Kratak sadržaj

Radnja se odvija u 16. Stoljeću, a započinje u Zagrebu. Na početku upoznajemo likove koji žive u okrugu župne
crkve Sv. Marka u starom gradu Zagrebu. Autor predstavlja njihova zanimanja, karaktere i međuodnose.
Upoznajemo Magdu, Dorinu kumu, koja joj je bila poput majke pošto ju Dora nije imala, a nazivali su
je “Paprenjarka” jer nitko nije tako mijesio paprenjake kao ona. Bila je mršava, i imala je šiljast, zavinut nos s
dlakavom bradavicom na vrhu. Štedjela je novac kako bi svećenici nakon njene smrti godinama služili misu za
nju i njenog pokojnog muža.

Zatim upoznajemo brijača Grgu Čokolina, prevrtljivca i podmuklicu koji svugdje zabada svoje prste. Jedan dan
odlazi u kuću zlatara Petra Krupića te prosi njegovu mladu i lijepu kćer Doru Krupićevu. Međutim Petar odbija
njegov zahtjev i govori mu da je Dora premlada za udaju jer ima tek šesnaest godina. On se na to užasno
razljuti i zakune se da će im napakostiti i osvetiti. Grga saznaje i da je Magda bila protiv toga pa joj se odluči i
njoj osvetiti. Prijavljuje Magdu zbog prodaje lojanica, zbog čega Magda sudu mora platiti globu. Započinje
povijesna priča koja govori o svađi između Stjepka Gregorijanaca, moćnog gospodara Medvedgrada i
Zagrepčana. Također, pripovijeda se o borbi hrvatskih velikaša protiv njemačkih protivnika u 16. i 19. stoljeću.
Radnja je često isprekidana digresijama popraćenim povijesnim zbivanjima u Hrvatskoj u 16. stoljeću. Na
Medvedgradu Stjepka Gregorijanca posjećuje Antun Vramec, zagrebački kanonik, kako bi ga pridobio protiv sve
jačeg utjecaja Nijemaca te ga nagovara da se vrati u Zagreb jer trebaju Gregorijanca za vojskovođu.

Godinu dana nakon tog sastanka, u Zagreb se vraća mladi Pavao Gregorijanec – Stjepkov sin. Razborit, za
razliku od svog oca, dobroćudan mladić. Pavao Gregorijanec dolazi na skup na Kaptolskom trgu dok se građani
Zagreba pripremaju spaliti čovjeka (pod imenom Filipović) koji je postao musliman i njegovu kuću. U gradu
nastaje kaos, te izbijaju pobune i neredi. Stvara se velika gužva, u kojoj se našla i mlada Dora Krupićeva s
Magdom. Dora se u jednom trenutku našla pred konjem koji je jurio na nju, ali nesreću sprječava Pavao
Gregorijanec i dolazi ju spasiti. “Puče trgom čistina. Po njoj juri čopor paklenih atova, a pred njima vranac s
grivom u plamenu. Pred čoporom bježi djevojka mlada i lijepa. Klonu k zemlji. Sad će je zastići paklena hajka,
sad će je zgaziti.”

Njih dvoje se zaljube na prvi pogled i započinje ljubavna priča. On ju odvodi ocu. Nakon toga Pavao odlazi na
bojište protiv Turaka, gdje skoro pogiba ali mu život spašava Miloš Radak. Za to vrijeme Dora je oboljela od
visoke vrućice i neprestane slabosti. No nakon skrbi i popijenih lijekova, napokon ozdravi. Pavao se vraća s
ratišta u Zagreb i odlazi kod tetka koji živi u blizini Dore, kako bi mu prenio vijesti. Pavao odluči iskoristiti priliku
da posjeti Doru. Odlazi u njenu kuću, gdje susreće Magdu koja mu govori da je Dora spominjala njegovo ime
dok je ležala bolesna. Dolazi Dora i Pavao joj govori da ju voli. Grga Čokolin saznaje za njihovu ljubav, te to
svima ispriča pa to saznaje i Dorin otac Petar. “Ja, gospodo časna, trijezan na ove svoje oči vidio kako je
plemeniti gospodčić Pavao ovu čestitu djevicu Doru grlio i ljubio kao što grli muž svoju ženu, a Magda da je pri
tom bila.”  Njen otac to saznaje od Šafranićke i Frayovke koje svakodnevno ogovaraju, te Petar Doru izbacuje iz
kuće,  i odluči ju poslati na pastirsko imanje u Lomnicu. Također, Čokolin odlazi na Medvedgrad da bi to rekao i
Stjepku.

