Ju Gimnazija „Edhem Mulabdić“ Maglaj

Maturski rad iz sociologije

Tema: Problem siromaštva

Predmetni profesor: Učenik:

prof. Mirela Jašarević Azra Hadžić

Maglaj,april 2019.godine
Sadržaj
UVOD ............................................................................................................................................. 2

1.DEFINICIJA POJMA SIROMAŠTVO ....................................................................................... 3

1.2.Mjerenje siromaštva .............................................................................................................. 7

1.3.Definicija pojma nejednakost ................................................................................................ 9

1.4. Lične sposobnosti i postignuća .......................................................................................... 10

1.5.Mjerenje nejednakosti ......................................................................................................... 11

2.SIROMAŠTVO I NEJEDNAKOST U BOSNI I HERCEGOVINI .......................................... 12

2.1.Većinu siromašnih u BiH čine zaposleni ljudi .................................................................... 16

2.2.Osobe u stanju socijalne potrebe ......................................................................................... 17

3. BURUNDI – NAJSIROMAŠNIJA ZEMLJA SVIJETA ...................................................... 18

ZAKLJUČAK ............................................................................................................................... 19

LITERATURA ............................................................................................................................. 19

1
UVOD

Siromaštvo je jedan od glavnih problema savremenog svijeta, a najčešće se dovodi u vezu

sa nedostatkom osnovnih uslova za život, tako da biti siromašan znači nemati dovoljno novca
(ilinekih drugih sredstava) za zadovoljavanje osnovnih ljudskih potrebe kao što su hrana, piće,
dom itd.Danas je uvrijeđeno mišljenje da je siromašan onaj koji nema šta da jede i nema krov
nad glavom. No, prema kategorijama UNDP-a, Svjetske banke i drugih organizacija i institucija,
siromaštvo ima više dimenzija. Prema njima, siromašani su i oni ljudi koji nemaju pristup
obrazovanju, zdravstvu, društvenom, kulturnom i građanskom životu i svemu onome što se
smatra standardom u toj državi.

Mnogo ljudi u raznim državama širom svijeta živi u siromaštvu, posebno u nerazvijenim
područjimaArike, Latinske Amerike i Azije. Mnogo je različitih oblika siromaštva.
Svjetskabanka kaže da je krajnje siromaštvo kada čovjek živi sa manje od 1 dolar na dan. 2001
godine 1,100,000,000 ljudi na svijetu je bilo krajnje siromašno. U razvijenim zemljama (Europa,
Sjeverna Amerika) takav oblik siromaštva uglavnom ne postoji. Siromaštvo je širok pojam koji
najčešće znači oskudicu materijalnih dobara za normalno zadovoljenje najvažnijih potreba svake
osobe pojedinačno kao i porodice ili društvene grupe. UN su 17. oktobar proglasili Svjetskim
danom borbe protiv siromaštva. Stvarnost života u siromaštvu je svakodnevna borba za život i
preživljavanje koja značajno može uticati na zdravlje, mentalno blagostanje te biti izvor stresa u
ličnim vezama.

U prvom djelu seminarskog rada definišu se pojmovi siromaštva i nejednakosti, kao i

načini i metode njihovog iskazivanja i mjerenja. U drugom dijelu zadana tema se povezuje sa
Bosnom i Hercegovinom. Navode se stope siromaštva, te je izvršeno upoređivanje stopa
siromaštva sa zemljama u regiji.

2
1.DEFINICIJA POJMA SIROMAŠTVO

Sve do nedavno, termin “siromaštvo” primjenjivao se u značenju nedovoljnosti prihoda

zanabavku minimalne korpe roba i usluga. Danas se uzima da je siromaštvo stanje kadanedostaju
osnovne mogućnosti za dostojanstven život. Prepoznatljivo je da se siromaštvo manifestuje na
razne načine, među kojima su nedostatak prihoda i sredstava dovoljnih da se osigura održiva
egzistencija; glad i neuhranjenost, slabo zdravlje, ograničena ili nikakva dostupnost obrazovanju
i ostalim temeljnim uslugama; povećana smrtnost, uključujući smrtnost od bolesti; beskućništvo i
neadekvatni stambeni uslovi; nesigurno okruženje, društvena diskriminacija i izolacija.
Nesudjelovanje u odlučivanju i u građanskom,društvenom i kulturnom životu zajednice takođe
su bitne karakteristike negacije ljudskih prava. Multidimenzionalnost siromaštva kao pojave
omogućava nam da o njemu razmišljamo kao o stanju koje karakteriziraju trajna ili kronična
uskraćenost resursa, sposobnosti, mogućnosti izbora, sigurnosti i moći koji su potrebni za
adekvatan životni standard i ostvarenje drugih građanskih, ekonomskih, političkih, kulturnih i
socijalnih prava.1

