Anita Moorjani: Zavolite sebe svim srcem i bolest će nestati

Volite sebe kao da vam život ovisi o tome, jer doista i ovisi.
Anita Moorjani je Indijka koja je veći dio života provela u Hong Kongu.
Nakon teške bolesti i iskustva stanja bliskog smrti napisala je knjigu “Ponovno rođena”, koja je vrlo brzo
postala svjetski bestseler.
Nedugo zatim napisala je i knjigu “Može li Raj biti na Zemlji”.
Danas održava brojne motivacijske govore svugdje po svijetu te je inspiracija mnogim osobama koje boluju od
zloćudnih bolesti.
U ožujku 2016. gostovala je i u Zagrebu.
Teška dijagnoza i čudesno izlječenje
Aniti Moorjani je u travnju 2002. godine dijagnosticiran Hodgkinov limfom, zloćudni rak limfnih čvorova.
Imala je 43 godine i nije prihvatila konvencionalno liječenje ni kemoterapiju te se pune četiri godine borila s
teškom bolešću.
Neko vrijeme boravila je i u Indiji, gdje je prakticirala jogu i živjela prema ajurvedskim načelima, što joj je u
početku jako pomoglo.
No čim se vratila u Hong Kong, gdje je njezina bolest i počela, sve se vratilo na staro.
U zadnjoj fazi limfoma Anitino je tijelo bilo prekriveno ranama. Imala je tumore veličine limuna i bila je
toliko slaba da niti glavu nije mogla podići.
Nakon što je pala u komu, njezini su organi počeli otkazivati i liječnici su još samo čekali dolazak Anitinog
brata prije nego što isključe aparate.
Dok je obitelj tugovala i polako se opraštala od Anite, nitko zapravo nije ni slutio što se događa u njezinoj
svijesti.
Ona je, kaže, tijekom 30 sati kome bila u drugoj dimenziji.
Ono što je uslijedilo zaprepastilo je i bolničko osoblje i obitelj – Anita se vratila.
Ili, bolje rečeno, odlučila se vratiti.
Nakon što se probudila iz kome karcinom se počeo povlačiti. U roku od nekoliko tjedana u njezinom tijelu
više nije bilo ni traga zloćudnim stanicama.
Anitini liječnici ni danas nemaju objašnjenje za ovo čudesno izlječenje.
Buđenje u drugoj stvarnosti
Dok je bila u komi, Anita je osjetila kako njezina duša napušta tijelo.
Uskoro je čula razgovor koji vode njezin suprug i liječnik izvan bolničke sobe, na dnu hodnika (kada je to
poslije ispričala suprugu, on je bio zaprepašten shvativši da se taj razgovor točno tako i odigrao).
Osjećala se kao da se probudila u nekoj drugoj stvarnosti, stvarnosti u kojoj ne postoje ni mjesto ni vrijeme.
Život u fizičkom tijelu, u odnosu na ovaj život duše, izgledao joj je kao prava iluzija.
Ono što ju je “tamo” dočekalo bila je beskrajna ljubav.
Tada je stekla uvid u svoj život i spoznala činjenicu kako je svoju bolest sama prouzročila.
Jasnoća i razumijevanje svega u toj realnosti, kaže, ne mogu se riječima opisati.
Shvatila je da je život neprocjenjivi dar i da su svi ljudi na nekoj dubljoj razini povezani.
“Srela” je i svog oca, koji je umro prije 10 godina, a koji joj je rekao da njezino vrijeme još nije došlo.
Iako je s njim za života često bila u sukobu, ovdje je osjećala samo njegovu golemu ljubav i razumijevanje.
Iskustvo blisko smrti – što je to?
IBS ili NDE (engl. near-death experience) je izvantjelesno iskustvo o kojem svjedoče brojne osobe koje
padnu u komu.
Gotovo svi oni opisuju isto – odvajanje od tijela, levitaciju, snažan osjećaj bezuvjetne ljubavi, mira i
prihvaćanja, svjetlost na kraju tunela i sl.
Unatoč brojnim svjedočanstvima i vrlo neobičnim podudarnostima, znanstvenici su i dalje sumnjičavi.
Znanstvenici tvrde da se mozak prije potpunog isključivanja i smrti zapravo samo poigrava s nama stvarajući
halucinaciju.
Aniti je u toj realnosti bio ponuđen izbor – umrijeti ili se vratiti u život – i to potpuno izliječena.
