Professional Documents
Culture Documents
VILJUŠKAROM
OPŠTE O VILJUŠKARIMA
Viljuškar, kako se u industrijskoj praksi skraćeno nazivaju razni tipovi auto-utovarivača odnosno
autotransportera sa specijalnim zahvatnim sredstvom - viljuškom, prestavlja kombinaciju između
uređaja za dizanje, puštanje i nošenje tereta (dizalce) i transportnih sredstava unutrašnjeg saobraćaja
(motorna vozila). Zato kažemo da je viljuškar univerzalno trasportno srestvo koje poseduje višestruke
mogućnosti prihvatanja tereta, njegovog trasporta, ređanja na gonile, pištanja i niz drugih
manipolacionih i utovarno - istovarnih radnji. Njegova prednost nad raznim uređajima za dizanje
(dizalicama) i beskrajnim transporterima (trakama) je što nije vezan za šine ili sličnu vrstu ograničenih
konstruktivnih staza, već se kreće po unutrašnjim transportnim saobraćajnicama, zalazi u proizvodne
pogone i skladišta (magacine), a lako prilazi na utovarno - istovarne rampe i plate u krugu radnih
organizacja bilo da su takva mesta stalnog karaktera ili da je trenutno iskrsla potreba neke
transportne manipulacije.
Prema svojim tehničkim i radno - tehnološkim karakteristikama viljuškar spada u kategoriju
autodizalica kao radno motorno vozilo koje se koristi u unutrašnjem transportu i to za prevoz, prenos
i manipulaciju, te kao takav, sa stanovišta bezbednosti esploatacije podleže odredbama Pravilnika o
tehničkim normativima za dizalice (”Sl. list SFRJ“ br. 37/88 i 23/91) i odredbama Pravilnika o zaštiti na
radu pri utovaru tereta u teretna motorna vozila i istovaru tereta iz takvih vozila (“Sl. list SFRJ” br.
17/66).
Upotrebom specijalne opreme (razne hvataljke, rotirajuće viljuške itd.) područje za primenu
viljuškara znatno se proširuje i postižu se sledeće prednosti:
smanjenje radnog vremena,
smanjenje radne snage,
veća produktivnost u radu,i
bolje korišćenje skladišnog prostora .
Prenošenje robe pomoću viljuškara treba da se obavlja po unapred utvrđenom planu koji omogućava
postizanje najboljih rezultata. Pri tome treba posvetiti pažnju naročito na sledeće:
1) - o kakvoj se robi radi: roba na paletama, u kontejnerima, sanduci, rolne papira itd.;
2) - odakle robu treba istovariti : iz kamiona , prikolice ,vagona ili sa naslaga;
3) - koji put roba treba da pređe (pri čemu treba voditi računa da se smetnje svedu na
minimum ): krivine, raskršća, uske staze i slično;
4) - kojim metodom raspoređivati i slagati robu ;
5) - izbegavati, na svaki način, preopterećenja viljuškara ili naglu vožnju.
Dijagram nosivosti predstavlja dozvoljenu težinu tereta (ili nosivost viljuškara ) srazmerno raznim
udaljenostima težišta tereta od korena viljuške. Ovaj dijagram nosivosti se nalazi u kabini svakog
viljuškara.
Težištem tereta smatra se idealna tačka u kojoj je koncentrisan teret i koji se, zbog toga, nalazi u
centru istog.
Što se više povećava udaljenost težišta od korena viljuške, to se više smanjuje moguća
(dozvoljena) nosivost viljuškara.
Ekonomična upotreba viljuškara je tada, kada se prenosi teret težine u nazivnoj nosivosti viljuškara.
Dužina trasportnog puta treba da je što kraća i broj utovara-tovara što veći. Brzina trasportovanja
mora biti strogo prilagođena vrsti teleta koji se nosi, načinu prihvatanja tereta i vrsti puta a sve u cilju
očuvanja tereta i produženju veka viljuškaru.
Pogonski agregati u viljuškarima, koriste najčešće motore “SUS” (Dizel, OTO, na benzin ili tečni gas) i
elektromotore uz elektro akumulatore.
Elektroviljuškari ne zagađuju okolinu izduvnim gasovima, operativniji su, pa su iz tog razloga
najpovoljniji u zatvorenim prostorijama.
Hidraulički pogon se odlikuje time što i velike terete diže velkom brzinom, a pri tome radi mekano, tj.
bez udaraca, bezšumno i lako. Pogodan je za terete veće težine i prevoz na veća rastojanja.
