ugraðen i ventil 2.

Slika 2.9.16. Primjer ugradnje ventila za ogranièenje tlaka na tlaènom

vodu pumpe i motora radi poveæanja pouzdanosti sistema

171
Regulatori tlaka
Primjenjuju se za redukciju tlaka u odreðenom ogranku hidrauliènog sistema
(sl. 2.9.17.). Optereæivanjem cilindara C1 i C2, razvijeni odnosni tlakovi p1 i p2 rast æe
podjednako sve dotle dok se kod cilindra C2 ne aktivira regulator tlaka. Tada æe uslijediti
njegovo zatvaranje i odvajanje cilindra C2 od ostalog sistema, èime æe se tlak u tom cilindru
ogranièiti na neku visinu p2 dok æe cilindar C1 biti i dalje napajan te æe njemu i dalje rasti
tlak p1, a time i razvijena radna sila klipa.

C1 C2

p2

p1 > p2
p1

Slika 2.9.17. Primjer primjene regulatora tlaka u hidrauliènom sistemu

Redoslijedni ventili
Služe za sukcesivno ukljuèivanje pojedinih ogranaka sistema (sl. 2.9.18.).
Kada je aktiviran elektromagnet a razvodnog ventila 3, aktivira se i radni hod cilindra
1. Kada mu klip, pritom, naiðe na odreðeni poveæani otpor, narasli tlak u fluidu aktivira
redoslijedni ventil 2, èime se aktivira i radni cilindar 5, ako se razvodnik nalazio u
poèetnom položaju. Povratni hodovi cilindara postižu se aktiviranjem magneta b
razvodnika 3, te elektromagneta c razvodnog ventila 4.

172
 Slika 2.9.18. Primjer primjene redoslijednog ventila u hidrauliènom sistemu

Slijedeæi primjer primjene redoslijednog ventila prikazuje slika 2.9.19. iz koje

je vidljivo da se ventil 6 sve više otvara, kako raste tlak na njegovoj izlaznoj strani A.
To se dogaða prebacivanjem razvodnog ventila 5 u paralelni položaj kanala, kada
fluid iz centralne razvodne mreže prostruji do redoslijednog ventila 6, koji je djelomièno
otvoren, i nastavlja strujiti do radnog cilindra 11 kroz podesivi prigušni ventil 9 s
nepovratnim ventilom.
Kada klip radnog cilindra potisnut silom nastalog tlaka pritisne radni predmet,
tlak u sistemu poèinje rasti i redoslijedni se ventil 6 poèinje sve više otvarati da bi se
što brže punio tlaèni spremnik 8 koji povratom fluida pod tlakom u mrežu služi za
kratkotrajno ublažavanje brzine pada tlaka u sistemu, odnosno brzine otpuštanja radnog
predmeta. Nakon postignute odreðene visine tlaka, odnosno sile stezanja radnog
predmeta, aktivira se cilindar 10 tlaène sklopke, koji ukljuèuje elektrièni prekidaè E
èime se omoguæuje ukljuèivanje sljedeæe radne operacije stroja.

2.9.2.4. Hidrostatièki prijenosnici snage sa sekundarnim sistemom upravljanja

Kada se hidromotor napaja preko razvodne mreže ili kada se višak energije
želi vraæati u razvodnu mrežu, npr. pri koèenju motorom, primjenjuje se sekundarni
sistem upravljanja hidromotorom, koje može biti ruèno ili hidraulièno. Kod ruènog
upravljanja (sl. 2.9.20.), ruènim kolom 4 podešava se dužina hoda klipova motora 3,
odnosno velièinom zakretnog momenta pogonskog vratila.
173
 Slika 2.9.19. Primjer primjene redoslijednog ventila kod
hidrauliènog sistema stezne naprave

Ako je razvijeni zakretni moment veæi od zakretnog momenta tereta G bubnja

5 dizalice, uslijedit æe poveæavanje brzine dizanja v dotle dok se razvijena izlazna
snaga motora Q p ne izjednaèi s postignutom snagom dizanja G v.

174
Teret æe tada nastaviti gibanje jednolièno usporenom brzinom do zaustavljanja, što
praktièki znaèi da se teret može zaustavljati na odreðenoj visini hidrauliènim putem,
bez upotrebe mehanièke koènice.
Poveæanjem kuta nagibne ploèe motora, poveæava se velièina tangencijalne
komponente sila aksijalnih klipova, a time i velièina zakretnog momenta, što æe
ponovno pokrenuti teret uvis. Smanjenjem kuta nagibne ploèe motora 3, logièno,
smanjuje se velièina njegova zakretnog momenta i ako taj zakretni moment bude manji od
zakretnog momenta tereta, nastupit æe spuštanje tereta i pokretanje motora tako da radi
kao pumpa, što æe rezultirati pumpanjem fluida u mrežu. Ako pritom nema potrošaèa,
akumulirat æe se tako razvijena energija u spremnik 2, gdje æe rasti tlak. Kada taj tlak
postane znaèajno visok, otpor u motoru, koji i dalje djeluje kao pumpa, porast æe, a time
æe rasti i njegova snaga koèenja.

2
PRD prema
drugim
jedinicama
4 5
3
1

Slika 2.9.20. Sekundarni sistem ruènog upravljanja

Kod ove konstrukcije sistema upravljanja otežana je kontrola brzine vrtnje

motora, a zahtijeva još i prisutnost operatera. Kod konstrukcije prikazane na slici 2.9.21.,
kontrola brzine vrtnje motora vrši se automatski, a njezina visina namješta se jaèinom
prigušivanja sekundarnog protoka izmeðu dviju strana upravljaèkog cilindra 4. Taj cilindar
pokreæe mehanizam za regulaciju hoda klipova hidromotora 2, a pogonjen je energijom
fluida iz hidrauliène pumpe 3, tzv. tahogeneratora, koja je mehanièki prikljuèena na vratilo
hidromotora 2.
Pumpa 1, ali može biti i razvodna mreža, jednim dijelom napaja motor 2, a drugim
napaja jednu stranu upravljaèkog cilindra 4 kao i tahogenerator 3. Pokretanjem motora 2
pokreæe se i s njim mehanièki spojen tahogenerator 3 koji tlaèi fluid u lijevu stranu cilindra
4, a iz te strane, preko prigušnog ventila 5, i u desnu stranu istog cilindra, te konaèno, iz te
strane natrag u razvodnu mrežu.
175
 Jaèina tog protoka regulirana je jaèinom namještenog prigušenja na prigušnom ventilu
5 što stvara razliku tlaka ∆p stkoja potiskuje klip cilindra 4, a time i upravljaèki mehanizam
hoda klipova cilindara motora. Dakle, podešavanjem jaèine navedenog prigušenja,
podešava se i brzina vrtnje motora. Ako se motor koristi za koèenje, tom se jaèinom
prigušenja regulira snaga koèenja.

∆p st

Slika 2.9.21. Osnovna funkcionalna shema sekundarnog

sistema automatskog upravljanja

Iz prikazanih potonjih rješenja konstrukcije hidrauliènih sistema, vidi se da je

primjena sekundarnog sistema regulacije radi moguæeg povrata fluida u razvodnu
mrežu, uvjetovana primjenom hidrauliènih kompenzatora ili postojanjem veæeg broja
prikljuèenih potrošaèa na mrežu. Na slici 2.9.22. prikazan je primjer konstrukcije
sistema sekundarne automatske regulacije brzine vrtnje motora u sprezi s pomoænim
vanjskim upravljanjem, èija primjena nije uvjetovana postojanjem napojne hidraulièke
mreže s navedenim kompenzatorima ili brojem prikljuèenih drugih hidromotora. Kod
te nešto složenije konstrukcije, razvodnim ventilom 5 usmjeruje se fluid na pojedine
strane upravljaèkog cilindra 4 i tahogeneratora 2 koji je direktno spojen s vratilom
motora 3 radi poveæanja raspona regulacije. Ventilom za ogranièenje tlaka 9 i prigušnim
ventilom 7 podešava se tlak i jaèina protoka upravljaèkog fluida, dok se redoslijednim
ventilom 8 podešava tlak u povratnom vodu.
Regulacijom slijednih ventila 8 i 9 i aktiviranjem razvodnika 5 (magnetom a ili b),
odreðuje se poèetni položaj klipa 4, odnosno položaj nagibne ploèe motora 3. Ako
postignuti umnožak velièine zakretnog momenta i brzine vrtnje motora pritom bude u
ravnoteži s umnoškom brzine dizanja i velièine tereta, tj. ako budu izjednaèene snage
motora i snage dizanja, položaj navedenog klipa ostat æe nepromijenjen.
Ako, meðutim, nastupi stanovito rastereæenje sistema, zbog Q = konst. iz razvodne
mreže uslijedit æe povišenje brzine rotacije motora 3, a time i tahogeneratora 2.
176
 Zbog nastale promjene tlakova na stranama klipa cilindra 4, uslijedit æe njegov
pomak, a time i smanjenje nagiba nagibne ploèe motora, odnosno redukcija njegove brzine
vrtnje. Kod sluèaja pojave dodatnog optereæenja motora, sekvencija regulacije brzine
njegove vrtnje teèi æe obrnutim tokom.

n2

T2

Slika 2.9.22. Sistem sekundarnog automatskog upravljanja brzinom vrtnje motora

neovisan o konstrukciji napojne hidrauliène razvodne mreže

U ovisnosti o uvjetima funkcioniranja, blokiranje hoda klipa radnog cilindra u

zateèenom stanju, npr. kod naprava za dizanje tereta, izvodi se kao što prikazuju sheme na
slici 2.9.23. To se može izvesti, npr., iskljuèenjem pumpe 2 i razvodnog ventila 5 tako da
fluid iz cilindra ne može istjecati iz radnog prostora jer to spreèavaju oba nepovratna
ventila i zatvoreni prolaz P - A kroz razvodni ventil 5 (sl. 2.9.23.a). Aktiviranjem samo
pumpe 2, fluid æe kroz oba nepovratna ventila strujiti u radni prostor cilindra 7 te æe s toga
uslijediti takt dizanja klipa. Takt spuštanja uslijedit æe aktiviranjem razvodnika 5 tako da
æe teretom potiskivani fluid strujiti iz cilindra kroz regulacijski ventil 6 direktno u spremnik
1. Pritom pumpu 2 neæe trebati iskljuèiti jer æe biti rastereæena buduæi da æe joj tlaèna
strana biti kratko spojena sa spremnikom 1. Opisana konstrukcija hidrauliènog sistema
nije pogodna za sluèajeve trajnijeg zadržavanja klipa u zateèenom stanju jer se propuštanja
u razvodnom ventilu 5 ne mogu eliminirati. Konstrukcijom prikazanom na slici 2.9.23b taj
je problem riješen ugradnjom hidraulièki upravljanog nepovratnog ventila 9 i tropoložajnog
razvodnog ventila 8.
177
 Slika 2.9.23. Blokiranje položaja klipa radnog cilindra

Kada taj razvodnik nije aktiviran, te se zato nalazi u srednjem položaju, kao što
prikazuje navedena slika, položaj je klipa cilindra 7 blokiran jer je i povrat ulja blokiran
nepovratnim ventilom 9 koji ne propušta fluid pa klip može zadržati zateèeni položaj duže
vremena. Pritom se pumpa 2 nalazi pod punim optereæenjem jer se fluid vraæa kroz tlaèni
ventil u spremnik 1. Ako zateèeni položaj tereta treba zadržati duže vremena, korisnije je
iskljuèiti rad pumpe i time joj produžiti radni vijek i uštedjeti pogonsku energiju.
Takt spuštanja klipa pod teretom uslijedit æe prebacivanjem razvodnika u smjer
P-A + R-B, èime æe uslijediti otvaranje nepovratnog ventila 9 tlakom fluida iz prikljuèka A
razvodnika te pražnjenje cilindra 7 kroz kanal B-R istog razvodnika. Pritom se brzina
spuštanja regulira prikazanim prigušnim ventilom. Takt dizanja tereta postiže se
prebacivanjem razvodnika u suprotan križni položaj pri kojem æe se upravljaèki vod
nepovratnog ventila 9 rasteretiti, a fluid iz pumpe bez otpora voditi u radni cilindar.

