Kratak sadržaj

Radnja se odvija u 16. Stoljeću, a započinje u Zagrebu. Na početku upoznajemo likove koji žive
u okrugu župne crkve Sv. Marka u starom gradu Zagrebu. Autor predstavlja njihova zanimanja,
karaktere i međuodnose.

Upoznajemo Magdu, Dorinu kumu, koja joj je bila poput majke pošto ju Dora nije imala, a
nazivali su je “Paprenjarka” jer nitko nije tako mijesio paprenjake kao ona. Bila je mršava, i
imala je šiljast, zavinut nos s dlakavom bradavicom na vrhu. Štedjela je novac kako bi svećenici
nakon njene smrti godinama služili misu za nju i njenog pokojnog muža.

Zatim upoznajemo brijača Grgu Čokolina, prevrtljivca i podmuklicu koji svugdje zabada svoje
prste. Jedan dan odlazi u kuću zlatara Petra Krupića te prosi njegovu mladu i lijepu kćer Doru
Krupićevu. Međutim Petar odbija njegov zahtjev i govori mu da je Dora premlada za udaju jer
ima tek šesnaest godina. On se na to užasno razljuti i zakune se da će im napakostiti i osvetiti.
Grga saznaje i da je Magda bila protiv toga pa joj se odluči i njoj osvetiti. Prijavljuje Magdu zbog
prodaje lojanica, zbog čega Magda sudu mora platiti globu.

Započinje povijesna priča koja govori o svađi između Stjepka Gregorijanaca, moćnog gospodara
Medvedgrada i Zagrepčana. Također, pripovijeda se o borbi hrvatskih velikaša protiv njemačkih
protivnika u 16. i 19. stoljeću. Radnja je često isprekidana digresijama popraćenim povijesnim
zbivanjima u Hrvatskoj u 16. stoljeću. Na Medvedgradu Stjepka Gregorijanca posjećuje Antun
Vramec, zagrebački kanonik, kako bi ga pridobio protiv sve jačeg utjecaja Nijemaca te ga
nagovara da se vrati u Zagreb jer trebaju Gregorijanca za vojskovođu.

Godinu dana nakon tog sastanka, u Zagreb se vraća mladi Pavao Gregorijanec – Stjepkov sin.
Razborit, za razliku od svog oca, dobroćudan mladić. Pavao Gregorijanec dolazi na skup na
Kaptolskom trgu dok se građani Zagreba pripremaju spaliti čovjeka (pod imenom Filipović) koji
je postao musliman i njegovu kuću. U gradu nastaje kaos, te izbijaju pobune i neredi. Stvara se
velika gužva, u kojoj se našla i mlada Dora Krupićeva s Magdom. Dora se u jednom trenutku
našla pred konjem koji je jurio na nju, ali nesreću sprječava Pavao Gregorijanec i dolazi ju
spasiti. “Puče trgom čistina. Po njoj juri čopor paklenih atova, a pred njima vranac s grivom u
plamenu. Pred čoporom bježi djevojka mlada i lijepa. Klonu k zemlji. Sad će je zastići paklena
hajka, sad će je zgaziti.”

Njih dvoje se zaljube na prvi pogled i započinje ljubavna priča. On ju odvodi ocu. Nakon toga
Pavao odlazi na bojište protiv Turaka, gdje skoro pogiba ali mu život spašava Miloš Radak. Za to
vrijeme Dora je oboljela od visoke vrućice i neprestane slabosti. No nakon skrbi i popijenih
lijekova, napokon ozdravi. Pavao se vraća s ratišta u Zagreb i odlazi kod tetka koji živi u blizini
Dore, kako bi mu prenio vijesti. Pavao odluči iskoristiti priliku da posjeti Doru. Odlazi u njenu
kuću, gdje susreće Magdu koja mu govori da je Dora spominjala njegovo ime dok je ležala
bolesna. Dolazi Dora i Pavao joj govori da ju voli.