Jedan od problema koji se javljaju kada

govorimo o siromaštvu je razjašnjavanje njegova
značenja i definicije. Prema definiciji UN-a,
siromašnima se smatraju osobe koje su odreknute
načina života, komfora i dostojanstva, koji se
smatraju normalnim u društvu u kojem žive.
Siromaštvo se mjeri stalno promjenljivim
normama određenog društva i njegovih užih
sredina. Po tim kriterijima, siromaštvo se dijeli na bijedu ili apsolutno siromaštvo, relativno
siromaštvo, pauperizam i novo siromaštvo.

Bosna I Hercegovina: PROCJENA SIROMAŠTVA, Odjeljenje za smanjenje siromaštva i ekonomsko upravljanje

1

Redija Evrope i Centralne Azije – dokument Svjetske banke Sarajevo, 2003. godina

3
Sl.1 Nedostatak potrebnih sredstava i
prihoda jedan je od glavnih uzroka siromaštva

Pod apsolutnim siromaštvom podrazumijeva se

nemogućnost zadovoljenja (ni) osnovnih bio-
reproduktivnih ljudskih potreba (hrana, voda, obuća
i odjeća), to su ljudi koji žive na rubu života.
Nemaju pristup zdravstvu ni obrazovanju, nemaju
dom, niti priliku da vode računa o higijeni. Ti ljudi
se stalno bore za preživljavanje. Apsolutna linija
siromaštva se prema Svjetskoj zdravstvenoj
organizaciji određuje po broju kalorija koje se unose dnevno uorganizam. Dakle, ukoliko osoba
unese manje od 2.240 kalorija dnevno, spada u ovukategoriju.
Sl.2. Djeca u područjima zahvaćenim apsolutnim
siromaštvom

Relativno siromaštvo je situacija u kojoj je nekim ljudima način života i nivo prihoda značajno
lošiji u odnosu na standard života u zemlji ili regiji u kojoj žive, te se iz tog razloga bore da žive
normalnim životom i sudjeluju u uobičajenim ekonomskim, socijalnim i kulturnim aktivnostima.
Iako zbog siromaštva imaju iskustvo višestrukih poteškoća u vidunezaposlenosti, niskih prihoda,
loših uslova stanovanja, neodgovarajuće zdravstvene zaštite i prepreka u području cjeloživotnog
učenja, kulture, sporta i rekreacije. Često su isključeni imarginalizirani od sudjelovanja u
aktivnostima (ekonomskim, socijalnim i kulturnim) koje predstavljaju normu za ostale ljude, te
im može biti ograničen pristup osnovnim pravima. Njegovo značenje će varirati od zemlje do
zemlje, ovisno o tome kakav standard uživavećina.2

Pauperizam je termin kojim se označava zvanično priznato siromaštvo, a određvanje ovog pojma
zavisi od karaktera političkog, društvenog i ekonomskog sistema. Odnosi se na ljudekoji se
izdržavaju od pomoći države ili privatnih dobrotvora. U ovu kategoriju spadaju i inavlidne osobe
koje, zbog rizičkih prepreka, nisu u mogućnosti da rade i neko ih izdržava.

Novo siromašvo odnosi se na osobe i porodice čiji uslovi života su u kvalitativnom smisluispod
životnog standarda društva u kome žive. Indikatori za ovu kategoriju su nedostupnostusluga od

Evropska komisija, Zajedničko izvješće o socijalnoj uključenosti, 2004. godina

2

4
kojih zavisi kvalitet života i standarda, loši uslovi društvene promocije i zauzimanjeodređenih
društvenih položaja, te rizik osiromašenja i pogoršanja društvenog statusa. veliki broj osoba u
cijelom svijetu ušao je u ovu kategoriju nakon što je zavladala svjetskaekonomska kriza.

Ipak, ove “službene” definicije siromaštva teško mogu približiti stvarnost svakodnevne
borbekoju nosi život u siromaštvu. Kako bi se ono bolje razumjelo, ključno je pitati ljude koji
imajuiskustvo siromaštva što ono za njih predstavlja te ih izravno uključiti u identifikaciji i
provedbi rješenja ovog globalnog problema.

