PU CENTAR ZA OBRAZOVANJE ODRASLIH

„VITA Plus“ Cazin

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE
za 1. razred
 ELEKTRIČNI NABOJI

Osnovna svojstva električnih naboja mogu se svesti na sljedeće:

1. Postoje dvije vrste naboja: pozitivni i negativni
2. Istoimeni naboji se odbijaju,a raznoimeni privlače
3. U prirodi postoji najmanji naboj tzv. elementarni naboj. Nosioci elementarnih naboja
su elementarne čestice: elektroni i protoni. Elektron ima negativan ,a proton pozitivan
elementarni naboj koji iznosi:

4. Pošto se elektroni i protoni ne mogu uništiti, tako se ni elementarni naboj ne može

uništiti. Iz toga proizilazi da je suma naboja u zatvorenom , izoliranom prostoru ,
konstantna. Taj zakon se naziva: “Zakon o očuvanju naboja”.

PROVODNICI , IZOLATORI I POLUPROVODNICI

Materijali koji imaju veliki broj slobodnih elektrona nazivaju se provodnici. Pod
djelovanjem i najmanje električne sile slobodni elektroni se počinju kretati u smjeru te sile.
Dakle, provodnici su materijali koji dobro provode elektricitet. Najbolji provodnici su metali:
zlato, srebro, bakar, aluminijum itd.
Za razliku od provodnika kod izolatora ili dielektrika, elektroni su čvrsto vezani za atom, tako
da kod njih postoji mnogo manji broj slobodnih elektrona.Izolatori mogu biti krute, tečne i
plinovite materije.Kruta tijela koja imaju manje od 1010 slobodnih elektrona u m3 spadaju u
izolatore.Što je manji broj slobodnih elektrona materijal je bolji izolator.
Dakle, izolatori su materijali koji ne provode elektricitet ili ga provode u veoma maloj mjeri.
Najbolji izolatori su: plastika, keramika, guma, staklo, zrak, papir itd.
Kod poluprovodnika se broj slobodnih elektrona u m3 krece od 1012 do 1020.
Poluprovodnicki materijali se najčešće koriste za izradu elektronskih elemenata koji provode
elektricitet samo u jednom smjeru, mada to nije pravilo za sve poluprovodnicke
elemente.Najpoznatiji poluprovodnički materijali su: silicijum, germanijum, selen itd.

ELEKTRIČNO POLJE. JAČINA ELEKTRIČNOG POLJA

Naelektrisano tijelo na svojoj površini posjeduje količinu elektriciteta (naboja), odnosno,
sadrži manjak ili višak slobodnih elektrona. Pošto ovakav elektricitet miruje on se naziva
statički elektricitet. U prostoru oko i između naelektrisanih tijela postoji određeno stanje koje
je izraženo pojavom mehaničkih sila koje djeluju na usamljene čestice pozitivnog ili
negativnog elektriciteta.To stanje, koje izaziva pojavu mehaničkih sila u prostoru oko i
između naelektrisanih tijela naziva se električno polje. Elektricčo polje je najjače neposredno
uz površinu naelektrisanog tijela, dok njegova jačina slabi sa udaljavanjem od tijela. Na
pravac i jačinu električnog polja utiče oblik naelektrisanog tijela, kao i položaj okolnih tijela.
Da bi slika polja u pojedinim njegovim tačkama bila jasnija ono se simbolički prikazuje
linijama električne sile ili silnicama.

ELEKTRIČNI POTENCIJAL I NAPON

Kažemo da je tijelo naelektrisano pozitivnom vrstom elektriciteta na višem potencijalu (V1), a

negativno naelektrisano tijelo na nižem potencijalu (V2).Tako stvorena potencijalna razlika
izaziva pojavu električne struje kroz provodnik. Struja teče dok se potencijali ne izjednače.
Kada nema potencijalne razlike, nema ni električne struje.
Stalna potencijalna razlika naziva se električni napon tj.

Jedinica za mjerenje električnog napona je volt (oznaka V). Veća jedinica od volta je kilovolt
(kV), a manja milivolt (mV). Među ovim jedinicama vladaju sljedeći odnosi:
1kV = 103 V = 1000 V odnosno 1V = 10-3 kV = 0,001 kV
1mV = 10-3 V = 0,001 V odnosno 1V = 103 mV = 1000 mV
Instrument za mjerenje električnog napona naziva se voltmetar.

