Likovni bosch

Triptih „Voz sijena“ je primjer još jednog ostvarenja u kojem Boschova radionica odstupa
odtradicionalnog načina prikazivanja teme Posljednjeg suda.
Ono što prethodi prikazu je slika kojase formira zatvaranjem vratnica triptiha. To je
prikaz putnika (hodočasnika) iza kojeg su ukrajoliku smještene scene nasilja,
sugerirajući kako ga na njegovom životnom putu čekajumnogobrojne opasnosti i
iskušenja te nam tima Bosch daje uvod u ono što slijedi u unutrašnjostitriptiha. Voz
sijena se kao motiv pojavljuje u nizozemskim pjesmama oko 1470. godine kaometafora
pohlepe i materijalnog posjedovanja („Svijet je plast sijena i svaki čovjek vuče slamkeiz
njega.“) Ovakva pohlepa vodi do nasilja i tiranije koju provode likovi na centralnom
panelu, boreći se te ubijajući jedni druge ispred voza.Međutim, u svom tom kaosu, nitko
ne primjećujelik Krista iznad te likove demona i vragova koje vuku voz u Pakao naprijed.
Lijevo je krilotriptiha oslikano prizorima iz Edena, tj. sa stvaranjem Eve, Iskušenjem te
Izgonom koji nam jesmještajem ujedno i najbliži čime Bosch naglašava kaznu za
počinjeni grijeh prvih ljudi. Nadesnom se krilu nizu scene iz Pakla- ono što nas čeka
nakon našeg grešnog života.Djelo koje se smatra vrhuncem opusa Hieronymusa
Boscha zbog svoje programatskezaokruženosti i izrazite originalnosti je triptih „Vrt
naslada“ ili „Zemaljski raj“ nastao u period između 1503. i 1504. godine. Triptih sažima
leksikom autorova simboličkog jezika te odstupa odtradicionalne forme zbog svoje
namjene.Naime, triptih je bio naručeg od strane svjetovneosobe, vladara te je služio kao
objekt intelektualnih diskusija za goste palače.
Program panela je kompleksan i teško razumljiv iz razloga što se u scenama pojavljuju
likovi i alegorije idejnonastale ili preuzete iz simbolike srednjeg vijeka, kao i motivi
proizašli iz mašte HieronymusaBoscha.Vanjski prikaz vratnica je monokroman s
tradicionalnim prikazom Boga- Stvoritelja i Riječi.Vanjština je suprotnost unutrašnjosti
koja je vrvi likovima smještenima u krajolik jarkih boja.Program započinje na lijevoj
vratnici, tj. s prikazima nastanka Božjih stvorenja okruženimametalnih i kristalnim
formama. Likovi Adama i Eve nisu prikazani u njihovoj razdvojenosti i veću seksualnom
jedinstvu i spajanju suprotnosti u čemu se vidi utjecaj alkemije u ideji Boscha.
Međutim, u ovim ranim trenucima Stvaranja nema čiste idile i sklada. Eden nije mirno
mjesto,ono je mjesto buđenja, ali i dom različitih životinjskih hibrida i lešinara. U centru
se nalazi prikazfontane sa četiri izvora- simbola četiri rajske rijeke te lik sove kao
prediskazanja i najave zla.
Prelazeći na centralni panel, scene se dinamiziraju. Površina je prepuna golih ljudskih
tijela kojauživaju u seksualnim nasladama što se može protumačiti kao simbol ljubavi, ali
i kao smrtnigrijeh koji vuče korijene iz srednjeg vijeka i koji je bliži Boschovoj idejiOsim
širokih polja,krajolikom dominira i nekoliko jezera u kojima se kupaju ljudi koji izgledaju
kao pripadnici istegeneracije što ih čini potomcima Adama i Eve.Zanimljiv je motiv voća
jagode koji je predimenzioniran u odnosu na likove. Prema nizozemskoj tradiciji, voće je
simbol spolnihorgana, dok je njegovo jedenje metafora za seksualni čin. Slično tome,
motiv ribe je simbolfalusa te se cijelu scenu može protumačiti kao masovno uživanje svi
osjetilima, tj. koncentriranjana tjelesni užitak te napuštanja duhovnosti.
Ono što slijedi na desnoj vratnici je prikaz krajačovječanstva. Sve su ljudske mane
djelovale protiv samog čovjeka, mladost i vitalnost jezamijenjena starošću i propašću, a
užitak je zamijenila fizička bol i mučenje. Bosch je u svojojkrajnjoj pesimističnosti Krista-
Stvoritelja zamijenio čudovištem Sotonom- Uništavačem iProždrljivcem dok su jezera i
fontane, tj. izvori života zamijenjeni vragovima i demonima.Srednjovjekovni motiv grada
Sodome Bosch smješten je u zimski, zaleđeni pejzaž te svojumaštu koristi do krajnjih
granica stvarajući hibride spajanjem različitih životinjskih te ljudske vrste.
Ovakvo oblikovanje možemo povezati sa komentarima ranokršćanskog
teologasv.Augustina koji piše kako loše misli protiv Boga mogu, zapravo, uništiti čovjeka
nakupljajućizlo i srdžbu u njemu. Takvo djelovanje stvara degenerirane oblike života
čime već u trećem danuStvaranja postoje znakovi Apokalipse.

Duboko pesmističan pogled Bosch je razvio na još dva djela – „Voz sijena” i „Vrt
naslada”. Triptih „Voz sijena” postoji u dvije verzije – u Escorialu i u Pradu. Kao i
na bečkom „Posljednjem sudu” lijevo krilo pokazuje Stvaranje i Pad čovjekov,
dok je na desnom krilu naslikan Pakao. No, središnji panel donosi novu sliku:
golema zaprežna kola sa sijenom kotrljaju se predjelom, a slijede ih na konjima
ovozemlajski velikaši, uključujući cara i Papu.

Niži slojevi – seljaci, građani, opatice – grabe po šaku sijena ili se tuku oko
njega. Kao varijacija teme sa „stolne ploče” iz Prada, pomamnu aktivnost
promatra nevažan i bespomoćan Krist koji se pojavljuje iznad mreže u zlatnom
sjaju. Nitko ne primjećuje njegovu božju nazočnost, niti da kola vuku đavoli
prema Paklu i prokletstvu.

Boschov tovar sijena odnosi se na nizozemsku pjesmu koja govori da je Bog

zgrnuo dobra na zemlji kao stog sijena za dobrobit svih ljudi, no svaki čovjek ga
želi zgrnuti za sebe. Sijeno simbolizira i bezvrijednost svega stečenoga na zemlji
i to je značenje alegorijskih kola sa sijenom. I „Voz sijena” prikazuje ljudski rod
predan grijesima, koji ne mari za Božje zakone. Vladari koji se voze iza kola
„sijena”, već ga imaju. Na slici je i lažni prosjak, ljubavnici i liječnik šarlatan.
Bosch se služio pojedinostima da bi pojačao temu pobjede lakomosti, kao što je
vrag na vrhu kola sijena plave boje koja je tradicionalno boja obmane, čime
postaje jasan dublji smisao slike.

Pakleni predjel na desnom krilu triptiha, negdje je između panorame bečkog

„Posljednjeg suda” i momunentalne jednostavnosti panela „Pakao” u Veneciji.
Na kasnije djelo podsjeća i odvratna ruševina ocrtana spram plamteće pozadine
i duše prokletnika koje se bespomoćno koprcaju ispod u jezeru. Prednjim
planom dominira novi motiv – gradnja kule. Jedan demon penje se uz ljestve.
Značenje posla nije jasno. Srednjovjekovni opisi pakla obiluju kulama, no
vragovi se bave svojim žrtvama.

Sveti Grgur, međutim, izvještava o jednoj viziji raja gdje su kuće sazidane od
zlatnih cigli, gdje svaka cigla predstavlja jedno „djelo milosrđa”, nečiji plemeniti
postupak na zemlji. Stoga je, možda, Bosch prikazao pakleni pandan rajskih
prebivališta u kojem lakomosti služe kao građevni materijal. S druge strane,
Bosch je, možda, naslikao parodiju zloglasne Babilonske kule, kojom su ljudi
sami pokušali doseći vrata neba. U tom slučaju ona bi simbolizirala oholost.

Na središnjem panelu triptiha, odred demona zlostavlja golu dušu koja jaše na
kravi, a taj zlosretni lik vjerojatno je bio povezan s Tungdalovim viđenjem, koji
je u svom obilasku pakla bio prisiljen prevesti kravu preko uskog mosta, za
kaznu što je susjedu krao stoku. Na mostu se susreće s pljačkašima crkava, te
počiniteljima drugog svetogrđa. Čovjeka na tlu kojem žaba prožidre genitalije,
snašla je sudbina razvratnika, dok je lakomost na primjeren način kažnjena
ribolikim čudovištem u prednjem planu slike.

Slično kao u Vrtu zemaljskih užitaka, Boschev Haywain je triptih koji se

usredotočuje na pojam grijeha, od prvobitnog grijeha Adama i Eve preko
spuštanja čovječanstva u nemoral i na kraju do paklenog posljedica. Na
središnjoj ploči prikazan je vagon sijena i spominje se stara flamanska poslovica
„svijet je stog sijena; svatko uzima ono što može zgrabiti “, dok su zatvoreni,
vanjske ploče triptih otkrivaju sličan prizor s Boschevim 1500-im radom The
Wayfarer, koji živi u muzeju Boijmans Van Beuningen u Rotterdamu.
Dendrohronološko datiranje smješta stvaranje triptih oko 1515. godine, a druga
verzija visi u Kraljevskom samostanu San Lorenzo de El Escorial.

Iako je sličan triptihu „Garden of Earthly Delights“, Haywainov triptih manje je

fantastičan i košmar prikazan u istoj priči. S lijeva na desno, ploče prikazuju
Boga koji stvara Evu s jednog od Adamovih rebara, zemaljske ljude koji se bave
svim vrstama grijeha i prikaz puta u pakao. Ovo putovanje kroz dobro i zlo
mnogo je manje zastrašujuća priča, jer sadrži detalje o mnogim grijesima ljudi,
ali ne opisuje strahovito bujne i šokantne strahote pod budnim okom princa
pakla. Vanjske ploče triptiha, kad su zatvorene, detaljno opisuju lik zvanog
putnik, koji prolazi kroz ploče i na putu od dobra do zla, omogućujući gledatelju
da se smjesti u svijet triptiha i krene na put zajedno s njim