178
2.9.3. Zatvoreni hidraulièni sistemi

Kada se pumpom pogoni samo jedan motor, vrlo se èesto primjenjuje zatvoren
hidraulièni sistem jer zbog malog spremnika fluida ima relativno manju masu i manje
ugradbene mjere, što kod mobilnih hidrauliènih sistema, npr. za pogon kotaèa, rotaciju
krana, pogon vitala i slièno, predstavlja znaèajno veliku prednost. Za razliku od
otvorenog sistema, ovaj sistem sadrži i podsistem za dopunu, a najèešæe i za
rashlaðivanje radnog fluida tako da se približno 10% ukupne kolièine fluida neprekidno
izmjenjuje.
Kod konstrukcije prikazane na slici 2.9.24.a, tlaèni vodovi dvosmjerne podesive
pumpe 5 opremljeni su ventilima 3.2 i 3.3 kojima se ogranièava razvijeni tlak i pritom
se fluid propušten kroz te ventile vraæa direktno u usisni vod pumpe. Nadalje, kod
ove konstrukcije, ugraðena je i pomoæna pumpa 1 koja vrši samo funkciju nadoknade
gubitaka fluida u sistemu preko nepovratnog ventila 4.1 na napojnom vodu pumpe,
kada se u njemu pojavi relativno niži tlak, odnosno preko ventila 4.2 kod suprotnog
smjera protoka fluida. Konstrukcija prikazana na slici 2.9.24.b, ima tlaène vodove
dvosmjerne podesive pumpe meðusobno povezane nepovratnim ventilima 4.1 i 4.2,
tako da se za ogranièenje razvijenog tlaka koristi samo jedan ventil. Podsistem
nadoknade fluida jednak je kao kod prethodne konstrukcije. Kod konstrukcije
prikazane na slici 2.9.24.c, ugradnjom ventila za ogranièenje tlaka 3.4 i hidraulièki
upravljanog razvodnog ventila 7, uz nadoknaðivanje gubitaka, postignuta je i
spomenuta 10 %-tna izmjena fluida. Kod smjera vrtnje pri kojem je vod A tlaèni putem
upravljaèkog voda X, spojenog s tim vodom relativno višeg tlaka, prebacuje se razvodni
ventil 7 u položaj koji otvara kanal B - R, èime se aktualni povratni vod B spaja s ventilom
3.4 koji je najèešæe podešen na tlak 10 - 15 bara. Nastalo pražnjenje sistema popraæeno
je padom tlaka, a time dolazi i do otvaranja nepovratnoga tlaènog voda napojne pumpe 2
i punjenja sistema svježim fluidom iz omanjeg spremnika.
Primjer primjene zatvorenog sistema za pogon bubnja za namatanje èeliènog užeta
dizalice prikazuje slika 2.9.25. Napojna pumpa 2 mehanièki je spojena istim vratilom s
dvosmjernom podesivom glavnom pumpom 3 koja je upravljana cilindrom 4 putem ruèno
upravljanih tlaènih ventila 5.1 odnosno 5.2. Potiskivanjem jednog od tih ventila, fluid æe iz
tlaènog voda napojne pumpe pod odreðenim tlakom potiskivati klip upravljaèkog cilindra
4 i time regulirati dobavnu kolièinu glavne pumpe odnosno brzinu vrtnje motora. Smjer
vrtnje glavne pumpe mijenja se ruènim aktiviranjem drugoga tlaènog ventila.
Visina tlaka kod toga hidrauliènog sistema odreðena je tlaènim ventilom 7, tako da
u sluèaju gubitka fluida u nekom vodu slijedi nadoknaðivanje putem adekvatnoga
nepovratnog ventila. Eventualnom pojavom prekomjernog optereæenja motora, narasli
tlak aktivira pripadni tlaèni ventil 6.1 odnosno 6.2, nakon èega se aktivira i tlaèni ventil 7 i
time nastupa dvojako rastereæenje sistema. Pritom æe se najprije rasteretiti glavni
preoptereæeni vod, a potom upravljaèki sistem što konaèno rezultira vraæanjem klipa
upravljaèkog cilindra 4 u srednji položaj, odnosno zaustavljanjem rotacije motora.

179
Slika 2.9.24. Karakteristiène konstrukcije zatvorenih hidrauliènih sistema

180
 n = konst.

Slika 2.9.25. Primjer primjene zatvorenog hidrauliènog

sistema za pogon vitla dizalice

Sljedeæi primjer primjene zatvorenog sistema prikazuje shema na slici 2.9.26 za

pogon prednjih i stražnjih kotaèa mobilnog stroja poput autodizalice ili utovarivaèa. Ako
se pogone samo stražnji kotaèi 7.1 i 7.2, ruèno upravljani razvodni ventil 6 nalazi se u
prikazanom položaju, èime se prednji kotaèi 7.3 i 7.4 oslobaðaju tako da im se kratko
spoje ulazni i izlazni cjevovodi te se stoga mogu slobodno vrtjeti jer ih fluid neæe jaèe
koèiti. Parebacivanjem razvodnika 6 u drugi položaj s paralelnim kanalima, sva èetiri kotaèa
postat æe pogonska, a kako su pritom parovi kotaèa meðusobno paralelno vezani, dobiveni
pogon imat æe i efekt pogona diferencijalnim prijenosom jer æe se u sluèaju usporavanja
brzine vrtnje jednog kotaèa, suprotni proporcionalno ubrzavati buduæi da æe njegov motor
dobivati proporcionalno veæu kolièinu fluida.
Brzina kao i smjer vožnje regulira se upravljaèkim sistemom pumpe 1 na èijem je
pogonskom vratilu prikljuèena i napojna pumpa. Zaštita vodova AA’ odnosno BB’ vrši se
pripadnim tlaènim ventilima za ogranièenje tlaka 3.2 i 3.3. Buduæi da je pumpa dvosmjerna
i time, u ovisnosti o smjeru vožnje, navedeni vodovi postaju alternativno tlaèni odnosno
usisni, ugraðenim hidraulièno upravljanim razvodnim ventilom 4 alternativno se do odreðene
granice rastereæuje aktualni usisni vod putem ventila 3.4 za ogranièenje tlaka (v. prikazane
detalje pojedinih položaja tog razvodnika na istoj slici).
Da bi se vozilo moglo tegliti, potrebno je ukljuèiti elektrièki upravljani razvodni
ventil 5, èime se razdvajaju podsistemi motora i pumpe i ujedno kratko spajaju tako da
prilikom pogona motora vanjskom snagom, tlaèeni fluid iz motora slobodno cirkulira i
ujedno istjeèe u spremnik. Kada su elektrièki razvodni ventili 8.1 i 8.2 u otvorenom položaju
(neaktiviran solenoid), kao što prikazuje slika, motori imaju jednaku brzinu vrtnje.
Promjenom položaja tih ventila (zatvoren protok), fluid prolazi kroz prigušne ventile 9.1
do 9.4, kojima se tada mogu podešavati brzine vrtnje pojedinaènih motora.

181
 A A A A
Tlaèni vod A-A
Povratni vod A-A
Zadnji par kotaèa
8.1
9.1

7.1
Povratni vod B-B Tlaèni vod B-B

182
B B B B 7.2
9.2
A
4
Položaj ventila (6) kod pogona
1 5 sva 4 motora istovremeno
A 3.3 B

3.2
B

3.4

Prednji par kotaèa

7.3
7.4
9.4
9.3
8.2

Slika 2.9.26. Primjer primjene zatvorenog hidrauliènog sistema za pogon mobilnog stroja.
3. PNEUMATIKA

Razvojem mehanizacije i automatizacije, pneumatika se sve uèestalije

primjenjuje samostalno ili u sprezi s hidraulikom i elektrikom u konstrukcijama za
prijenos sila i snage, te u konstrukciji samostalnih logistièkih upravljaèkih sustava.
Prednosti i nedostaci pneumatike proizlaze iz kompresibilnosti i vrlo niskog
viskoziteta.
- Visoka kompresibilnost zraka omoguæava veæu akumulaciju energije.
- Zbog niskog viskoziteta zraka moguæa je primjena viših brzina strujanja u
cjevovodima (20 …. 40 m/s) uz relativno manje gubitke pritiska, koji su uz prateæe
ekspanzije, rezultirajuæe brzine klipova (1 … 6 m/s) kao i brzine vrtnje rotirajuæih
prigona poput turbina (do 150000 min-1) viši.
- Pogodan je za konstrukciju razgranate razvodne mreže.
- Zbog velike kompresibilnosti zraka, pneumatski su pogoni elastièni i lako se njima
upravlja, te su podložni opasnosti od preoptereæenja jer su zakretne sile i momenti
ogranièeni tlakom u cjevovodu.
- Pneumatski pogoni i upravljaèki sustavi odlikuju se robustnošæu i pouzdanošæu,
neosjetljivi su na vlagu i prašinu te mogu funkcionirati i u eksplozivnoj atmosferi.
- Zbog velike opasnosti od eksplozije koja proizlazi iz moguæe velike akumulacije
energije kao i velikih gubitaka na propuštanjima razvodne mreže, tlak zraka je
ogranièen na 0,6 … 1 MPa. Posljedice su toga znaèajno veæe dimenzije elemenata
pneumatike u odnosu prema hidraulièkima za razvoj istih sila.
- Komprimirani zrak jedan je od najskupljih pogonskih medija.
- Poteškoæe se oèituju u otežanom brtvenju, razvoju kondenzata, zaleðivanju zbog
adijabatske ekspanzije i razvoju jaèe buke na ispuhu.

183
3.1. PODRUÈJA TLAKOVA, IZVEDBE I PRIKAZ PNEUMATSKIH
POSTROJENJA

U pneumatici postoje sljedeæa podruèja tlakova:

najviša p > 1,0 MPa
visoka p = 0,2 … 1,0 MPa
normalna p = 0,02 … 0,2 MPa
niska p = 0,1 … 10 kPa

Najviši tlakovi koriste se u konstrukcijama za razvoj velikih sila kao što su

preše, ali nisu pogodni za konstrukciju upravljaèkih sistema. Uobièajeno dosižu do
1,6 MPa, u iznimnim sluèajevima i do 10 MPa. Visoki tlakovi koriste se za razvoj srednjih
sila i snaga. U tom podruèju djeluje najveæi dio pneumatskih strojeva. Ekonomska gornja
granica za razvodne mreže je 0,63 MPa, a za pojedinaèni pogon 1,0 MPa.
Normalni tlak pogodan je za upravljaèke sisteme s logièkim elementima za
ukljuèivanje, koji djeluju s pomoæu klipova.
Niski tlak koristi se kod logièkih elemenata bez gibljivih dijelova, èija se funkcija
temelji na razlici jaèine strujanja zraka. Posebnu primjenu imaju kod instrumenata za
mjerenje dužina.
Osnovni sastav pneumatskog sistema prikazan je na slici 3.1.1, èija je
pneumatska shema prikazana na slici 3.1.2. Na slici 3.1.1 kompresor V spojen je sa
spremnikom komprimiranog zraka Sp i prešom M s pomoæu cjevovoda opremljenog
odgovarajuæom armaturom. Kompresor komprimira zrak usisan iz okoline do
odreðenoga radnog tlaka. Neovisno o intenzitetu potrošnje, pritom æe doæi do
akumuliranja energije u kompenzacijskom spremniku jer to omoguæuje kompresibilnost
zraka.
Kada je dostignut odreðeni maksimalni tlak, aktivirat æe se tlaèni prekidaè
DS i kompresor æe prestati raditi. Kada potom tlak u cjevovodu padne do odreðenog
minimuma, ponovno æe se aktivirati potonji tlaèni prekidaè DS i kompresor æe se
ponovno ukljuèiti u rad. Zbog sigurnosnih razloga, sistem se dodatno osigurava tlaènim
sigurnosnim ventilom VD. Tijekom rada nastali se kondenzat uklanja s pomoæu
zapornih ventila VA1 do VA7 koji su ugraðeni na dnu spremnika zraka i na najnižim
segmentima cjevovoda.
Redukcijski tlaèni ventil VM1 reducira tlak u izlaznom dijelu cjevovoda tako
da ga èini neovisnim o oscilacijama tlaka na ulaznoj i izlaznoj strani cjevovoda. Da bi
komprimirani zrak, kao pogonski medij, imao potrebnu kvalitetu, najprije mu se
separatorima vlage WA i FWA uklanja vlaga, a potom se naulji uljatorom NO. Ventilom
VA9 iskljuèuje se preša, a redukcijskim ventilom VM2 podešava se željeni tlak radi
dobivanja odreðene sile prešanja.