ELEKTRIČNI KONDENZATORI

Električni kondenzatori su pasivni elementi koji imaju sposobnost akumuliranja

elektrostatičke energije. Dvije metalne ploče, različito naelektrisane, koje su međusobno
paralelne i nalaze se na međusobnom rastojanju “d “ predstavljaju pločasti kondenzator.

Pločasti kondenzator
Izmedu ploča vlada električno polje E, odnosno napon U. Ako se između njih nađu neznatne
količine slobodnog elektriciteta (pozitivnog ili negativnog), taj elektricitet ce se kretati prema
pločama suprotnog polariteta. To znači da na slobodan elektricitet djeluju električne sile čiji
smjer može biti isti ili suprotan smjeru električnog polja. Smjer električnog polja je od
pozitivne ka negativnoj ploči, a to polje predstavlja homogeno električno polje. Jačina tog
polja u ovom slučaju je:
 OSOBINE DIELEKTRIKA

Između naelektrisanih ploča kondenzatora nalazi se dielektrik (izolator). On ima vrlo

značajnu ulogu. Usljed potencijalne razlike na pločama, između njih se stvara električno polje
koje dielektrik dovodi u napregnuto stanje, slično nategnutoj elastičnoj opruzi. Pri punjenju
kondenzatora, u dielektriku se nagomila izvjesna elektricna energija, pa dielektrik postaje
nosilac energije koja se pri pražnjenju pretvara u drugi oblik energije. Pod uticajem
električnih sila polja u dielektriku se pomjeraju pozitivne molekule u smjeru polja, usljed čega
nastaje pomjeranje elektriciteta, odnosno, javlja se struja. Takva struja u dielektriku naziva se
struja pomjeraja.
Eksperimentalnim putem je utvrđeno da su količine elektriciteta Q, pri stalnom naponu U, kod
istog kondenzatora, ali sa različitim dielektrikom, različite tj. da zavise od prirode dielektrika.
Zbog toga je uveden pojam apsolutne dielektrične konstante. Označavamo je sa ε ( epsilon ) ,
a izražavamo u .
Dielektrična konstanta određuje električna svojstva dielektrika. Mjerenjem je ustanovljeno
da apsolutna dielektrična konstanta za vakuum iznosi :

Odnos apsolutne dielektrične konstante nekog dielektrika i apsolutne dielektrične konstante
vakuuma ε0 naziva se relativna dielektricna konstanta r .Ona predstavlja broj koji nam
pokazuje za koliko puta se poveća kapacitet nekog kondenzatora ako između njegovih ploča
umjesto vakuuma, odnosno vazduha, stavimo neki drugi dielektrik:

KAPACITET KONDENZATORA

Eksperimentalno je utvrđeno da je, za jedan te isti kondenzator, nagomilana količina

elektriciteta Q, na pločama, veća ukoliko je napon U na koji je priključen kondenzator veći.
To znači da je nagomilana količina elektriciteta proporcionalna naponu, odnosno, da taj odnos
uvijek ima stalnu vrijednost. Ovaj stalni odnos naziva se kapacitet kondenzatora:

Jedinica za mjerenje kapaciteta je farad (oznaka F) tj.

Pošto je farad vrlo velika jedinica u praksi se upotrebljavaju manje jedinice:

1 mF = 10-3 F ; 1 µF = 10-6 F ; 1 nF = 10-9 F; 1 pF = 10-12 F .
Kapacitet pločastog kondenzatora, pri stalnom naponu U, zavisi od njegovih dimenzija i vrste
dielektrika tj.

Dakle, kapacitet pločastog kondenzatora je direktno proporcionalan površini ploča S, a

obrnuto proporcionalan rastojanju d među njima. Pošto je:

dobijamo konačnu formulu za kapacitet pločastog kondenzatora:

VRSTE KONDENZATORA

Postoje dvije vrste kondenzatora.To su: stalni i promjenljivi kondenzatori.

1) Stalni kondenzatori

To su kondenzatori kod kojih se kapacitet ne mijenja. Najpoznatiji su:

a) papirni – kao dielektrik služi im impregrirani papir . Proizvode se u
vrijednostima 10-1000 pF. Radni napon je 100-500 V.
b) keramički – kao dielektrik služi im keramika.
c) liskunski – kao dielektrik se koristi liskun. Odlikuju se velikim
specifičnim otporom i širokim temperaturnim područjem rada.
d) metalopapirni – građeni su kao i papirni. Upotrebljivi su i nakon proboja jer na
mjestu proboja papir izgori i stvara metalni oksid kao izolator.
e) elektrolitski – imaju veliki kapacitet >100 F. Polaritet priključenog
napona mora odgovarati polaritetu kondenzatora . Obrnutim spajanjem
dolazi do proboja dielektrika.