Šta ljudi s iskustvom siromaštva misle o siromaštvu?3

 “Mogu si priuštiti samo jeftinu hranu; preskupo je hraniti djecu voćem i povrćem; riba
nije priuštiva;“zdrava hrana” je preskupa za mene.;
 “Ja ne živim, ja preživljavam.”
 “Moja djeca vide da nemaju što drugi imaju.”
 “Ne mogu si priuštiti dnevne novine; knjige, osobito je posebno stručna literatura.”
 “Problem nije što s vremena na vrijeme ostanemo bez novaca. Stvarni je problem što
cijeli život tako živimo i naša djeca u tome rastu.” itd.

U odnosu na pojedince, postoje neki ključni faktori zbog kojih je pojedinac u većem riziku od
siromaštva, poput:

 nezaposlenost ili nekvalitetan posao (odnosno, posao koji je loše plaćen ili neizvjestan)
jer otežava pristup pristojnom dohotku i udaljava pojedince od socijalnih mreža
 nizak novi obrazovanja i vještina jer ograničavaju pristup pristojnim poslovima koji
omogućavaju lični napredak i puno sudjelovanje u društvu
 veličina i tip porodice, odnosno velike porodice ili jednoroditeljske porodice imaju veći
rizik od siromaštva jer imaju više troškove, niže prihode i teže dolaze do dobro plaćenih
poslova

3
Siromaštvo i nejednakost u EU-EAPN tumač #6, Hrvatska mreža protiv siromaštva, Zagreb, 2014. Glasovi
sudionika 6., 10. i 11. Evropskih susreta osoba sa iskustvom siromaštva, organiziranih pod pokroviteljstvom
Austrijskog predsjednik EU u 2006., Mađarskog predsjednika EU u 2011. i Danskog predsjednika EU u 2012.
godini

5
  spol - žene su u većem riziku siromaštva od muškaraca jer je manje vjerojatno da će imati
plaćen posao, imaju niže penzije i više su uključene u neplaćenu brigu o članovima
porodice, a kad su zaposlene, često su manje plaćene za isti posao od muškaraca
 invaliditet ili loše zdravlje jer ograničava pristup pristojnom zaposlenju i vodi prema
povećanim dnevnim troškovima
 pripadnost manjinskim etničkim skupinama, poput Roma i imigranata/neevidentiranih
migranata jer su posebno podložni diskriminaciji i rasizmu zbog čega imaju manje šanse
za pristup zapošljavanju te su prisiljeni živjeti u lošijoj okolini i imaju lošiji pristup
osnovnim uslugama
 život u udaljenim zajednicama u kojim su usluge lošije.

Svi ovi faktori stvaraju dodatne prepreke i teškoće, ali se trebaju posmatrati unutar opšteg
strukturalnog konteksta načina na koji pojedina zemlja odlučuje raspodjeljivati bogatstvo,
suočava se s nejednakostima i teškim vremenima.4

4
Siromaštvo i nejednakost u EU-EAPN tumač #6, Hrvatska mreža protiv siromaštva, Zagreb, 2014. Glasovi
sudionika 6., 10. i 11. Evropskih susreta osoba sa iskustvom siromaštva, organiziranih pod pokroviteljstvom
Austrijskog predsjednik EU u 2006., Mađarskog predsjednika EU u 2011. i Danskog predsjednika EU u 2012.
godini

6
1.2.Mjerenje siromaštva

Siromaštvo predstavlja društveni problem. Prvi korak u rješavanju tog problema je da

gaidentificiramo, što znači da ga prvo treba definisati. Drugi korak predstavlja procjenu veličine
problema, što zahtjeva izradu načina kojim ćemo ga mjeriti. Kad je problem
identificiran,definisan i izmjeren, slijedeći korak je otkriti šta ga uzrokuje.

Naučnici od početka izučavanja fenomena siromaštva nastoje uspostaviti neko čvrsto

mjerilokojim će egzaktno mjeriti stepen siromaštva. U idealnom slučaju, takvo bi se mjerilo
moglo primjeniti na sva društva i moralo bi odrediti neki nivo, obično poznat pod nazivom
“linija siromaštva”, ispod koje siromaštvo počinje, a iznad koje završava. Taj pojam siromaštva
poznat je kao apsolutno siromaštvo, koje obično uključuje procjenu osnovnih ljudskih potrebai
mjeri se u okviru sredstava potrebnih da se održi zdravlje i fizička sposobnost.