No, koliko god joj se taj drugi svijet činio divnim, osobito zato što je isključivao bilo kakvu fizičku bol,
odlučila je nastaviti živjeti kako bi ispunila svoju zadaću.
Osjetivši patnju svoje obitelji i supruga, dobila je dodatni poticaj da se vrati.
Čim sam donijela tu odluku da se vratim, svaka stanica u mom tijelu je reagirala na to i gotovo trenutačno
sam ozdravila.
Najvažnija lekcija – zavoljeti sebe
Tijekom IBS-a Anita je shvatila koliko je sama odgovorna za tešku bolest – nikada nije voljela sebe.
Budući da je s jedne strane odrasla u hinduističkoj obitelji, a s druge je bila izložena utjecajima
multikulturalnog Hong Konga, u sebi je proživljavala neprestani konflikt između ta dva svijeta i s tim se jako
teško nosila.
Htjela je ugoditi svojim roditeljima, ali i osjećati pripadnost društvu u kojem je odrasla.
Prije bolesti neprestano je ugađala drugima i ispunjavala tuđe želje, a sebe je stavljala na zadnje mjesto.
Moj cilj u životu bio je svidjeti se drugima, steći njihovo odobravanje. Oduvijek sam bila stroga i vrlo kritična
prema sebi, kaže Anita.
Sebi je često prigovarala i priželjkivala da bude pametnija, bolja, produhovljenija.
Postavljala si je, kaže, visoke ciljeve i stalno je težila nečem većem i boljem kako bi stekla priznanje i ljubav
drugih ljudi.
Tek ju je bolest naučila da je najvažnija stvar u životu – zavoljeti sebe svim srcem.
Prije iskustva bolesti Anita je stalno živjela u strahu, on je bio njezino “pogonsko gorivo”.
Strahovala je da nije dovoljno dobra ni u čemu što je radila.
U tom strahu je, kaže, postajala sve manja dok bolest nije gotovo potpuno ugasila njezino tijelo.
Osim toga, panično se bojala raka i kemoterapije.
Strahu je pridonio i gubitak dviju bliskih osoba koje su nakon kemoterapije umirale u bolovima.
Nikada nije došla posjetiti blisku prijateljicu u bolnici koja je bolovala od raka.
Jako se bojala vidjeti je u tako lošem stanju, a istovremeno je osjećala strašnu grižnju savjesti što ju je
napustila kada joj je bila najpotrebnija.
Na kraju su se ti Anitini strahovi i unutarnji konflikti pretvorili u bolest, koja ju je odvela do samog praga
smrti.
Anitin savjet o tome kako se nositi s bolešću
Anita u svakoj prilici rado dijeli savjete kako bi pružila nadu svim teško oboljelima i kako bi ih ohrabrila.
Iz vlastitog iskustva preporučuje vođenje razgovora s vlastitim tijelom.
Upoznajte svaki dio svog tijela.
Priuštite si barem kratku meditaciju tijekom koje ćete biti sami sa sobom i slušajte ugodnu glazbu.
Anita kaže da i sama svaki dan zahvaljuje svojim očima, ušima, bubrezima… što joj tako dobro služe.
Ako u nekom dijelu tijela osjeća bol ili se pojavi bolest, ona postavi pitanje: “Zašto si ovdje? Što mi želiš
poručiti?”
Odnosite se prema svom tijelu s ljubavlju, ne zamjerajte mu i ne osuđujte.
Ako čak i svojoj bolesti pošaljete poruku ljubavi, u vama će nestati svaki strah, a to je jedini put koji vodi k
ozdravljenju, kaže Anita.
Slavite život
Ako ste upravo saznali da od nečega bolujete, nastavite živjeti kao da bolesti u vama uopće nema, savjetuje
Anita.
Zamislite da vam je liječnik rekao da ste potpuno zdravi.
Što biste tada osjećali?
Probajte to osjetiti u sebi i živite kao da je to istina.
Ako morate proći određenu terapiju ili tretmane, učinite to, ali ne dopustite da se vaš život vrti oko bolesti.
Posvetite se onome što volite.
Povežite se s užitkom. Unatoč bolesti, neka u vašem fokusu budu zabava i smijeh.
Jednostavno slavite život!
I sama Anita kaže da je, čim je saznala svoju dijagnozu, postala opsjednuta bolešću i neprestano o njoj
razmišljala, što je, smatra, bilo potpuno pogrešno.
Bolest je tu samo da nas upozori da smo zaboravili na sebe i da je konačno vrijeme da živimo autentično i
punim plućima.