2) Promjenljivi kondenzatori

To su kondenzatori kod kojih se kapacitet mijenja. On se može

mijenjati promjenom dielektrika (), površine ploča (S) ili razmaka (d) .
Najpoznatiji promjenljivi kondenzatori su:
a. zračni – kao dielektrik im služi zrak. Promjena kapaciteta se vrši
promjenom aktivne površine ploča.
b. trimeri – to su specijalni polupromjenljivi kondenzatori.
Podešavanje se izvodi okretanjem vijka koji je vezan sa pokretnom
pločom. Koriste se za precizno podešavanje kapaciteta.
c.
 VEZIVANJE KONDENZATORA
SERIJSKA (REDNA) VEZA

Serijska (redna) veza kondenzatora se računa po formuli:

Ako npr. imamo dva kondenzatora ekvivalentni (ukupni) kapacitet će biti:

PARALELNA VEZA

Paralelna veza kondenzatora se računa po formuli:

MJEŠOVITA (KOMBINOVANA) VEZA

Mješovito spajanje kondenzatora se sastoji od serijskog i paralelnog spoja kondenzatora.
Računanje ukupnog kapaciteta ovakvih spojeva vrši se primjenom pravila i formula za
serijsko i paralelno spajanje kondenzatora.Pokazat ćemo to na primjeru.

Prvo računamo kapacitet paralelne veze kondenzatora:

Sada naša veza izgleda kao na slici b. Dakle, paralelnu vezu kondenzatora C2, C3 i C4
zamijenili smo jednim kondenzatorom kapaciteta C234. Ostala nam je još serijska veza
kondenzatora C1 i C234, pa će ukupni kapacitet biti:
 ELEKTRIČNI OTPOR
Elektroni se usmjereno kreću kroz provodnik. Kažemo da se, na neki način, materijal
provodnika odupire kretanju elektrona. To odupiranje predstavlja izvjestan otpor koji
se naziva električni otpor ili kraće otpornost i označava se sa R. Jedinica za mjerenje
električnog otpora je Om ( Ω ) ( slovo:"omega")
Veće jedinice su kiloom (kΩ), megaom (MΩ), a manje miliom (mΩ), mikroom (mΩ) itd.
Odnosi među ovim jedinicama su sljedeći: 1 kΩ = 103 Ω = 1000 Ω;
1 MΩ = 106 Ω = 1000000 Ω; 1 mΩ = 10-3 Ω= 0,001 Ω; 1 mΩ = 10-6 Ω= 0,000001 Ω

SPECIFIČNI OTPOR PROVODNIKA

Svaki materijal se različito protivi prolasku elektrona kroz svoj međuatomski prostor. To sve
zavisi od unutrašnjeg sastava materije provodnika. Uticaj vrste materijala provodnika na
njegov električni otpor dat je veličinom koja se naziva specifični otpor i označava se sa ρ
(slovo: "ro"). Specifični otpor nekog materijala je onaj otpor koji pruža provodnik tog
materijala dužine 1m, poprečnog presjeka 1mm2, pri temperaturi od 20 °C.
Specifični otpor provodnika treba da je što manji, jer tada bolje provodi elektrone, a
specifični otpor izolatora treba da je što veći, jer on ne smije provoditi elektrone.

ELEKTRIČNI OTPOR PROVODNIKA

Eksperimentalno je utvrđeno da je električni otpor nekog provodnika direktno
proporcionalan specifičnom otporu materijala ( ) od koga je provodnik napravljen i
njegovoj dužini ( l ), a obrnuto proporcionalan površini poprečnog presjeka (S), odnosno:

gdje je : ρ - specifični otpor materijala

l – dužina provodnika (m)
S – poprečni presjek provodnika (mm2).