Apsolutne definicije siromaštva imaju kao osnovu “objektivna” mjerila. Stručnjaci

npr.ocijene minimalne potrebe pojedinca u hrani, odjeći, stambenom prostoru i sl. koje
muomogućuju da preživi, odnosno minimalni dohodak koji odgovara tim potrebama. Pri tome ne
bi smjeli zanemariti navike stanovništva, klimatske uslove, regionalne razlike, stepenurbanizacije
i dr. Neko je siromašan ako ne može u dovoljnoj mjeri zadovoljiti te potrebe.

Apsolutno siromaštvo se može u ovom kontekstu mjeriti kao broj ljudi koji nisu u stanju
posjedovati dovoljna sredstava da zadovolje osnovne potrebe. Oni se obračunavaju kao ukupan
broj osoba koje žive ispod utvrđenog minimalnog nivoa stvarnog prihoda, “međunarodne linije
siromaštva”.5 Ova linija nema državnih granica, nezavisna je od nivoanacinalnog dohotka po
glavi stanovnika i uzima u obzir različite nivoe cijena mjereći siromaštvo kao situaciju u kojoj
neko živi sa manje od 1 dolara dnevno.

5
Mešunarodna linija siromaštva određena je na 1 $ dnevno u vrijeme kada su određeni Milenijski ciljevii ali od
2008. Godine, Svjetska banka je defnirala da su ljudi koji žive u uvjetima ekstremnog siromaštva oni koji žive s
manje od 1,25 $, odražavajući tako rast cijena u mnogim zemljama u razvoju od onih koje su prethodno utvrđene.

7
 Apsolutno siromaštvo doista postoji kako u New Yorku, tako i u Bogoti, Kalkuti, Kiru,
premda je njegova veličina vjerovatno mnogo manja u procentima u odnosu na ukupno
stanovništvo.

Apsolutna granica siromaštva označava apsolutni minimalni životni standard i obično se

zasniva na tačno utvrđenoj potrošačkoj korpi prehrambenih proizvoda (za koju se ocjenjuje da
čini odgovarajuće minimalne prehrambene potrebe za očuvanje zdravlja) uvećanu za neke druge
troškove (poput stanovanja i odjeće). Stoga se apsolutna granica siromaštva može znatno
razlikovati među zemljama, ovisno o sadržaju potrošačke korpe.

Jaz siromaštva pokazuje koliko bi dohotka trebalo preusmjeriti siromašnom stanovništvu

da se dohodak kućanstva podigne do granice siromaštva.

8
1.3.Definicija pojma nejednakost

Problem siromaštva suštinski je vezan za načine na koji se dobra dijele i preraspodjeljuju

udruštvu. Za razliku od siromaštva koje se koncentriše na situacije onih koji su na
marginamadruštva, nejednakost pokazuje kako se resursi dijele u društvu kao cjelini. Ono
prikazujerazlike u prosječnom dohotku, koliko zarađuju siromašni, koliko bogati te ističe
kolikokvalitetno različite države članice preraspodjeljuju ili dijele dohodak koji proizvode.

Nejednakost se može definisati kao neravnomjerna raspodjela dohotka i bogatstva u društvu.

Podaci o nejednakosti ključni su kod razmatranja siromaštva jer opšta raspodjela resursa uzemlji
utiče na razmjere i jaz rizika od siromaštva. Općenito, zemlje s visokim stopamanejednakosti
često imaju visoke stope siromaštva, a one s manjim stopama nejednakosti,vjerojatno imaju i
niže stope siromaštva. Ovo pokazuje kako je problem siromaštva temeljno povezan s pitanjem
raspodjele i preraspodjele dobara u zemlji.

Nejednaka raspodjela dohotka, društvenog bogatstva, te siromaštvo kao posljedica toga,

većodavno predstavlja veliki problem koji je izražen u svim zemljama svijeta, uključujući
nesamo zemlje u tranziciji već i visoko razvijene zemlje.

Nejednakost u društvu se razlikuje od zemlje do zemlje. Iako je, npr. nejednakost u

Švedskoj manja od nejednakosti u Brazilu. Nejednakosti u raspodjeli dovode do toga da neki
imaju previše novca, dok drugi nemaju dovoljno ni za preživljavanje. Najveće nejednakosti
prisutnesu u zemljama sa srednjim dohotkom, naročito u zemljama Latinske Amerike, kao što su
Panama, Venecuela, Peru, Brazil i druge. U tim zemljama 10% stanovništva raspolaže sa 40% do
50% dohodka. Nejednaka raspodjela dohodka rezultira bogaćenjem jednih i zadržavanjem
siromaštva drugih.