Agregati za prenos pogonske energje na točkove koriste transmisije različitog sistema:
mehaničke, hidrodinamičke, hidrostatičke, električne i druge.
Vrstu pogona i način prenosa snage u viljuškaru najčešće određuje tehnologija primene viljuškara.
Radni agregati kao što su teleskop, priključni uređaji i sl. najčešće se upotrebljavaju pomoću
hidrostatičkih komponenata.
Upravljanje (manevrisanje) viljuškarom je najčešće na zadnjem mestu (osovini) a mehanizmi su
najčešće hidraulčni (servoupravljanje) a sve ređe mehanički. Kod specijalnih viljuškara izvodi se
upravljanje i na oba monta.
Od sistema za lečenje primenjuju se oni koji se koriste i na ostalim trasportnim vozilima (točkašima).
Kočioni mehanizmi moraju biti sigurni i pouzdani u svim radnim i meterološkim uslovima.
Svi mehanizmi za rukovanje i instrumenti za kontrolu rada pojedinih agregata u viljuškaru moraju biti
u radnom polju rukovaoca viljuškarom.
POSEBNA UPUTSTVA ZA BEZBEDNOST
6. Nije dozvoljeno:
naglo polaženje, naglo ločenje i iznenado menjanje smera vožnje;
prekoračiti brzinu koja je dozvoljena pri radu sa viljuškarom (u zatvorenom prostoru
je 5 km/h, dok je u drugu i otvorenom prostoru 10 km/h);
natovarenim viljuškarom ići napred nizbrdo;
prilikom utovara drugih vozila prelaziti preko nesigurnih nosova ili staza;
voziti ljude na vozilu ili teretu.
Elektroviljuškar
Pre početka rada sa viljuškarom treba dati kontakt okretanjem ključa u kontaktnoj
bravi i proveriti napon i stanje baterija. Napon merimo dok je baterija opterećena
nazivnom petosatnom strujom. To postižemo kod podizanja praznih viljuški. Ako
napetost padne u crveno polje na voltmetru, sa viljuškarom ne smemo raditi.
Kontrola pritiska u gumama i pregled stanja pneumatika.
Kontrola pričvršćivanja točkova.
Kontrola nivoa tečnosti za kočnice.
Kontrola da li je viljuškar održavan i podmazivan prema uputstvima.
Kontrola signalnog uređaja.
Kontrola nivoa u rezervoaru za hidraulično ulje i zaptivanja hidrauličnog sistema.
Kontrola rada mehanizma za podizanje i naginjanje.
Kontrola ručne i nožne kočnice pri opterećenju.
Dizel viljuškar
Staviti ključ u (kontakt) bravu-prekidač i zaokrenuti ga toliko da se dovede napon u
sve instrumenete i kontrolne sijalice. U ovom položaju ključa treba da sijaju sve
sijalice a pokazivač nivoa goriva da se aktivira, i na taj način se proverava i količina
goriva u rezervoaru.
Pregledati da li ima dovoljno rashladne tečnosti u hladnjaku motora (voda, antifriz),
zategnutost kajiša ventilatora motora, čistoću daća hladnjaka, opštu čistoću motora,
spojenost vidljivih zglobenih veza (poluga, užadi isl.).
Kontrolisati količinu ulja u koritu motora.
Proveriti ispravnost komadnih poluga (ručice razvoznika, polugu menjača, polugu
ručne kočnice sa ukočivačem, pedelu nožne kočnice i pedalu gasa).
Proveriti rukohvate na polugama, sedište, viljuške, lance, točkove itd.
Pre vožnje pregledati motor, zagrejati ga i nakon toga početi rad. Pri vožnji prvo
propustimo ručnu kočnicu, pritisnemo pedalu kvačila do kraja, ubacimo ručicu menjača u prvu
brzinu, polako popuštamo pedalu kvačila i po potrebi blago dodajemo gasa. Kretanje obaviti
polako, bez brzanja. Polaženje iz mesta u normalnim uslovima (ravnom terenu), vrši se u drugom
brzinom, a prva se koristi za vožnju na uzbrdici i kada se zahteva opreznija vožnja. Ulje menjača i
reduktora mora se vršiti zajedno sa zamenom ulja u prednjoj osovini, učešću kontrolu nivoa i
doleva se ako je potrebno.