ZAVISNOST OTPORA OD TEMPERATURE

Električni otpor provodnika ima stalnu vrijednost smo onda ako mu se temperatura ne
mijenja.Vrijednost otpora pri temperaturi od 20°C (sobna temperatura) popularno se naziva
“hladni otpor” i računa se po formuli:

Nas, međutim, u praksi, interesuje vrijednost otpora provodnika pri povišenoj temperaturi tzv.
“topli otpor” koje označavamo sa Rϑ . Dakle, ako nam se provodnik zagrijao na temperaturu
2, a zagrijavanje je počelo od temperature 1 = 20 C imaćemo:

Promjenu električnog otpora sa porastom temperature određuje temperaturni koeficijent α

(slovo:"alfa") koji za svaki materijal ima različitu vrijednost. On nam pokazuje za koliko će se
promijeniti otpor od jednog oma, provodnika od nekog materijala, ako mu se temperatura
poveća za 1°C .

VRSTE OTPORNIKA
U praksi postoji potreba za različitim vrijednostima i karakteristikama otpora. Otpornici su
komponente električnog kola koje se u određenoj mjeri suprotstavljaju proticanju električne
struje. Postoje sljedece vrste otpornika:
a. stalni – imaju stalnu (nepromjenjivu) vrijednost otpora
b. promjenjivi – potenciometri – otpornost im se podešava ručicom
- trimeri – otpornost im se podešava izvijačem
- termistori (NTC) – otpor im se smanjuje sa porastom temperature
- pozistori (PTC) – otpor im se povečava sa porastom temperature
- fotootpornici (LDR) – otpornost im opada kada se osvijetle
- varistori (VDR)–otpor im opada kada napon na njima poraste iznad zadane
vrijednosti

VEZIVANJE OTPORNIKA
SERIJSKA (REDNA) VEZA

Kod serijske veze otpornika kraj prvog otpornika se veže na početak drugog, kraj drugog na
početak treceg itd. Serijska (redna) veza otpornika računa se po formuli:

PARALELNA VEZA

Paralelna veza otpornika računa se po formuli:

Dakle, više paralelno spojenih otpornika možemo zamijeniti jednim otporom čija je
recipročna vrijednost otpora jednaka zbiru recipročnih vrijednosti otpora pojedinih paralelno
spojenih otpora. Ako imamo dva potrošača ukupni otpor će biti:

MJEŠOVITA ( KOMBINOVANA ) VEZA

Mješovito spajanje otpornika se sastoji od serijskog i paralelnog spoja otpornika.Računanje
ukupnog otpora ovakvih spojeva vrši se primjenom pravila i formula za serijsko i paralelno
spajanje otpornika. Pokazat ćemo to na primjeru.

Prvo računamo otpor paralelne veze otpornika:

Sada veza otpornika izgleda kao na slici b. Dakle, paralelni spoj otpornika R2 i R3 zamijenili
smo jednim otpornikom RAB, tako nam ostaje serijska veza otpornika R1 i RAB pa imamo:

ELEKTRIČNA STRUJA

Usmjereno kretanje električnog naboja naziva se električna struja. Električna struja teče u
smjeru kretanja elektrona i taj smjer se naziva fizikalni (elektronski) smjer struje. Međutim,
kao posljedica shvatanja da električna struja teče od višeg ka nižem potencijalu, konvencijom,
odnosno, dogovorom je usvojeno da pozitivan smjer struje bude u smjeru električnog polja,
koji je suprotan od smjera kretanja elektrona. To je tzv. tehnički smjer struje koji je suprotan
od fizikalnog smjera struje. Jačina električne struje predstavlja količinu naelektrisanja Q koja,
kroz ma koji poprečni presjek provodnika, protekne za vrijeme jedne sekunde tj.

Jedinica za mjerenje jačine struje je amper (A).

Veća jedinica je kiloamper (kA),a manje jedinice su miliamper ( mA ) i mikroamper ( A ).
Odnosi među ovim jedinicama su sljedeći: 1kA=103A=1000A; 1mA=10-3A=0,001A;
1µA=10-6A=0,000001A;

IZVORI ELEKTRIČNE STRUJE

Da bi stalno tekla električna struja potrebno je da postoji i stalna potencijalna razlika. To u
praksi postižemo pomoću uređaja i mašina koje nazivamo izvori električne struje.
Ulaganjem nekog oblika energije (mehaničke, hemijske, toplotne) elektroni se gomilaju na
jednom kraju izvora električne struje, dok se na drugom kraju javlja manjak elektrona.Tako se
dobiju dva pola izvora: pozitivni pol ( + ) gdje vlada manjak elektrona i negativan pol ( - )
gdje je višak elektrona.
S obzirom na oblik uložene energije, izvore električne struje dijelimo na:
- galvanske elemente (proizvode električnu energiju putem hemijskih procesa)
- električne akumulatore (način rada sličan galvanskim elementima)
- električne generatore (mehaničku energiju pretvaraju u električnu )
- termoelemente (pretvaraju toplotnu u električnu energiju)
- fotoelemente ( pretvaraju svjetlosnu u električnu energiju)