9
1.4. Lične sposobnosti i postignuća

Jedan od bitnih faktora koji utiče na nejednakost je lična sposobnost i postignuća

pojedinca. Ljudi višeg obrazovanja, većih intelektualnih sposobnosti, snalažljivosti, upornosti,
volje za rad, ostvaruju bolji uspjeh od onih koje ove sposobnosti ne posjeduju. Svojim trudom I
zalaganjem postižu veći društveni status od svojih roditelja. Također se može desiti da djeca
posebno uspješnih roditelja, ne postignu iste rezultate kao roditelji. Najčešće takvi ljudi
doživljavaju ekonomski ili socijalni pad. Historija je puna primjera, gdje su djeca iz siromašnih
porodica, postal istaknute ličnosti, i uzori drugima širom svijeta.

Sl.3. Popularna TV-voditeljica Oprah Winefery, Sl.4. Borac za ljudska prva Nelson
Porjeklom je iz siromašne porodice Mandala, porijeklom iz JAE-e

10
1.5.Mjerenje nejednakosti

Nejednakost se mjere, uglavnom, na dva načina:

1. Kvintilni odnos (S80/S20) je odnos između petoga i prvoga kvintila raspodjele dohotka,
tj.odnos ukupnog ekvivalentnog dohotka 20% populacije s najvećim dohotkom i
ukupnogekvivalentnog dohotka 20% populacije s najmanjim dohotkom. Veći omjer znači
većunejednakost.
2. Ginijev koeficijent predstavlja mjeru nejednakosti raspodjele dohotka u zemlji. Uzima
uobzir punu raspodjelu dohotka, dok S80/S20 odnos posmatra vrh i dno. Radi se o
formuli kojaidentifikuje odnose ukupnih udjela populacije koji su raspodijeljeni prema
nivou dohotka, prema ukupnom udjelu ukupnog iznosa koji su primili. Kad bi postojala
savršena jednakost(tj. kad bi svaka osoba primala jednaki dohodak), tad bi Minijev
koeficijent iznosio 0%. Što jevrijednost bliža 100%, to je dohodovna nejednakost u
zemlji veća.Vrijednost Minijevog koeficijenta se kreće između 0 (savršena jednakost) i 1
(savršenanejednakost).

Ginijev koeficijent je među onom vrstom mjera koje mogu zadovoljiti četiri vrlo
poželjnekarakteristike objektivnog mjerenja: anonimnost, mjernu nezavisnost,
populacijskunezavisnost i načelo transfera. Načelo anonimnosti znači da mjera nejednakosti ne
treba dazavisi od toga ko ima veći prihod. Načelo mjere nezavisnosti znači da mjere nejednakosti
netreba da zavise od toga da li se mjeri prihod u dolarima, centima, rupijama, te da li je
nekaekonomija u prosjeku bogata ili siromašna, zato što je interes da izmjeriti raspodjelu
prihoda,a ne njegovu veličinu. Načelo nezavisnosti populacije je donekle slično i navodi da
mjeranejednakosti ne treba biti zasnovana na broju primalaca prihoda. Načelo transfera navodi
daako se izvrši transfer nekog prihoda od bogatije osobe prema siromašnijoj, nova preraspodjela
prihoda bit će još ravnomjernija.

11
2.SIROMAŠTVO I NEJEDNAKOST U BOSNI I HERCEGOVINI

U Bosni i Hercegovini, kao i ostalim zemljama u tranziciji prisutna je visoka

stopasiromašnog stanovništva. Iako je u 2010. godini, prema izvješatju MMF-a zabilježen rast
BDP-a za tek 0,5%, te ako se uzme u obzira da Bosna i Hercegovina ima najnižu stopu rasta
BDP-a, brojka od milion siromašnih i nije iznenađujuća uzimajući u obzir ekonomsko političku
situaciju u zemlji i navedenu stopu rasta BDP-a. Iako rastući BDP, u 2010 godininije zabilježen
pad siromašnih naprotiv ta brojka se povećala te većina građana u ovoj zemljiiako ostvaruju
prosječan mjesečni prihod žive na rubu siromaštva.

