Gaius Aurelius Valerius Diocletianus rođen je kao Diokles i 225., 239.

,
243., 245. i 246. rođenja.

Danas se smatra da je rođen u okolici antičkog grada MARTIA IULIA

VALERIA SALONA FELIX, tj. današnjeg Solina, rimski grad Duklju, u
današnju Crnu Goru. Zbog gradnje palače iz koje je izrastao današnji
Split, Dalmacija njegov rodni kraj. Smatra se da je Diokles bio niskog
roda, sin pisara ili nekog činovnika. Mnogi crkveni rukopisi povezuju ga
s brojnim kršćanskim mučenicima koji su mu navodno bili rod, papa
Kajo, Gabinije i sveta Suzana, a i njegova žena Priska i kćer Valerija bile
su kršćanke. Čak se navodi da su kršćani zaslužni što je dobio prijestolje.
Bio je visokog stasa i plavih očiju. Škrt na riječima. Istakao se kao
misaoni vladar, na neki način odlučan u namjerama, pristalica filozofije.
Na kasnijim novčićima s kraja njegove vladavine vidi se mršav i
bolestan čovjek (navodno je patio od reume). Dioklecijan je bio jako
pobožan. Bio je metodičan vojskovođa koji je tražio pobjedu, a ne slavu.
izabrao vojnički poziv kao zanimanje. u vojnu službu stupio za vrijeme
cara Galijena cara Aurelijana postaje general. S carem sudjeluje u
pohodima protiv Palmire i Egipta Za vladavine Proba postaje vojni
zapovjednik provincije Mezije. Probov nasljednik Kar postavlja Dioklesa
za zapovjednika careve konjaničke tjelesne garde, a 283. godine Diokles
je konzul.

Postoji legenda o tome kako je saznao da će postati car još dok je bio
mladi časnik. U to vrijeme je navodno služio na Rajni u području
današnjeg Tongresa u Belgiji. Vojnici su bili smješteni po privatnim
kućama gdje bi dobili hranu i krevet, a za to su domaćinu platili
određenu sumu novca. Za domaćina su Dioklecijan i njegov drug
Maksimijan dobili krčmaricu po imenu Drijada Nakon objeda koji im je
spremila Drijada Diokles je izvadio novac da plati i dao točno onu sumu
koju je krčmarica tražila. Na to mu je ova odgovorila da mu ne bi ruka
otpala da je dao koji novčić više. Diokles je na to rekao da će biti šire
ruke kad postane car. Potom je Drijada rekla: "Dioklese, ne šalite se sa
sudbinom, jer ćete uistinu postati imperator, ali kad ubijete sudbonosnog
vepra". Te je riječi Diokles shvatio doslovno pa je stalno išao u lov na
veprove nadajući se da je možda baš danas ubio sudbonosnog vepra.
Diokles pod Numerijanom zadržava svoj položaj zapovjednika
careve konjaničke tjelesne garde. U to vrijeme car je u pratnji
imao pravu vojsku koja se sastojala od 2 konjičke legije (svaka
po 5000 vojnika), te 9 pješačkih kohorti od po 500 vojnika.
Nadalje uz tu pratnju car je imao uz sebe i pretorijance, Arije
Flavije Aper (a aper na latinskom znači - vepar). Postavljanje
Apera na taj položaj u Dioklesu je probudilo sjećanje na
proročanstvo. 284. godine Numerijan pokreće pohod na
Perzijance no Numerijan je vjerojatno u strahu od bolesti naredio
svojoj pratnji od pretorijanaca da se odvoje od glavnine i
ubrzano krenu prema Kalcedonu.
Jednog jutra car je nađen ubijen u svojem šatoru. Ostali generali
vojske Orijenta odmah su optužili Apera pošto je on bio
odgovoran za carevu sigurnost i dali su ga uhititi. Dioklesove
ruke nisu čiste jer bi se on ovakvim potezom riješio cara i
suparnika u borbi za prijestolje u što se Aper zasigurno mogao
pretvoriti.
Dana 17. rujna 284 godine Diokles je proglašen imperatorom
uzimajući ime Dioklecijan.
"Zdravo ratnici! ….
Potom je ispred cijele vojske Dioklecijan izveo Apera i ubio ga
mačem uz povik: "Napokon sam ubio sudbonosnog vepra".
Nakon ovog glazbenoscenskog nastupa Dioklecijan je započeo s
popunjavanjem svojih legija. Karinu se glazbenoscenski nastup
nije nimalo Karin je bio jako nepopularan i među vojskom i
među senatorima (285. spalio je rimsku kuriju pošto je Senat
podržao Julijana Panonca.). Nakon pobjede nad Julijanom Karin
je preko Istre i Panonije s vojskom krenuo na Istok.
Dana 1. travnja 285. godine vojske Istoka i Zapada stajale su
jedna nasuprot drugoj na ušću Morave u Dunav (oko 100000
vojnika Karinova bila nešto brojnija). U toj bitci uz Dioklecijana
su Maksimijan, i general Aristobul. U početku bitke Karin je
uspio raširivši svoj poredak obuhvatiti vojsku Istoka na krilima,
no bitka je bila neodlučna do momenta kad su sve trube utihnule
i vojske se prestale boriti. Ispred vojske Zapada tada su izjahali
generali Julije Asklepiodot i Afranije Hanibalijan i obratili se
Dioklecijanu : "Pozdravljamo te Imperatore, tiranin je mrtav".
Izgleda da je Karina ubio jedan od časnika njegove vlastite
vojske kojem je car oteo ženu. Zadovoljni Dioklecijan naređuje
da se cijeloj vojsci podijeli jedna i pol plaća, te šalje delegaciju u
Rim kako bi dobio potvrdu od Senata. Senat ga prihvaća kao
cara i on u kolovozu 285. godine stiže u Rim i obnavlja kuriju
gdje su se sastajali senatori.
Dana 1. svibnja 285. godine postavlja Maksimijana za svoga
suvladara na Zapadu, Započinje diarhija Dioklecijana i
Maksimijana.