VEZIVANJE IZVORA ELEKTRIČNE STRUJE

SERIJSKA ( REDNA ) VEZA
Izvori električne struje spajaju se serijski da bi se dobio veći ukupni napon.

Izvori se serijski spajaju tako što se negativan pol prvog izvora veže sa pozitivnim polom
drugog izvora, zatim negativan pol drugog sa pozitivnim polom trećeg itd. Izvori se ovako
mogu spajati samo ako su građeni za istu vrijednost struje. Ukupni napon serijski vezanih
izvora je:

PARALELNA VEZA
Paralelna veza se postiže tako da se svi pozitivni polovi pojedinačnih izvora spoje u jednu
tačku, a negativni polovi u drugu tačku. Paralelno se smiju spojiti samo izvori čiji su naponi
jednaki. Ukupni napon paralelno vezanih izvora je:

Dakle, paralelno spojeni izvori ne povećavaju napon.

PROSTO ELEKTRIČNO KOLO

Da bi električni potrošač, npr. sijalica, dobio električnu struju iz električnog izvora, moramo
ga, preko prekidača, spojnim provodnicima povezati sa izvorom. Tako se dobije
najjednostavnije električno kolo, koje nazivamo prosto kolo.

Dakle, prosto električno kolo se sastoji od izvora, trošila, prekidača i spojnih vodova. Pomoću
prekidača se električno kolo može otvoriti i zatvoriti. Električna struja teče samo u slučaju
da je električno kolo zatvoreno. U praksi se najčešće primjenjuju složena električna kola
koja se sastoje od više prostih električnih kola.
Razgranati električni vod, koji ide od izvora do krajnjih potrošača u raznim pravcima
predstavlja električnu mrežu. Tačke u kojima se vrši grananje nazivaju se čvorovi. Dio kola
između dva čvora naziva se grana mreže.

MJERENJE JAČINE STRUJE I NAPONA

Jačina struje se mjeri ampermetrom, a napon voltmetrom. Oba instrumenta rade na istom
principu. Pri mjerenju ovih veličina posebnu pažnju treba obratiti na to da li se instrument
koristi za mjerenje struje ili za mjerenje napona, a naročito da li se radi o istosmjernim ili
izmjeničnim veličinama.

Šematski prikaz načina spajanja: a) ampermetra; b) voltmetra

Ampermetar se u kolo uvijek uključuje serijski sa trošilom, tako da njim mjerimo struju koja
teče kroz trošilo (slika a).
NAPOMENA: Ampermetar se ne smije direktno priključivati na izvor ukoliko nije
priključeno trošilo.
Voltmetar mjeri napon ili razliku potencijala između bilo koje dvije tačke u strujnom kolu.
Zato se priključci voltmetra spajaju na dvije tačke između kojih se želi izmjeriti napon.To
znači da se voltmetar spaja paralelno sa komponentama čiji napon želimo mjeriti, npr.
paralelno akumulatoru ili potrošaču kao na slici b.

OMOV ZAKON
Omov zakon glasi: jačina struje u otporniku direktno je proporcionalna naponu koji vlada
između njegovih krajeva, a obrnuto proporcionalna vrijednosti njegovog otpora.
Ovo je jedan od najvažnijih zakona elektrotehnike koji je po fizicaru Omu dobio naziv
“Omov zakon”. Taj zakon se matematički može izraziti kao:

PAD I GUBITAK NAPONA

Za proticanje struje kroz otpor treba utrošiti napon. Ako poznajemo vrijednost otpora jednog
dijela kola i jačinu struje koja protiče kroz taj dio kola, prema Omovom zakonu, možemo
izračunati napon koji vlada na tom dijelu kola. Dio napona potrošen na savladavanje otpora
bilo kojeg dijela električnog kola naziva se pad napona u tom dijelu kola. Prema tome, pad
napona jednak je proizvodu veličine otpora i jačine struje koja protiče kroz taj otpor i izražava
se formulom:

Pad napona nastaje u potrošačima i u provodnicima koji ih povezuju sa izvorom.