184
Slika 3.1.1. Smještajna shema pneumatske preše i sustava za generiranje i
razvoðenje komprimiranog zraka

Slika 3.1.2. Shema spajanja postrojenja prikazanog na slici 3.1.1

185
 Dvoradnim cilindrom M preše upravlja se glavnim razvodnim ventilom VW1.
Taj razvodni ventil ima dva položaja - jedan za usmjeravanje radnog klipa naprijed,
drugi za vraæanje natrag. Ventilom se upravlja pneumatski, tj., njegov se razvodni klip
pokreæe silom komprimiranog zraka koji se dobiva djelovanjem razvodnih ventila VW2
odnosno VW3, kojima ruèno upravlja operater preše.
Da bi se glavni ventil VW1 mogao aktivirat tj. dovesti u položaj 2 i time
pokrenuti radni takt preše, oba navedena upravljaèka razvodna ventila moraju biti u
položaju 2 radi otvaranja dovoda upravljaèkog zraka preko ventila s disjunktivnom
(i) funkcijom. To znaèi da se pritom moraju upotrijebiti obje ruke, èime se smanjuje
moguænost ozljede pri prešanju.
Kada klip cilindra preše stigne u krajnji donji položaj, aktivirat æe se krajnji
razvodni ventil VW4 i komprimirani æe zrak vratiti klip glavnog razvodnika VW1 u poèetni
položaj 1, a time æe se i klip radnog cilindra M vratiti u poèetni gornji položaj. Ako su
pritom razvodnici VW2 i VW3 i dalje pritisnuti rukama, odnosno ako su ostali u položaju
2, klip se razvodnika VW1 neæe pomaknuti jer to spreèava protutlak s ventila s disjunktivnom
funkcijom. Meðutim, ako su ti razvodnici vraæeni u poèetni položaj, navedeni æe protutlak
nestati i razvodni æe ventil VW1 biti prebaèen u položaj 1 te æe stoga uslijediti povratni
hod klipa preše.

186
3.2. PROIZVODNJA I PRIPREMA KOMPRIMIRANOG ZRAKA

3.2.1. Generator komprimiranog zraka

Za generiranje komprimiranog zraka primjenjuje se kompresor kojim se

mehanièka energija elektromotora ili motora s unutarnjim izgaranjem pretvara u
pneumatsku energiju i toplinu. U ovisnosti o uvjetima primjene, može biti izveden u
stacionarnoj izvedbi i spojen sa stacionarnom razvodnom mrežom ili u prijenosnoj
izvedbi.
Prema tehnici komprimiranja, razlikuju se kompresori:
- klipni
- lamelni
- membranski
- vijèani
- s okretnim klipom i
- Rootovo puhalo.

Turbinski kompresori razlikuju se od navedenih po naèinu rada, jer se kod

njih komprimiranje zraka obavlja centrifugiranjem impelerom, te se stoga
upotrebljavaju samo za komprimiranje velikih kolièina zraka.
Glavni su parametri pri izboru pojedine konstrukcije kompresora radni tlak i kolièina
komprimiranog zraka (sl. 3.2.1.). Ostali su parametri:
- smještajni prostor
- stupanj pretvorbe energije
- velièina pulzacije struje komprimiranog zraka
- nauljenost zraka
- održavanje.

U nastavku æe se pobliže opisati samo klipni kompresori. Slika 3.2.2. prikazuje

primjer konstrukcije zraèno hlaðenog dvostupèanog kompresora kojem se pogonska
brzina vrtnje kreæe u podruèju od 300 do 3000 min-1. Za ostale konstrukcije v. literaturu
[9] i [13].
Komprimiranje zraka je termodinamièki proces promjene stanja plina koji je
u p-v dijagramu (indikatorski dijagram) samo kvalitativno prikazan (sl. 3.2.3.). U praksi
se odvija po politropi, a graniène krivulje pritom èini izoterma kod koje je odvod topline
toliko intenzivan da se temperatura komprimiranog zraka ne poveæava, te adijabata kod
koje nema odvoda topline te stoga dolazi do razvoja vrlo visoke temperature komprimiranog
zraka. Tijekom procesa komprimiranja zraka, potrošeni rad odgovara površini ispod krivulja
prikazanih na slici 3.2.3.

187
 Slika 3.2.1. Optimalna podruèja primjene pojedinih konstrukcija kompresora.
1 klipni kompresor; 2 lamelni kompresor; 3 kompresor s okretnim klipom;
4 turbo-kompresor

Ovaj tehnièki rad je velièine

p2

∫
wi = − vdp −v1 ( p 2 − p1 )
p1

Za
pvn = konst.

proizlazi da je

 n −1 
n   p2 
wi =
n −1 p1 v1 1− p1 
 
n 
 − v1 ( p 2 − p1 );

 

gdje je n eksponent politrope, koji kod klipnih kompresora u ovisnosti o intenzitetu

odvoda topline ima velièinu n = 1,2 do 1,35.

188
Slika 3.2.2. Dvostupèani zrakom hlaðeni klipni kompresor

adijabata

politropa

izoterma

Slika 3.2.3. p-v dijagram komprimiranja

189
Pritom nastaje povišenje temperature zraka:
n −1
p  n
T2 = T1  2 
 p1 

Vidljivo je da bi se s eksponentom velièine n = 1 potrošio najmanji rad, ali takva

izotermna kompresija nije moguæa jer se toliki intenzitet odvoda topline ne može
postiæi.

Prema tome, za proraèun snage kompresora može poslužiti srednje indicirani tlak

wi
p im =
v

Tada æe indicirana snaga kompresora Pi s hodom klipa h [m], površine klipa Ak [m2]i
brzinom vrtnje radilice n [min-1] biti:

h⋅n
Pi = Ak p im
60 ⋅10

odnosno
Pi
Pe =
ηm

Pe kW ulazna efektivna snaga na vratilu,

pim MPa srednje indicirani tlak
hm mehanièki stupanj djelovanja (0,8 do 0,95)

U tablici 3.2.1 dane su vrijednosti srednje indiciranih tlakova i temperaturnih odnosa

za politropsku te, radi komparacije, i za izotermnu i adijabatsku kompresiju.

Tablica 3.2.1. Srednje indicirani tlakovi i temperaturni odnosi pri komprimiranju

190
 Na temelju izotermnog stupnja djelovanja ηis najlakše je procijeniti je li
komprimirani zrak bio komprimiran s optimalnim stupnjem djelovanja.

Pis
η is =
Pe

Razlika izmeðu Pe i Pis dobiva se na temelju gubitka snage, koji nastaje zbog
mehanièkog trenja, propuštanja, trenja strujanja, zagrijavanja zraka na usisima i
preslabog odvoda topline tijekom komprimiranja.

his = 0,5 do 0,7 za sporokretne, dobro hlaðene klipne kompresore

his = 0,4 do 0,6 za brzokretne klipne kompresore

Kompresori tijekom kalendarske godine su, opæenito, znaèajno dugo vremena

u pogonu i stoga su im godišnji troškovi za energiju približno jednaki troškovima
primjene (više od 80% ukupnih troškova). Na temelju toga proizlazi da jedno
eventualno pogoršanje stupnja djelovanja ima znaèajan utjecaj na ukupne pogonske
troškove.

Višestupèani kompresori
Da bi se uštedjela energija i sprijeèio razvoj previsokih temperatura zraka,
konstruirani su višestupèani kompresori s meðustupèanim rashladnicima kako bi se
proces komprimiranja što više približio izotermnoj kompresiji.

meðustupèana
ušteda energije rashlada
izoterma n = 1 meðustupèana
rashlada

politropa n = 1,3

3
1. stupanj 2. stupanj

Slika 3.2.4. p-v dijagram dvostupèanog kompresora

s meðustupaènim rashladnikom

191
 Za komprimiranje do uobièajenoga mrežnog tlaka, najèešæe se primjenjuju
dvostupèani kompresori èiji p-v dijagram prikazuje slika 3.2.4 na kojoj šrafirana površina
prikazuje ušteðenu energiju. Uz to, podjelom radnje komprimiranja, pospješuje se stupanj
dobave i reduciraju sile na klipovima, a postignutom nižom temperaturom na izlazu, snižena
je i srednja temperatura cilindara te je poveæana sigurnost od pojave samozapaljenja uljnih
para.

Regulacija izlaznog tlaka

S obzirom na postojanje spremnika zraka, tijekom dužeg vremena, bit æe u naèelu
QN < QV;

QN protok u razvodnoj mreži

QV kapacitet kompresora (katkad se može dogoditi da je kratkotrajno QN > QV)

Zadatak je regulatora tlaka održavanje tlaka u razvodnoj mreži unutar odreðenih

granica. Njegova konstrukcija ovisi o velièini kompresora, kapaciteta spremnika zraka,
motora kompresora i oscilaciji potrošnje.

Regulacija iskljuèivanjem
- Temelji se na iskljuèivanju rada motora s pomoæu presostata i ponovnog
ukljuèivanja kada se tlak u razvodnoj mreži spusti do odreðenog minimuma
(sl. 3.2.5.).

pmax
p
pmin
iskljuèen
iskljuèen

kompresor
ukljuèen

kompresor t
ukljuèen regulacija ritma pojave
radnog hoda
dobavlja dobavlja regulacija ritma pojave
ritam
radnogpojave
hoda jalovog hoda
jalovi hod

Slika 3.2.5. Regulacija tlaka

192
 Pritom se kod manjih kompresora ne koristi sekvencija upuæivanja, dok se kod
snažnijih kompresora mora koristiti, a najèešæe se temelji na:
- primjeni sklopke zvijezda – trokut
- podizanju ventila usisa
- odzraèivanju meðuspremnika.

Primjer naèina izvedbe regulacije tlaka za frekvenciju z = 10 do 20 ukljuèivanja/h,

prikazuje slika 3.2.6.

Slika 3.2.6. Rastereæenje sustava pri ukljuèivanju kompresora

Rastereæenje ukljuèivanjem praznog hoda kompresora (QV = 0) može se izvesti:

- podizanjem usisnog ventila
- blokiranjem usisnog ventila uz istodobno odzraèivanje tlaènog voda (regulacija
prigušivanjem usisa)
- spajanjem usisnog voda s tlaènim vodom (regulacija rastereæenjem).

Primjer takva rastereæenja prikazan je na slici 3.2.7.

Buduæi da je volumen spremnika zraka veoma znaèajan za funkcioniranje regulacije
tlaka i da ovisi o više parametara, proraèunava se na temelju relacije:

Vs =
QV - QN  p1T2
 pmax - pmin 2zT1 3.2.7

Vs m3 volumen spremnika
QV mn3/h kapacitet kompresora
QN mn3/h intenzitet potrošnje
p1 MPa tlak zraka na ulazu
p MPa granièni tlakovi
T1,2 K ulazno – izlazne temperature kompr. zraka
z frekvencija ukljuèivanja - iskljuèivanja

193
 Slika 3.2.7. Regulacija rastereæenjem

3.2.2. Priprema komprimiranog zraka

Komprimirani zrak koji služi za pogon motora, poput radnog cilindra ili
rotacijskog motora, ne smije sadržavati krute èestice kao što su prašina i hrða, te
mora biti što suši. Mazivo za podmazivanje kliznih površina motora, koje ujedno štiti
unutrašnjosti razvodne mreže od korozije, unosi se u struju zraka u raspršenu stanju. Pod
pojmom pripreme komprimiranog zraka podrazumijeva se:
- filtriranje i odvajanje kondenzirane vode
- regulacija tlaka
- nauljavanje uljnom maglicom.