rhija
Dia

Stupivši zajedno na prijestolje Dioklecijan i

Maksimijan dijele carstvo Maksimijan preuzima
Zapad, a Dioklecijan Istok.
Problemi se počinju javljati.U Galiji je izbio ustanak
seljaka i siromašnih robova. Ustanike su zvali
Bagaudi
a na Dunavu napadaju Germani koji su brzo
odbijeni.
286. godine Dioklecijan odbija Perzijance,
Galiju provalile horde Burgunda i Alemana, Dunava
napadaju Sarmati, Kvadi i Jutungi.
situacija u Galiji bila ozbiljna jer Dioklecijan piše
Maksimijanu da Rajna mora ostati rimska.
u donjem Egiptu gdje se pojavljuje novi uzurpator
Ahilej,a gornjem Egiptu se bune Blemejci.
U Africi napadaju Kvikvegecijani i Mauri, te se
general Julijan proglašava augustom u Kartagi.
287 godina je godina novih muka za carstvo.
Rajna je ponovo u plamenu, a na Istoku
Perzijanci koriste rimsku preopterećenost na
drugim frontama i ruše neke rimske utvrde. No
pobjeda u oba slučaja na kraju pripada Rimu i
napadači su odbijeni.
287. godine Dioklecijan za svoju rezidenciju na
Istoku bira Nikomediju i počinje u njoj graditi
carsku palaču, hipodrom, hramove...
288 godine odbijeni su
Saraceni 289 godine preko Dunava pritišću
Sarmati, Na Istoku Galerije ponovo odbija
Perzijance odbacivši ih preko Eufrata.
290 godine Dioklecijan vodi pohod na Blemejce
u gornjem Egiptu skupa s Galerijem i pobjeđuje.
Na povratku u Sirmij nanosi poraz Saracenima u
Siriji koji jašu na devama i na konjima
Godine 290. završava dobro po Carstvo i augusti
održavaju veličanstveni trijumf u Rimu.
Od 290. – 294. godine s nekoliko prekida
Dioklecijan je u Sirmiju gdje radi na reformama
koje će se početi primjenjivati 293. godine.
291. godine nova se opasnost nadvila nad
carstvo. Masa Gota provaljuje Nassiusu (Nišu).
Rimsko pješaštvo koristi tada po prvi put novo
oružje, olovne kugle privezane na kožne
remene. Rimski gubici su veliki, no Goti su
doživjeli katastrofu (više od 50 000 ostalo ih je
ležati kraj Nassiusa). Senat daje Dioklecijanu
titulu GOTICUS MAXIMUS.
291. Iste godine Dikolecijan odlučuje podići
najveće terme u cijelom carstvu u Rimu
Dioklecijan uviđa da je Carstvo preveliko za dva
augusta da ga brane, pa 1. ožujka ili 1. svibnja
293.godineuvodi tetrarhiju. Dioklecijan uzima
za suvladara na Istoku cezara Galerija dok na
Zapadu Maksimijan cezarom proglašava
Konstancija Klora
Dioklecijan je smislio tetrarhiju na sljedeći
način:
Dioklecijan je senior august, a
Maksimijan junior august;
Galerije je senior cezar, a
Konstancije junior cezar.