Zbog pada napona u provodnicima, korisni napon što ga dobija trošilo manji je od napona što
ga daje izvor. Dakle, nastaje gubitak napona.

ELEKTRIČNA SNAGA
Odnos između električnog rada i vremena za koji se taj rad izvrši naziva se električna snaga:
Električna snaga koju električna struja razvija na dijelu električnog kola direktno je
proporcionalna jačini struje i naponu na tom dijelu kola.

Jedinica za električnu snagu je vat ( W ): 1W = 1V*A

Veće jedinice su kilovat (kW), megavat (MW), a manje milivat (mW) itd.

PRVI KIRHOFOV ZAKON

U složenom električnom kolu struje se granaju, odnosno javlja se onoliko struja koliko ima
grana u kolu. Posmatrajmo jedno takvo kolo dato na slici.

Na osnovu eksperimenta njemački fizičar Kirhof je postavio zakon koji je po njegovom imenu
nazvan “Prvi Kirhofov zakon” koji glasi: Vektorski zbir struja koje ulaze u čvor jednak je
vektorskom zbiru struja koje izlaze iz čvora. Struje koje ulaze u čvor oznacavamo sa (+), a
struje koje izlaze iz čvora sa (-). U našem primjeru za čvor A će biti:

Na osnovu ovoga Prvi Kirhofov zakon se može formulisati i na sljedeći način:

Algebarski zbir svih struja u jednom čvoru jednak je nuli.

DRUGI KIRHOFOV ZAKON

Ovaj zakon objašnjava vezu između napona izvora U u nekom zatvorenom električnom kolu i
svih padova napona na provodnicima i raznim trošilima tog kola.

Drugi Kirhofov zakon glasi: Vektorski zbir svih elektromotornih sila izvora i padova napona
u zatvorenom električnom kolu jednak je nuli.
Pri korištenju ovih jednačina moraju se uzeti u obzir smjerovi struja i napona.
Posmatrajmo sada padove napona u kolu sa slike obilazeći kolo u smjeru kazaljke na satu.
Pozitivni naponi će biti oni naponi koji djeluju u smjeru obilaska kola, a oni koji djeluju u
suprotnom smjeru će biti negativni. Dakle, prema drugom Kirhofovom zakonu će biti:

Karakteristika serijske veze je da kroz sve otpore teče ista struja, odnosno:

IZMJENIČNA STRUJA
Izmjenična struja je svaka struja koja u toku vremena mijenja svoj intenzitet ( jačinu ) i smjer.
Izmjenične struje se dijele na periodične i neperiodične struje. Nas posebno interesuju
periodične struje koje se dijele na proste (sinusne) i složene (nesinusne) struje. Prostom
izmjeničnom ili sinusnom strujom se naziva ona struja čije se promjene, po intenzitetu i
smjeru, periodično ponavljaju u jednakim vremenskim intervalima. Njen vremenski dijagram
dat je na slici.

Trenutna vrijednost struje se označava malim slovom „ i“ . Kod izmjenične sinusoidalne

struje nema „strujanja“ elektrona, jer oni ne struje od jednog pola izvora do drugog (kao kod
istosmjerne struje), nego oni osciluju oko svog središnjeg položaja.
U provodniku koji se okreće stalnom brzinom u homogenom magnetnom polju, inducira se
napon cija se promjena veličine i smjera ponavlja istim redom poslije svakog punog okreta.
Tako dobiveni napon naziva se izmjenični napon. Ako zatvorimo krajeve provodnika u kolu
ce poteći struja čija se velicina i smjer periodicno mijenjaju. Takva struja se naziva
izmjenična struja.

KARAKTERISTIKE IZMJENIČNIH VELIČINA

PERIOD
Period je dio vremena koje je potrebno da se izvrši jedna potpuna promjena izmjenične
veličine po jačini i smjeru. Period se označava sa T , a mjeri se u sekundama ( s ).
Izmjenična veličina za vrijeme jednog perioda dva puta promijeni svoj smjer.

MAKSIMALNA VRIJEDNOST ( AMPLITUDA )

To je najveća vrijednost koju postiže izmjenična veličina. U toku jednog perioda, izmjenična
veličina dva puta postiže maksimalnu vrijednost: jedanput u pozitivnom, a jedanput u
negativnom smjeru. Maksimalne vrijednosti se označavaju velikim slovom i indeksom „m“.
Maksimalna vrijednost struje se oznacava sa Im, a maksimalna vrijednost napona sa Um.