Filtar komprimiranog zraka (sl. 3.2.8.)

Zrak tangencijalno struji u spremniku oblika zvona, najèešæe izveden od prozirnoga
umjetnog materijala. Zbog tako razvijenih centrifugalnih sila, grube krute èestice, kao i
kapljice vode, potisnute su na stijenku i skupljaju se ispod razdvojne ploèice u kuæište
filtra. Daljnji tok struje zraka prolazi kroz uložak filtra finoæe 10 do 40 mikrometra, koji ga
finije filtrira.
Porastom jaèine protoka kroz filtar, te porastom oneèišæenja uloška kao i primjenom
uloška s manjim porozitetom, pad tlaka kroz filtar raste. Obièno se kreæe u rasponu ∆p =
0,01 do 0,05 MPa. Pri izboru prevelikog filtra, tangencijalna je brzina strujanja zraka
niža, a time je i proces centrifugiranja grubljih èestica slabiji, posljedica èega su èešæa
zaèepljenja uloška filtra.

194
 Slika 3.2.8. Presjek filtra komprimiranog zraka

1 tangencijalni ulaz zraka; 2 uložak filtra; 3 razdjelna ploèica;

4 ispušni ventil; 5 prozirna šalica

Regulator tlaka zraka

Ima funkciju održavanja oscilacije tlaka u razvodnoj mreži unutar posebno
podešenih granica, neovisno o intenzitetu potrošnje komprimiranog zraka.
Na slici 3.2.9 izlazni tlak p2 (sekundarni tlak) kroz provrt 1 djeluje u prostoru
2 na oprugom prednapregnutu membranu koja svojom oscilacijom pomièe struk kojim se
regulira velièina otvora 3 kroz koji struji zrak. Rastom p2 , membrana æe biti više potisnuta
i njezin struk æe stoga jaèe zatvarati otvor 3, èime æe se snažnije prigušivati protok zraka.
Nasuprot tome, padom tog tlaka, navedeni æe se otvor otvarati i protok zraka bit æe
intenzivniji. Regulacijom sile opruge regulira se i visina tlaka p2, neovisno o visini ulaznog
tlaka p1.

195
 Slika 3.2.9. Regulator tlaka

Uljator zraka
Funkcionira na temelju stvorene razlike tlaka ∆p izmeðu tlaka ispred
Venturijeva suženja 1 i tlaka najužeg dijela tog suženja 1 (sl. 3.2.10.). Zbog nastalog
podtlaka, ulje æe iz spremnika 2 biti isisavano i kroz cjevèicu 3 raspršavano u struji
zraka, pri èemu se regulatorom protoka 4 podešava omjer zraka i ulja. Da bi se ulje
poèelo isisavati, kroz navedeno je suženje strujom zraka potrebno stvoriti podtlak:

ρ 2  d 4 
∆p = ς c 1− > ρ ulja ⋅ g ⋅ H
2  D 4 

z kg/m3 koeficijent otpora strujanja

r m/s gustoæa zraka
c m/s2 brzina strujanja zraka
g ubrzanje zemaljske gravitacije

Dakle, pri odreðenom odnosu promjera, do poèetka nauljavanja zraka dolazi

tek nakon postignute odreðene brzine c, a kolièina raspršenog ulja ovisit æe o velièini
promjera sapnica (sl. 3.2.11.).

196
 Pogonska toèka 1 na toj slici nalazi se preblizu graniènom podruèju pa zbog
sigurnosnih razloga treba izabrati sapnicu s manjim promjerom. Kod pogonske toèke
2, meðutim, stvoreni podtlak generira preveliku kolièinu ulja u zraku te se stoga bira
manji promjer sapnice.
Strujanjem nauljenog zraka, osobito kroz vertikalne raève, dolazi do odvajanja
ulja i taloženja na stijenkama cjevovoda. Ta pojava ogranièava primjenu uljatora uobièajene
izvedbe samo za nauljavanje zraka za najviše dva potrošaèa udaljena do 4 m (sl. 3.2.12.).
Za veæi broj potrošaèa i duže cjevovode primjenjuju se mikrouljatori kod kojih
veæe uljne kapljice dobivaju veæe brzine strujanja te se mogu prenositi na veæe udaljenosti.
Ako je potrebno, radi poveæanja efekta podmazivanja, te se kapljice na kraju puta raspršuju
s pomoæu uljatora.
Buduæi da se kod uljatora uobièajene konstrukcije, rastom protoka zraka
poveæava i koncentracija ulja u njemu (sl. 3.2.13.) kod sustava s veæim oscilacijama
potrošnje zraka primjenjuju se proporcionalni uljatori koji imaju automatsko
podešavanje presjeka glavne sapnice u ovisnosti o visini pada tlaka, kako bi se odnos
ulje/zrak u mješavini održavao konstantnim.

Slika 3.2.10. Princip rada uljatora zraka

1 Venturijevo suženje; 2 spremnik ulja; 3 usisna cijev;

4 vijak prigušivaèa; 5 uljokazno staklo

197
 struja zraka m /hm3/h
22 ∆p = 0,05 MPa

3
0,04

0,03

1
MPa
nema nauljavanja

0,1 0,5 MPa

1,0pMPa
(apsolutni)
p (apsolutni)

Slika 3.2.11. Pogonski dijagram uljatora

Slika 3.2.13. Izvedbena skica obiènog uljatora

198
 kolièina ulja/struja zraka
1

Slika 3.2.14. Odnos mješavine ulje/zrak kod obiènog uljatora 1

i proporcionalnog uljatora 2

Cijena komprimiranog zraka

Opæenito, komprimirani zrak spada u skupinu najskupljih pogonskih medija
[10][11][12]. To proizlazi iz gubitaka tijekom komprimiranja i strujanja te propuštanjima
zraka. Pritom se znaèajni gubici javljaju i zbog prakse nedovoljnog iskorištavanja radnje
ekspanzije. Na primjer, kod radnih cilindara komprimirani se zrak direktno ispušta u
atmosferu pod punim tlakom u trenutku kada klip stigne u krajnji položaj, a kod rotacijskih
se motora i turbina radnja ekspanzije donekle iskorištava.
Kod snažnijih se kompresora može provesti ušteda iskorištenjem odvoðene
topline, ali se pritom pojavljuju i gubici na regulacijama rada tako snažnih kompresora
buduæi da se njihovi motori zbog veæe snage ne mogu uèestalo iskljuèivati iz pogona.
Ako se komprimirani zrak, kao što je najèešæi sluèaj, generira iz elektriène energije,
odnos cijena elektriène energije prema cijeni energije komprimiranog zraka kreæe
se od 1 : 10 do 1:14. Prema [13], proizlazi da u strukturi cijene komprimiranog zraka,
troškovi za pogonsku energiju kompresora sudjeluju sa 85%.

199
3.3. VISOKOTLAÈNA PNEUMATIKA

3.3.1. Radni cilindar

Pneumatski cilindar radi na istom principu kao i hidraulièni. Razlika se oèituje

samo u detaljima poput brtvljenja (sl. 3.3.1. i 3.3.2.). U tablici 3.3.1. dan je pregled
standardnih izvedbi pneumatskih radnih cilindara.
Pri proraèunu radnog cilindra, zbog relativno nižega radnog tlaka, trebaju se uzeti u
obzir i padovi tlaka na dovodu i odvodu komprimiranog zraka. Zbog velike kompresibilnosti
zraka, treba raèunati i na neujednaèenu brzinu kretanja klipa u poèetku hoda te na
promjenljivo optereæenje. Za pojedinosti vidi [3].

Tablica 3.3.1. Osnovne konstrukcije pneumatskih cilindara

Opis Simbol

1 Radni cilindar, dvoradni, s klipnjaèom

na jednoj strani, bez koèenja u
krajnjem položaju

2 Radni cilindar, dvoradni, s klipnjaèom

na jednoj strani, s koèenjem u krajnjem
položaju

3 Radni cilindar, dvoradni, s klipnjaèom

na obje strane, s koèenjem u krajnjem
položaju

4 Radni cilindar, jednoradni, s oprugom

za potiskivanje klipa u poèetni položaj
pri povratnom hodu, bez koèenja u
krajnjem položaju

200
Proraèun pogona s dvoradnim radnim cilindrom
Za proraèun dimenzija pneumatskog cilindra moraju biti poznati sljedeæi parametri:
- maksimalna potrebna efektivna sila FN u jednom i drugom smjeru hoda,
- traženi hod klipa h,
- velièina mase m koju klip treba pokretati,
- potrebno vrijeme jednog hoda ili prosjeèna brzina klipa.

Slika 3.3.1. Dvoradni cilindar s koènicama u krajnjim položajima

Postupak proraèuna je sljedeæi:

1. korak: Proraèun promjera klipa

Jednadžba sila u vrijeme radnog hoda klipa je:

p1A1 = pIIAII + F 3.2.9

pri èemu je suprotna sila:

F = pbAst + FR + FN + &
x&m 3.2.10

a faktor optereæenja:

FR + FN
K4 = 3.2.11
AI p z

&
x& ubrzanje m masa koju pokreæe klip
Ast površina klipnjaèe klipa pb atmosferski tlak
FR sila trenja pz konstantan potisni tlak
FN korisna sila

201
 Slika 3.3.2. Pneumatski pogon s dvoradnim cilindrom
a) skica; b) shema

Na osnovi tih jednadžbi proizlazi da za razvoj maksimalne sile, klip mora imati sljedeæi
promjer:

Fr + FN
d1 = 2 3.2.12
pK 4 p z

Pritom se koriste sljedeæe orijentacijske velièine:

a) za pogone s moguæe najkraæim vremenom dizanja
K4 < 0,45 za pz = 0,5 MPa
K4 < 0,40 za pz = 0,3 MPa
b) za pogone kod kojih vrijeme dizanja ima manje znaèenje
K4 < 0,70 za pz = 0,5 MPa
K4 < 0,55 za pz = 0,3 MPa

Sila trenja FR mora se procijeniti.

Radi grube orijentacije, mehanièki stupanj djelovanja radnog cilindra pri
radnom tlaku p > 0,5 MPa kreæe se oko 0,9 (sl. 3.3.3.) a kada sila trenja kod
pogonjenoga strojnog elementa iznosi oko 10 % efektivne sile, za ovaj se proraèun
može prihvatiti da je:

FR + FN ≈ 0,8 FN

202
 Slika 3.3.3. Stupanj djelovanja pneumatskoga radnog cilindra

2. korak: Izbor radnog cilindra

Iz prospekta ili standarda bira se radni cilindar koji je po velièini promjera i hodu
sljedeæi veæi od proraèunatih velièina.

diz > d1

3. korak: Odreðivanje cjevovoda i izbor ventila

Izabrana velièina radnog cilindra odreðuje promjer cjevovoda i njegove opreme. Za
radni cilindar s promjerom klipnjaèe dk ≤ 32 mm preporuèuje se nazivni promjer 40,
za dk = 40 ili 50 mm preporuèuje se nazivni promjer 60, a za dk = 100 mm preporuèuje
se nazivni promjer 130.

3.3.2. Rotacijski motori

Pneumatski rotacijski motori odlikuju se malim dimenzijama, vrlo elastiènim

pogonom i moguènošæu razvijanja visokih brzina vrtnje. Može ih se bez posljedica krajnje
preoptereæivati, a zakretni im je moment ogranièen tlakom zraka. Pneumatski motori se
meko upravljaju s pomoæu ventila za regulaciju tlaka, kada se radi o regulaciji zakretnog
momenta, ili s pomoæu prigušnice protoka zraka, kada se želi kontinuirano regulirati brzinu
vrtnje.

203
Prema izvedbi razlikuju se :
- klipni
- lamelni
- zupèasti
- vijèani
- turbinski motori

Klipni motori
Konstrukcije s radijalnim i aksijalnim klipovima, izvedeni su slièno kao i
hidraulièki motori (tè. 2.5.7 i 2.5.8), i isto tako pri niskim brzinama vrtnje razvijaju
relativno visoke zakretne momente.
Radijalni klipni motori s pet cilindara razvijaju podjednake odnose zakretnih
momenata uz visoke zakretne momente pri upuæivanju. Proizvode se za snage od
1,5 do 10 kW. Aksijalni klipni motori mogu se precizno regulirati za rad od najnižih
brzina vrtnje pa sve do 5000 min-1.

Lamelni motori
Zbog jednostavne konstrukcije, relativno visokog uèinka i male mase, danas
imaju najveæu primjenu. Djeluju na temelju leteæih krilaca (sl. 3.3.4.). Ekscentrièno
smješten rotor u kuæištu ima radijalne ureze u koje su umetnute lamele s kliznim
dosjedom koje su razvijenim centrifugalnim silama tijekom rotacije potiskivane na
stjenku cilindra, èime se razvija dodatno brtvljenje.

Slika 3.3.4. Lamelni pneumatski motor

204
 U stvoreni prostor struji komprimirani zrak koji potiskuje lopatice sa strane
razvijene veæe površine èiji zbir tako stvorenih potisnih sila razvija zakretni mo-
ment. Buduæi da se tijekom daljnjeg okretanja rotora zatvara dovodni kanal zraka, a
radni volumen se i dalje poveæava jer se lopatica i dalje izvlaèi iz sjedišta, energija
ekspanzije komprimiranog zraka time se dodatno iskorištava.
Radi zaštite motora od razvoja prevelikih brzina vrtnje u praznom hodu,
ugraðen je centrifugalni regulator dovoda zraka, a primjenom lamela iz umjetne
mase, znaèajno se smanjuje razvoj buke. Maksimalne brzine vrtnje kreæu se izmeðu
8000 i 30000 min-1.

Zupèasti pneumatski motor

Ovi motori funkcioniraju po istom principu kao i hidraulièki zupèasti motori.
Robusni su i nije im potrebno održavanje (sl. 3.3.5.). Koèenje motora vrši se
pritvaranjem ventila 3 prebacivanjem poluge iz položaja 1 u 2. Tada æe se ispušni
zrak komprimirati u prostoru 5 i koèit æe sve dotle dok tako stvoreni tlak ne prevlada tlak
u mreži te se otvori ventil 5.

Slika 3.3.5. Zupèasti pneumatski motor

N – tlak u mreži; m - teret

Pneumatski turbinski motori

Koriste kinetièku energiju mlaza zraka koji pogoni turbinsko kolo, èime se
postiže brzina vrtnje i do 350000 min-1.
Opæenito, prema prikazu na slici 3.3.6, vidljivo je da rastom brzine vrtnje,
funkcija snage dosiže svoj maksimum i nakon toga približno istim gradijentom pada,
dok potrošnja zraka i dalje neprekidno raste, a zakretni moment stalno pada [14][15].

205
 T

Slika 3.3.6. Tehnièke karakteristike pneumatskih rotacijskih motora

3.3.3. Ventili

3.3.3.1. Razvodni ventili

Razvodni ventili služe za usmjeravanje i zatvaranje protoka komprimiranog zraka

kod sistema s mrežom cjevovoda. Po naèinu funkcioniranja pneumatski se razvodni ventili
ne razlikuju od hidraulièkih. Na slici 3.3.7, simbolièki je prikazan jedan 3/2 ventil kojim se
upravlja jednoradnim cilindrom. Pokretanje ventila vrši se pneumatski, putem upravljaèkog
cjevovoda Px.

Slika 3.3.7. Upravljanje jednoradnog cilindra s pomoæu pneumatski

upravljanog 3/2 - razvodnog ventila.

206
 Ako u tom cjevovodu nema signalnog tlaka zraka, opruga na drugom kraju
ventila potisnut æe klip razvodnika u položaj I i tamo ga zadržati. Time se zatvara
tlaèni vod i odzraèuje radni cilindar. Doðe li do porasta tlaka zraka u upravljaèkom
vodu, klip razvodnika svladat æe silu opruge i pomaknuti se u položaj II u kojem se
otvara tlaèni vod zraka i zatvara kanal za odzraèivanje cilindra. Cilindar æe se puniti
komprimiranim zrakom i aktivirati.
Osnovni zahtjevi koji se postavljaju na konstrukciju razvodnog ventila jesu:
- slaba prigušenja na prikljuècima,
- mala propuštanja,
- mala pomièna sila klipa,
- kratak put posmaka klipa,
- kratko vrijeme razvoðenja,
- dugi vijek.
Pneumatski ventili izvedeni su s:
- cilindriènim klipom,
- plosnatim linearnim razvodnikom,
- plosnatim okretnim razvodnikom,
- cilindriènim okretnim klipom,
- ravnim sjedištem,
- kuglastim sjedištem.
Brtvenje se izvodi ili metalnom ili elastiènom brtvom, a pomièni elementi moraju
biti što lakši (aluminij ili umjetna masa) da bi im inercija bila što manja, odnosno
brzina pomicanja što viša.

Razvodnik s cilindriènim klipom

Najèešæe se primjenjuje u pneumatici jer je vrlo uèinkovit kod sistema s više
kanala i s više položaja (sl. 3.3.8.). Brtvenje klipa 4 vrši se elastiènim brtvenim
prstenima 1 koji su pozicionirani uporišnim prstenovima 2 i 3. Ugradnjom pojedinih
izvedbi uporišnih prstena i klipova, mogu se postiæi razlièiti srednji položaji i
prekrivanja (tablica 3.3.2.).
Primjeri primjene nekih izvedbenih grupa:

Izvedbena grupa br. 02.1.; 02.2.:
Izvedbena grupa br. 04.1.; 04.2.:
Izvedbena grupa br. 05.1.; 05.2.:
U srednjem položaju postiže se brže koèenje
rotacijskog motora ili radnih cilindara s jednakim
površinama klipa jer tlak kroz P stvara jednaku silu.
Srednji položaj je plivajuæi, radni cilindar ili motor
nije zakoèen.
U srednjem položaju æe npr. kod dvoradnog
cilindra, jedna strana biti odzraèena i time æe se
smanjiti otpor kretanju klipa, osobito njegovu
ubrzanju.

207
 Slika 3.3.8. Razvodni ventil s pomiènim klipom i elastiènim brtvama
1 brtveni prsten; 2, 3 distantni prsten; 4 pomièni klip

Za uzdužni pomak klipa koristi se konstrukcija na ruèni, pneumatski ili elektrièni

pogon.

Prednosti konstrukcije s navedenim klipom jesu:

- dopuštene veæe zraènosti izmeðu klipa i cilindra,
- dobro i jednostavno brtvenje,
- nema prekrivanja,
- sile brtvenja zadržavaju položaj klipa i zato je moguæe koristiti upravljanje
impulsom sa samokoèenjem.

Nedostaci:
- velike sile ukljuèivanja zbog trenja na brtvama,
- duže vrijeme ukljuèivanja,
- ogranièena trajnost zbog brtvi.

Slika 3.3.9. prikazuje konstrukciju s pomiènim klipom i (metalnim)

labirintnim brtvenjem. To je brtvenje izvedeno s pomoæu uskih kanaliæa na klipu što
iziskuje obradu s vrlo uskom tolerancijom buduæi da zraènost ne smije prijeæi 4 µm.

208
 Tablica 3.3.2. Izvedbene grupe razvodnih ventila izvedene s pomoæu
razliæitih izvedbi distantnih prstena i klipova

Položaji izvedbene
2 ® 0 ¬1 grupe raspored brtvi duž klipa
br.

Prednosti:
- mala sila ukljuèivanja,
- kraæe vrijeme ukljuèivanja,
- duga trajnost,
- neosjetljivo na grubu neèistoæu.

209
 Slika 3.3.9. Razvodni ventil s klipom i labirintnim brtvenjem

Nedostaci:
- visoka preciznost obrade (lepovanje ili brušenje u paru) i veliki zahtjevi za
kakvoæom materijala i grubosti površine,
- visoka cijena,
- osjetljivost na greške podmazivanja.

Razvodni ventili s ravnim sjedištem

Djeluju na principu zatvaranja prolaza ravnim sjedištem iz elastiènog
materijala na koji se utiskuje uska površina prstena drugog dijela sjedišta (sl. 3.3.10.).
Silu brtvenja daje ili opruga ili kakav upravljaèki tlak, a pri manjih dimenzijama, tu silu
direktno daje kotva elektromagneta. Uèinak brtvenja, kao i trajnost, ovisi o kvaliteti
materijala i o izvedbi sjedišta ventila.

Slika 3.3.10. Osnovni princip konstrukcije

ravnog sjedišta ventila

Prednosti:
- dobro brtvljenje sjedišta,
- nije potrebna velika preciznost obrade,

210
- neosjetljivost na prašinu i greške podmazivanja,
- kratak hod i stoga kratko vrijeme ukljuèivanja.

Nedostaci:
- relativno velike sile ukljuèivanja zbog svladavanja sile opruge,
- otežano rastereæenje sjedišta,
- nepokriveno ukljuèivanje, tj. u vrijeme ukljuèivanja može se dogoditi da je
prikljuèak s tlakom povezan s prikljuèkom za odzraèenje (gubitak zraka) što pri
nižemu radnom tlaku i pneumatskom upravljanju ventilom može dovesti do
izjednaèenja tlaka, a time i do nezatvaranja ventila,
- èetverostruki i peterostruki sistem kanala zahtijeva dvostruka ravna sjedišta koja
istodobno moraju brtviti pa je potrebno primijeniti uske aksijalne tolerancije (sl. 3.3.12.).

Slika 3.3.11. prikazuje 3/2 ventil s ravnim sjedištem. Ako je ventil izvan funkcije,
tlaèna opruga na donjem dijelu potiskuje pladanj u ravno sjedište 1 èime je zatvoren
tlaèni vod P, a prikljuèak A, putem provrta u klipu, povezan je s prikljuèkom R
(odzraèenje).

Slika 3.3.11. Razvodni 3/2 ventil s ravnim sjedištem

Djelovanjem silom na vreteno gornje opruge, najprije æe se zatvoriti ravno

sjedište 2 i time prekinuti spoj prikljuèka A s R, a potom æe biti potisnuto i šuplje
vreteno sjedišta ventila, koje æe se otvoriti i povezati prikljuèak P s A. Navedena sila
otvaranja dobiva se pneumatskim ili elektriènim putem, a može se prenijeti i
klackalicom.

211
 Slika 3.3.12 prikazuje izvedbu pneumatski upravljanog 4/2 razvodnog ventila
s dvostrukim ravnim sjedištem. Karakteristièna je za te konstrukcije razvodnika potpuna
eliminacija trenja jer su mu strukovi centrièno ovješeni o membrane.
Slika 3.3.13 prikazuje jednu takvu konstrukciju na 3/2 razvodniku, slika 3.3.14
prikazuje viseæu konstrukciju tanjurasta razvodnika. Prednaprezanjem membrana
postignut je determiniran krajnji položaj ventila, a kako nema kliznih površina, nije
izložen trošenju. Može djelovati i kod potpuno bezuljnog zraka, neosjetljiv je na
neèistoæe i ima vrlo kratka vremena ukljuèivanja.

Razvodnici s kuglastim sjedištima pladnjeva ventila

Odlikuju se jednostavnom konstrukcijom, neosjetljivošæu na neèistoæe i
nedostatno podmazivanje (sl. 3.3.15.).

Slika 3.3.12. Razvodni ventil 4/2 u izvedbi s duplim ravnim sjedištem

i pneumatskim aktiviranjem

Slika 3.3.13. Razvodni ventil 3/2 bez trenja s pneumatskim upravljanjem

212
Razvodni ventil s plosnatim razvodnikom (sl. 3.3.16. i 3.3.17.)
Ima prednost u:
- manjoj sili ukljuèivanja,
- sila pritiska razvodne kulise na brtvenu površinu proporcionalna je aktualnom tlaku,
nema prekrivanja pri ukljuèivanju.

Slika 3.3.14. Viseæa konstrukcija 5/2 razvodnog ventila

s pneumatskim upravljanjem

Slika 3.3.15. Razvodni ventil s kuglastim sjedištem (Festo)

Nedostaci su:
- brtvenje ovisi o velièini brtvene površine,
- pri nedostatnom podmazivanju mogu se stvoriti ogrebotine.

213
 Slika 3.3.16. Razvodni ventil s plosnatim razvodnikom

Slika 3.3.17. Razvodni ventil 3/2 s plosnatim razvodnikom i

upravljanje rastereæenjem pritiska (Festo)

Aktiviranje plosnatog razvodnika nastaje odzraèivanjem odgovarajuæeg

upravljaèkoga voda koji je malim provrtom spojen s tlaènim vodom. Kada su oba
upravljaèka voda zatvorena, oba su upravljaèka cilindra pod istim tlakom, odnosno
prisutna je ravnoteža sila i upravljaèki cilindri miruju. Ako se odzraèi, npr., upravljaèki
vod Pk1 (sl. 3.3.17.), stvorena sila tlaka na desnom cilindru potisnut æe klip u lijevi krajnji
položaj.

214
Da bi se taj klip potisnuo u desni položaj, upravljaèki vod Pk1 treba ponovno zatvoriti.

Aktiviranje razvodnog ventila može se vršiti:

- mehanièki s klackalicom, polugom s valjèiæem te ruènom i nožnom polugom,
- pneumatski s visokim tlakom direktno ili s prethodnim upravljanjem,
- elektrièki direktno ili s prethodnim upravljanjem, najèešæe elektropneumatski.

Izbor naèina aktiviranja ili upravljanja ovisi o primjeni i primijenjenom sistemu

upravljanja. Aktiviranje pneumatikom s visokim tlakom ili mehanièko aktiviranje,
zbog razvijene velike sile, može se direktno primijeniti (sl. 3.3.12. do 3.3.14.).
Za ventile kod kojih je potrebno primijeniti veliku silu pokretanja, primjenjuje
se servosistem kojim se upravljaèki signal pojaèava u tolikoj mjeri da se tek nastalom
veæom silom može aktivirati razvodni ventil.

Slika 3.3.18. Pneumatski multiplikator sile za aktiviranje razvodnog

ventila veæih dimenzija
Px prikljuèak za upravljaèki signal
a) prikaz presjeka
1 ravno sjedište ventila multiplikatora; 2 klip s kojim se aktivira
razvodnik veæih dimenzija (njegov pokretni dio); 3 naležna
površina multiplikatora; P prikljuèak visokog tlaka; R otvor za
odzraèenje
b) princip rada;
c) pojednostavnjen simbol pneumatskog multiplikatora

215
 Slika 3.3.18. prikazuje jedan takav servosistem, odnosno, multiplikator koji služi
za pojaèavanje sile koristeæi se komprimiranim zrakom s normalnim, tj. radnim tlakom.
Upravljaèki zrak pod tlakom Px djeluje na membranu tako da razvijena sila, svladavši silu
opruge ispod njezina pladnja, pokreæe svoj struk koji na svom lijevom kraju ima umetnutu
brtvu koja nailaskom na drugi struk pladnja 1 zatvara njegov ispušni središnji provrt kao
ispušni kanal R. Pritom ujedno svladava i silu opruge pladnja 1, èime se otvara dovod
zraka visokog tlaka kroz kanal P. Stvorena sila na desnoj površini klipa 2 dodatno pojaèava
prije stvorenu silu dobivenu s upravljaèkim zrakom kroz otvor Px, èime æe klip 2 snažnije
potisnuti gibljivi dio upravljanoga razvodnog ventila.
Slika 3.3.19 prikazuje elektropneumatsku jedinicu multiplikatora sile koja služi
samo za otvaranje kanala P kojim se zrak pod radnim tlakom kroz otvor 6 dovodi u
pneumatski cilindar za aktiviranje razvodnog ventila.

Slika 3.3.19. Elektropneumatska jedinica multiplikatora sile za

aktiviranje razvodnog ventila veæih dimenzija
a) prikaz presjeka
1 elektromagnet; 2 kotva; 3 i 4 brtve ravnih sjedišta ventila jedinice
multiplikatora; prikljuèak elektrièkog voda; 6 vod upravljaèkog
cilindra glavnoga razvodnog ventila
b) princip rada;
c) pojednostavnjen simbol
Pritom se najprije elektriènim signalom pokreæe udesno kotva 2
elektromagneta èime se svladava sila opruge koja je potiskivala kotvu, tako da je
sjedište 3 prikljuèka P radnog tlaka bilo zatvoreno. Pomakom te kotve, otvara se
navedeno sjedište 3, a zatvara se sjedište ventila 4 za ispust zraka te stoga
komprimirani zrak prostruji kanalom 6 u radni cilindar glavnog razvodnika.

216
 U odnosu na prije prikazani pneumatski multiplikator sile, ovaj se razlikuje
po tome što se tu koristi elektrièki umjesto pneumatski upravljaèki signal.

3.3.3.2. Tlaèni ventili

Tlaèni ventili djeluju na tlak zraka u smislu njegova ogranièavanja ili

reduciranja na nominalnu visinu (regulator tlaka), ili u smislu njegova ukljuèivanja u
ovisnosti o nekom odreðenom tlaku (redoslijedni ventili).
Ventil za ogranièavanje tlaka djeluje kao sigurnosni ventil jer osigurava sistem od
nastupa tlaka iznad maksimalno dopuštenog. Kod kompresorskog postrojenja
smješten je na spremniku zraka. Funkcionira na principu sile tlaka na njegovu pladnju,
bio on ravan ili kuglast, koja mora svladati silu opruge da bi se aktivirao (sl. 3.3.20.).

Slika 3.3.20. Ventil za ogranièavanje tlaka (sigurnosni ventil)

Slika 3.3.21. Redoslijedni ventil

217
Redoslijedni ventil
Omoguæava ukljuèivanje odreðenog potrošaèa u ovisnosti o podešenom
tlaku (sl. 3.3.21.), ali može djelovati i kao sigurnosni ventil, te stoga imaju isti
simbol.

3.3.3.3. Nepovratni ventili

Nepovratni ventili zatvaraju protok u jednom smjeru, a u drugom stvaraju

samo odreðen mali otpor strujanju.
Jednostavan nepovratni ventil ima pladanj u obliku kuglice ili konusa od èelika ili
umjetne mase optereæen je oprugom. Da bi vrijeme otvaranja bilo što kraæe, masa pladnja
mora biti minimalna. Pladanj se može podizati mehanièki ili pneumatsko (sl. 3.3.22.). Pritom
se ventil s mehanièkim otvaranjem može upotrijebiti i kao krajnji prekidaè.
Dvostruki nepovratni ventil ima tri prikljuèka. U ovisnosti o smještaju i izvedbi
pokretnoga brtvenog elementa, postignut je veæi broj logièkih funkcija. Kod dvostrukoga
nepovratnog ventila s konjunktivnom (ili – ili) funkcijom (sl. 3.3.23.a), kroz vod P1 odnosno
P2 struji zrak u vod A, a kod onog s disjunktivnom ( i ) funkcijom (sl. 3.3.23.b), mora u
oba ulazna voda P1 i P2 postojati jednak tlak, tj. labilno stanje pladnja, da bi izlaz A bio
otvoren tj. odzraèen (sl. 3.1.2.).

Slika 3.3.22. Princip rada jednostavnih nepovratnih ventila

a) mehanièko podizanje pladnja; b) pneumatsko podizanje pladnja
1 smjer strujanja zraka; 2 zatvoren smjer strujanja

218
 konjunktivna (ili – ili) funkcija disjunktivna (i) funkcija

p1 p2 A p1 p2 A
0 0 0 0 0 0
L 0 L 0 L 0
0 L L L 0 0
L L L L L L

a) b)

Slika 3.3.23. Dvostruki nepovratni ventil

a) s konjunktivnom (ili – ili) funkcijom; b) s disjunktivnom (i) funkcijom

L = zatvoren protok; 0 = otvoren protok

Brzi odzraèni ventili

Koriste se za brzo odzraèenje prostora pod tlakom buduæi da se zbog pogodnih
ugradbenih mjera mogu smjestiti uz taj prostor (radni cilindar, cilindar spojke ili
koènice), èime se stvaraju manji otpori strujanju u odnosu na konvencionalno rješenje
s cjevovodom i razvodnim ventilom. Ako u prikljuèku P padne tlak zbog odzraèenja
kroz razvodni ventil (sl. 3.3.24.), pladanj 1 ventila zatvorit æe taj prikljuèak P i spojiti
prikljuèak A s odzraènim otvorom R i time se smanjuje otpor strujanju zraka. Pri nastupu
radnog takta, iz razvodnika æe prostrujiti novi komprimirani zrak koji æe svojim tlakom
prebaciti pladanj 1 u lijevi položaj, èime æe se zatvoriti otvor R tako da æe strujanje zraka
biti usmjereno kroz prikljuèak A prema cilindru.

219
 Slika 3.3.24. Brzi odzraèni ventil
a) presjek ventila; b) simbolièki prikaz spoja s cilindrom
1 pladanj; 2 brzi povratni hod klipa zbog brzog odzraèenja;
3 simbol brzog odzraènog ventila

3.3.3.4. Prigušni ventili

Konstruirani su tako da se regulacija protoka vrši finim podešavanjem velièine prolaza

aksijalnim pomicanjem konusnog ili iglièastog pladnja (sl. 3.3.25.a). Zbog praktiènih razloga
vrlo èesto je u istom tijelu prigušnog ventila ukorporiran i nepovratni ventil (sl. 3.3.25.b).

Slika 3.3.25. Prigušni ventili s konusnim pladnjom

a) princip izvedbe; b) prigušni ventil s nepovratnim ventilom
1 vijak za podešavanje s konusom; 2 smjer strujanja kroz prigušnicu u otvor 3;
3 smjer strujanja zraka kroz nepovratni ventil kada u vodu 2 nema tlaka

220
 Radi usporavanja klipa radnog cilindra kada prilazi svom krajnjem položaju,
može se primijeniti prigušni ventil s promjenljivim intenzitetom prigušivanja u
ovisnosti o vremenu pomicanja pladnja, koji ujedno može djelovati i kao nepovratni
ventil (sl. 3.3.26.).

Slika 3.3.26. Mehanièko podesivi prigušni ventil koji

djeluje i kao nepovratni ventil
1 prikljuèak za slobodno strujanje; 2 smjer prolaza zraka kroz prigušnik,
3 smjer djelovanja mehanièke sile

3.3.4. Oprema pneumatike

3.3.4.1. Pneumatske cijevi

Uobièajene brzine strujanja u pneumatici kreæu se izmeðu 10 i 40 m/s, najèešæe

oko 15 m/s. Kao i u hidraulici, tako se i u pneumatici za mrežni razvod primjenjuju bešavne
cijevi, dok se za ugradnju u strojeve i pneumatske ureðaje primjenjuju bešavne precizno
proizvedene cijevi. Èeliène se cijevi, kao i kod hidraulike spajaju spojnicom s ureznim
prstenom (sl. 3.3.27.), dok se fleksibilne cijevi od tvrdih umjetnih masa, spajaju spojnicama
s plastiènim prstenom koji se nabija na 24o-konus (sl. 3.3.28.). Radi zaštite od korozije,
primjenjuju bakrene i aluminijske cijevi. U novije vrijeme sve veæu primjenu imaju i cijevi
od umjetnih masa poput tvrdog PVC (polivinilklorid) ili polietilena za temperaturno podruèje
–30 do + 60 oC.

221
 Slika 3.3.27. Spojnice cijevi
a) spojnica s ureznim prstenom
b) spojnica sa zavarenom èahurom kuglastog završetka
c) spojnica s klinastim prstenom
d) spojnica sa zavarenim nipelom
e) spojnica s porubom cijevi
f) spojnica s ojaèanim porubom cijevi

prije navlaèenja nakon navlaèenja

Slika 3.3.28. Spojnica fleksibilne cijevi s plastiènim prstenom i èahurom

1 fleksibilna cijev; 2 plastièni prsten; 3 èahura; 4 oklopna matica;
5 tijelo spojnice; 6 zaporni prsten

222
3.3.4.2. Prigušivaè buke

Da bi se smanjila buka koju stvara struja komprimiranog zraka pri izlazu iz

ispuha, primjenjuju se prigušivaèi buke èija se funkcija može temeljiti na:
- maksimalnom poveæanju presjeka strujanja,
- podjeli ukupne struje u veæi broj manjih struja ili na
- skretanju smjera struja tijekom rastereæenja.
Prigušivaè buke najèešæe je izveden na temelju podjele protoka s pomoæu
poroznog tijela od sinterovanog metala ili umjetne mase kroz koju struji zrak u
atmosferu (sl. 3.3.29.). Takvi se prigušivaèi buke prikljuèuju direktno na ispušni
otvor razvodnika ili na kraju ispušnog kolektora. Primjenom prigušivaèa snižava se
razina buke, npr. kod otvora promjera 10 mm, od 110 dB(A) na 78 dB(A).

Slika 3.3.29. Prigušivaè buke

1 porozno prigušno tijelo; 2 razvodna cijev;

3 prostor rastereæenja; 4 metalni plašt

3.3.5. Pneumatske sheme za odreðene kombinacije konstrukcijskih rješenja

U visokotlaènoj se pneumatici, energija pneumatike vrlo èesto koristi za pogon

radnih cilindara koji djeluju ili posebno ili u nekom lancu. Pritom se razvodni ventili
komprimiranog zraka upravljaju direktno rukom odnosno nogom ili daljinski s pomoæu
energije elektriène struje ili pneumatike, kada pripadni upravljaèki signal za
odgovarajuæi radni pokret može ovisiti o hodu, vremenu ili tlaku.

223
 U upravljaèkom sistemu koji ovisi o vremenu, ugraðen je davaè programa
(registar takta) koji u ovisnosti o proteklom vremenu daje signale za aktiviranje
odreðenog razvodnika. Odgovarajuæi se radni pokreti mogu riješiti i bez upravljaèkog
centra, koristeæi upravljaèke elemente visokotlaène pneumatike. Takvo se rješenje
osobito susreæe kod neizmjenjivih programa ili radnih pokreta, a mogu se izgraditi
iz pojedinih osnovnih logièkih ukljuèivanja koja æe biti opisana u nastavku.

3.3.5.1. Osnovne sheme upravljanja radnim cilindrom

Jednoradnim cilindrima može se upravljati upotrebom samo jednog napojnog

voda, pri èemu povratni hod može uslijediti ili s pomoæu ugraðene opruge u cilindru
ili bez nje (sl. 3.3.30.a, b, c). Na toj slici, radi pojednostavnjenja, izostavljene su
nadopune simbola razvodnika s pripadnim simbolom upravljanja jer ono može biti
bilo koje - tj. ruèno, pneumatsko ili elektrièno.
Rješenje b može se, npr., primijeniti kod sigurnosne koènice koja se može otkoèiti
samo ako je tlak zraka dovoljno visok da može svladati silu opruge razvodnika odnosno
cilindra. Pri padu tog tlaka (može biti i sluèajan), opruga prebacuje klip razvodnika u lijevi
položaj kojim se odzraèuje radni prostor cilindra tako da opruga cilindra može izvršiti
radnju koèenja.

Slika 3.3.30. Osnovne sheme pneumatike upravljaèkog

sistema radnog cilindra

224
 Rješenje d prikazuje naèin upravljanja dvoradnim cilindrom s pomoæu 4/2
razvodnika. Istu funkciju mogu izvršiti i dva 3/2 razvodnika VW1 i VW2, pneumatski
upravljana pomoæu treæeg razvodnika VW3.
Povratni (jalovi) hod klipa s pomoæu smanjenog tlaka može se izvesti i
rješenjima f, g, h, upotrebom redukcijskog ventila VM. Tlak je pritom tako podešen da
se dobije manja sila kako bi se smanjila potrošnja zraka. Da bi se izbjeglo prekomjerno
smanjenje tlaka na izlaznoj strani redukcijskog ventila tijekom povratnog hoda klipa zbog
nagle potrošnje zraka, ugraðen je i kompenzacijski spremnik f jednakog volumena kao
kod radnog cilindra.
Kod sheme g ta je pojava prekomjernog smanjenja tlaka riješena dodatnim
razvodnikom VW2 koji je upravljan pneumatski tako da se ukljuèuje onda kada je
razvodnik VW1 prebaèen u položaj ispuha, što je i logièno, jer tada u napojnom
vodu pada tlak te ga opruga razvodnika VW2 potiskuje u desni, radni, položaj. Kod
sheme h, razlika se oèituje u primjeni i treæeg razvodnika kojim se upravlja s ostalim
razvodnicima. U desnom položaju njime se rastereæuju razvodnici i time ih se dovodi
u položaj da jedan napaja jednu stranu cilindra, a drugi ispuhuje iskorišteni komprimirani
zrak.

3.3.5.2. Utjecaj brzine na rad pneumatskog cilindra

Kontinuirana regulacija brzine hoda klipa vrši se promjenom velièine protoka

zraka s pomoæu prigušnog ventila koji može biti smješten na radnom vodu (prednja
strana klipa) (sl. 3.3.31.a), kao i na vodu stražnje strane klipa (sl. 3.3.32.b). U ovisnosti
o razlici tlakova u funkciji vremena u prostorima cilindra, pod jednakim uvjetima,
mijenjat æe se i brzina klipa.
Poèetak hoda nakon vremena t1 uslijedit æe kada je

p1A1 – p2A2 > ΣFR + F

ΣFR zbir sila trenja

F vanjska sila

Buduæi da se tlak mijenja tijekom vremena, i brzine hoda klipa bit æe razlièite (sl. 3.3.32.c).
Prigušivanje na prednjoj strani klipa može biti uzrok što kolièina zraka iz
prigušnog ventila nakon postignute maksimalne brzine klipa ne može u dovoljnoj mjeri
ispuniti (bježanje klipa) nastalo poveæanje volumena cilindra ispred klipa, i da stoga doðe
do pada p1 zbog kojega dolazi i do pada brzine klipa. Na kraju hoda može uslijediti
daljnje poveæanje brzine.

225
 brzina
hod
kraj hoda

Slika 3.3.31. Utjecaj prigušnog ventila na brzinu hoda klipa

a) prigušni ventil na prednjoj strani klipa usporava povratni hod
b) prigušni ventil na stražnjoj strani klipa usporava radni hod
c) principijelni tokovi brzina

Prigušivanje na stražnjoj strani klipa izaziva nakon poèetka hoda klipa samo
mali pad tlaka p1, tako da i brzina hoda ne pada naglo nakon postignuta maksimuma.
Na kraju hoda, prigušivanje se poveæava, a time i p2 te dolazi do smanjenja brzine
klipa što, praktièki, djeluje kao njegova krajnja koènica.
Shema na slici 3.3.31. pokazuje kako kod dvoradnog cilindra primijenjeni prigušni
ventil jednom djeluje kao ventil na ispušnoj strani, a potom kao ventil na tlaènoj strani
klipa, što ovisi o strani klipa koja je u danom trenutku radna.
Shema na slici 3.3.32. prikazuje moguænost primjene prigušivanja samo na
ispušnoj strani, neovisno o smjeru djelovanja vanjske sile, dok shema na slici 3.3.33.
prikazuje moguænost regulacije brzine klipa odvojeno za radni i za povratni hod. Otvaranjem
razlièito podešenih paralelnih prigušnih ventila putem pneumatski upravljanih nepovratnih
ventila, mogu se programski mijenjati brzine klipa koristeæi upravljaèki signal upravljaèkih
vodova px1, .... px3 .... (sl. 3.3.34.).
Shema brzog hoda slièna je onoj na slici 3.3.34. u kojoj se prigušni ventili
paralelno spajaju s nepovratnim ventilima ili razvodnicima tako da u jednom smjeru
kretanja mogu biti premošæeni (izbaèeni iz funkcije) (sl. 3.3.35.).

226
Slika 3.3.32. Odvojeno ispušno prigušivanje za oba smjera kretanja klipa
a) prigušni ventil s nepovratnim ventilom; b) prigušivanje u odvojenim ispušnim
vodovima razvodnika; prigušnik VDr1 za radni hod; prigušnik VDr2 za povratni hod

Slika 3.3.33. Odvojeno namještene brzine na jednoradnom cilindru

227
Slika 3.3.34. Shema kod koje se izbor razlièitih brzina klipa
vrši s pomoæu upravljaèkih tlakova px

Slika 3.3.35. Shema za brze hodove klipa

a) brzi hod primjenom intenzivnog ispuha
b) razvodnik ukljuèuje brzi hod
1 brzi hod; 2 usporeni hod

228
3.3.5.3. Logièke veze

Konjunktivne (ili – ili) i disjunktivne (i) funkcije

Slika 3.3.36. prikazuje sigurnosni spoj kod kojeg æe glavni razvodni ventil VW1
pneumatskim putem doæi u radni položaj 2 tek onda kada oba razvodna ventila VW2 i
VW3 budu ruèno prebaèena u položaj 2. Tada æe obje strane disjunktivnog ventila VR/U
(sl. 3.3.23.b) biti pod jednakim tlakom zraka, odnosno zbog izjednaèenja sila na
pladnjevima doæi æe do njihova labilna stanja, èime æe biti omoguæen prolaz zraka do
upravljaèkog dijela razvodnika VW1 i njegovo prebacivanje u položaj 2. Otpuštanjem
pritiska ruku na razvodnike VW2 i VW3, pripadne æe opruge aktivirati položaj 2, ponovno
æe doæi do izjednaèenja tlaka na obje strane pladnjeva disjunktivnog ventila VR/U, ali
sada s atmosferskim tlakom. Uslijedit æe odzraèenje upravljaèkog voda razvodnika VW1
i opruga æe potisnuti njegov klip u poèetni položaj 1.
Na slici 3.3.37. prikazana je shema spajanja s konjunktivnim ventilima tako da se
razvodnik VW1 može prebaciti u radni položaj samo ruènim pritiskom na jedan od
razvodnika VW2, VW3, VW4. Treba li, npr., s jednim impulsnim signalom x1 ukljuèiti
drugi signal y, taj se problem rješava primjenom konjunktivnog ventila. Kao što prikazuje
slika 3.3.37., u tom se sluèaju signalom x1 zatvara vod koji vodi prema vodu y, èime se
razvodnik VW1 pneumatski prebacuje u radni položaj. Prekid strujanja zraka rješava se
aktiviranjem razvodnika VW2 koristeæi pneumatski signal x2.

Slika 3.3.36. Sigurnosni spoj s disjunktivnom funkcijom

229
 Ako treba otvarati ventil s vremenskom zadrškom, problem se rješava
primjenom spremnika kao što prikazuje slika 3.3.39. Zrak, pritom, pod tlakom p1
struji kroz podesivi prigušni ventil u spremnik V u kojem æe se stoga dizati tlak u
ovisnosti o brzini punjenja sve dotle dok se ne dostigne visina upravljaèkog tlaka ps
nepovratnog ventila VR koji æe tada otvoriti prolaz zraku kroz glavni vod.
Na slici 3.3.40 pak prikazano je rješenje zatvaranja ventila s vremenskom
zadrškom. Pritom æe kod takta odzraèivanja, struja ispušnog zraka iz spremnika V
biti po želji prigušivana sve dotle dok tlak u spremniku ne padne ispod visine
upravljaèkog tlaka sekvencije otvaranja nepovratnog ventila VR.

Slika 3.3.37. Selektivno aktiviranje razvodnika s ventilima

s konjunktivnim (ili – ili) funkcijama

230
 Slika 3.3.38. Upravljanje razvodnikom s ventilom
s konjunktivnom (ili – ili) funkcijom

Slika 3.3.39. Aktiviranje ventila s vremenskom zadrškom

231
 simbol

Slika 3.3.40. Zatvaranje ventila s vremenskom zadrškom

3.3.5.4. Slijedno upravljanje u ovisnosti o prijeðenom putu klipa

U tablici 3.3.3. prikazane su razlièite sheme slijednih upravljanja radnog

cilindra. Potrebne funkcije ukljuèivanja u ovisnosti o prijeðenom putu dobivene su,
pritom, primjenom 3/2 razvodnika koji djeluju kao krajnji prekidaèi ili primjenom
mehanièki aktiviranih nepovratnih ventila.

3.3.5.5. Upravljanje vremenskim slijedom

Shema primjera upravljanja razvodnicima M1, M2, M3 u vremenskom slijedu dana

na slici 3.3.41 temelji se na primjeni triju kulisa za tri radne funkcije koje rotiraju
konstantnom kutnom brzinom. Pritom se fazni pomak kulisa reflektira u faznome
vremenskom pomaku aktiviranja upravljanih razvodnih ventila, što stvara moguænost
primjene razlièitih programa rada s pomoæu podesivih kulisa.

232
 Tablica 3.3.3. Slijedno upravljanje radnim hodom klipa cilindra

Smjer kretanja Slijedno upravljanje Slijedno upravljanje

razvodnim ventilom nepovratnim ventilima

Radni i povratni hod sa

zaustavljanjem u
poèetnom položaju
¥ÞÅ
¥Ü
Start: VW3 odnosno
VR3
Povratni hod iz bilo
kojeg položaja:
VW4 odnosno VR4

Radni i povratni hod s

usporenim
zaustavljanjem

¥ÞÅ
¥Ü

Start: VW3 odnosno

VR3

Neprekidni radno-
povratni hod
¥ÞÅ
ÅÜ
ÞÅ
Ü
Start: VW2
Zaustavljanje u bilo
kojem položaju: VW2
Povratni hod iz bilo
kojeg položaja:
VW3 odnosno VR3

233
Slika 3.3.41. Upravljanje s vremenskim slijedom

Slika 3.3.42. Podesive kulise

234
3.3.5.6. Upravljanje na temelju razlike tlaka

U ovisnosti o odreðenom sistemu tlakova odvija se odreðeni pokret, kao što

je prikazano na slici 3.3.43., pri èemu takt izvlaèenja klipnjaèe klipa radnog cilindra
M2 uslijedi tek kada se u prostoru radnog cilindra M1 sa strane poklopca (radna strana)
pojavi odreðeni povišeni tlak koji, npr., potjeèe od odreðenog optereæenja na klipnjaèi
klipa.
Taj nastali povišeni tlak djeluje na tlaèni ventil, koji je u ovom sluèaju
upotrijebljen kao ukljuèni ventil, tako da se preko njega vrši prebacivanje razvodnika
VW2, èime poèinje takt izvlaèenja radnog cilindra M2. Povratni hod oba radna
cilindra slijedi preko razvodnika VW4, koji je u tom sluèaju upotrijebljen kao krajnji
prekidaè.

Slika 3.3.43. Upravljanje radnim cilindrima na temelju

poveæanja tlaka zraka

3.3.5.7. Izbor sheme upravljanja

Upravljanje skretnicom transportera

Za upravljanje skretnicom transportera s èetiri položaja [16] koriste se dva radna
cilindra zajedno spojena kao što je prikazano na slici 3.3.44. Upravljanje
elektrorazvodnicima VW1.2 do VW1.5 vrši se putem elektriènih signala S1 do S4.

235
 hod

hod

a) osnovni raspored; b) shema spajanja

Transportna Hod Ukupan Signal
traka M1 M2 hod
I 0 0 0 S1
II h 0 h S2
III 0 2h 2h S3
IV h 3h 3h S4

Slika 3.3.44. Upravljanje skretnicom transportne trake

236
Sigurnosno ukljuèivanje
Za razliku od opisane sheme ukljuèivanja preše u poglavlju 3.1., kod sheme
prikazane slikom 3.3.45., oba se razvodnika moraju aktivirati istodobno, toènije unutar,
npr., 0,1s, da bi se još više poveæala sigurnost na radu operatera. Taj se efekt dobiva
ugradnjom kombinacije prigušivaèa i spremnika zraka na upravljaèkom vodu desne strane
razvodnika VW4. Ako se, npr., prije otvori VW2, zrak neæe kroz VR/U proteæi do VW4,
veæ æe kroz VR/0 strujati u upravljaèki vod desne strane VW4 i time ga držati zatvorenog.
Ako se otvori prije VW3, zrak æe opet preko VR/0 samo zatvarati VW4. Ako se naknadno
otvori VW2 ili VW3, diskonjunktivni ventil VR/U propustit æe zrak do VW4, kao i do
upravljaèkog dijela na lijevoj strani VW4. To, meðutim, neæe otvoriti VW4 jer veæ postoji
protutlak s njegove desne strane. Razvodnik VW4 moæi æe se otvoriti jedino istodobnim
aktiviranjem VW2 i VW3 jer æe tada na desnoj strani VW4 nastati veæi tlak zraka buduæi
da æe na desnom upravljaèkom vodu kasniti porast tlaka zbog toga što je struja zraka
prigušivana s VDr i ujedno nadopunjava spremnik V.

Slika 3.3.45. Sigurnosno ukljuèivanje radnog cilindra (prema Festo)

237
3.3.6. Pneumohidraulièni prigoni

Pneumohidraulièni prigoni koriste pogonsku energiju iz pneumatske mreže, koju

pretvaraju u energiju strujanja tekuæine koja se dalje pretvara u mehanièku energiju. Kod
takvih se tehnièkih sistema koji sjedinjuju prednosti koje pružaju hidraulika i pneumatika,
sistemom upravlja s hidraulièkog dijela. Pritom se iz pneumatske mreže povlaèi samo
toliko energije odnosno snage koliko je potrebno za izvršenje aktualne radne operacije,
dok se kod zadržavanja u odreðenoj poziciji ne troši energija.
Brzina prigona kontinuirano je podesiva u širokom podruèju bez pojave vibracija, a
lako se mogu postiæi ekstremno niske brzine kretanja (do 0,1 m/s) te brzi hodovi. Isto
tako omoguæava bez gubitaka vrlo precizno podešavati pogonske sile, primjenom ventila
za prigušivanje tlaka. Proizvodi vrlo nisku buku, zauzima mali prostor, pruža veliku
pouzdanost sistema uz male zahtjeve za održavanjem.
Pneumohidraulièni prigoni pružaju veliku prednost primjene tamo gdje veæ postoji
pneumatska razvodna mreža koja može pružiti dovoljno velik protok. Za pogon prigona
veæih snaga, termodinamièki bi gubici pri komprimiranju zraka ipak bili previsoki.

3.3.6.1. Elementi konstrukcije pneumohidrauliènog prigona

Pretvaraè energije fluida (sl. 3.3.46.a)

Pretvara energiju komprimiranog zraka u energiju protoka tekuæine istog tlaka.
Sastoji se od cilindra 1, dva poklopca 1' i klipa 2 kojima se prostor tekuæine (lijevo)
razdvaja od prostora komprimiranog zraka (desno). Uzdužni kanal od brtve do brtve
na obodu klipa spojen je s okolnom atmosferom kroz provrt 3. Punjenje prostora
tekuæine vrši se kroz otvor 4, a odzraèuje se odzraènikom 7. Punjenje komprimiranim
zrakom vrši se kroz otvor 6, a ulaz odnosno izlaz hidrauliène tekuæine odvija se kroz
prikljuèak 5.
Multiplikator tlaka (sl. 3.3.46.b) takoðer služi za pretvaranje energije
komprimiranog zraka u energiju protoka tekuæine ali višestruko višim tlakom. Prostor
tekuæine puni se kroz otvor 4 i odzraèuje se putem otvora 7, dok otvor 5 služi za
strujanje tekuæine. Za prolaz komprimiranog zraka služi otvor 6. Kontrolni štap 8
pokazuje velièinu nastaloga mrtvog prostora u hidrauliènom cilindru zbog gubitaka
tekuæine na propuštanjima tokom rada. Odnos površina klipova najèešæe je 6,3.
Pneumohidraulièni radni cilindar (sl. 3.3.46.c) služi za pretvaranje statièkog
tlaka pogonskog medija u jednu silu. S jedne mu strane djeluje tlak komprimiranog zraka,
a s druge tlak tekuæine.

238
 Prstenasti prostor izmeðu brtvenih prstena stalno je u spoju s okolinom
kroz otvor 6 kako bi se onemoguæio prodor propuštenog zraka u prostor hidraulike,
kad nije ispunjen tekuæinom. Prostori cilindra mogu se odzraèivati.

Slika 3.3.46. Pneumohidraulièni pretvaraè energije

a) Pretvaraè energije fluida

1 cilindar; 1' poklopac cilindra; 2 klip; 3 spoj s atmosferom; 4 otvor za punjenje tekuæinom;
5 prikljuèak za tekuæinu hidraulike; 6 prikljuèak komprimiranog zraka; 7 odzraènik
b) multiplikator tlaka
1' cilindar; 1" poklopac cilindra; 2 diferencijalni klip; 3 spoj s atmosferom; 4 otvor za punjenje
tekuæinom; 5 prikljuèak za tekuæinu hidraulike; 6 prikljuèak k. zraka; 7 odzraènik; 8 pokazni štap
c) pneumohidraulièni radni cilindar
1 cilindar; 2 poklopac cilindra; 2' kuæište brtve; 3 klip; 3' klipnjaèa; 4 otvor za punjenje
tekuæinom; 5 prikljuèak komprimiranog zraka; 6 spoj s atmosferom; 7 brtva klipnjaèe

239
240
4. LITERATURA

[1] Alfireviæ, I.: Hidrostatika. Inženjerski priruènik – temelji inženjerskih

znanja. Školska knjiga, Zagreb 1996.

[2] Bašta, T.M.: Mašinska hidraulika. Mašinski fakultet, Beograd, 1990.

[3] Saviæ, V.: Osnovi uljne hidraulike. Izdavaè IKOS, Zenica, 1991.

[4] Will, D., Ströhl, H.: Einführung in die Hydraulik und Pneumatik. VEB
Verlag Technik , Berlin, 1985.

[5] Mannesmann - Rexroth. Katalozi. Lohr, 1996.

[6] Bauer, G.: Ölhydraulik, B.G. Teubner, Stuttgart, 1992.

[7] Findeisen, D. und F.: Ölhydraulik, Springer-Verlag, Berlin, 1994.

[8] Siminiati, D.: Odreðivanje stupnja iskoristivosti hidrostatskog sustava.

Engineering review 19.1-80,1999. Tehnièki fakultet u Rijeci, 1999,
Rijeka.

[9] Siminiati, D.: Diferencijalna jednadžba gibanja ventila za ogranièenje

tlaka. Engineering review 20,2000. Tehnièki fakultet u Rijeci, 1999,
Rijeka.

[10] Frenkel, M. J.: Kolbenverdichter. Theorie, Konstruktion und Projektierung.

Berlin, VEB Verlag Technik 1969.

[11] Šestan, A.: Prilog indentifikaciji troškova proizvodnje komprimiranog zraka.

Zbornik radova petog Simpozija “Teorija i praksa brodogradnje”, 1982, Split.

[12] Šestan, A.: Velièine potrošnje komprimiranog zraka u ovisnosti o uvjetima gradnje
brodova. Brodogradnja 6(1983), Zagreb.

[13] Šestan, A.: Efikasnost korištenja kompresora u brodogradilištu. Brodogradnja

6(1983), Zagreb

[14] Engel, L.: Drucklufttechnik. Wiesbaden – Berlin: Bauverlag 1967.

241
[15] Šestan, A., Vlahiniæ,I.: Performanse brodograðevnih ruènih brusilica u
razlièitim radnim uvjetima. Zbornik radova, Odjel za pomorstvo
Sveuèilišta u Rijeci, Rijeka 2000.

[16] Šestan, A.: Prilog raspravi o stupnjevima korisnog djelovanja obradnih

sustava elektriènih i pneumatskih ruènih strojeva. Simpozij ''Teorija i
praksa brodogradnje'', 1984, Beograd.

[17] Deppert, W.: Stoll, K.: Pneumatik in der Anwendung kurz und bündig.
Würzburg; Vogel Verlag 1976.

242