Grga Čokolin saznaje za njihovu ljubav, te to svima ispriča pa to saznaje i Dorin otac Petar. “Ja,
gospodo časna, trijezan na ove svoje oči vidio kako je plemeniti gospodčić Pavao ovu čestitu
djevicu Doru grlio i ljubio kao što grli muž svoju ženu, a Magda da je pri tom bila.” Njen otac to
saznaje od Šafranićke i Frayovke koje svakodnevno ogovaraju, te Petar Doru izbacuje iz kuće, i
odluči ju poslati na pastirsko imanje u Lomnicu. Također, Čokolin odlazi na Medvedgrad da bi to
rekao i Stjepku.

Stjepko zatim šalje pismo udovici Klari, gospodarici Samobora, inače zloj i osvetoljubivoj ženi.
U pismu ju nagovara da zavede sina Pavla kako bi spriječio ljubav između njega i Dore. Pod
izlikom da ide zbog posla, Stjepko šalje Pavla u Samobor. Pavao dolazi u Samobor gdje mu se
Klara nabacuje i izjavljuje mu ljubav. “Plemeniti gospodin Pavao želi pokloniti se vašoj milosti!
U dvoranu stupi Pavao blijed i miran. Pokloni se gospoji Klari. A znate li, Pavle, što je vaša
budućnost? Zagonetka, je l’? Al ja, moje srce mora je riješiti. Vi moj, ja vaša, pa makar se digo
Bog…” Ali on tada ugleda očevo pismo, prepoznaje njegov rukopis te tako razotkriva njihovu
spletku. Odlazi iz Samobora.

Na putu susreće nijemog Jerka koji iznenada progovori. Jerko ispriča Pavlu da Grga Čokolin i
njegov otac planiraju Dorinu otmicu. “Dok su vas slali lijepoj gospi kao muhu u paučinu, bilo je
u Zagrebu koješta. Bruke, da će svijet na komade. Izišlo je na svijet da ste Dorin dragan… Kola
idu, momci iz zasjede, po djevojku u vaš grad u Mobiceili dolje preko međe.” U međuvremenu
mu ispriča i svoj život te mu razotkriva da su njih dvoje braća. Priznaje mu da je Stjepko silovao
njegovu majku i da se za to nije smjelo znati. Stjepko i njegovi ljudi su ih pokušavali naći i ubiti
njega i njegovu majku ali nisu uspjeli. Jerkova majka je umrla, a za njega se brinuo njegov ujak
fratar. Od tog časa Jerko je odlučio praviti se nijemim kako ne bi morao izgovoriti istinu.

Dolazi Dorina kočija, a na putu ju napadaju Stjepkine sluge, među kojima je bio i Grga Čokolin.
No svoj naum ne uspijevaju izvršiti jer otmicu priječe Pavao i Jerko. Pavao dovodi Doru u kuću
kod Krupića te mu ispriča što se dogodilo. Petar Krupić tada shvaća kako je pogriješio te se
pokaje za svoja djela. Pavao prosi Dorinu ruku, a Petar pristaje. Pavao odlazi kod oca Stjepka s
kojim se grdo posvađa. Pavao mu sve ispriča, kako je saznao za sve i kako je spasio Doru.
Stjepko se na to razljuti i pokuša pucati na svog sina, ali promašuje.

Svađu je čula Pavlova majka Marta, te dolazi vidjeti što se događa. Zaprepaštena, govori im da
zna za sve strahote koje njen muž čini. Na to ju Stjepko hvata za vrat i guši ju dok nije klonula.
Pavao uzima tijelo mrtve majke, a ocu govori da zauvijek odlazi.

U povijesnoj radnji Stjepko Gregorijanec i Zagrepčani očekuju presudu suda o sudbini

Medvedgrada. Molba Zagrepčana da preuzmu Medvedgrad je odbijena. Đuro Drašković odstupa
od banstva i Hrvatska ostaje bez bana. Novim banom postaje general Kristofor Ungnad, a za
podbana izabran je upravo Stjepko Gregorijanec. “Hrvati dobiše bana. Najednoč puče po
kraljevini glas da je postao banom kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije velemožni
gospodin barun Krsto Ungnad.” Ubrzo ban Krsto zamrzi Zagreb, a Stjepko počinje iskorištavati
svoju poziciju da našteti Zagrepčanima, no oni ga zamrze i zatvaraju Kamena vrata preko noći i
postavljaju Petra Krupića da pred vratima čuva ključ.

Stjepko sa svojim ljudima dolazi pred Kamena vrata, Petar mu otvara i svi nasrnu na njega.
Dolazi Dora koju također žele ubiti. Stiže Zagrebačka vojska koja otjera Stjepka i spašava Doru i
Petra Krupića. Građani kasnije kod Ivana Jakopovića dogovaraju novu strategiju i borbu protiv
Stjepka. Grga Čokolin dolazi kod Klare te joj govori da su se Dora i Pavao zaručili. Klara se
razbjesni.
Ban Krsto plaća Stjepku za pola Medvedgrada, a Klaru nagovara da mu preda svoj dio. Ona
odbija te ju napada banova vojska. Klara se pokušava obraniti ali uvidjevši da to neće uspjeti, da
ne izgubi moć zavodi bana i postaje banicom. Klara planira osvetu, te govori banu da su ju
zagrepčani strašno uvrijedili i nagovara ga da im se osveti, nakon čega ban kreće prema gradu
Zagrebu. Građani dignu pobunu i uzimaju Klaru kao taoca, te zatvaraju svoje zidine.

Sukobi se smiruju, a Klara kuje plan s Grgom Čokolinom i svojim ljubavnikom merkizom de
Lernonom. Odluče se osvetiti Dori i Pavlu, te provaliti u Dorinu kuću i oteti ju. Međutim Jerko to
sprečava, a oni smišljaju novu spletku. Klara sprema otrov kojim će otrovati Doru. Grga Čokolin
dolazi kod Dore u kuću te joj se predstavlja kao ranjeni vojnik koji traži utočište i pomoć. Ona
mu donosi vode i dok ne gleda, Grga joj stavlja otrov u vodu i daje joj da proba.

Nakon što je popila vodu s otrovom, Dora se počinje gušiti i umire. “Dora pođe k prozoru da
pogleda, ali u taj par nasu ustima i posrknu. Pred očima joj sijevalo, na prsa kao da se je svalila
gora, a grlo kao da je stezala zmija. Djevojka stala teturati, glavinjati, hvatati rukama zrak.
– Oče! Pavle! Zraka! – vrisnu, padnu, dahnu i izdahnu. – Doro! – uhvati mrtvu djevojku u ruku,
– Mrtva!” U tom trenutku dolazi se Pavao, ali više ništa nije mogao učiniti.

Idući dan na Dorinom pogrebu, umire njena kuma Magda. Pavao navečer dolazi do Dorinog tijela
gdje vidi Klaru da plaća Čokolinu za Dorino ubojstvo. Na to Klara priznaje Pavlu da ju je dala
ubiti samo zato što ga voli. Pavao joj govori da ju mrzi, a Klara poludi.

Miloš Radak i Jerko prate Grgu Čokolina te ga usmrte. Miloš prepoznaje Čokolina kao čovjeka
koji mu je ubio ženu i oteo dijete. Stjepko je nakon toga prisiljen odstupiti s vlasti, te daje
Zagrepčanima imanje i novac.

Pavao odlazi na ratište s Turcima, a vrati se samo na samrti oca. Na samrti ga svećenik oslobodi
od svih grijeha, a taj svećenik je bio Jerko. Tu on priznaje Stjepku da je njegov sin. “Zbogom,
gradino stara! – okrenu se Stjepko prema Medvedgradu – ti kolijevko mojih plemena. Evo
jednaku sreću dijelimo. Zbogom…” Pavao umire na bojištu, a treći brat Niko umire bez muškog
potomka. Dolazi kraj njihovoj lozi.