FREKVENCIJA ( UČESTANOST )
Frekvencija je broj perioda u jednoj sekundi. Frekvencija se oznacava sa „f“. Jedinica za
mjerenje frekvencije je „Herc“ ( oznaka Hz ). Između frekvencije i perioda vlada sljedeći
odnos:

Frekvencija napona u elektrotehnici jake struje je standardna u cijeloj Evropi i iznosi 50 Hz, a
u Americi iznosi 60 Hz.

POČETNA FAZA
Početna faza je fazni ugao koji odgovara početnom trenutku vremena.

Početna faza je pozitivna kada je grafik posmatrane veličine pomjeren ulijevo u odnosu na
koordinatni početak. Početna faza je negativna kada je grafik posmatrane veličine pomjeren
udesno u odnosu na koordinatni početak.

KRUŽNA FREKVENCIJA
Osim u „°“ električni ugao se može predstaviti i tzv. lučnom mjerom ili radijanima. Jedan
radijan odgovara uglu čiji je kružni luk jednak poluprečniku kružnice.

Pošto smo se upoznali sa osnovnim karakteristikama izmjeničnih veličina, sada možemo

napisati osnovne matematičke jednačine za trenutne vrijednosti induciranog napona, odnosno
struje:
 SREDNJA I EFEKTIVNA VRIJEDNOST IZMJENIČNE STRUJE
SREDNJA VRIJEDNOST
Pošto je kod sinusoidalne struje površina pozitivnog poluperioda jednaka površini negativnog
poluperioda, srednja matematička vrijednost struje, za ma koji broj cijelih perioda, jednaka je
nuli. Odnos srednje i maksimalne vrijednosti dat je sljedećim obrascem:

EFEKTIVNA VRIJEDNOST
Efektivna vrijednost izmjenične struje brojno je jednaka istosmjernoj struji konstantne jačine
koja u strujnom kolu razvija istu količinu toplote kao i posmatrana izmjenična struja.
Efektivna vrijednost izmjenične struje je za √ puta manja od njene maksimalne vrijednosti.

Najveći broj mjernih instrumenata se baždari u efektivnim vrijednostima struje i napona.

FAZNI ODNOSI
FAZNA JEDNAKOST
Za dvije ili više izmjeničnih veličina koje se mijenjaju po istom sinusnom zakonu, sa istom
frekvencijom i koje istovremeno prolaze kroz svoje nulte i maksimalne vrijednosti,
poklapajuci se po smjeru, kažemo da imaju jednake faze, odnosno kažemo da se nalaze u fazi.

Razlika početnih faznih uglova naziva se fazni pomak ( ), odnosno:

Uslov fazne jednakosti je = 0 odnosno 1 = 2 .

FAZNA RAZLIKA
Za dvije ili više izmjeničnih veličina koje se mijenjaju po istom sinusnom zakonu, sa istom
frekvencijom, poklapajući se po smjeru, ali koje ne prolaze istovremeno kroz svoje nulte i
maksimalne vrijednosti, kažemo da između njih postoji fazna razlika, odnosno kažemo da su
fazno pomjerene.

Dakle, kao zaključak se može konstatovati da napon u1 fazno zaostaje za naponom u2 za ugao
odnosno, može se takođe reci da napon u2 fazno prednjači naponu u1 za ugao .
Na osnovu ovoga možemo izvesti i sljedeću definiciju faznog pomaka:
Vremenski interval koji prođe od trenutka u kojem je jedna veličina imala karakterističnu
vrijednost, do trenutka u kojem druga veličina postigne istu takvu vrijednost naziva se fazni
pomak.

OTPOR U KOLU IZMJENIČNE STRUJE

Otpornost u kolu izmjenične struje se naziva aktivna otpornost. U kolu izmjenične struje sa
čisto aktivnim otporom, napon i jačina struje mijenjaju se po istom zakonu i istovremeno
prolaze kroz svoje karakteristične tačke. Dakle, napon i struja se u kolima sa čisto aktivnom
otpornosti nalaze u fazi.
 INDUKTIVITET U KOLU IZMJENIČNE STRUJE
Induktivitet (zavojnica, svitak) ima sposobnost da pri proticanju izmjenične struje vrši
koncentraciju magnetne energije u prostoru oko zavojnice i unutar zavojnice. Zbog toga
zavojnica, pored omskog otpora, pruža izmjeničnoj struji dodatni otpor.