Stjepko zatim šalje pismo udovici Klari, gospodarici Samobora, inače zloj i osvetoljubivoj ženi. U pismu ju
nagovara da zavede sina Pavla kako bi spriječio ljubav između njega i Dore. Pod izlikom da ide zbog posla,
Stjepko šalje Pavla u Samobor. Pavao dolazi u Samobor gdje mu se Klara nabacuje i izjavljuje mu
ljubav. “Plemeniti gospodin Pavao želi pokloniti se vašoj milosti! U dvoranu stupi Pavao blijed i miran. Pokloni
se gospoji Klari. A znate li, Pavle, što je vaša budućnost? Zagonetka, je l’? Al ja, moje srce mora je riješiti. Vi
moj, ja vaša, pa makar se digo Bog…” Ali on tada ugleda očevo pismo, prepoznaje njegov rukopis te tako
razotkriva njihovu spletku. Odlazi iz Samobora.
Na putu susreće nijemog Jerka koji iznenada progovori. Jerko ispriča Pavlu da Grga Čokolin i njegov otac
planiraju Dorinu otmicu. “Dok su vas slali lijepoj gospi kao muhu u paučinu, bilo je u Zagrebu koješta. Bruke, da
će svijet na komade. Izišlo je na svijet da ste Dorin dragan… Kola idu, momci iz zasjede, po djevojku u vaš grad
u Mobiceili dolje preko međe.”   U međuvremenu mu ispriča i svoj život te mu razotkriva da su njih dvoje braća.
Priznaje mu da je Stjepko silovao njegovu majku i da se za to nije smjelo znati. Stjepko i njegovi ljudi su ih
pokušavali naći i ubiti njega i njegovu majku ali nisu uspjeli. Jerkova majka je umrla, a za njega se brinuo njegov
ujak fratar. Od tog časa Jerko je odlučio praviti se nijemim kako ne bi morao izgovoriti istinu.

Dolazi Dorina kočija, a na putu ju napadaju Stjepkine sluge, među kojima je bio i Grga Čokolin. No svoj naum ne
uspijevaju izvršiti jer otmicu priječe Pavao i Jerko. Pavao dovodi Doru u kuću kod Krupića te mu ispriča što se
dogodilo. Petar Krupić tada shvaća kako je pogriješio te se pokaje za svoja djela. Pavao prosi Dorinu ruku, a
Petar pristaje. Pavao odlazi kod oca Stjepka s kojim se grdo posvađa. Pavao mu sve ispriča, kako je saznao za
sve i kako je spasio Doru. Stjepko se na to razljuti i pokuša pucati na svog sina, ali promašuje. Svađu je čula
Pavlova majka Marta, te dolazi vidjeti što se događa. Zaprepaštena, govori im da zna za sve strahote koje njen
muž čini. Na to ju Stjepko hvata za vrat i guši ju dok nije klonula. Pavao uzima tijelo mrtve majke, a ocu govori
da zauvijek odlazi.

U povijesnoj radnji Stjepko Gregorijanec i Zagrepčani očekuju presudu suda o sudbini Medvedgrada. Molba
Zagrepčana da preuzmu Medvedgrad je odbijena. Đuro Drašković odstupa od banstva i Hrvatska ostaje bez
bana. Novim banom postaje general Kristofor Ungnad, a za podbana izabran je upravo Stjepko
Gregorijanec. “Hrvati dobiše bana. Najednoč puče po kraljevini glas da je postao banom kraljevina Dalmacije,
Hrvatske i Slavonije velemožni gospodin barun Krsto Ungnad.”  Ubrzo ban Krsto zamrzi Zagreb, a Stjepko
počinje iskorištavati svoju poziciju da našteti Zagrepčanima, no oni ga zamrze i zatvaraju Kamena vrata preko
noći i postavljaju Petra Krupića da pred vratima čuva ključ.

Stjepko sa svojim ljudima dolazi pred Kamena vrata, Petar mu otvara i svi nasrnu na njega. Dolazi Dora koju
također žele ubiti. Stiže Zagrebačka vojska koja otjera Stjepka i spašava Doru i Petra Krupića. Građani kasnije
kod Ivana Jakopovića dogovaraju novu strategiju i borbu protiv Stjepka. Grga Čokolin dolazi kod Klare te joj
govori da su se Dora i Pavao zaručili. Klara se razbjesni.

Ban Krsto plaća Stjepku za pola Medvedgrada, a Klaru nagovara da mu preda svoj dio. Ona odbija te ju napada
banova vojska. Klara se pokušava obraniti ali uvidjevši da to neće uspjeti, da ne izgubi moć zavodi bana i
postaje banicom. Klara planira osvetu, te govori banu da su ju zagrepčani strašno uvrijedili i nagovara ga da im
se osveti, nakon čega ban kreće prema gradu Zagrebu. Građani dignu pobunu i uzimaju Klaru kao taoca, te
zatvaraju svoje zidine.

Sukobi se smiruju, a Klara kuje plan s Grgom Čokolinom i svojim ljubavnikom merkizom de Lernonom. Odluče
se osvetiti Dori i Pavlu, te provaliti u Dorinu kuću i oteti ju. Međutim Jerko to sprečava, a oni smišljaju novu
spletku. Klara sprema otrov kojim će otrovati Doru. Grga Čokolin dolazi kod Dore u kuću te joj se predstavlja
kao ranjeni vojnik koji traži utočište i pomoć. Ona mu donosi vode i dok ne gleda, Grga joj stavlja otrov u vodu i
daje joj da proba. Nakon što je popila vodu s otrovom, Dora se počinje gušiti i umire.  “Dora pođe k prozoru da
pogleda, ali u taj par nasu ustima i posrknu. Pred očima joj sijevalo, na prsa kao da se je svalila gora, a grlo kao
da je stezala zmija. Djevojka stala teturati, glavinjati, hvatati rukama zrak. –  Oče! Pavle! Zraka! –  vrisnu,
padnu, dahnu i izdahnu. –  Doro! –  uhvati mrtvu djevojku u ruku, –  Mrtva!” U tom trenutku dolazi se Pavao, ali
više ništa nije mogao učiniti.

Idući dan na Dorinom pogrebu, umire njena kuma Magda. Pavao navečer dolazi do Dorinog tijela gdje vidi
Klaru da plaća Čokolinu za Dorino ubojstvo. Na to Klara priznaje Pavlu da ju je dala ubiti samo zato što ga voli.
Pavao joj govori da ju mrzi, a Klara poludi Miloš Radak i Jerko prate Grgu Čokolina te ga usmrte. Miloš
prepoznaje Čokolina kao čovjeka koji mu je ubio ženu i oteo dijete. Stjepko je nakon toga prisiljen odstupiti s
vlasti, te daje Zagrepčanima imanje i novac.

Pavao odlazi na ratište s Turcima, a vrati se samo na samrti oca. Na samrti ga svećenik oslobodi od svih grijeha,
a taj svećenik je bio Jerko. Tu on priznaje Stjepku da je njegov sin. “Zbogom, gradino stara! –  okrenu se Stjepko
prema Medvedgradu –  ti kolijevko mojih plemena. Evo jednaku sreću dijelimo. Zbogom…”  Pavao umire na
bojištu, a treći brat Niko umire bez muškog potomka. Dolazi kraj njihovoj lozi.

Likovi: Glavni lik je Dora Krupićeva. Sporedni su Petar Krupić,  Magda, Grga Čokolin, Stjepko Gregorijanec,
Pavao Gregorijanec, Antun Vranec, Jerko, Nikola Želnički, Gašpar Alapić Vukovinski, Franjo Stolniković, Barbara
Freya, Šafranićka, Klara Grubarova, Pavao Arbanas, Ivan Teletić, Niko Kaptolović, Leonardo Grubar, Servacio
Teuffenbach, Mihajlo Ringsmaul, Ankica Grubarova, Mijo, Šime, Marta Gregorijanec, Đuro Drašković, Niko
Alapić Kalnički, Lacko Crnčić, Ivša Pervan, Blaž Pogledić, Ivan Jakopović, Vid Hallek, Miloš Radak, Krsto Ungnad,
Melkior Tompa, Bernard de Lernon, Niko Gregorijanec, Mato Vernić, Mihajlo Konjski, Blaž Dragišić, Garuc.

Bilješka o autoru
August Šenoa je jedno od najvećih imena hrvatske književnosti te najutjecajniji hrvatski književnik iz 19.
stoljeća. Koliko je bio priznat i cijenjen u vrijeme dok je djelovao svjedoči i razdoblje u hrvatskoj književnosti
koje je dobilo ima prema njemu. Šenoino doba obuhvaća vrijeme oko njegove smrti. August Šenoa se rodio 14.
studenog 1838. godine u Zagrebu, a dok je živio s roditeljima zavolio je umjetnost. Godine 1848. nakon smrti
majke vraća se u Zagreb da završi osmi razred. Nakon što je završio osnovnu školu August se zaputio prema
rođacima koji su živjeli u Pečuhu. U Pečuhu je završio prvi razred srednje škole da bi se vratio u Zagreb i 1857.
godine maturirao. Dok je išao u gimnaziju pisao je stihove na hrvatskom i njemačkom jeziku. Nakon srednje
škole u gornjogradskoj gimnaziji upisao je Pravoslavnu akademiju. Krajem 1859. godine nastavlja studirati
pravo u Pragu. Tamo se zadržava sve do 1865. godine, a kako nije na vrijeme položio niti jedan ispit bio je
prisiljen baviti se žurnalistikom nakon čega se vraća u Zagreb i počinje raditi u redakciji Pozor. Kada se vratio u
Zagreb dobio je posao gradskog bilježnika, a 1868. godine se vjenčao sa Slavom pl. Ištvanić .  Godine 1872,
postao je ravnatelj Hrvatskog zemaljskog kazališta, a neko je vrijeme djelovao kao dramaturg. U to je vrijeme
1871. godine izašao roman “Zlatarevo zlato”, a dvije godine kasnije postao je senator i napustio rad u kazalištu.
Neko vrijeme bio je dio Narodne stranke, a osim što se angažirao u politici Šenoa je prevodio na hrvatski jezik s
engleskog, njemačkog, češkog i francuskog jezika. Od 1874. godine pa sve do svoje smrti uređivao je časopis
“Vijenac”. Umro je 13. prosinca 1881. godine od posljedica upale pluća koju je dobio dok je pomagao
unesrećenima nakon Velikog potresa 1880. godine. Široj javnosti je postao poznat kada je počeo raditi kao
dopisnik za “Obzor”. Zahvaljujući Šenoi feljton je postao literarni žanr, pa je tako u poznatoj seriji feljtona
“Zagrebulje” opisivao negativne posljedice koje su konformizam i licemjerje ostavili na svakodnevni život u
Zagrebu.

 1865. Naša književnost
 1866. Ljubica
 1867. Zagrebulje
 1869. Kameni svatovi
 1871. Zlatarovo zlato, Kugina kuća
 1873. Prijan Lovro
 1875. Mladi gospodin
 1876. Čuvaj se senjske ruke
 1877. Seljačka buna
 1878. Diogenes, Karanfil s pjesnikova groba
 1879. Prosjak Luka, Vladimir
  1881. Branka
 1882. Kletva – posmrtno (dovršio Josip Eugen Tomić)

16. stoljeće, Zagreb, Samobor, Medvedgrad

26 poglavlja

Šenoino doba

Historijski roman

Povijesni ili historijski roman onaj je kojem je radnja smještena u prošlosti. Likovi i
radnja mogu biti povezani sa stvarnim događajima, ili pak inkorporirati likove ili
elemente stvarnih povijesnih ličnosti u svoju radnju, ali da se on ne nameće kao
glavna tema. Mnogi povijesni romani zapravo bitne povijesne činjenice ili trenutak u
vremenu u koji je roman smješten postavljaju na rubove radnje. Oni su manje bitni i
služe ponekad kao pozadina dok je glavni lik fiktivna osoba koja živi svoj život u
svijetu oblikovanim tim konkretnim povijesnim uvjetima unutar kojih doživljava
svoje zgode i nezgode. Početak povijesnog romana možemo pronaći u prozi starih
srednjovjekovnih epova kao što je recimo Roman o Amadisu. Na razvoj ovoga
romana utjecali su španjolski pikareskni roman, gotski roman i ujedno i moralno-
sentimentalni roman. Začetnikom pravog povijesnog romana smatra se Walter
Scott. On je stvarao likove koji su doista pripadali vremenu u koje je smjestio radnju i
nosili su se sa svim njegovim nedaćama i pozitivnim stranama. Bilo mu je stalo da
pozadina radnje bude izgrađena na autentičnim povijesnim izvorima. Njegovi
najpoznatiji povijesni romani su Waverley, Rob Roy i Ivanhoe, od kojih se prva dva
odnose na škotsku povijest dok posljednji obnavlja interes za srednji vijek. U ovu
skupinu možemo ubrojiti i Zvonara crkve Notre Dame Viktora Hugoa, Rat i mir L.
Tolstoja, Tri mušketira A. Dumasa i Seljačku bunu A. Šenoe. U povijesne romane
možemo ubrojiti i seriju romana o Sherlocku Holmesu Arthura Conana Doylea,
Prohujalo s vihorom Margaret Michell, i remek djelo Umberta Ecca Ime ruže.

O djelu
Ovo je djelo povijesni roman. Pisan je štokavštinom utemeljenom na građanskom jeziku. Ima dosta latinskih
riječi jer je roman pisan u 16. st. kada se latinski jezik još uvijek koristio. U svom pripovijedanju pisac se
koristi dijalozima koji vode do sukoba, monolozima i čestim, dugačkim opisima koji nam opisuju prostor u
kojem se radnja odvija. Šenoa je sveznajući pripovjedač jer ima uvid u cjelokupno zbivanje i radnju. On je i
nepouzdani pripovjedač jer iznosi vlastito mišljenje o postupcima svojih likova. U ovom romanu ima
sredstava retardacije:
Šenoa uz dvije glavne radnje (borba za Medvedgrad i ljubavna priča Dore i Pavla) ubacuje i mnoge epizodne
radnje (npr. sukob Petra i Stjepka, sukobi u hrvatskom saboru…)
Radnja romana je podijeljenja na dvije paralelne radnje:
povijesnu i ljubavnu. Uz povijesnu priču vezan je i opis cjelokupnog društvenog i političkog života Zagreba u
16. st. To je osnovna fabula na koju se vezuje i ljubavna fabula, u kojoj je prikazana priča o dvoje
zaljubljenih. To dvoje je iz različitih društvenih staleža i u to vrijeme se nisu smjeli ni voljeti, a još manje
ženiti. Na početku romana pisac iznosi mnoštvo opisa da bi nas bolje upoznao sa životom u 16.st.
Upoznajemo se sa panoramom Zagreba, s običajima tog vremena te sa životima raznih ljudi i s glavnim
likovima.

Dora

Oičenje nevinosti, čistoće, nježnosti i dobrote. U romanu se spominju samo njezine

vrline, kao da uopće nema mana. “Bijaše bistra, živa, te se već za kasnijeg
djetinjstva toliko oslobodila tako  da je više nisu smatrali djetetom, svi su je nazivali
“zlatarevom mudrijašicom” jer se mala naučila čitanju i pisanju…”

Dora je vrlo inteligentna, jako pametna i lijepa. Njezino srce je osvojio samo Pavao
Gregorijanac. Ona na kraju umire jer su svi negativni likovi bili protiv nje. Njezinu
smrt isplanirao je Grga Čokolin, koji je volio Doru, ali je nije želio gledati sretnu s
drugim.
Pavao

Mlad i lijep čovjek. Hrabar je, odlučan i plemenit. Dobar je vojnik, a u borbi je velik
junak.

“Mladiću bijaše jedva dvadeset godina. Lice blijeđašno, plemenito, kosa dugačka,
crnomanjasta, brčići mali, čelo visoko, a sjajne plavetne oči pod tamnim
trepavicama dvije zvijezde da ih nije mutila neka sjeta. Mladić bijaše lijep, snažan, a
ljepši od brige i sjete.”

Pavle je bio zaljubljen u Doru. Za nju bi dao sve, pa i svoj život.

On je veoma plemenit i osjećajan, te je posve različit od svog oca. Bio je jako vezan
uz majku, te se nakon njezine smrti udaljavao od obitelji.