Provedena istraživanja o siromaštvu u državi utvrdila su da je stopa siromaštva u BiHvisa

nego što se pretpostavljalo, važan zaključak je da je ugroženost siromaštvom
širokorasprostranjena među stanovništvom, a siromašni su heterogena grupacija, tako da čak I
domaćinstvo sa prosječnim standardom života snosi osjetan rizik zapadanja u siromaštvo.Trend
ubrzanog povećanja siromaštva u našoj zemlji nastavljen je i tokom prošle ali i ovegodine pa
smo tako došli u situacije da oko 20 posto naših građana živi u dubokomsiromaštvu, dok njih 48
posto živi na rubu siromaštva.

Stopa siromašnih
30
25
20
15
10
5
0
BiH F BiH RS

Stopa siromašnih

12
 Sl.5. Na dijagramu je prikazana stopa siromaštva u BiH

Na dijagramu su prikazane stope siromaštva, kako u entitetima tako i na nivou same

države. Na nivou cijele države siromaštvo je dostiglo 19,5% gdje se najveći broj siromšnih
nalazi u Republici Srpskoj 25%, dok je u drugom entitetu tačnije uBiH ta stopa nešto manja i
iznosi 16%.

Siromaštvo u BiH je raširenije nego u svim drugim zemljama bivše Jugoslavije (jedino
jerasprostranjenije na Kosovu), a nekih 20 procenata siromašnih izrazito oskudijeva u svim
iligotovo svim ključnim aspektima standarda: od prihvatljivih stambenih i sanitarnih uvjeta i
pristupa zdravstvenim uslugama, do pismenosti i uključenosti u društvo. Pored toga,
sadašnjarelativno niska stopa siromaštva među stanovništvom rezultat je potrošnje, koja
znatnonadilazi mogućnosti sadašnjeg nivoa proizvodnje. Potrošnja se još uvijek finansira
izmeđunarodne pomoći, ali to već u skoroj budućnosti neće biti moguće. Stoga je
neophodnoubrzati ekonomski razvoj, s obzirom na realnu opasnost da bi stopa siromaštva
moglavrtoglavo porasti.

Uporedne stope siromašnih u regionu

50

40

30

20

10

0
BiH Hrvatska Makedonija Srbija Kosovo

Uporedne stope siromašnih u regionu

Sl.6. Na dijagramu su prikazane uporedne stope siromaštva u regionu

Iz navedenog vidimo da je siromaštvo u Bosni i Hercegovini izuzetno velik problem, a

još veći postaje kad uzmemo u obzir stanje ekonomije u zemlji kao i spori rast BDP-a. Iako
brojni podaci pokazuju da naša zemlja polako izlazi iz recesije, još uvijek se na zavodima
zazapošljavanje svakog mjeseca bilježi sve veći broj nezaposlenih, tako da ne možemo očekivati
poboljšanje situacije oko siromaštva. Sve većem broju siromašni doprinose i ulaganja

13
uneproduktvine svrhe, sve veći uvoz inostranih roba čijom kupovinom poboljšavamo
standardionako već bogatih zemalja, a našu privredu vodimo u propast. Međutim, stagniranje
privredenije jedini problem ove države nego i sve veća nejednakost između bogatih i siromašnih
koja je uzrokovana nejednakom raspodjelom dohodka i bogatstva, kao i
neefikasnimiskorištavanjem prirodnih i ljudskih potencijala ove države te nedostatkom
inostranih ulaganjai savremene tehnologije.

Kao jedan od bitnih razloga za povećanje siromaštva i nejednakosti u zemlji većina

stručnjakanavodi rapidno povećanje cijene uz plate i socijalan primanja koja ostaju
nepromjenjena. Minimalne plate od 500 do 600 konvertibilnih maraka kakve prevladavju u BiH i
penzije od 300 KM jednostavno nije moguće normalno živjeti uz cijene koje skaču gotovo
svakesedmice. Dakle, možemo reći da su nam cijene na nivou europske unije, ali su plate do
šest,sedam puta manje nego u tim zemljam. Bitno je također naglasiti da navedeni postotak
siromašnih koji žive u bijedi i neimaštininemaju adekvatnu socijalnu zaštitu i ako je imaju ona je
izuzetno niska. Smatram da danas unašoj zemlji nema adekvatne socijalne zaštite te da sadašnje
ali i prethodne vlasti nisu uložile puno napora da riješe ovaj problem da socijalna zaštita
siromašnih bude na razini socijalnezaštite europskih zemalja, te da nisu poduzeli konkretne
mjere u riješavanju problemasiromaštva.

Veličina socijalnih problema u Bosni i Hercegovini posebne je prirode. Socijalna

politikasuočava se sa dramatičnim socijalnim posljedicama rata, te nedostatakom finanacijskih
izvoraza njihovo prevladavanje, artikulaciju i unapređenje socijalne politike. Upravo je to
razlogzašto se tranzicija socijalne politike mora neodložno izvršiti. Socijalnu zaštitu treba
vratitinjenim tradicionalinim funkcijama kao što je zaštita specifičnih grupa stanovništva
imaterijalno hendikepiranih pojedinaca i porodica. Socijalnom zaštitom ne mogu se prevazićisve
negativne posljedice rata i ekonomskog kolapsa. Da bi ona bila efikasnija njena funkcijamora da
se precizno definira.6

Prema podacima dokumenta "Napredak u realizaciji Milenijumskih razvojnih ciljeva u

BiH" iz 2012. godine, 15 posto stanovništva živi ispod apsolutne linije siromaštva što znači da
žive sa manje od 235 KM mjesečno. U relativnom siromaštvu živi 17,9 posto građana BiH,

Bašić M.Ekonomija javnog sektora, Univerzitet u Sarajevu, Ekonomski fakultet Sarajevo, 2004., str. 204.
6

14
odnosno sa manje od 416 KM mjesečno. To znači da je svako šesto domaćinstvo u BiH
siromašno.

Procjene Agencije za statistiku BiH, koje su zasnovane na Anketi o potrošnji

domaćinstava koja je provedena za 2011. godinu, jeste da je siromaštvo izraženije u Republici
Srpskoj gdje je gotovo svaki peti stanovnik siromašan. Najniži nivo siromaštva ustanovljen je u
Distriktu Brčko gdje skoro svaki sedmi stanovnik živi u relativnom siromaštvu. Prema
metodologiji Svjetske banke (WB), 15% stanovništva živi ispod apsolutne linije siromaštva, što
predstavlja povećanje siromaštva u odnosu na 2007. godinu.

15
2.1.Većinu siromašnih u BiH čine zaposleni ljudi

Prepoznatljivo je da se siromaštvo manifestira na razne načine, među kojima su

nedostatak prihoda i sredstava dostatnih da se osigura održiva egzistencija, glad i neuhranjenost,
slabo zdravlje, ograničena ili nikakva dostupnost obrazovanju i ostalim temeljnim uslugama,
povećana smrtnost, uključujući smrtnost od bolesti, beskućništvo i neadekvatni stambeni uvjeti,
nesigurno okruženje, društvena diskriminacija i izolacija. Nesudjelovanje u odlučivanju i u
građanskom, društvenom i kulturnom životu zajednice takođe su bitne karakteristike negacije
ljudskih prava. Multidimenzionalnost siromaštva kao pojave omogućava nam da o njemu
razmišljamo kao o stanju koje karakteriziraju trajna ili hronična uskraćenost resursa, sposobnosti,
mogućnosti izbora, sigurnosti i moći koji su potrebni za adekvatan životni standard i ostvarenje
drugih građanskih, ekonomskih, političkih, kulturnih i socijalnih prava", navodi se u dokumentu.
Svjetske banke "Pregled siromaštva u BiH".

Siromaštvo nije prevashodno problem nezaposlenih, raseljenih, invalida ili porodica

poginulih u ratu. Ove grupe zajedno čine manje od polovine siromašnih.

Većinu siromašnih u BiH čine zaposleni koji žive u porodicama s djecom, što se može
objasniti niskim primanjima, tako da jedna plata nije dovoljna da domaćinstvo zadrži iznad nivoa
siromaštva. U BiH ima oko 260.000 korisnika programa socijalne zaštite, odnosno po sedam
posto stanovnika iz svakog entiteta. Još 125.000 korisnika registrovano je za programe dječije
zaštite (2% stanovnika u FBiH i 6% u RS). Kategorije korisnika socijalne zaštite (u oba entiteta)
su: djeca bez roditelja, odgojno zanemarena i zapuštena djeca, djeca čiji razvoj ometaju
porodične prilike, invalidi i osobe sa teškoćama u psihičkom i fizičkom razvitku, osobe
nesposobne za rad i bez materijalnog osiguranja, stare osobe bez porodičnog staranja, osobe sa

16
društveno negativnim ponašanjem, te osobe i porodice u stanju socijalne potrebe usljed posebnih
okolnosti", navodi se u dokumentu Svjetske banke.

Kategorizacija siromaštva ne postoji u zakonima BiH, kao ni termin siromašan, već se

zamjenjuje terminom "osoba u stanju socijalne potrebe".

2.2.Osobe u stanju socijalne potrebe

Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa
djecom Federacije BiH, u članu 11. stav 2. propisano je da se stanjem socijalne potrebe, smatra
trajno ili privremeno stanje u kojem se nalazi građanin ili porodica, prouzrokovano ratnim
događajem, elementarnim nesrećama, općom ekonomskom krizom, psihofizičkim stanjem
pojedinaca ili drugih razloga koji se ne mogu otkloniti bez pomoći drugog lica.

U članu 12. ovog Zakona definisane su kategorije korisnika u stanju socijalne potrebe i
to: djeca bez roditeljskog staranja, odgojno zanemarena djeca, odgojno zapuštena djeca, djeca
čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama, lica sa invaliditetom i lica ometena u fizičkom ili
psihičkom razvoju, materijalno neosigurana i za rad nesposobna lica, stara lica bez porodičnog
staranja, lica sa društveno negativnim ponašanjem, lica i porodice u stanju socijalne potrebe,
kojima je usljed posebnih okolnosti potreban odgovarajući oblik socijane zaštite.

17
 3. BURUNDI – NAJSIROMAŠNIJA ZEMLJA SVIJETA

Burundi je zemlja u jugoistočnoj Africi, a graniči s Tanzanijom i dvjema iznimno

nestabilnim državama; Ruandom i Kongom. Burundi se nalazi uz obale jezera Tanganyika, koje
je drugo najveće jezero na svijetu. U Burundiju su dvije najveće etničke skupine, Hutiji i Tutsiji,
slično kao i u zemljama okruženja.

Čitava ekonomija Burundija se može sažeti u jednu riječ; nepostojeća. Burundi je jedna
od najsiromašnijih država na svijetu i vrlo vjerojatno najsiromašnija u Africi; čak 42% BDP-a
dolazi od međunarodne pomoći. Prema istraživanju International Food Policy Research Institute,
Burundi se nalazi na posljednjem mjestu. To znači da najveći dio stanovništva jedva preživljava i
da je gotovo uvijek pod rizikom od gladi, pri tom mislimo na glad u smislu umiranja zbog
nedostatka hrane.

Perspektiva ove zemlje je nikakva, criminal je opustošio sve što postoji, provedeno je nekoliko
desetaka genocida, banke ne funkcioniraju, a očaj stvoren diktatorskim režimima unazad 40
godina nezamisliv je.

Sl.6. Burundi – najsiromašnija zemlja svijeta Sl.7. Stanovništvo u Burundiju

18
ZAKLJUČAK

Na kraju ovog seminarskog rada možemo zaključiti da je siromaštvo društveni, ali i

ekonomsko, politički problem. Nejednakost je posljedica neravnomjeren raspodjele dohodka,
društvenog bogatstva, što znači da na svijetu postoje manji postotak ljudi koji drže veliki udio
svjetskog bogatstva, te koji imaju novca s kojim ne znaju šta da rade. Međutim, postoje i oni koji
nemjau ni osnovne uvjete potrebne za preživljavanje, takvih je nažalost previše.

Iz ovog seminarskog rada mogli smo zaključiti da je većina zemalja u svijetu suočena sa
problemom siromaštva i nejednakosti između bogatih i siromašnih. Većina njih se bori protiv
siromaštva nastojeći ga smanjiti povećanjem stope privrednog rasta, ali malo zemalja u tome
zaista uspjeva. Kroz historiju zabilježeno je da su većine zemalja ostvarivale visok stepen
privrednog rasta, ali je stopa privredno rasta per capita bila veoma niska, što je onemogućavalo
da se popravi standard života pojedinca.

Cilj ovog seminarskog rada bio je da se ukaže na problem siromaštva, te kako pronaći
najbolji način da se ono ublaži. Kao što je opće poznato ovaj problem uveliko muči i BiH, koja
se neuspješno bori protiv njega. Činjenica je da se siromaštvo iz godine u godinu povećava u
ovoj zemlji, a najveći razlog tome je neefikasna vlast, ali i nekritična masa koja ništa ne
poduzima u tom smislu. Moje mišljenje je da se ljudi u ovoj zemlji više nastoje prilagoditi
siromaštvu i nastoje živjeti s njim, nego što nastoje da ga riješe i da nešto poduzmu u tom smislu.

LITERATURA

19