Veličina ωL ima karakter otpornosti i izražava protivljenje (reakciju) zavojnice promjeni

jačine struje u njoj, pa se zbog toga naziva reaktivna induktivna otpornost ili induktivna
reaktansa:

Sa slike je vidljivo da u kolima izmjenične struje, sa čisto induktivnom otpornošću, napon na

induktivitetu fazno prednjači struji za 90°, odnosno, struja kroz induktivitet fazno kasni za
naponom za 90°.
NAPOMENA: Otpor idealne zavojnice u kolu istosmjerne struje je nula
, pa se idealna zavojnica u kolu istosmjerne struje ponaša kao
kratak spoj.
 KAPACITET U KOLU IZMJENIČNE STRUJE

Veličina ima karakter otpornosti i naziva se reaktivna kapacitivna otpornost ili kapacitivna
reaktansa :

Sa slike je vidljivo da u kolima izmjenične struje, sa čisto kapacitivnom otpornošću, struja na

kapacitetu fazno prednjači naponu za 90°, odnosno, napon na kapacitetu fazno kasni za
strujom za 90°.
NAPOMENA: Otpor idealnog kondenzatora u kolu istosmjerne struje je ,

pa se idealni kondenzator u kolu istosmjerne struje ponaša kao prekid kola.

SERIJSKI RL SPOJ

Serijski RL spoj: a) šema spoja ; b) trougao napona ; c) trougao otpornosti

Realna zavojnica se, pored induktivnosti, karakteriše nekom aktivnom otpornošću i može se
predstaviti u obliku kola sa redno spojenom aktivnom i induktivnom otpornošću. Priključeni
napon se raspodjeljuje na pad napona na aktivnom otporu UR i pad napona na induktivitetu
UL. Pad napona UR je u fazi sa strujom koja protiče kroz kolo, a pad napona UL fazno
prednjači struji kroz kolo za 90°. Izraz za efektivnu vrijednost struje u kolu:
Izraz u nazivniku predstavlja ukupni otpor kola i naziva se impedansa kola:

Dakle, vidimo da za serijsko RL kolo vrijedi Omov zakon u obliku:

Struja u rednom RL kolu fazno zaostaje za priključenim naponom za ugao j koji je veći od
nule, ali manji od 90°, a koji zavisi od odnosa aktivne i induktivne otpornosti tj.

SERIJSKI RC SPOJ

Serijski RC spoj: a) šema spoja ; b) trougao napona ; c) trougao otpornosti

Realni kondenzator se, pored kapacitivnosti, karakteriše nekom aktivnom otpornošću i može
se predstaviti u obliku kola sa spojenom aktivnom i kapacitivnom otpornošću.
Izraz za efektivnu vrijednost struje u kolu:

Izraz u nazivniku predstavlja ukupni otpor ili impedansu kola:

Struja u rednom RC kolu fazno prednjači priključenom naponu za ugao koji je veći od nule,
ali manji od -90, a koji zavisi od odnosa aktivne i kapacitivne otpornosti tj.
SERIJSKI RLC SPOJ

Za serijski RLC spoj je karakteristično da se priključeni napon raspodjeljuje na pad napona na

aktivnom otporu UR, pad napona na induktivitetu UL i pad napona na kapacitetu UC. Pad
napona UR je u fazi sa strujom koja protiče kroz kolo, pad napona UL fazno prednjači struji
kroz kolo za 90°, dok pad napona UC fazno kasni za strujom kroz kolo za 90°. Poznavajući
takve naponske odnose dobijamo dijagrame napona i otpornosti.

1. Ako je XL XC , tada je UL UC (slika a) pa kažemo da je spoj induktivnog karaktera, a

napon U prednjaci struji za ugao 0;
2. Ako je XL XC , tada je UL UC (slika b) pa kažemo da je spoj kapacitivnog karaktera, a
napon U kasni iza struje za ugao 0;
3. Ako je XL = XC , tada je UL = UC (slika c) pa kažemo da je spoj u naponskoj rezonanci, jer
su napon U i struja I u fazi ( = 0 ).
Izraz za efektivnu vrijednost struje u kolu:

Izraz u nazivniku predstavlja ukupni otpor ili impedansu kola: